Sveučilište u Zagrebu
Filozofski fakultet
Odsjek za psihologiju
ISPITIVANJE EVOLUCIJSKIH ODREDNICA SKLONOSTI ETNIČKOJ
DISKRIMINACIJI
Diplomski rad
Lana Pehar
Mentor: Prof. dr. sc. Meri Tadinac
Zagreb, 2014.
SADRŽAJ
SAŽETAK ................................................................................................................................................. 3
ABSTRACT .............................................................................................................................................. 3
UVOD ....................................................................................................................................................... 1
Spolne razlike u koalicijskoj psihologiji ............................................................................................... 3
Individualne razlike u koalicijskoj psihologiji ...................................................................................... 6
CILJ I PROBLEMI ................................................................................................................................... 8
METODOLOGIJA .................................................................................................................................... 9
Postupak ................................................................................................................................................ 9
Sudionici.............................................................................................................................................. 10
Instrumenti .......................................................................................................................................... 12
REZULTATI ........................................................................................................................................... 15
Razlike u sklonosti etničkoj diskriminaciji ovisno o spolu aktera i objekta diskriminacije ................ 15
Analiza moderatorskog utjecaja individualnih čimbenika na sklonost diskriminaciji muškaraca srpske
nacionalnosti na uzorku Hrvata i Hrvatica .......................................................................................... 18
Analiza moderatorskog utjecaja individualnih čimbenika na sklonost diskriminaciji muškaraca srpske
nacionalnosti na uzorku Hrvatica ........................................................................................................ 22
RASPRAVA............................................................................................................................................ 25
Sklonost etničkoj diskriminaciji s obzirom na spol aktera i objekta diskriminacije ........................... 25
Moderatorski utjecaj individualnih čimbenika na sklonost diskriminaciji muškaraca srpske
nacionalnosti na uzorku Hrvata i Hrvatica .......................................................................................... 27
Moderatorski utjecaj individualnih čimbenika na sklonost diskriminaciji muškaraca srpske
nacionalnosti na uzorku Hrvatica ........................................................................................................ 28
Metodološka ograničenja i smjernice za buduća istraživanja ............................................................. 29
ZAKLJUČAK ......................................................................................................................................... 31
LITERATURA ........................................................................................................................................ 32
PRILOG 1. .............................................................................................................................................. 35
Ispitivanje evolucijskih odrednica sklonosti etničkoj diskriminaciji
Lana Pehar
SAŽETAK
Svrha ovog istraživanja bila je provjera postavki evolucijske hipoteze o muškoj meti vanjske
grupe u hrvatskom društvenom kontekstu. U skladu s tim, ispitane su razlike u razini sklonosti
diskriminaciji osoba srpske nacionalnosti ovisno o spolu aktera i objekta diskriminacije te su na
odvojenim uzorcima sudionika i sudionica testirani moderatorski utjecaji različitih individualnih
varijabli na razinu iskazane sklonosti diskriminaciji. Ispitivanje je provedeno putem Interneta na
uzorku 1077 sudionika hrvatske nacionalnosti. Za potrebe istraživanja konstruirana je ljestvica
prilagođena za ispitivanje sklonosti etničkoj diskriminaciji prema muškarcima i ženama srpske
nacionalnosti. Rezultati su pokazali kako sudionici hrvatske nacionalnosti općenito pokazuju veću
sklonost diskriminaciji Srba nego Srpkinja te da su Hrvati skloniji diskriminaciji osoba srpske
nacionalnosti od Hrvatica. Dodatnom analizom na odvojenim uzorcima Hrvata i Hrvatica utvrđeno
je da Hrvati izražavaju veću tendenciju diskriminaciji Srba nego Srpkinja, dok kod Hrvatica sklonost
diskriminaciji nije bila povezana sa spolom objekta. Također se pokazalo da je tendencija
diskriminacije muškaraca srpske nacionalnosti motivirana spolno različitim individualnim
čimbenicima: interakcijom agresivnosti i percipirane fizičke snage Srba kod muškaraca, odnosno interakcijom straha od silovanja, percipirane fizičke snage i atraktivnosti Srba kod žena.
Ključne riječi: sklonost etničkoj diskriminaciji, spolne razlike, evolucijska psihologija
Investigation of evolutionary determinants of ethnic discrimination tendencies
Lana Pehar
ABSTRACT
The purpose of this study was to test the assumptions of the evolutionary outgroup male
target hypothesis in Croatian social context. We examined the differences in discrimination
tendencies against individuals of Serbian nationality depending on the gender of both the agents and
the targets of discrimination. In separate samples of male and female participants, we also tested the
moderating effects of several individual difference variables on the expressed level of discrimination
tendencies. The study was conducted over the Internet, on a sample of 1077 participants of Croatian
nationality. For research purposes, we constructed a scale adapted to measure discrimination
tendencies against men and women of Serbian nationality. Results showed that participants of
Croatian nationality generally expressed greater discrimination tendencies towards Serbian men than
women and that Croatian men are more inclined to discriminate than Croatian women. Additional
analysis on separate samples of Croatian men and women found that Croatian men had greater
discrimination tendencies against Serbian men than women, while discrimination tendencies were
unrelated to target gender in the sample of Croatian women. It was also shown that the tendency to
discriminate against Serbian men is motivated by separate individual factors for Croatian men and
women; the interaction of aggressiveness and perceived physical strength of Serbs in men, ie the interaction of fear of rape, perceived physical strength and attractiveness of Serbs in women.
Key words: ethnic discrimination tendencies, sex differences, evolutionary psychology
1
UVOD
Ljudi su izrazito društvena bića (Boyd i Richerson, 1998), a život u grupama predstavlja
jedno od osnovnih obilježja naše vrste. U literaturi tradicionalne socijalne psihologije grupa se
definira kao dvoje ili više ljudi koji su u međusobnoj interakciji i ovise jedni o drugima, što
podrazumijeva da zbog svojih potreba i ciljeva utječu jedni na druge (Cartwright i Zander, 1968).
Evolucijski pristup socijalnoj psihologiji polazi od pretpostavke da su drugi ljudi predstavljali
važno obilježje okoline naših predaka zbog čega je ljudski um kroz evoluciju postao izrazito
socijalan. Našim precima, koji su tijekom duge evolucijske povijesti živjeli kao lovci sakupljači,
život u grupi bio je presudan za preživljavanje i reprodukciju. Grupe su pružale pojedincima
priliku za pronalaženje partnera i podizanje potomaka, omogućavale efikasnije iskorištavanje
resursa nužnih za preživljavanje te pružale zaštitu od predatora i članova neprijateljskih grupa.
Pojedinci koji su se prilagodili grupnom životu, u odnosu na one koji su živjeli izolirano, imali
su veći reproduktivni uspjeh, što je dovelo do širenja njihovih gena u populaciji. Posljedica toga
je da je ljudski um putem prirodnog odabira razvio brojne funkcionalne psihološke mehanizme
oblikovane za rješavanje problema povezanih sa životom u grupi (Buss, 2005; Cosmides i
Tooby, 1992). Među brojnim adaptivnim problemima s kojima su se naši preci suočavali u grupi
(npr. koordinacija grupnih aktivnosti, razmjena resursa, zauzimanje pozicije u grupnoj
hijerarhiji, donošenje grupnih odluka) posebno se ističu izazovi povezani s interakcijom sa
članovima drugih grupa. S jedne strane odnosi s drugim grupama pružali su priliku za dijeljenje
važnih resursa kao što su hrana, partneri i informacije, ali su s druge često bili izvor konflikata.
Postoje tri široke skupine objašnjenja mehanizama koji leže u podlozi međugrupnih
odnosa. U socijalnoj psihologiji dominantan je pristup koji pretpostavlja da međugrupni procesi
proizlaze iz manjeg broja općih kognitivnih mehanizama. Na primjer, Teorija socijalnog
identiteta (Tajfel i Turner, 1979) i Teorija samokategorizacije (Turner i sur., 1987) temelje se na
pretpostavci da su međugrupni odnosi rezultat opće kognitivne tendencije za unošenjem smisla
u svijet. Jednako kao što ljudi razlikuju biljke i životinje kako bi kategorizirali fizički svijet, tako
kategoriziraju i ljude na pripadnike vlastite i vanjske grupe s ciljem unošenja smisla u socijalni
svijet. Druga skupina teorija na međugrupne odnose gleda kao na posljedicu unutargrupne
kooperacije i odanosti prema vlastitoj grupi, uz pretpostavku da tendencija pomaganja članovima
vlastite grupe ponekad nenamjerno stvara konflikt s drugim grupama. Primjerice, Teorija
2
realističnog sukoba (Sherif, 1967) pretpostavlja da u situacijama kada se grupe međusobno
natječu za ograničene resurse, kooperacija i preferiranje vlastite grupe mogu dovesti do
međugrupne mržnje i konflikta. Gledano iz evolucijske perspektive, nije vjerojatno da je
međugrupna psihologija isključivo posljedica opće kognitivne sposobnosti kategorizacije ili
kooperacije s vlastitom grupom. Naime, različite socijalne kategorije ljudi postavljaju specifične
adaptivne probleme pa u skladu s tim izazivaju specifične kognitivne, emocionalne i
bihevioralne reakcije, a konflikti s članovima drugih grupa pojavljuju se i u odsutnosti stvarne
prijetnje i kompeticije. Za razliku od prethodnih objašnjenja koja na međugrupne odnose gledaju
kao na nusprodukt drugih psiholoških procesa, evolucijski pristup pretpostavlja da su ljudi razvili
specifične adaptacije oblikovane za upravljanje međugrupnim odnosima (Van Vugt i Park,
2008). U kontekstu međugrupnog sukoba takve adaptacije predstavljaju evoluirane tendencije
za formiranje koalicijskih saveza s ciljem dominacije i iskorištavanja drugih grupa (Kurzban i
Leary, 2001; Sidanius i Pratto, 1999; Van Vugt, De Cremer i Janssen, 2007).
Međugrupni konflikti su, prema antropološkim studijama modernih plemena lovaca
sakupljača te fosilnim ostacima rata, bili česta pojava u okolini naših predaka (Tooby i Cosmides,
1988). Dokazi međugrupne hostilnosti postoje i kod drugih vrsta primata s kojima ljudi dijele
zajedničku evolucijsku povijest. Na primjer, Goodall (1986) je opazio da međugrupna agresija
među čimpanzama i drugim primatima ima znatno nasilniji karakter nego agresija unutar
navedenih grupa. Stoga evolucijski orijentirani psiholozi smatraju da je prirodni odabir kroz
intenzivnu povijest međugrupnih sukoba kod ljudi oblikovao jedinstvenu koalicijsku psihologiju
koja određuje ponašanje u međugrupnim kontekstima te koja uključuje brojne „plemenske“
psihološke mehanizme kao što su preferencija vlastite grupe, međugrupna agresija te derogacija
i dehumanizacija članova vanjske grupe. Ova pretpostavka poznata je pod nazivom hipoteza
plemenskog instinkta (Van Vugt i Park, 2008).
Prema hipotezi plemenskog instinkta, nisu svi međugrupni konteksti jednako važni. Iako
ljudi spontano kategoriziraju pojedince na članove vlastite i vanjske grupe, snažna povezanost s
vlastitom grupom te hostilnost prema vanjskim grupama mogu se opaziti samo u ograničenom
setu svih mogućih međugrupnih konteksta. Samo one grupe koje zadovoljavaju status
„plemenske vanjske grupe“ izazivaju takve reakcije, zbog čega su ljudi razvili mehanizme za
detekciju indikatora plemenskih grupa poput obrazaca koordinirane akcije, kooperacije i
kompeticije (Schaller, Park i Faulkner, 2003). U modernim okolinama te bi mehanizme trebali
3
aktivirati heuristički znakovi poput boje kože, socijalnih običaja i obrazaca govora bez obzira na
to jesu li oni doista indikatori plemenskih koalicija (Kurzban, Tooby, Cosmides, 2001). Iz svega
navedenog slijedi da bi sadržaj psiholoških odgovora na grupe koje se uklapaju u plemenski
obrazac (npr. etničke grupe, nacije) trebao biti drugačiji od odgovora na druge vrste grupa (npr.
spolne, dobne grupe). S obzirom na opasnu prirodu međugrupnih interakcija tijekom evolucijske
povijesti, ljudi su vjerojatno razvili funkcionalne odgovore na percepciju plemenskih grupa kao
što su stereotipi, predrasude i diskriminacija. Stoga evolucijski orijentirani psiholozi smatraju da
su predrasudni načini razmišljanja i ponašanja nusprodukti evoluiranih psiholoških mehanizama
koji su se razvili kako bi identificirali grupe i koalicijske saveze (Navarrete i Tybur, 2013).
Spolne razlike u koalicijskoj psihologiji
Tradicionalni pristupi međugrupnim predrasudama i diskriminaciji često pretpostavljaju
da su motivi u podlozi međugrupne pristranosti jednaki za muškarce i žene (npr. Tajfel i Turner,
1979). Međutim, jedna od implikacija hipoteze plemenskog instinkta jest da je povijest
međugrupnih odnosa različito utjecala na koalicijsku psihologiju muškaraca i žena zbog spolno
različitih selekcijskih pritisaka tijekom evolucije. Naime, različiti selekcijski pritisci rezultirali
su usvajanjem različitih reproduktivnih strategija kod muškaraca i žena koje pak imaju značajne
posljedice na ponašanje u međugrupnom kontekstu.
Prema teoriji roditeljskog ulaganja (Trivers, 1972) reproduktivni uspjeh je kod
muškaraca ograničen pristupom partnericama suprotnog spola, a kod žena fiziološkim i
energetskim zahtjevima reproduktivnog sustava. Muškarci mogu znatno povećati svoj
reproduktivni uspjeh osiguravanjem pristupa velikom broju seksualnih partnerica, dok ista
strategija ženama ne donosi jednaki uspjeh. Spolna asimetrija u reproduktivnom uspjehu dovodi
do znatno veće intraspolne kompeticije među muškarcima jer su koristi od upuštanja u agresivne
i opasne taktike s ciljem uklanjanja protivnika istog spola za njih puno veće nego za žene (u
terminima pristupa suprotnom spolu ili kroz signaliziranje veće genetske kvalitete i statusa).
Takva kompeticija može se manifestirati na individualnoj, ali i na grupnoj razini, potičući
muškarce da među sobom formiraju koalicije s ciljem uzimanja reproduktivnih resursa od
članova drugih grupa. Iako je potencijalna cijena neuspjeha u agresivnom međugrupnom
konfliktu za muškarce visoka, reproduktivni dobici mogu biti neizmjerni jer će koristi malog
broja pobjednika kompenzirati gubitke većeg broja neuspješnih muškaraca (Tooby i Cosmides,
4
1988). Dramatične razlike u reproduktivnom uspjehu između pobjednika i poraženih vjerojatno
su rezultirale snažnim selekcijskim pritiscima za evoluciju specifičnih muških psiholoških
mehanizama koji motiviraju na agresiju i dominaciju nad drugim socijalnim grupama.
Kao što je već navedeno, žene zbog ograničenja vlastitog reproduktivnog sustava ne
mogu povećati reproduktivni uspjeh traženjem dodatnih partnera u razdoblju između začeća i
rođenja djeteta te moraju ulagati puno više energije, vremena i resursa u svoje potomstvo od
muškaraca. Zato su žene izbirljiviji spol prilikom izbora partnera, a njihova reproduktivna
strategija usmjerena je na traženje partnera „visoke kvalitete“. U situaciji međugrupnog sukoba
također su izložene velikim rizicima, ali za razliku od muškaraca imaju puno manje koristi u
terminima reproduktivnog uspjeha. Stoga nije vjerojatno da je prirodni odabir i kod njih
oblikovao specifičnu psihologiju međugrupne agresije i dominacije. Navedene pretpostavke o
spolnim razlikama u međugrupnom ponašanju Van Vugt i sur. (2007) formulirali su u hipotezu
o muškarcu ratniku. Ova hipoteza postulira da muškarci u odnosu na žene imaju izraženiji
plemenski instinkt koji putem različitih psiholoških mehanizama pojačava njihovu sklonost
upuštanju u međugrupne sukobe. Drugim riječima, muškarci bi trebali biti glavni akteri
međugrupnih konflikata, što potvrđuju i brojni nalazi u literaturi bihevioralnih znanosti. U svim
kulturama gotovo sva djela međugrupne agresije (npr. ratovi, genocid, pobune, ulično nasilje)
počinjena su od strane muških koalicija (Goldstein, 2003). Prema arheološkim i etnografskim
podacima stopa smrtnosti u ratovima među muškim pripadnicima plemena lovaca sakupljača
iznosi 13% do 15% (Bowles, 2006), a u modernim plemenima u Amazoni čak 20 do 30%
(Chagon, 1988). Nadalje, muškarci ratnici u tradicionalnim društvima više se poštuju te imaju
veći broj seksualnih partnerica i djece (Chagon, 1988). Ako je psihologija muškaraca doista
oblikovana na način da pospješuje uspjeh u međugrupnim konfliktima, djelovanje takvih
psiholoških mehanizama trebalo bi se odražavati u mislima, emocijama te ponašanjima
relevantnima za međugrupne sukobe i u modernim društvima (McDonald, Navarette i Van Vugt,
2012). U prilog tome idu nalazi brojnih anketnih istraživanja u različitim kulturama koja
pokazuju da su muškarci u odnosu na žene skloniji izražavanju etnocentričnih i ksenfobičnih
stavova (Gerard i Hoyt, 1974; Sidnius, Cling i Pratto, 1991), dehumaniziranju članova vanjske
grupe (Van Vugt, 2009) te da pokazuju veću želju za održavanjem međugrupnih hijerarhija u
društvu (Sidanius i Pratto, 1999). Prema rezultatima eksperimentalnih istraživanja, muškarci su
spremniji podnijeti veće žrtve za svoju grupu kako bi nanijeli veću štetu vanjskoj muškoj grupi
5
(Navarette, McDonald, Molins i Sidanius, 2010) te više podržavaju tvrdnje u prilog ratu kada su
udešeni fotografijama atraktivnih pripadnica suprotnog spola (Chang, Lu, Li i Li, 2011).
Hipoteza o muškarcu ratniku naglašava da je glavni cilj muškaraca u međugrupnim
konfliktima dobivanje pristupa resursima koji povećavaju ukupni reproduktivni uspjeh. Iz te
perspektive, žene vanjske grupe muškarcima ne predstavljaju konkurenciju, već resurse za koje
se treba natjecati. Drugim riječima, u situaciji međugrupnog sukoba cilj muškaraca nije nauditi
ženama već muškarcima vanjske grupe koji predstavljaju prepreku u stjecanju novih
reproduktivnih prilika. Slijedeći ovu logiku, Navarette i sur. (2010) zaključili su da muškarci ne
bi trebali biti samo akteri nego i primarni objekti međugrupne diskriminacije pa su predložili
nadopunu hipoteze o muškarcu ratniku pod nazivom hipoteza o muškoj meti vanjske grupe. Isti
autori su u opsežnoj studiji na rasno i spolno različitim uzorcima pokazali da su upravo muškarci,
a ne žene vanjske grupe, izravni objekti različitih oblika međugrupne diskriminacije. Pritom
treba naglasiti da to ne znači da žene nisu uopće diskriminirane zbog svoje pripadnosti određenoj
grupi, već da je ta diskriminacija neizravna, odnosno rezultat njihove povezanosti s muškarcima
vanjske grupe. Podršku navedenoj hipotezi pružaju i statistički podaci Ministarstva pravosuđa
Sjedinjenih Američkih Država (2011) prema kojima muškarci imaju veću stopu viktimizacije u
svim vrstama nasilnih zločina osim seksualnog zlostavljanja te čine čak 77% svih žrtava
ubojstava u SAD-u. Usto, najveću stopu diskriminacije doživljavaju upravo muškarci nižih
statusnih grupa, i to u različitim domenama života kao što su tržište rada, kazneni sustav te
obrazovni i maloprodajni sektor (Sidanius i Pratto, 1999).
Hipoteza o muškoj meti vanjske grupe ističe još jednu važnu distinkciju u pogledu aktera
diskriminacije. Nalazi da su u prosjeku muškarci glavni akteri međugrupne diskriminacije ne
znače da je žene uopće ne izražavaju. Primjerice, istraživanja u kojima je manipuliran spol
objekta diskriminacije ne pronalaze uvijek značajne razlike između muških i ženskih aktera
diskriminacije (Navarrete, Fessler, Fleischman i Geyer, 2009), a u nekima su čak žene te koje
više diskriminiraju muškarce vanjske grupe (Fisman, Iyengar, Kamenica i Simonson, 2008).
Stoga hipoteza o muškoj meti vanjske grupe pretpostavlja da i žene i muškarci imaju razloga
diskriminirati muškarce vanjske grupe, ali da to čine iz različitih motiva. Iako su žene u
međugrupnim sukobima uglavnom pošteđene smrtonosnih oblika nasilja, mogu doživjeti
ozbiljne prijetnje svojim reproduktivnim interesima kroz prisilne seksualne napade. Brojni
konflikti kroz povijest pokazuju da su žene često bile žrtve seksualnog nasilja (Thornhill i
6
Palmer, 2000), pri čemu su nepoznati muškarci vanjske grupe predstavljali veću opasnost od
seksualnog napastovanja od poznatih muškaraca vlastite grupe. S obzirom na to da su žene zbog
reproduktivnih ograničenja selektivnije pri traženju partnera, mogućnost seksualnog
napastovanja u međugrupnom konfliktu eliminira njihovu kontrolu nad izborom partnera visoke
kvalitete. Ovisno o stupnju u kojem su muškarci vanjskih grupa postavljali prijetnju ženskoj
mogućnosti izbora partnera, prirodni odabir je kod žena vjerojatno oblikovao specifične
psihološke mehanizme koji potiču predrasude i diskriminaciju prema muškim članovima
vanjskih grupa. Zbog spolnih razlika u veličini i snazi muškaraca i žena, one se ne izražavaju u
obliku agresije i dominacije, već straha i izbjegavanja muških članova vanjskih grupa
(McDonald, Sidanius i Navarrete, 2011). Drugim riječima, oba spola mogu biti akteri
međugrupne diskriminacije, pri čemu eventualne spolne razlike u razini iskazane diskriminacije
ovise o načinu na koji je ona definirana.
Individualne razlike u koalicijskoj psihologiji
Kao što je već rečeno, karakter i motivi u podlozi međugrupne diskriminacije razlikuju
se između muškaraca i žena. Muškarci su motivirani željom da nadjačaju istospolne protivnike
pa se kod njih diskriminacija općenito izražava kroz agresivne strategije konfrontacije, dok su
žene motivirane prijetnjom svom reproduktivnom izboru što se manifestira kroz strah i strategije
izbjegavanja muškaraca vanjske grupe (McDonald i sur., 2011). Međutim, specifikacija
univerzalnih psiholoških mehanizama koji dovode do međugrupne diskriminacije ne
podrazumijeva da će svi pojedinci imati jednake reakcije na pripadnike vanjske grupe. Postoje
brojne individualne razlike koje utječu na različite evoluirane psihološke procese pa tako i na
razinu diskriminacije prema vanjskim grupama.
Iako muškarci u prosjeku reagiraju ljutnjom i agresijom prema muškarcima vanjske
grupe, reakcije pojedinaca mogu ovisiti o individualnim osobinama i sposobnostima kao što su
veličina tijela, agresivne tendencije i sposobnost borbe. Međugrupni konflikti su za muškarce
izrazito rizični jer u njima poraženi često smrtno stradaju, zbog čega spremnost na upuštanje u
takve konflikte ne ovisi samo o temeljnoj želji dominacije nad protivnikom, već i o procjeni
vlastite sposobnosti za pobjedu i preživljavanje. Iz tog su razloga Navarrete i sur. (2010) u
okviru hipoteze o muškoj meti vanjske grupe pretpostavili da bi za muškarce stupanj
diskriminacije muškaraca vanjske grupe trebao varirati ovisno o izraženosti individualnih motiva
7
za socijalnom dominacijom kao i o procjeni vlastite fizičke agresivnosti. Njihovo istraživanje
individualnih razlika u specifičnoj muškoj psihologiji međugrupnih odnosa pokazalo je da
upravo interakcija izražene orijentacije na socijalnu dominaciju i visoke fizičke agresivnosti
dovodi do značajno negativnijih stavova prema muškarcima crne rase kod muških, ali ne i
ženskih sudionika. Nadalje, može se pretpostaviti da zbog visoke rizičnosti međugrupnih
konflikata muškarci ne prilagođavaju svoje reakcije samo na temelju procjene vlastitih fizičkih
sposobnosti, nego i procjene veličine prijetnje koje postavljaju muškarci vanjskih grupa.
Agresivnije te fizički snažnije muške koalicije su kroz evolucijsku povijest predstavljale puno
veću opasnost od onih koje nisu posjedovale te karakteristike. Zato se može očekivati i da će
muškarci koji percipiraju muškarce vanjske grupe kao fizički snažne i agresivne biti skloniji
njihovoj diskriminaciji.
Žene su općenito motivirane za izbjegavanje muškaraca vanjske grupe s ciljem zaštite
svog reproduktivnog izbora, no takva strategija uključuje i znatne troškove u terminima energije
za nadziranje okoline kao i propuštenih prilika za reprodukciju. Stoga bi prema hipotezi muške
mete vanjske grupe diskriminacija muškaraca vanjske grupe kod žena trebala ovisiti o
individualnoj percepciji vulnerabilnosti na seksualne napade. Navarrete, Fessler, Fleischman i
Geyer (2009) pronašli su da žene bijele rase koje se boje da će biti seksualno napastovane
izražavaju značajno negativnije stavove prema muškarcima crne rase, pogotovo u razdoblju
ovulacije kada su rizik od začeća, a time i negativne posljedice za ženski reproduktivni uspjeh
najveće. Međutim, izbjegavanje svih muškaraca vanjske grupe ujedno sužava raspon
potencijalnih partnera, pogotovo onih čija genetska distinktivnost može povećati vjerojatnost
preživljavanja potomaka. Naime, različiti genetski profili roditelja mogu doprinijeti većoj
otpornosti na bolesti te smanjenoj mogućnosti nasljeđivanja genetskih poremećaja kod
potomaka, zbog čega interakcije s muškarcima vanjskih grupa ženama pružaju i mogućnost
povećanja ukupnog reproduktivnog uspjeha. U vidu konflikta između mogućih dobitaka i
gubitaka povezanih s međugrupnim interakcijama, prirodni odabir je kod žena vjerojatno
oblikovao fleksibilne psihološke mehanizme koji prilagođavaju reakcije na muškarce vanjske
grupe ovisno o procjeni prijetnje koju oni postavljaju (McDonald i sur., 2012). Jedan od
potencijalnih indikatora prijetnje, kao i kod muškaraca, je stupanj u kojem su muškarci vanjske
grupe percipirani kao fizički snažni, odnosno sposobni da nadvladaju i ograniče reproduktivni
izbor žena. U skladu s tim, istraživanje McDonald, Asher, Kerr i Navarrete (2011) pokazalo je
8
da povišeni rizik od začeća dovodi do veće međugrupne pristranosti, ali samo kod onih žena koje
muškarce vanjske grupe povezuju s fizičkom snagom. Slijedeći prethodno opisanu logiku
konflikta između potencijalnih koristi i opasnosti interakcija s muškarcima vanjske grupe, može
se pretpostaviti da bi i percipirana atraktivnost muškaraca vanjske grupe mogla utjecati na
razinu iskazane diskriminacije kod žena. Naime, fizička privlačnost muškaraca je potencijalni
indikator genetske kvalitete partnera, odnosno jedna od karakteristika koja je pripadnicama
ženskog spola važna prilikom izbora partnera (Buss i Schmitt, 1993). Stoga postoji mogućnost
da su žene koje percipiraju muškarce vanjske grupe visoko atraktivnima manje sklone njihovoj
diskriminaciji.
CILJ I PROBLEMI
Glavni cilj ovog istraživanja bio je provjeriti postavke hipoteze o muškoj meti vanjske
grupe u hrvatskom društvenom kontekstu. Specifičnije, željeli smo ispitati tendenciju
diskriminiranja pripadnika vanjske grupe ovisno o spolu aktera i spolu objekta diskriminacije te
utvrditi postoji li moderatorski utjecaj određenih individualnih čimbenika na razinu iskazane
sklonosti diskriminaciji. Kako bismo istražili navedene odnose u okviru hrvatskog društva, za
aktere diskriminacije odabrali smo sudionike hrvatske nacionalnosti oba spola koji su kao
objekte diskriminacije procjenjivali muškarce i žene srpske nacionalnosti.
U skladu s ciljem istraživanja postavljeni su sljedeći problemi i hipoteze:
1. Ispitati postoje li među sudionicima hrvatske nacionalnosti razlike u sklonosti diskriminaciji
osoba srpske nacionalnosti s obzirom na spol aktera i objekta diskriminacije.
Pretpostavlja se da će sudionici hrvatske nacionalnosti općenito biti skloniji
diskriminirati Srbe nego Srpkinje te da će Hrvati u odnosu na Hrvatice općenito
pokazivati veću tendenciju diskriminacije osoba srpske nacionalnosti. Nadalje, očekuje
se da će Hrvati izražavati veću sklonost diskriminiranja Srba nego Srpkinja, dok Hrvatice
neće pokazivati razliku s obzirom na spol objekta diskriminacije. Kako je cilj ovog
istraživanja bio ispitati spolne razlike u tendenciji izravne diskriminacije, a ne
izbjegavanja pripadnika vanjske grupe, u skladu s hipotezom muške mete vanjske grupe,
pretpostavili smo da će upravo muški sudionici biti glavni akteri diskriminacije.
9
2. Utvrditi postoji li moderatorski utjecaj procjene vlastite fizičke agresivnosti i percipirane
fizičke snage muškaraca srpske nacionalnosti na povezanost između orijentacije na socijalnu
dominaciju i sklonosti diskriminaciji muškaraca srpske nacionalnosti kod Hrvata i Hrvatica.
Očekuje se da će procjena vlastite fizičke agresivnosti te percipirana fizička snaga
muškaraca srpske nacionalnosti biti značajni moderatori odnosa između orijentacije na
socijalnu dominaciju i sklonosti diskriminaciji muškaraca srpske nacionalnosti kod
Hrvata, ali ne i kod Hrvatica. Konkretno, pretpostavlja se da će povezanost između
orijentacije na socijalnu dominaciju i sklonosti diskriminaciji muškaraca srpske
nacionalnosti biti najsnažnija kod onih Hrvata koji sebe procjenjuju visoko agresivnima,
a muškarce srpske nacionalnosti fizički snažnima.
3. Utvrditi postoji li moderatorski utjecaj percipirane fizičke snage te atraktivnosti muškaraca
srpske nacionalnosti na odnos između percipirane vulnerabilnosti na seksualne napade i
sklonosti diskriminaciji muškaraca srpske nacionalnosti kod Hrvatica.
Očekuje se da će kod Hrvatica percipirana fizička snaga i atraktivnost muškaraca srpske
nacionalnosti biti značajni moderatori povezanosti između percipirane vulnerabilnosti na
seksualne napade te sklonosti diskriminaciji muškaraca srpske nacionalnosti, odnosno da
će ta povezanost biti najsnažnija kod onih Hrvatica koje percipiraju muškarce srpske
nacionalnosti fizički snažnima i neatraktivnima.
METODOLOGIJA
Postupak
Prije provedbe glavnog dijela istraživanja provedeno je predistraživanje s ciljem
validacije ljestvice sklonosti etničkoj diskriminaciji osoba srpske nacionalnosti, konstruirane za
potrebe ovog rada. Preliminarna verzija ljestvice primijenjena je na prigodnom uzorku studenata.
Podaci su prikupljani individualno ili u manjim skupinama na različitim fakultetima Sveučilišta
u Zagrebu te Studentskom centru u Zagrebu u razdoblju od tjedan dana. Na prikupljenim
podacima provedena je psihometrijska validacija čestica, nakon čega je konstruirana konačna
10
verzija ljestvice sklonosti etničkoj diskriminaciji koja je, uz dodatnu prilagodbu, primijenjena u
glavnom dijelu istraživanja.
U glavnom dijelu istraživanja prikupljanje podataka provedeno je putem Interneta na
prigodnom uzorku sudionika hrvatske nacionalnosti. Pritom je korištena online forma upitnika
koji je sadržavao završnu verziju ljestvice sklonosti etničkoj diskriminaciji, ljestvice
individualnih čimbenika te pitanja o demografskim podacima. Poziv na istraživanje s
poveznicom za online formu upitnika postavljen je na društvene mreže, različite hrvatske online
forume, dostupne mailing liste te stranicu specijaliziranu za provedbu online istraživanja. Kada
bi sudionici kliknuli na poveznicu, software u kojem je izrađen upitnik po slučaju je otvarao
dvije, prema spolu objekta diskriminacije, različite verzije ljestice sklonosti etničkoj
diskriminaciji. Tako je dio sudionika procjenjivao sklonost prema diskriminaciji muškaraca
srpske nacionalnosti (n=547), a drugi dio prema ženama srpske nacionalnosti (n=530). Također,
ovisno o spolu sudionika, u upitniku su prezentirane različite ljestvice individualnih čimbenika.
Sudionici su uz demografska pitanja rješavali Ljestvicu orijentacije na socijalnu dominaciju,
Podljestvicu fizičke agresivnosti te Ljestvicu percipirane fizičke snage muškaraca srpske
nacionalnosti, dok su sudionice ispunjavale sve ljestvice, uključujući i Ljestvicu straha od
silovanja te Ljestvicu percipirane atraktivnosti muškaraca srpske nacionalnosti. Upitnik je bio
dostupan 4 tjedna, u razdoblju od 03.05.2014 do 01.06.2014.
Sudionici
Preliminarna verzija ljestvice sklonosti etničkoj diskriminaciji primijenjena je na
prigodnom uzorku od 380 studenata različitih fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, pri čemu se vodilo
računa o podjednakoj zastupljenosti sudionika i sudionica. Iz analize podataka, isključeni su oni
sudionici koji se po pitanju nacionalnosti nisu izjasnili kao Hrvati te oni za koje je utvrđeno da
nisu konzistentno odgovarali na tvrdnje u upitniku. U konačnici, uzorak je sačinjavalo 328
sudionika hrvatske nacionalnosti, u dobi od 18 do 33 godine (M=21.37, SD=2.256), od čega 180
žena (54.9%), a 148 muškaraca (45.1%).
U glavnom dijelu istraživanja sudjelovalo je ukupno 1286 sudionika iz različitih dijelova
Republike Hrvatske. Međutim, iz analiza su ponovno isključeni rezultati onih koji se nisu
izjasnili kao Hrvati te onih u čijim je upitnicima nedostajao veći broj podataka. Stoga su analize
provedene na uzorku od 1077 sudionika, od toga 621 žena (57.7%), 456 muškaraca (42.3%),
11
prosječne dobi od 25.89 godina (SD=6.734). Od ukupnog uzorka 31.0% žena je kao objekt
diskriminacije procjenjivalo muškarce srpske nacionalnosti, a 26.6% žene srpske nacionalnosti,
dok je 19.8% muškaraca procjenjivalo muškarce, a 22.6 % žene srpske nacionalnosti.
Demografske karakteristike sudionika prikazane su u tablici 1 iz koje se može vidjeti kako je u
uzorku zastupljeno najviše sudionika u dobi od 16 do 24 godine (53.0%), onih sa završenom
srednjom školom (51.0%), statusom studenta (64.3%) te prosječnog životnog standarda (51.3%).
Najmanji broj sudionika pripada najstarijoj dobnoj skupini (2.7%), ima završenu samo osnovnu
školu (1%) te status umirovljenika (0.8%).
Tablica 1 Demografske karakteristike uzorka (N=1077)
N %
Dob
16-24 571 53.0
25-34 415 38.5
35-44 62 5.8
>45 29 2.7
Najviši završeni stupanj obrazovanja
Osnovna škola 11 1.0
Srednja škola 549 51.0
Viša škola, fakultet 490 45.5
Postdiplomski studij 27 2.5
Trenutni radni status
Zaposleni 260 24.1
Nezaposleni 116 10.8
Studenti 692 64.3
Umirovljenici 9 0.8
Životni standard kućanstva
Ispodprosječan 226 21.0
Prosječan 552 51.3
Iznadprosječan 299 27.7
12
Instrumenti
Ispitane su sljedeće skupine varijabli: sklonost etničkoj diskriminaciji, varijable
individualnih čimbenika (orijentacija na socijalnu dominaciju, procjena vlastite fizičke
agresivnosti, percipirana vulnerabilnost na seksualne napade, percipirana fizička snaga i
atraktivnost muškaraca srpske nacionalnosti) te sociodemografske varijable (spol, dob,
nacionalnost, stupanj obrazovanja, radna aktivnost te životni standard).
Ljestvica sklonosti etničkoj diskriminaciji
Zbog nemogućnosti da se postojeće ljestvice diskriminacije modificiraju tako da se
istovjetne čestice mogu primijeniti za muški i ženski objekt diskriminacije, za potrebe ovog
istraživanja konstruirana je posebna ljestvica sklonosti etničkoj diskriminaciji. Konstrukcija
ljestvice započela je generiranjem većeg broja tvrdnji Likertovog tipa od 6 stupnjeva (1 – „uopće
se ne slažem“; 6 – „u potpunosti se slažem“) kojima se ispitivala tendencija neravnopravnog
tretmana i uskrate određenih prava osobama srpske nacionalnosti u različitim područjima života.
Čestice su formirane na temelju podataka iz relevantne psihološke literature u području
diskriminacije kao i postojećih ljestvica za mjerenje diskriminacije, pri čemu se vodilo računa
da tvrdnje kasnije budu primjenjive za ispitivanje sklonosti diskriminaciji muškaraca i žena
srpske nacionalnosti. Sadržajnom analizom početnih čestica u konačnici je odabrano njih 30 koje
su s ciljem validacije ljestvice u predistraživanju primijenjene na uzorku studenata Sveučilišta u
Zagrebu. Nakon provedenih statističkih analiza zadržano je 19 čestica, pri čemu su kriteriji za
zadržavanje bili diskriminativna valjanost, faktorsko zasićenje, odsutnost multikolinearnosti,
varijabilitet rezultata te sadržaj pojedine čestice. Faktorska analiza pod modelom zajedničkih
faktora1 pokazala je da sve čestice imaju najviše saturacije na prvom faktoru koji je objasnio
ukupno 42.4% varijance. Zasićenja zadržanih čestica s prvim faktorom prikazana su u prilogu 1.
Iako je uz Kaiserov-Guttman kriterij dobiveno ukupno 4 faktora, preostala 3 faktora imala su
znatno manja zasićenja na svim česticama te su zajedno objasnila manje od 12% zajedničke
varijance. Koeficijenti diskriminativne valjanosti čestica su u rasponu od .43 do .72, prosječna
1 Na dobivenim podacima provedene su faktorske analize metodama zajedničkih faktora i glavnih komponenata
koje su rezultirale vrlo sličnim solucijama. Rezultati su prikazani samo za faktorsku analizu zajedničkih faktora
zbog veće primjerenosti metode potrebama ovog istraživanja.
13
interkorelacija među česticama iznosi .39, a dobivena je i visoka pouzdanost tipa unutarnje
konzistencije (Cronbach α=.93).
Za glavni dio istraživanja svaka od 19 čestica dobivenih u predistraživanju prilagođena
je kako bi se mogla primijeniti za muškarce i žene srpske nacionalnosti. Na primjer, čestica „Ne
bih otišao/la na zabavu koju organizira osoba srpske nacionalnosti“ u jednoj verziji ljestvice
glasila je „Ne bih otišao/la na zabavu koju organizira muškarac srpske nacionalnosti“, a u drugoj
„Ne bih otišao/la na zabavu koju organizira žena srpske nacionalnosti“. Tako su napravljene
dvije verzije ljestvice koje su se sastojale od sadržajno istih čestica, ali prilagođenih za pojedini
objekt diskriminacije. Faktorska analiza čestica metodom zajedničkih faktora u glavnom dijelu
istraživanja potvrdila je jednodimenzionalnu strukturu ljestvice, s jednim generalnim faktorom
koji je objasnio 50.7% ukupne varijance. Zasićenja čestica prvim faktorom bila su u rasponu od
.54 do .81, koeficijenti diskriminativne valjanosti pojedinih čestica u rasponu od .49 do .79, a
prosječna interkorelacija među česticama .47. Pouzdanost tipa unutarnje konzistencije za
ljestvicu korištenu u glavnom istraživanju iznosi .95. Ukupni rezultat na ljestvici sklonosti
etničkoj diskriminaciji izražen je kao prosjek odgovora na svim česticama, pri čemu veći rezultat
znači veću sklonost diskriminaciji. Najmanji teorijski rezultat na ljestvici je 1, a najviši 6.
Ljestvica orijentacije na socijalnu dominaciju
Orijentacija na socijalnu dominaciju mjerena je šestom verzijom istoimene ljestvice koju
su 1999. godine razvili Sidanius i Pratto i koja se u izvornom obliku sastoji od 16 čestica.
Ljestvicom se procjenjuju individualne razlike u preferencijama prema održanju dominantnog
položaja određenih grupa u društvenoj hijerarhiji. Za potrebe ovog rada korištena je skraćena
hrvatska verzija ljestvice (Đorđević, 2012) koju čini 8 čestica Likertova tipa od 7 stupnjeva (1 –
„uopće se ne slažem“, 7 – „u potpunosti se slažem“). Ukupni rezultat izražen je kao prosjek
odgovora na svim tvrdnjama. Najmanji teorijski rezultat iznosi 1, a najviši 7, pri čemu viši
rezultat znači veću orijentaciju na socijalnu dominaciju. Pouzdanost tipa unutarnje konzistencije
hrvatske verzije ljestvice u ovom istraživanju iznosi .81, što je u skladu s podacima koje navodi
Đorđević (2012) (Cronbach α=.83).
14
Podljestvica fizičke agresivnosti
Podljestvica fizičke agresivnosti preuzeta je iz Buss-Perry Upitnika agresivnosti (Buss i
Perry, 1992), namijenjenog mjerenju različitih dimenzija agresivnog ponašanja. Podljestvica je
prevedena na hrvatski jezik tako da je jedan prevoditelj čestice preveo na hrvatski, a drugi
nezavisni prevoditelj ponovno na engleski, nakon čega je usklađivanjem prijevoda nastala
konačna verzija podljestvice. Iako se u originalnoj verziji podljestvice tvrdnje procjenjuju na
ljestvici od 5 stupnjeva, u ovom radu je korištena ljestvica od 7 stupnjeva (1 – „uopće nije
karakteristično za mene“, 7 – „izrazito karakteristično za mene“) po uzoru na istraživanje
Navarrete i sur. (2010). Ukupni rezultat na podljestvici predstavlja prosjek odgovora na svim
česticama. Teorijski raspon rezultata je od 1 do 7, a viši rezultat znači veću sklonost fizičkoj
agresiji. Cronbach alpha koeficijent pouzdanosti u ovom istraživanju iznosi .79, dok Navarrete i
sur. (2010) navode pouzdanost od .85.
Ljestvica straha od silovanja
Percipirana vulnerabilnost na seksualne napade mjerena je Ljestvicom straha od
silovanja (Senn i Dzinas, 1996) koja zahvaća emocionalne i bihevioralne odgovore na
mogućnost silovanja. Ljestvica se sastoji od 31 čestice koje ispituju reakcije straha na specifične
situacijske znakove koji sugeriraju opasnost od silovanja, generalizirani strah ili nepovjerenje
prema muškarcima te kroničnu brigu oko mogućnosti buduće seksualne viktimizacije. Za
potrebe ovog istraživanja ljestvica je prevedena s engleskog na hrvatski jezik ranije opisanim
postupkom. Iako se u originalnoj verziji ljestvice tvrdnje procjenjuju na dvije vrste ljestvica
Likertova tipa od 5 stupnjeva, u ovom radu korištene su ljestvice od 7 stupnjeva, po uzoru na
istraživanje Navarrete i sur. (2010). Ukupan rezultat izražen je kao prosjek odgovora na svim
česticama, pri čemu viši rezultat znači veći strah od silovanja. Pouzdanost tipa unutarnje
konzistencije u ovom istraživanju iznosi .94, što je u skladu s podacima dobivenim u istraživanju
Navarrete i sur. (2010) (Cronbach α=.95).
Ljestvica percipirane fizičke snage i atraktivnosti muškaraca srpske nacionalnosti
Percipirana fizička snaga te atraktivnost muškaraca srpske nacionalnosti mjerene su
kratkim istoimenim ljestvicama koje su konstruirane za potrebe ovog istraživanja. Ljestvica
15
percipirane fizičke snage sastoji od 5 čestica od kojih svaka opisuje muškarce srpske
nacionalnosti određenim atributom povezanim s fizičkom snagom (agresivni, snažni, opasni,
zastrašujući, nasilni). Zadatak sudionika bio je da na ljestvici Likertova tipa od 1 („uopće se ne
slažem“) do 7 („u potpunost se slažem“) procjene svoj stupanj slaganja sa svakom pojedinom
tvrdnjom. Za ljestvicu percipirane atraktivnosti muškaraca srpske nacionalnosti sudionice su na
istoj Likertovoj ljestvici morale procijeniti svoj stupanj slaganja s 5 tvrdnji koje su opisivale
muškarce srpske nacionalnosti kao muževne, zgodne, atletski građene, atraktivne i seksi. Obje
ljestvice prezentirane su zajedno s još 5 neutralnih tvrdnji koje su opisivale muškarce srpske
nacionalnosti atributima nepovezanim s fizičkom snagom i atraktivnošću (moralni, odbojni,
inteligentni, iskreni, umišljeni). Ukupni rezultat na ljestvicama percipirane fizičke snage i
atraktivnosti muškaraca vanjske grupe predstavlja prosjek svih procjena te iznosi od 1 do 7. Viši
rezultat na ljestvicama znači veću percipiranu fizičku snagu i atraktivnost muškaraca srpske
nacionalnosti. Obje ljestvice pokazale su zadovoljavajuću razinu unutarnje konzistencije, koja
je bila nešto veća za ljestvicu percipirane atraktivnosti (Cronbach α=.94) nego za ljestvicu
percipirane fizičke snage (Cronbach α=.78).
REZULTATI
Razlike u sklonosti etničkoj diskriminaciji ovisno o spolu aktera i objekta diskriminacije
Prvi problem ovog istraživanja bio je ispitati postoji li razlika u sklonosti diskriminaciji
osoba srpske nacionalnosti kod ispitanika hrvatske nacionalnosti s obzirom na spol aktera
(sudionika) te objekta (procjenjivane osobe) diskriminacije. Prije provedbe statističkih analiza u
svrhu odgovora na postavljeni problem, testirana je homogenost varijanci te normalitet
distribucije varijable sklonosti etničkoj diskriminaciji u svakoj skupini ispitanika. Levenov test
homogenosti varijanci pokazao je da se varijance rezultata u četiri skupine statistički značajno
razlikuju (F(3,1073)=5.027, p=.002), pri čemu ni broj ispitanika po skupinama nije bio
podjednak. Distribucije rezultata su u svim skupinama bile pozitivno asimetrične te, prema
rezultatima Kolmogorov-Smirnovljeva testa (za sve distribucije p<.05), statistički značajno
odstupale od normalne. Stoga su prikupljeni podaci, umjesto složenom analizom varijance za
nezavisne uzorke, analizirani pojedinačnim neparametrijskim statističkim postupcima.
16
Deskriptivni podaci za ljestvicu sklonosti etničkoj diskriminaciji s obzirom na spol
objekta i aktera diskriminacije prikazani su u tablici 2. Kao što se može vidjeti iz tablice 2, u
odnosu na teoretski raspon ljestvice sklonosti etničkoj diskriminaciji (TR=1-6), sudionici su u
prosjeku davali niske procjene (C=1.68), odnosno izražavali nisku spremnost na diskriminaciju.
Međutim, mogu se uočiti i manje razlike u centralnim vrijednostima rezultata na ljestvici s
obzirom na spol aktera i objekta diskriminacije. Kako bi se provjerilo jesu li navedene razlike
statistički značajne, provedena su ukupno 4 Mann-Whitney U testa, koja se inače koriste za
testiranje značajnosti razlika između dva nezavisna uzorka. S obzirom na to da je proveden veći
broj pojedinačnih Mann-Whitney U testova, pri određivanju razine značajnosti korištena je
Bonferronijeva korekcija, odnosno stroži kriterij za proglašavanje neke od razlika statistički
značajnom (α=.013).
Tablica 2 Deskriptivni podaci za ljestvicu sklonosti etničkoj diskriminaciji ovisno o spolu aktera i objekta
diskriminacije
Spol aktera diskriminacije
Spol objekta
diskriminacije
Hrvati
Hrvatice
Ukupno
N C Q N C Q N C Q
Srbi 213 2.16 1.95
334 1.68 1,47
547 1.79 1.68
Srpkinje 243 1.74 1.95
287 1.52 1.32
530 1.58 1.33
Ukupno 456 1.79 1.68
621 1.58 1.42
1077 1.68 1.47
Legenda: N – broj sudionika C– centralna vrijednost, Q- poluinterkvartilno raspršenje.
Kako bi se provjerilo postoje li među sudionicima hrvatske nacionalnosti razlike u
sklonosti etničkoj diskriminaciji s obzirom na spol objekta diskriminacije, proveden je Mann-
Whitney U test na razini cijelog uzorka. Rezultati testa su pokazali da postoji statistički značajna
razlika u sklonosti diskriminaciji s obzirom na spol objekta diskriminacije (z= -2,619, p=.009),
odnosno da sudionici općenito pokazuju veću tendenciju diskriminacije muškaraca (C=1.79,
Q=1.63) nego žena (C=1.58, Q=1.33) srpske nacionalnosti. Pritom treba naglasiti da, iako je
17
2,16
1,681,741,52
1
2
3
4
5
6
Hrvati Hrvatice
Sklo
no
st e
tnič
koj d
iskr
imin
aciji
Srbi
Srpkinje
**
dobivena razlika statistički značajna, njena veličina učinka, koja se u slučaju provedbe Mann-
Whitney U testa računa kao kvocijent dobivene z-vrijednosti i korijena od ukupnog broja
sudionika (prema Field, 2009, str. 550), je vrlo niska (r= -.08).
Na isti je način ispitana razlika u sklonosti diskriminaciji osoba srpske nacionalnosti s
obzirom na spol aktera diskriminacije. Rezultati Mann-Whitney U testa (z= -2,726, p=.006)
pokazali su da Hrvati (C=1.79, Q=1.68) općenito izražavaju statistički značajno veću sklonost
diskriminaciji osoba srpske nacionalnosti u odnosu na Hrvatice (C=1.58, Q=1.42). Veličina
učinka dobivene razlike se i u ovom slučaju pokazala malom (r= -.08).
Na kraju je s dva Mann-Withney U testa provjereno postoji li značajna razlika u iskazanoj
sklonosti etničkoj diskriminaciji s obzirom na spol objekta diskriminacije u odvojenim uzorcima
Hrvata i Hrvatica. Na uzorku Hrvata dobivena je statistički značajna razlika (z= -2,808, p=.005),
u smjeru da su Hrvati skloniji diskriminirati Srbe (C=2.16, Q=1.95) nego Srpkinje (C=1.74,
Q=1.37). Veličina učinka ponovno je bila mala (r= -.13). Ista razlika na uzorku Hrvatica nije se
pokazala statistički značajnom (z= -1,309, p=.190). Rezultati dobiveni primjenom ljestvice
sklonosti etničkoj diskriminaciji su radi lakšeg uvida u rezultate prikazani grafički na slici 1.
Slika 1. Centralne vrijednosti za sklonost diskriminaciji muškaraca i žena srpske nacionalnosti na
odvojenim uzorcima muškaraca i žena hrvatske nacionalnosti.
** p<.01
**
18
Analiza moderatorskog utjecaja individualnih čimbenika na sklonost diskriminaciji muškaraca
srpske nacionalnosti na uzorku Hrvata i Hrvatica
Drugi problem ovog istraživanja bio je ispitati postoji li moderatorski utjecaj procjene
vlastite fizičke agresivnosti i percepcije fizičke snage muškaraca srpske nacionalnosti na
povezanost između orijentacije na socijalnu dominaciju i sklonosti diskriminaciji muškaraca
srpske nacionalnosti na odvojenim uzorcima Hrvata i Hrvatica. U tu svrhu upotrijebili smo
postupak hijerarhijske regresijske analize koji, u slučaju kad su i moderatori i prediktorska
varijabla kontinuirani, preporučuju Cohen, Cohen, West i Aiken (2003). Prema preporuci istih
autora interakcijski efekti prediktorskih varijabli na kriterij utvrđeni su pomoću
nestandardiziranih regresijskih koeficijenata.
U prvom koraku provjerili smo zadovoljavaju li dobiveni podaci osnovne pretpostavke
za provođenje višestruke regresijske analize. Uvidom u grafičke prikaze raspršenja
standardiziranih predviđenih rezultata u funkciji standardiziranih reziduala na uzorku Hrvata i
Hrvatica, utvrđena je linearna povezanost između skupa korištenih prediktora i kriterijske
varijable kao i približno podjednaka varijanca reziduala duž regresijskog pravca
(homoscedascitet) u oba uzorka. Rezultati Durbin Watson testa čija je vrijednost u oba uzorka
blizu 2 (D-WHrvati = 1,966; D-WHrvatice = 1,850) upućuju na to da je pretpostavka o nezavisnosti
reziduala zadovoljena, dok su Kolmogorov-Smirnovljevi testovi pokazali da distribucije
reziduala ne odstupaju značajno od normalne (K-S zHrvati = 0.778, p=.581; K-S zHrvatice = 1.248,
p=.089). Na kraju, vrijednosti faktora inflacije varijance, kao indikatora potencijalne
multikolinearnosti među prediktorima, su za sve korištene varijable u oba uzorka bile znatno
ispod dopuštenih granica (VIF<10). Pregled interkorelacija među prediktorima prikazanima u
tablici 3, također pokazuje da su korelacije među prediktorima u oba uzorka, iako statistički
značajne, niske do umjerene. Na temelju rezultata svih preliminarnih analiza može se zaključiti
kako su podaci u uzorcima Hrvata i Hrvatica pogodni za provedbu regresijskih analiza.
19
Tablica 3 Koeficijenti korelacija između prediktorskih i kriterijske varijable sklonosti diskriminaciji
muškaraca srpske nacionalnosti za uzorak Hrvata (iznad dijagonale) i Hrvatica (ispod dijagonale)
Varijable 1 2 3 4
1. Orijentacija na socijalnu dominaciju - .42** .20** .46**
2. Fizička agresivnost .13* - .23** .35**
3. Percipirana fizička snaga muškaraca
srpske nacionalnosti .18** .12** - .39**
4. Sklonost etničkoj diskriminaciji .37** .02 .32** -
* p<.05, ** p<.01
Prije provedbe hijerarhijskih regresijskih analiza, prediktorske varijable u oba uzorka su
centrirane oduzimanjem aritmetičke sredine od bruto rezultata svakog prediktora, čime se
olakšava interpretacija regresijskih koeficijenata te smanjuje efekt multikolinearnosti zbog
uvođenja interakcijske varijable (Cohen i sur., 2003). Zatim su izračunati umnošci centriranih
prediktora, odnosno formirane četiri nove varijable od kojih su 3 predstavljale dvostruke
interakcije pojedinačnih prediktora, a jedna trostruku interakciju sva tri prediktora. U prvom
koraku hijerarhijskih regresijskih analiza u model su uključeni samostalni centrirani prediktori,
u drugom tri dvostruke interakcije pojedinih prediktora te u završnom koraku trostruka
interakcija orijentacije na socijalnu dominaciju, procjene fizičke agresivnosti te percipirane
fizičke snage muškaraca srpske nacionalnosti. Na taj način mogli smo provjeriti objašnjava li
trostruka interakcija varijancu kriterija i nakon kontrole pojedinačnih udjela prediktora i njihovih
dvostrukih interakcija. Rezultati su prikazani u tablici 4.
20
Tablica 4
Rezultati hijerarhijskih regresijskih analiza za kriterij sklonosti diskriminaciji muškaraca srpske
nacionalnosti za uzorak Hrvata (N= 187) i Hrvatica (N=289)
Prediktor 1.korak
(B koeficijenti)
2. korak
(B koeficijenti)
3. korak
(B koeficijenti)
Hrvati Hrvatice Hrvati Hrvatice Hrvati Hrvatice
Orijentacija na socijalnu dominaciju .28** .34** .29** .35** .30** .35**
Fizička agresivnost .13 -.06 .08 -.07 .08 -.07
Percipirana fizička snaga .28** .24** .32** .25** .34** .25**
Orijentacija na socijalnu dominaciju x fizička
agresivnost -.01 .11 .01 .11
Orijentacija na socijalnu dominaciju x
percipirana fizička snaga -.10 -.11 -.09 -.11
Fizička agresivnost x percipirana fizička
snaga .19** .01 .21** .01
Orijentacija na socijalnu dominaciju x fizička
agresivnost x percepcija fizičke snage .-03 .02
R2 .33** .22** .37* .23 .38 .23
ΔR2 .33** .22** .04* .01 .01 .00
** p<.01
Kao što se može vidjeti iz rezultata za uzorak Hrvata, uvrštavanje trostruke interakcije u
trećem koraku analize nije dovelo do značajnog porasta u objašnjenju varijance kriterija
(ΔR2=.01, F(1,179)=0.766, p=.383), pri čemu ni nestandardizirani regresijski koeficijent
trostruke interakcije nije statistički značajan (B=-.03, p=.383). Međutim u drugom koraku
analize, uvrštavanjem dvostrukih interakcija pojedinih prediktora količina objašnjene varijance
kriterija statistički značajno se povećava (ΔR2=.04, F(3,180)=2.803, p=.010), a nestandardizirani
regresijski koeficijent za interakciju procjene vlastite fizičke agresivnosti i percipirane fizičke
snage muškaraca srpske nacionalnosti (B=.19, p=.001) je statistički značajan. Dakle, na uzorku
Hrvata jedino se percipirana fizička snaga muškaraca srpske nacionalnosti pojavljuje kao
značajan moderator odnosa između procjene vlastite agresivnosti i sklonosti diskriminaciji
muškaraca srpske nacionalnosti. Veličina učinka interakcije, izražena kao koeficijent kvadrirane
21
semiparcijalne korelacije interakcije s kriterijem, je niska (f2=.06), no to je čest nalaz kod
interakcija u istraživanjima u području društvenih znanosti (Cohen i sur., 2003).
Na uzorku Hrvatica se ni nestandardizirani regresijski koeficijenti trostruke interakcije,
niti pojedinačnih dvostrukih interakcija nisu pokazali statistički značajnima (za sve interakcije
p>.05), a uvrštavanje navedenih interakcija u drugom (ΔR2=.01, F(3,282)=1.890, p=.131) i
trećem koraku analize (ΔR2=.00, F(1,281)=0.041, p=.839) nije značajno doprinijelo objašnjenju
varijance kriterija.
Kako bismo lakše interpretirali značajan moderatorski efekt na uzorku Hrvata, grafički
smo prikazali interakciju agresivnosti i percipirane fizičke snage na slici 2, kategoriziravši
pritom rezultate na prediktorskoj i moderatorskoj varijabli u skupine nižeg (1 SD<M) i višeg
stupnja (1 SD>M) (Cohen i sur., 2003). Usto, smo provjerili i razlikuje li se nagib regresijskih
pravaca značajno od nule. Kao što se može vidjeti iz slike 2, kod Hrvata koji muškarce srpske
nacionalnosti ne percipiraju fizički snažnima, procjena vlastite fizičke agresivnosti nije značajno
povezana sa razinom sklonosti diskriminaciji (t(187)=0.792, p=.430), dok je među Hrvatima koji
ih percipiraju izrazito fizički snažnima veća razina vlastite agresivnosti povezana s većom
sklonosti diskriminaciji (t(187)=3.835, p=.001).
Slika 2. Moderatorski utjecaj percipirane fizičke snage muškaraca srpske nacionalnosti na
povezanost između procjene vlastite fizičke agresivnosti i sklonosti diskriminaciji muškaraca
srpske nacionalnosti na uzorku Hrvata (N=187).
1
2
3
4
5
6
Niska agresivnost Visoka agresivnost
Sk
lon
ost
dis
kri
min
aci
ji
mu
ška
raca
srp
ske
naci
on
aln
ost
i
Niska
percipirana
fizička snaga
Visoka
percipirana
fizička snaga
22
Analiza moderatorskog utjecaja individualnih čimbenika na sklonost diskriminaciji muškaraca
srpske nacionalnosti na uzorku Hrvatica
Treći problem bio je ispitati potencijalne moderatorske utjecaje percipirane fizičke snage
i atraktivnosti muškaraca srpske nacionalnosti na povezanost između percipirane vulnerabilnosti
na seksualne napade (operacionalizirane kao strah od silovanja) i sklonosti diskriminaciji
muškaraca srpske nacionalnosti na uzorku Hrvatica. Kako bismo ispitali navedene utjecaje,
upotrijebili smo isti postupak hijerarhijske regresijske analize kao i na uzorku Hrvata, pri čemu
smo na isti način provjerili zadovoljavaju li podaci na uzorku Hrvatica preduvjete za provedbu
takve vrste analize.
Grafički prikaz raspršenja standardiziranih predviđenih rezultata u funkciji
standardiziranih reziduala na uzorku Hrvatica pokazao je da je i u ovom slučaju skup prediktora
linearno povezan s kriterijskom varijablom te da je varijanca reziduala, uz manja odstupanja,
konstantna duž regresijskog pravca. Distribucija reziduala na uzorku Hrvatica prema rezultatima
Kolmogorov-Smirnovljeva testa (K-S z= 1.512, p=.021) značajno odstupa od normalne, no zbog
velike osjetljivosti ovog testa na veličinu uzorka kao i grafičkih prikaza koji sugeriraju da su
reziduali normalno distribuirani, procijenili smo da je i ova pretpostavka u prihvatljivom stupnju
zadovoljena. Daljnjim analizama utvrđeno je i da su reziduali međusobno nezavisni (D-
W=1,898) te da među prediktorskim varijablama nema istaknutije multikolinearnosti (za sve
korištene varijable VIF<10), što je vidljivo i iz interkorelacija među prediktorima u tablici 5.
Tablica 5 Interkorelacije prediktorskih varijabli i njihove korelacije s kriterijskom varijablom sklonosti
diskriminacije muškaraca srpske nacionalnosti za uzorak Hrvatica (N=299)
Prediktori 1 2 3
1. Strah od silovanja 1 .18** .05
2. Percepcija fizičke snage muškaraca srpske
nacionalnosti 1 .18**
3. Percepcija atraktivnosti muškaraca srpske
nacionalnosti 1
4. Sklonost etničkoj diskriminaciji .20** .32** -22.**
** p<.01
23
U prvom koraku hijerarhijske regresijske analize na uzorku Hrvatica u model su
uključeni centrirani prediktori straha od silovanja te percipirane fizičke snage i atraktivnosti
muškaraca srpske nacionalnosti, u drugom koraku njihove pojedinačne dvostruke interakcije te
u zadnjem koraku trostruka interakcija svih uključenih prediktora. Rezultati provedene analize
prikazani su u tablici 6. Kao što se iz tablice 6 može vidjeti, uvrštavanje trostruke interakcije
navedenih prediktora u trećem koraku analize dovelo je do značajnog porasta u objašnjenju
varijance sklonosti diskriminaciji muškaraca srpske nacionalnosti (ΔR2=.03, F(1,291)=1.291,
p=.003), a nestandardizirani regresijski koeficijent trostruke interakcije pokazao se statistički
značajnim (B=.09, p=.003). Možemo zaključiti da su kod Hrvatica percipirana fizička snaga i
atraktivnost muškaraca srpske nacionalnosti značajni moderatori odnosa između straha od
silovanja i sklonosti diskriminacije muškaraca srpske nacionalnosti. Pritom se veličina učinka
interakcije i u ovom slučaju pokazala niskom (f2=.04).
Tablica 6 Rezultati hijerarhijske regresijske analize za kriterij sklonosti etničkoj diskriminaciji na uzorku Hrvatica
(N = 299)
Prediktor 1.korak
(B koeficijenti) 2. korak
(B koeficijenti) 3. korak
(B koeficijenti)
Strah od silovanja .14** .13** .11**
Percepcija fizičke snage .30** .26** .22**
Percepcija atraktivnosti -.22** -.24** -.27**
Strah od silovanja x percepcija fizičke snage .10* .12**
Strah od silovanja x percepcija atraktivnosti -.03 -.01
Percepcija fizičke snage x percepcija
atraktivnosti -.10** -.12**
Strah od silovanja x percepcija fizičke snage
x percepcija atraktivnosti .09**
R2 .21** .24* .27**
ΔR2 .21** .03** .03**
**p<.01; *p<.05
24
Radi lakše interpretacije dobivenih efekata na uzorku Hrvatica, trostruku interakciju smo
grafički prikazali na slici 3, pri čemu smo rezultate na prediktorskoj i moderatorskim varijablama
kategorizirali u skupine nižeg (1 SD<M) i višeg stupnja (1 SD>M). Dodatno smo testirali
razlikuju li se nagibi svih regresijskih pravaca statistički značajno od nule. Rezultati su pokazali
da je strah od silovanja značajno povezan sa sklonošću diskriminaciji muškaraca srpske
nacionalnosti kod onih Hrvatica koje ih percipiraju kao izrazito fizički snažne, ali i atraktivne
(t(299)=3,914, p=.001), što je u regresijskoj analizi vjerojatno rezultiralo značajnom trostrukom
interakcijom. Nagibi ostalih regresijskih pravaca nisu se pokazali statistički značajnima (za sve
p>0.05). Dakle, visoki strah od silovanja povezan je s većom tendencijom diskriminaciji samo
kod onih Hrvatica koje percipiraju muškarce srpske nacionalnosti kao fizički snažne i atraktivne.
Međutim, na grafičkom prikazu svih regresijskih pravaca, možemo uočiti da najveću sklonost
diskriminaciji pokazuju Hrvatice koje percipiraju muškarce srpske nacionalnosti kao fizički
snažne i neatraktivne, i to bez obzira na razinu straha od silovanja. Također je vidljivo da ni u
ostalim skupinama sudionica strah od silovanja ne utječe značajno na sklonost diskriminaciji,
već da glavnu ulogu u određivanju njene razine ima interakcija percipirane fizičke snage i
atraktivnosti muškaraca vanjske grupe. Pritom dodatna analiza dvostruke interakcije između
percipirane fizičke snage i atraktivnosti pokazuje da je percepcija muškaraca srpske
nacionalnosti kao fizički snažnih općenito povezana s većom sklonošću njihove diskriminacije,
a pogotovo kod onih Hrvatica koje ih ne percipiraju atraktivnima (t(305)=6,762, p=.001).
25
Slika 3 . Moderatorski utjecaj percipirane fizičke snage i atraktivnosti muškaraca srpske nacionalnosti na
povezanost između straha od silovanja i sklonosti diskriminaciji muškaraca srpske nacionalnosti na
uzorku Hrvatica (N=299).
RASPRAVA
Sklonost etničkoj diskriminaciji s obzirom na spol aktera i objekta diskriminacije
Prvim istraživačkim problemom smo na uzorku sudionika hrvatske nacionalnosti
obuhvatili spolne razlike u sklonosti diskriminaciji osoba srpske nacionalnosti, uzimajući pritom
u obzir i spol objekta diskriminacije. U skladu s hipotezom muške mete vanjske grupe, prema
kojoj su muškarci vanjskih grupa evolucijski gledano predstavljali najveću prijetnju
pripadnicima unutarnjih grupa, očekivali smo da će upravo muškarci srpske nacionalnosti biti
primarni objekti diskriminacije. Rezultati su pokazali da su sudionici hrvatske nacionalnosti
općenito bili skloniji diskriminirati Srbe, nego Srpkinje, potvrdivši time navedenu hipotezu. U
pogledu aktera diskriminacije, hipoteza muške mete vanjske grupe postulira da i muškarci i žene
mogu djelovati kao akteri diskriminacije, ali da to rade iz različitih motiva, zbog čega eventualne
spolne razlike ovise o načinu na koji se ta diskriminacija izražava. S obzirom na to da je zavisna
varijabla u ovom istraživanju definirana kao sklonost neravnopravnom tretmanu ili uskrati
određenih prava na osnovi nacionalnosti, a ne kao izbjegavanje ili nepovjerljivost prema Srbima,
1
2
3
4
5
6
Niski strah od
silovanja
Visoki strah od
silovanja
Sk
lon
ost
dis
kri
min
aci
ji
mu
škara
ca s
rpsk
e n
aci
on
aln
ost
i(1) Visoka percepcija snage,
visoka percepcija atraktivnosti
(2) Visoka percepcija snage,
niska percepcija atraktivnosti
(3) Niska percepcija snage,
visoka percepcija atraktivnosti
(4) Niska percepcija snage,
niska percepcija atraktivnosti
26
očekivali smo da će Hrvati biti glavni akteri diskriminacije. Usto smo pretpostavili i da će Hrvati
biti skloniji diskriminaciji Srba nego Srpkinja, dok kod Hrvatica sklonost diskriminaciji neće biti
povezana sa spolom njena objekta. Rezultati istraživanja ponovo su potvrdili naše hipoteze.
Hrvati su općenito izražavali veću sklonost diskriminaciji osoba srpske nacionalnosti od
Hrvatica, pri čemu su bili skloniji više diskriminirati Srbe nego Srpkinje. S druge strane Hrvatice
nisu pokazivale razliku u tendenciji diskriminaciji s obzirom na spol objekta diskriminacije.
Dobiveni rezultati u skladu su s rezultatima istraživanja Navarretea i sur. (2011) u kojem
je međugrupna diskriminacija bila izražena kao spremnost sudionika da pretrpe veće kazne za
vlastitu grupu kako bi strože kaznili pripadnike vanjske grupe. Autori su pronašli da muškarci
više diskriminiraju mušku nego žensku vanjsku grupu, dok kod žena razina diskriminacije nije
bila povezana sa spolom objekta diskriminacije. Ipak, važno je napomenuti da su veličine učinka
za sve dobivene efekte u ovom istraživanju zapravo male. Sudionici su općenito izražavali nisku
sklonost diskriminaciji pri čemu se Hrvatice i Hrvati, apsolutno gledano, nisu znatno razlikovali
u izraženoj sklonosti diskriminaciji Srba i Srpkinja. Jedno od mogućih objašnjenja ovih nalaza
jest struktura uzorka na kojem je provedeno istraživanje; u uzorku je bilo zastupljeno znatno više
studenata, sudionika mlađe životne dobi i višeg stupnja obrazovanja koji u pravilu imaju
tolerantnije i pozitivnije stavove prema pripadnicima vanjskih grupa (Wagner i Zick, 1995;
Wilson, 1996), što je moglo utjecati na smanjenje svih razlika s obzirom na spol aktera i objekta
diskriminacije. Drugi faktor koji je mogao utjecati na rezultate je samo vrijeme provedbe
istraživanja tijekom kojeg su dijelovi i Hrvatske i Srbije pogođeni velikim poplavama. U tom
razdoblju hrvatski mediji izvještavali su o nesrećama stanovnika obje zemlje čija su naselja
uništena poplavama te pozivali hrvatske građane da sudjeluju u humanitarnim akcijama za
pomoć ljudima u Hrvatskoj, ali i Srbiji. Stoga je moguće da su se Hrvati i Hrvatice solidarizirali
s pripadnicima srpskog naroda, doživljavajući ih pritom manje kao koalicijsku vanjsku grupu, a
više kao ljude s kojima dijele zajedničku sudbinu. To je moglo dovesti do smanjenih spolnih
razlika u sklonosti diskriminaciji Srba općenito. U tom slučaju, možda su muškarci hrvatske
nacionalnosti u nižem stupnju percipirali muškarce srpske nacionalnosti kao prijetnju što je
rezultiralo manjom sklonošću njihove diskriminacije te posljedično manjom razlikom u stupnju
diskriminiranosti Srba i Srpkinja. Naravno, ne možemo biti sigurni u ispravnost navedenog
objašnjenja, stoga bi bilo dobro ponoviti cijelo istraživanje u drugom vremenskom periodu.
27
Moderatorski utjecaj individualnih čimbenika na sklonost diskriminaciji muškaraca srpske
nacionalnosti na uzorku Hrvata i Hrvatica
Drugi problem ovog istraživanja bio je ispitati potencijalne moderatorske utjecaje
procjene vlastite fizičke agresivnosti i percipirane fizičke snage muškaraca srpske nacionalnosti
na odnos između orijentacije na socijalnu dominaciju i sklonosti diskriminaciji muškaraca srpske
nacionalnosti i to na uzorku Hrvata i Hrvatica. Navarette i sur. (2010) su svojim istraživanjem
pokazali da interakcija izražene orijentacije na socijalnu dominaciju i visoke procjene vlastite
fizičke agresivnosti dovodi do značajno negativnijih stavova prema muškarcima crne rase kod
muških, ali ne i kod ženskih sudionika. Slijedeći logiku evolucijskog pristupa, pretpostavili smo
da bi i varijabla percipirane fizičke snage muškaraca srpske nacionalnosti, kao indikator veličine
postavljene prijetnje, također mogla imati važnu ulogu u određivanju razine međugrupne
diskriminacije. Zato smo očekivali da će povezanost između orijentacije na socijalnu dominaciju
i sklonosti diskriminaciji muškaraca srpske nacionalnosti biti najsnažnija kod onih Hrvata koji
sebe procjenjuju agresivnima, a muškarce srpske nacionalnosti fizički snažnima. Na uzorku
Hrvatica nismo očekivali takve rezultate jer je, prema teoriji muške mete vanjske grupe,
diskriminacija kod žena potaknuta sasvim drugačijim motivima. Rezultati istraživanja samo su
djelomično potvrdili našu pretpostavku. Kod muškaraca hrvatske nacionalnosti jedino su se
procjena vlastite fizičke agresivnosti i percipirana fizička snaga pokazali značajnim
moderatorima, dok trostruka interakcija svih prediktora nije bila statistički značajna. Pritom je
viša procijenjena agresivnost očekivano rezultirala većom sklonosti diskriminaciji samo kod
onih Hrvata koji su percipirali muškarce srpske nacionalnosti kao fizički snažne. U skladu s
našom hipotezom i rezultatima prethodno navedenog istraživanja, nijedna interakcija na uzorku
Hrvatica nije dovela do veće sklonosti diskriminaciji muškaraca srpske nacionalnosti.
Iako na uzorku Hrvata nismo uspjeli potvrditi da je i orijentacija na socijalnu dominaciju
moderator sklonosti diskriminaciji, dobivenim rezultatima istaknuli smo važnost još jedne,
dosad neistražene, varijable koja očito djeluje na sklonost diskriminaciji kod muškaraca. Moguće
je da je razlog zbog kojega nismo dobili očekivanu trostruku interakciju zapravo statističke
prirode. Prema Cohenu (2013), interakcije u moderatorskoj analizi imaju znatno manju
statističku snagu od efekata nižeg reda, što pogotovo vrijedi za interakcije višeg reda. Ako su
korišteni prediktori savršeno pouzdani, potrebna veličina uzorka za dobivanje statistički
28
značajne interakcije s malom veličinom učinka iznosi 392. Uzevši u obzir da svi prediktori u
ovom istraživanju imaju određenu pogrešku mjerenja te da je uzorak Hrvata koji su procjenjivali
muškarce srpske nacionalnosti manji od uzoraka svih drugih skupina, kao i od preporučene
veličine, možemo pretpostaviti da uvjeti potrebni za dobivanje statistički značajne interakcije
nisu bili zadovoljeni.
Moderatorski utjecaj individualnih čimbenika na sklonost diskriminaciji muškaraca srpske
nacionalnosti na uzorku Hrvatica
U okviru trećeg problema, ponovno smo na uzorku Hrvatica ispitivali potencijalne
moderatorske utjecaje na razinu iskazane sklonosti diskriminaciji muškaraca srpske
nacionalnosti, ali smo ovaj put koristili drugačije prediktorske varijable. Istraživanja Navarrete
i sur. (2009) te McDonald i sur. (2011) sugerirala su da percipirana vulnerabilnost na seksualne
napade te procjena fizičke snage muškaraca vanjske grupe imaju važnu ulogu u određivanju
razine diskriminacije muškaraca vanjske grupe kod žena u ovulacijskoj fazi menstrualnog
ciklusa. Veći rezultati na obje varijable su kod ispitanica doveli do značajno negativnijih
procjena muškaraca vanjske grupe i to na različitim mjerama međugrupne diskriminacije. S
druge strane, snažna preferencija fizičke atraktivnosti kratkoročnih partnera kod žena je robustan
nalaz u literaturi evolucijske psihologije (Buss i Schmitt, 1993). Stoga smo pretpostavili da bi i
u međugrupnom kontekstu percipirana atraktivnost muškaraca vanjske grupe mogla dovesti do
smanjenja sklonosti njihovoj diskriminaciji kod žena. U namjeri da proširimo rezultate
navedenih istraživanja, odlučili smo ispitati interakcijski utjecaj svih triju varijabli na razinu
sklonosti diskriminaciji na uzorku Hrvatica. Pritom smo pretpostavili da će povezanost između
tendencije diskriminiranja muškaraca srpske nacionalnosti te straha od silovanja kao indikatora
percipirane vulnerabilnosti na seksualne napade biti najsnažnija kod onih Hrvatica koje
percipiraju muškarce srpske nacionalnosti kao fizički snažne i neatraktivne. Isti efekti nisu
provjeravani na uzorku Hrvata zbog neprikladnosti ljestvica percipirane atraktivnosti muškaraca
srpske nacionalnosti i straha od silovanja za sudionike muškog spola.
Rezultati su pokazali da je trostruka interakcija prediktora statistički značajna, ali
moderatorski efekti nisu bili sasvim u očekivanom smjeru. Visoki strah od silovanja bio je
značajno povezan s većom sklonosti diskriminaciji samo kod onih Hrvatica koje su percipirale
Srbe kao fizički snažne i visoko atraktivne. Kod ostalih je Hrvatica veća sklonost diskriminaciji
29
bila očekivano povezana s percipiranom fizičkom snagom i atraktivnošću muškaraca srpske
nacionalnosti, ali neovisno o razini straha od silovanja. Tako su Hrvatice koje percipiraju Srbe
neatraktivnima i fizički snažnima općenito pokazivale najveću sklonost diskriminaciji bez obzira
na to boje li se mogućnosti silovanja. One koje su ih percipirale izrazito atraktivnima, ali ne i
fizički snažnima, bile su najmanje sklone diskriminaciji, opet neovisno o strahu od silovanja.
Dobiveni rezultati nameću pitanje zašto strah od silovanja djeluje na sklonost
diskriminaciji muškaraca vanjske grupe samo kod žena koje ih percipiraju i atraktivnima i fizički
snažnima. Jedna od mogućnosti je da takva situacija u ženama stvara snažan konflikt između
jednog obilježja muškaraca koje im je izrazito poželjno i drugog koje signalizira potencijalnu
prijetnju reproduktivnom izboru, zbog čega je za pojavu diskriminacije potrebna dodatna
varijabla vulnerabilnosti na seksualne napade. Ako se žene izrazito boje mogućnosti silovanja,
percepcija fizičke snage tj. potencijalne prijetnje muškaraca vanjske grupe mogla bi nadjačati
njihovu preferenciju za genetskom kvalitetom partnera koju sugerira atraktivnost, dovodeći tako
do veće sklonosti diskriminaciji. S druge strane, kod žena koje percipiraju muškarce fizički
snažnima, ali se pritom ne osjećaju vulnerabilnima na seksualne napade, percepcija visoke
atraktivnosti može rezultirati smanjenom sklonosti diskriminaciji, što dobiveni rezultati i
pokazuju. Kako u ostalim kombinacijama percepcije fizičke snage i atraktivnosti ne dolazi do
takvog konflikta između visoko poželjne i nepoželjne karakteristike muškaraca, „odluka“ o
diskriminaciji je relativno jasnija, a time i neovisna o ženinom strahu od silovanja.
Metodološka ograničenja i smjernice za buduća istraživanja
Prilikom razmatranja rezultata ovog istraživanja valja imati u vidu i neke njegove
moguće nedostatke. Jedan od njih jest pojava socijalno poželjnog odgovaranja zbog osjetljivosti
predmeta istraživanja. U socijalnoj psihologiji poznato je da sudionici u istraživanjima daju
socijalno poželjne odgovore želeći se prikazati u što boljem svijetlu. Uzevši u obzir da je predmet
ovog istraživanja bio ispitivanje sklonosti diskriminaciji pripadnika etničke skupine s kojom
Hrvati imaju povijest intenzivnog sukoba, moguće je da su se sudionici željeli prikazati kao
tolerantne osobe koje ne tretiraju ljude na osnovi nacionalnosti, što je naravno moglo utjecati i
na njihove odgovore. Izrazito niski prosječni rezultati na ljestvici sklonosti etničkoj
diskriminaciji idu u prilog ovoj pretpostavci.
30
Jedan od najvažnijih nedostataka ovog istraživanja leži u njegovoj metodologiji. Podaci
su prikupljani putem Interneta što prema nekim istraživačima može dovesti do pristranosti u
rezultatima zbog smanjene mogućnosti kontrole odgovaranja, drugačijeg formata prezentacije
sadržaja, upitne motivacije ispitanika te nereprezentativnosti uzorka za populaciju. Ipak, novija
istraživanja pokazuju da su rezultati dobiveni u online istraživanjima konzistentni s onima
dobivenim tradicionalnim metodama te da nereprezentativnost uzorka predstavlja problem kod
obje metode (Gosling, Vazire, Srivastava i John, 2004). U našem slučaju nereprezentativnost
uzorka ogleda se u činjenici da sve osobe u Hrvatskoj nemaju pristup Internetu (prema podacima
Državnog zavoda za statistiku iz 2013. g. pristup Internetu ima 65% hrvatskih kućanstava), a
time ni jednaku vjerojatnost ulaska u ukupni uzorak. Također, dio populacije koji koristi Internet,
vjerojatno se razlikuje od onog dijela populacije koji ga ne koristi i po različitim demografskim
karakteristikama. Tako je u našem uzorku bilo zastupljeno više žena i studenata, osoba mlađe
životne dobi te višeg stupnja obrazovanja. Zbog navedenih razloga ne možemo sa sigurnošću
tvrditi da dobiveni rezultati nisu posljedica pristranosti uzorka, a ne možemo ih ni generalizirati
na opću populaciju Hrvata.
Na kraju, potrebno je istaknuti da je u ovom istraživanju, zbog opsežnosti upitnika,
ispitivana sklonost diskriminaciji samo prema pripadnicima srpske etničke skupine. Prema
evolucijskom pristupu međugrupnim odnosima, slični obrasci diskriminacije kao nusprodukti
adaptacija za identifikaciju koalicijskih saveza, trebali bi se izražavati prema svim „plemenskim“
vanjskim grupama (Navarrete i Tybur, 2013). U skladu s tim, evolucijska istraživanja na
različitim rasnim i etničkim grupama pokazuju da su u pravilu muškarci primarni objekti, a često
i glavni akteri međugrupne diskriminacije. Međutim, zbog nedavnog intenzivnog sukoba između
pripadnika hrvatskog i srpskog naroda, ne možemo isključiti mogućnost da su naši nalazi rezultat
kontekstualnih čimbenika, a ne evoluiranih adaptacija.
Unatoč metodološkim ograničenjima, ovo istraživanje pružilo je preliminarnu podršku
hipotezi muške mete vanjske grupe u hrvatskom društvenom kontekstu te istaknulo važnost
ispitivanja međugrupne pristranosti u terminima spola njenih aktera, ali i objekata. Dobiveni
rezultati upućuju na to da i dodatne individualne varijable percipirane fizičke snage muškaraca
vanjske grupe kod muških sudionika te percipirane atraktivnosti kod ženskih, također značajno
utječu na razinu međugrupne diskriminacije. Prethodno navedeni metodološki nedostaci ujedno
sadržavaju i smjernice za buduća istraživanja. U cilju povećanja vanjske valjanosti dobivenih
31
nalaza, istraživanje bi trebalo ponoviti na reprezentativnom uzorku hrvatskih građana te po
mogućnosti koristiti tradicionalne metode prikupljanja podataka. Zbog smanjenje statističke
snage interakcija prvog i drugog reda u moderatorskim analizama, preporučamo i povećanje
ukupnog broja ispitanika. S obzirom na kontekstualne specifičnosti međugrupnih odnosa između
Srba i Hrvata, bilo bi uputno u budućim istraživanjima na hrvatskom uzorku uključiti veći broj
etničkih grupa. Činjenica da smo konstruirali i validirali ljestvicu sklonosti etničkoj
diskriminaciji koja se može primijeniti za muški i ženski objekt diskriminacije, samo će olakšati
provedbu budućih istraživanja kao i usporedbu novih rezultata s rezultatima dobivenim u ovom
radu.
ZAKLJUČAK
Cilj ovog istraživanja bio je ispitati sklonost diskriminaciji osoba srpske nacionalnosti na
uzorku sudionika hrvatske nacionalnosti ovisno o spolu aktera i objekta diskriminacije te utvrditi
postoji li moderatorski utjecaj određenih individualnih varijabli na razinu iskazane sklonosti
diskriminaciji muškaraca srpske nacionalnosti. Rezultati provedenih analiza djelomično su
potvrdili početne hipoteze. Sudionici hrvatske nacionalnosti općenito su pokazivali veću
tendenciju diskriminacije Srba nego Srpkinja, dok su Hrvati u odnosu na Hrvatice bili skloniji
diskriminirati osobe srpske nacionalnosti. Dodatnom analizom potvrđeno je i da su Hrvati
skloniji diskriminaciji Srba nego Srpkinja, dok kod Hrvatica nije pronađena razlika u sklonosti
diskriminaciji s obzirom na spol objekta. Na uzorku Hrvata utvrđen je statistički značajan
moderatorski utjecaj percipirane fizičke snage na povezanost između procjene vlastite
agresivnosti te sklonosti diskriminacije muškaraca srpske nacionalnosti. Kod Hrvatica su se
percipirana fizička snaga te atraktivnost muškaraca vanjske grupe pokazali kao značajni
moderatori odnosa između straha od silovanja i sklonosti diskriminaciji muškaraca srpske
nacionalnosti. Dobiveni efekti, iako statistički značajni, imali su malu veličinu učinka.
32
LITERATURA:
Bowles, S. (2006). Group competition, reproductive levelling and the evolution of human
altruism. Science, 314, 1569-1572.
Boyd, R., i Richerson, P. J. (1985). Culture and the Evolutionary Process. Chicago: University
of Chicago Press.
Bureau of Justice Statistics (2011). Homicide trends in the United states, 1980-2008.
http://bjs.ojp.usdoj.gov/index.cfm?ty=pbdetail&iid=2221.
Buss, D. M. (2005). Handbook of Evolutionary Psychology. Hoboken, New York: Wiley.
Buss, D. M., i Schmitt, D. P. (1993). Sexual strategies theory: An evolutionary perspective on
human mating. Psychological Review, 100, 204-232.
Buss, A. H., i Perry, M.P. (1992). The aggression questionnaire. Journal of Personality and
Social Psychology, 63, 452-459.
Carwright, D., i Zander, A. (1968). Group dynamics:Research and theory. New York: Harper.
Chagon, N. A. (1988). Life histories, blood revenge and warfare in a tribal population. Science,
239, 985-992.
Cohen, J., Cohen, P. C., West, S. G., i Aiken, L. S. (2003). Applied multiple regression analysis
for the behavioral sciences. Mahwah, New York: Lawrence Erlbaum.
Chang, L., Lu, H. J., Li, H., i Li, T. (2011). The face that launched a thousand ships: the mating-
warring association in men. Personality and Social Psychology Bulletin, 37, 976-984.
Cosmides, L., i Tooby, J. (1992). Cognitive adaptations for social exchange. U: J. Barkow i sur
(Ur.), The adapted mind: Evolutionary psychology and the generation of culture (str. 163-
28). New York: Oxford University Press.
Državni zavod za statistiku Republike Hrvatske (2013). Uporaba informacijskih i
komunikacijskih tehnologija u kućanstvima i kod pojedinaca u 2013., prvi rezultati.
http://www.dzs.hr/Hrv_Eng/publication/2013/02-03-02_01_2013.htm
Đorđević, M. (2012). Neki aspekti obiteljske socijalizacije i stavovi prema socijalnoj okolini kao
prediktori orijentacije na socijalnu dominaciju. Neobjavljeni diplomski rad. Zagreb:
Odsjek za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Field, A. P. (2009). Discovering statistics using Spss. London: Sage Publications, Ltd.
33
Fisman, R., Iyengar, S. S., Kamenica E., i Simonson, I. (2008). Racial preferences in dating.
Review of Economic Studies, 75, 117-132.
Gerard, H. B., i Hoyt, M. F. (1974). Distinctivness of social categorisation and attitude toward
ingroup members. Journal of Personality and Social Psychology, 29, 863-842.
Goldstein, J. (2003). War and gender. Cambridge: Cambridge Unversity Press.
Goodall, J. (1986). The chimpanzees of Gombe. Cambridge, MA: Belknap Press.
Gosling, S. D., Vazire, S., Srivastava, S., i John, O. P. (2004). Should we trust Web-based
studies? A comparative analysis of six preconceptions about Internet questionnaires.
American Psychologist, 59, 93-104.
Kurzban, R., i Leary, M. R. (2001). Evolutionary origins of stigmatization: The functions of
social exclusion. Psychological Bulletin, 127, 187-208.
Kurzban, R., Tooby, J., i Cosmides, L. (2001). Can race be erased? Coalitional computation and
social categorization. Proceedings of the National Academy of Sciences, 98, 15387-15392.
McDonald, M. M., Navarrete, C. D., i Van Vugt, M. (2012). Evolution and the psychology of
intergroup conflict: The „male warrior“ hypothesis. Philosophical Transactions of the
Royal Society B: Biological Sciences, 367, 670-679.
McDonald, M. M., Asher, B. D., Kerr, N. L., i Navarrete C. D. (2011). Fertility and intergroup
bias in racial and minimal group contexts. Psychological Science, 22, 860-865.
McDonald, M. M., Sidanius, J., i Navarette, C. (2011). Developing a theory of gendered
prejudice: An evolutionary and social dominance perspective. U: R. Kramer, A.
Leonardelli i R. Livingston (Ur.), Social Cognition, Social Identity and Intergroup
Relations (str. 189-220). Press Festschrift Series, Taylor and Francis.
Navarrete, C. D., i Tybur, J. M. (2013). The psychology of intergroup prejudice from an
adaptionist perspective. U: C. Stangor i C. S. Crandall (Ur.), Frontiers in Social
Psychology Book Series: Stereotyping and Prejudice (str. 71-95). New York: Psychology
Press.
Navarrete, C. D., McDonald, M. M., Molins, L. E., i Sidanius, J. (2010). Prejudice at the nexus
of race and gender: an out-group male target hypothesis. Journal of Personality and Social
Psychology, 98, 933-945.
Navarrete, C. D., Fessler, D. M. T., Fleischman, D. S., i Geyer, J. (2009). Race bias tracks
conception risk across the menstrual cycle. Psychological Science, 20, 661-665.
Schaller, M., Park, J. H., i Faulkner, J. (2003). Prehistoric dangers and contemorary prejudices.
European Review of Social Psychology, 14, 105-137.
34
Senn, C.Y., i Dzinas, K. (1996). Measuring fear of rape: A new scale. Canadian Journal of
Behavioural Science, 28, 141-148.
Sherif, M. (1967). Group conflict and co-operation: Their social psychology. London: Routledge
and Kegan Paul
Sidanius, J., i Pratto, F. (1999). Social dominance: An intergroup theory of social hierarchy and
oppression. New York: Cambridge University Press.
Sidanius, J., Cling, B. J., i Pratto, F. (1991). Ranking and linking as a function of sex and gender
role attitudes. Journal of Social Issues, 47, 131-149.
Tajfel, H., i Turner, J. C. (1979) An integrative theory of intergroup conflict. U: W. G. Austin i
S. Worchel (Ur.), The social psychology of intergroup relations (str. 33-48). Monterey,
CA: Brooks/Cole.
Thornhill, R., i Palmer, C. (2000). A natural history of rape: Biological bases of sexual coercion.
Cambridge, MA: MIT Press.
Tooby, J., i Cosmides, L. (1988). The evolution of war and it's cognitive foundations (Institute
for Evolutionary Studies Tech. Rep. No. 88-1). Palo Alto, CA: Institute for Evolutionary
Studies.
Trivers, R. L. (1972). Parental investment and sexual selection. U: B. Campbell (Ur.), Sexual
selection and the descent of man (str. 136-179). Chicago, IL: Aldine-Atherton.
Turner, J. C., Hogg, M. A., Oakes, P. J., Reicher, S. D., i Wetherell, M. S. (1987). Rediscovering
the social group: A Self-Categorization Theory. Oxford i New York: Blackwell.
Van Vugt, M. (2009). Sex differences in intergroup competition, agression and warfare. Annals
of the New York Academy of Sciences, 1167, 124-134.
Van Vugt, M., i Park, J. (2008). The tribal instinct hypothesis: Evolution and the social
psychology of intergroup relations. U: S. Stummer i M. Snyder (Ur.), New Directions in
Helping and Intergroup Behavior. London: Blackwell.
Van Vugt, M., De Cremer, D., i Janssen, D. P. (2007). Gender differences in cooperation and
competition: The male-warrior hypothesis. Psychological Science, 18, 19-23.
Wagner, U., i Zick, A. (1995). The relation of formal education to ethnic prejudice: It's reliability,
validity and explanation. European Journal of Social Psychology, 25, 41-56.
Wilson, T. C. (1996). Cohort and prejudice: Whites' attitudes toward Blacks, Hispanics, Jews
and Asians. Public Opinion Quaterly, 60, 253-274.
35
PRILOG 1. Zasićenja čestica ljestvice sklonosti etničkoj diskriminaciji prvim faktorom
Čestica 1. Faktor
1. Kada bih se prilikom zapošljavanja za posao morao/la odlučiti između
dvije jednako sposobne osobe, prije bih odabrao/la onu hrvatske, nego
srpske nacionalnosti.
,735
2. Kada bih mogao/la utjecati na to, radije bih da se moje dijete oženi/uda
za osobu hrvatske nego srpske nacionalnosti. ,672
3. Da odlučujem o upisu na hrvatske fakultete, između dvije osobe koje
imaju jednak broj bodova pri upisu, prije bih odabrao/la onu hrvatske
nego srpske nacionalnosti.
,638
4. Da radim kao konobar/ica u nekom kafiću, prije bih poslužio/la osobu
hrvatske nego srpske nacionalnosti, premda je osoba hrvatske
nacionalnosti došla malo kasnije.
,523
5. Da mogu odlučivati o tome, dao/dala bih veće naknade za nezaposlene
osobama hrvatske, nego srpske nacionalnosti. ,638
6. Kada bih mogao/mogla odabrati učitelja/učiteljicu za svoje dijete, prije
bih odabrao/la osobu hrvatske, nego srpske nacionalnosti. ,720
7. Da radim kao sudac/sutkinja, za isti bih zločin dao/la nešto veću kaznu
osobi srpske nego hrvatske nacionalnosti ,467
8. Na hrvatskoj nacionalnoj televiziji, radije bih gledao/la emisiju koju vodi
osoba hrvatske, nego srpske nacionalnosti, iako je druga malo zanimljiva ,670
9. Da sam predsjednik/ca hrvatske vlade, radije bih da u njoj
ministar/ministrica bude osoba hrvatske nego srpske nacionalnosti. ,613
10. Da iznajmljujem stan ili kuću, prije bih ih iznajmio/la osobi hrvatske,
nego srpske nacionalnosti. ,751
11. Kada bih imao/la neki sudski spor, radije bih da je moj/a
odvjetnik/odvjetnica osoba hrvatske nego srpske nacionalnosti, bez
obzira na njegovo/njeno iskustvo.
,639
12. Da radim kao direktor/ica u nekom poduzeću i da nužno moram otpustiti
jednu od dvije osobe koje jednako dobro rade, prije bih otpustio/la onu
srpske, nego hrvatske nacionalnosti.
,760
13. Ne bih otišao/la na zabavu koju organizira osoba srpske nacionalnosti. ,634
14. Da idem u kino, prije bih kupio/la ulaznicu za film u kojem glavnu ulogu
igra hrvatski/a nego srpski/a glumac/glumica, iako drugi/a ima nešto
bolje filmske kritike.
,634
15. Neprihvatljivo mi je da osobe srpske nacionalnosti sudjeluju u radu
Hrvatskog sabora. ,665
16. Da sam učlanjen/a u neku udrugu ili klub, ne bih želio/la da u njenom
radu sudjeluje osoba srpske nacionalnosti. ,779
17. Kada bih trebao/la odlučiti da li otići na koncert estradne zvijezde
hrvatske ili srpske nacionalnosti, radije bih otišao/la na onaj hrvatske,
iako je srpska nešto popularnija.
,517
18. Kada bih trebao/la odabrati mjesto za objed, radije bih ručao/la u
restoranu koji vodi osoba hrvatske nego srpske nacionalnosti, iako je u
drugome hrana malo ukusnija.
,634
19. Neprihvatljivo mi je da osobe srpskog podrijetla nastupaju za hrvatske
nacionalne reprezentacije ,584
Top Related