HR HR

EUROPSKA KOMISIJA

Bruxelles, 10.12.2020.

COM(2020) 798 final

2020/0353 (COD)

Prijedlog

UREDBE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

o baterijama i otpadnim baterijama, stavljanju izvan snage Direktive 2006/66/EZ i

izmjeni Uredbe (EU) br. 2019/1020

(Tekst značajan za EGP)

{SEC(2020) 420 final} - {SWD(2020) 334 final} - {SWD(2020) 335 final}

HR 1 HR

OBRAZLOŽENJE

1. KONTEKST PRIJEDLOGA

• Razlozi i ciljevi prijedloga

Razvoj i proizvodnja baterija strateški su imperativi za Europu u kontekstu prelaska na

čistu energiju. Ujedno su i važan element europskog automobilskog sektora. U EU-u iz

prometa dolazi otprilike četvrtina emisija stakleničkih plinova i on je glavni uzrok onečišćenja

zraka u gradovima.

Raširenijom uporabom električnih vozila smanjit će se emisije stakleničkih plinova i

štetne emisije iz cestovnog prometa. Očekuje se da će u EU-u od 2020. do 2030. doći do

znatnog povećanja elektrifikacije osobnih automobila, kombija, autobusa i, u manjoj mjeri,

kamiona. To povećanje uglavnom je potaknuto zakonodavstvom EU-a kojim se postavljaju

norme za emisije CO2 za proizvođače vozila, kao i zakonodavstvom EU-a kojim se

postavljaju minimalni ciljevi za javnu nabavu čistih vozila1. Uslijedit će elektrifikacija nekih

stambenih usluga, kao što je pohrana energije ili grijanje, čime će se doprinijeti daljnjem

smanjenju emisija.

Prema procjenama Svjetskog gospodarskog foruma na globalnoj razini potrebno je

proizvoditi 19 puta više baterija kako bi se ubrzao prelazak na gospodarstvo s niskom

razinom emisija ugljika2.

Cilj je ove inicijative modernizirati zakonodavni okvir EU-a za baterije. Ona je sastavni dio

zelenog plana EU-a3, nove strategije rasta Unije čiji je cilj pretvoriti EU u moderno, resursno

učinkovito i konkurentno gospodarstvo u kojem: i. do 2050. neće biti neto emisija

stakleničkih plinova, ii. gospodarski rast neće biti povezan s uporabom resursa te iii. nijedna

osoba ni mjesto neće biti zanemareni. Nadovezuje se na obveze i izvješća koje je donijela

Europska komisija, uključujući strateški akcijski plan za baterije4, novi akcijski plan za

kružno gospodarstvo5, novu industrijsku strategiju za Europu

6 te strategiju za održivu i

pametnu mobilnost7, čiji je cilj smanjiti emisije stakleničkih plinova povezane s prometom

za 90 % do 2050.

Uz rad Komisije, i Vijeće i Parlament pozvali su na djelovanje kako bi se podržao prelazak

na elektromobilnost, ugljično neutralnu pohranu energije i održivi lanac vrijednosti baterija.

Europska investicijska banka najavila je da očekuje da će se njezina financijska potpora za

projekte povezane s baterijama povećati na više od milijardu EUR u 2020.8

1 Direktiva 2009/33/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o promicanju čistih i

energetski učinkovitih vozila u cestovnom prijevozu (SL L 120, 15.5.2009., str. 5.). 2 Svjetski gospodarski forum i Globalni savez za baterije, A vision for a sustainable battery value chain

in 2030: Unlocking the potential to power sustainable development and climate change mitigation

(Vizija za održivi lanac vrijednosti baterija 2030.: iskorištavanje potencijala za pokretanje održivog

razvoja i ublažavanje klimatskih promjena), 2019. 3 Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Europskom vijeću, Vijeću, Europskom gospodarskom

i socijalnom odboru i Odboru regija – Europski zeleni plan (COM(2019) 640 final). 4 Prilog Komunikaciji COM(2018) 293 final.

5 COM(2020) 98 final.

6 COM(2020) 102 final.

7 COM(2020) 789

8 https://www.eib.org/en/press/all/2020-121-eib-reaffirms-commitment-to-a-european-battery-industry-

to-boost-green-recovery

HR 2 HR

Ta je inicijativa usmjerena na tri skupine međusobno vrlo usko povezanih problema u

pogledu baterija.

Prva skupina odnosi se na nedostatak okvirnih uvjeta za poticanje

ulaganja u proizvodni kapacitet za održive baterije. Ti su problemi povezani s

neučinkovitim funkcioniranjem jedinstvenog tržišta i nepostojanjem dovoljno

ujednačenih uvjeta tržišnog natjecanja9 zbog različitih regulatornih okvira

na unutarnjem tržištu. Među uzrocima toga nalaze se neujednačena provedba

Direktive o baterijama te nedostatak pouzdanih i usporedivih informacija na

razini EU-a.

Druga skupina problema odnosi se na neoptimalno funkcioniranje tržištâ

recikliranja i nedovoljno zatvorene petlje materijala, što ograničava

potencijal EU-a da ublaži rizik opskrbe sirovinama. U postojećem

regulatornom okviru postoji niz nedostataka. U njih se ubrajaju manjak jasnih i

dovoljno usklađenih pravila te odredbe iz Direktive o baterijama kojima se ne

uzima u obzir nedavni tehnološki i tržišni razvoj. Oni smanjuju profitabilnost

djelatnosti recikliranja i otežavaju ulaganja u nove tehnologije i dodatni

kapacitet za recikliranje baterija u budućnosti.

Treća skupina problema odnosi se na rizike za društvo i okoliš koji

trenutačno nisu obuhvaćeni zakonodavstvom EU-a o okolišu. U te se probleme

ubrajaju: i. nedostatak transparentnosti kad je riječ o nabavljanju sirovina, ii.

opasne tvari te iii. neiskorišteni potencijal za kompenzaciju utjecaja životnih

ciklusa baterija na okoliš.

Temeljni su uzročnici tih problema nefunkcioniranje tržišta i nedostatno informiranje. Oba su

ta čimbenika povezana s funkcioniranjem jedinstvenog tržišta. Pogoršava ih i treći čimbenik –

složenost lanaca vrijednosti baterija.

Ovaj prijedlog ima tri cilja: 1. bolje funkcioniranje unutarnjeg tržišta (uključujući proizvode,

procese, otpadne baterije i reciklate) osiguravanjem jednakih uvjeta tržišnog natjecanja s

pomoću zajedničkog skupa pravila, 2. promicanje kružnog gospodarstva i 3. smanjenje

učinaka na okoliš i društvo u svim fazama životnog ciklusa baterija. Ta su tri cilja međusobno

usko povezana.

• Dosljednost s postojećim odredbama politike u tom području

Postojeći regulatorni okvir obuhvaća samo završnu fazu životnog ciklusa baterija putem

Direktive o baterijama. U EU-u trenutačno ne postoje pravne odredbe kojima bi se

obuhvatili drugi aspekti faza proizvodnje i uporabe baterija, kao što su elektrokemijska

učinkovitost i trajnost, emisije stakleničkih plinova ili odgovorna nabava.

U skladu s načelom „jedan za jedan”10

, predložena Uredba trebala bi zamijeniti postojeću

Direktivu o baterijama.

Prijedlog je u potpunosti u skladu s postojećim zakonodavstvom EU-a o okolišu i otpadu.

Njime se nadopunjuje to zakonodavstvo, među ostalim: Direktiva 2000/53/EZ Europskog

9 Pojam „jednaki uvjeti tržišnog natjecanja” označava skup zajedničkih pravila i normi kojima se

sprečava da poduzeća u jednoj zemlji steknu konkurentsku prednost nad onima koja djeluju u drugim

državama. 10

Svaki zakonodavni prijedlog kojim se stvaraju nova opterećenja trebao bi oslobađati građane i poduzeća

postojećeg ekvivalentnog opterećenja na razini EU-a u istom području politike. Komunikacija

Predsjednice Komisiji: Metode rada Europske komisije (P(2019) 2).

HR 3 HR

parlamenta i Vijeća od 18. rujna 2000. o otpadnim vozilima11

, Direktiva 2008/98/EZ

Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o otpadu12

, Direktiva 2012/19/EU

Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. o otpadnoj električnoj i elektroničkoj

opremi (OEEO)13

, Direktiva 2011/65/EU o ograničenju uporabe određenih opasnih tvari u

električnoj i elektroničkoj opremi14

, Direktiva 2010/75/EU Europskog parlamenta i Vijeća od

24. studenoga 2010. o industrijskim emisijama (integrirano sprečavanje i kontrola

onečišćenja)15

i Uredba (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od

18. prosinca 2006. o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija

(REACH)16

.

Ovim prijedlogom uvode se postupni zahtjevi za smanjenje ugljičnog otiska tijekom životnog

ciklusa baterija. U tom kontekstu rad na smanjenju ugljičnog otiska u proizvodnom procesu

neizravno će dovesti do promicanja proizvodnje energije iz obnovljivih izvora.

• Dosljednost u odnosu na druge politike Unije

Inicijativa je u skladu s međunarodnim obvezama EU-a u području trgovinske politike,

posebno s obzirom na to da osigurava nepostojanje diskriminacije između proizvoda

proizvedenih u EU-u i uvezenih proizvoda.

U inicijativi se u potpunosti uvažava načelo inovativnosti i povezane poticajne mjere u

okviru EU-ova financiranja istraživanja i razvoja u skladu s programom Obzor 2020.

Drugi je cilj prijedloga osigurati jednostavne i jasne obveze praćenja i izvješćivanja, čime se

ograničava administrativno opterećenje država članica u skladu s pristupom EU-a za bolju

regulativu17

te provjerom prikladnosti izvješćivanja i praćenja18

.

2. PRAVNA OSNOVA, SUPSIDIJARNOST I PROPORCIONALNOST

• Pravna osnova

Prijedlog se temelji na članku 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

koji se mora upotrebljavati za mjere s ciljem uspostave ili osiguravanja funkcioniranja

jedinstvenog tržišta. To je promjena u odnosu na trenutačnu pravnu osnovu budući da se

Direktiva 2006/66/EZ o baterijama temeljila na članku 175. Ugovora o osnivanju Europske

zajednice (sada članak 191. UFEU-a) i na članku 95. Ugovora o osnivanju Europske zajednice

(sada članak 114. UFEU-a) za utvrđene odredbe povezane s proizvodima.

Prijedlog je usmjeren na niz važnih problema povezanih s jedinstvenim tržištem. U njih se

ubrajaju: i. nejednaki uvjeti tržišnog natjecanja za baterije stavljene na tržište s obzirom na to

da se primjenjiva pravila mogu različito tumačiti, ii. prepreke funkcioniranju tržištâ

recikliranja, iii. neujednačena provedba Direktive o baterijama, iv. prijeka potreba za velikim

ulaganjima kao odgovor na promjene na tržištu, v. potreba za ekonomijama razmjera i vi.

potreba za stabilnim i potpuno usklađenim regulatornim okvirom.

Istovremeno postoje brojni ekološki problemi povezani s proizvodnjom i uporabom baterija

te upravljanjem baterijama na kraju životnog vijeka. Svi ekološki problemi koji nisu izravno

11

SL L 269, 21.10.2000., str. 34. 12

SL L 312, 22.11.2008., str. 3. 13

SL L 197, 24.7.2012., str. 38. 14

SL L 174, 1.7.2011., str. 88.–110. 15

SL L 334, 17.12.2010., str. 17. 16

SL L 396, 30.12.2006., str. 1. 17

SWD(2015) 111 final. 18

COM(2017) 312 final.

HR 4 HR

obuhvaćeni pravnom stečevinom EU-a u području okoliša i za koje je stoga potrebna

regulatorna intervencija mogu se povezati s funkcioniranjem jedinstvenog tržišta. Jedan su

takav problem negativni učinci na okoliš uzrokovani opasnim tvarima koje se nalaze u

baterijama kad se one ne zbrinjavaju na ispravan način, što je problem koji se može riješiti

pravilnim skupljanjem i recikliranjem prijenosnih baterija. Jedan od razloga za niske razine

skupljanja prijenosnih baterija leži u tome što uspostavljanje sustavâ skupljanja

podrazumijeva trošak, a na jedinstvenom se tržištu načelo „onečišćivač plaća” ne provodi na

primjeren ni usklađen način. Razine skupljanja koje su niže od optimalnih problematične su i

sa stajališta poslovne profitabilnosti. Razlog leži u tome što tehnologije recikliranja

zahtijevaju veliki kapital i stoga su im potrebne znatne ekonomije razmjera, koje u nekim

slučajevima premašuju nacionalna tržišta EU-a. Drugi je problem neuspjeh u smanjenju

ukupnog utjecaja baterija na okoliš povećanjem kružne dimenzije lanca vrijednosti baterija.

I u tom je slučaju glavni uzrok problema nefunkcioniranje tržišta. Poticaji (i informacije) nisu

ujednačeni među različitim subjektima u lancu vrijednosti. Kad je riječ o tržištu

prenamijenjenih baterija za električna vozila, nema pravne sigurnosti u pogledu statusa otpada

iskorištenih baterija ni odgovarajućih informacija za predviđanje ponašanja baterija.

Stoga je cilj prijedloga osigurati provedbu zajedničkih pravila za gospodarske subjekte na

jedinstvenom tržištu te izbjeći narušavanje tržišnog natjecanja. Mjerama će se dovesti do

daljnjeg usklađivanja: i. zahtjevâ za proizvod za baterije koje se stavljaju na tržište Unije te

ii. razine usluga gospodarenja otpadom koje pružaju poduzeća. Prijedlogom će se utvrditi i

zahtjevi za osiguravanje tržišta sekundarnim sirovinama koje dobro funkcionira te

istodobno spriječiti i smanjiti utjecaji na okoliš koji su posljedica proizvodnje i uporabe

baterija (kao i njihove obrade na kraju životnog vijeka, uključujući recikliranje). Time će se u

čitavoj Europi promicati kružna industrija baterija i izbjeći fragmentacija uslijed

potencijalno različitih nacionalnih pristupa.

Proizvodnja i uporaba baterija, njihov temeljni lanac vrijednosti te postupanje s baterijama na

kraju životnog vijeka međusektorska su pitanja koja utječu na mnoga područja politike.

Stoga, povrh ostvarivanja ciljeva unutarnjeg tržišta, prijedlogom će se doprinijeti i ciljevima

povezanima s okolišem, prometom, djelovanjem u području klime, energetikom i

međunarodnom trgovinom. Analiza učinaka predloženih mjera pokazuje da u većini

slučajeva prevladavaju ciljevi unutarnjeg tržišta i da ih nadopunjuju koristi za okoliš.

Stoga je primjereno služiti se člankom 114. UFEU-a kao jedinom pravnom osnovom.

• Supsidijarnost (za neisključivu nadležnost)

Utvrđivanje zajedničkih zahtjeva na razini EU-a kojima se obuhvaća čitav životni ciklus

baterija ima jasnu dodanu vrijednost. Od presudne je važnosti osigurati da proizvođači,

uvoznici i gospodarski subjekti općenito budu obvezani usklađenim zahtjevima koje je

potrebno ispuniti pri i. stavljanju baterije na tržište Unije te ii. davanju informacija kupcima

na cijelom jedinstvenom tržištu. I subjekti za recikliranje moraju moći djelovati u skladu s

ujednačenim zahtjevima koji se na jednak način primjenjuju na sva poduzeća za recikliranje u

EU-u. Ako izostane intervencija na razini EU-a kojom se postavljaju usklađena pravila,

intervencije na nacionalnoj razini dovele bi do neusklađenosti zahtjevâ za gospodarske

subjekte.

Razvoj održivog lanca vrijednosti baterija zahtijeva veliki kapital i ekonomije razmjera koje

premašuju mogućnosti nacionalnih gospodarstava. Da bi se to ostvarilo, potrebno je

usklađeno jedinstveno tržište koje dobro funkcionira u svim državama članicama i na kojem

svi gospodarski subjekti u lancu vrijednosti baterija podliježu istim pravilima.

Uz to, potrebna su zajednička pravila za prelazak na kružno gospodarstvo, kojim će se

doprinijeti poticanju inovativnih i održivih poslovnih modela, proizvoda i materijala u Europi.

HR 5 HR

Te ciljeve ne mogu samostalno postaviti države članice: zbog opsega potrebnog djelovanja to

se može bolje postići na razini Unije. Stoga je ujednačeno djelovanje na razini EU-a

opravdano i nužno.

• Proporcionalnost

Predloženim mjerama ne prelazi se ono što je nužno za pružanje regulatorne sigurnosti

potrebne za poticanje velikih ulaganja u kružno gospodarstvo te se pritom osigurava visoka

razina zaštite zdravlja ljudi i okoliša.

Predložena opcija politike općenito donosi postupnu promjenu u usporedbi s postojećim

regulatornim i institucionalnim okvirom (tj. trenutačnom Direktivom o baterijama). Kad je

riječ o ranijim fazama lanca vrijednosti za koje trenutačno ne postoji zakonodavstvo EU-a,

predložene se promjene većinom zadržavaju na razini zahtjeva u pogledu informacija i

osnovnih zahtjeva za stavljanje baterija na tržište EU-a.

Za neke se od predloženih opcija politike u procjeni učinka ustanovilo da bi se postepenim

pristupom najbolje slijedilo načelo proporcionalnosti. Stoga je u prijedlog uključeno

postupno povećanje ambicije i zahtjeva u nizu područja. Takav je slučaj, primjerice, za

odredbu o zahtjevima u pogledu učinkovitosti i trajnosti za punjive industrijske baterije. Ta

odredba kao prvi korak uključuje obveze povezane s informacijama te se njome neće

zahtijevati utvrđivanje relevantnih minimalnih vrijednosti dok ne bude dostupno više

informacija.

• Odabir instrumenta

Evaluacija Direktive o baterijama i analiza koja je prethodila procjeni učinka pokazale su da

se usklađivanje može bolje postići uredbom, za razliku od prijašnjeg ograničenijeg pristupa

na temelju direktive. Različite nacionalne mjere za skupljanje i oporabu otpada dovele su do

neusklađenog regulatornog okvira za gospodarske subjekte i proizvođače. Te postojeće

prepreke u obliku različitih nacionalnih regulatornih okvira mogu se otkloniti samo

detaljnijim, usklađenijim pravilima o organizaciji procesâ skupljanja i oporabe te povezanim

odgovornostima. Takva detaljna i usklađena pravila trebala bi uključivati zahtjeve koji se

izravno primjenjuju na poduzeća.

Uredbom će se utvrditi izravni zahtjevi za sve subjekte, čime će se pružiti potrebna pravna

sigurnost i mogućnost provedbe u potpunosti integriranog tržišta u cijelom EU-u. Uredbom se

ujedno osigurava da se obveze provode istodobno i na isti način u svih 27 država članica.

Tim će se instrumentom utvrditi i niz mandata za Komisiju radi osmišljavanja

provedbenih mjera. Tim će se provedbenim mjerama Komisiji omogućiti da prema potrebi

dodatno razradi uredbu, čime se omogućava pravodobnije utvrđivanje zajedničkih pravila.

Uredbom će se i smanjiti nesigurnost u pogledu vremenskih okvira tijekom postupka

prenošenja povezanog s direktivama u ovakvom području u kojem su vrijeme i pravna

sigurnost od presudne važnosti zbog predviđenog povećanja tržišta i zbog općenitijih

promjena tržišne dinamike.

HR 6 HR

3. REZULTATI EX POST EVALUACIJA, SAVJETOVANJA S DIONICIMA I

PROCJENA UČINKA

• Ex post evaluacije/provjere primjerenosti postojećeg zakonodavstva

Komisija je u travnju 2019. objavila evaluaciju Direktive o baterijama19

, u skladu sa

svojim smjernicama za bolju regulativu i uzimajući u obzir specifikacije iz članka 23.

Direktive o baterijama. Glavni nalazi evaluacije sažeti su u Prilogu 6. procjeni učinka te su

upotrijebljeni u analizi (posebice u odjeljku o definiciji problema).

Ovaj prijedlog politike uključuje mjere usmjerene na područja utvrđena u evaluaciji

Direktive o baterijama u kojima nedostatak usklađenosti ili nedovoljno detaljne odredbe dovode do fragmentiranih ishoda na jedinstvenom tržištu. Oni narušavaju jednake uvjete

tržišnog natjecanja jer ne omogućavaju jasnoću ni troškovnu učinkovitost (npr. organizacije

za odgovornost proizvođača). Prijedlog uključuje i niz mjera kojima se osigurava da

regulatorno okruženje bude aktualno i svrsishodno za suočavanje s tehnološkim

novitetima kao što su baterije za električna vozila, električne bicikle i električne romobile ili

mogućnost prenamjene industrijskih baterija.

• Savjetovanja s dionicima

U skladu sa smjernicama za bolju regulativu održano je nekoliko aktivnosti savjetovanja.

Kratak opis tih aktivnosti savjetovanja nalazi se u natuknicama u nastavku.

U okviru pripreme regulatorne inicijative o zahtjevima u pogledu održivosti

za baterije, u organizaciji Glavne uprave GROW održan je od lipnja do

studenoga 2019. prvi krug savjetovanja. Sastojao se od otvorenog javnog

savjetovanja, u kojem je zaprimljeno 180 doprinosa, te triju javnih sastanaka s

dionicima o rezultatima dviju studija izvedivosti.

Nakon političke odluke da se Direktiva o baterijama zamijeni jednim pravnim

instrumentom, u koji će biti uključeni zahtjevi u pogledu održivosti za punjive

baterije, na kojima je Glavna uprava GROW radila od sredine 2018., drugi

krug savjetovanja održan je od veljače do svibnja 2020. Taj drugi krug

uključivao je sljedeće:

– ciljane razgovore s predstavnicima lanca vrijednosti baterija, potrošačima

i ekološkim udrugama,

– anketu za poduzeća (proizvođače, poduzeća za gospodarenje otpadom i

poduzeća za recikliranje),

– anketu za predstavnike projekata istraživanja i inovacija (koji se

financiraju u okviru programa Obzor 2020. i LIFE),

– sektorske sastanke s dionicima,

– sastanak sa stručnom skupinom država članica.

19

Izvješće Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i

Odboru regija od 9. travnja 2019. o provedbi i utjecaju na okoliš i funkcioniranje unutarnjeg tržišta

Direktive 2006/66/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. rujna 2006. o baterijama i akumulatorima i

o otpadnim baterijama i akumulatorima te stavljanju izvan snage Direktive 91/157/EEZ

(COM(2019) 166 final) i Radni dokument službi Komisije o evaluaciji Direktive 2006/66/EZ o

baterijama i akumulatorima i o otpadnim baterijama i akumulatorima te stavljanju izvan snage Direktive

91/157/EEZ (SWD(2019) 1300).

HR 7 HR

Početna procjena učinka predložene uredbe objavljena je 28. svibnja 2020., a

razdoblje za slanje komentara završilo je 9. srpnja 2020. Zaprimljena su

ukupno 103 odgovora, u kojima je većinom izražena podrška stajalištima koja

su dionici iznijeli ranije u postupku (primjerice tijekom ciljanih savjetovanja s

dionicima).

U aktivnostima savjetovanja uglavnom se pokazalo da javnost općenito priznaje da postoji

potreba za regulatornom inicijativom kojom bi se na integrirani način obuhvatio čitav lanac

vrijednosti baterija. Dionici koji su sudjelovali u javnim savjetovanjima općenito su priznali

da tehnološke, gospodarske i društvene promjene opravdavaju stvaranje novog

regulatornog okvira za baterije. Dionici su se složili i da bi trebalo bolje uskladiti postojeća

pravila i da bi trebao postojati okvir EU-a kojim bi se obuhvatio cijeli životni ciklus baterija.

Izjavili su da bi se taj okvir trebao sastojati od zajedničkih i strožih pravila o održivosti za

baterije, komponente, otpadne baterije i reciklate kako bi se uspostavila jasna i zajednička

pravila te zajamčilo funkcioniranje jedinstvenog tržišta EU-a.

Glavne potrebe koje su naveli predstavnici industrije bile su: i. stabilan regulatorni okvir

kojim se osigurava sigurnost ulaganja, ii. jednaki uvjeti tržišnog natjecanja kojima se

omogućava održiva proizvodnja baterija te iii. učinkovito funkcioniranje tržištâ recikliranja

kako bi se povećala dostupnost kvalitetnih sekundarnih sirovina. Glavna problematična

područja koja su naveli predstavnici civilnog društva odnosila su se na održivo nabavljanje i

primjenu načelâ kružnoga gospodarstva na lanac vrijednosti baterija.

Detaljni zaključci savjetovanja s dionicima nalaze se u Prilogu 2. i Prilogu 9. procjeni

učinka.

• Prikupljanje i primjena stručnog znanja

Za potporu analizi različitih opcija, Komisija je vanjskim stručnjacima dodijelila nekoliko

ugovora o potpori, među ostalim za sljedeće:

studiju kojom se procjenjuje izvedivost mjera usmjerenih na nedostatke u

postojećem okviru EU-a za baterije,

studiju usmjerenu na posebne teme (prenamjenu, ograničenja, programe

povrata i pologa itd.),

pripremnu studiju o ekološkom dizajnu i označivanju energetske učinkovitosti

punjivih elektrokemijskih baterija s unutarnjom pohranom,

naknadnu studiju izvedivosti o održivim baterijama,

procjenu učinka za ekološki dizajn i označivanje energetske učinkovitosti

punjivih elektrokemijskih baterija s unutarnjom pohranom.

Ti su stručnjaci blisko surađivali s Komisijom tijekom različitih faza istraživanja.

Povrh tih popratnih studija, dodatno stručno znanje prikupljeno je istraživanjem literature i

putem odgovora pristiglih u okviru savjetovanja s dionicima.

• Procjena učinka

Prijedlog se temelji na procjeni učinka. Nakon osvrta na primjedbe Odbora za nadzor

regulative navedene u njegovu negativnom mišljenju od 24. lipnja 2020., procjena učinka

dobila je 18. rujna 2020. pozitivno mišljenje sa zadrškama. U svojem je konačnom mišljenju

Odbor zatražio dodatne pojedinosti, uglavnom o početnom stanju i sadržaju opcija politike.

Procjena učinka sadržava 13 mjera za suočavanje s problemima povezanima s: i.

nedostatkom okvirnih uvjeta za poticanje ulaganja u proizvodni kapacitet za održive baterije,

HR 8 HR

ii. neoptimalnim funkcioniranjem tržištâ recikliranja te iii. rizicima za društvo i okoliš koji

trenutačno nisu obuhvaćeni pravnom stečevinom EU-a u području okoliša. Tih se 13 mjera

temelji na: i. analizi iz evaluacije Direktive o baterijama, ii. javnim savjetovanjima za ovu

inicijativu, iii. raznim popratnim studijama te iv. političkim obvezama kao što je zeleni plan.

Mjere su odraz potrebe za odgovorom duž cijelog složenog lanca vrijednosti.

Unutar svake od 13 širih mjera politike razmotreno je više podmjera. U mnogim su

slučajevima te podmjere alternative jedna drugoj (npr. kad je riječ o mjeri 3., ciljevi stope

skupljanja za prijenosne baterije mogu biti 65 % ili 75 %, ali ne oboje). U drugim su

slučajevima podmjere osmišljene tako da budu kumulativne i/ili komplementarne (npr. kad

je riječ o mjeri 13., putovnica za bateriju za industrijske baterije primjenjuje se uz obveze u

pogledu informacija). Sve se te podmjere analiziraju razmjerno podrobno u Prilogu 9.

procjeni učinka, uzimajući u obzir njihov učinak u usporedbi sa scenarijem „bez mjera”.

Kako bi se olakšala analiza, podmjere su svrstane u četiri glavne opcije politike, koje se

uspoređuju sa scenarijem „bez mjera”. Te se četiri opcije objašnjavaju u nastavku.

Opcija 1., scenarij „bez mjera”, opcija je u kojoj Direktiva o baterijama, koja

uglavnom obuhvaća završnu fazu životnog ciklusa baterija, ostaje nepromijenjena.

Ranije faze lanca vrijednosti trenutačno nisu obuhvaćene zakonodavstvom EU-a

te se u tom scenariju to neće promijeniti. Dodatne pojedinosti o toj opciji navode se u

odjeljku 5. o početnom stanju i u Prilogu 9.

Opcija 2., opcija sa srednjom razinom ambicije, opcija je koja se nadovezuje na

Direktivu o baterijama, no kojom se postupno povećava razina ambicije. Kad je riječ

o ranijim fazama lanca vrijednosti za koje trenutačno ne postoji zakonodavstvo EU-

a, predložena se promjena odnosi na uvođenje zahtjeva u pogledu informacija i

osnovnih zahtjeva kao uvjeta za stavljanje baterija na tržište EU-a.

Opcija 3., opcija s visokom razinom ambicije, sastoji se od pristupa koji je nešto

disruptivniji, ali je i dalje unutar granica onoga što je tehnički izvedivo. Primjerice,

ta opcija podrazumijeva utvrđivanje graničnih vrijednosti i pragova s kojima se treba

uskladiti do određenog roka.

Opcija 4.¸ opcija s vrlo visokom razinom ambicije, uključuje mjere kojima bi se

znatno premašio postojeći regulatorni okvir i izašlo iz okvira trenutačne poslovne

prakse.

U tablici 1. predstavljen je pregled različitih podmjera uključenih u opcije politike, a

najpoželjnija opcija na temelju procjene učinka istaknuta je zelenom bojom.

Komisijina najpoželjnija opcija kombinacija je opcije 2. i opcije 3. Ta kombinacija

omogućava uravnoteženi pristup u smislu djelotvornosti (ostvarenje ciljeva) i učinkovitosti

(troškovna učinkovitost). Najpoželjnijom opcijom olakšat će se odgovor EU-a na tržišne

uvjete koji se brzo mijenjaju i ambiciozno podržati prelazak na gospodarstvo s nižom razinom

emisija ugljika, bez rizika od pretjeranih troškova ili disrupcije.

Tablica 1.: Najpoželjnija opcija

Mjere Opcija 2. – srednja razina ambicije

Opcija 3. – visoka razina ambicije Opcija 4. – vrlo visoka razina ambicije

HR 9 HR

Mjere Opcija 2. – srednja razina ambicije

Opcija 3. – visoka razina ambicije Opcija 4. – vrlo visoka razina ambicije

1. Klasifikacija i definicija

Nova kategorija baterija za električna vozila

Ograničenje mase od 5 kg kako bi se razlikovale prijenosne od industrijskih baterija

Nova metodologija za izračun stopa skupljanja prijenosnih baterija na temelju baterija raspoloživih za skupljanje

/

2. Prenamjena industrijskih baterija

Iskorištene baterije na kraju prvog životnog ciklusa smatraju se otpadom (osim u slučaju ponovne uporabe). Prenamjena se smatra postupkom obrade otpada. Prenamijenjene baterije smatraju se novim proizvodima koji pri stavljanju na tržište moraju ispunjavati zahtjeve za proizvod.

Iskorištene baterije na kraju prvog životnog ciklusa ne smatraju se otpadom. Prenamijenjene baterije smatraju se novim proizvodima koji pri stavljanju na tržište trebaju ispunjavati zahtjeve za proizvod.

Obvezna primjerenost za prenamjenu

3. Stopa skupljanja za prijenosne baterije

cilj skupljanja od 65 % u 2025.

cilj skupljanja od 70 % u 2030. cilj skupljanja od 75 % u 2025.

4. Stopa skupljanja za automobilske i industrijske baterije

Novi sustav izvješćivanja za automobilske i industrijske baterije te baterije za električna vozila

Cilj skupljanja za baterije kojima se napajaju laka prijevozna sredstva

Izričiti cilj skupljanja za industrijske i automobilske baterije te baterije za električna vozila

5. Učinkovitost recikliranja i oporabe materijalâ

Litij-ionske baterije i elementi Co, Ni, Li, Cu:

Učinkovitost recikliranja litij-ionskih baterija: 65 % do 2025.

Stope oporabe materijala za elemente Co, Ni, Li, Cu: 90 % za Co, 90 % za Ni, 35 % za Li i 90 % za Cu u 2025.

Olovne baterije i olovo:

Učinkovitost recikliranja olovnih baterija: 75 % do 2025.

Oporaba materijala za olovo: 90 % u 2025.

Litij-ionske baterije i elementi Co, Ni, Li, Cu:

Učinkovitost recikliranja litij-ionskih baterija: 70 % do 2030.

Stope oporabe materijala za elemente Co, Ni, Li, Cu: 95 % za Co, 95 % za Ni, 70 % za Li i 95 % za Cu u 2030.

Olovne baterije i olovo:

Učinkovitost recikliranja olovnih baterija: 80 % do 2030.

Oporaba materijala za olovo: 95 % do 2030.

/

6. Ugljični otisak za industrijske baterije i baterije za električna vozila

Obvezna deklaracija o ugljičnom otisku

Razredi učinkovitosti prema ugljičnom otisku i maksimalni pragovi emisija ugljika za baterije kao uvjet za stavljanje na tržište

/

7. Učinkovitost i trajnost punjivih industrijskih baterija i baterija za električna vozila

Zahtjevi u pogledu informacija o učinkovitosti i trajnosti

Minimalni zahtjevi u pogledu učinkovitosti i trajnosti za industrijske baterije kao uvjet za stavljanje na tržište

/

8. Nepunjive prijenosne baterije

Tehnički parametri za učinkovitost i trajnost prijenosnih primarnih baterija

Postupno ukidanje prijenosnih primarnih baterija za opću uporabu

Potpuno ukidanje primarnih baterija

HR 10 HR

Mjere Opcija 2. – srednja razina ambicije

Opcija 3. – visoka razina ambicije Opcija 4. – vrlo visoka razina ambicije

9. Udio recikliranog sadržaja u industrijskim i automobilskim baterijama te baterijama za električna vozila

Obvezna deklaracija o udjelu recikliranog sadržaja 2025.

Obvezan udio recikliranog sadržaja 2030. i 2035.

/

10. Proširena odgovornost proizvođača

Jasne specifikacije za obveze proširene odgovornosti proizvođača za industrijske baterije

Minimalne norme za organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača

/ /

11. Zahtjevi u pogledu dizajna za prijenosne baterije

Pojačana obveza da se omogući uklanjanje

Nova obveza da se omogući zamjena

Zahtjev za interoperabilnost

12. Pružanje informacija

Pružanje osnovnih informacija (u sklopu oznaka ili tehničke dokumentacije ili na internetu)

Pružanje podrobnijih informacija krajnjim korisnicima i gospodarskim subjektima (uz selektivan pristup)

Uspostavljanje elektroničkog sustava razmjene informacija za baterije i sustava putovnica (samo za industrijske baterije i baterije za električna vozila)

/

13. Dužna pažnja u lancu opskrbe za sirovine u industrijskim baterijama i baterijama za električna vozila

Dobrovoljna dužna pažnja u lancu opskrbe

Obvezna dužna pažnja u lancu opskrbe

/

Legenda: zeleno = najpoželjnija opcija; svijetlozeleno = najpoželjnija opcija do stupanja na snagu klauzule o reviziji.

Cilj mjere 1. o klasifikaciji i definiciji jest pojasniti postojeće odredbe o kategorijama baterija

i ažurirati ih u skladu s najnovijim tehnološkim postignućima (opcija 2.) Administrativnim

promjenama nekih odredaba u postojećoj Direktivi o baterijama poboljšala bi se djelotvornost

nekih drugih odredaba, a da se pritom ne stvore znatni ekonomski troškovi ni administrativno

opterećenje. Dionici su izjavili da u potpunosti prihvaćaju tu mjeru. Mogućnost uvođenja

nove metodologije za stope skupljanja na temelju baterija „raspoloživih za skupljanje”

(opcija 3.) predložena je za ponovnu procjenu putem klauzule o reviziji.

Kad je riječ o mjeri 2. o prenamjeni industrijskih baterija i baterija za električna vozila,

procijenjene koristi za gospodarstvo i okoliš za opcije 2. i 3. bile bi ekvivalentne (uz

pretpostavku jednakih razina prodora na tržište) te se priznaje da postoje kompromisi između

promicanja razvoja prenamjene baterija s jedne strane i recikliranja s druge strane.

Administrativni troškovi za opciju 3. – prema kojoj se iskorištene baterije ne bi nužno

smatrale otpadom na kraju njihova prvog životnog ciklusa (te bi se smatrale otpadom samo

ako ih korisnik baterija odluči odbaciti) – znatno su manji u usporedbi s opcijom 2. U

procjeni učinka opcija 3. smatrala se najpoželjnijom zato što bi se njome najbolje potaknuo

razvoj tržišta prenamijenjenih baterija, a podržali su je i dionici. Opcija 2., prema kojoj bi

baterije postale otpad, dovela bi do dodatnih troškova za dozvole potrebne za postupanje s

HR 11 HR

opasnim otpadom, što je osobito zabrinjavalo dionike. Stoga bi se tom opcijom mogao

ograničiti razvoj tržišta prenamijenjenih baterija jer bi troškovi bili veći. Komisija je

zaključila da bi se najprimjerenije daljnje djelovanje omogućilo kombinacijom opcije 2. i

opcije 3., pri čemu bi se utvrdili posebni kriteriji za prestanak statusa otpada, uključujući

provjeru stanja, koje bi baterije trebale ispunjavati da bi se mogle uputiti na prenamjenu ili

ponovnu proizvodnju. Cilj je takvog pristupa, koji bi podupirali zahtjevi proširene

odgovornosti proizvođača, potaknuti prenamjenu i ponovnu proizvodnju baterija, a pritom bi

se osiguralo da se otpadne baterije obrađuju na odgovarajući način u skladu sa

zakonodavstvom EU-a o otpadu i međunarodnim sporazumima.

Kad je riječ o mjeri 3. o cilju stope skupljanja za prijenosne baterije, najpoželjnija je

opcija 2., cilj skupljanja od 65 % u 2025., te opcija 3., cilj od 70 % u 2030. Procjenjuje se da

će troškovi tih opcija iznositi oko 1,09 EUR odnosno 1,43 EUR po stanovniku godišnje, što

će se financirati putem mehanizma proširene odgovornosti proizvođača. Postoje dva razloga

za znatno povećanje ciljeva skupljanja u usporedbi s početnim stanjem. Prvi je razlog to što se

koristi za okoliš povećavaju nelinearno zbog povećanog skupljanja litij-ionskih baterija.

Drugi je razlog to što dokazi upućuju na to da je moguće ostvariti ekonomije razmjera i

povećati učinkovitost. Dionici u načelu općenito prihvaćaju više ciljeve skupljanja pod

uvjetom da su realistični te da ima dovoljno vremena za postizanje tih ciljeva. Smatra se da to

nije slučaj za opciju 4., cilj skupljanja od 75 % do 2025.

Najpoželjnija opcija za mjeru 4. jest opcija 2., novi sustav izvješćivanja za automobilske i

industrijske baterije. Ne očekuje se da će se ta mjera dovesti do znatnih ekonomskih troškova

ni administrativnog opterećenja, no trebale bi rezultirati većim stopama skupljanja. Očekuje

se da će opcija 3., specifični cilj skupljanja za baterije koje se upotrebljavaju u lakim

prijevoznim sredstvima, dovesti do znatnog povećanja stopa skupljanja. Međutim, budući da

je najprije potrebno razviti metodologiju za baterije „raspoložive za skupljanje”, predlaže se

da se ta opcija ponovno procijeni putem klauzule o reviziji.

Najpoželjnija opcija za mjeru 5. o učinkovitosti recikliranja i oporabi materijala jest

opcija 2., povećanje ciljeva za olovne baterije, i opcija 3., uvođenje novih ciljeva za litij-

ionske baterije, kobalt, nikal, litij i bakar. Opcijom 2. postavljaju se ciljevi za 2025. na temelju

onoga što je trenutačno tehnološki izvedivo, dok se opcijom 3. postavljaju ciljevi za 2030. na

temelju onoga što će biti tehnički izvedivo u budućnosti. Zbog visoke razine nesigurnosti za

niz varijabli pokazalo se teškim kvantificirati utjecaj tih opcija na gospodarstvo i okoliš.

Procjene na temelju modeliranja pokazuju da bi se, čak i uz najkonzervativnije

pretpostavke, ostvario pozitivan učinak.

Kad je riječ o mjeri 6. o ugljičnom otisku baterija za električna vozila, najpoželjnija je

opcija 2., tj. obvezna deklaracija, koja bi se s vremenom nadopunila opcijom 3., utvrđivanjem

razredâ učinkovitosti prema ugljičnom otisku i maksimalnih graničnih vrijednosti kao uvjet za

stavljanje baterija na tržište EU-a. Kad bi se odmah uvela opcija 3., to bi bilo djelotvornije od

opcije 2., ali je potrebno više vremena za dovršavanje potrebnog okvira za informacije i

metodologiju. Međutim, opcijom 2. omogućit će se postupno uvođenje mjera predviđenih u

opciji 3. Cilj je takvih mjera doprinijeti ciljevima Unije u pogledu postizanja klimatske

neutralnosti do 2050. i borbe protiv klimatskih promjena, kako je navedeno u novom

akcijskom planu za kružno gospodarstvo, za čišću i konkurentniju Europu20

. Delegirani akt

kojim bi se utvrdile vrijednosti pragova emisija ugljika bit će potkrijepljen posebnom

procjenom učinka.

20

COM(2020) 98 final, https://eur-lex.europa.eu/resource.html?uri=cellar:9903b325-6388-11ea-b735-

01aa75ed71a1.0014.02/DOC_1&format=PDF

HR 12 HR

Kad je riječ o mjeri 7. o učinkovitosti i trajnosti punjivih industrijskih baterija i baterija za

električna vozila, najpoželjnija je opcija 2., kratkoročno uvođenje zahtjevâ u pogledu

informacija. Time bi se pomoglo u usklađivanju izračunavanja i dostupnosti značajki

učinkovitosti i trajnosti baterija i tako omogućilo potrošačima i poduzećima da donose

informirane odluke. Nakon što potrebne informacije postanu dostupne i dovrši se rad na

normizaciji, u kasnijoj će se fazi moći uvesti minimalni zahtjevi u pogledu učinkovitosti

(opcija 3.). Komisija je zaključila da je ta opcija dugoročno djelotvornija kako bi se tržištu

pomoglo u prelasku na učinkovitije baterije i tako počeo smanjivati utjecaj na okoliš.

Kad je riječ o mjeri 8. o nepunjivim prijenosnim baterijama, najpoželjnija je opcija 2.,

utvrđivanje parametara elektrokemijske učinkovitosti i trajnosti kako bi se neučinkovita

uporaba resursa i energije smanjila na najmanju mjeru. Na takve će se parametre odnositi i

zahtjevi u pogledu označivanja koji su obuhvaćeni mjerom 12. o davanju informacija

potrošačima o učinkovitosti baterija. Kad je riječ o opcijama 3. i 4., zaključeno je da

trenutačno nije dostupno dovoljno dokaza djelotvornosti i izvedivosti djelomičnog ili

potpunog ukidanja nepunjivih baterija. Proizvođači i subjekti za recikliranje nepunjivih

baterija protive se tim dvjema ambicioznijim opcijama.

Najpoželjnija opcija za mjeru 9. jest opcija 2., kratkoročno uvođenje obvezne deklaracije o

udjelu recikliranog sadržaja, te opcija 3., postavljanje obveznih ciljeva u pogledu udjela

recikliranog sadržaja za litij, kobalt, nikal i olovo 2030. i 2035. Te se dvije opcije nadopunjuju

i njima bi se doprinijelo osiguravanju predvidivog pravnog okvira kojim bi se sudionike na

tržištu potaknulo na ulaganje u tehnologije recikliranja koje se u protivnom ne bi razvile jer

nisu troškovno konkurentne u odnosu na proizvodnju primarnih sirovina.

Kad je riječ o mjeri 10. o proširenoj odgovornosti proizvođača i organizacijama za

kontrolu odgovornosti proizvođača, nije predložena nijedna opcija s visokom razinom

ambicije jer uglavnom podrazumijeva prilagodbu postojećih odredaba u okviru Direktive o

baterijama. Predloženom bi se mjerom osigurali jednaki uvjeti tržišnog natjecanja za

sustave proširene odgovornosti proizvođača za baterije za električna vozila i industrijske

baterije koje su trenutačno klasificirane kao industrijske baterije te za organizacije za kontrolu

odgovornosti proizvođača za prijenosne baterije. Očekuje se da će ekonomski troškovi te

mjere biti zanemarivi i da će ih uglavnom kompenzirati koristi za okoliš ostvarene

zahvaljujući povećanim stopama skupljanja.

Kad je riječ o mjeri 11. o zahtjevima u pogledu dizajna za prijenosne baterije, najpoželjnija je

opcija pojačana obveza da se omogući uklanjanje baterija (opcija 2.) i nova obveza da se

omogući zamjena baterija (opcija 3.). Ekonomski su troškovi tih opcija zanemarivi, a pritom

će se ostvariti koristi za okoliš i smanjiti potrošnja resursa. To se postiže olakšavanjem

ponovne uporabe, popravljanja i recikliranja baterija i uređaja u koje su ugrađene.

Za mjeru 12. o pružanju pouzdanih informacija najpoželjnija je kombinacija opcije 2. i

opcije 3. Opcija 2., uvođenje tiskanog i internetskog sustava označivanja koji omogućava

pružanje osnovnih i prilagođenijih informacija poželjnija je jer bi se njome pomoglo u

pružanju boljih informacija potrošačima i krajnjim korisnicima te potaknuo prelazak tržišta

na ekološki prihvatljivije baterije. Načelo iz opcije 3., elektronički sustav za razmjenu

informacija i putovnica za baterije, prema prijedlogu Globalnog saveza za baterije, prihvaća

nekoliko globalnih organizacija. Elektronički sustav za razmjenu informacija imat će

jednokratan administrativni trošak za uspostavu, no dovest će do administrativnog

pojednostavnjenja i dugoročno nižih troškova provedbe. Putovnicama za baterije trebalo bi

se subjektima za prenamjenu dodatno omogućiti da donose informirane poslovne odluke, a

subjektima za recikliranje da bolje planiraju svoje djelovanje i povećaju učinkovitost

recikliranja.

HR 13 HR

Kad je riječ o mjeri 13., koja se odnosi na dužnu pažnju u pogledu sirovina, najpoželjnija je

opcija 3., obvezni pristup. Dionici se uvelike slažu da bi ta opcija bila djelotvornija po

pitanju suočavanja s rizicima za društvo i okoliš povezanima s vađenjem, preradom i

trgovanjem određenim sirovinama za potrebe proizvodnje baterija. Ta se mogućnost treba

razmotriti u kontekstu tekućeg postupka izrade prijedloga međusektorskog zakonodavstva o

održivom korporativnom upravljanju, koji Komisija planira predstaviti 2021.

U Prilogu 3. procjeni učinka nalazi se sažeti pregled troškova i koristi, a posebice njihove

kvantifikacije.

• Primjerenost i pojednostavnjenje propisa

Predložene mjere imaju zanemariv učinak na administrativno opterećenje.

Ovim se prijedlogom politike u najvećoj mjeri iskorištava potencijal digitalizacije za

smanjenje administrativnih troškova. Primjerice, u okviru mjere 12. predlaže se uspostava

elektroničke razmjene informacija za baterije koja će sadržavati informacije o svim

modelima prijenosnih i industrijskih baterija stavljenima na tržište. U okviru mjere 12., za

svaku pojedinačnu industrijsku bateriju i bateriju za električno vozilo stavljenu na tržište

izradit će se i putovnica za bateriju. Razvoj sustava za razmjenu informacija i sustava

putovnica podrazumijevat će znatne troškove i za Komisiju i za poduzeća. Međutim, time će

se tijelima država članica i Komisiji pružiti moćan alat za osiguravanje izvršenja obveza u

predloženoj Uredbi, kao i alat za prikupljanje podataka o tržištu radi preispitivanja i jasnijeg

određivanja obveza u budućnosti.

• Temeljna prava

Prijedlog ne utječe na zaštitu temeljnih prava.

4. UTJECAJ NA PRORAČUN

Prijedlog podrazumijeva uporabu osoblja i novčanih sredstava za kupnju podataka i usluga.

Očekuje se da će se neke od potreba u pogledu osoblja ispuniti u okviru postojećih dodjela za

Komisiju, Zajednički istraživački centar (JRC) i Europsku agenciju za kemikalije (ECHA).

Potrebne ljudske resurse Komisije pokrit će osoblje glavne uprave kojemu je već povjereno

upravljanje tom aktivnošću i/ili je preraspodijeljeno unutar glavne uprave. Tim će se

zaposlenicima pridružiti osoblje koje će se dodatno dodijeliti glavnoj upravi zaduženoj za

upravljanje u okviru godišnjeg postupka dodjele te uzimajući u obzir proračunska

ograničenja.

Prijedlog uključuje nekoliko članaka u kojima se podrobnije objašnjavaju dodatna područja

rada koja će biti potrebna kako bi se nadopunila Uredba i koja bi trebalo donijeti putem

provedbenih/delegiranih akata u razdoblju od tri do osam godina. Njima će se obuhvatiti

provjera usklađenosti sa zahtjevima u pogledu održivosti, sustav provjere sukladnosti,

gospodarenje otpadom, informacije i označivanje. U nastavku se navodi detaljan popis tih

planiranih aktivnosti:

praćenje normizacije Europskog odbora za normizaciju (CEN)/Europskog

odbora za elektrotehničku normizaciju (CENELEC),

razvijanje zajedničkih specifikacija za: i. učinkovitost i trajnost nepunjivih

prijenosnih baterija, ii. učinkovitost i trajnost punjivih industrijskih baterija te

iii. sigurnost sustavâ za pohranu energije sa stacionarnom baterijom,

potpora razvoju usklađenih pravila izračuna za: i. deklaraciju o ugljičnom

otisku (uključujući preispitivanje pravila o kategorijama ekološkog otiska

HR 14 HR

proizvoda (PEFCR) za baterije za električna vozila i punjive industrijske

baterije) te ii. izračunavanje razreda učinkovitosti prema ugljičnom otisku za

baterije za električna vozila i punjive industrijske baterije,

potpora razvoju usklađenih pravila izračuna za: i. udio recikliranog sadržaja u

baterijama za električna vozila i punjivim industrijskim baterijama, ii.

učinkovitost recikliranja, iii. oporabljene materijale te iv. razvrstavanje otpada,

sastavljanje smjernica o mogućnosti uklanjanja i zamjene prijenosnih baterija,

uspostavljanje elektroničkog sustava za razmjenu informacija radi dostavljanja

informacija povezanih s baterijama za električna vozila i punjivim

industrijskim baterijama,

razvijanje kriterija za zelenu javnu nabavu baterija,

izmjena popisa otpada u Odluci Komisije 2000/532/EZ21

;

provedba procjene rizika za tvari koje se upotrebljavaju u baterijama te

upravljanje tim rizicima,

izmjena obveza izvješćivanja.

JRC će imati važnu ulogu u pružanju potpore Komisiji za potrebne tehničke poslove. Izdvojit

će se oko 6,2 milijuna EUR za financiranje potrebnih studija i administrativnog sporazuma s

JRC-om kako bi se Komisiji pružila potpora u nizu područja rada koja su navedena u

natuknicama u nastavku:

oblikovanje zajedničkih specifikacija za: i. učinkovitost i trajnost prijenosnih

baterija za opću uporabu, ii. učinkovitost i trajnost punjivih industrijskih

baterija i baterija za električna vozila te iii. sigurnost sustavâ za pohranu

energije sa stacionarnom baterijom,

sastavljanje usklađenih pravila za: i. odvojeno skupljanje prijenosnih baterija,

ii. deklariranje ugljičnih otisaka, iii. izračunavanje ugljičnog otiska, udjela

recikliranog sadržaja i učinkovitosti recikliranja te iv. izračunavanje razreda

učinkovitosti prema ugljičnom otisku baterija za električna vozila i punjivih

industrijskih baterija,

analiziranje kriterija za zelenu javnu nabavu (uključujući savjetovanje s

dionicima za javnu nabavu i pravne provjere predloženih pravila o javnoj

nabavi),

podupiranje smjernica o mogućnosti uklanjanja i zamjene prijenosnih baterija,

podupiranje razvoja ciljanih izmjena unosa na europskom popisu otpada koji su

relevantni za baterije,

podupiranje postupnog ukidanja nepunjivih prijenosnih baterija za opću

uporabu,

podupiranje zahtjeva u pogledu označivanja,

21

2000/532/EZ: Odluka Komisije od 3. svibnja 2000. koja zamjenjuje Odluku 94/3/EZ o popisu otpada u

skladu s člankom 1. točkom (a) Direktive Vijeća 75/442/EEZ o otpadu i Odluku Vijeća 94/904/EZ o

utvrđivanju popisa opasnog otpada u skladu s člankom 1. stavkom 4. Direktive Vijeća 91/689/EEZ o

opasnom otpadu (SL L 226, 6.9.2000., str. 3.).

HR 15 HR

razvijanje kriterija za zelenu javnu nabavu.

I ECHA će podupirati Komisiju u upravljanju tvarima u baterijama i njihovim regulatornim

ograničenjima u okviru postojećih aktivnosti iz Uredbe REACH. Za to su u ECHA-i potrebna

ukupno dva nova privremena člana osoblja (AD 5–7) u ekvivalentu punog radnog vremena

(EPRV) (prosječni trošak od 144 000 EUR godišnje tijekom sedam i više godina). Uz to, bit

će potreban jedan ugovorni djelatnik u ekvivalentu punog radnog vremena (CA FG III,

prosječni trošak od 69 000 EUR godišnje tijekom tri godine) kako bi se proširila baza znanja i

tako olakšalo informirano utvrđivanje prioriteta i plan rada. Taj bi se plan rada trebao temeljiti

na studiji za razvoj postojećeg znanja ECHA-e o upravljanju opasnim kemikalijama u

industriji baterija kako bi se utvrdile relevantne tvari za regulativno upravljanje rizikom u

budućnosti. Procjenjuje se da će za studiju biti potrebno 400 000 EUR (tijekom tri godine)

kako bi se eksternalizirao dio potreba za istraživanjem.

Glavna uprava GROW procijenila je da će za razvoj predloženog elektroničkog sustava za

razmjenu informacija o baterijama biti potrebno oko 10 milijuna EUR. U studiji izvedivosti,

koja će se početi provoditi 2021., procijenit će se koja je najbolja arhitektura za predloženi

elektronički sustav za razmjenu informacija i koje bi usluge trebao pružati.

Europska komisija bit će odgovorna za pregovaranje o Uredbi, njezinu općenitu provedbu i

donošenje svih provedbenih/delegiranih akata predviđenih Uredbom. To će zahtijevati

sljedeće: i. rad koji se obavlja u JRC-u i ECHA-i te ii. uobičajene postupke donošenja odluka,

uključujući savjetovanje s dionicima i postupke odbora. Trenutačne financijske simulacije

temelje se na samo dva radna mjesta u skupini AD u ekvivalentu punog radnog vremena za

izvršavanje upravljačkih zadaća, tj. i. za pregovaranje o Uredbi i njezinu općenitu provedbu te

ii. za različite pripremne radove i izradu nacrta sekundarnog zakonodavstva unutar rokova

predloženih Uredbom o baterijama. Tehničke zadaće može izvršavati jedan upućeni

nacionalni stručnjak u ekvivalentu punog radnog vremena (s obzirom na očekivani vremenski

okvir) i ugovorni agenti. Od dvaju radnih mjesta u skupini AD, jedno je preraspoređeno

unutar Glavne uprave ENV. Troškovi osoblja u Komisiji ukupno iznose 3 075 000 EUR na

temelju najnovijeg ažuriranja troškova osoblja Komisije kako je objavljeno na internetskim

stranicama Glavne uprave BUDG:

https://myintracomm.ec.europa.eu/budgweb/en/pre/legalbasis/Pages/pre-040-

020_preparation.aspx.

Treba napomenuti da su informacije koje se nalaze u zakonodavnom financijskom izvještaju u

skladu s prijedlogom višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje nakon 2020.

U razdoblju 2021.–2029. bit će potrebna određena dodatna sredstva za nastavak rada na: i.

razvoju normi i zajedničkih specifikacija o učinkovitosti i trajnosti baterija, ii. razvoju

usklađenih pravila izračunavanja za odvojeno skupljanje prijenosnih baterija, deklaraciju o

ugljičnom otisku, izračunavanje razreda učinkovitosti prema ugljičnom otisku te

izračunavanje udjela recikliranog sadržaja i učinkovitosti recikliranja, iii. sastavljanju

smjernica o mogućnosti uklanjanja i zamjene prijenosnih baterija, iv. odlučivanju o formatu i

razvoju sustavâ za primanje podnesaka povezanih s elektroničkom razmjenom informacija te

v. razvoju kriterija za zelenu javnu nabavu. Resursi za studije i administrativna rješenja u tom

kontekstu osigurat će se iz programa LIFE u ukupnom iznosu od otprilike 4,7 milijuna EUR,

kao i 10,7 milijuna EUR iz proračunske linije „Funkcioniranje i razvoj unutarnjeg tržišta robe

i usluga”.

Proračun prijedloga predstavljen je u tekućim cijenama, osim za komponentu ECHA-e u

proračunu, u okviru koje su indeksirane plaće s rastom od 2 % godišnje. Za ECHA-u će biti

potrebni dodatni resursi kako bi se povećala njezina subvencija.

HR 16 HR

U zakonodavnom financijskom izvještaju priloženom ovom prijedlogu navode se implikacije

za proračunske, ljudske i administrativne resurse.

5. DRUGI ELEMENTI

• Planovi provedbe i mehanizmi praćenja, evaluacije i izvješćivanja

Cilj je predložene promjene klasifikacije baterija ažurirati postojeća pravila kako bi se

osiguralo da se njima obuhvaćaju sve baterije, uključujući moguće nove vrste baterija.

Mehanizmima praćenja trebalo bi se osigurati da se nove mjere provode i izvršavaju kako je

predviđeno.

Postavljanje novog cilja stope skupljanja za prijenosne baterije zahtijeva praćenje stope

skupljanja u državama članicama. To se provodilo za postojeći cilj od 45 % te je u okviru toga

Eurostat svake godine prikupljao podatke od država članica. Stoga postavljanje novog cilja ne

bi donijelo dodatne obveze izvješćivanja.

Za uspostavljanje sustava izvješćivanja za automobilske i industrijske baterije potrebno je

prikupljanje podataka koji se već dobivaju na nacionalnoj razini. Štoviše, kad je riječ o

automobilskim baterijama i baterijama za električna vozila, sustav izvješćivanja mogao bi se

nadovezati na sustav uveden na temelju Direktive o otpadnim vozilima.

Cilj učinkovitosti recikliranja za litijske baterije postavljen je na 65 % počevši od 2025.

Eurostat od 2014. svake godine prikuplja podatke o učinkovitosti recikliranja za olovne,

kadmijske i druge baterije. Stoga ne bi bila velika promjena u već utvrđeni postupak

prikupljanja podataka uključiti učinkovitost recikliranja litija.

Obveza izvješćivanja o ugljičnom otisku povezanom s čitavim životnim ciklusom baterija

stavljenih na tržište (ne uključujući fazu uporabe) zahtijeva razvoj informatičkog alata kojim

bi se proizvođačima omogućilo izravno unošenje tih podataka. Komisija namjerava ponuditi

internetski alat i besplatan pristup bibliotekama sekundarnih skupova podataka kako bi se

olakšao postupak izračunavanja ugljičnog otiska na temelju donesenih pravila. Uneseni

podaci mogli bi se upotrebljavati za utvrđivanje referentnih vrijednosti za emisije stakleničkih

plinova, za procjenu bi li uvođenje razreda učinkovitosti prema intenzitetu stakleničkih

plinova bilo korisno za poboljšanje ugljičnog otiska i ekološke učinkovitosti baterija te za

procjenu potrebe za dodatnim poticajima i/ili mjerama uvjetovanja na tržištu.

Slično tome, obveza pružanja informacija o učinkovitosti i trajnosti trebala bi biti dio

tehničke dokumentacije. Ovisno o vrsti baterije, te bi se informacije trebale staviti na

raspolaganje i na internetu u bazi podataka o baterijama i/ili u putovnici za bateriju.

Obveza proizvođača da pružaju informacije o udjelu recikliranog sadržaja pratila bi

usklađenu metodologiju.

Kad je riječ o mogućnosti uklanjanja, trebalo bi ojačati postojeće obveze, a predlažu se i

nove odredbe za mogućnost zamjene.

Odredbe koje se odnose na deklaracije o ugljičnom otisku i udjelu recikliranog sadržaja te na

politiku dužne pažnje za odgovorno nabavljanje sirovina zahtijevale bi provjeru treće

strane, u načelu preko prijavljenih tijela.

Nacionalna tržišna tijela bila bi odgovorna za provjeru valjanosti informacija dostavljenih

radi ispunjavanja svih obveza iz Uredbe.

• Dokumenti s objašnjenjima (za direktive)

Budući da je pravni instrument Uredba koja se izravno primjenjuje u državama članicama,

nema potrebe za dokumentom s objašnjenjima.

HR 17 HR

• Detaljno obrazloženje posebnih odredaba prijedloga

Poglavlje I. Uredbe sadržava opće odredbe.

U članku 1. navodi se da se Uredbom utvrđuju zahtjevi u pogledu održivosti, sigurnosti i

označivanja kako bi se omogućilo stavljanje baterija na tržište i u uporabu, kao i zahtjevi

za skupljanje, obradu i recikliranje otpadnih baterija. Uredba se primjenjuje na sve vrste

baterija i u njoj se navode četiri kategorije baterija: prijenosne baterije, automobilske

baterije, baterije za električna vozila i industrijske baterije.

Članak 2. sadržava definicije.

U članku 3. utvrđuje se načelo slobodnog kretanja na jedinstvenom tržištu za baterije koje

ispunjavaju zahtjeve Uredbe.

U članku 4. ukratko se opisuje kojim se odredbama utvrđuju i podrobnije objašnjavaju

zahtjevi u pogledu održivosti, sigurnosti i označivanja te se u skladu s tim upućuje na

poglavlja II. i III. U svim drugim pogledima baterije ne smiju ugrožavati zdravlje ljudi,

sigurnost, imovinu ni okoliš.

Članak 5. odnosi se na zahtjev prema kojemu države članice moraju imenovati jedno ili

više nadležnih tijela za upravljanje završnom fazom životnog ciklusa baterija.

U Poglavlju II. Uredbe utvrđuju se zahtjevi u pogledu održivosti i sigurnosti.

U članku 6., zajedno s Prilogom I., utvrđuju se ograničenja uporabe opasnih tvari u

baterijama, posebice žive i kadmija.

U članku 7., zajedno s Prilogom II., utvrđuju se pravila o ugljičnom otisku baterija za

električna vozila i punjivih industrijskih baterija. Zahtjevi su postavljeni tako da je najprije

potrebno ispuniti zahtjev u pogledu informacija u obliku deklaracije o ugljičnom otisku.

Nakon toga baterije se raspoređuju u razrede učinkovitosti prema ugljičnom otisku.

Konačno, i na temelju rezultata posebne procjene učinka, baterije će trebati biti u skladu s

maksimalnim pragovima ugljičnog otiska tijekom životnog ciklusa. Rokovi za ta tri

zahtjeva jesu 1. srpnja 2024. za deklaraciju o ugljičnom otisku, 1. siječnja 2026. za razrede

učinkovitosti te 1. srpnja 2027. za maksimalne pragove ugljičnog otiska tijekom životnog

ciklusa.

Člankom 8. zahtijeva se da do 1. siječnja 2027. tehnička dokumentacija za industrijske

baterije i baterije za električna vozila s unutarnjom pohranom koje sadržavaju kobalt,

olovo, litij ili nikal u aktivnim materijalima mora sadržavati informacije o količini

navedenih oporabljenih materijala koja je prisutna u svakom modelu i seriji baterije po

proizvodnom pogonu. Od 1. siječnja 2030. te će baterije morati sadržavati sljedeće

minimalne udjele oporabljenog kobalta, olova, litija ili nikla iz otpada u odnosu na sadržaj

kobalta, olova, litija ili nikla prisutan u aktivnim materijalima u tim baterijama: 12 % za

kobalt, 85 % za olovo, 4 % za litij i 4 % za nikal. Od 1. siječnja 2035. minimalni udjeli

oporabljenog kobalta, litija ili nikla povećavaju se na 20 % za kobalt, 10 % za litij i 12 %

za nikal. Minimalni udio za olovo zadržava se na 85 %. Kad je to opravdano i primjereno

zbog raspoloživosti odnosno nedovoljne raspoloživosti kobalta, olova, litija ili nikla

oporabljenog iz otpada, Komisija je ovlaštena donijeti delegirani akt za izmjenu ciljeva.

Člankom 9., zajedno s Prilogom III., zahtijeva se da se od 1. siječnja 2026. prijenosne

baterije za opću uporabu mogu stavljati na tržište samo ako su ispunjeni parametri

elektrokemijske učinkovitosti i trajnosti. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte za

utvrđivanje minimalnih zahtjeva za te parametre i za njihovu izmjenu s obzirom na

tehnički i znanstveni napredak. Komisija do 31. prosinca 2030. mora procijeniti izvedivost

mjera za postupno ukidanje nepunjivih prijenosnih baterija za opću uporabu i u tu svrhu

HR 18 HR

dostaviti izvješće Europskom parlamentu i Vijeću te razmotriti poduzimanje odgovarajućih

mjera, uključujući donošenje zakonodavnih prijedloga.

U članku 10., zajedno s Prilogom IV., utvrđuju se zahtjevi u pogledu informacija o

parametrima elektrokemijske učinkovitosti i trajnosti za punjive industrijske baterije i

baterije za električna vozila s unutarnjom pohranom. Od 1. siječnja 2026. punjive

industrijske baterije moraju zadovoljavati minimalne vrijednosti, koje je Komisija

ovlaštena donijeti putem delegiranog akta.

Člankom 11. od proizvođača se zahtijeva da dizajniraju uređaje u koje su prijenosne

baterije ugrađene tako da krajnji korisnici ili neovisni subjekti mogu jednostavno ukloniti i

zamijeniti otpadne baterije.

Člankom 12., zajedno s Prilogom V., zahtijeva se da sustavi za pohranu energije sa

stacionarnom baterijom budu sigurni pri uobičajenom radu i uporabi, uključujući dokaze

da su uspješno ispitani s obzirom na sigurnosne parametre utvrđene u Prilogu V., za što se

trebaju primijeniti najsuvremenije metodologije ispitivanja. Komisija je ovlaštena putem

delegiranog akta izmijeniti zahtjeve u pogledu sigurnosti utvrđene u Prilogu V. koji se

trebaju uzeti u obzir pri ispitivanju sigurnosti baterije.

U Poglavlju III. Uredbe utvrđuju se zahtjevi u pogledu označivanja i informacija.

Člankom 13. i Prilogom VI. zahtijeva se da se od 1. siječnja 2027. baterije označuju na

vidljiv, čitljiv i neizbrisiv način kako bi se navele informacije potrebne za identifikaciju

baterija i njihovih glavnih svojstava. Raznim oznakama na bateriji ili na pakiranju baterije

pružaju se informacije i o životnom vijeku, kapacitetu punjenja, zahtjevu za odvojeno

skupljanje, prisutnosti opasnih tvari i sigurnosnim rizicima. QR kodom koji je potrebno

otisnuti na bateriju ili urezati u nju omogućuje se, ovisno o vrsti baterije, pristup

informacijama koje su relevantne za predmetnu bateriju. Komisija je ovlaštena da putem

provedbenog akta odredi usklađene specifikacije za određene zahtjeve u pogledu

označivanja.

Člankom 14. zahtijeva se da punjive industrijske baterije i baterije za električna vozila

sadržavaju sustav upravljanja baterijom u kojem se pohranjuju informacije i podaci

potrebni za utvrđivanje stanja i očekivanog životnog vijeka baterija u skladu s parametrima

utvrđenima u Prilogu VII. Pristup podacima o tim parametrima u sustavu upravljanja

baterijom omogućava se pravnoj ili fizičkoj osobi koja je zakonito kupila bateriju ili bilo

kojoj trećoj strani koja djeluje u njezino ime u bilo kojem trenutku radi procjene preostale

vrijednosti baterije, olakšavanja ponovne uporabe, prenamjene ili ponovne proizvodnje

baterije te stavljanja baterije na raspolaganje neovisnim agregatorima koji upravljaju

virtualnim elektranama u sklopu elektroenergetskih mreža.

Poglavlje IV. sadržava pravila o ocjenjivanju sukladnosti baterija te se uglavnom sastoji od

standardnih odredbi. Korisno je spomenuti članak 17. i članak 18.

Članak 17. odnosi se na postupke ocjenjivanja sukladnosti te se njime utvrđuju dva

različita postupka ocjenjivanja, ovisno o zahtjevu za proizvod koji je potrebno ocijeniti.

Primjenjivi postupci detaljno se opisuju u Prilogu VIII. Komisija može na temelju

delegiranog akta izmijeniti postupke ocjenjivanja sukladnosti kako bi se u postupak dodali

koraci provjere ili kako bi se promijenio modul za ocjenjivanje na temelju promjena na

tržištu baterija ili u lancu vrijednosti baterija.

Članak 18. odnosi se na EU izjavu o sukladnosti, kojom se izjavljuje da je dokazana

sukladnost sa zahtjevima u pogledu održivosti, sigurnosti i označivanja iz ove Uredbe.

Struktura modela EU izjave o sukladnosti detaljno se navodi u Prilogu IX. Uredbi.

HR 19 HR

Poglavlje V. odnosi se na prijavljivanje tijela za ocjenjivanje sukladnosti te se uglavnom

sastoji od standardnih odredbi. Neke su od tih odredbi izmijenjene kako bi se ojačala

neovisnost prijavljenih tijela. U tu je svrhu korisno spomenuti članak 23., članak 25.,

članak 27., članak 28. i članak 33.

U članku 23. utvrđuju se zahtjevi povezani s tijelima koja provode prijavljivanje. Tijela

koja provode prijavljivanje moraju djelovati na objektivan i nepristran način te moraju

čuvati povjerljivost prikupljenih informacija. No ta bi tijela trebala moći i razmjenjivati

informacije o prijavljenim tijelima s nacionalnim tijelima, tijelima koja provode

prijavljivanje iz drugih država članica i Komisijom kako bi se osigurala dosljednost pri

ocjenjivanju sukladnosti.

Članak 25. sadržava zahtjeve koji se odnose na prijavljena tijela. Prijavljeno tijelo i

njegovi zaposlenici trebali bi moći zadržati neovisnost u odnosu na gospodarske subjekte u

lancu vrijednosti baterija te u odnosu na druga poduzeća, posebice proizvođače baterija,

trgovinske partnere proizvođača baterija, dioničke ulagače u postrojenja proizvođača

baterija te u odnosu na ostala prijavljena tijela i njihova poslovna udruženja, matična

društva i društva kćeri.

Članak 27. usmjeren je na društva kćeri i podizvođače prijavljenih tijela. Iako je

prihvatljivo da prijavljena tijela prenesu dio svojih djelatnosti povezan s ocjenjivanjem

sukladnosti na podizvođače ili da ih prenesu na društvo kćer, potrebno je zajamčiti da

određene djelatnosti i postupke donošenja odluka izvršava isključivo pojedino prijavljeno

tijelo koje ocjenjuje sukladnost.

Članak 28. odnosi se na zahtjev za prijavljivanje. U skladu s člankom 25. prijavljeno tijelo

trebalo bi moći dokumentirati svoju neovisnost i staviti tu dokumentaciju na raspolaganje

tijelu koje provodi prijavljivanje.

Članak 33. odnosi se na radne obveze prijavljenih tijela. U slučaju negativne odluke o

izdavanju potvrde, gospodarskom subjektu trebalo bi se omogućiti da dopuni

dokumentaciju o bateriji prije druge i konačne odluke tijela za ocjenjivanje sukladnosti o

izdavanju potvrde.

U Poglavlju VI. utvrđuju se obveze gospodarskih subjekata. Odredbe su standardne, ali

vrijedi spomenuti članak 39.

Člankom 39., zajedno s Prilogom X., zahtijeva se da se uvedu politike dužne pažnje za

punjive industrijske baterije i baterije za električna vozila koje se stavljaju na jedinstveno

tržište. Komisija je ovlaštena revidirati popis tvari i kategorije rizika na koje se odnosi ta

obveza.

Poglavlje VII. sadržava obveze koje se odnose na upravljanje baterijama na kraju životnog

vijeka. Čini se relevantnim posebno uputiti na odredbe o registraciji, proširenoj odgovornosti

proizvođača, skupljanju, obradi i recikliranju, uključujući učinkovitost recikliranja,

informacije o kraju životnog vijeka, prenamjenu baterija i izvješćivanje. Pravilima koja se

nalaze u tom poglavlju zamjenjuju se odgovarajuća pravila u Direktivi 2006/66/EZ, koja se od

1. srpnja 2023. stavlja izvan snage.

Člankom 46. zahtijeva se od država članica da uspostave registar koji će služiti za

praćenje usklađenosti proizvođača sa zahtjevima o upravljanju baterijama na kraju

životnog vijeka. Registrom upravlja nadležno tijelo u državi članici. Proizvođači su se

dužni registrirati, a registracija se odobrava nakon podnošenja zahtjeva, koji mora

sadržavati sve informacije navedene u tom članku.

HR 20 HR

Člankom 47. utvrđuje se proširena odgovornost proizvođača za baterije koje se prvi put

stavljaju na raspolaganje u određenoj državi članici. To podrazumijeva zahtjev prema

kojemu proizvođači baterija trebaju osigurati ispunjavanje obveza povezanih s

gospodarenjem otpadom. Radi ispunjavanja svojih obveza proizvođači se mogu i skupno

organizirati u organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača. Ta odgovornost naročito

uključuje obveze financiranja i organiziranja odvojenog skupljanja i obrade otpadnih

baterija, podnošenje izvješća nadležnom tijelu, promicanje odvojenog skupljanja baterija te

pružanje informacija, uključujući aspekte povezane s krajem životnog vijeka baterija.

Člankom 48. utvrđuje se da proizvođači, pojedinačno ili putem organizacije za kontrolu

odgovornosti proizvođača, osiguravaju skupljanje svih otpadnih prijenosnih baterija, bez

obzira na vrstu, marku ili podrijetlo. U tu svrhu, u suradnji s drugim uključenim

subjektima, uključujući distributere, postrojenja za otpadnu električnu opremu i otpadna

vozila, javna tijela i dobrovoljna skupljališta, uspostavljaju mrežu skupljališta besplatnih za

krajnje korisnike. Proizvođači su nadalje obvezni osigurati potrebna praktična rješenja za

skupljanje i prijevoz otpadnih baterija iz tih skupljališta kako bi se osiguralo da se otpadne

prijenosne baterije nakon toga obrade i recikliraju. Proizvođači otpadnih prijenosnih

baterija obvezni su ostvariti ciljeve skupljanja utvrđene u tom članku. Rješenja za

skupljanje podliježu ovlaštenju nadležnog tijela, koje mora provjeriti usklađenost

proizvođača s obvezama povezanima sa skupljanjem otpadnih prijenosnih baterija,

uključujući provjeru ostvarenja ciljeva.

Člankom 49. zahtijeva se od proizvođača automobilskih baterija, industrijskih baterija i

baterija za električna vozila da, pojedinačno ili putem organizacije za kontrolu

odgovornosti proizvođača, organiziraju skupljanje svih otpadnih automobilskih baterija,

industrijskih baterija i baterija za električna vozila. Skupljanje mora biti besplatno i ne

smije biti uvjetovano time da krajnji korisnik kupi novu bateriju. Proizvođač od krajnjih

korisnika ili s dostupnih skupljališta preuzima otpadne automobilske baterije, industrijske

baterije i baterije za električna vozila u suradnji s distributerima tih vrsta baterija,

postrojenjima za obradu i recikliranje otpadne električne i elektroničke opreme i otpadnih

vozila, javnim tijelima i trećim stranama koje u njihovo ime gospodare otpadom.

U članku 55. utvrđuju se stope skupljanja koje države članice moraju dostići za otpadne

prijenosne baterije, što u ovom trenutku ne uključuje baterije iz lakih prijevoznih sredstava.

Stope skupljanja postupno će se povećavati kako bi se osiguralo da se do kraja 2025.

skuplja 65 % otpadnih prijenosnih baterija, odnosno 70 % do 2030.

U članku 56. utvrđuju se zahtjevi koje moraju ispuniti postrojenja za obradu otpada za sve

skupljene otpadne baterije kako bi ih se podvrgnulo pravilnoj obradi i recikliranju. Za

postrojenja i postupke obrade koji su obuhvaćeni Direktivom 2010/75/EU o industrijskim

emisijama primjenjivat će se ta Direktiva. U svakom slučaju, obrada se treba izvršiti uz

primjenu najboljih raspoloživih tehnika i zahtjeva koji su detaljnije objašnjeni u dijelu A

Priloga XII. S obzirom na hijerarhiju otpada kako je utvrđena člankom 4. Direktive

2008/98/EZ, baterije se ne smiju odlagati na odlagališta niti spaljivati.

Članak 57. odnosi se na ciljeve učinkovitosti recikliranja i oporabe materijala te se njime

propisuje da sve skupljene otpadne baterije moraju ući u postupak recikliranja. U tim se

procesima recikliranja mora postići minimalna učinkovitost recikliranja, kako je utvrđeno

u Prilogu XII., koja će se s vremenom povećati. Ti se zahtjevi utvrđuju u pogledu olovnih

baterija, nikal-kadmijskih baterija, baterija na bazi litija i ostalih baterija.

Članak 59. sadržava zahtjeve povezane s postupcima prenamjene i ponovne proizvodnje

za industrijske baterije i baterije za električna vozila. U njemu se nalaze zahtjevi za

olakšavanje takvih postupaka, među ostalim zahtjevi prema kojima proizvođači tih baterija

HR 21 HR

trebaju subjektima za prenamjenu omogućiti pristup sustavu upravljanja baterijama kako bi

se odredilo stanje baterije. Njime se utvrđuju i obveze za osobe koje provode prenamjenu

ili ponovnu proizvodnju baterija kako bi se osiguralo da su pregled, ispitivanje

učinkovitosti, pakiranje i slanje baterija i njihovih komponenti u skladu s odgovarajućim

uputama za kontrolu kvalitete i sigurnosnim uputama. Osobe koje provode postupke

prenamjene i ponovne proizvodnje baterija dužne su osigurati da je prenamijenjena ili

ponovno proizvedena baterija u skladu s ovom Uredbom i drugim relevantnim

zakonodavnim i tehničkim zahtjevima za njezinu konkretnu namjenu kad se stavlja na

tržište. Međutim, ako se utvrdi da je baterija koja je podvrgnuta prenamjeni ili ponovnoj

proizvodnji stavljena na tržište prije određenih zahtjeva u pogledu ugljičnog otiska, udjela

recikliranog sadržaja, učinkovitosti i trajnosti, kao i dužne pažnje u lancu opskrbe

(uključeno u članke 7., 8., 10. i 39. ove Uredbe), obveze na temelju tih odredbi ne

primjenjuju se na tu bateriju kad se prenamijeni ili ponovno proizvede. Da bi se

evidentiralo da baterija više nije otpad, subjekt koji provodi odgovarajući postupak na

zahtjev nadležnog tijela predočuje sljedeće: 1. dokaze o procjeni ili ispitivanju stanja, 2.

uvjerenje o daljnjoj uporabi (u vidu fakture ili ugovora o prodaji) i 3. odgovarajuću zaštitu

od oštećenja tijekom prijevoza, utovara i istovara. Te se informacije stavljaju na

raspolaganje krajnjim korisnicima i trećim stranama koje djeluju u njihovo ime, pod istim

uvjetima, u okviru tehničke dokumentacije koja se prilaže prenamijenjenoj bateriji kad se

stavlja na tržište ili u uporabu.

Članak 60. sadržava zahtjeve za pružanje informacija o otpadnim baterijama. To uključuje

obveze za proizvođače ili njihove organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača,

krajnje korisnike i distributere u pogledu njihova doprinosa obradi na kraju životnog

vijeka. Tim se člankom utvrđuju i obveze da se distributerima i subjektima koji su

uključeni u skupljanje i obradu otpada pružaju informacije bitne za sigurnost tijekom

skupljanja i skladištenja otpadnih baterija, kao i informacije kojima se olakšava uklanjanje

otpadnih baterija i njihova naknadna obrada.

Članak 61. odnosi se na izvješća o gospodarenju otpadnim baterijama koja određeni

subjekti uključeni u gospodarenje otpadom podnose nadležnim tijelima. To posebice

uključuje zahtjeve prema kojima proizvođači ili organizacije za kontrolu odgovornosti

proizvođača moraju izvješćivati o količini baterija stavljenih na tržište i otpadnih baterija

koje su skupljene i isporučene radi obrade i recikliranja te zahtjeve prema kojima subjekti

za recikliranje moraju izvješćivati o otpadnim baterijama koje ulaze u postupak

recikliranja, učinkovitosti recikliranja i razinama oporabljenih materijala iz otpadnih

baterija te količini baterija koje su obrađene i reciklirane.

Članak 62. odnosi se na izvješća koja države članice podnose Komisiji. Države članice

izvješćuju Komisiju, za svaku kalendarsku godinu prema vrsti baterije i njezinu kemijskom

sastavu, o količini baterija pribavljenih prvi put radi distribucije ili uporabe na području

države članice, o količini otpadnih baterija koje su skupljene u skladu s tim te o podacima

koji se odnose na ostvarene razine recikliranja i na to je li postignuta učinkovitost

recikliranja i razine oporabe materijala utvrđene u ovoj Uredbi. Komisija će provedbenim

aktima utvrditi format za izvješćivanje.

Poglavlje VIII. odnosi se na elektroničku razmjenu informacija.

Članak 64. odnosi se na elektronički sustav za razmjenu informacija, koji je Komisija

dužna uspostaviti do 1. siječnja 2026. Sustav sadržava podatke i informacije o punjivim

industrijskim baterijama i baterijama za električna vozila s unutarnjom pohranom, kako je

utvrđeno u Prilogu XIII. Podaci i informacije moraju biti takvi da omogućavaju

razvrstavanje i pretraživanje, uz poštovanje otvorenih standarda uporabe za treće strane.

HR 22 HR

Odgovarajući gospodarski subjekti mogu u sustav unositi informacije u strojno čitljivom

obliku. Komisija putem tog sustava objavljuje određene informacije spomenute u

članku 62. te putem provedbenog akta utvrđuje detalje o arhitekturi sustava, formatu u

kojem se informacije trebaju podnijeti i pravilima za pristup, dijeljenje, upravljanje,

pregledavanje, objavljivanje i ponovnu uporabu informacija i podataka u sustavu.

Članak 65. odnosi se na putovnice za baterije i njime se zahtijeva da do 1. siječnja 2026.

industrijske baterije i baterije za električna vozila moraju imati elektroničku evidenciju za

svaku pojedinu bateriju koja se stavi na tržište. Evidencije moraju biti jedinstvene za svaku

bateriju, koja se identificira s pomoću jedinstvenog identifikatora. Putovnica za bateriju

povezana je s informacijama o osnovnim svojstvima svake vrste i modela baterije

pohranjenima u izvorima podataka u sustavu koji je uspostavljen u skladu s člankom 64. te

mora biti dostupna putem interneta.

U Poglavlju IX. utvrđuju se standardne odredbe o nadzoru tržišta.

Člankom 69. omogućava se tijelima za nadzor tržišta da od gospodarskih subjekata

zahtijevaju poduzimanje korektivnih mjera na temelju nalaza prema kojima baterija nije

usklađena ili gospodarski subjekt krši obvezu koja proizlazi iz pravila o jedinstvenom

tržištu ili održivosti, sigurnosti, označivanju i dužnoj pažnji.

Poglavlje X. odnosi se na zelenu javnu nabavu, postupak uvođenja novih i izmjenjivanja

postojećih ograničenja za opasne tvari i Komisijino priznavanje programâ dužne pažnje u

lancu opskrbe.

Članak 70. odnosi se na zelenu javnu nabavu i njime se zahtijeva da javni naručitelji i

naručitelji, pri nabavi baterija ili proizvoda koji sadržavaju baterije razmotre utjecaj

baterija na okoliš tijekom njihova životnog ciklusa kako bi se osiguralo da se takvi učinci

smanje na najmanju moguću mjeru. U tu se svrhu od javnih naručitelja i naručitelja traži da

uključe tehničke specifikacije i kriterije za dodjelu na temelju članaka od 7. do 10. kako bi

osigurali da se odabere jedan od proizvoda sa znatno manjim učinkom na okoliš tijekom

životnog ciklusa. Komisija može putem delegiranih akata uspostaviti minimalne obvezne

kriterije za zelenu javnu nabavu.

Članak 71. sadržava postupak za izmjenu ograničenja opasnih tvari, nastavno na članak 6.

i Prilog I.

Članak 72. odnosi se na programe dužne pažnje u lancu opskrbe i Komisijino priznavanje

takvih programa. Vlade, industrijska udruženja i skupine zainteresiranih organizacija koje

su uspostavile i nadgledaju svoje programe dužne pažnje mogu od Komisije zatražiti

priznavanje tih programa dužne pažnje u lancu opskrbe. Ako Komisija utvrdi da program

dužne pažnje u lancu opskrbe koji gospodarski subjekt djelotvorno provodi omogućava

tom gospodarskom subjektu ispunjavanje zahtjeva za uspostavljanje politike dužne pažnje,

ona donosi provedbeni akt kojim se tom programu priznaje jednakovrijednost sa

zahtjevima iz ove Uredbe.

U Poglavlju XI. utvrđuju se delegirane ovlasti i postupak odbora.

U Poglavlju XII. utvrđuje se izmjena Uredbe (EU) 2019/1020.

U Poglavlju XIII. utvrđuju se završne odredbe.

HR 23 HR

2020/0353 (COD)

Prijedlog

UREDBE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

o baterijama i otpadnim baterijama, stavljanju izvan snage Direktive 2006/66/EZ i

izmjeni Uredbe (EU) br. 2019/1020

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 114.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora1,

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija2,

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom,

budući da:

(1) Europski zeleni plan3 je europska strategija rasta kojom se Unija nastoji preobraziti u

pravedno i prosperitetno društvo s modernim, resursno učinkovitim i konkurentnim

gospodarstvom, u kojem 2050. neće biti neto emisija stakleničkih plinova i u kojem

gospodarski rast nije povezan s uporabom resursa. Prelazak s uporabe fosilnih goriva

u vozilima na elektromobilnost jedan je od uvjeta za postizanje cilja klimatske

neutralnosti do 2050. Kako bi se politikama Unije u pogledu proizvoda doprinijelo

smanjenju emisija ugljika na globalnoj razini, potrebno je osigurati da se proizvodi

koji se stavljaju na tržište i prodaju u Uniji nabavljaju i proizvode na održiv način.

(2) Baterije su bitan izvor energije i jedan od važnih pokretača održivog razvoja, zelene

mobilnosti, čiste energije i klimatske neutralnosti. Očekuje se da će potražnja za

baterijama u nadolazećim godinama brzo porasti, posebice u slučaju električnih vozila

u cestovnom prijevozu u kojima se baterije upotrebljavaju za pogon, zbog čega to

tržište sve više dobiva na strateškoj važnosti na globalnoj razini. U području

tehnologije baterija nastavit će se znatan znanstveni i tehnički napredak. Imajući u

vidu stratešku važnost baterija te kako bi se svim uključenim subjektima pružila

pravna sigurnost i izbjegla diskriminacija, prepreke u trgovini i narušavanje tržišta

baterija, potrebno je utvrditi pravila o parametrima održivosti, učinkovitosti,

sigurnosti, skupljanju, recikliranju i prenamjeni baterija, kao i o informacijama o

baterijama. Potrebno je stvoriti usklađen regulatorni okvir za upravljanje čitavim

životnim ciklusom baterija koje se stavljaju na tržite Unije.

1 SL C , , str. .

2 SL C , , str. .

3 Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Europskom vijeću, Vijeću, Europskom gospodarskom

i socijalnom odboru i Odboru regija – Europski zeleni plan (COM(2019) 640 final).

HR 24 HR

(3) Zahvaljujući Direktivi 2006/66/EZ Europskog parlamenta i Vijeća4 poboljšana je

ekološka učinkovitost baterija i utvrđena su neka zajednička pravila i obveze za

gospodarske subjekte, osobito putem usklađenih pravila za sadržaj teških metala i

označivanje baterija te pravila i ciljeva za upravljanje svim otpadnim baterijama na

temelju proširene odgovornosti proizvođača.

(4) U izvješćima Komisije o provedbi, utjecaju i evaluaciji Direktive 2006/66/EZ5

istaknuta su ne samo postignuća, nego i ograničenja te direktive, posebice u znatno

promijenjenom kontekstu koji obilježavaju strateška važnost baterija i njihova

povećana uporaba.

(5) U Komisijinu strateškom akcijskom planu za baterije6 utvrđuju se mjere kojima se

podupiru nastojanja da se uspostavi bolji lanac vrijednosti baterija u Europi, čime se

podržava vađenje sirovina, održiva nabava i obrada, održivi materijali za baterije,

proizvodnja ćelija te ponovna uporaba i recikliranje baterija.

(6) U okviru europskog zelenog plana Komisija je potvrdila svoju predanost provedbi

strateškog akcijskog plana za baterije te je izjavila da će predložiti zakonodavstvo

kojim bi se osigurao siguran, kružan i održiv lanac vrijednosti baterija za sve baterije,

među ostalim i kako bi se opskrbilo rastuće tržište električnih vozila.

(7) Vijeće je u svojim zaključcima od 4. listopada 2019. pod naslovom „Više kružnosti –

prijelaz na održivo društvo” zalaže, među ostalim, za usklađene politike kojima bi se

podržao razvoj tehnologija za poboljšanje održivosti i kružnosti baterija kako bi se

popratio prelazak na elektromobilnost. Štoviše, Vijeće je pozvalo na hitnu reviziju

Direktive 2006/66/EZ, koja bi trebala obuhvatiti sve relevantne baterije i materijale te

u kojoj bi se posebice trebali razmotriti specifični zahtjevi za litij i kobalt, kao i

mehanizam kojim bi se omogućila prilagodba te Direktive budućim promjenama u

tehnologijama baterija.

(8) U novom akcijskom planu za kružno gospodarstvo, donesenom 11. ožujka 2020.7,

navodi se da će se u okviru prijedloga za novi regulatorni okvir za baterije razmatrati

pravila o udjelu recikliranog sadržaja i mjere za povećanje stopa skupljanja i

recikliranja za sve baterije kako bi se osigurala oporaba vrijednih materijala i pružile

smjernice potrošačima te će biti usmjeren na moguće postupno ukidanje nepunjivih

baterija ako postoje alternativna rješenja. Nadalje, navodi se da će se razmatrati

zahtjevi u pogledu održivosti i transparentnosti, uzimajući u obzir ugljični otisak

4 Direktiva 2006/66/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. rujna 2006. o baterijama i akumulatorima i

o otpadnim baterijama i akumulatorima te stavljanju izvan snage Direktive 91/157/EEZ (SL L 266,

26.9.2006., str. 1.) 5 Izvješće Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i

Odboru regija od 9. travnja 2019. o provedbi i utjecaju na okoliš i funkcioniranje unutarnjeg tržišta

Direktive 2006/66/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. rujna 2006. o baterijama i akumulatorima i

o otpadnim baterijama i akumulatorima te stavljanju izvan snage Direktive 91/157/EEZ

(COM(2019) 166 final) i Radni dokument službi Komisije o evaluaciji Direktive 2006/66/EZ o

baterijama i akumulatorima i o otpadnim baterijama i akumulatorima te stavljanju izvan snage Direktive

91/157/EEZ (SWD(2019) 1300 final). 6 Prilog 2. Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i

socijalnom odboru i Odboru regija od 17. svibnja 2018., EUROPA U POKRETU – Održiva mobilnost

za Europu: sigurna, povezana i čista (COM(2018) 293 final). 7 Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom

odboru i Odboru regija od 11. ožujka 2020., Novi akcijski plan za kružno gospodarstvo – Za čišću i

konkurentniju Europu (COM(2020) 98 final).

HR 25 HR

proizvodnje baterija, etičnu nabavu sirovina i sigurnost opskrbe kako bi se olakšala

ponovna uporaba, prenamjena i recikliranje baterija.

(9) Usmjerenost na čitav životni ciklus svih baterija stavljenih na tržište Unije zahtijeva

utvrđivanje usklađenih zahtjeva za proizvode i stavljanje na tržište, uključujući

postupke ocjenjivanja sukladnosti, kao i zahtjeve kojima bi se u potpunosti obuhvatila

završna faza životnog ciklusa baterija. Zahtjevi koji se odnose na završnu fazu

životnog ciklusa nužni su za smanjenje utjecaja baterija na okoliš te, posebice, za

potporu stvaranju tržištâ recikliranja za baterije i tržištâ za sekundarne sirovine iz

baterija kako bi se zatvorile petlje materijala. Kako bi se ostvarili predviđeni ciljevi

obuhvaćanja čitavog životnog ciklusa baterije jednim pravnim instrumentom, a da se

pritom izbjegnu prepreke za trgovinu i narušavanje tržišnog natjecanja te kako bi se

zaštitio integritet unutarnjeg tržišta, pravila kojima se utvrđuju zahtjevi za baterije

trebaju se ujednačeno primjenjivati na sve subjekte u Uniji te se državama članicama

ne smije ostaviti prostor za razlike u provedbi. Stoga je Direktivu 2006/66/EZ

potrebno zamijeniti uredbom.

(10) Uredba bi se trebala primjenjivati na sve vrste baterija i akumulatora koji se stavljaju

na tržište ili u uporabu u Uniji, bilo samostalno ili ugrađeni u uređaje ili na drugi način

isporučeni uz električne i elektroničke uređaje i vozila. Ova bi se Uredba trebala

primjenjivati neovisno o tome je li baterija osmišljena za određeni proizvod ili je

namijenjena za opću uporabu te neovisno o tome je li ugrađena u proizvod ili se

isporučuje zajedno s proizvodom u kojem bi se trebala upotrebljavati ili odvojeno od

njega.

(11) Proizvodi stavljeni na tržište kao baterijski sklopovi, odnosno baterije ili skupine ćelija

koje su povezane i/ili uklopljene u vanjsko kućište kako bi tvorile cjelovitu jedinicu

spremnu za uporabu koja nije namijenjena tomu da bi je krajnji korisnik razdvajao ili

otvarao, i koji su u skladu s definicijom baterija trebali bi podlijegati zahtjevima koji

se primjenjuju na baterije. Proizvodi stavljeni na tržište kao baterijski moduli, koji su u

skladu s definicijom baterijskog sklopa, trebali bi podlijegati zahtjevima koji se

primjenjuju na baterijske sklopove.

(12) Unutar širokog područja primjene Uredbe primjereno je razlikovati različite kategorije

baterija u skladu s njihovim dizajnom i uporabom, neovisno o kemijskom sastavu

baterije. Klasificiranje u prijenosne baterije s jedne strane te industrijske baterije i

automobilske baterije s druge strane u okviru Direktive 2006/66/EZ trebalo bi se

dodatno razraditi kako bi se bolje odrazio razvoj uporabe baterija. Baterije koje služe

za pogon u električnim vozilima i koje prema Direktivi 2006/66/EZ pripadaju

kategoriji industrijskih baterija čine velik i rastući dio tržišta zbog brzog rasta udjela

električnih vozila u cestovnom prijevozu. Stoga je primjereno klasificirati baterije za

pogon cestovnih vozila kao novu kategoriju baterija za električna vozila. Baterije koje

služe za pogon u drugim prijevoznim sredstvima, uključujući željeznički, vodni i

zračni promet, i dalje pripadaju kategoriji industrijskih baterija na temelju ove Uredbe.

Kategorija industrijskih baterija obuhvaća širok raspon baterija namijenjenih za

industrijske aktivnosti, komunikacijsku infrastrukturu, poljoprivredne aktivnosti ili

proizvodnju i distribuciju električne energije. Osim tog neiscrpnog popisa primjera,

svaku bateriju koja nije prijenosna ni automobilska baterija ni baterija za električno

vozilo treba smatrati industrijskom. Baterije koje se upotrebljavaju za pohranu

energije u privatnim ili kućanskim okruženjima smatraju se industrijskim baterijama

za potrebe ove Uredbe. Nadalje, kako bi se osiguralo da se sve baterije koje se

upotrebljavaju u lakim prijevoznim sredstvima, kao što su električni bicikli i romobili,

HR 26 HR

klasificiraju kao prijenosne baterije, potrebno je pojasniti definiciju prijenosnih

baterija te ograničiti masu za takvih baterija.

(13) Baterije bi trebalo dizajnirati i proizvoditi tako da se optimiziraju njihov učinak,

trajnost i sigurnost te tako da se njihov ekološki otisak smanji na najmanju moguću

mjeru. Primjereno je utvrditi specifične zahtjeve u pogledu održivosti za punjive

industrijske baterije i baterije za električna vozila s unutarnjom pohranom i

kapacitetom većim od 2 kWh jer su takve baterije segment tržišta za koji se očekuje da

će se najviše povećati u nadolazećim godinama.

(14) Kako bi se osiguralo da se obveze koje proizlaze iz ove Uredbe izvršavaju te kako bi

se pratila i provjeravala usklađenost proizvođača i organizacija za kontrolu

odgovornosti proizvođača sa zahtjevima ove Uredbe, nužno je da države članice

imenuju jedno ili više nadležnih tijela.

(15) Uporaba opasnih tvari u baterijama trebala bi se ograničiti radi zaštite zdravlja ljudi i

okoliša te radi smanjenja prisutnosti takvih tvari u otpadu. Stoga je, uz ograničenja

utvrđena u Prilogu XVII. Uredbi (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća8

primjereno utvrditi ograničenja za živu i kadmij u određenim vrstama baterija. Baterije

koje se upotrebljavaju u vozilima na koje se primjenjuje izuzeće iz Priloga II. Direktivi

2000/53/EZ Europskog parlamenta i Vijeća9 trebalo bi izuzeti iz zabrane sadržavanja

kadmija.

(16) Kako bi se osiguralo pravilno rješavanje pitanja opasnih tvari koje predstavljaju

neprihvatljiv rizik za zdravlje ljudi ili okoliš kad se upotrebljavaju u baterijama, ovlast

za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

trebalo bi delegirati Komisiji u pogledu izmjene ograničavanja opasnih tvari u

baterijama.

(17) Postupak za donošenje novih i izmjene postojećih ograničenja opasnih tvari u

baterijama trebao bi se u potpunosti uskladiti s Uredbom (EZ) br. 1907/2006. Radi

osiguranja djelotvornog donošenja odluka, koordinacije i upravljanja povezanim

tehničkim, znanstvenim i administrativnim aspektima ove Uredbe, Europska agencija

za kemikalije, osnovana na temelju Uredbe (EZ) br. 1907/2006 („Agencija”), trebala

bi izvršavati definirane zadaće u pogledu evaluacije rizika koji proizlaze iz tvari u

proizvodnji i uporabi baterija te onih koji se mogu javiti nakon kraja životnog vijeka

baterija, kao i u pogledu evaluacije socioekonomskih elemenata i analize alternativnih

rješenja u skladu s relevantnim smjernicama Agencije. U skladu s tim, Odbor za

procjenu rizika i Odbor za socioekonomsku analizu Agencije trebali bi olakšati

izvršavanje određenih zadaća koje su povjerene Agenciji na temelju ove Uredbe.

(18) Očekivanom masovnom uporabom baterija u sektorima kao što su mobilnost i pohrana

energije trebale bi se smanjiti emisije ugljika, no da bi se maksimalno iskoristio taj

potencijal, nužno je da njihov cijeli životni ciklus ima nizak ugljični otisak. Prema

dokumentu „Ekološki otisak proizvoda – pravila o kategorijama za punjive baterije

8 Uredba (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o registraciji,

evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH) i osnivanju Europske agencije za

kemikalije te o izmjeni Direktive 1999/45/EZ i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 793/93 i

Uredbe Komisije (EZ) br. 1488/94 kao i Direktive Vijeća 76/769/EEZ i direktiva Komisije 91/155/EEZ,

93/67/EEZ, 93/105/EZ i 2000/21/EZ (SL L 396, 30.12.2006., str. 1.). 9 Direktiva 2000/53/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 18. rujna 2000. o otpadnim vozilima

(SL L 269, 21.10.2000., str. 34.).

HR 27 HR

visoke specifične energije za prijenosne primjene”10

klimatske su promjene druga

najviše povezana kategorija učinka za baterije, nakon uporabe minerala i metala.

Tehničkoj dokumentaciji za punjive industrijske baterije i baterije za električna vozila

s unutarnjom pohranom i kapacitetom većim od 2 kWh koje se stavljaju na tržište

Unije trebalo bi stoga priložiti deklaraciju o ugljičnom otisku, koja bi se prema potrebi

trebala odnositi na pojedinu proizvodnu seriju. Baterije se proizvode u serijama, koje

se sastoje od određenih količina u određenim vremenskim okvirima. Usklađivanje

tehničkih pravila za izračun ugljičnog otiska za sve punjive industrijske baterije i

baterije za električna vozila s unutarnjom pohranom i kapacitetom većim od 2 kWh

koje se stavljaju na tržište Unije preduvjet je za uvođenje zahtjeva da se u tehničku

dokumentaciju baterija uključi deklaracija o ugljičnom otisku te da se naknadno

uspostave razredi učinkovitosti prema ugljičnom otisku, koji će omogućiti utvrđivanje

baterija koje imaju ukupno manji ugljični otisak. Ne očekuje se da će zahtjevi u

pogledu informacija i jasnog označivanja ugljičnog otiska baterija sami po sebi dovesti

do promjena u ponašanju koje su potrebne da bi se osiguralo ostvarenje cilja Unije za

dekarbonizaciju sektora mobilnosti i pohrane energije u skladu s međunarodno

dogovorenim ciljevima u pogledu klimatskih promjena11

. Stoga će se uvesti

maksimalni pragovi emisija ugljika na temelju posebne procjene učinka kojom će se

odrediti te vrijednosti. Pri predlaganju maksimalnih pragova ugljičnog otiska Komisija

će, među ostalim, uzeti u obzir relativnu raspodjelu vrijednosti ugljičnog otiska za

baterije na tržištu, razmjer napretka u smanjenju ugljičnog otiska baterija stavljenih na

tržište Unije te djelotvorni i potencijalni doprinos te mjere ciljevima Unije povezanima

s održivom mobilnošću i klimatskom neutralnošću do 2050. Kako bi se osigurala

transparentnost po pitanju ugljičnog otiska baterija i prelazak tržišta Unije na baterije s

manjim ugljičnim otiskom, neovisno o tome gdje se proizvode, opravdano je uvesti

postupno i kumulativno povećanje zahtjeva u pogledu ugljičnog otiska. Kao rezultat

tih zahtjeva, smanjenje emisija ugljika tijekom životnog ciklusa baterija doprinijet će

cilju Unije da do 2050. postane klimatski neutralna. Time bi se mogle omogućiti i

druge politike na razini Unije i na nacionalnoj razini, kao što su poticaji ili kriteriji za

zelenu javnu nabavu, kojima se potiče proizvodnja baterija s manjim utjecajima na

okoliš.

(19) Određene tvari koje se nalaze u baterijama, kao što su kobalt, olovo, litij ili nikal,

dobavljaju se iz ograničenih resursa koji nisu lako dostupni u Uniji, a neke Komisija

smatra i kritičnim sirovinama. Riječ je o području u kojem bi Europa trebala povećati

svoju stratešku neovisnost i povećati otpornost kao pripremu na moguće poremećaje u

opskrbi uslijed zdravstvenih ili drugih kriza. Postizanju tog cilja pridonijet će

poboljšanje kružnosti i učinkovitosti resursa uz povećano recikliranje i oporabu tih

sirovina.

(20) Većom uporabom oporabljenih materijala podržalo bi se razvoj kružnoga gospodarstva

te bi se omogućilo resursno učinkovitije iskorištavanje materijala i ujedno smanjila

ovisnost Unije o materijalima iz trećih zemalja. Kad je riječ o baterijama, to je

posebice relevantno za kobalt, olovo, litij i nikal. Stoga je potrebno promicati oporabu

takvih materijala iz otpada uvođenjem zahtjeva u pogledu udjela recikliranog sadržaja

10

Product Environmental Footprint – Category Rules for High Specific Energy Rechargeable Batteries

for Mobile Applications (Ekološki otisak proizvoda – pravila o kategorijama za punjive baterije visoke

specifične energije za prijenosne primjene),

https://ec.europa.eu/environment/eussd/smgp/pdf/PEFCR_Batteries.pdf 11

Pariški sporazum (SL L 282, 19.10.2016., str. 4.) i Okvirna konvencija Ujedinjenih naroda o promjeni

klime, dostupna na https://unfccc.int/resource/docs/convkp/conveng.pdf

HR 28 HR

u baterijama u čijim se aktivnim materijalima upotrebljavaju kobalt, olovo, litij i nikal.

Ovom se Uredbom utvrđuju obvezni ciljevi udjela recikliranog sadržaja za kobalt,

olovo, litij i nikal koji bi se trebali postići do 2030. Viši ciljevi utvrđeni su za kobalt,

litij i nikal do 2035. Za sve bi se ciljeve trebalo uzeti u obzir dostupnost otpada iz

kojeg se takvi materijali mogu oporabiti, tehničku izvedivost povezanih procesa

oporabe i proizvodnje te vrijeme koje je gospodarskim subjektima potrebno da

prilagode svoje procese opskrbe i proizvodnje. Iz tog razloga, prije nego takvi obvezni

ciljevi postanu primjenjivi, zahtjev povezan s udjelom recikliranog sadržaja trebao bi

se ograničiti na navođenje informacija o udjelu recikliranog sadržaja.

(21) Kako bi se u obzir uzeo rizik opskrbe kobaltom, olovom, litijem i niklom te kako bi se

procijenila njihova dostupnost, ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290.

Ugovora o funkcioniranju Europske unije trebalo bi delegirati Komisiji u pogledu

izmjene ciljeva za minimalan udio recikliranog kobalta, olova, litija ili nikla prisutnog

u aktivnim materijalima u baterijama.

(22) Kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti za provedbu pravila o izračunavanju i provjeri,

po modelu baterije i seriji po proizvodnom pogonu, količine kobalta, olova, litija ili

nikla oporabljene iz otpada koja je prisutna u aktivnim materijalima u baterijama te

zahtjevi u pogledu informacija za tehničku dokumentaciju, Komisiji bi trebalo

dodijeliti provedbene ovlasti.

(23) Baterije koje se stavljaju na tržište Unije trebale bi biti trajne i visokoučinkovite. Stoga

je potrebno utvrditi parametre učinkovitosti i trajnosti za prijenosne baterije za opću

uporabu, kao i za punjive industrijske baterije te baterije za električna vozila. Kad su u

pitanju baterije za električna vozila, neformalna Radna skupina za električna vozila i

okoliš UNECE-a razvija zahtjeve u pogledu trajnosti u vozilima, stoga se ova Uredba

suzdržava od postavljanja dodatnih zahtjeva u pogledu trajnosti. S druge strane, u

području baterija za pohranu energije postojeće metode mjerenja za ispitivanje

učinkovitosti i trajnosti baterija ne smatraju se dovoljno preciznima ni

reprezentativnima da bi se njima omogućilo uvođenje minimalnih zahtjeva. Uvođenje

minimalnih zahtjeva u pogledu učinkovitosti i trajnosti tih baterija trebalo bi biti

popraćeno dostupnim odgovarajućim usklađenim normama ili zajedničkim

specifikacijama.

(24) Kako bi se smanjio utjecaj životnog ciklusa baterija na okoliš, ovlast za donošenje

akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije trebalo bi

delegirati Komisiji u pogledu izmjene parametara učinkovitosti i trajnosti te

određivanja minimalnih vrijednosti za takve parametre u slučaju prijenosnih baterija

za opću uporabu i punjivih industrijskih baterija.

(25) Neke nepunjive baterije za opću uporabu mogu podrazumijevati neučinkovito

iskorištavanje resursa i energije. Trebali bi se odrediti objektivni zahtjevi u pogledu

učinkovitosti i trajnosti takvih baterija kako bi se osiguralo da se na tržište stavlja

manje nepunjivih prijenosnih baterija za opću uporabu s niskom učinkovitošću,

osobito ako bi se, na temelju procjene životnog ciklusa, alternativnom uporabom

punjivih baterija dovelo do ukupnih koristi za okoliš.

(26) Kako bi se osiguralo da prijenosne baterije koje su ugrađene u uređaje budu podložne

odgovarajućem odvojenom skupljanju, obradi i visokokvalitetnom recikliranju nakon

što postanu otpad, potrebne su odredbe kojima bi se osigurala mogućnost njihova

uklanjanja i zamjene u takvim uređajima. Trebala bi postojati i mogućnost zamjene

iskorištenih baterija kako bi se produljio očekivani životni vijek uređaja čiji su dio.

Opće odredbe ove Uredbe mogu se nadopuniti zahtjevima utvrđenima za određene

HR 29 HR

proizvode koji se napajaju baterijama u skladu s provedbenim mjerama u okviru

Direktive 2009/125/EZ Europskog parlamenta i Vijeća12

. Ako se zakonodavstvom

Unije iz sigurnosnih razloga utvrđuju detaljniji zahtjevi u pogledu uklanjanja baterija

iz proizvoda (npr. igračaka), trebala bi se primjenjivati takva specifična pravila.

(27) Pouzdane baterije neophodne su za rad i sigurnost mnogih proizvoda, uređaja i usluga.

Stoga se baterije moraju dizajnirati i proizvoditi tako da se osigura njihov siguran rad i

uporaba. Taj je aspekt posebice bitan za sustave za pohranu energije sa stacionarnom

baterijom, koji u ovom trenutku nisu obuhvaćeni drugim zakonodavstvom Unije.

Stoga bi za takve sustave za pohranu energije trebalo utvrditi parametre koje bi trebalo

razmotriti u sigurnosnim ispitivanjima.

(28) Kako bi se krajnjim korisnicima pružile jasne, pouzdane i transparentne informacije o

baterijama i njihovim glavnim svojstvima te otpadnim baterijama, kako bi se krajnjim

korisnicima omogućilo da donose informirane odluke pri kupnji i odlaganju baterija te

kako bi se subjektima za gospodarenje otpadom omogućilo da na ispravan način

obrađuju otpadne baterije, baterije bi trebalo označiti. Na baterijama bi trebalo navesti

sve potrebne informacije o njihovim glavnim svojstvima, uključujući njihov kapacitet

i sadržaj određenih opasnih tvari. Kako bi se osigurala dostupnost informacija tijekom

vremena, te bi se informacije trebale staviti na raspolaganje i putem QR kodova.

(29) Informacije o učinkovitosti baterija važne su radi osiguranja da krajnji korisnici kao

potrošači budu dobro i pravodobno informirani te posebice da imaju zajedničku

osnovu za usporedbu različitih baterija prije kupnje. Stoga bi se prijenosne baterije za

opću uporabu i automobilske baterije trebale označivati oznakom koja sadržava

informacije o njihovu minimalnom prosječnom trajanju kad se upotrebljavaju za

određene primjene. Uz to, važno je krajnjim korisnicima dati smjernice za odlaganje

otpadnih baterija na odgovarajući način.

(30) Punjive industrijske baterije i baterije za električna vozila s unutarnjom pohranom i

kapacitetom većim od 2 kWh trebaju sadržavati sustav upravljanja baterijom u kojemu

se pohranjuju podaci kako bi krajnji korisnik ili bilo koja treća strana koja djeluje u

njegovo ime u svakom trenutku mogli utvrditi stanje i očekivani životni vijek baterija.

Da bi se baterija prenamijenila ili ponovno proizvela, osoba koja je kupila bateriju ili

treća strana koja djeluje u njezino ime treba u svakom trenutku imati pristup sustavu

upravljanja baterijom radi procjene preostale vrijednosti baterije, olakšavanja ponovne

uporabe, prenamjene ili ponovne proizvodnje baterije te radi stavljanja baterije na

raspolaganje neovisnim agregatorima, kako je definirano u Direktivi (EU) 2019/944

Europskog parlamenta i Vijeća13

, koji upravljaju virtualnim elektranama u sklopu

elektroenergetskih mreža. Taj bi se zahtjev trebao primjenjivati uz pravo Unije o

homologaciji tipa vozila, uključujući tehničke specifikacije koje mogu proizlaziti iz

rada neformalne Radne skupine za električna vozila i okoliš UNECE-a na temu

pristupa podacima u električnim vozilima.

(31) Određene zahtjeve specifične za proizvod u okviru ove Uredbe, među ostalim u

pogledu učinkovitosti, trajnosti, prenamjene i sigurnosti, trebalo bi mjeriti s pomoću

pouzdanih, preciznih i ponovljivih metoda u kojima se u obzir uzimaju općenito

priznate suvremene metodologije mjerenja i izračuna. Kako bi se osiguralo da na

12

Direktiva 2009/125/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o uspostavi okvira za

utvrđivanje zahtjeva za ekološki dizajn proizvoda koji koriste energiju (SL L 285, 31.10.2009., str. 10.). 13

Direktiva (EU) 2019/944 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. lipnja 2019. o zajedničkim pravilima za

unutarnje tržište električne energije i izmjeni Direktive 2012/27/EU (SL L 158, 14.6.2019., str. 125.).

HR 30 HR

unutarnjem tržištu ne bude prepreka trgovini, norme bi trebale biti usklađene na razini

Unije. Takvim metodama i normama trebalo bi se u mjeri u kojoj je to moguće uzimati

u obzir stvarnu uporabu baterija, one bi trebale odražavati ponašanje prosječnog

potrošača i biti stabilne kako bi se njima suzbilo namjerno i nenamjerno zaobilaženje

mjera. Nakon što se upućivanje na takvu normu donese u skladu s Uredbom (EU)

br. 1025/2012 Europskog parlamenta i Vijeća14

i objavi u Službenom listu Europske

unije, pretpostavka sukladnosti utvrđuje se s tim zahtjevima specifičnima za proizvod

koji su doneseni na temelju ove Uredbe, pod uvjetom da ishod takvih metoda pokazuje

da su za te bitne zahtjeve ostvarene minimalne vrijednosti. Ako u trenutku primjene

zahtjeva specifičnih za proizvod nema objavljenih normi, Komisija bi trebala putem

provedbenih akata donijeti zajedničke specifikacije, a sukladnost s takvim

specifikacijama trebala bi omogućiti pretpostavku sukladnosti. U slučajevima u kojima

se u kasnijoj fazi utvrde nedostaci u zajedničkim specifikacijama, Komisija bi trebala

putem provedbenih akata izmijeniti ili staviti izvan snage predmetne zajedničke

specifikacije.

(32) Kako bi se osigurao djelotvoran pristup informacijama za potrebe nadzora tržišta, kako

bi se prilagodilo novim tehnologijama i osigurala otpornost u slučaju globalnih kriza,

kao što je pandemija bolesti COVID-19, trebalo bi biti moguće pružati informacije o

sukladnosti sa svim aktima Unije koji se primjenjuju na baterije putem interneta u

obliku jedne EU izjave o sukladnosti.

(33) Uredbom (EZ) br. 765/2008 Europskog parlamenta i Vijeća15

utvrđuju se pravila za

akreditaciju tijela za ocjenjivanje sukladnosti, uspostavlja se okvir za nadzor tržišta

proizvoda i kontrolu proizvoda iz trećih zemalja te se utvrđuju opća načela stavljanja

oznake CE. Ta bi se Uredba trebala primjenjivati na baterije obuhvaćene ovom

Uredbom kako bi se osiguralo da proizvodi za koje vrijedi slobodno kretanje robe

unutar Unije ispunjavaju zahtjeve u pogledu visoke razine zaštite javnih interesa kao

što su zdravlje ljudi, sigurnost i okoliš.

(34) Kako bi se gospodarskim subjektima omogućilo da dokažu, a nadležnim tijelima da

provjere jesu li baterije koje su stavljene na raspolaganje na tržištu usklađene sa

zahtjevima iz ove Uredbe, potrebno je propisati postupke ocjenjivanja sukladnosti.

Odlukom br. 768/2008/EZ Europskog parlamenta i Vijeća16

uspostavljeni su moduli

za postupke ocjenjivanja sukladnosti u rasponu od najmanje strogih do najstrožih,

ovisno o razini predmetnog rizika i potrebnoj razini sigurnosti. U skladu s člankom 4.

te Odluke, ako je potrebno ocijeniti sukladnost, postupci koje treba upotrebljavati za tu

ocjenu moraju se birati među tim modulima.

(35) Međutim, odabrani moduli ne odražavaju određene aspekte baterija i stoga ih je

potrebno prilagoditi modulima odabranima za postupke ocjenjivanja sukladnosti.

Kako bi se uzele u obzir novost i složenost zahtjeva u pogledu održivosti, sigurnosti i

14

Uredba (EU) br. 1025/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o europskoj

normizaciji, o izmjeni direktiva Vijeća 89/686/EEZ i 93/15/EEZ i direktiva 94/9/EZ, 94/25/EZ,

95/16/EZ, 97/23/EZ, 98/34/EZ, 2004/22/EZ, 2007/23/EZ, 2009/23/EZ i 2009/105/EZ Europskog

parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Odluke Vijeća 87/95/EEZ i Odluke br. 1673/2006/EZ

Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 316, 14.11.2012., str. 12.). 15

Uredba (EZ) br. 765/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. srpnja 2008. o utvrđivanju zahtjeva za

akreditaciju i za nadzor tržišta u odnosu na stavljanje proizvoda na tržište i o stavljanju izvan snage

Uredbe (EEZ) br. 339/93 (SL L 218, 13.8.2008., str. 30.). 16

Odluka br. 768/2008/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 9. srpnja 2008. o zajedničkom okviru za

stavljanje na tržište proizvoda i o stavljanju izvan snage Odluke Vijeća 93/465/EEZ (SL L 218,

13.8.2008., str. 82.).

HR 31 HR

označivanja koji su utvrđeni u ovoj Uredbi i za potrebe osiguravanja sukladnosti

baterija koje se stavljaju na tržište s pravnim zahtjevima, ovlast za donošenje akata u

skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije trebalo bi delegirati

Komisiji u pogledu izmjene postupaka ocjenjivanja sukladnosti dodavanjem koraka

provjere ili mijenjanjem modula za ocjenjivanje na temelju promjena na tržištu baterija

ili u lancu vrijednosti baterija.

(36) Oznaka CE na bateriji označava sukladnost te baterije s ovom Uredbom. Opća načela

za oznaku CE i njezinu povezanost s drugim oznakama utvrđena su Uredbom (EZ)

br. 765/2008. Ta bi se načela trebala primjenjivati na oznaku CE na baterijama. Kako

bi se osiguralo da se baterija pohranjuje, upotrebljava i odlaže na siguran način s

obzirom na zaštitu zdravlja ljudi i okoliša, trebalo bi utvrditi posebna pravila kojima se

uređuje stavljanje oznake CE u slučaju baterija.

(37) Postupci ocjenjivanja sukladnosti utvrđeni u ovoj Uredbi zahtijevaju djelovanje tijelâ

za ocjenjivanje sukladnosti. Radi osiguranja ujednačene provedbe odredaba iz ove

Uredbe nadležna tijela država članica trebala bi prijaviti navedena tijela Komisiji.

(38) Zbog novosti i složenosti zahtjeva u pogledu održivosti, sigurnosti i označivanja za

baterije te kako bi se osigurala dosljedna razina kvalitete pri ocjenjivanju sukladnosti

baterija, potrebno je utvrditi zahtjeve za tijela koja provode prijavljivanje uključena u

ocjenjivanje, prijavljivanje i praćenje prijavljenih tijela. Osobito bi trebalo osigurati da

je tijelo koje provodi prijavljivanje objektivno i nepristrano kad je u pitanju njegovo

djelovanje. Nadalje, od tijela koja provode prijavljivanje trebalo bi se zahtijevati da

čuvaju povjerljivost prikupljenih informacija, no ipak bi trebala moći razmjenjivati

informacije o prijavljenim tijelima s nacionalnim tijelima, tijelima koja provode

prijavljivanje iz drugih država članica i Komisijom kako bi se osigurala dosljednost pri

ocjenjivanju sukladnosti.

(39) Bitno je da sva prijavljena tijela obavljaju svoje funkcije na jednakoj razini i pod

uvjetima poštenog tržišnog natjecanja i autonomije. Zbog toga bi trebalo utvrditi

zahtjeve za tijela za ocjenjivanje sukladnosti koja žele biti prijavljena kako bi pružala

usluge ocjenjivanja sukladnosti. Ti bi se zahtjevi trebali nastaviti primjenjivati kao

preduvjet za održavanje nadležnosti prijavljenog tijela. Kako bi se osigurala njegova

autonomija, od prijavljenog tijela i njegovog osoblja trebalo bi se zahtijevati da budu

neovisni u odnosu na gospodarske subjekte u lancu vrijednosti baterija te u odnosu na

druga poduzeća, uključujući poslovna udruženja, matična društva i društva kćeri. Od

prijavljenog tijela trebalo bi se zahtijevati da dokumentira svoju neovisnost i stavi tu

dokumentaciju na raspolaganje tijelu koje provodi prijavljivanje.

(40) Ako tijelo za ocjenjivanje sukladnosti dokaže sukladnost s kriterijima utvrđenima u

usklađenim normama, trebalo bi pretpostaviti da ispunjava odgovarajuće zahtjeve iz

ove Uredbe.

(41) Tijela za ocjenjivanje sukladnosti često podugovaraju dio svojih djelatnosti u vezi s

ocjenjivanjem sukladnosti ili ih prenose na društvo kćer. Međutim, određene

djelatnosti ili postupke donošenja odluka povezane s ocjenjivanjem sukladnosti

baterija i drugim djelatnostima koje se obavljaju u prijavljenom tijelu trebalo bi

obavljati isključivo sâmo prijavljeno tijelo kako bi se zajamčila njegova neovisnost i

autonomija. Nadalje, kako bi se osigurala razina zaštite potrebna za stavljanje baterija

na tržište Unije, podizvođači i društva kćeri za ocjenjivanje sukladnosti trebali bi za

obavljanje zadaća ocjenjivanja sukladnosti iz ove Uredbe ispunjavati iste zahtjeve kao

i prijavljena tijela.

HR 32 HR

(42) S obzirom na to da bi se usluge koje nude prijavljena tijela u državi članici mogle

odnositi na baterije koje se stavljaju na raspolaganje na tržištu u cijeloj Uniji,

primjereno je drugim državama članicama i Komisiji dati priliku da iznesu svoje

prigovore u pogledu pojedinog prijavljenog tijela. Radi osiguravanja jedinstvenih

uvjeta za provedbu ove Uredbe Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti prema

kojima bi mogla od tijela koje provodi prijavljivanje zatražiti poduzimanje korektivnih

mjera u slučaju da prijavljeno tijelo ne ispunjava ili da više ne ispunjava zahtjeve iz

ove Uredbe.

(43) U cilju olakšavanja i ubrzavanja postupka ocjenjivanja sukladnosti, izdavanja potvrda

i, naposljetku, pristupa tržištu te s obzirom na novost i složenost zahtjeva u pogledu

održivosti, sigurnosti i označivanja za baterije, od presudne je važnosti da prijavljena

tijela imaju stalan pristup svoj potrebnoj opremi i prostorima za ispitivanje te da

postupke primjenjuju bez stvaranja nepotrebnog opterećenja za gospodarske subjekte.

Iz istog razloga te kako bi se osiguralo jednako postupanje sa svim gospodarskim

subjektima, nužno je da prijavljena tijela dosljedno primjenjuju postupke ocjenjivanja

sukladnosti.

(44) Prije donošenja konačne odluke o tome može li se određenoj bateriji dodijeliti potvrda

o sukladnosti, gospodarskom subjektu koji želi staviti bateriju na tržište trebalo bi se

omogućiti da jednom nadopuni dokumentaciju o bateriji.

(45) Komisija bi trebala omogućiti odgovarajuću koordinaciju i suradnju među prijavljenim

tijelima.

(46) Primjereno je obveze povezane sa stavljanjem baterije na tržište ili u uporabu

prepustiti gospodarskim subjektima, u koje se ubrajaju proizvođač, ovlašteni

zastupnik, uvoznik, distributer, pružatelji usluge provođenja narudžbi ili bilo koja

druga pravna osoba koja na sebe preuzima pravnu odgovornost u vezi s proizvodnjom

baterija ili njihovim stavljanjem na raspolaganje, na tržište ili u uporabu.

(47) Gospodarski subjekti trebali bi biti odgovorni za sukladnost baterija sa zahtjevima iz

ove Uredbe u vezi s njihovom ulogom u opskrbnom lancu kako bi se osigurala visoka

razina zaštite javnih interesa, kao što su zdravlje ljudi, sigurnost te zaštita imovine i

okoliša.

(48) Svi gospodarski subjekti koji sudjeluju u lancu opskrbe i distribucije trebali bi

poduzeti odgovarajuće mjere kojima bi osigurali da se isključivo baterije koje su u

skladu s ovom Uredbom stavljaju na raspolaganje na tržištu. Potrebno je osigurati

jasnu i razmjernu raspodjelu obveza koje odgovaraju ulozi svakog gospodarskog

subjekta u lancu opskrbe i distribucije.

(49) S obzirom na to da dobro poznaje postupak oblikovanja i proizvodnje, proizvođač je

najprimjereniji za provedbu postupka ocjenjivanja sukladnosti. Stoga bi ocjenjivanje

sukladnosti trebalo ostati isključivo obveza proizvođača.

(50) Proizvođač bi trebao pružiti dovoljno detaljne informacije o namjeravanoj uporabi

baterije kako bi se omogućilo njezino pravilno i sigurno stavljanje na tržište ili u

uporabu, uporaba i upravljanje njome na kraju životnog vijeka, uključujući moguću

prenamjenu.

(51) Kako bi se olakšala komunikacija između gospodarskih subjekata, tijela za nadzor

tržišta i potrošača, gospodarski subjekti trebali bi u svojim podacima za kontakt osim

poštanske adrese navesti i adresu internetskih stranica.

HR 33 HR

(52) Potrebno je osigurati da baterije iz trećih zemalja koje ulaze na tržište Unije

ispunjavaju zahtjeve iz ove Uredbe, bilo da se uvoze kao samostalne baterije ili se

nalaze u drugim proizvodima, te posebice da proizvođači provedu odgovarajuće

postupke ocjenjivanja sukladnosti u vezi s tim baterijama. Stoga je potrebno omogućiti

uvoznicima da provjere da baterije koje stavljaju na tržište i u uporabu ispunjavaju

zahtjeve iz ove Uredbe te da su oznaka CE na baterijama i dokumentacija koju

sastavljaju proizvođači dostupne nacionalnim tijelima radi inspekcije.

(53) Pri stavljanju baterije na tržište ili u uporabu svaki uvoznik treba na bateriji naznačiti

ime, registrirano trgovačko ime ili registrirani trgovački znak uvoznika te poštansku

adresu. Trebalo bi omogućiti iznimke za slučajeve u kojima veličina baterije to ne

dopušta. To uključuje slučajeve u kojima bi uvoznik trebao otvoriti ambalažu da bi na

bateriju stavio ime i adresu ili u kojima je baterija premala da bi se na njoj naveli ti

podaci.

(54) Budući da distributer stavlja bateriju na raspolaganje na tržištu nakon što ju je

proizvođač ili uvoznik već stavio na tržište ili u uporabu, distributer bi trebao djelovati

s dužnom pažnjom kako bi osigurao da njegovo postupanje s baterijom nema

negativan učinak na usklađenost sa zahtjevima iz ove Uredbe.

(55) Svaki uvoznik ili distributer koji na tržište ili u uporabu stavlja bateriju pod svojim

imenom ili trgovačkim znakom ili bateriju preinači tako da bi to moglo utjecati na

usklađenost sa zahtjevima iz ove Uredbe ili promijeni namjenu baterije koja je već

stavljena na tržište trebao bi se smatrati proizvođačem i preuzeti obveze proizvođača.

(56) S obzirom na to da su bliski tržištu, distributeri i uvoznici trebali bi biti uključeni u

aktivnosti nadzora tržišta koje provode nacionalna tijela te bi se trebali pripremiti na

aktivno sudjelovanje tako da tim tijelima pružaju sve potrebne informacije o

predmetnoj bateriji.

(57) Osiguravanje sljedivosti baterije duž čitavog lanca opskrbe čini nadzor nad tržištem

jednostavnijim i učinkovitijim. Učinkovitim sustavom sljedivosti olakšava se zadaća

tijela za nadzor tržišta da prate gospodarske subjekte koji su stavili na tržište, na

raspolaganje na tržištu ili u uporabu baterije koje ne ispunjavaju zahtjeve. Od

gospodarskih subjekata trebalo bi se stoga tražiti da tijekom određenog razdoblja

čuvaju podatke o svojim transakcijama baterija.

(58) Vađenje i obrada prirodnih mineralnih resursa i trgovanje njima ključni su za

osiguranje sirovina potrebnih za proizvodnju baterija. Proizvođači baterija, neovisno o

njihovu položaju ili utjecaju u odnosu na dobavljače i o njihovoj zemljopisnoj lokaciji,

nisu zaštićeni od opasnosti da doprinesu štetnim učincima u lancu opskrbe mineralima.

Za neke sirovine više od polovine globalne proizvodnje otpada na primjene povezane s

baterijama. Primjerice, više od 50 % globalne potražnje za kobaltom i više od 60 %

litija u svijetu upotrebljava se u proizvodnji baterija. Otprilike 8 % globalne

proizvodnje prirodnog grafita i 6 % globalne proizvodnje nikla otpada na proizvodnju

baterija.

(59) Ti materijali potječu iz svega nekoliko zemalja te, u nekim slučajevima, niski

standardi upravljanja mogu pogoršati ekološke i društvene probleme. Rudarenje i

rafiniranje kobalta i nikla povezani su s brojnim društvenim i ekološkim problemima,

među ostalim s potencijalnom opasnošću za okoliš ili za zdravlje ljudi. Iako su utjecaji

prirodnog grafita na društvo i okoliš manji, u njegovo rudarenje uvelike su uključene

obrtničke i manje aktivnosti, koje se većinom odvijaju u neformalnim okruženjima i

mogu ozbiljno utjecati na zdravlje i okoliš, među ostalim u slučaju izostanka redovnog

HR 34 HR

zatvaranja i sanacije rudnika, što uzrokuje uništenje ekosustavâ i tla. Kada je u pitanju

litij, očekivano povećanje njegove uporabe u proizvodnji baterija vjerojatno će

prouzročiti dodatni pritisak na aktivnosti vađenja i rafiniranja, u pogledu čega se

preporučuje uključivanje litija u područje primjene obveza dužne pažnje u lancu

opskrbe. Očekivano veliko povećanje u potražnji za baterijama u Uniji ne bi trebalo

doprinijeti povećanju takvih rizika za društvo i okoliš.

(60) Neke od predmetnih sirovina, kao što su kobalt, litij i prirodni grafit, smatraju se

kritičnim sirovinama za EU17

, a njihova održiva nabava nužna je kako bi ekosustav

baterija u EU-u mogao funkcionirati na odgovarajući način.

(61) Već se provodi niz dobrovoljnih mjera sudionika u lancu opskrbe baterijama kako bi

se potaknulo pridržavanje održive prakse u pogledu nabave, uključujući Inicijativu za

osiguravanje odgovornog rudarenja (IRMA), Inicijativu za održivu nabavu minerala

(RMI) i Okvir za odgovornu procjenu u industriji kobalta (CIRAF). Međutim,

dobrovoljnim uspostavljanjem programa dužne pažnje možda se neće osigurati da se

svi gospodarski subjekti koji stavljaju baterije na tržište Unije pridržavaju istog skupa

minimalnih pravila.

(62) U Uniji su opći zahtjevi po pitanju dužne pažnje u odnosu na određene minerale i

metale uvedeni Uredbom (EU) 2017/821 Europskog parlamenta i Vijeća18

. Međutim,

tom Uredbom nisu obuhvaćeni minerali ni materijali koji se upotrebljavaju u

proizvodnji baterija.

(63) Stoga, s obzirom na očekivan eksponencijalni porast potražnje za baterijama u EU-u,

gospodarski subjekt koji stavlja bateriju na tržište EU-a trebao bi uvesti politiku dužne

pažnje u lancu opskrbe. Stoga bi trebalo utvrditi zahtjeve u cilju otklanjanja rizika za

društvo i okoliš povezanih s vađenjem, obradom i trgovanjem određenim sirovinama

za potrebe proizvodnje baterija.

(64) Pri uvođenju politike dužne pažnje na temelju rizika, ona bi se trebala temeljiti na

međunarodno priznatim načelima dužne pažnje iz Deset načela Globalnog sporazuma

Ujedinjenih naroda19

, Smjernica za procjenu društvenog životnog vijeka proizvoda20

,

Trostrane deklaracije MOR-a o načelima za multinacionalna poduzeća i socijalnu

politiku21

i Smjernica OECD-a o postupanju s dužnom pažnjom za odgovorno

poslovno ponašanje22

, koje su odraz zajedničkog razumijevanja među vladama i

dionicima te bi ih trebalo prilagoditi posebnom kontekstu i okolnostima svakoga

17

Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom

odboru i Odboru regija, Pouzdanost opskrbe kritičnim sirovinama: put prema većoj sigurnosti i

održivosti (COM(2020) 474 final). 18

Uredba (EU) 2017/821 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. svibnja 2017. o utvrđivanju obveza dužne

pažnje u lancu opskrbe za uvoznike Unije koji uvoze kositar, tantal i volfram, njihove rude i zlato

podrijetlom iz sukobima pogođenih i visokorizičnih područja (SL L 130, 19.5.2017., str. 1.) 19

Deset načela Globalnog sporazuma Ujedinjenih naroda, dostupno na

https://www.unglobalcompact.org/what-is-gc/mission/principles 20

UNEP Guidelines for Social Life Cycle Assessment of Products (Smjernice UNEP-a za procjenu

društvenog životnog vijeka proizvoda), dostupno na https://www.lifecycleinitiative.org/wp-

content/uploads/2012/12/2009%20-%20Guidelines%20for%20sLCA%20-%20EN.pdf 21

Trostrana deklaracija o načelima za multinacionalna poduzeća i socijalnu politiku, dostupna na

https://www.ilo.org/wcmsp5/groups/public/---ed_emp/---emp_ent/---

multi/documents/publication/wcms_094386.pdf 22

OECD, OECD Due Diligence Guidance for Responsible Business Conduct (Smjernice OECD-a o

postupanju s dužnom pažnjom za odgovorno poslovno ponašanje), 2018., dostupno na

http://mneguidelines.oecd.org/OECD-Due-Diligence-Guidance-for-Responsible-Business-Conduct.pdf

HR 35 HR

gospodarskog subjekta. Kad je riječ o vađenju, obradi i trgovanju prirodnim

mineralnim resursima koji se upotrebljavaju za proizvodnju baterija, Smjernice

OECD-a o dužnoj pažnji za odgovorne lance opskrbe mineralima iz sukobima

pogođenih i visokorizičnih područja23

(„Smjernice OECD-a o dužnoj pažnji”) odraz su

dugotrajnih nastojanja vlada i dionika da uspostave dobru praksu u tom području.

(65) Prema Smjernicama OECD-a o dužnoj pažnji24

, dužna pažnja je trajan, proaktivan i

reaktivan proces putem kojeg poduzeća mogu osigurati da poštuju ljudska prava i ne

pridonose sukobima25

. Dužna pažnja na temelju rizika odnosi se na korake koje bi

poduzeća trebala poduzeti radi utvrđivanja i otklanjanja stvarnih i potencijalnih rizika

kako bi se spriječili ili ublažili štetni učinci povezani s njihovim aktivnostima ili

odlukama o nabavi. Poduzeće može procijeniti rizik svojih aktivnosti i veza te

poduzeti mjere za ublažavanje rizika u skladu s relevantnim normama na temelju

nacionalnog i međunarodnog prava, preporuka međunarodnih organizacija o

odgovornom poslovnom ponašanju, alata koje podupiru vlade, dobrovoljnih inicijativa

privatnog sektora te internih politika i sustava poduzeća. Takvim se pristupom pomaže

i u prilagodbi opsega mjera dužne pažnje razmjerima aktivnosti poduzeća ili odnosima

u lancu opskrbe.

(66) Trebalo bi donijeti ili izmijeniti obvezne politike dužne pažnje u lancu opskrbe i

osvrnuti se barem na najčešće kategorije rizika za društvo i okoliš. Time bi trebalo

obuhvatiti trenutačne i predvidive učinke, s jedne strane na društveni život, a osobito

na ljudska prava, zdravlje i sigurnost ljudi, kao i na zaštitu sigurnosti i zdravlja na radu

i radnička prava, a s druge strane, na okoliš, posebice na potrošnju vode, zaštitu tla,

onečišćenje zraka i bioraznolikost, uključujući život zajednice.

(67) Kad je riječ o kategorijama društvenih rizika, politike dužne pažnje trebale bi se

odnositi na rizike u lancu opskrbe baterijama povezane sa zaštitom ljudskih prava,

uključujući zdravlje ljudi, zaštitu djece i rodnu ravnopravnost, u skladu s

međunarodnim pravom o ljudskim pravima26

. Politike dužne pažnje trebale bi

uključivati informacije o tome kako je gospodarski subjekt pridonio sprečavanju

povreda ljudskih prava i o instrumentima koji su uvedeni u poslovnu strukturu

subjekta radi borbe protiv korupcije i podmićivanja. Politikama dužne pažnje trebalo

bi osigurati i ispravnu provedbu pravila iz temeljnih konvencija Međunarodne

organizacije rada27

kako su navedene u Prilogu I. Trostrane deklaracije MOR-a.

23

OECD, OECD Due Diligence Guidance for Responsible Supply Chains of Minerals from Conflict-

Affected and High-Risk Areas: Third Edition (Smjernice OECD-a o dužnoj pažnji za odgovorne lance

opskrbe mineralima iz sukobima pogođenih i visokorizičnih područja: treće izdanje, OECD Publishing,

Pariz, 2016., https://doi.org/10.1787/9789264252479-en. 24

Stranica 15. Smjernica OECD-a o dužnoj pažnji. 25

OECD, OECD Guidelines for Multinational Enterprises (Smjernice OECD-a za multinacionalna

poduzeća), OECD, Pariz, 2011.; OECD, OECD Risk Awareness Tool for Multinational Enterprises in

Weak Governance Zones (Alat OECD-a za podizanje razine osviještenosti o riziku za multinacionalna

poduzeća u zonama slabog upravljanja), OECD, Pariz, 2006.; te Vodeća načela Ujedinjenih naroda o

poslovanju i ljudskim pravima: provedba okvira Ujedinjenih naroda „Zaštita, poštovanje i pomoć”

(Izvješće posebnog predstavnika glavnog tajnika za pitanje ljudskih prava te transnacionalnih

korporacija i ostalih poduzeća, John Ruggie, A/HRC/17/31, 21. ožujka 2011.). 26

Uključujući Opću deklaraciju o ljudskim pravima, Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i

kulturnim pravima, Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, Konvenciju o ukidanju svih

oblika diskriminacije žena, Konvenciju o pravima djeteta i Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom. 27

Osam temeljnih konvencija jesu: 1. Konvencija o slobodi udruživanja i zaštiti prava na organiziranje,

1948. (br. 87), 2. Konvencija o pravu na organiziranje i kolektivno pregovaranje, 1949. (br. 98), 3.

Konvencija o prisilnom radu, 1930. (br. 29) (i njezin Protokol iz 2014.), 4. Konvencija o ukidanju

HR 36 HR

(68) Kad je riječ o kategorijama rizika za okoliš, politikama dužne pažnje trebalo bi

otkloniti rizike u lancu opskrbe baterijama povezane sa zaštitom prirodnog okoliša i

biološke raznolikosti u skladu s Konvencijom o biološkoj raznolikosti28

, koja

uključuje i brigu o lokalnim zajednicama te zaštitu i razvoj tih zajednica.

(69) Obvezama u pogledu dužne pažnje u lancu opskrbe koje se odnose na utvrđivanje i

ublažavanje rizika za društvo i okoliš povezanih sa sirovinama koje se upotrebljavaju

u proizvodnji baterija trebalo bi se doprinijeti provedbi Rezolucije br. 19 UNEP-a o

upravljanju mineralnim resursima, kojom se priznaje bitan doprinos sektora rudarstva

ostvarenju Programa do 2030. i ciljevima održivog razvoja.

(70) Drugi zakonodavni instrumenti EU-a kojima se utvrđuju zahtjevi u pogledu dužne

pažnje u lancu opskrbe trebaju se primjenjivati u mjeri u kojoj u ovoj Uredbi ne

postoje posebne odredbe istog cilja, naravi i učinka koje se mogu prilagoditi s obzirom

na buduće zakonodavne izmjene.

(71) Radi prilagodbe na promjene u lancu vrijednosti baterija, uključujući promjene u

razmjeru i prirodi relevantnih rizika za društvo i okoliš, te na tehnički i znanstveni

napredak u području baterija i kemijskog sastava baterija, ovlast za donošenje akata u

skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije trebalo bi delegirati

Komisiji u pogledu izmjene popisa sirovina i kategorija rizika te zahtjeva u pogledu

dužne pažnje u lancu opskrbe.

(72) Usklađena pravila za gospodarenje otpadom nužna su kako bi se osiguralo da

proizvođači i drugi gospodarski subjekti pri provedbi proširene odgovornosti

proizvođača za baterije budu podložni istim pravilima u svim državama članicama. Što

veća stopa odvojenog skupljanja otpadnih baterija i osiguravanje da se sve skupljene

baterije recikliraju u procesima koji ostvaruju zajedničku minimalnu učinkovitost

recikliranja potrebni su kako bi se postigla visoka razina oporabe materijala. U

evaluaciji Direktive 2006/66/EZ utvrđeno je da su jedan od njezinih nedostataka

nedovoljno detaljne odredbe, što dovodi do neujednačene provedbe, znatnih prepreka

funkcioniranju tržištâ recikliranja i neoptimalnih razina recikliranja. U skladu s tim,

detaljnijim i usklađenijim pravilima trebalo bi se izbjeći narušavanje tržišnog

natjecanja za skupljanje, obradu i recikliranje otpadnih baterija, osigurati ujednačenu

provedbu zahtjevâ u cijeloj Uniji, poboljšati usklađivanje kvalitete usluga

gospodarenja otpadom koje pružaju gospodarski subjekti te olakšati uspostavu tržišta

sekundarnih sirovina.

(73) Ova se Uredba nadovezuje na pravila o gospodarenju otpadom i opća načela utvrđena

u Direktivi 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća29

, koja bi se trebala prilagoditi

kako bi odražavala poseban slučaj baterija. Da bi se skupljanje otpadnih baterija

organiziralo na najdjelotvorniji mogući način, bitno je da se to učini u bliskoj vezi s

mjestom gdje se baterije prodaju u državi članici te blizu krajnjim korisnicima. Uz to,

otpadne baterije mogu se skupljati zajedno s otpadnom električnom i elektroničkom

prisilnog rada, 1957. (br. 105), 5. Konvencija o najnižoj dobi za zapošljavanje, 1973. (br. 138), 6.

Konvencija o najgorim oblicima dječjeg rada, 1999. (br. 182), 7. Konvencija o jednakosti plaća, 1951.

(br. 100), 8. Konvencija o diskriminaciji u odnosu na zaposlenje i zanimanje, 1958. (br. 111). 28

Kako je navedeno u Konvenciji o biološkoj raznolikosti, dostupnoj na

https://www.cbd.int/convention/text/ te posebice u Odluci COP VIII/28 „Dobrovoljne smjernice o

procjeni učinka koja uključuje bioraznolikost”, dostupnoj na

https://www.cbd.int/decision/cop/?id=11042. 29

Direktiva 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o otpadu i stavljanju

izvan snage određenih direktiva (SL L 312, 22.11.2008., str. 3.)

HR 37 HR

opremom i otpadnim vozilima u okviru nacionalnih sustava skupljanja uspostavljenih

na temelju Direktive 2012/19/EU Europskog parlamenta i Vijeća30

i Direktive

2000/53/EZ. Iako se postojećom Uredbom utvrđuju posebna pravila za baterije, postoji

potreba za koherentnim i komplementarnim pristupom koji bi se nadovezao na

postojeće strukture za gospodarenje otpadom i kojim bi ih se dodatno uskladilo. U

skladu s tim i kako bi se učinkovito provela proširena odgovornost proizvođača u vezi

s gospodarenjem otpadom, obveze bi se trebale utvrditi u odnosu na državu članicu u

kojoj se baterije prvi put stavljaju na raspolaganje na tržištu.

(74) Kako bi se pratilo ispunjavaju li proizvođači svoje obveze osiguravanja obrade

otpadnih baterija koje se prvi put stavljaju na raspolaganje na tržištu na području

određene države članice, potrebno je u svakoj državi članici uspostaviti registar kojim

bi upravljalo nadležno tijelo. Proizvođači bi trebali biti obvezni registrirati se kako bi

mogli dostaviti potrebne informacije koje će nadležnim tijelima omogućiti da prate

ispunjavaju li proizvođači svoje obveze. Zahtjeve za registraciju trebalo bi

pojednostaviti u cijeloj Uniji. Kako bi se u cijeloj Uniji osigurali jedinstveni uvjeti u

pogledu zahtjeva za registraciju i informacija koje se trebaju pružati u usklađenom

obliku, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti.

(75) Imajući u vidu načelo „onečišćivač plaća”, primjereno je obveze za upravljanje

baterijama na kraju životnog vijeka prepustiti proizvođačima, u koje bi se trebao

ubrajati svaki proizvođač, uvoznik ili distributer koji, bez obzira na metodu prodaje

kojom se služi, među ostalim putem ugovora na daljinu kako je definirano člankom 2.

stavkom 7. Direktive 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća31

, pruža bateriju prvi

put radi distribucije ili uporabe, među ostalim kad je ugrađena u uređaje ili vozila, na

području određene države članice na profesionalnoj osnovi.

(76) Proizvođači bi trebali imati proširenu odgovornost proizvođača za upravljanje svojim

baterijama u završnoj fazi životnog ciklusa. Prema tome, trebali bi financirati troškove

skupljanja, obrade i recikliranja svih skupljenih baterija, izvješćivanje o baterijama i

otpadnim baterijama te davanje informacija krajnjim korisnicima i subjektima za

gospodarenje otpadom o baterijama i primjerenoj ponovnoj uporabi i upravljanju

otpadnim baterijama. Obveze povezane s proširenom odgovornošću proizvođača

trebale bi se primjenjivati na sve oblike opskrbe, uključujući prodaju na daljinu.

Proizvođači bi trebali moći skupno ispunjavati te obveze putem organizacija za

kontrolu odgovornosti proizvođača, koje u njihovo ime na sebe preuzimaju

odgovornost. Proizvođači ili organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača trebali

bi biti podložni ovlaštenju i trebali bi dokumentirati da imaju financijska sredstva za

pokrivanje troškova koji proizlaze iz proširene odgovornosti proizvođača. Ako je to

potrebno da bi se izbjeglo narušavanje unutarnjeg tržišta i kako bi se osigurali

jedinstveni uvjeti za modulaciju financijskih doprinosa koji se isplaćuju

organizacijama za kontrolu odgovornosti proizvođača, Komisiji bi trebalo dodijeliti

provedbene ovlasti.

30

Direktiva 2012/19/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. o otpadnoj električnoj i

elektroničkoj opremi (OEEO) (SL L 197, 24.7.2012., str. 38.). 31

Direktiva 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o pravima potrošača,

izmjeni Direktive Vijeća 93/13/EEZ i Direktive 1999/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te o

stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 85/577/EEZ i Direktive 97/7/EZ Europskog parlamenta i Vijeća

(SL L 304, 22.11.2011., str. 64.).

HR 38 HR

(77) Ovom bi Uredbom trebalo detaljno urediti proširenu odgovornost proizvođača za

baterije te se stoga pravila o programima proširene odgovornosti proizvođača utvrđena

u Direktivi 2008/98/EZ ne bi trebala primjenjivati na baterije.

(78) Kako bi se osiguralo visokokvalitetno recikliranje u lancima opskrbe baterijama,

potaknula uporaba kvalitetnih sekundarnih sirovina i zaštitio okoliš, visoka razina

skupljanja i recikliranja otpadnih baterija trebala bi biti pravilo. Skupljanje otpadnih

baterija temeljan je i ključan korak u zatvaranju petlje za vrijedne materijale koji se

nalaze u baterijama putem njihova recikliranja i u zadržavanju lanca vrijednosti

baterija unutar Unije, čime se olakšava pristup oporabljenim materijalima koji se zatim

mogu upotrebljavati za proizvodnju novih proizvoda.

(79) Proizvođači svih baterija trebali bi biti odgovorni za financiranje i organiziranje

odvojenog skupljanja otpadnih baterija. To bi trebali učiniti uspostavom mreže za

skupljanje kojom bi se obuhvatilo čitavo područje država članica, koja bi bila blizu

krajnjim korisnicima te koja nije usmjerena samo na područja i baterije za koje je

skupljanje profitabilno. Mreža za skupljanje trebala bi uključivati sve distributere,

ovlaštena postrojenja za obradu otpadne električne i elektroničke opreme i otpadnih

vozila, reciklažna dvorišta i sve druge subjekte na njihovu inicijativu, kao što su javna

tijela i škole. Kako bi se provjerila i poboljšala djelotvornost mreže za skupljanje i

informativnih kampanja, trebalo bi provoditi redovita istraživanja sastava barem na

razini NUTS 232

za miješani komunalni otpad i skupljenu otpadnu električnu i

elektroničku opremu kako bi se utvrdila količina otpadnih prijenosnih baterija u tom

otpadu.

(80) Baterije se mogu skupljati zajedno s ostalom otpadnom električnom i elektroničkom

opremom u okviru nacionalnih sustava skupljanja uspostavljenih na temelju Direktive

2012/19/EU i zajedno s otpadnim vozilima u skladu s Direktivom 2000/53/EZ. U tom

slučaju, kao obvezni minimalni zahtjev obrade, baterije treba odstraniti iz skupljenih

otpadnih uređaja i otpadnih vozila. Nakon njihova odstranjivanja baterije bi trebale biti

podložne zahtjevima ove Uredbe te bi ih posebice trebalo uračunavati u postizanje

cilja skupljanja za predmetnu vrstu baterije i trebale bi biti podložne zahtjevima za

obradu i recikliranje utvrđenima u ovoj Uredbi.

(81) S obzirom na utjecaj na okoliš i gubitak materijala kad se otpadne baterije ne

prikupljaju odvojeno i, posljedično, kad se ne obrađuju na ekološki prihvatljiv način,

cilj skupljanja za prijenosne baterije koji je već utvrđen na temelju Direktive

2006/66/EZ trebao bi se i dalje primjenjivati i trebalo bi ga postupno povećavati. U

ovoj se Uredbi podrazumijeva da prijenosne baterije uključuju i baterije kojima se

napajaju laka prijevozna sredstva. Budući da je na temelju trenutačnog povećanja

prodaje te vrste baterija teško izračunati količinu tih baterija koje se stavljaju na tržište

i skupljaju na kraju životnog vijeka, te prijenosne baterije trebale bi se izuzeti iz

trenutačne stope skupljanja za prijenosne baterije. To bi se izuzeće trebalo preispitati

zajedno s ciljem skupljanja za otpadne prijenosne baterije, čime bi se moglo obuhvatiti

i promjene u metodologiji za izračunavanje stope skupljanja za prijenosne baterije.

Komisija je dužna pripremiti izvješće kako bi se potkrijepilo takvo preispitivanje.

(82) Stopa skupljanja prijenosnih baterija i dalje bi se trebala izračunavati na temelju

prosječne godišnje prodaje u prethodnim godinama kako bi ciljevi bili razmjerni razini

potrošnje baterija u određenoj državi članici. Kako bi se najbolje odrazile promjene u

32

Uredba (EZ) br. 1059/2003 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. svibnja 2003. o uspostavi zajedničke

klasifikacije prostornih jedinica za statistiku (NUTS) (SL L 154, 21.6.2003., str. 1.).

HR 39 HR

sastavu u kategoriji prijenosnih baterija, kao i u životnom vijeku i obrascima potrošnje

baterija, ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju

Europske unije trebalo bi delegirati Komisiji u pogledu izmjene metodologije za

izračunavanje i provjeru stope skupljanja za prijenosne baterije.

(83) Trebalo bi skupljati sve automobilske i industrijske baterije te baterije za električna

vozila i u tu bi se svrhu od proizvođača tih baterija trebalo zahtijevati da od krajnjih

korisnika besplatno prihvaćaju i preuzimaju sve otpadne automobilske i industrijske

baterije te baterije za električna vozila. Trebalo bi uvesti detaljne obveze izvješćivanja

za sve subjekte koji sudjeluju u skupljanju otpadnih automobilskih i industrijskih

baterija te baterija za električna vozila.

(84) S obzirom na hijerarhiju otpada kako je utvrđena člankom 4. Direktive 2008/98/EZ,

čiji su prioriteti sprečavanje nastanka otpada, priprema za ponovnu uporabu i

recikliranje, te u skladu s člankom 11. stavkom 4. Direktive 2008/98/EZ i člankom 5.

stavkom 3. točkom (f) Direktive 1999/31/EZ33

, skupljene baterije ne bi trebalo

spaljivati ni odlagati na odlagalištima.

(85) Svako odobreno postrojenje koje provodi postupke obrade i recikliranja baterija

trebalo bi biti usklađeno s minimalnim zahtjevima kako bi se spriječili negativni učinci

na okoliš i zdravlje ljudi te kako bi se omogućila visoka razina oporabe materijala koji

se nalaze u baterijama. Direktivom 2010/75/EU Europskog parlamenta i Vijeća34

uređuje se niz industrijskih aktivnosti koje su uključene u obradu i recikliranje

otpadnih baterija, u pogledu kojih za odobravanje osigurava posebne zahtjeve i

kontrole koji odražavaju najbolje raspoložive tehnike. Za industrijske aktivnosti

povezane s obradom i recikliranjem baterija koje nisu obuhvaćene Direktivom

2010/75/EZ, subjekti bi u svakom slučaju trebali biti obvezni primjenjivati najbolje

raspoložive tehnike, kako je definirano u članku 3. stavku 10. te direktive, i posebne

zahtjeve utvrđene u ovoj Uredbi. Komisija bi, prema potrebi, trebala prilagoditi

zahtjeve povezane s obradom i recikliranjem baterija s obzirom na znanstveni i

tehnički napredak te nove tehnologije u području gospodarenja otpadom. Stoga bi

ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske

unije trebalo delegirati Komisiji u pogledu izmjene tih zahtjeva.

(86) Trebaju se utvrditi ciljevi za učinkovitost procesa recikliranja i ciljevi oporabe

materijala kako bi se osigurala proizvodnja kvalitetnih oporabljenih materijala za

industriju baterija te pritom osigurala jasna i zajednička pravila za subjekte za

recikliranje i izbjeglo narušavanje tržišnog natjecanja ili druge prepreke nesmetanom

funkcioniranju unutarnjeg tržišta sekundarnih sirovina iz otpadnih baterija.

Učinkovitost recikliranja kao mjera ukupne količine oporabljenih materijala trebala bi

se utvrditi za olovne baterije, nikal-kadmijske baterije i litijske baterije te bi ujedno

trebalo utvrditi ciljne razine oporabe kobalta, olova, litija i nikla kako bi se postigla

visoka razina oporabe materijala u čitavoj Uniji. Pravila o izračunavanju i

izvješćivanju o učinkovitosti recikliranja utvrđena u Uredbi Komisije (EU)

br. 493/201235

i dalje bi se trebala primjenjivati. Kako bi se osigurali jednaki uvjeti za

izračunavanje i provjeru učinkovitosti recikliranja i oporabu materijala u procesima

33

Direktiva Vijeća 1999/31/EZ od 26. travnja 1999. o odlagalištima otpada (SL L 182, 16.7.1999., str. 1.). 34

Direktiva 2010/75/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o industrijskim

emisijama (integrirano sprečavanje i kontrola onečišćenja) (SL L 334, 17.12.2010., str. 17.). 35

Uredba Komisije (EU) br. 493/2012 od 11. lipnja 2012. o utvrđivanju, u skladu s Direktivom

2006/66/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, detaljnih pravila za izračunavanje učinkovitosti recikliranja

u procesima recikliranja otpadnih baterija i akumulatora (SL L 151, 12.6.2012., str. 9.).

HR 40 HR

recikliranja za baterije, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti za utvrđivanje

takvih pravila. Komisija bi trebala i preispitati Uredbu Komisije (EU) br. 493/2012

kako bi se u njoj na odgovarajući način odražavali tehnološki razvoj i promjene u

industrijskim procesima oporabe, kako bi se proširilo njezino područje primjene tako

da se obuhvate postojeći i novi ciljevi te kako bi se pružili alati za karakterizaciju

poluproizvoda. Postrojenja za obradu i recikliranje trebalo bi potaknuti da uvedu

certificirane sustave upravljanja okolišem u skladu s Uredbom (EZ) br. 1221/2009

Europskog parlamenta i Vijeća36

.

(87) Obrada i recikliranje izvan predmetne države članice ili izvan Unije trebali bi biti

mogući samo ako je pošiljka otpadnih baterija u skladu s Uredbom (EZ) br. 1013/2006

Europskog parlamenta i Vijeća37

i Uredbom Komisije (EZ) br. 1418/200738

i ako

aktivnosti obrade i recikliranja ispunjavaju zahtjeve primjenjive na tu vrstu otpada u

skladu s klasifikacijom u Odluci Komisije 2000/532/EZ, kako je izmijenjena39

. Tu bi

Odluku, kako je izmijenjena, trebalo preispitati tako da bude primjenjiva na sve

kemijske sastave baterija. Ako se takva obrada ili recikliranje odvija izvan Unije, da bi

se moglo uračunati u učinkovitost i ciljeve recikliranja, subjekt za čiji se račun oni

izvršavaju trebao bi biti obvezan prijaviti ih nadležnom tijelu odgovarajuće države

članice i dokazati da se obrada vrši u uvjetima koji su jednakovrijedni onima u okviru

ove Uredbe. Kako bi se mogli utvrditi zahtjevi koji su potrebni da bi se takva obrada

smatrala jednakovrijednom, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u

skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije u pogledu

utvrđivanja detaljnih pravila koja sadržavaju kriterije za procjenu jednakovrijednih

uvjeta.

(88) Industrijske baterije i baterije za električna vozila koje više nisu prikladne za prvotnu

svrhu za koju su proizvedene mogu se upotrebljavati u drugačiju svrhu kao stacionarne

baterije za pohranu energije. Stvara se tržište za prenamjenu iskorištenih industrijskih

baterija i baterija za električna vozila te kako bi se poduprla praktična primjena

hijerarhije otpada, trebalo bi definirati specifična pravila kako bi se omogućila

odgovorna prenamjena iskorištenih baterija, uzimajući pritom u obzir načelo

opreznosti i osiguravajući sigurnost uporabe za krajnje korisnike. Svaka takva

iskorištena baterija trebala bi se podvrgnuti procjeni stanja i dostupnog kapaciteta

kako bi se utvrdila njezina primjerenost za bilo kakvu drugu uporabu osim izvorne

svrhe. Kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti za provedbu odredbi povezanih s

procjenom stanja baterija, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti.

(89) Proizvođači i distributeri trebali bi aktivno sudjelovati u informiranju krajnjih

korisnika o tome da se baterije trebaju odvojeno skupljati, da postoje dostupni

36

Uredba (EZ) br. 1221/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o dobrovoljnom

sudjelovanju organizacija u sustavu upravljanja okolišem i neovisnog ocjenjivanja Zajednice (EMAS)

te stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 761/2001 i odluka Komisije 2001/681/EZ i 2006/193/EZ

(SL L 342, 22.12.2009., str. 1.). 37

Uredba (EZ) br. 1013/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2006. o pošiljkama otpada

(SL L 190, 12.7.2006., str. 1.). 38

Uredba Komisije (EZ) br. 1418/2007 od 29. studenoga 2007. o izvozu određenog otpada namijenjenog

za oporabu navedenog u Prilogu III. ili III.A Uredbi (EZ) br. 1013/2006 Europskog parlamenta i Vijeća

u određene zemlje na koje se ne primjenjuje Odluka OECD-a o kontroli prekograničnog kretanja otpada

(SL L 316, 4.12.2007., str. 6.). 39

2000/532/EZ: Odluka Komisije od 3. svibnja 2000. koja zamjenjuje Odluku 94/3/EZ o popisu otpada u

skladu s člankom 1. točkom (a) Direktive Vijeća 75/442/EEZ o otpadu i Odluku Vijeća 94/904/EZ o

utvrđivanju popisa opasnog otpada u skladu s člankom 1. stavkom 4. Direktive Vijeća 91/689/EEZ o

opasnom otpadu (SL L 226, 6.9.2000., str. 3.).

HR 41 HR

programi skupljanja i da krajnji korisnici imaju važnu ulogu u osiguravanju ekološki

optimalnog upravljanja otpadnim baterijama. Pri informiranju svih krajnjih korisnika,

kao i izvješćivanju o baterijama, trebalo bi upotrebljavati suvremene informacijske

tehnologije. Informacije bi se trebale pružati klasičnim načinima, primjerice u javnim

prostorima, putem plakata i kampanja na društvenim mrežama, ili inovativnijim

sredstvima, kao što je elektronički pristup internetskim stranicama s pomoću QR koda

na bateriji.

(90) Kako bi se omogućila provjera usklađenosti s obvezama i njihova djelotvornost u

pogledu skupljanja i obrade baterija, predmetni subjekti trebaju o tome izvješćivati

nadležna tijela. Proizvođači baterija i drugi subjekti za gospodarenje otpadom koji

skupljaju baterije trebali bi podnositi izvješće za svaku kalendarsku godinu, prema

potrebi, s podacima o prodanim baterijama i skupljenim otpadnim baterijama. Kad je

riječ o obradi i recikliranju, obveze izvješćivanja trebali bi snositi subjekti za

gospodarenje otpadom u slučaju obrade, odnosno subjekti za recikliranje u slučaju

recikliranja.

(91) Države članice Komisiji trebaju za svaku kalendarsku godinu dostavljati informacije o

količini baterija koje su pribavljene na njihovu području i količini skupljenih otpadnih

baterija prema vrsti i kemijskom sastavu. Kad je riječ o prijenosnim baterijama, podaci

o baterijama i otpadnim baterijama iz lakih prijevoznih sredstava trebali bi se zasebno

podnositi s obzirom na potrebu prikupljanja podataka koji bi omogućili prilagodbu

cilja skupljanja, imajući u vidu tržišni udio takvih baterija i njihovu specifičnu

namjenu i svojstva. Takve bi informacije trebalo dostavljati elektronički i popratiti

izvješćem o provjeri kvalitete. Kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti za izvješćivanje

Komisije o takvim podacima i informacijama, kao i za metode provjere, Komisiji bi

trebalo dodijeliti provedbene ovlasti i.

(92) Države članice trebale bi za svaku kalendarsku godinu izvješćivati Komisiju o

postignutim razinama učinkovitosti recikliranja i razinama oporabe materijala,

uzimajući u obzir sve pojedinačne korake procesa recikliranja i izlazne frakcije.

(93) Kako bi se za sve dionike povećala transparentnost duž lanaca vrijednosti i opskrbe,

potrebno je uspostaviti elektronički sustav kojim se u najvećoj mjeri omogućava

razmjena informacija, praćenje i slijeđenje baterija te daju informacije o intenzitetu

emisija ugljika iz njihovih procesa proizvodnje, kao i o podrijetlu upotrijebljenih

materijala, njihovu sastavu, uključujući sirovine i opasne kemikalije, postupcima i

mogućnostima popravka, prenamjene i rastavljanja te procesima obrade, recikliranja i

oporabe kojima bi se baterija mogla podvrgnuti na kraju životnog vijeka. Taj bi

elektronički sustav trebalo uvoditi u fazama, a prototipni bi se sustav trebao staviti na

raspolaganje određenim gospodarskim subjektima i tijelima država članica barem

godinu dana prije finalizacije provedbenih mjera kojima se definiraju konačne

značajke i politika pristupa podacima sustava kako bi se osigurao njihov doprinos i

pravodobna usklađenost. U toj bi se politici pristupa podacima trebali uzimati u obzir

relevantna načela utvrđena u zakonodavstvu EU-a, uključujući Komisijin Prijedlog

uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o europskom upravljanju podacima (Akt o

upravljanju podacima)40

. Radi osiguravanja jedinstvenih uvjeta za uvođenje

elektroničkog sustava za razmjenu informacija o baterijama, Komisiji bi trebalo

dodijeliti provedbene ovlasti.

40

https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/PDF/?uri=CELEX:52020PC0767&from=DA

HR 42 HR

(94) Trebalo bi uvesti putovnicu za baterije, koja bi gospodarskim subjektima omogućila da

na učinkovitiji način prikupljaju i ponovno upotrebljavaju informacije i podatke o

pojedinim baterijama stavljenima na tržište te da u svojim aktivnostima planiranja

donose bolje informirane odluke. Radi osiguravanja jedinstvenih uvjeta za uvođenje

putovnice za bateriju, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti.

(95) Uredbom (EU) 2019/1020 Europskog parlamenta i Vijeća41

utvrđuju se pravila o

nadzoru tržišta i kontroli proizvoda koji ulaze na tržište Unije. Kako bi se osiguralo da

proizvodi na koje se primjenjuje načelo slobodnog kretanja robe ispunjavaju zahtjeve

kojima se predviđa visoka razina zaštite javnih interesa, kao što su zdravlje ljudi,

sigurnost te zaštita imovine i okoliša, ta bi se Uredba trebala primjenjivati na baterije

obuhvaćene ovom Uredbom. Uredbu (EU) 2019/1020 trebalo bi stoga na odgovarajući

način izmijeniti.

(96) Baterije bi trebalo staviti na tržište samo ako ne ugrožavaju zdravlje ljudi, sigurnost,

imovinu ni okoliš kad se ispravno skladište i upotrebljavaju u namjeravanu svrhu ili u

uvjetima uporabe koji se mogu u razumnoj mjeri predvidjeti, to jest kad bi takva

uporaba mogla proizlaziti iz zakonitog i lako predvidljivog ljudskog ponašanja.

(97) Trebao bi postojati postupak u okviru kojeg bi se zainteresirane strane informirale o

mjerama koje se namjeravaju poduzeti u odnosu na baterije koje ugrožavaju zdravlje

ljudi, sigurnost, imovinu ili okoliš. Taj bi postupak trebao i tijelima za nadzor tržišta u

državama članicama omogućiti da u suradnji s relevantnim gospodarskim subjektima

djeluju u ranoj fazi u odnosu na takve baterije. Radi osiguravanja jednakih uvjeta za

provedbu ove Uredbe, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti za donošenje

akata kako bi se utvrdilo jesu li nacionalne mjere za neusklađene baterije opravdane.

(98) Tijela za nadzor tržišta trebala bi imati pravo zahtijevati od gospodarskih subjekata da

poduzmu korektivne mjere na temelju nalaza prema kojima baterija ne ispunjava

zahtjeve ove Uredbe ili gospodarski subjekt krši pravila o stavljanju baterije na tržište

ili na raspolaganje na tržištu ili pravila o održivosti, sigurnosti, označivanju i dužnoj

pažnji u lancu opskrbe.

(99) Javna nabava bitan je sektor kad je riječ o smanjenju učinaka ljudskih aktivnosti na

okoliš i poticanju preusmjeravanja tržišta prema održivijim proizvodima. Javni

naručitelji kako su definirani u Direktivi 2014/24/EU42

Europskog parlamenta i Vijeća

i Direktivi 2014/25/EU Europskog parlamenta i Vijeća43

, i naručitelji kako su

definirani u Direktivi 2014/25/EU, trebali bi pri nabavi baterija ili proizvoda koji

sadržavaju baterije uzimati u obzir utjecaje na okoliš kako bi se promicalo i stimuliralo

tržište za čistu i energetski učinkovitu mobilnost i pohranu energije te time doprinijelo

ciljevima politika Unije o okolišu, klimatskim promjenama i energiji.

(100) Za utvrđivanje jednakovrijednost programa dužne pažnje koje su razvile vlade,

industrijska udruženja i skupine zainteresiranih organizacija, Komisiji bi trebalo

dodijeliti provedbene ovlasti. Kako bi se osiguralo da su popis sirovina te povezani

41

Uredba (EU) 2019/1020 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o nadzoru tržišta i

sukladnosti proizvoda i o izmjeni Direktive 2004/42/EZ i uredbi (EZ) br. 765/2008 i (EU) br. 305/2011

(SL L 169, 25.6.2019., str. 1.). 42

Direktiva 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o javnoj nabavi i o stavljanju

izvan snage Direktive 2004/18/EZ (SL L 94, 28.3.2014., str. 65.). 43

Direktiva 2014/25/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o nabavi subjekata koji

djeluju u sektoru vodnog gospodarstva, energetskom i prometnom sektoru te sektoru poštanskih usluga

i stavljanju izvan snage Direktive 2004/17/EZ (SL L 94, 28.3.2014., str. 243.).

HR 43 HR

rizici za društvo i okoliš aktualni, te kako bi se osigurala dosljednost s Uredbom o

mineralima iz područja zahvaćenih sukobima i Smjernicama OECD-a o dužnoj pažnji

u pogledu obveza za gospodarske subjekte, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene

ovlasti.

(101) Radi osiguravanja jednakih uvjeta za provedbu Komisijina priznavanja programâ

dužne pažnje u lancu opskrbe, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti.

(102) Pri donošenju delegiranih akata u skladu s ovom Uredbom posebno je važno da

Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja,

uključujući ona sa stručnjacima, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima

utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od

13. travnja 2016.44

Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u

pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće sve dokumente primaju u isto

vrijeme kad i stručnjaci iz država članica te se njihovim stručnjacima sustavno

omogućava pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu

delegiranih akata.

(103) Provedbene ovlasti koje su ovom Uredbom dodijeljene Komisiji i koje nisu povezane

s utvrđivanjem opravdanosti mjera koje poduzimaju države članice u pogledu

neusklađenih baterija trebale bi se izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011

Europskog parlamenta i Vijeća45

.

(104) Za donošenje provedbenog akta u slučajevima kad Komisija utvrdi da prijavljeno

tijelo ne zadovoljava ili je prestalo zadovoljavati zahtjeve za svoju prijavu trebalo bi

upotrebljavati savjetodavni postupak kako bi se od tijela koje provodi prijavljivanje

zahtijevalo da poduzme potrebnu korektivnu mjeru, uključujući povlačenje prijave ako

je to potrebno.

(105) Komisija bi trebala donijeti provedbene akte koji se odmah primjenjuju i u kojima se

utvrđuje opravdanost nacionalne mjere poduzete u pogledu sukladne baterije koja

predstavlja rizik ako je, u propisno opravdanim slučajevima koji se odnose na zaštitu

zdravlja ljudi, sigurnosti, imovine ili okoliša, to utemeljeno na razlozima krajnje

hitnosti.

(106) Države članice trebale bi utvrditi pravila o sankcijama koje se trebaju primjenjivati u

slučaju povreda ove Uredbe te osigurati provedbu tih pravila. Predviđene sankcije

trebale bi biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.

(107) S obzirom na potrebu da se osigura visoka razina zaštite okoliša i potrebu da se u obzir

uzmu nove promjene na temelju znanstvenih činjenica, Komisija bi Europskom

parlamentu i Vijeću trebala dostaviti izvješće o provedbi ove Uredbe i njezinu učinku

na okoliš i na funkcioniranje unutarnjeg tržišta. Komisija bi u to izvješće trebala

uključiti evaluaciju odredbi o kriterijima održivosti, sigurnosti, označivanja i

informacija, mjere za gospodarenje otpadnim baterijama i zahtjeve u pogledu dužne

pažnje u lancu opskrbe. Izvješće bi prema potrebi trebalo biti popraćeno prijedlogom

za izmjenu odgovarajućih odredbi ove Uredbe.

(108) Gospodarskim subjektima potrebno je osigurati dovoljno vremena da ispune svoje

obveze na temelju ove Uredbe, a državama članicama da uspostave administrativnu

44

SL L 123, 12.5.2016., str. 1. 45

Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i

općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti

Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).

HR 44 HR

infrastrukturu potrebnu za njezinu primjenu. Stoga bi primjenu ove Uredbe trebalo

odgoditi do razumnog roka potrebnog za dovršetak tih priprema.

(109) Kako bi se državama članicama omogućilo da prilagode registar proizvođača

uspostavljen na temelju Direktive 2006/66/EZ i da poduzmu potrebne administrativne

mjere za organizaciju postupaka ovlaštenja koje provode nadležna tijela, a da se

pritom održi kontinuitet za gospodarske subjekte, Direktivu 2006/66/EZ trebalo bi

staviti izvan snage od 1. srpnja 2023. Obveze na temelju te Direktive koje su povezane

s praćenjem i izvješćivanjem o stopi skupljanja prijenosnih baterija i učinkovitosti

procesa recikliranja ostaju na snazi do 31. prosinca 2023., a povezane obveze za

prijenos podataka Komisiji ostaju na snazi do 31. prosinca 2025. kako bi se osigurao

kontinuitet sve dok Komisija na temelju ove Uredbe ne donese nova pravila za

izračunavanje i nove formate za izvješćivanje.

(110) S obzirom na to da cilj ove Uredbe – osiguravanje da unutarnje tržište funkcionira te

da baterije stavljene na tržište ispunjavaju zahtjeve u pogledu visokog stupnja zaštite

zdravlja ljudi, sigurnosti, imovine i okoliša – ne mogu dostatno ostvariti države

članice, nego se zbog potrebe za usklađenošću on na bolji način može ostvariti na

razini Unije, Unija može donositi mjere u skladu s načelom supsidijarnosti, kako je

predviđeno u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom

proporcionalnosti, kako je predviđeno u istome članku, ova Uredba ne prelazi ono što

je potrebno za postizanje tog cilja,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Poglavlje I.

Opće odredbe

Članak 1.

Predmet i područje primjene

1. Ovom se Uredbom utvrđuju zahtjevi u pogledu održivosti, sigurnosti, označivanja i

informacija kako bi se omogućilo stavljanje baterija na tržište ili u uporabu te

zahtjevi za skupljanje, obradu i recikliranje otpadnih baterija.

2. Ova se Uredba primjenjuje na sve baterije, odnosno prijenosne baterije,

automobilske baterije, baterije za električna vozila i industrijske baterije, bez obzira

na njihov oblik, obujam, masu, dizajn, sastav materijala, uporabu ili namjenu. Odnosi

se i na baterije ugrađene u druge proizvode ili dodane drugim proizvodima.

3. Ova se Uredba ne primjenjuje na baterije u:

(a) opremi povezanoj sa zaštitom bitnih sigurnosnih interesa država članica,

oružjem, streljivom i ratnim materijalom, uz isključenje proizvoda koji nisu

namijenjeni posebno u vojne svrhe; i

(b) opremi namijenjenoj za upućivanje u svemir.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

HR 45 HR

(1) „baterija” znači svaki izvor električne energije proizvedene izravnim pretvaranjem

kemijske energije koji se sastoji od jedne ili više nepunjivih ili punjivih baterijskih

ćelija ili njihovih skupina;

(2) „baterijska ćelija” znači osnovna funkcionalna jedinica u bateriji koju tvore

elektrode, elektrolit, spremnik, terminali i, ako je primjenjivo, separatori te koja

sadržava aktivne materijale čijom se reakcijom stvara električna energija;

(3) „aktivni materijal” znači materijal koji kemijski reagira kako bi se proizvela

električna energija pri pražnjenju baterijske ćelije;

(4) „nepunjiva baterija” znači baterija koja nije osmišljena tako da bi se mogla električno

puniti;

(5) „punjiva baterija” znači baterija koja je osmišljena tako da bi se mogla električno

puniti;

(6) „baterija s unutarnjom pohranom” znači baterija na koju nisu pričvršćeni nikakvi

vanjski uređaji za pohranu energije;

(7) „prijenosna baterija” znači bilo koja baterija koja:

– je zapečaćena,

– ima masu manju od 5 kg,

– nije namijenjena za industrijsku uporabu i

– nije baterija za električno vozilo ni automobilska baterija;

(8) „prijenosne baterije za opću uporabu” znači prijenosne baterije u sljedećim

uobičajenim oblicima: 4,5 volti (3R12), D, C, AA, AAA, AAAA, A23, 9 volti (PP3);

(9) „lako prijevozno sredstvo” znači vozilo na kotačima koje ima električni motor slabiji

od 750 vata, u kojem putnici sjede dok se vozilo kreće i koje se može napajati samo

električnim motorom ili kombinacijom motora i ljudske snage;

(10) „automobilska baterija” znači svaka baterija koja se upotrebljava samo za pokretanje,

osvjetljavanje ili paljenje automobila;

(11) „industrijska baterija” znači svaka baterija koja je osmišljena za industrijsku uporabu

i svaka druga baterija koja nije prijenosna baterija, baterija za električno vozilo ni

automobilska baterija;

(12) „baterija za električno vozilo” znači svaka baterija koja je posebno osmišljena za

pružanje pogona hibridnim i električnim vozilima za cestovni prijevoz;

(13) „sustav za pohranu energije sa stacionarnom baterijom” znači punjiva industrijska

baterija s unutarnjom pohranom koja je posebno osmišljena za pohranu i isporuku

električne energije u mrežu, neovisno o tome tko upotrebljava tu bateriju i gdje;

(14) „stavljanje na tržište” znači prvo stavljanje na raspolaganje baterije na tržište Unije;

(15) „stavljanje na raspolaganje na tržištu” znači svaka isporuka baterije za distribuciju ili

uporabu na tržištu u okviru komercijalne djelatnosti, uz naknadu ili besplatno;

(16) „stavljanje u uporabu” znači prva uporaba baterije u svrhu za koju je namijenjena u

Uniji;

(17) „model baterije” znači bilo koja proizvedena baterija koja se proizvodi u seriji;

HR 46 HR

(18) „ugljični otisak” znači zbroj emisija stakleničkih plinova i uklanjanja stakleničkih

plinova u sustavu proizvoda, koji je izražen u obliku ekvivalenata ugljikova dioksida

(CO2) i temelji se na studiji ekološkog otiska proizvoda (PEF) s pomoću jedinstvene

kategorije učinka klimatskih promjena;

(19) „gospodarski subjekt” znači proizvođač, ovlašteni zastupnik, uvoznik, distributer ili

pružatelj usluge provođenja narudžbi koji podliježe obvezama povezanima s

proizvodnjom baterija, njihovim stavljanjem na raspolaganje, na tržište ili u uporabu

u skladu s ovom Uredbom;

(20) „neovisni subjekt” znači fizička ili pravna osoba, osim ovlaštenog distributera,

servisera ili ponovnog proizvođača, koja je neovisna od proizvođača i izravno ili

neizravno sudjeluje u popravku, održavanju ili prenamjeni baterija te uključuje

subjekte za gospodarenje otpadom, servisere, proizvođače ili distributere opreme za

popravke, alata ili rezervnih dijelova, kao i izdavače tehničkih informacija, subjekte

koji pružaju usluge inspekcije i ispitivanja te subjekte koji pružaju usluge

osposobljavanja ugraditeljima, proizvođačima i serviserima opreme za vozila na

alternativna goriva;

(21) „QR kod” znači matrični crtični kod koji vodi do informacija o modelu baterije;

(22) „sustav upravljanja baterijom” znači elektronički uređaj koji nadzire ili upravlja

električnim i toplinskim funkcijama baterije, koji upravlja i pohranjuje podatke o

parametrima za utvrđivanje stanja i očekivanog životnog vijeka baterija koji su

utvrđeni u Prilogu VII. te koji komunicira s vozilom ili uređajem u koji je baterija

ugrađena;

(23) „uređaj” znači svaka električna ili elektronička oprema, kako je definirana u

Direktivi 2012/19/EU, koja se u potpunosti ili djelomično napaja energijom

dobivenom iz baterije ili koja se može napajati na taj način;

(24) „razina napunjenosti” znači dostupan kapacitet u bateriji izražen u obliku postotka

nazivnog kapaciteta;

(25) „stanje” znači mjera općeg stanja punjive baterije i njezine sposobnosti da pruža

određenu učinkovitost u usporedbi s prvotnim stanjem;

(26) „prenamjena” znači svaka radnja koja dovodi do toga da se cijela baterija ili dio nje

upotrijebi u svrhu ili za primjenu različitu od one za koju je baterija bila izvorno

namijenjena;

(27) „proizvođač” znači svaka fizička ili pravna osoba koja proizvede bateriju ili za koju

se baterija oblikuje ili proizvede, i koja tu bateriju stavlja na tržište pod svojim

imenom ili trgovačkim znakom;

(28) „tehnička specifikacija” znači dokument u kojem se propisuju tehnički zahtjevi koje

proizvod, proces ili usluga mora ispuniti;

(29) „usklađena norma” znači norma kako je definirana u članku 2. stavku 1. točki (c)

Uredbe (EU) br. 1025/2012;

(30) „oznaka CE” znači oznaka kojom proizvođač označuje da je baterija usklađena s

primjenjivim zahtjevima utvrđenima zakonodavstvom Unije o usklađivanju koje

propisuje njezino stavljanje;

(31) „akreditacija” znači akreditacija kako je definirana u članku 2. stavku 10. Uredbe

(EZ) br. 765/2008;

HR 47 HR

(32) „nacionalno akreditacijsko tijelo” znači nacionalno akreditacijsko tijelo kako je

definirano u članku 2. stavku 11. Uredbe (EZ) br. 765/2008;

(33) „ocjenjivanje sukladnosti” znači postupak kojim se utvrđuje jesu li ispunjeni zahtjevi

u pogledu održivosti, sigurnosti i označivanja iz ove Uredbe u vezi s baterijom;

(34) „tijelo za ocjenjivanje sukladnosti” znači tijelo koje obavlja djelatnosti ocjenjivanja

sukladnosti, uključujući umjeravanje, ispitivanje, izdavanje potvrda i inspekciju;

(35) „prijavljeno tijelo” znači tijelo za ocjenjivanje sukladnosti koje je prijavljeno u

skladu s člankom 22. ove Uredbe;

(36) „dužna pažnja u lancu opskrbe” znači obveze gospodarskog subjekta koji na tržište

stavlja punjivu industrijsku bateriju ili bateriju za električno vozilo koje su povezane

s njegovim sustavom upravljanja, upravljanjem rizikom, provjerama trećih strana

koje provode prijavljena tijela i davanjem informacija u cilju utvrđivanja i

otklanjanja stvarnih i potencijalnih rizika povezanih s nabavom, obradom i

trgovanjem sirovinama potrebnima za proizvodnju baterija;

(37) „proizvođač” znači bilo koji proizvođač, uvoznik ili distributer koji, bez obzira na

metodu prodaje kojom se služi, među ostalim putem ugovora na daljinu kako je

definirano člankom 2. stavkom 7. Direktive 2011/83/EU, pruža bateriju prvi put radi

distribucije ili uporabe, među ostalim kad je ugrađena u uređaje ili vozila, na

području određene države članice na profesionalnoj osnovi;

(38) „organizacija za kontrolu odgovornosti proizvođača” znači pravni subjekt koji

financijski ili operativno organizira ispunjavanje obveza proširene odgovornosti

proizvođača u ime više proizvođača;

(39) „otpadna baterija” znači svaka baterija za otpad u smislu članka 3. stavka 1.

Direktive 2008/98/EZ;

(40) „ponovna uporaba” znači cjelovita ili djelomična izravna ponovna uporaba baterije u

izvornu svrhu za koju je baterija namijenjena;

(41) „opasna tvar” znači svaka tvar koja ispunjava kriterije za svrstavanje u bilo koji od

sljedećih razreda ili kategorija opasnosti iz Priloga I. Uredbi (EZ) br. 1272/2008

Europskog parlamenta i Vijeća46

:

(a) razredi opasnosti od 2.1. do 2.4., razredi opasnosti 2.6. i 2.7., razred opasnosti

2.8. tipovi A i B, razredi opasnosti 2.9., 2.10. i 2.12., razred opasnosti 2.13. – 1.

i 2. kategorija, razred opasnosti 2.14. – 1. i 2. kategorija, razred opasnosti 2.15.

tipovi od A do F;

(b) razredi opasnosti od 3.1. do 3.6. i razred opasnosti 3.7.‚ „štetni učinci na spolnu

funkciju i plodnost ili na razvoj”, razred opasnosti 3.8., „učinci različiti od

narkotičkih”, razredi opasnosti 3.9. i 3.10.;

(c) razred opasnosti 4.1.;

(d) razred opasnosti 5.1.;

(42) „obrada” znači svaka aktivnost koja se izvodi na otpadnim baterijama nakon što su

predane u postrojenje na razvrstavanje ili pripremu za recikliranje;

46

Uredba (EZ) br. 1272/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o razvrstavanju,

označivanju i pakiranju tvari i smjesa, o izmjeni i stavljanju izvan snage Direktive 67/548/EEZ i

Direktive 1999/45/EZ i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1907/2006 (SL L 353, 31.12.2008., str. 1.).

HR 48 HR

(43) „dobrovoljno skupljalište” znači svako neprofitno, komercijalno ili drugo

gospodarsko poduzeće ili javno tijelo koje na vlastitu inicijativu sudjeluje u

odvojenom skupljanju otpadnih prijenosnih baterija skupljanjem otpadnih

prijenosnih baterija koje sâmo proizvodi ili koje proizvode drugi krajnji korisnici

prije nego što ih preuzmu subjekti za gospodarenje otpadom radi kasnije obrade;

(44) „subjekt za gospodarenje otpadom” znači svaka fizička ili pravna osoba koja se na

profesionalnoj osnovi bavi odvojenim skupljanjem, razvrstavanjem ili obradom

otpadnih baterija;

(45) „odobreno postrojenje” znači bilo koje postrojenje koje je u skladu s Direktivom

2008/98/EZ odobreno za obradu ili recikliranje otpadnih baterija;

(46) „subjekt za recikliranje” znači bilo koja fizička ili pravna osoba s poslovnim

nastanom u Uniji koja izvršava procese recikliranja u odobrenom postrojenju;

(47) „životni vijek” za baterije znači razdoblje koje počinje kad se baterija stavi na tržište,

a završava kad baterija postane otpad;

(48) „razina recikliranja” znači, za određenu državu članicu u određenoj kalendarskoj

godini, postotak koji se dobiva dijeljenjem mase otpadnih baterija koje se u toj

kalendarskoj godini podvrgnu obradi i recikliranju u skladu s člankom 56. ove

Uredbe s masom otpadnih baterija skupljenih u skladu s člancima 48. i 49. ove

Uredbe;

(49) „proces recikliranja” znači bilo koji postupak recikliranja otpadnih baterija, ne

uključujući razvrstavanje ni pripremu za recikliranje, koji se može izvršiti u jednom

ili nekoliko odobrenih postrojenja;

(50) „učinkovitost recikliranja” za proces recikliranja znači omjer koji se dobiva

dijeljenjem mase izlaznih frakcija dobivenih recikliranjem s masom ulazne frakcije

otpadnih baterija izraženo u postotku;

(51) „zakonodavstvo Unije o usklađivanju” znači svako zakonodavstvo Unije kojim se

usklađuju uvjeti za stavljanje proizvoda na tržište;

(52) „nacionalno tijelo” znači nadležno tijelo ili bilo koje drugo tijelo koje sudjeluje u

nadzoru tržišta i koje je odgovorno za takav nadzor kako je utvrđeno u Poglavlju VI.

ili nadzor državne granice u državi članici u pogledu baterija;

(53) „ovlašteni zastupnik” znači svaka fizička ili pravna osoba s poslovnim nastanom u

Uniji koju je proizvođač pisanim putem ovlastio da djeluje u njegovo ime u odnosu

na određene zadaće s obzirom na obveze proizvođača u skladu sa zahtjevima ove

Uredbe;

(54) „uvoznik” znači svaka fizička ili pravna osoba s poslovnim nastanom u Uniji koja na

tržište Unije stavlja bateriju iz treće zemlje;

(55) „distributer” znači svaka fizička ili pravna osoba u lancu opskrbe koja nije

proizvođač ni uvoznik i koja stavlja bateriju na raspolaganje na tržištu;

(56) „rizik” znači kombinacija vjerojatnosti nastanka štete i ozbiljnosti te štete ograničene

na zdravlje ljudi ili sigurnost osoba, imovine ili okoliša.

Za pojmove „otpad”, „posjednik otpada”, „gospodarenje otpadom”, „skupljanje”, „odvojeno

skupljanje”, „sprečavanje”, „priprema za ponovnu uporabu”, „oporaba” i „recikliranje”

primjenjuju se definicije iz članka 3. Direktive 2008/98/EZ.

HR 49 HR

Za pojmove „krajnji korisnik”, „nadzor tržišta”, „tijelo za nadzor tržišta”, „pružatelj usluge

provođenja narudžbi”, „korektivna mjera”, „opoziv” i „povlačenje” primjenjuju se definicije

iz članka 3. Uredbe (EU) 2019/1020.

Za pojmove „neovisni agregator” i „sudionik na tržištu” primjenjuju se definicije iz članka 2.

Direktive (EU) 2019/944.

Članak 3.

Slobodno kretanje

1. Države članice ne smiju, iz razloga povezanih sa zahtjevima u pogledu održivosti,

sigurnosti, označivanja i informacija za baterije ni s upravljanjem otpadnim

baterijama obuhvaćenima ovom Uredbom zabraniti, ograničiti ni otežati stavljanje na

raspolaganje na tržištu ni stavljanje u uporabu baterija koje su u skladu s ovom

Uredbom.

2. Na trgovačkim sajmovima, izložbama, prezentacijama ili sličnim događajima države

članice ne sprečavaju prikazivanje baterija koje nisu u skladu s ovom Uredbom pod

uvjetom da je na vidljiv način jasno naznačeno da takve baterije nisu u skladu s

ovom Uredbom i da nisu na prodaju dok ih se ne uskladi.

Članak 4.

Zahtjevi u pogledu održivosti, sigurnosti, označivanja i informacija za baterije

1. Baterije se stavljaju na tržište ili u uporabu samo ako ispunjavaju:

(a) zahtjeve u pogledu održivosti i sigurnosti utvrđene u Poglavlju II.;

(b) zahtjeve u pogledu označivanja i informacija utvrđene u Poglavlju III.

2. Za sve aspekte koji nisu obuhvaćeni poglavljima II. i III., baterije ne smiju

ugrožavati zdravlje ljudi, sigurnost, imovinu ni okoliš.

Članak 5.

Nadležno tijelo

1. Države članice imenuju jedno ili više nadležnih tijela odgovornih za izvršavanje

obveza koje proizlaze iz Poglavlja VII. te za praćenje i provjeru usklađenosti

proizvođača i organizacija za kontrolu odgovornosti proizvođača sa zahtjevima iz tog

poglavlja.

2. Države članice utvrđuju pojedinosti o organizaciji i radu nadležnog tijela ili

nadležnih tijela, uključujući administrativna i postupovna pravila, kako bi se

osiguralo sljedeće:

(a) registraciju proizvođača u skladu s člankom 46.;

(b) ovlaštenje proizvođača i organizacija za kontrolu odgovornosti proizvođača u

skladu s člankom 47. te ovlaštenje i praćenje u pogledu zahtjevâ na temelju

članka 48.;

(c) nadzor nad provedbom obveza proširene odgovornosti proizvođača u skladu s

člankom 47.;

(d) prikupljanje podataka o baterijama u skladu s člankom 61.;

(e) stavljanje na raspolaganje informacija u skladu s člankom 62.

HR 50 HR

3. Do [tri mjeseca od datuma stupanja na snagu ove Uredbe] države članice

obavješćuju Komisiju o imenima i adresama nadležnih tijela imenovanih u skladu sa

stavkom 1. Države članice bez nepotrebnog odlaganja priopćavaju Komisiji svaku

promjenu imena ili adrese tih nadležnih tijela.

Poglavlje II.

Zahtjevi u pogledu održivosti i sigurnosti

Članak 6.

Ograničenja za opasne tvari

1. Uz ograničenja utvrđena u Prilogu XVII. Uredbi (EZ) br. 1907/2006, baterije ne

smiju sadržavati opasne tvari na koje se primjenjuje ograničenje iz Priloga I., osim

ako ispunjavaju uvjete tog ograničenja.

2. Ako postoji neprihvatljiv rizik za zdravlje ljudi ili okoliš koji treba urediti na razini

Unije i koji proizlazi iz uporabe neke tvari u proizvodnji baterija ili iz tvari koja je

prisutna u baterijama u vrijeme njihova stavljanja na tržište ili tijekom kasnijih faza

njihova životnog ciklusa, uključujući fazu otpada, Komisija donosi delegirani akt u

skladu s postupkom iz članka 73. za izmjenu ograničenja iz Priloga I., u skladu s

postupkom utvrđenim u članku 71.

3. Komisija pri donošenju delegiranog akta iz stavka 2. uzima u obzir socioekonomski

učinak ograničenja, uključujući raspoloživost alternativa za predmetnu opasnu tvar.

4. Ograničenja donesena na temelju stavka 2. ne primjenjuju se na uporabu tvari u

znanstvenim istraživanjima i razvoju (baterija) kako je utvrđeno u članku 3.

stavku 23. Uredbe (EZ) br. 1907/2006.

5. Ako se ograničenje doneseno na temelju stavka 2. ne primjenjuje na istraživanje i

razvoj usmjeren prema proizvodu i procesu, kako je utvrđeno u članku 3. stavku 22.

Uredbe (EZ) br. 1907/2006, to izuzeće i najveća količina tvari koja se može izuzeti

navedeni su u Prilogu I.

Članak 7.

Ugljični otisak baterija za električna vozila i punjivih industrijskih baterija

1. Uz baterije za električna vozila i punjive industrijske baterije s unutarnjom pohranom

i kapacitetom većim od 2 kWh prilaže se tehnička dokumentacija koja za svaki

model i seriju baterije u pojedinom proizvodnom pogonu sadržava deklaraciju o

ugljičnom otisku izrađenu u skladu s delegiranim aktom iz drugog podstavka u kojoj

se navode barem sljedeće informacije:

(a) administrativni podaci o proizvođaču;

(b) podaci o bateriji na koju se deklaracija odnosi;

(c) podaci o geografskoj lokaciji proizvodnog pogona u kojem je proizvedena

baterija;

(d) ukupan ugljični otisak baterije izračunan u kilogramima ekvivalenta ugljikova

dioksida;

(e) ugljični otisak baterije razvrstan prema fazi životnog ciklusa, kako je opisano u

točki 4. Priloga II.;

(f) izjava o provjeri neovisne treće strane;

HR 51 HR

(g) poveznica na internetsku stranicu putem koje je dostupna javna verzija studije

koja potkrepljuje rezultate deklaracije o ugljičnom otisku.

Zahtjev u pogledu deklaracije o ugljičnom otisku iz prvog podstavka primjenjuje se

od 1. srpnja 2024. na baterije za električna vozila i na punjive industrijske baterije.

Komisija najkasnije do 1. srpnja 2023. donosi:

(a) delegirani akt na temelju članka 73. radi dopune ove Uredbe utvrđivanjem

metodologije izračuna ukupnog ugljičnog otiska baterije iz točke (d), u skladu s

ključnim elementima utvrđenima u Prilogu II.;

(b) provedbeni akt kojim se utvrđuje format deklaracije o ugljičnom otisku iz

prvog podstavka. Taj se provedbeni akt donosi u skladu s postupkom

ispitivanja iz članka 74. stavka 3.

Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 73. za

izmjenu zahtjeva u pogledu informacija utvrđenih u prvom podstavku.

2. Baterije za električna vozila i punjive industrijske baterije s unutarnjom pohranom i

kapacitetom većim od 2 kWh moraju imati uočljivu, lako čitljivu i neizbrisivu

oznaku koja pokazuje razred učinkovitosti prema ugljičnom otisku kojemu pojedina

baterija pripada.

Osim informacija utvrđenih u stavku 1., tehnička dokumentacija mora pokazivati da

su deklarirani ugljični otisak i povezano razvrstavanje u razrede učinkovitosti prema

ugljičnom otisku izračunani u skladu s metodologijom utvrđenom u delegiranom

aktu koji Komisija donese u skladu s četvrtim podstavkom.

Zahtjevi u pogledu razreda učinkovitosti prema ugljičnom otisku iz prvog podstavka

primjenjuju se od 1. siječnja 2026. na baterije za električna vozila i na punjive

industrijske baterije.

Komisija najkasnije do 31. prosinca 2024. donosi:

(a) delegirani akt na temelju članka 73. radi dopune ove Uredbe utvrđivanjem

razredâ učinkovitosti prema ugljičnom otisku iz prvog podstavka. Komisija pri

izradi tog delegiranog akta uzima u obzir relevantne ključne elemente utvrđene

u Prilogu II.;

(b) provedbeni akt kojim se utvrđuju formati oznaka iz prvog podstavka i format

deklaracije o razredu učinkovitosti prema ugljičnom otisku iz drugog

podstavka. Taj se provedbeni akt donosi u skladu s postupkom ispitivanja iz

članka 74. stavka 3.

3. Za baterije za električna vozila i punjive industrijske baterije s unutarnjom pohranom

i kapacitetom većim od 2 kWh uz svaki se model i seriju baterije u pojedinom

proizvodnom pogonu prilaže tehnička dokumentacija koja pokazuje da je deklarirana

vrijednost ugljičnog otiska tijekom životnog ciklusa niža od maksimalnog praga

utvrđenog u delegiranom aktu koji Komisija donese u skladu s trećim podstavkom.

Zahtjev u pogledu maksimalnog praga ugljičnog otiska tijekom životnog ciklusa iz

prvog podstavka primjenjuje se od 1. srpnja 2027. na baterije za električna vozila i na

punjive industrijske baterije.

Komisija najkasnije do 1. srpnja 2026. donosi delegirani akt u skladu s člankom 73.

radi dopune ove Uredbe utvrđivanjem maksimalnog praga ugljičnog otiska tijekom

HR 52 HR

životnog ciklusa iz prvog podstavka. Komisija pri izradi tog delegiranog akta uzima

u obzir relevantne ključne elemente utvrđene u Prilogu II.

Uvođenjem maksimalnog praga ugljičnog otiska tijekom životnog ciklusa prema

potrebi se pokreće postupak ponovne klasifikacije razredâ učinkovitosti baterija iz

stavka 2. s obzirom na ugljični otisak.

Članak 8.

Udio recikliranog sadržaja u industrijskim baterijama, baterijama za električna vozila i

automobilskim baterijama

1. Uz industrijske baterije, baterije za električna vozila i automobilske baterije s

unutarnjom pohranom i kapacitetom većim od 2 kWh koje sadržavaju kobalt, olovo,

litij ili nikal u aktivnim materijalima od 1. siječnja 2027. prilaže se tehnička

dokumentacija koja sadržava informacije o količini kobalta, olova, litija ili nikla koji

je oporabljen iz otpada i prisutan u aktivnim materijalima u svakom modelu i seriji

baterija u pojedinom proizvodnom pogonu.

Komisija do 31. prosinca 2025. mora donijeti provedbeni akt kojim se utvrđuje

metodologija izračuna i provjere količine kobalta, olova, litija ili nikla oporabljenog

iz otpada koji je prisutan u aktivnim materijalima u baterijama iz prvog podstavka te

format tehničke dokumentacije. Taj se provedbeni akt donosi u skladu s postupkom

ispitivanja iz članka 74. stavka 3.

2. Uz industrijske baterije, baterije za električna vozila i automobilske baterije s

unutarnjom pohranom i kapacitetom većim od 2 kWh koje sadržavaju kobalt, olovo,

litij ili nikal u aktivnim materijalima od 1. siječnja 2030. prilaže se tehnička

dokumentacija koja pokazuje da te baterije sadržavaju sljedeće minimalne udjele

kobalta, olova, litija ili nikla koji je oporabljen iz otpada i prisutan u aktivnim

materijalima u svakom modelu i seriji baterija u pojedinom proizvodnom pogonu:

(a) 12 % za kobalt,

(b) 85 % za olovo;

(c) 4 % za litij;

(d) 4 % za nikal.

3. Uz industrijske baterije, baterije za električna vozila i automobilske baterije s

unutarnjom pohranom i kapacitetom većim od 2 kWh koje sadržavaju kobalt, olovo,

litij ili nikal u aktivnim materijalima od 1. siječnja 2035. prilaže se tehnička

dokumentacija koja pokazuje da te baterije sadržavaju sljedeće minimalne udjele

kobalta, olova, litija ili nikla koji je oporabljen iz otpada i prisutan u aktivnim

materijalima u svakom modelu i seriji baterija u pojedinom proizvodnom pogonu:

(a) 20 % za kobalt,

(b) 85 % za olovo;

(c) 10 % za litij;

(d) 12 % za nikal.

4. Kad je to opravdano i primjereno zbog raspoloživosti odnosno nedovoljne

raspoloživosti kobalta, olova, litija ili nikla oporabljenog iz otpada, Komisija je u

skladu s člankom 73. ovlaštena do 31. prosinca 2027. donijeti delegirani akt za

izmjenu ciljeva iz stavaka 2. i 3.

HR 53 HR

Članak 9.

Zahtjevi u pogledu učinkovitosti i trajnosti prijenosnih baterija za opću uporabu

1. Prijenosne baterije za opću uporabu od 1. siječnja 2027. moraju zadovoljavati

vrijednosti za parametre elektrokemijske učinkovitosti i trajnosti iz Priloga III.

utvrđene delegiranim aktom koji Komisija donese u skladu sa stavkom 2.

2. Komisija do 31. prosinca 2025. mora donijeti delegirani akt u skladu s člankom 73.

radi dopune ove Uredbe utvrđivanjem minimalnih vrijednosti za parametre

elektrokemijske učinkovitosti i trajnosti utvrđene u Prilogu III. koje prijenosne

baterije za opću uporabu moraju zadovoljiti.

Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 73. radi

izmjene parametara elektrokemijske učinkovitosti i trajnosti utvrđenih u Prilogu III. s

obzirom na tehnički i znanstveni napredak.

Komisija pri izradi delegiranog akta iz prvog podstavka razmatra potrebu za

smanjenjem utjecaja prijenosnih baterija za opću uporabu na okoliš tijekom njihova

životnog ciklusa i uzima u obzir relevantne međunarodne norme i sustave

označivanja. Komisija osigurava i da odredbe iz tog delegiranog akta nemaju znatan

negativan učinak na funkcionalnost tih baterija ni uređaja u koji su te baterije

ugrađene, na cjenovnu pristupačnost i trošak za krajnje korisnike ni na konkurentnost

industrije. Proizvođačima predmetnih baterija i uređaja ne smije se nametati

prekomjerno administrativno opterećenje.

3. Komisija do 31. prosinca 2030. mora procijeniti izvedivost mjera usmjerenih na

ukidanje uporabe nepunjivih prijenosnih baterija za opću uporabu na temelju

metodologije procjene životnog ciklusa u svrhu smanjenja njihova utjecaja na okoliš.

U tu svrhu Komisija Europskom parlamentu i Vijeću podnosi izvješće te razmatra

poduzimanje odgovarajućih mjera, uključujući donošenje zakonodavnih prijedloga.

Članak 10.

Zahtjevi u pogledu učinkovitosti i trajnosti punjivih industrijskih baterija i baterija za

električna vozila

1. Uz punjive industrijske baterije i baterije za električna vozila s unutarnjom pohranom

i kapacitetom većim od 2 kWh od [12 mjeseci nakon stupanja Uredbe na snagu]

prilaže se tehnička dokumentacija koja sadržava vrijednosti za parametre

elektrokemijske učinkovitosti i trajnosti utvrđene u dijelu A Priloga IV.

Tehnička dokumentacija iz prvog podstavka sadržava i objašnjenje tehničkih

specifikacija, normi i uvjeta koji su upotrijebljeni za mjerenje, izračunavanje ili

procjenjivanje vrijednosti za parametre elektrokemijske učinkovitosti i trajnosti. To

objašnjenje mora sadržavati barem elemente utvrđene u dijelu B Priloga IV.

2. Punjive industrijske baterije s unutarnjom pohranom i kapacitetom većim od 2 kWh

od 1. siječnja 2026. moraju zadovoljavati minimalne vrijednosti utvrđene

delegiranim aktom koji Komisija donese u skladu sa stavkom 3. za parametre

elektrokemijske učinkovitosti i trajnosti utvrđene u dijelu A Priloga IV.

3. Komisija do 31. prosinca 2024. mora donijeti delegirani akt u skladu s člankom 73.

radi dopune ove Uredbe utvrđivanjem minimalnih vrijednosti za parametre

elektrokemijske učinkovitosti i trajnosti utvrđene u dijelu A Priloga IV. koje punjive

industrijske baterije s unutarnjom pohranom i kapacitetom većim od 2 kWh moraju

zadovoljiti.

HR 54 HR

Komisija pri izradi delegiranog akta iz prvog podstavka razmatra potrebu za

smanjenjem utjecaja na okoliš punjivih industrijskih baterija s unutarnjom pohranom

i kapacitetom većim od 2 kWh tijekom njihova životnog ciklusa i osigurava da

zahtjevi utvrđeni tim aktom nemaju znatan negativan učinak na funkcionalnost tih

baterija ni uređaja u koje su te baterije ugrađene, na cjenovnu pristupačnost baterija

ili uređaja ni na konkurentnost industrije. Proizvođačima predmetnih baterija i

uređaja ne smije se nametati prekomjerno administrativno opterećenje.

Članak 11.

Mogućnost uklanjanja i zamjene prijenosnih baterija

1. Krajnjem korisniku ili neovisnim subjektima mora biti omogućeno jednostavno

uklanjanje ili zamjena prijenosnih baterija ugrađenih u uređaje tijekom čitavog

životnog vijeka uređaja ako baterije imaju kraći životni vijek od uređaja, odnosno

najkasnije do kraja životnog vijeka uređaja.

Smatra se da se baterija jednostavno može zamijeniti ako se nakon uklanjanja iz

uređaja može zamijeniti sličnom baterijom bez učinka na funkcioniranje ili

učinkovitost tog uređaja.

2. Obveze utvrđene u stavku 1. ne primjenjuju se ako je:

(a) zbog sigurnosti, učinkovitosti, medicinskih razloga ili cjelovitosti podataka

nužno kontinuirano napajanje energijom i trajna povezanost između uređaja i

prijenosne baterije; ili

(b) funkcioniranje baterije moguće samo kad je baterija ugrađena u strukturu

uređaja.

3. Komisija donosi smjernice za olakšavanje usklađene primjene odstupanja utvrđenih

u stavku 2.

Članak 12.

Sigurnost sustava za pohranu energije sa stacionarnom baterijom

1. Uz sustave za pohranu energije sa stacionarnom baterijom prilaže se tehnička

dokumentacija koja pokazuje da su oni sigurni pri uobičajenom radu i uporabi,

zajedno s dokazima da su uspješno ispitani s obzirom na sigurnosne parametre

utvrđene u Prilogu V., za što se trebaju primijeniti suvremene metodologije

ispitivanja.

2. Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 73. radi

izmjene sigurnosnih parametara utvrđenih u Prilogu V. s obzirom na tehnički i

znanstveni napredak.

Poglavlje III.

Zahtjevi u pogledu označivanja i informacija

Članak 13.

Označivanje baterija

1. Baterije se od 1. siječnja 2027. označuju oznakom koja sadržava informacije

utvrđene u dijelu A Priloga VI.

HR 55 HR

2. Od 1. siječnja 2027. prijenosne i automobilske baterije označuju se oznakom koja

sadržava informacije o njihovu kapacitetu, a prijenosne baterije označuju se oznakom

koja sadržava informacije o njihovu minimalnom prosječnom trajanju kad se

upotrebljavaju za određene primjene.

3. Baterije se od 1. srpnja 2023. označuju simbolom koji označava „odvojeno

skupljanje” u skladu sa zahtjevima utvrđenima u dijelu B Priloga VI.

Simbol mora prekrivati najmanje 3 % površine najveće plohe baterije, najviše do

5 cm × 5 cm.

U slučaju cilindričnih baterijskih ćelija taj simbol mora prekrivati najmanje 1,5 %

površine baterije, najviše do 5 cm × 5 cm.

Ako je veličina baterije tolika da bi simbol bio manji od 0,5 cm × 0,5 cm, bateriju

nije potrebno označiti, već se simbol veličine najmanje 1 cm × 1 cm otiskuje na

ambalaži.

4. Baterije koje sadržavaju više od 0,002 % kadmija ili više od 0,004 % olova od

1. srpnja 2023. označuju se odgovarajućim kemijskim simbolom za predmetni metal:

Cd ili Pb.

Simbol koji označava sadržaj teških metala tiska se ispod simbola prikazanog u

dijelu B Priloga VI. i prekriva površinu od najmanje jedne četvrtine veličine tog

simbola.

5. Baterije se označuju QR kodom u skladu s dijelom C Priloga VI.; taj kod omogućava

pristup sljedećim informacijama:

(a) informacijama iz stavka 1. za sve baterije od 1. siječnja 2027.;

(b) informacijama iz stavka 2. za prijenosne i automobilske baterije od

1. siječnja 2027.;

(c) simbolu iz stavka 3. za sve baterije od 1. siječnja 2023.;

(d) simbolu iz stavka 4. za baterije koje sadržavaju više od 0,002 % kadmija ili

više od 0,004 % olova od 1. siječnja 2023.;

(e) izvješću iz članka 39. stavka 6. za punjive industrijske baterije i baterije za

električna vozila od [12 mjeseci nakon stupanja ove Uredbe na snagu];

(f) deklaraciji o ugljičnom otisku iz članka 7. stavka 1. za baterije za električna

vozila i za punjive industrijske baterije s unutarnjom pohranom i kapacitetom

većim od 2 kWh od 1. srpnja 2024.;

(g) razredu učinkovitosti prema ugljičnom otisku iz članka 7. stavka 2. za baterije

za električna vozila i za punjive industrijske baterije s unutarnjom pohranom i

kapacitetom većim od 2 kWh od 1. siječnja 2026.;

(h) količini kobalta, olova, litija ili nikla oporabljenog iz otpada i prisutnog u

aktivnim materijalima u bateriji u skladu s člankom 8. za punjive industrijske

baterije, automobilske baterije i baterije za električna vozila s unutarnjom

pohranom i kapacitetom većim od 2 kWh od 1. siječnja 2027.;

(i) izjavi iz članka 18. za sve baterije od 1. siječnja 2023.;

(j) informacijama iz članka 60. stavka 1. točaka od (a) do (f) za sve baterije od

1. srpnja 2023.

HR 56 HR

6. Oznake i QR kod iz stavaka od 1. do 5. otiskuju se ili urezuju na bateriju tako da su

uočljivi, čitljivi i neizbrisivi. Ako to nije moguće ili opravdano zbog prirode i

veličine baterije, oznake se stavljaju na ambalažu i u dokumente priložene bateriji.

7. Komisija do 31. prosinca 2025. mora donijeti provedbene akte radi utvrđivanja

usklađenih specifikacija za zahtjeve u pogledu označivanja iz stavaka 1. i 2. Ti se

provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 74. stavka 3.

Članak 14.

Informacije o stanju i očekivanom životnom vijeku baterija

1. Punjive industrijske baterije i baterije za električna vozila s unutarnjom pohranom i

kapacitetom većim od 2 kWh moraju uključivati sustav upravljanja baterijom koji

sadržava podatke o parametrima za utvrđivanje stanja i očekivanog životnog vijeka

baterija kako je utvrđeno u Prilogu VII.

2. Pristup podacima u sustavu upravljanja baterijom iz stavka 1. u svakom se trenutku

neselektivno omogućava pravnoj ili fizičkoj osobi koja je zakonito kupila bateriju ili

bilo kojoj trećoj strani koja djeluje u njezino ime u sljedeće svrhe:

(a) procjena preostale vrijednosti baterije i mogućnost daljnje uporabe;

(b) olakšavanje ponovne uporabe, prenamjene ili ponovne proizvodnje baterije;

(c) stavljanje baterije na raspolaganje neovisnim agregatorima ili sudionicima na

tržištu putem pohrane energije.

3. Odredbe ovog članka primjenjuju se uz one utvrđene u zakonodavstvu Unije o

homologaciji vozila.

Poglavlje IV.

Sukladnost baterija

Članak 15.

Pretpostavka sukladnosti baterija

1. Za potrebe usklađenosti i provjere usklađenosti sa zahtjevima utvrđenima u člancima

9., 10., 12. i 13. te članku 59. stavku 5. točki (a) ove Uredbe, mjerenja i izračuni

provode se primjenom pouzdane, točne i ponovljive metode kod koje se uzimaju u

obzir općepriznate najsuvremenije metode i za čije se rezultate smatra da imaju nisku

razinu nepouzdanosti, uključujući metode navedene u normama čiji su referentni

brojevi u tu svrhu objavljeni u Službenom listu Europske unije.

2. Za baterije koje su ispitane prema usklađenim normama ili dijelovima usklađenih

normi na koje su upućivanja objavljena u Službenom listu Europske unije

pretpostavlja se da su u skladu sa zahtjevima iz članaka 9., 10. i 13. te članka 59.

stavka 5. točke (a) u mjeri u kojoj su ti zahtjevi obuhvaćeni tim usklađenim

normama.

3. Za baterije koje su u skladu s usklađenim normama ili dijelovima usklađenih normi

na koje su upućivanja objavljena u Službenom listu Europske unije pretpostavlja se

da su u skladu sa zahtjevima utvrđenima u članku 12. u mjeri u kojoj su ti zahtjevi

obuhvaćeni tim usklađenim normama.

HR 57 HR

Članak 16.

Zajedničke specifikacije

1. Komisija je ovlaštena za donošenje provedbenih akata kojima se propisuju

zajedničke specifikacije za zahtjeve utvrđene u člancima 9., 10., 12. i 13. te

članku 59. stavku 5. točki (a) ili ispitivanja iz članka 15. stavka 2. ako:

(a) ti zahtjevi ili ispitivanja nisu obuhvaćeni usklađenim normama ili njihovim

dijelovima na koje su upućivanja objavljena u Službenom listu Europske unije;

ili

(b) Komisija primijeti nepotrebna odlaganja u donošenju zatraženih usklađenih

normi ili ako smatra da relevantne usklađene norme nisu dostatne; ili

(c) Komisija odluči u skladu s postupkom iz članka 11. stavka 5. Uredbe (EU)

br. 1025/2012 zadržati ograničavanja ili povući upućivanja na usklađene norme

ili njihove dijelove kojima su ti zahtjevi ili ispitivanja obuhvaćeni.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 74. stavka 3.

2. Za baterije koje su ispitane prema zajedničkim specifikacijama ili dijelovima

zajedničkih specifikacija pretpostavlja se da su u skladu sa zahtjevima utvrđenima u

člancima 9., 10. i 13. te članku 59. stavku 5. točki (a) u mjeri u kojoj su ti zahtjevi

obuhvaćeni tim zajedničkim specifikacijama ili njihovim dijelovima i, prema potrebi,

u kojoj su zadovoljene minimalne vrijednosti utvrđene za navedene zahtjeve.

3. Za baterije koje su u skladu sa zajedničkim specifikacijama ili njihovim dijelovima

pretpostavlja se da su u skladu sa zahtjevima utvrđenima u članku 12. u mjeri u kojoj

su ti zahtjevi obuhvaćeni tim zajedničkim specifikacijama ili njihovim dijelovima.

Članak 17.

Postupci ocjenjivanja sukladnosti

1. Prije stavljanja baterije na tržište ili u uporabu proizvođač ili njegov ovlašteni

zastupnik osigurava provođenje ocjenjivanja sukladnosti proizvoda sa zahtjevima iz

poglavlja II. i III. ove Uredbe.

2. Ocjenjivanje sukladnosti baterija sa zahtjevima utvrđenima u člancima 6., 9., 10.,

11., 12., 13. i 14. provodi se u skladu s postupkom utvrđenim u dijelu A Priloga VIII.

3. Ocjenjivanje sukladnosti baterija sa zahtjevima utvrđenima u člancima 7., 8. i 39.

provodi se u skladu s postupkom utvrđenim u dijelu B Priloga VIII.

4. Komisija je temeljem članka 73. ovlaštena za donošenje delegiranih akata radi

izmjene Priloga VIII. uvođenjem dodatnih koraka provjere u module ocjenjivanja

sukladnosti ili zamjenom tih modula drugim modulima utvrđenima u Odluci

br. 768/2008/EZ, po potrebi nakon njihova prilagođavanja specifičnim zahtjevima za

baterije.

5. Zapisi i prepiska koji se odnose na ocjenjivanje sukladnosti baterija sastavljaju se na

službenom jeziku države članice u kojoj prijavljeno tijelo koje provodi postupke

ocjenjivanja sukladnosti iz stavaka 1. i 2. ima poslovni nastan ili na jeziku koji to

tijelo prihvaća.

HR 58 HR

Članak 18.

EU izjava o sukladnosti

1. EU izjavom o sukladnosti potvrđuje se da je dokazano ispunjenje zahtjeva iz

poglavlja II. i III.

2. EU izjava o sukladnosti ima strukturu uzorka navedenu u Prilogu IX., sadržava

elemente određene u relevantnim modulima iz Priloga VIII. i redovito se ažurira.

Prevodi se na jezik ili jezike koje zahtijeva država članica u kojoj je baterija stavljena

na tržište ili u uporabu.

3. Ako se na jedan model baterije primjenjuje više od jednog akta Unije kojim se

zahtijeva EU izjava o sukladnosti, u vezi sa svim takvim aktima Unije sastavlja se

samo jedna EU izjava o sukladnosti. U toj izjavi navode se predmetni akti Unije i

upućivanja na njihove objave.

Članak 19.

Opća načela stavljanja oznake CE

Stavljanje oznake CE podliježe općim načelima utvrđenima u članku 30. Uredbe (EZ)

br. 765/2008.

Članak 20.

Pravila i uvjeti za stavljanje oznake CE

1. Oznaka CE stavlja se na bateriju tako da bude uočljiva, čitljiva i neizbrisiva. Ako

zbog prirode baterije to nije moguće ili opravdano, stavlja se na ambalažu i u

dokumente priložene bateriji.

2. Oznaka CE stavlja se prije stavljanja baterije na tržište.

3. Nakon oznake CE navodi se identifikacijski broj prijavljenog tijela koje je provelo

postupak ocjenjivanja sukladnosti. Identifikacijski broj stavlja sâmo prijavljeno tijelo

ili, prema njegovim uputama, proizvođač odnosno proizvođačev ovlašteni zastupnik.

4. Nakon oznake CE i identifikacijskog broja iz stavka 3. navode se, ako je primjenjivo,

druge oznake koje ukazuju na poseban rizik, uporabu ili drugu opasnost povezanu s

uporabom, skladištenjem, obradom ili prijevozom baterije.

5. Države članice oslanjaju se na postojeće mehanizme kako bi osigurale pravilnu

primjenu sustava pravila za stavljanje oznake CE i poduzimaju potrebne mjere u

slučaju nepravilne uporabe te oznake.

Poglavlje V.

Prijavljivanje tijela za ocjenjivanje sukladnosti

Članak 21.

Prijavljivanje

Države članice Komisiji i ostalim državama članicama prijavljuju tijela za ocjenjivanje

sukladnosti koja su ovlaštena za provođenje ocjenjivanja sukladnosti na temelju ove Uredbe.

Članak 22.

Tijela koja provode prijavljivanje

HR 59 HR

1. Države članice imenuju tijelo koje provodi prijavljivanje koje je nadležno za

utvrđivanje i provedbu postupaka potrebnih za ocjenjivanje i prijavljivanje tijela za

ocjenjivanje sukladnosti te praćenje prijavljenih tijela, uključujući usklađenost s

člankom 25.

2. Države članice mogu odlučiti da ocjenjivanje i praćenje iz stavka 1. provodi

nacionalno akreditacijsko tijelo u smislu Uredbe (EZ) br. 765/2008 i u skladu s njom.

3. Ako tijelo koje provodi prijavljivanje delegira ili na neki drugi način povjeri

ocjenjivanje, prijavljivanje ili praćenje iz stavka 1. ovog članka tijelu koje nije tijelo

javne vlasti, to tijelo mora biti pravni subjekt i mutatis mutandis ispunjavati zahtjeve

iz članka 23. Osim toga, ono mora biti osigurano od odgovornosti koje proizlaze iz

njegovih aktivnosti.

4. Tijelo koje provodi prijavljivanje preuzima punu odgovornost za zadaće koje obavlja

tijelo iz stavka 3.

Članak 23.

Zahtjevi u vezi s tijelima koja provode prijavljivanje

1. Tijelo koje provodi prijavljivanje osniva se, organizira i djeluje tako da se zaštite

objektivnost i nepristranost njegovih aktivnosti i izbjegnu sukobi interesa s

prijavljenim tijelima i tijelima za ocjenjivanje sukladnosti koja podnose zahtjev za

prijavljivanje u skladu s člankom 28.

2. Tijelo koje provodi prijavljivanje organizira se tako da svaku odluku koja se odnosi

na prijavljivanje tijela za ocjenjivanje sukladnosti donose mjerodavne osobe različite

od onih koje provode ocjenjivanje za tijela za ocjenjivanje sukladnosti koja podnose

zahtjev za prijavljivanje u skladu s člankom 28.

3. Tijelo koje provodi prijavljivanje ne nudi niti obavlja aktivnosti koje obavljaju tijela

za ocjenjivanje sukladnosti kao ni usluge savjetovanja na tržišnoj ili konkurentskoj

osnovi.

4. Tijelo koje provodi prijavljivanje štiti povjerljivost prikupljenih podataka. Međutim,

razmjenjuje informacije o prijavljenim tijelima s Komisijom te tijelima koja provode

prijavljivanje u drugim državama članicama i drugim relevantnim nacionalnim

tijelima.

5. Tijelo koje provodi prijavljivanje raspolaže dostatnim brojem stručnog osoblja za

pravilnu provedbu svojih zadaća.

Članak 24.

Obveze obavješćivanja koje se odnose na tijela koja provode prijavljivanje

Države članice obavješćuju Komisiju o svojim postupcima za ocjenjivanje i prijavljivanje

tijelâ za ocjenjivanje sukladnosti, o praćenju prijavljenih tijela i o svim promjenama u vezi s

time.

Komisija stavlja te podatke na raspolaganje javnosti.

Članak 25.

Zahtjevi u vezi s prijavljenim tijelima

1. Za potrebe prijavljivanja tijelo za ocjenjivanje sukladnosti mora ispunjavati zahtjeve

utvrđene stavcima od 2. do 11.

HR 60 HR

2. Tijelo za ocjenjivanje sukladnosti osniva se u skladu s nacionalnim pravom države

članice i ima pravnu osobnost.

3. Tijelo za ocjenjivanje sukladnosti tijelo je treće strane neovisno u odnosu na bilo

kakve poslovne veze i model baterije koji ocjenjuje, osobito u odnosu na proizvođače

baterija, trgovinske partnere proizvođača baterija, dioničke ulagače u postrojenja

proizvođača baterija te u odnosu na ostala prijavljena tijela i poslovna udruženja,

matična društva i društva kćeri prijavljenih tijela.

4. Tijelo za ocjenjivanje sukladnosti, njegovo najviše rukovodstvo i djelatnici

odgovorni za provedbu zadaća ocjenjivanja sukladnosti ne smiju biti projektant,

proizvođač, dobavljač, instalater, kupac, vlasnik, korisnik ni održavatelj baterija koje

ocjenjuju, kao ni predstavnici bilo koje od tih strana. Time se ne isključuje uporaba

baterija potrebnih za aktivnosti tijela za ocjenjivanje sukladnosti ni uporaba baterija u

osobne svrhe.

Tijelo za ocjenjivanje sukladnosti, njegovo najviše rukovodstvo ni djelatnici

zaduženi za provedbu zadaća ocjenjivanja sukladnosti ne smiju biti izravno uključeni

u projektiranje, proizvodnju, prodaju, ugradnju, uporabu ni održavanje tih baterija

niti smiju zastupati stranke uključene u te aktivnosti. Ne smiju sudjelovati ni u

kakvoj aktivnosti koja može ugroziti neovisnost njihove prosudbe ili poštenje u

odnosu na aktivnosti ocjenjivanja sukladnosti za koje su prijavljeni. To se posebno

odnosi na usluge savjetovanja.

Tijelo za ocjenjivanje sukladnosti osigurava da aktivnosti njegovih matičnih ili

sestrinskih društava, društava kćeri ili podizvođača ne utječu na povjerljivost,

objektivnost ni nepristranost njegovih aktivnosti ocjenjivanja sukladnosti.

5. Tijelo za ocjenjivanje sukladnosti i njegovo osoblje provode aktivnosti ocjenjivanja

sukladnosti na najvišem stupnju profesionalnosti i potrebne tehničke stručnosti u

određenom području, bez pritisaka i poticaja, posebno financijskih, koji bi mogli

utjecati na njihovu prosudbu ili rezultate aktivnosti ocjenjivanja sukladnosti, posebno

u vezi s osobama ili skupinama osoba koje su zainteresirane za rezultate tih

aktivnosti.

6. Tijelo za ocjenjivanje sukladnosti u stanju je provoditi sve aktivnosti ocjenjivanja

sukladnosti iz Priloga VIII. za koje je prijavljeno, bez obzira na to obavlja li te

aktivnosti sâmo tijelo ili se one obavljaju u njegovo ime i pod njegovom

odgovornošću.

U bilo kojem trenutku i za bilo koji postupak ocjenjivanja sukladnosti te za svaki

model baterije za koji je prijavljeno, tijelo za ocjenjivanje sukladnosti raspolaže

potrebnim:

(a) internim osobljem s tehničkim znanjem te dostatnim i primjerenim iskustvom

za obavljanje aktivnosti ocjenjivanja sukladnosti;

(b) opisima postupaka u skladu s kojima se provodi ocjenjivanje sukladnosti te

koji osiguravaju transparentnost i mogućnost ponavljanja tih postupaka;

(c) odgovarajućim politikama i postupcima za razlikovanje aktivnosti koje provodi

kao prijavljeno tijelo i drugih aktivnosti;

(d) postupcima za provođenje aktivnosti ocjenjivanja sukladnosti u kojima se

uzima u obzir veličina poduzeća, sektor u kojemu djeluje, njegova struktura,

stupanj složenosti tehnologije predmetne baterije i masovna ili serijska priroda

proizvodnog procesa.

HR 61 HR

Tijelo za ocjenjivanje sukladnosti u svakom trenutku ima pristup svoj ispitnoj opremi

ili postrojenjima koja su potrebna za svaki postupak ocjenjivanja sukladnosti i svaki

model baterije za koji je prijavljeno.

7. Osoblje odgovorno za obavljanje zadaća ocjenjivanja sukladnosti odlikuje sljedeće:

(a) dobra tehnička i stručna osposobljenost kojom su obuhvaćene sve aktivnosti

ocjenjivanja sukladnosti za koje je tijelo za ocjenjivanje sukladnosti

prijavljeno;

(b) zadovoljavajuće poznavanje zahtjeva povezanih s ocjenjivanjima koja provodi

i odgovarajuće ovlaštenje za provedbu tih ocjenjivanja;

(c) odgovarajuće poznavanje i razumijevanje zahtjevâ iz poglavlja II. i III.,

primjenjivih usklađenih normi iz članka 15. i zajedničkih specifikacija iz

članka 16. te relevantnih odredaba zakonodavstva Unije o usklađivanju i

nacionalnog zakonodavstva;

(d) sposobnost sastavljanja certifikata, vođenja evidencije i pripreme izvješća

kojima se dokazuje da su ocjenjivanja sukladnosti provedena.

8. Zajamčena je nepristranost tijela za ocjenjivanje sukladnosti, njegova najvišeg

rukovodstva i osoblja odgovornog za provedbu aktivnosti ocjenjivanja sukladnosti.

Naknada za rad najvišeg rukovodstva i osoblja odgovornog za provedbu aktivnosti

ocjenjivanja sukladnosti ne ovisi o broju provedenih ocjenjivanja ni o rezultatima tih

ocjenjivanja.

9. Tijelo za ocjenjivanje sukladnosti sklapa osiguranje od odgovornosti, osim ako

odgovornost preuzme država u skladu s nacionalnim pravom države članice u kojoj

se aktivnosti provode ili ako je za ocjenjivanje sukladnosti izravno odgovorna ta

država članica.

10. Osoblje tijela za ocjenjivanje sukladnosti čuva poslovnu tajnu koja se odnosi na sve

podatke prikupljene pri provođenju njegovih aktivnosti ocjenjivanja sukladnosti u

skladu s Prilogom VIII., osim u slučaju kad ih zahtijeva nadležno tijelo države

članice u kojoj se provode njegove aktivnosti. Vlasnička su prava zaštićena.

11. Tijelo za ocjenjivanje sukladnosti sudjeluje u odgovarajućim aktivnostima

normizacije i aktivnostima koordinacijske skupine prijavljenog tijela osnovane u

skladu s člankom 37. ili osigurava da je njegovo osoblje koje provodi ocjenjivanje

sukladnosti informirano o tim aktivnostima te kao opće smjernice primjenjuje

administrativne odluke i dokumente nastale kao rezultat rada te skupine.

Članak 26.

Pretpostavka sukladnosti prijavljenih tijela

Ako tijelo za ocjenjivanje sukladnosti dokaže da ispunjava kriterije utvrđene u relevantnim

usklađenim normama ili njihovim dijelovima, na koje su upućivanja objavljena u Službenom

listu Europske unije, pretpostavlja se da je u skladu sa zahtjevima iz članka 25. u mjeri u kojoj

primjenjive usklađene norme obuhvaćaju te zahtjeve.

Članak 27.

Društva kćeri i podizvođači prijavljenih tijela

1. Ako prijavljeno tijelo povjeri određene zadaće povezane s ocjenjivanjem sukladnosti

podizvođačima ili ih prenese društvu kćeri, mora osigurati da taj podizvođač ili to

HR 62 HR

društvo kći ispunjava zahtjeve iz članka 25. te o tome obavješćuje tijelo koje provodi

prijavljivanje.

2. Prijavljeno tijelo preuzima punu odgovornost za zadaće koje obavljaju podizvođači

ili društva kćeri, bez obzira na mjesto njihova poslovnog nastana.

3. Aktivnosti se mogu povjeriti podizvođaču ili ih može provoditi društvo kći samo ako

je stranka s tim suglasna. Podizvođaču odnosno društvu kćeri ne može se delegirati

zadatak uspostave i nadzora internih postupaka, općih politika, kodeksa ponašanja ili

drugih internih pravila, imenovanje osoblja za određene zadaće ni donošenje odluka

o izdavanju potvrda.

4. Prijavljeno tijelo tijelu koje provodi prijavljivanje stavlja na raspolaganje

odgovarajuće dokumente koji se odnose na ocjenjivanje kvalifikacija podizvođača ili

društva kćeri i na poslove koje oni obavljaju u skladu s Prilogom VIII.

Članak 28.

Zahtjev za prijavljivanje

1. Tijelo za ocjenjivanje sukladnosti podnosi zahtjev za prijavljivanje tijelu koje

provodi prijavljivanje u državi članici u kojoj ima poslovni nastan.

2. Zahtjevu za prijavu prilaže se opis aktivnosti ocjenjivanja sukladnosti, modula za

ocjenjivanje sukladnosti utvrđenih u Prilogu VIII. i modela baterije za koji tijelo za

ocjenjivanje sukladnosti tvrdi da je nadležno, kao i potvrda o akreditaciji koju je

izdalo nacionalno akreditacijsko tijelo i kojom se potvrđuje da tijelo za ocjenjivanje

sukladnosti ispunjava zahtjeve iz članka 25.

3. Ako predmetno tijelo za ocjenjivanje sukladnosti ne može dostaviti potvrdu o

akreditaciji iz stavka 2., tijelu koje provodi prijavljivanje dostavlja svu dokaznu

dokumentaciju potrebnu za provjeru, priznavanje i redovni nadzor njegove

usklađenosti sa zahtjevima iz članka 25., uključujući odgovarajuću dokumentaciju

kojom se dokazuje neovisnost tijela za ocjenjivanje sukladnosti u smislu stavka 3.

tog članka.

Članak 29.

Postupak prijavljivanja

1. Tijelo koje provodi prijavljivanje može prijaviti samo tijela za ocjenjivanje

sukladnosti koja ispunjavaju zahtjeve iz članka 25.

2. Tijelo koje provodi prijavljivanje obavješćuje Komisiju i druge države članice o

svakom tijelu za ocjenjivanje sukladnosti iz stavka 1. putem alata za elektroničko

prijavljivanje koji je razvila i kojim upravlja Komisija.

3. Ta obavijest sadržava sve pojedinosti o aktivnostima ocjenjivanja sukladnosti,

modulu ili modulima za ocjenjivanje sukladnosti, obuhvaćenim baterijama i

relevantnim potvrdama stručnosti.

4. Ako se prijavljivanje ne temelji na potvrdi o akreditaciji iz članka 28. stavka 2., tijelo

koje provodi prijavljivanje Komisiji i drugim državama članicama dostavlja dokaznu

dokumentaciju kojom se potvrđuje stručnost tijela za ocjenjivanje sukladnosti i

mehanizmi na snazi kako bi se osiguralo da će se tijelo redovito pratiti i da će

nastaviti ispunjavati zahtjeve iz članka 25.

HR 63 HR

5. Predmetno tijelo za ocjenjivanje sukladnosti može obavljati aktivnosti prijavljenog

tijela samo ako Komisija ili druge države članice ne podnesu prigovor u roku od dva

tjedna od prijavljivanja u slučajevima kad prijava uključuje potvrdu o akreditaciji iz

članka 28. stavka 2., odnosno u roku od dva mjeseca od prijavljivanja u slučajevima

kad prijava uključuje dokaznu dokumentaciju iz članka 28. stavka 3.

6. Tijelo koje provodi prijavljivanje obavješćuje Komisiju i druge države članice o svim

naknadnim relevantnim promjenama u vezi s prijavljivanjem iz stavka 2.

Članak 30.

Identifikacijski brojevi i popisi prijavljenih tijela

1. Komisija prijavljenom tijelu dodjeljuje identifikacijski broj.

Dodjeljuje mu samo jedan takav broj, čak i kad je tijelo prijavljeno na temelju više

akata Unije.

2. Komisija objavljuje popis prijavljenih tijela, uključujući identifikacijske brojeve koji

su im dodijeljeni i aktivnosti ocjenjivanja sukladnosti za koje su prijavljena.

Komisija osigurava redovito ažuriranje tog popisa.

Članak 31.

Izmjene u prijavama

1. Ako tijelo koje provodi prijavljivanje utvrdi ili je obaviješteno da prijavljeno tijelo

više ne zadovoljava zahtjeve iz članka 25. ili da ne ispunjava svoje obveze, tijelo

koje provodi prijavljivanje prema potrebi ograničava, suspendira ili povlači prijavu,

ovisno o ozbiljnosti neispunjavanja tih zahtjeva ili obveza. O tome odmah

obavješćuje Komisiju i druge države članice.

2. U slučaju ograničenja, suspenzije ili povlačenja prijave, ili ako je prijavljeno tijelo

prestalo s radom, tijelo koje provodi prijavljivanje poduzima odgovarajuće mjere

kako bi osiguralo da dokumentaciju tog tijela obradi drugo prijavljeno tijelo ili da se

stavi na raspolaganje odgovornim tijelima koja provode prijavljivanje i tijelima za

nadzor tržišta na njihov zahtjev.

Članak 32.

Osporavanje stručnosti prijavljenih tijela

1. Komisija istražuje sve slučajeve u kojima sumnja ili je upozorena na sumnju u

stručnost prijavljenog tijela ili njegovo stalno ispunjavanje preuzetih zahtjeva i

obveza.

2. Tijelo koje provodi prijavljivanje Komisiji na zahtjev dostavlja sve informacije koje

se odnose na osnovu za prijavljivanje ili održavanje stručnosti predmetnog

prijavljenog tijela.

3. Komisija osigurava da se sve informacije osjetljive prirode pribavljene tijekom

istraga smatraju povjerljivima.

4. Ako Komisija utvrdi da prijavljeno tijelo ne zadovoljava ili je prestalo zadovoljavati

zahtjeve za svoju prijavu, donosi provedbeni akt kojim se od tijela koje provodi

prijavljivanje zahtijeva da poduzme potrebne korektivne mjere, uključujući

povlačenje prijave ako je to potrebno. Taj se provedbeni akt donosi u skladu sa

savjetodavnim postupkom iz članka 74. stavka 2.

HR 64 HR

Članak 33.

Radne obveze prijavljenih tijela

1. Prijavljeno tijelo provodi ocjenjivanja sukladnosti u skladu s postupcima ocjenjivanja

sukladnosti iz Priloga VIII.

2. Prijavljeno tijelo provodi svoje aktivnosti na razmjeran način, izbjegavajući

nepotrebno opterećivanje gospodarskih subjekata i vodeći računa o veličini

poduzeća, sektoru u kojem poduzeće posluje, strukturi poduzeća, stupnju složenosti

baterije koja se ocjenjuje te masovnom ili serijskom karakteru proizvodnog procesa.

Pri tome prijavljeno tijelo poštuje stupanj strogosti i razinu zaštite koji su potrebni da

bi baterija ispunila zahtjeve ove Uredbe.

3. Ako prijavljeno tijelo utvrdi da proizvođač ne ispunjava zahtjeve utvrđene u

poglavljima II. i III., usklađene norme iz članka 15., zajedničke specifikacije iz

članka 16. ili druge tehničke specifikacije, od njega zahtijeva da poduzme

odgovarajuće korektivne mjere s obzirom na drugu i konačnu odluku o potvrđivanju,

osim ako se nedostaci ne mogu ispraviti, jer tada potvrdu nije moguće izdati.

4. Ako tijekom praćenja sukladnosti nakon izdavanja potvrde o sukladnosti ili

donošenja odluke o odobrenju prijavljeno tijelo utvrdi da baterija više nije sukladna,

zahtijeva od proizvođača da poduzme odgovarajuće korektivne mjere i prema potrebi

suspendira ili povlači potvrdu o sukladnosti, odnosno odluku o odobrenju.

5. Ako korektivne mjere nisu poduzete ili nemaju željeni učinak, prijavljeno tijelo

prema potrebi ograničava, suspendira ili povlači potvrdu o sukladnosti, odnosno

odluku o odobrenju.

Članak 34.

Žalba na odluke prijavljenih tijela

Države članice osiguravaju dostupnost žalbenog postupka na odluke prijavljenih tijela.

Članak 35.

Obveza prijavljenih tijela u pogledu obavješćivanja

1. Prijavljeno tijelo obavješćuje tijelo koje provodi prijavljivanje o sljedećem:

(a) svakom odbijanju, ograničenju, suspenziji ili povlačenju potvrde o sukladnosti

ili odluke o odobrenju;

(b) svim okolnostima koje utječu na opseg ili uvjete njegova prijavljivanja;

(c) svakom zahtjevu za obavješćivanje koji je primilo od tijelâ za nadzor tržišta u

vezi sa svojim aktivnostima ocjenjivanja sukladnosti;

(d) na zahtjev, o svim aktivnostima ocjenjivanja sukladnosti provedenima u

području za koje je prijavljeno i svakoj drugoj provedenoj aktivnosti,

uključujući prekogranične aktivnosti i ugovore s podizvođačima.

2. Prijavljeno tijelo drugim prijavljenim tijelima koja provode slične aktivnosti

ocjenjivanja sukladnosti kojima su obuhvaćene iste baterije dostavlja relevantne

informacije o pitanjima u vezi s negativnim i, na zahtjev, pozitivnim rezultatima

ocjenjivanja sukladnosti.

HR 65 HR

Članak 36.

Razmjena iskustva

Komisija organizira razmjenu iskustava među nacionalnim tijelima država članica koja su

odgovorna za politiku prijavljivanja.

Članak 37.

Koordinacija prijavljenih tijela

Komisija osigurava odgovarajuću koordinaciju i suradnju između prijavljenih tijela te

pravilno upravljanje u obliku sektorske skupine ili skupina prijavljenih tijela.

Prijavljeno tijelo izravno ili preko imenovanih zastupnika sudjeluje u radu te skupine ili tih

skupina.

Poglavlje VI.

Obveze gospodarskih subjekata osim onih u poglavlju VII.

Članak 38.

Obveze proizvođača

1. Pri stavljanju baterije na tržište ili u uporabu, među ostalim u proizvođačeve vlastite

svrhe, proizvođači osiguravaju da je baterija:

(a) konstruirana i proizvedena u skladu sa zahtjevima iz članaka od 6. do 12. i

članka 14.; i

(b) označena u skladu sa zahtjevima iz članka 13.

2. Proizvođači za bateriju izrađuju tehničku dokumentaciju iz Priloga VIII. i prema

potrebi provode odgovarajući postupak ocjenjivanja sukladnosti iz članka 17. stavaka

2. i 3. ili osiguravaju njegovo provođenje prije stavljanja baterije na tržište ili u

uporabu.

3. Ako je odgovarajućim postupkom ocjenjivanja sukladnosti iz članka 17. stavaka 2. i

3. dokazana sukladnost baterije s primjenjivim zahtjevima, proizvođači u skladu s

člankom 18. sastavljaju EU izjavu o sukladnosti i u skladu s člancima 19. i 20.

stavljaju oznaku CE.

4. Proizvođači osiguravaju da se za svaku bateriju koju stavljaju na tržište ili u uporabu

sastavi EU izjava o sukladnosti u skladu s člankom 18., na jeziku koji bez poteškoća

razumiju potrošači i ostali krajnji korisnici.

Međutim, ako se jednom korisniku istodobno dostavlja nekoliko baterija, uz

predmetnu seriju ili pošiljku može se priložiti jedan primjerak EU izjave o

sukladnosti.

5. Tehničku dokumentaciju iz Priloga VIII. i EU izjavu o sukladnosti proizvođači drže

na raspolaganju tijelima za nadzor tržišta i nacionalnim tijelima tijekom razdoblja od

deset godina nakon stavljanja baterije na tržište ili u uporabu.

6. Proizvođači osiguravaju uspostavu postupaka za očuvanje sukladnosti baterije koja je

dio serijske proizvodnje s ovom Uredbom. Ako se promijeni proizvodni proces ili

konstrukcija ili svojstva baterije ili se promijene usklađene norme iz članka 15.,

zajedničke specifikacije iz članka 16. ili druge tehničke specifikacije na temelju kojih

je proglašena sukladnost baterije ili čijom je primjenom provjerena njezina

HR 66 HR

sukladnost, ocjena sukladnosti preispituje se u skladu s odgovarajućim postupkom

ocjenjivanja sukladnosti iz članka 17. stavaka 2. i 3.

7. Proizvođači osiguravaju da baterija bude označena u skladu sa zahtjevima iz

članka 13. stavaka od 1. do 8.

8. Proizvođači na ambalaži baterije navode svoje ime, registrirano trgovačko ime ili

registriran trgovački znak te poštansku i internetsku adresu na kojoj su dostupni. U

poštanskoj adresi navodi se jedinstveno mjesto na kojem je proizvođač dostupan.

Takve informacije moraju biti na jeziku koji krajnji korisnici i tijela za nadzor tržišta

bez poteškoća razumiju te moraju biti jasne, razumljive i čitljive.

9. Proizvođači osiguravaju da uz svaku bateriju koju stavljaju na tržište ili u uporabu

budu priložene upute i sigurnosne informacije u skladu s člancima od 6. do 12. i

člankom 14.

10. Proizvođači omogućavaju pristup podacima o parametrima u sustavu upravljanja

baterijom iz članka 14. stavka 1. te članka 59. stavaka 1. i 2. u skladu sa zahtjevima

utvrđenima u tim člancima.

11. Proizvođači koji smatraju ili imaju razloga vjerovati da određena baterija koju su

stavili na tržište ili u uporabu nije u skladu sa zahtjevima utvrđenima u poglavljima

II. i III. odmah poduzimaju potrebne korektivne mjere kako bi se ta baterija uskladila

ili po potrebi povukla s tržišta ili opozvala. Nadalje, ako baterija predstavlja rizik,

proizvođači o tome odmah obavješćuju nacionalno tijelo u državi članici u kojoj su

bateriju stavili na raspolaganje na tržištu, te navode pojedinosti, osobito o

neusklađenosti i o svim poduzetim korektivnim mjerama.

12. Na obrazložen zahtjev nacionalnog tijela proizvođači tom tijelu dostavljaju sve

podatke i tehničku dokumentaciju koji su potrebni za dokazivanje sukladnosti

baterije sa zahtjevima iz poglavlja II. i III. na jeziku koji to tijelo bez poteškoća

razumije. Ti podaci i tehnička dokumentacija dostavljaju se u papirnatom ili

elektroničkom obliku. Proizvođači na zahtjev surađuju s nacionalnim tijelom u svim

mjerama koje se poduzmu za otklanjanje rizika koje predstavlja baterija koju su

stavili na tržište ili u uporabu.

Članak 39.

Obveza gospodarskih subjekata koji na tržište stavljaju punjive industrijske baterije i baterije

za električna vozila s unutarnjom pohranom i kapacitetom većim od 2 kWh da utvrde politike

dužne pažnje u lancu opskrbe

1. Počevši od [12 mjeseci nakon stupanja Uredbe na snagu] gospodarski subjekt koji

na tržište stavlja punjive industrijske baterije i baterije za električna vozila s

unutarnjom pohranom i kapacitetom većim od 2 kWh mora ispunjavati obveze dužne

pažnje u lancu opskrbe iz stavaka od 2. do 5. ovog članka i čuvati dokumentaciju

koja dokazuje ispunjavanje tih obveza, uključujući rezultate provjere treće strane

koju provode prijavljena tijela.

2. Gospodarski subjekt iz stavka 1.:

(a) donosi politiku društva o lancu opskrbe sirovinama iz Priloga X. točke 1. te je

jasno priopćava dobavljačima i javnosti;

(b) u svoju politiku lanca opskrbe ugrađuje norme koje su u skladu s normama

utvrđenima u politici uzornog lanca opskrbe iz Priloga II. Smjernicama OECD-

a o dužnoj pažnji;

HR 67 HR

(c) ustrojava svoje unutarnje sustave upravljanja kao potporu dužnoj pažnji u lancu

opskrbe tako što rukovodećem osoblju dodjeljuje odgovornost za nadgledanje

postupanja s dužnom pažnjom u lancu opskrbe te za vođenje evidencije o tim

sustavima na najmanje pet godina;

(d) uspostavlja i vodi sustav kontrola i transparentnosti za lanac opskrbe,

uključujući lanac nadzora, sustav sljedivosti ili identifikaciju dionika na

početku lanca opskrbe.

Taj se sustav potkrepljuje dokumentacijom koja sadržava sljedeće informacije:

i. opis sirovina, uključujući njihov trgovački naziv i vrstu;

ii. ime i adresu dobavljača koji je sirovinu prisutnu u baterijama isporučio

gospodarskom subjektu koji stavlja baterije s predmetnom sirovinom na

tržište;

iii. zemlju podrijetla sirovine i tržišne transakcije od vađenja sirovine do

neposrednog dobavljača i gospodarskog subjekta;

iv. količine sirovine prisutne u bateriji koja se stavlja na tržište, izražene kao

postotak ili masa.

Zahtjevi utvrđeni u točki (d) mogu se provoditi sudjelovanjem u programima

koje predvodi industrija;

(e) ugrađuje svoju politiku lanca opskrbe u ugovore i sporazume s dobavljačima,

uključujući mjere upravljanja rizikom;

(f) uspostavlja mehanizam za pritužbe kao mehanizam ranog upozoravanja na

rizik ili takav mehanizam osigurava dogovorima o suradnji s drugim

gospodarskim subjektima ili organizacijama ili olakšavanjem obraćanja

vanjskom stručnjaku ili tijelu kao što je ombudsman.

3. Gospodarski subjekt iz stavka 1.:

(a) utvrđuje i procjenjuje štetne učinke u svojem lancu opskrbe povezane s

kategorijama rizika navedenima u Prilogu X. točki 2. na temelju informacija

dostavljenih u skladu sa stavkom 2. s obzirom na norme svoje politike lanca

opskrbe;

(b) kao odgovor na utvrđene rizike provodi strategiju koja je osmišljena tako da

spriječi ili ublaži štetne posljedice tako što se:

i. o nalazima procjene rizika u lancu opskrbe izvješćuje rukovodeće osoblje

imenovano u tu svrhu;

ii. donose mjere upravljanja rizikom usklađene s Prilogom II. Smjernicama

OECD-a o dužnoj pažnji, s obzirom na njihovu sposobnost da utječu te,

prema potrebi, poduzimaju korake da se izvrši pritisak na dobavljače koji

mogu najdjelotvornije spriječiti ili ublažiti utvrđeni rizik;

iii. provodi plan upravljanja rizicima, prati i bilježi uspješnost napora za

ublažavanje rizika, o tome izvješćuje rukovodeće osoblje imenovano u tu

svrhu te razmatra mogućnost suspenzije ili prestanka suradnje s

dobavljačem nakon neuspjelih pokušaja ublažavanja rizika na temelju

relevantnih ugovornih aranžmana u skladu s odredbama od drugog

podstavka do stavka 2.;

HR 68 HR

iv. provode dodatne procjene činjenica i rizika za one rizike koje je potrebno

ublažiti ili nakon što se promijene okolnosti.

Ako gospodarski subjekt iz stavka 1. radi na ublažavanju rizika dok nastavlja s

trgovinom ili je privremeno suspendira, savjetuje se s dobavljačima i predmetnim

dionicima, među ostalim s tijelima lokalne i središnje državne uprave,

međunarodnim organizacijama ili organizacijama civilnog društva i pogođenim

trećim stranama te s njima dogovara strategiju mjerljivog ublažavanja rizika u planu

upravljanja rizicima.

Gospodarski subjekt iz stavka 1. utvrđuje i procjenjuje vjerojatnost štetnih učinaka u

kategorijama rizika navedenima u Prilogu X. točki 2. u svojem lancu opskrbe na

temelju raspoloživih izvješća o provjeri treće strane koju je obavilo prijavljeno tijelo

u pogledu dobavljača u tom lancu te, prema potrebi, procjenjivanjem svojih praksi

dužne pažnje. Ta izvješća o provjeri izrađuju se u skladu sa stavkom 4. prvim

podstavkom. U nedostatku takvih izvješća o provjeri treće strane u pogledu

dobavljača gospodarski subjekt iz stavka 1. utvrđuje i procjenjuje rizike u svojem

lancu opskrbe u okviru svojih sustava upravljanja rizicima. U tom slučaju

gospodarski subjekti iz stavka 1. preko prijavljenog tijela provode provjere treće

strane nad vlastitom dužnom pažnjom u lancu opskrbe u skladu sa stavkom 4. prvim

podstavkom.

Gospodarski subjekt iz stavka 1. o nalazima procjene rizika iz trećeg podstavka

izvješćuje svoje rukovodeće osoblje imenovano u tu svrhu te provodi strategiju

odgovora osmišljenu za sprečavanje ili ublažavanje štetnih učinaka.

4. Politike dužne pažnje u lancu opskrbe gospodarskog subjekta iz stavka 1. provjerava

prijavljeno tijelo („provjera treće strane”).

Provjera treće strane koju provodi prijavljeno tijelo ima sljedeća obilježja:

(a) njezino područje primjene obuhvaća sve aktivnosti, postupke i sustave koje

gospodarski subjekti upotrebljavaju za provedbu zahtjeva u pogledu dužne

pažnje u lancu opskrbe u skladu sa stavcima 2., 3. i 5.;

(b) cilj joj je utvrđivanje sukladnosti praksi dužne pažnje u lancu opskrbe

gospodarskih subjekata koji stavljaju baterije na tržište u skladu sa stavcima 2.,

3. i 5.;

(c) gospodarskim subjektima koji stavljaju baterije na tržište daje preporuke o

poboljšanju njihovih praksi dužne pažnje u lancu opskrbe;

(d) poštuje načela revizije u pogledu neovisnosti, kompetentnosti i odgovornosti

kako je utvrđeno u Smjernicama OECD-a o dužnoj pažnji.

5. Gospodarski subjekt iz stavka 1. tijelima za nadzor tržišta država članica na zahtjev

stavlja na raspolaganje izvješća o svakoj provjeri treće strane u skladu sa stavkom 4.

ili dokaz o usklađenosti s programom dužne pažnje u lancu opskrbe koji je Komisija

priznala u skladu s člankom 72.

6. Gospodarski subjekt iz stavka 1. svojim kupcima koji ga neposredno slijede u lancu

opskrbe stavlja na raspolaganje sve informacije koje je pribavio i održavao u skladu

sa svojim politikama dužne pažnje u lancu opskrbe poštujući poslovnu tajnu i druge

interese koji se odnose na konkurentnost.

Gospodarski subjekt iz stavka 1. jednom godišnje javno izvješćuje, što je šire

moguće, među ostalim putem interneta, o svojim politikama dužne pažnje u lancu

HR 69 HR

opskrbe. To izvješće sadržava korake koje je taj gospodarski subjekt poduzeo radi

ispunjavanja zahtjeva iz stavaka 2. i 3., uključujući nalaze o znatnim štetnim

učincima u kategorijama rizika navedenima u Prilogu X. točki 2. i način njihova

otklanjanja, kao i sažeto izvješće o provjerama treće strane u skladu s točkom 4.,

uključujući ime prijavljenog tijela, poštujući poslovnu tajnu i druge interese koji se

odnose na konkurentnost.

Ako gospodarski subjekt iz stavka 1. može razumno zaključiti da su sirovine koje su

prisutne u bateriji i navedene u Prilogu X. točki 1. dobivene isključivo iz recikliranih

izvora, on poštujući poslovnu tajnu i druge interese koji se odnose na konkurentnost

javno obznanjuje svoje zaključke, uz primjerenu razinu podrobnosti.

7. Komisija izrađuje smjernice u pogledu primjene zahtjeva za dužnu pažnju

definiranih u stavcima 2. i 3. ovog članka u pogledu rizika za društvo i okoliš iz

Priloga X. točke 2., a posebno u skladu s međunarodnim instrumentima iz Priloga X.

točke 3.

8. Komisija je u skladu s člankom 73. ovlaštena donositi delegirane akte radi:

(a) izmjenjivanja popisa sirovina i kategorija rizika u Prilogu X. s obzirom na

znanstveni i tehnološki napredak u području proizvodnje i kemijskog sastava

baterija te izmjene Uredbe (EU) 2017/821;

(b) izmjenjivanja obveza gospodarskog subjekta iz stavka 1. koje su utvrđene

stavcima od 2. do 4. s obzirom na izmjene Uredbe (EU) 2017/821 i promjene

preporuka u pogledu dužne pažnje danih u Prilogu I. Smjernicama OECD-a o

dužnoj pažnji.

Članak 40.

Obveze ovlaštenih zastupnika

1. Ako proizvođač baterije nema poslovni nastan u državi članici, baterija se može

staviti na tržište Unije samo ako proizvođač imenuje jednog ovlaštenog zastupnika.

2. To imenovanje predstavlja ovlaštenje ovlaštenog zastupnika, valjano je samo kada ga

ovlašteni zastupnik prihvati pisanim putem i vrijedi barem za sve baterije istog

modela.

3. Obveze utvrđene u članku 38. stavku 1. i obveza sastavljanja tehničke dokumentacije

nisu dio zadaća ovlaštenog zastupnika.

4. Ovlašteni zastupnik obavlja zadaće navedene u ovlaštenju koje mu je dao

proizvođač. Ovlašteni zastupnik nadležnom tijelu na zahtjev dostavlja presliku

ovlaštenja. Tim se ovlaštenjem omogućava ovlaštenom zastupniku najmanje da

obavlja sljedeće aktivnosti:

(a) provjerava jesu li EU izjava o sukladnosti i tehnička dokumentacija sastavljene

te, ako je to primjenjivo, je li proizvođač proveo odgovarajući postupak

ocjenjivanja sukladnosti;

(b) drži EU izjavu o sukladnosti i ažuriranu tehničku dokumentaciju na

raspolaganju tijelima za nadzor tržišta u razdoblju od deset godina nakon

stavljanja baterije na tržište;

(c) na temelju obrazloženog zahtjeva nacionalnog tijela tom tijelu dostavlja sve

podatke i dokumentaciju koji su potrebni za dokazivanje sukladnosti baterije;

HR 70 HR

(d) na zahtjev nacionalnih tijela surađuje s njima u svakoj radnji poduzetoj radi

otklanjanja rizika koje predstavljaju baterije obuhvaćene ovlaštenjem

ovlaštenog zastupnika;

(e) ispunjava obveze proizvođača iz poglavlja V.;

(f) prekine ovlaštenje ako proizvođač postupa u suprotnosti sa svojim obvezama

na temelju ove Uredbe.

Članak 41.

Obveze uvoznika

1. Uvoznici stavljaju na tržište ili u uporabu samo baterije koje ispunjavaju zahtjeve iz

poglavlja II. i III.

2. Prije stavljanja baterije na tržište ili u uporabu uvoznici provjeravaju je li proizvođač

proveo odgovarajući postupak ocjenjivanja sukladnosti iz članka 17. Uvoznici

provjeravaju je li proizvođač sastavio tehničku dokumentaciju iz Priloga VIII., nosi li

baterija oznaku CE iz članka 19. i QR kod iz članka 13. stavka 5., jesu li priloženi

traženi dokumenti i je li proizvođač ispunio obveze iz članka 38. stavaka 7., 8. i 9.

Ako uvoznik smatra ili ima razloga vjerovati da baterija nije sukladna sa zahtjevima

iz poglavlja II. i III., ne smije ju staviti na tržište ni u uporabu sve dok se ne osigura

njezina sukladnost. Nadalje, ako baterija predstavlja rizik, uvoznik o tome

obavješćuje proizvođača i tijela za nadzor tržišta.

3. Uvoznici na bateriji ili, ako to nije moguće, na njezinoj ambalaži ili u dokumentu

koji je uz nju priložen navode svoj naziv, registrirani trgovački naziv ili registrirani

žig i adresu na kojoj su dostupni. Podaci za kontakt navode se na jeziku koji bez

poteškoća razumiju potrošači, ostali krajnji korisnici i tijela za nadzor tržišta.

4. Uvoznici osiguravaju da proizvođač ispunjava obveze iz članka 38. stavaka 7., 9. i

10.

5. Dok je baterija u njihovoj nadležnosti, uvoznici osiguravaju da uvjeti skladištenja ili

prijevoza ne ugroze njezinu sukladnost sa zahtjevima iz poglavlja II. i III.

6. Kada se to smatra prikladnim s obzirom na rizike koje baterija predstavlja, uvoznici s

ciljem zaštite zdravlja ljudi i sigurnosti potrošača provode ispitivanja uzoraka

baterija koje se stavljaju na tržište, istražuju i prema potrebi vode knjigu pritužbi o

nesukladnim i opozvanim baterijama te o tom praćenju obavješćuju distributere.

7. Uvoznici koji smatraju ili imaju razloga vjerovati da određena baterija koju su stavili

na tržište ili u uporabu nije sukladna sa zahtjevima iz poglavlja II. i III. odmah

poduzimaju potrebne korektivne mjere kako bi se osigurala sukladnost te baterije ili

kako bi se baterija prema potrebi povukla s tržišta ili opozvala. Nadalje, ako baterija

predstavlja rizik, uvoznici o tome odmah obavješćuju nacionalno tijelo u državi

članici u kojoj su bateriju stavili na raspolaganje na tržištu i navode pojedinosti,

posebno o neusklađenosti i o svim poduzetim korektivnim mjerama.

8. Uvoznici drže tehničku dokumentaciju iz Priloga VIII. i primjerak EU izjave o

sukladnosti na raspolaganju nacionalnim tijelima i tijelima za nadzor tržišta u

razdoblju od deset godina nakon stavljanja baterije na tržište ili u uporabu.

9. Na obrazložen zahtjev nacionalnog tijela uvoznici tom tijelu dostavljaju sve podatke

i tehničku dokumentaciju koji su potrebni za dokazivanje sukladnosti baterije sa

zahtjevima iz poglavlja II. i III. na jeziku koji to tijelo bez poteškoća razumije. Te

HR 71 HR

podatke i tehničku dokumentaciju dostavljaju u papirnatom ili elektroničkom obliku.

Uvoznici na zahtjev surađuju s nacionalnim tijelom u svim mjerama koje se

poduzmu za otklanjanje rizika koje predstavljaju baterije koje su stavili na tržište ili u

uporabu.

Članak 42.

Obveze distributera

1. Kada stavljaju bateriju na raspolaganje na tržištu, distributeri djeluju vodeći računa o

zahtjevima ove Uredbe.

2. Prije stavljanja baterije na raspolaganje na tržištu distributeri provjeravaju sljedeće:

(a) jesu li proizvođač, ovlašteni zastupnik proizvođača, uvoznik ili drugi

distributeri registrirani na državnom području države članice u skladu s

člankom 46.;

(b) nosi li baterija oznaku CE;

(c) jesu li uz bateriju priloženi potrebni dokumenti na jeziku koji bez poteškoća

razumiju potrošači i ostali krajnji korisnici u državi članici u kojoj se baterija

stavlja na raspolaganje na tržištu, kao i upute i sigurnosne informacije; i

(d) ispunjavaju li proizvođač i uvoznik zahtjeve utvrđene u članku 38. stavcima 7.,

9. i 10. odnosno članku 41. stavcima 3. i 4.

3. Ako distributer smatra ili ima razloga vjerovati da baterija nije sukladna zahtjevima

iz poglavlja II. i III., ne smije ju staviti na raspolaganje na tržištu sve dok se ne

osigura njezina sukladnost. Nadalje, ako baterija predstavlja rizik, distributer o tome

obavješćuje proizvođača ili uvoznika, kao i odgovarajuća tijela za nadzor tržišta.

4. Dok je baterija u njihovoj nadležnosti, distributeri osiguravaju da uvjeti skladištenja

ili prijevoza ne ugroze njezinu sukladnost sa zahtjevima iz poglavlja II. i III.

5. Distributeri koji smatraju ili imaju razloga vjerovati da baterija koju su stavili na

raspolaganje na tržištu nije sukladna sa zahtjevima iz poglavlja II. i III. odmah

poduzimaju potrebne korektivne mjere kako bi se osigurala sukladnost te baterije ili

kako bi se baterija prema potrebi povukla s tržišta ili opozvala. Nadalje, ako baterija

predstavlja rizik, distributeri o tome odmah obavješćuju nacionalno tijelo u državama

članicama u kojima su bateriju stavili na raspolaganje na tržištu i navode pojedinosti,

posebno o neusklađenosti i o svim poduzetim korektivnim mjerama.

6. Na obrazložen zahtjev nacionalnog tijela distributeri tom tijelu dostavljaju sve

podatke i tehničku dokumentaciju koji su potrebni za dokazivanje sukladnosti

baterije sa zahtjevima iz poglavlja II. i III. na jeziku koji to tijelo bez poteškoća

razumije. Te podatke i tehničku dokumentaciju dostavljaju u papirnatom ili

elektroničkom obliku. Distributeri na zahtjev surađuju s nacionalnim tijelom u svim

mjerama koje se poduzmu za otklanjanje rizika koje predstavljaju baterije koje su

stavili na raspolaganje na tržištu.

Članak 43.

Obveze pružatelja usluga provođenja narudžbi

Pružatelji usluga provođenja narudžbi osiguravaju da uvjeti tijekom skladištenja, pakiranja,

adresiranja ili slanja baterija kojima rukuju ne ugroze sukladnost tih baterija sa zahtjevima iz

poglavlja II. i III.

HR 72 HR

Članak 44.

Slučaj u kojem se obveze proizvođača primjenjuju na uvoznike i distributere

Uvoznik ili distributer smatra se proizvođačem za potrebe ove Uredbe i podliježe obvezama

proizvođača u skladu s člankom 40. u sljedećim slučajevima:

(a) baterija se stavlja na tržište ili u uporabu pod nazivom ili žigom tog uvoznika

ili distributera;

(b) uvoznik ili distributer izmijeni bateriju koja je već stavljena na tržište ili u

uporabu na način koji može utjecati na njezinu usklađenost sa zahtjevima iz

ove Uredbe;

(c) uvoznik ili distributer izmijeni namjenu baterije koja je već stavljena na tržište

ili u uporabu.

Članak 45.

Identifikacija gospodarskih subjekata

Gospodarski subjekti na zahtjev tijela za nadzor tržišta ili nacionalnog tijela u razdoblju od

deset godina nakon stavljanja baterije na tržište dostavljaju sljedeće informacije:

(a) informacije o identitetu svih gospodarskih subjekata koji su im isporučili

baterije;

(b) informacije o identitetu svih gospodarskih subjekata kojima su oni isporučili

baterije, kao i o količini i točnim modelima baterija.

Poglavlje VII.

Upravljanje baterijama na kraju životnog vijeka

Članak 46.

Registar proizvođača

1. Države članice uspostavljaju registar proizvođača koji služi za praćenje usklađenosti

proizvođača sa zahtjevima iz ovog poglavlja. Tim registrom upravlja nadležno tijelo.

2. Proizvođači imaju obvezu upisati se u registar. U tu svrhu podnose zahtjev

nadležnom tijelu u državi članici u kojoj prvi put stavljaju bateriju na raspolaganje na

tržištu. Ako je proizvođač imenovao organizaciju za kontrolu odgovornosti

proizvođača u skladu s člankom 47. stavkom 2., ta organizacija ispunjava obveze iz

ovog članka mutatis mutandis osim ako je određeno drukčije.

Proizvođač u zahtjevu za upis u registar dostavlja nadležnom tijelu sljedeće

informacije:

(a) naziv i adresu proizvođača, uključujući poštanski broj i mjesto, ulicu i broj,

zemlju, broj telefona i telefaksa, ako ih ima, internetsku adresu i e-adresu;

(b) nacionalni identifikacijski broj proizvođača, uključujući broj upisa u trgovački

registar ili jednakovrijedni službeni registarski broj, uključujući europski ili

nacionalni porezni broj;

(c) ako je imenovana u skladu s člankom 47. stavkom 2., organizacija za kontrolu

odgovornosti proizvođača osim informacija iz točaka (a) i (b) dostavlja i:

HR 73 HR

i. naziv i podatke za kontakt, uključujući poštanski broj i mjesto, ulicu i

broj, zemlju, broj telefona i telefaksa, internetsku adresu i e-adresu

zastupanih proizvođača;

ii. ovlaštenje zastupanog proizvođača;

iii. ako ovlašteni zastupnik zastupa više od jednog proizvođača, zasebne

informacije o nazivu i podacima za kontakt svakog od zastupanih

proizvođača;

(d) vrstu baterija koje proizvođač namjerava prvi put staviti na raspolaganje na

tržištu na državnom području države članice, točnije prijenosne baterije,

industrijske baterije, baterije za električna vozila ili automobilske baterije;

(e) marku pod kojom proizvođač namjerava isporučivati baterije u toj državi

članici;

(f) informacije o tome kako proizvođač ispunjava svoje obveze iz članka 47. i

zahtjeve iz članka 48. odnosno članka 49.:

i. zahtjevi iz točke (f) za prijenosne baterije ispunjavaju se dostavljanjem

sljedećih podataka:

– deklaracije kojom se dokazuju mjere koje je proizvođač proveo

kako bi ispunio obveze odgovornosti proizvođača iz članka 47.,

mjere provedene kako bi se ispunile obveze odvojenog skupljanja

iz članka 48. stavka 1. s obzirom na količinu baterija koju

proizvođač isporučuje te sustav kojim se osigurava pouzdanost

podataka dostavljenih nadležnim tijelima,

– ako je to primjenjivo, naziva i podataka za kontakt, uključujući

poštanski broj i mjesto, ulicu i broj, zemlju, broj telefona i

telefaksa, internetsku adresu i e-adresu te nacionalni identifikacijski

broj organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača kojoj je

proizvođač povjerio ispunjavanje njegovih obveza proširene

odgovornosti proizvođača u skladu s člankom 47. stavkom 2.,

uključujući broj upisa u trgovački registar ili jednakovrijedni

službeni registarski broj organizacije za kontrolu odgovornosti

proizvođača, uključujući europski ili nacionalni porezni broj

organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača, te ovlaštenje

zastupanog proizvođača;

ii. zahtjevi iz točke (f) za automobilske i industrijske baterije i baterije za

električna vozila ispunjavaju se dostavljanjem sljedećih podataka:

– deklaracije koja sadržava informacije o mjerama koje je proizvođač

proveo kako bi ispunio obveze odgovornosti proizvođača iz

članka 47., mjerama provedenima kako bi se ispunile obveze

skupljanja iz članka 49. stavka 1. s obzirom na količinu baterija

koju proizvođač isporučuje te sustavu kojim se osigurava

pouzdanost podataka dostavljenih nadležnim tijelima,

– ako je to primjenjivo, nacionalnog identifikacijskog broja

organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača kojoj je

proizvođač povjerio ispunjavanje njegovih obveza proširene

odgovornosti proizvođača u skladu s člankom 47. stavcima 2. i 4.,

uključujući broj upisa u trgovački registar ili jednakovrijedni

HR 74 HR

službeni registarski broj organizacije za kontrolu odgovornosti

proizvođača, uključujući europski ili nacionalni porezni broj

organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača, te ovlaštenje

zastupanog proizvođača,

– ako organizacija za kontrolu odgovornosti proizvođača zastupa više

od jednog proizvođača, odvojeno navodi kako svaki od zastupanih

proizvođača ispunjava obveze iz članka 47.;

(g) deklaraciju proizvođača ili organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača

koja je imenovana u skladu s člankom 47. stavkom 2. u kojoj se navodi da su

dostavljene informacije istinite.

3. Nadležno tijelo:

(a) zaprima zahtjeve za upis u registar proizvođačâ iz stavka 2. putem

elektroničkog sustava za obradu podataka, o čemu objavljuje pojedinosti na

svojim internetskim stranicama;

(b) odobrava upise u registar i izdaje registarski broj najkasnije u roku od šest

tjedana od trenutka dostavljanja svih informacija navedenih u stavku 2.;

(c) može odrediti načine postupanja u pogledu zahtjevâ i postupka upisa u registar

bez dodavanja bitnih zahtjeva zahtjevima koji su utvrđeni u stavku 2.;

(d) može naplaćivati proizvođačima razmjerne naknade utemeljene na troškovima

za obradu zahtjeva iz stavka 2.

4. Proizvođač ili, kada je to primjenjivo, organizacija za kontrolu odgovornosti

proizvođača imenovana u skladu s člankom 47. stavkom 2. u ime proizvođača koje

zastupa bez nepotrebne odgode obavješćuje nadležno tijelo o svim promjenama

informacija sadržanih u registraciji i o svakom trajnom prestanku stavljanja na

raspolaganje na tržištu na državnom području države članice baterija navedenih u

registraciji u skladu sa stavkom 1. točkom (d).

Članak 47.

Proširena odgovornost proizvođača

1. Kako bi se osiguralo ispunjavanje obveza gospodarenja otpadom utvrđenih u ovom

poglavlju, proizvođači baterija imaju proširenu odgovornost za baterije koje prvi put

stavljaju na raspolaganje na tržištu na državnom području određene države članice.

Ta odgovornost obuhvaća obvezu:

(a) organiziranja odvojenog skupljanja otpadnih baterija u skladu s člancima 48. i

49. te organiziranja daljnjeg prijevoza, pripreme za prenamjenu i ponovnu

proizvodnju, obrade i recikliranja otpadnih baterija, uključujući potrebne

sigurnosne mjere, u skladu s člankom 56.;

(b) izvješćivanja o obvezama u vezi s baterijama koje se prvi put stavljaju na

raspolaganje na tržištu na državnom području određene države članice u skladu

s člankom 61.;

(c) promicanja odvojenog skupljanja baterija, među ostalim pokrivanjem troškova

provedbe istraživanja u skladu s člankom 48. stavkom 1. u svrhu identifikacije

baterija koje su krajnji korisnici nepropisno odložili u otpad;

(d) dostavljanja informacija o baterijama u skladu s člankom 60., uključujući

informacije o kraju njihova životnog vijeka;

HR 75 HR

(e) financiranja aktivnosti iz točaka od (a) do (d).

2. Proizvođači mogu organizaciji za kontrolu odgovornosti proizvođača ovlaštenoj u

skladu sa stavkom 6. povjeriti zadatak ispunjavanja obveza proširene odgovornosti

proizvođača u njihovo ime.

3. Proizvođači i, ako su imenovane u skladu sa stavkom 2., organizacije za kontrolu

odgovornosti proizvođača koje djeluju u njihovo ime:

(a) moraju imati potrebna organizacijska i financijska sredstva za ispunjavanje

obveza proširene odgovornosti proizvođača iz stavka 1.;

(b) primjenjuju odgovarajući sustav samokontrole, uz redovite neovisne revizije

radi redovite procjene:

i. njihova financijskog upravljanja, uključujući ispunjavanje zahtjeva

utvrđenih u stavku 1. točki (e) i točki (a) ovog stavka;

ii. kvalitete podataka prikupljenih i dostavljenih u skladu sa stavkom 1.

točkom (b) ovog članka te sa zahtjevima Uredbe (EZ) br. 1013/2006.

4. U slučaju kolektivnog ispunjavanja obveze proširene odgovornosti proizvođača,

organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača osiguravaju sljedeće u pogledu

financijskih doprinosa koje im plaćaju proizvođači:

(a) da su ti doprinosi prilagođeni barem prema vrsti i kemijskom sastavu baterija

te, prema potrebi, uzimajući u obzir mogućnost punjenja i udio recikliranog

sadržaja u proizvodnji baterija;

(b) da su ti doprinosi prilagođeni prema prihodima koje organizacije za kontrolu

odgovornosti proizvođača ostvaruju iz ponovne uporabe i prodaje sekundarnih

sirovina dobivenih iz baterija i otpadnih baterija;

(c) da se tim doprinosima osigurava jednako postupanje prema proizvođačima

neovisno o njihovu podrijetlu ili veličini, bez nametanja prekomjernog

regulatornog opterećenja za proizvođače, uključujući mala i srednja poduzeća,

koji proizvode male količine baterija.

5. Ako aktivnosti za ispunjavanje obveza iz stavka 1. točaka od (a) do (d), u skladu s

člankom 48. stavkom 2., člankom 49. stavkom 3., člankom 53. stavkom 1.,

člankom 56. stavkom 1. te člankom 61. stavcima 1., 2. i 3. provodi treća strana koja

nije proizvođač ni organizacija za kontrolu odgovornosti proizvođača, troškovi koje

trebaju pokriti proizvođači ne smiju premašivati troškove potrebne za troškovno

učinkovito provođenje tih aktivnosti. Ti troškovi utvrđuju se na transparentan način

između predmetnih proizvođača i trećih strana i prilagođavaju se tako da se uzmu u

obzir svi prihodi ostvareni ponovnom uporabom i prodajom sekundarnih sirovina

dobivenih iz baterija i otpadnih baterija.

6. Organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača podnose nadležnom tijelu zahtjev

za ovlaštenje. Ovlaštenje se daje isključivo ako se dokaže da su mjere koje je

uspostavila organizacija za kontrolu odgovornosti proizvođača dostatne za

ispunjavanje obveza utvrđenih ovim člankom s obzirom na količinu baterija koje

proizvođači u čije ime ta organizacija djeluje prvi put stavljaju na raspolaganje na

tržištu na državnom području određene države članice. Nadležno tijelo redovito

provjerava ispunjavaju li se i dalje uvjeti za ovlaštenje utvrđeni u stavcima 1., 3., 4. i

5. Nadležna tijela utvrđuju pojedinosti postupka ovlaštenja i načine provjere

usklađenosti, uključujući informacije koje u tu svrhu dostavljaju proizvođači.

HR 76 HR

Organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača bez nepotrebne odgode

obavješćuju nadležno tijelo o svim promjenama informacija sadržanih u zahtjevu za

ovlaštenje, svim promjenama koje se odnose na uvjete ovlaštenja i trajnom prestanku

rada.

Ako je na državnom području određene države članice više organizacija za kontrolu

odgovornosti proizvođača ovlašteno za ispunjavanje obveza proširene odgovornosti

proizvođača u ime proizvođača, one koordinirano izvršavaju obveze proširene

odgovornosti proizvođača kako bi osigurale da je aktivnostima iz stavka 1. točke (a)

obuhvaćeno cijelo državno područje te države članice. Države članice povjeravaju

nadležnom tijelu nadgledanje organizacija za kontrolu odgovornosti proizvođača u

ispunjavanju obveze koordiniranja u skladu s prethodnom rečenicom ili u tu svrhu

imenuju neovisnu treću stranu.

7. Kako bi dokazali da ispunjavaju odredbe iz stavka 3. točke (a), proizvođači ili, ako

su imenovane u skladu sa stavkom 2., organizacije za kontrolu odgovornosti

proizvođača koje djeluju u njihovo ime daju jamstvo u vidu osiguranja recikliranja ili

blokiranog bankovnog računa ili sudjelovanja proizvođača u organizaciji za kontrolu

odgovornosti proizvođača.

8. Organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača osiguravaju povjerljivost

podataka koje posjeduju u pogledu zaštićenih informacija ili informacija koje se

izravno mogu pripisati pojedinim proizvođačima ili njihovim ovlaštenim

zastupnicima.

9. Organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača do kraja svake godine objavljuju

na svojim internetskim stranicama sljedeće informacije, uz poštovanje poslovne ili

industrijske tajne:

(a) vlasništvo organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača;

(b) popis proizvođača koji su predmetnoj organizaciji za kontrolu odgovornosti

proizvođača povjerili ispunjavanje obveza proširene odgovornosti proizvođača

u njihovo ime;

(c) stopu odvojenog skupljanja otpadnih baterija i postignutu razinu recikliranja i

učinkovitosti recikliranja na temelju količine baterija koju su proizvođači

članovi organizacije prvi put stavili na raspolaganje na tržištu u predmetnoj

državi članici;

(d) financijske doprinose koje plaćaju njihovi članovi po bateriji ili po masi

baterija, uz kategorije prilagođavanja naknada koje su primijenjene u skladu sa

stavkom 4. točkom (a).

10. Nadležna tijela provjeravaju ispunjavaju li obveze iz ovog članka proizvođači,

uključujući one koji isporučuju baterije na temelju ugovora na daljinu i, ako su

imenovane u skladu sa stavkom 2., organizacije za kontrolu odgovornosti

proizvođača koje djeluju u njihovo ime.

11. Države članice uspostavljaju mehanizam kojim osiguravaju redovit dijalog

relevantnih dionika uključenih u ispunjavanje obveza proširene odgovornosti

proizvođača baterija, uključujući proizvođače i distributere, privatne ili javne

subjekte za gospodarenje otpadom, lokalna tijela, organizacije civilnog društva i, ako

je primjenjivo, subjekte socijalne ekonomije, mreže za ponovnu uporabu i popravak

te subjekte za pripremu za ponovnu uporabu.

HR 77 HR

12. Komisija je ovlaštena za donošenje provedbenog akta kojim se utvrđuju kriteriji za

primjenu stavka 4. točke (a) ako je to nužno za izbjegavanje narušavanja natjecanja

na unutarnjem tržištu. Taj se provedbeni akt ne može odnositi na točno utvrđivanje

razine doprinosa. Taj se provedbeni akt donosi u skladu s postupkom ispitivanja iz

članka 74. stavka 3.

13. Članci 8. i 8.a Direktive 2008/98/EZ ne primjenjuju se na baterije.

Članak 48.

Skupljanje otpadnih prijenosnih baterija

1. Proizvođači ili, ako su imenovane u skladu s člankom 47. stavkom 2., organizacije za

kontrolu odgovornosti proizvođača koje djeluju u njihovo ime osiguravaju skupljanje

svih otpadnih prijenosnih baterija, neovisno o njihovoj prirodi, marki ili podrijetlu,

na državnom području države članice u kojoj prvi put stavljaju baterije na

raspolaganje na tržištu. U tu svrhu čine sljedeće:

(a) uspostavljaju skupljališta za otpadne prijenosne baterije;

(b) nude subjektima iz stavka 2. točke (a) besplatno skupljanje otpadnih

prijenosnih baterija i osiguravaju skupljanje otpadnih prijenosnih baterija od

svih subjekata koji iskoriste tu ponudu („povezana skupljališta”);

(c) osiguravaju praktična rješenja potrebna za skupljanje i prijevoz na povezana

skupljališta, uključujući besplatno osiguravanje odgovarajućih spremnika za

skupljanje i prijevoz koji ispunjavaju zahtjeve iz Direktive 2008/98/EZ;

(d) osiguravaju besplatno skupljanje otpadnih prijenosnih baterija skupljenih u

povezanim skupljalištima, učestalošću koja je razmjerna obuhvaćenom

području te količini i opasnoj prirodi otpadnih prijenosnih baterija koje se

obično skupljaju u tim skupljalištima;

(e) osiguravaju da se otpadne prijenosne baterije skupljene u povezanim

skupljalištima naknadno podvrgnu obradi i recikliranju u odobrenom

postrojenju koje provodi subjekt za gospodarenje otpadom u skladu s

člankom 56.

2. Proizvođači ili, ako su imenovane u skladu s člankom 47. stavkom 2., organizacije za

kontrolu odgovornosti proizvođača koje djeluju u njihovo ime osiguravaju da mreža

povezanih skupljališta:

(a) obuhvaća skupljališta koja oni osiguravaju u suradnji s:

i. distributerima u skladu s člankom 50.;

ii. postrojenjima za obradu i recikliranje otpadne električne i elektroničke

opreme i otpadnih vozila u skladu s člankom 52.;

iii. javnim tijelima ili trećim stranama koje u njihovo ime gospodare

otpadom u skladu s člankom 53.;

iv. dobrovoljnim skupljalištima u skladu s člankom 54.;

(b) obuhvaća cijelo državno područje države članice, uzimajući u obzir broj

stanovnika, očekivanu količinu otpadnih prijenosnih baterija, dostupnost i

blizinu krajnjim korisnicima, bez ograničavanja na područja u kojima su

skupljanje i daljnje gospodarenje otpadnim prijenosnim baterijama isplativi.

HR 78 HR

3. Kada odbacuju otpadne prijenosne baterije na skupljalištima iz stavka 2., krajnjim

korisnicima ne naplaćuje se naknada niti se oni obvezuju na kupnju nove baterije.

4. Proizvođači ili, ako su imenovane u skladu s člankom 47. stavkom 2., organizacije za

kontrolu odgovornosti proizvođača koje djeluju u njihovo ime ostvaruju i dugoročno

održavaju barem sljedeće ciljeve skupljanja otpadnih prijenosnih baterija, koji su

izračunani kao postotci prijenosnih baterija, isključujući baterije iz lakih prijevoznih

sredstava, koje pojedini proizvođač ili svi proizvođači obuhvaćeni organizacijom za

kontrolu odgovornosti proizvođača prvi put stavljaju na raspolaganje na tržištu u

određenoj državi članici:

(a) 45 % do 31. prosinca 2023.;

(b) 65 % do 31. prosinca 2025.;

(c) 70 % do 31. prosinca 2030.

Proizvođači ili, ako su imenovane u skladu s člankom 47. stavkom 2., organizacije za

kontrolu odgovornosti proizvođača koje djeluju u njihovo ime izračunavaju stopu

skupljanja iz ovog stavka u skladu s Prilogom XI.

5. Skupljališta uspostavljena u skladu sa stavkom 1. i stavkom 2. točkom (a) ne

podliježu zahtjevima za izdavanje registracija ili dozvola iz Direktive 2008/98/EZ.

6. Proizvođači ili, ako su imenovane u skladu s člankom 47. stavkom 2., organizacije za

kontrolu odgovornosti proizvođača podnose zahtjev za ovlaštenje nadležnom tijelu

koje provjerava usklađenost rješenja uvedenih za osiguravanje ispunjavanja zahtjeva

iz ovog članka. Ako organizacija za kontrolu odgovornosti proizvođača zatraži

ovlaštenje, u zahtjevu za ovlaštenje moraju se jasno navesti aktivni proizvođači

članovi koje ona zastupa.

7. Organizacija za kontrolu odgovornosti proizvođača osigurava povjerljivost podataka

koje posjeduje u pogledu zaštićenih informacija ili informacija koje se izravno mogu

pripisati pojedinim proizvođačima. Nadležno tijelo može u okviru postupka

ovlaštenja utvrditi uvjete koje je u tu svrhu potrebno ispuniti.

8. Ovlaštenje iz stavka 6. može se izdati samo ako se dokaznom dokumentacijom

dokaže da su ispunjeni zahtjevi iz stavaka 1., 2. i 3. ovoga članka i da su

uspostavljena sva rješenja koja omogućavaju ostvarivanje i dugoročno održavanje

barem cilja skupljanja iz stavka 4. Ako organizacija za kontrolu odgovornosti

proizvođača zatraži ovlaštenje, ono se pribavlja kao dio ovlaštenja iz članka 47.

stavka 6.

9. Nadležno tijelo utvrđuje pojedinosti postupka izdavanja ovlaštenja iz stavka 6. kako

bi osiguralo ispunjavanje zahtjeva utvrđenih u stavcima od 1. do 4. te članku 56. To

uključuje zahtjev da izvješće neovisnih stručnjaka za ex ante provjeru rješenja za

skupljanje na temelju ovog članka bude sastavljeno na način kojim se osigurava

ispunjavanje zahtjeva iz ovog članka. Uključuje i rokove za provjeru pojedinačnih

koraka i donošenje odluke nadležnog tijela, koji ne smiju premašivati šest tjedana od

podnošenja potpune dokumentacije zahtjeva.

10. Nadležno tijelo redovito, a najmanje svake tri godine, preispituje ispunjavaju li se još

uvjeti za ovlaštenje iz stavka 6. Ovlaštenje se može povući ako cilj skupljanja iz

stavka 4. nije ispunjen ili ako proizvođač ili organizacija za kontrolu odgovornosti

proizvođača počini bitnu povredu svojih obveza u skladu sa stavcima od 1. do 3.

HR 79 HR

11. Proizvođač ili, ako je imenovana u skladu s člankom 47. stavkom 2., organizacija za

kontrolu odgovornosti proizvođača koja djeluje u njegovo ime odmah obavješćuje

nadležno tijelo o svim promjenama uvjeta obuhvaćenih zahtjevom za odobrenje iz

stavka 7., o svim promjenama koje se odnose na uvjete ovlaštenja iz stavka 8. i o

trajnom prestanku rada.

12. Države članice svakih pet godina provode istraživanje sastava tokova skupljenog

miješanog komunalnog otpada i otpadne električne i elektroničke opreme barem na

razini NUTS 2 kako bi utvrdile udio otpadnih prijenosnih baterija u tom sastavu.

Prvo takvo istraživanje mora se provesti do 31. prosinca 2023. Nadležna tijela na

temelju prikupljenih informacija mogu pri izdavanju ili razmatranju ovlaštenja iz

stavaka 6. i 10. tražiti od proizvođača prijenosnih baterija ili organizacija za kontrolu

odgovornosti proizvođača da poduzmu korektivne mjere za proširenje svoje mreže

povezanih skupljališta i provode kampanje za informiranje u skladu s člankom 60.

stavkom 1. razmjerno udjelu otpadnih prijenosnih baterija u tokovima miješanog

komunalnog otpada i otpadne električne i elektroničke opreme utvrđenom u

istraživanju.

Članak 49.

Skupljanje otpadnih automobilskih baterija, industrijskih baterija i baterija za električna

vozila

1. Proizvođači automobilskih baterija, industrijskih baterija i baterija za električna

vozila ili, ako su imenovane u skladu s člankom 47. stavkom 2., organizacije za

kontrolu odgovornosti proizvođača preuzimaju od krajnjeg korisnika besplatno, i ne

obvezujući ga da od njih kupi novu bateriju niti uvjetujući da je bateriju kupio od

njih, sve otpadne automobilske baterije, industrijske baterije i baterije za električna

vozila odgovarajuće vrste koje su prvi put stavile na raspolaganje na tržištu na

državnom području te države članice. U tu svrhu prihvaćaju preuzimanje otpadnih

automobilskih baterija, industrijskih baterija i baterija za električna vozila od krajnjih

korisnika odnosno od skupljališta osiguranih u suradnji sa sljedećim dionicima:

(a) distributerima automobilskih i industrijskih baterija i baterija za električna

vozila u skladu s člankom 50. stavkom 1.;

(b) postrojenjima za obradu i recikliranje otpadne električne i elektroničke opreme

i otpadnih vozila iz članka 52. za otpadne automobilske i industrijske baterije i

baterije za električna vozila koje nastaju njihovim radom;

(c) javnim tijelima ili trećim stranama koje u njihovo ime gospodare otpadom u

skladu s člankom 53.

Ako je otpadne industrijske baterije prethodno potrebno rastaviti u prostorima

privatnih, nekomercijalnih korisnika, obveza proizvođača da preuzme te baterije

obuhvaća pokrivanje troškova rastavljanja i skupljanja otpadnih baterija u prostorima

tih korisnika.

2. Aranžmani za preuzimanje otpada uspostavljeni u skladu sa stavkom 1. obuhvaćaju

cijelo državno područje države članice, uzimajući u obzir broj stanovnika i gustoću

naseljenosti, očekivanu količinu otpadnih automobilskih i industrijskih baterija i

baterija za električna vozila, dostupnost i blizinu krajnjim korisnicima, bez

ograničavanja na područja na kojima su skupljanje i daljnje gospodarenje otpadnim

automobilskim i industrijskim baterijama i baterijama za električna vozila

najisplativiji.

HR 80 HR

3. Proizvođači automobilskih baterija, industrijskih baterija i baterija za električna

vozila ili, ako su imenovane u skladu s člankom 47. stavkom 2., organizacije za

kontrolu odgovornosti proizvođača dužni su:

(a) osigurati skupljalištima iz stavka 1. odgovarajuću infrastrukturu za odvojeno

skupljanje otpadnih automobilskih baterija, industrijskih baterija i baterija za

električna vozila koja ispunjava primjenjive sigurnosne zahtjeve te pokriti

potrebne troškove koji nastanu u tim skupljalištima u vezi s aktivnostima

povrata otpada. Spremnici za skupljanje i privremeno skladištenje takvih

baterija u skupljalištu moraju biti odgovarajući s obzirom na količinu i opasnu

prirodu otpadnih automobilskih baterija, industrijskih baterija i baterija za

električna vozila koje će se vjerojatno skupljati u tim skupljalištima;

(b) skupljati otpadne automobilske baterije, industrijske baterije i baterije za

električna vozila iz skupljališta iz stavka 1. učestalošću koja je razmjerna

skladišnom kapacitetu infrastrukture za odvojeno skupljanje te količini i

opasnoj prirodi otpadnih baterija koje se obično skupljaju u tim skupljalištima;

(c) osigurati isporuku otpadnih automobilskih baterija, industrijskih baterija i

baterija za električna vozila skupljenih od krajnjih korisnika i iz skupljališta iz

stavka 1. u postrojenja za obradu i recikliranje u skladu s člankom 56.

4. Subjekti iz stavka 3. točaka (a), (b) i (c) mogu predati skupljene otpadne

automobilske baterije, industrijske baterije i baterije za električna vozila ovlaštenim

subjektima za gospodarenje otpadom radi obrade i recikliranja u skladu s

člankom 56. U takvim se slučajevima smatra da je ispunjena obveza proizvođača na

temelju stavka 3. točke (c).

Članak 50.

Obveze distributera

1. Distributeri preuzimaju otpadne baterije od krajnjeg korisnika besplatno i ne

obvezujući ga da kupi novu bateriju, neovisno o kemijskom sastavu ili podrijetlu

otpadnih baterija. Povrat prijenosnih baterija osigurava se na maloprodajnom mjestu

na kojem su kupljene ili u njegovoj neposrednoj blizini. Povrat otpadnih

automobilskih baterija, industrijskih baterija i baterija za električna vozila osigurava

se na maloprodajnom mjestu na kojem su kupljene ili u njegovoj neposrednoj blizini.

Ta je obveza ograničena na vrste otpadnih baterija koje distributer ima, ili ih je imao,

u ponudi kao nove baterije te, za prijenosne baterije, na količinu koju neprofesionalni

krajnji korisnici obično odbacuju.

2. Obveza preuzimanja utvrđena u stavku 1. ne primjenjuje se na otpadne proizvode

koji sadržavaju baterije. Primjenjuje se povrh obveze odvojenog skupljanja otpadnih

uređaja i otpadnih vozila utvrđene u direktivama 2000/53/EZ i 2012/19/EU.

3. Distributeri predaju otpadne baterije koje su preuzeli proizvođačima ili

organizacijama za kontrolu odgovornosti proizvođača koje su odgovorne za

skupljanje tih baterija u skladu s člankom 48. odnosno člankom 49. ili subjektu za

gospodarenje otpadom s ciljem obrade i recikliranja tih otpadnih baterija u skladu s

člankom 56.

4. Obveze iz ovog članka primjenjuju se mutatis mutandis na subjekte koji baterijama

opskrbljuju krajnje korisnike na temelju ugovora na daljinu. Ti subjekti osiguravaju

dovoljan broj skupljališta koja obuhvaćaju cijelo državno područje određene države

članice, uzimajući u obzir broj stanovnika i gustoću naseljenosti, očekivanu količinu

HR 81 HR

otpadnih automobilskih i industrijskih baterija i baterija za električna vozila,

dostupnost i blizinu krajnjim korisnicima, kako bi se krajnjim korisnicima omogućio

povrat baterija.

Članak 51.

Obveze krajnjih korisnika

1. Krajnji korisnici odbacuju otpadne baterije odvojeno od drugih tokova otpada,

uključujući miješani komunalni otpad.

2. Krajnji korisnici odbacuju otpadne baterije u predviđenim skupljalištima za odvojeno

skupljanje koja su uspostavljena u okviru posebnih aranžmana s proizvođačem ili

organizacijom za kontrolu odgovornosti proizvođača, ili na temelju njih, u skladu s

člancima 48. i 49.

3. Krajnji korisnici uklanjaju i odbacuju otpadne prijenosne baterije ugrađene u uređaje

koje se mogu jednostavno ukloniti bez primjene profesionalnih alata u skladu sa

stavkom 1.

4. Krajnji korisnik odbacuje otpadne baterije ugrađene u vozila ili uređaje koje se ne

mogu jednostavno ukloniti u skladu s direktivama 2000/53/EZ i 2012/19/EU, ako je

to primjenjivo.

Članak 52.

Obveze postrojenja za obradu otpada

Subjekti koji upravljaju postrojenjima za obradu otpada koja podliježu direktivama

2000/53/EZ i 2012/19/EU predaju otpadne baterije nastale obradom otpadnih vozila i otpadne

električne i elektroničke opreme proizvođačima predmetnih baterija ili, ako su imenovane u

skladu s člankom 47. stavkom 2. ove Uredbe, organizacijama za kontrolu odgovornosti

proizvođača koje djeluju u njihovo ime ili subjektima za gospodarenje otpadom s ciljem

njihove obrade i recikliranja u skladu sa zahtjevima iz članka 56. ove Uredbe. Subjekti koji

upravljaju postrojenjima za obradu otpada vode evidenciju navedenih transakcija.

Članak 53.

Sudjelovanje javnih tijela za gospodarenje otpadom

1. Otpadne baterije koje potječu od privatnih, nekomercijalnih korisnika mogu se

odbaciti u skupljalištima za odvojeno skupljanje koja uspostave javna tijela za

gospodarenje otpadom.

2. Javna tijela za gospodarenje otpadom predaju skupljene otpadne baterije

proizvođačima ili, ako su imenovane u skladu s člankom 47. stavkom 2.,

organizacijama za kontrolu odgovornosti proizvođača koje djeluju u njihovo ime ili

subjektima za gospodarenje otpadom s ciljem obrade i recikliranja tih otpadnih

baterija u skladu sa zahtjevima iz članka 56. ili pak sama provode obradu i

recikliranje u skladu sa zahtjevima iz članka 56.

Članak 54.

Sudjelovanje dobrovoljnih skupljališta

Dobrovoljna skupljališta otpadnih prijenosnih baterija predaju otpadne prijenosne baterije

proizvođačima prijenosnih baterija ili trećim stranama koje djeluju u njihovo ime, uključujući

HR 82 HR

organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača, ili subjektima za gospodarenje otpadom s

ciljem obrade i recikliranja tih otpadnih baterija u skladu sa zahtjevima iz članka 56.

Članak 55.

Stope skupljanja za otpadne prijenosne baterije

1. Države članice dužne su ostvariti sljedeće minimalne ciljeve skupljanja otpadnih

prijenosnih baterija, isključujući otpadne baterije iz lakih prijevoznih sredstava:

(a) 45 % do 31. prosinca 2023.;

(b) 65 % do 31. prosinca 2025.;

(c) 70 % do 31. prosinca 2030.

2. Države članice izračunavaju stope skupljanja iz stavka 1. u skladu s metodologijom

utvrđenom u Prilogu XI.

3. Komisija do 31. prosinca 2030. preispituje cilj utvrđen u stavku 1. točki (c) i u okviru

tog preispitivanja razmatra utvrđivanje cilja skupljanja za baterije kojima se napajaju

laka prijevozna sredstva, s obzirom na kretanje tržišnog udjela, kao zaseban cilj ili

kao dio preispitivanja cilja utvrđenog u stavku 1. točki (c) i u članku 48. stavku 4. U

tom se preispitivanju može razmotriti i uvođenje metodologije za izračun stope

odvojenog skupljanja kako bi se odrazila količina otpadnih baterija koja je dostupna

za skupljanje. U tu svrhu Komisija Europskom parlamentu i Vijeću podnosi izvješće

o rezultatima preispitivanja, a prema potrebi mu prilaže i zakonodavni prijedlog.

4. Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 73. radi

izmjene metodologije izračuna stope skupljanja za prijenosne baterije utvrđene u

Prilogu XI.

Članak 56.

Obrada i recikliranje

1. Skupljene otpadne baterije ne smiju se ostavljati u odlagalištima niti spaljivati.

2. Ne dovodeći u pitanje Direktivu 2010/75/EU, odobrena postrojenja osiguravaju da su

svi procesi obrade i recikliranja otpadnih baterija u skladu barem s dijelom A

Priloga XII. i s najboljim raspoloživim tehnikama kako su definirane u članku 3.

stavku 10. Direktive 2010/75/EU.

3. Povrh članka 51. stavka 3., ako se baterije skupljaju dok su još ugrađene u otpadni

uređaj, uklanjaju se iz skupljenog otpadnog uređaja u skladu sa zahtjevima

utvrđenima u Direktivi 2012/19/EU.

4. Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 73. radi

izmjene zahtjeva za obradu i recikliranje za otpadne baterije utvrđenih u dijelu A

Priloga XII. s obzirom na tehnički i znanstveni napredak i nove tehnologije u

području gospodarenja otpadom.

Članak 57.

Učinkovitost recikliranja i ciljevi oporabe materijala

1. Nad svim skupljenim otpadnim baterijama vrši se proces recikliranja.

HR 83 HR

2. Subjekti za recikliranje osiguravaju da se svakim procesom recikliranja postižu

minimalna učinkovitost recikliranja i razine oporabljenih materijala utvrđene

dijelom B odnosno dijelom C Priloga XII.

3. Učinkovitost recikliranja i ciljevi oporabe materijala utvrđeni u dijelovima B i C

Priloga XII. izračunavaju se u skladu s pravilima utvrđenima u provedbenom aktu

koji se donese na temelju stavka 4.

4. Komisija do 31. prosinca 2023. donosi provedbeni akt za utvrđivanje detaljnih

pravila za izračunavanje i provjeru učinkovitosti recikliranja i oporabe materijala. Ti

se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 74. stavka 3.

5. Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 73. radi

izmjene minimalnih razina oporabljenih materijala za otpadne baterije utvrđenih u

dijelovima B i C Priloga XII. s obzirom na tehnički i znanstveni napredak i nove

tehnologije u području gospodarenja otpadom.

Članak 58.

Pošiljke otpadnih baterija

1. Obrada i recikliranje mogu se provoditi izvan predmetne države članice ili izvan

Unije pod uvjetom da je pošiljka otpadnih baterija u skladu s Uredbom (EZ)

br. 1013/2006 i Uredbom (EZ) br. 1418/2007.

2. Otpadne baterije izvezene iz Unije u skladu sa stavkom 1. uzimaju se u obzir za

ispunjavanje obveza te postizanje učinkovitosti i ciljeva utvrđenih u člancima 56. i

57. samo ako subjekt za recikliranje ili drugi posjednik otpada koji izvozi otpadne

baterije radi obrade i recikliranja može dokazati da je obrada provedena u uvjetima

koji su jednakovrijedni zahtjevima iz ove Uredbe.

3. Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranog akta u skladu s člankom 73. radi

utvrđivanja detaljnih pravila kojima se dopunjuju pravila iz stavka 2. ovog članka

utvrđivanjem kriterija za procjenu jednakovrijednih uvjeta.

Članak 59.

Zahtjevi povezani s prenamjenom i ponovnom proizvodnjom industrijskih baterija i baterija

za električna vozila

1. Neovisnim subjektima omogućava se pristup sustavu upravljanja punjivim

industrijskim baterijama i baterijama za električna vozila s unutarnjom pohranom i

kapacitetom većim od 2 kWh pod istim uvjetima i odredbama, u svrhu ocjenjivanja i

utvrđivanja stanja i preostalog životnog vijeka baterija u skladu s parametrima

utvrđenima u Prilogu VII.

2. Neovisnim subjektima koji provode djelatnosti prenamjene ili ponovne proizvodnje

omogućava se odgovarajući pristup, pod istim uvjetima i odredbama, informacijama

relevantnima za ispitivanje punjivih industrijskih baterija i baterija za električna

vozila ili uređaja ili vozila u koje su ugrađene takve baterije, kao i komponenti takvih

baterija, uređaja ili vozila i postupanje s njima, uključujući aspekte sigurnosti.

3. Subjekti koji provode aktivnosti prenamjene ili ponovne proizvodnje baterija

osiguravaju da se pregled, ispitivanje učinkovitosti, pakiranje i slanje baterija i

njihovih komponenti izvršavaju u skladu s odgovarajućim uputama za kontrolu

kvalitete i sigurnosnim uputama.

HR 84 HR

4. Subjekti koji provode djelatnosti prenamjene ili ponovne proizvodnje osiguravaju da

su prenamijenjene ili ponovno proizvedene baterije u skladu s ovom Uredbom i

relevantnim zahtjevima u pogledu proizvoda, zaštite okoliša i zaštite zdravlja ljudi

utvrđenima drugim zakonodavstvom, kao i s tehničkim zahtjevima za konkretnu

namjenu tih baterija kad se stavljaju na tržište.

Baterija koja je prenamijenjena ili ponovno proizvedena ne podliježe obvezama

utvrđenima u članku 7. stavcima 1., 2. i 3., članku 8. stavcima 1., 2. i 3., članku 10.

stavcima 1. i 2. te članku 39. stavku 1. ako gospodarski subjekt koji stavlja

prenamijenjenu ili ponovno proizvedenu bateriju na tržište može dokazati da je ta

baterija, prije prenamjene ili ponovne proizvodnje, stavljena na tržište prije datuma

na koji su te obveze postale primjenjive u skladu s tim člancima.

5. Kako bi se evidentiralo da otpadna baterija podvrgnuta postupku prenamjene ili

ponovne proizvodnje više nije otpad, korisnik baterije na zahtjev nadležnog tijela

predočuje sljedeće:

(a) dokaze o procjeni ili ispitivanju stanja provedenom u državi članici, u obliku

primjerka evidencije kojom se potvrđuje da baterija može pružiti učinkovitost

koja je važna za njezinu uporabu nakon prenamjene ili ponovne proizvodnje;

(b) dokaze o daljnjoj uporabi baterije koja je podvrgnuta postupku prenamjene ili

ponovne proizvodnje, u vidu fakture ili ugovora o prodaji ili prijenosu

vlasništva baterije;

(c) dokaze o odgovarajućoj zaštiti od oštećenja tijekom prijevoza, utovara i

istovara, uključujući odgovarajuće pakiranje i slaganje tereta.

6. Informacije iz stavka 4. i stavka 5. točke (a) stavljaju se na raspolaganje krajnjim

korisnicima i trećim stranama koje djeluju u njihovo ime, pod istim uvjetima i

odredbama, u okviru tehničke dokumentacije koja se prilaže prenamijenjenoj ili

ponovno proizvedenoj bateriji kad se stavlja na tržište ili u uporabu.

7. Dostavom informacija u skladu sa stavcima 1., 2., 5. i 6. ne dovodi se u pitanje

očuvanje povjerljivosti poslovno osjetljivih informacija u skladu s mjerodavnim

pravom Unije i nacionalnim pravom.

8. Komisija je ovlaštena za donošenje provedbenih akata kojima se utvrđuju detaljni

tehnički zahtjevi koje baterije moraju ispunjavati kako više ne bi bile otpad i zahtjevi

u pogledu podataka i metodologije za procjenjivanje stanja baterija. Ti se provedbeni

akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 74. stavka 3.

Članak 60.

Informacije o kraju životnog vijeka baterija

1. Proizvođači ili, ako su imenovane u skladu s člankom 47. stavkom 2., organizacije za

kontrolu odgovornosti proizvođača koje djeluju u njihovo ime stavljaju na

raspolaganje krajnjim korisnicima i distributerima sljedeće informacije o sprečavanju

nastanka i zbrinjavanju otpadnih baterija s obzirom na vrste baterija koje proizvođači

isporučuju na državnom području određene države članice:

(a) doprinos krajnjih korisnika sprečavanju nastanka otpada, uključujući pružanje

informacija o dobrim praksama u pogledu uporabe baterija namijenjenih

produljenju njihove uporabe i mogućnostima pripreme za njihovu ponovnu

uporabu;

HR 85 HR

(b) uloga krajnjih korisnika u pridonošenju odvojenom skupljanju otpadnih

baterija u skladu s njihovim obvezama na temelju članka 51. kako bi se

omogućili obrada i recikliranje baterija;

(c) sustavi za odvojeno skupljanje, pripremu za ponovnu uporabu i recikliranje

koji su dostupni za otpadne baterije;

(d) potrebne sigurnosne upute za postupanje s otpadnim baterijama, među ostalim

u vezi s rizicima koji se odnose na baterije koje sadržavaju litij i postupanje s

takvim baterijama;

(e) značenje oznaka i simbola otisnutih na baterijama ili njihovoj ambalaži;

(f) učinak tvari sadržanih u baterijama na okoliš i zdravlje ljudi, uključujući

učinak uzrokovan nepropisnim odbacivanjem otpadnih baterija, kao što je

odbacivanje baterija u okoliš ili zajedno s nerazvrstanim komunalnim otpadom.

Te se informacije stavljaju na raspolaganje:

(a) u redovitim vremenskim razmacima za svaki model baterije od trenutka prvog

stavljanja tog modela na raspolaganje na tržištu u određenoj državi članici,

barem na prodajnom mjestu, na vidljiv način, i putem internetskih tržišta;

(b) na jeziku koji bez poteškoća razumiju potrošači i ostali krajnji korisnici, a koji

određuje predmetna država članica.

2. Distributerima i subjektima iz članaka 50., 52. i 53. te drugim subjektima za

gospodarenje otpadom koji provode procese popravka, ponovne proizvodnje,

pripreme za ponovnu uporabu, obrade i recikliranja proizvođači stavljaju na

raspolaganje informacije o sigurnosnim i zaštitnim mjerama, među ostalim u pogledu

sigurnosti na radu, koje se primjenjuju na skladištenje i skupljanje otpadnih baterija.

3. Otkad se određeni model baterije počne isporučivati na državnom području države

članice, proizvođači na zahtjev, elektroničkim putem, subjektima za gospodarenje

otpadom koji provode aktivnosti popravka, ponovne proizvodnje, pripreme za

ponovnu uporabu, obrade i recikliranja, u mjeri u kojoj je to potrebno tim subjektima

za provođenje navedenih aktivnosti, stavljaju na raspolaganje sljedeće informacije

specifične za taj model baterije koje se odnose na propisnu i ekološki prihvatljivu

obradu otpadnih baterija:

(a) procese za osiguravanje rastavljanja vozila i uređaja na način koji omogućava

uklanjanje ugrađenih baterija;

(b) sigurnosne i zaštitne mjere, među ostalim u pogledu sigurnosti na radu, koje se

primjenjuju na procese skladištenja, prijevoza, obrade i recikliranja otpadnih

baterija.

U tim se informacijama navode komponente i materijali te lokacije svih opasnih tvari

u bateriji u mjeri u kojoj je to potrebno subjektima koji provode procese popravka,

ponovne proizvodnje, pripreme za ponovnu uporabu, obrade i recikliranja kako bi

ispunjavali zahtjeve ove Uredbe.

Te se informacije stavljaju na raspolaganje na jeziku koji bez poteškoća razumiju

subjekti iz prvog podstavka, a koji određuje predmetna država članica.

4. Distributeri koji isporučuju baterije krajnjim korisnicima u svojim maloprodajnim

prostorima na vidljiv način i putem svojih internetskih tržišta stavljaju na

raspolaganje informacije iz stavaka 1. i 2. i informacije o načinu na koji krajnji

HR 86 HR

korisnici mogu besplatno vratiti otpadne baterije u odgovarajuća skupljališta

uspostavljena na maloprodajnim mjestima ili u ime tržišta. Ta je obveza ograničena

na vrste baterija koje distributer ili trgovac ima, ili ih je imao, u ponudi kao nove

baterije.

5. Troškovi koje pokriva proizvođač na temelju članka 47. stavka 1. točke (e) prikazuju

se zasebno krajnjem korisniku na prodajnom mjestu nove baterije. Navedeni troškovi

ne smiju premašiti najbolju procjenu stvarno nastalih troškova.

6. Ako se informacije javno stavljaju na raspolaganje krajnjim korisnicima na temelju

ovog članka, osigurava se povjerljivost poslovno osjetljivih informacija u skladu s

mjerodavnim pravom Unije i nacionalnim pravom.

Članak 61.

Izvješćivanje nadležnih tijela

1. Proizvođači prijenosnih baterija ili, ako su imenovane u skladu s člankom 47.

stavkom 2., organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača koje djeluju u

njihovo ime svake kalendarske godine izvješćuju nadležno tijelo o sljedećim

informacijama u skladu s kemijskom sastavu baterija, navodeći količine baterija

kojima se napajaju laka prijevozna sredstva:

(a) količini prijenosnih baterija koje se prvi put stavljaju na raspolaganje na tržištu

na državnom području određene države članice, isključujući prijenosne baterije

koje su u toj godini prije prodaje krajnjim korisnicima napustile državno

područje te države članice;

(b) količini otpadnih prijenosnih baterija skupljenih u skladu s člankom 48.,

izračunanoj na temelju metodologije utvrđene u Prilogu XI.;

(c) cilju skupljanja koji postigne proizvođač ili organizacija za kontrolu

odgovornosti proizvođača u ime svojih članova;

(d) količini skupljenih otpadnih prijenosnih baterija isporučenih odobrenim

postrojenjima radi obrade i recikliranja.

Ako subjekti za gospodarenje otpadom koji nisu proizvođači ili, ako su imenovane u

skladu s člankom 47. stavkom 2., organizacije za kontrolu odgovornosti proizvođača

koje djeluju u njihovo ime skupljaju otpadne prijenosne baterije od distributera ili

drugih skupljališta za otpadne prijenosne baterije, svake kalendarske godine

izvješćuju nadležno tijelo o količini skupljenih otpadnih prijenosnih baterija prema

njihovu kemijskom sastavu, navodeći količinu baterija kojima se napajaju laka

prijevozna sredstva.

Subjekti iz prvog i drugog podstavka izvješćuju o tim podacima u roku od četiri

mjeseca od kraja godine izvješćivanja za koju su podaci prikupljeni. Prvo razdoblje

izvješćivanja obuhvaća prvu punu kalendarsku godinu nakon donošenja provedbenog

akta kojim se utvrđuje format za izvješćivanje Komisije u skladu s člankom 62.

stavkom 6.

Format i postupke za izvješćivanje nadležnih tijela utvrđuju predmetna nadležna

tijela.

2. Proizvođači automobilskih baterija, industrijskih baterija i baterija za električna

vozila ili, ako su imenovane u skladu s člankom 47. stavkom 2., organizacije za

kontrolu odgovornosti proizvođača koje djeluju u njihovo ime svake kalendarske

HR 87 HR

godine izvješćuju nadležno tijelo o sljedećim informacijama u skladu s kemijskim

sastavom i vrstama baterija:

(a) količini automobilskih baterija, industrijskih baterija i baterija za električna

vozila koje se prvi put stavljaju na raspolaganje na tržištu u određenoj državi

članici, isključujući baterije koje su u toj godini prije prodaje krajnjim

korisnicima napustile državno područje te države članice;

(b) količini otpadnih automobilskih baterija, industrijskih baterija i baterija za

električna vozila koje su skupljene i isporučene odobrenim postrojenjima radi

obrade i recikliranja.

3. Ako subjekti za gospodarenje otpadom skupljaju otpadne baterije od distributera ili

drugih skupljališta ili krajnjih korisnika otpadnih automobilskih i industrijskih

baterija i baterija za električna vozila, svake kalendarske godine izvješćuju nadležno

tijelo o sljedećim informacijama u skladu s kemijskim sastavom i vrstama baterija:

(a) količini skupljenih otpadnih automobilskih i industrijskih baterija i baterija za

električna vozila;

(b) količini otpadnih automobilskih i industrijskih baterija i baterija za električna

vozila isporučenih odobrenim postrojenjima radi obrade i recikliranja.

Subjekti iz ovog podstavka izvješćuju o tim podacima u roku od četiri mjeseca od

kraja godine izvješćivanja za koju su podaci prikupljeni. Prvo razdoblje izvješćivanja

obuhvaća prvu punu kalendarsku godinu nakon donošenja provedbenog akta kojim

se utvrđuje format za izvješćivanje Komisije u skladu s člankom 62. stavkom 5.

Nadležna tijela uspostavljaju elektroničke sustave putem kojih se ta tijela izvješćuju

o podacima te određuju formate koji se trebaju upotrijebiti. Elektronički sustavi za

izvješćivanje o informacijama koje uspostave nadležna tijela moraju biti

kompatibilni i interoperabilni sa zahtjevima sustava za razmjenu informacija

uspostavljenog u skladu s člankom 64.

4. Podaci iz stavka 1. točaka (a) i (b) obuhvaćaju baterije ugrađene u vozila i uređaje te

otpadne baterije uklonjene iz njih u skladu s člankom 52.

5. Subjekti za gospodarenje otpadom koji provode obradu i subjekti za recikliranje

svake kalendarske godine izvješćuju nadležna tijela o sljedećim informacijama:

(a) količini otpadnih baterija primljenih na obradu i recikliranje;

(b) količini otpadnih baterija koje se podvrgavaju procesu recikliranja;

(c) informacijama o učinkovitosti recikliranja i razinama oporabljenih materijala

za otpadne baterije.

Izvješćivanje o učinkovitosti recikliranja i razinama oporabljenih materijala

obuhvaća sve pojedinačne faze recikliranja i sve odgovarajuće izlazne frakcije. Ako

se proces recikliranja provodi u više od jednog postrojenja, prvi subjekt za

recikliranje odgovoran je za prikupljanje informacija i izvješćivanje nadležnih tijela

o tim informacijama.

Subjekti za recikliranje izvješćuju o tim podacima u roku od četiri mjeseca od kraja

godine izvješćivanja za koju su podaci prikupljeni. Prvo razdoblje izvješćivanja

obuhvaća prvu punu kalendarsku godinu nakon donošenja provedbenog akta kojim

se utvrđuje format za izvješćivanje Komisije u skladu s člankom 62. stavkom 6.

HR 88 HR

6. Ako posjednici otpada osim onih iz stavka 4. izvoze baterije radi obrade i

recikliranja, izvješćuju nadležna tijela o podacima o količini odvojeno skupljenih

otpadnih baterija izvezenih radi obrade i recikliranja i o podacima iz stavka 4. točaka

(b) i (c) u roku od četiri mjeseca od kraja godine izvješćivanja za koju su podaci

prikupljeni.

Članak 62.

Izvješćivanje Komisije

1. Države članice za svaku kalendarsku godinu javno stavljaju na raspolaganje sljedeće

agregirane podatke o prijenosnim baterijama, automobilskim baterijama,

industrijskim baterijama i baterijama za električna vozila u skladu s vrstama i

kemijskim sastavom baterija te među prijenosnim baterijama posebno navode

baterije kojima se napajaju laka prijevozna sredstva:

(a) količinu baterija koje se prvi put stavljaju na raspolaganje na tržištu u

određenoj državi članici, isključujući baterije koje su u toj godini prije prodaje

krajnjim korisnicima napustile državno područje te države članice;

(b) količinu otpadnih baterija skupljenih u skladu s člancima 48. i 49., izračunanu

na temelju metodologije utvrđene u Prilogu XI.;

(c) vrijednosti postignute učinkovitosti recikliranja iz dijela B Priloga XII. i

vrijednosti postignute oporabe materijala iz dijela C Priloga XII.

Države članice stavljaju te podatke na raspolaganje u roku od 18 mjeseci od kraja

godine izvješćivanja za koju su podaci prikupljeni. Te informacije objavljuju se

elektroničkim putem, u formatu koji utvrdi Komisija u skladu sa stavkom 6., s

pomoću lako dostupnih podatkovnih usluga koje su interoperabilne sa sustavom

uspostavljenim u skladu s člankom 64. Podaci moraju biti takvi da omogućavaju

strojno čitanje, razvrstavanje i pretraživanje, uz poštovanje otvorenih standarda

uporabe za treće strane. Države članice obavješćuju Komisiju kada se podaci iz

prvog podstavka stave na raspolaganje.

Prvo razdoblje izvješćivanja obuhvaća prvu punu kalendarsku godinu nakon

donošenja provedbenog akta kojim se utvrđuje format za izvješćivanje u skladu sa

stavkom 6.

Povrh obveza na temelju direktiva 2000/53/EZ i 2012/19/EU, podaci iz stavka 1.

točaka (a) i (b) obuhvaćaju baterije ugrađene u vozila i uređaje te otpadne baterije

uklonjene iz njih u skladu s člankom 52.

2. Izvješćivanje o učinkovitosti recikliranja i razinama oporabljenih materijala iz

stavka 1. obuhvaća sve pojedinačne faze recikliranja i sve odgovarajuće izlazne

frakcije.

3. Podacima koje države članice stavljaju na raspolaganje u skladu s ovim člankom

prilaže se izvješće o provjeri kvalitete. Informacije se navode u formatu koji utvrdi

Komisija u skladu sa stavkom 6.

4. Komisija prikuplja i preispituje informacije koje se stavljaju na raspolaganje u skladu

s ovim člankom. Komisija objavljuje izvješće u kojem ocjenjuje organizaciju

prikupljanja podataka, izvore podataka i metodologiju koja se primjenjuje u

državama članicama te cjelovitost, pouzdanost, pravodobnost i dosljednost tih

podataka. Ta ocjena može uključivati posebne preporuke za poboljšanje. Izvješće se

HR 89 HR

izrađuje nakon što države članice prvi put dostave podatke i zatim svake četiri

godine.

5. Komisija do 31. prosinca 2023. donosi provedbene akte kojima se utvrđuju format

podataka i informacija o kojima je potrebno izvijestiti Komisiju, kao i metode

provjere i uvjeti rada, za potrebe stavaka 1. i 4. Ti se provedbeni akti donose u skladu

s postupkom ispitivanja iz članka 74. stavka 3.

Članak 63.

Primjena poglavlja VII.

Poglavlje VII. primjenjuje se od 1. srpnja 2023.

Poglavlje VIII.

Elektronička razmjena informacija

Članak 64.

Elektronički sustav za razmjenu informacija

1. Komisija do 1. siječnja 2026. uspostavlja elektronički sustav za razmjenu informacija

o baterijama („sustav”).

2. Taj sustav sadržava podatke i informacije o punjivim industrijskim baterijama i

baterijama za električna vozila s unutarnjom pohranom i kapacitetom većim od

2 kWh, kako je utvrđeno u Prilogu XIII. Ti podaci i informacije moraju biti takvi da

omogućavaju razvrstavanje i pretraživanje, uz poštovanje otvorenih standarda

uporabe za treće strane.

3. Gospodarski subjekti koji stavljaju na tržište punjivu industrijsku bateriju ili bateriju

za električno vozilo s unutarnjom pohranom stavljaju informacije iz stavka 2. na

raspolaganje elektroničkim putem, u strojno čitljivom formatu, s pomoću

interoperabilnih i lako dostupnih podatkovnih usluga u formatu utvrđenom u skladu

sa stavkom 5.

4. Komisija nakon preispitivanja u skladu s člankom 62. stavkom 5. putem sustava

objavljuje informacije iz članka 62. stavka 1. i ocjenu iz članka 62. stavka 5.

5. Komisija do 31. prosinca 2024. donosi provedbene akte kojima se utvrđuju:

(a) arhitektura sustava;

(b) format u kojemu se podaci i informacije iz stavka 2. stavljaju na raspolaganje;

(c) pravila za razmjenu, istraživanje, objavljivanje i ponovnu uporabu podataka i

informacija u sustavu te za pristup i upravljanje tim podacima i informacijama.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 74. stavka 3.

Članak 65.

Putovnice za baterije

1. Do 1. siječnja 2026. svaka industrijska baterija i baterija za električno vozilo koja se

stavi na tržište ili u uporabu i čiji je kapacitet veći od 2 kWh mora imati elektroničku

evidenciju („putovnica za bateriju”).

HR 90 HR

2. Putovnica za bateriju jedinstvena je za svaku pojedinačnu bateriju iz stavka 1. i nosi

jedinstven otisnut ili urezan identifikator koji bateriji dodjeljuje gospodarski subjekt

koji je stavlja na tržište.

3. Putovnica za bateriju povezana je s informacijama o osnovnim svojstvima svake

vrste i modela baterije pohranjenima u izvorima podataka za sustav koji je

uspostavljen u skladu s člankom 64. Gospodarski subjekt koji stavlja industrijsku

bateriju ili bateriju za električno vozilo na tržište osigurava da su podaci sadržani u

putovnici za bateriju točni, potpuni i ažurirani.

4. Putovnici za bateriju može se pristupiti na internetu putem elektroničkih sustava koji

moraju biti interoperabilni sa sustavom uspostavljenim u skladu s člankom 64.

5. Putovnica za bateriju omogućava pristup informacijama o vrijednostima za

parametre učinkovitosti i trajnosti iz članka 10. stavka 1. kada se baterija stavlja na

tržište i kad se njezin status promijeni.

6. Ako je promjena statusa posljedica aktivnosti popravljanja ili prenamjene,

odgovornost za podatke o bateriji sadržane u putovnici za bateriju prenosi se na

gospodarski subjekt za koji se smatra da stavlja industrijsku bateriju ili bateriju za

električno vozilo na tržište ili koji je stavlja u uporabu.

7. Komisija je ovlaštena za donošenje provedbenih akata za utvrđivanje pravila za

razmjenu, istraživanje, objavljivanje i ponovnu uporabu podataka i informacija

sadržanima u putovnici za bateriju te za pristup i upravljanje tim podacima i

informacijama.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 74. stavka 3.

Poglavlje IX.

Nadzor tržišta Unije, kontrola baterija koje ulaze na tržište Unije

i zaštitni postupci Unije

Članak 66.

Postupak na nacionalnoj razini u pogledu baterija koje predstavljaju rizik

1. Ako tijela za nadzor tržišta jedne države članice imaju dovoljno razloga vjerovati da

određena baterija obuhvaćena ovom Uredbom predstavlja rizik za zdravlje ljudi ili

sigurnost osoba, imovinu ili okoliš, procjenjuju ispunjava li predmetna baterija sve

relevantne zahtjeve iz ove Uredbe.

Ako tijekom procjenjivanja navedenog u prvom podstavku tijela za nadzor tržišta

ustanove da baterija nije u skladu sa zahtjevima iz ove Uredbe, bez odgode

zahtijevaju da predmetni gospodarski subjekt poduzme sve odgovarajuće korektivne

mjere kako bi se ta baterija uskladila sa zahtjevima, povukla s tržišta ili opozvala u

razumnom roku koji je razmjeran prirodi rizika iz prvog podstavka.

Tijela za nadzor tržišta o tome na odgovarajući način obavješćuju relevantno

prijavljeno tijelo.

2. Ako smatraju da neusklađenost nije ograničena samo na područje njihove države,

tijela za nadzor tržišta dostavljaju Komisiji i drugim državama članicama informacije

o rezultatima procjene i mjerama koje su zahtijevala od gospodarskog subjekta.

HR 91 HR

3. Gospodarski subjekt osigurava provedbu svih odgovarajućih korektivnih mjera u

pogledu svih baterija koje je taj gospodarski subjekt stavio na raspolaganje na tržištu

diljem Unije.

4. Ako predmetni gospodarski subjekt ne poduzme odgovarajuće korektivne mjere u

roku navedenom u stavku 1. drugom podstavku, tijela za nadzor tržišta poduzimaju

sve prikladne privremene mjere kako bi zabranila stavljanje na tržište ili ograničila

raspoloživost predmetnih baterija na svojim nacionalnim tržištima, povukla te

baterije s tržišta ili ih opozvala.

Tijela za nadzor tržišta bez odgode obavješćuju Komisiju i druge države članice o

tim mjerama.

5. Informacije iz stavka 4. drugog podstavka uključuju sve dostupne pojedinosti,

posebno podatke koji su potrebni za identifikaciju neusklađene baterije, podrijetlo te

baterije, prirodu navodne neusklađenosti i povezanog rizika, prirodu i trajanje

poduzetih nacionalnih mjera te obrazloženje koje je dao predmetni gospodarski

subjekt. Tijela za nadzor tržišta posebno naznačuju je li neusklađenost posljedica

jednog od sljedećih uzroka:

(a) činjenice da baterija ne ispunjava zahtjeve iz poglavlja II. ili III. ove Uredbe;

(b) nedostatnosti usklađenih normi iz članka 15.;

(c) nedostatnosti zajedničkih specifikacija iz članka 16.

6. Države članice, osim države članice koja je pokrenula postupak u skladu s ovim

člankom, bez odgode obavješćuju Komisiju i ostale države članice o svim donesenim

mjerama i o svim dodatnim informacijama koje su im na raspolaganju u vezi s

neusklađenošću određene baterije te, u slučaju neslaganja s donesenom nacionalnom

mjerom, o svojim prigovorima.

7. Ako u roku od tri mjeseca od primitka informacija iz stavka 4. drugog podstavka ni

država članica ni Komisija ne ulože prigovor na privremenu mjeru koju je poduzela

država članica, ta se mjera smatra opravdanom.

8. Države članice osiguravaju da se odgovarajuće restriktivne mjere, kao što je

povlačenje baterije s tržišta, za predmetnu bateriju poduzmu bez odgode.

Članak 67.

Zaštitni postupak Unije

1. Ako se nakon završetka postupka iz članka 66. stavaka 3. i 4. uloži prigovor na mjeru

koju je poduzela država članica ili ako Komisija smatra da je neka nacionalna mjera

u suprotnosti sa zakonodavstvom Unije, Komisija bez odgode započinje savjetovanje

s državama članicama i relevantnim gospodarskim subjektom ili subjektima te

ocjenjuje tu nacionalnu mjeru. Na temelju rezultata tog ocjenjivanja Komisija

provedbenim aktom odlučuje je li nacionalna mjera opravdana.

Taj se provedbeni akt donosi u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 74. stavka 3.

2. Komisija svoju odluku upućuje svim državama članicama i bez odgode je dostavlja

državama članicama i predmetnom gospodarskom subjektu ili subjektima.

Ako se nacionalna mjera smatra opravdanom, sve države članice poduzimaju

potrebne mjere kako bi osigurale da se neusklađena baterija povuče s njihova tržišta

te o tome obavješćuju Komisiju.

HR 92 HR

Ako se nacionalna mjera smatra neopravdanom, predmetna država članica povlači tu

mjeru.

3. Ako se nacionalna mjera smatra opravdanom i ako se neusklađenost baterije

pripisuje nedostatnosti usklađenih normi iz članka 15. ove Uredbe, Komisija

primjenjuje postupak iz članka 11. Uredbe (EU) br. 1025/2012.

Članak 68.

Usklađene baterije koje predstavljaju rizik

1. Ako nakon provedbe ocjenjivanja u skladu s člankom 67. stavkom 1. država članica

ustanovi da baterija, iako je sukladna sa zahtjevima iz poglavlja II. i III, ipak

predstavlja rizik za zdravlje ljudi ili sigurnost osoba, za zaštitu imovine ili za okoliš,

ta država članica zahtijeva od predmetnog gospodarskog subjekta da poduzme sve

prikladne mjere kojima se osigurava da predmetna baterija pri stavljanju na tržište

više ne predstavlja navedeni rizik, povuče bateriju s tržišta ili je opozove, u

razumnom roku koji je razmjeran prirodi rizika.

2. Taj gospodarski subjekt osigurava provedbu korektivne mjere u pogledu svih baterija

koje je stavio na raspolaganje na tržištu diljem Unije.

3. Država članica odmah obavješćuje Komisiju i druge države članice. Te informacije

uključuju sve dostupne pojedinosti, a posebno podatke potrebne za identifikaciju

predmetnih baterija, njihovo podrijetlo i lanac opskrbe, prirodu povezanog rizika te

prirodu i trajanje poduzetih nacionalnih mjera.

4. Komisija se bez odgode savjetuje s državama članicama i predmetnim gospodarskim

subjektom ili subjektima te ocjenjuje poduzete nacionalne mjere. Na temelju

rezultata tog ocjenjivanja Komisija donosi provedbeni akt u obliku odluke o

opravdanosti nacionalne mjere i prema potrebi nalaže odgovarajuće mjere.

5. Taj se provedbeni akt donosi u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 74. stavka 3.

6. Iz opravdanih krajnje hitnih razloga povezanih sa zaštitom zdravlja ljudi i sigurnosti

osoba te zaštitom imovine ili okoliša, Komisija u skladu s postupkom iz članka 74.

stavka 3. donosi provedbeni akt koji se primjenjuje odmah.

7. Komisija svoju odluku upućuje svim državama članicama i odmah je priopćuje i

njima i predmetnom gospodarskom subjektu ili subjektima.

Članak 69.

Druge neusklađenosti

1. Ne dovodeći u pitanje članak 66., ako određena država članica ustanovi da baterija

koja nije obuhvaćena područjem primjene članka 68. nije usklađena s ovom

Uredbom ili da je neki gospodarski subjekt prekršio obvezu utvrđenu ovom

Uredbom, od predmetnog gospodarskog subjekta zahtijeva da otkloni tu

neusklađenost. Takve neusklađenosti uključuju sljedeće:

(a) oznaka CE stavljena je tako da se krši članak 30. Uredbe (EZ) br. 765/2008 ili

članak 20. ove Uredbe;

(b) oznaka CE uopće nije stavljena;

(c) identifikacijski broj prijavljenog tijela uključenog u fazu kontrole proizvodnje

stavljen je tako da se krši članak 20. ili uopće nije stavljen;

HR 93 HR

(d) EU izjava o sukladnosti nije sastavljena ili nije ispravno sastavljena;

(e) EU izjavi o sukladnosti ne može se pristupiti putem QR koda na bateriji;

(f) tehnička dokumentacija nije dostupna, nije potpuna ili sadržava pogreške;

(g) informacije iz članka 38. stavaka 7., 9. i 10. ili članka 41. stavaka 3. i 4.

nedostaju, netočne su ili nepotpune ili, u slučaju uputa za uporabu, nisu

prevedene na jezik koji prihvaćaju države članice u kojima se baterija stavlja

na tržište ili na raspolaganje;

(h) nisu ispunjeni drugi administrativni zahtjevi iz članka 38. ili članka 40.;

(i) ne poštuju se zahtjevi za siguran rad i uporabu sustavâ za pohranu energije sa

stacionarnom baterijom utvrđeni u članku 12.;

(j) nisu ispunjeni zahtjevi u pogledu održivosti i sigurnosti iz članaka od 6. do 12.

u poglavlju II. i zahtjevi u pogledu označivanja i informacija iz članaka 13. i

14. u poglavlju III.;

(k) nisu ispunjeni zahtjevi iz članka 39. u pogledu politike dužne pažnje u lancu

opskrbe.

2. Ako subjekt ne otkloni neusklađenost iz stavka 1. točke (k), izdaje se obavijest o

popravnoj radnji.

3. Ako se neusklađenost iz stavka 1. nastavi, predmetna država članica poduzima sve

odgovarajuće mjere kako bi ograničila ili zabranila stavljanje baterije na raspolaganje

na tržištu ili kako bi osigurala njezin opoziv ili povlačenje s tržišta. U slučaju

neusklađenosti iz stavka 1. točke (k) ovaj se stavak primjenjuje kao krajnja mjera ako

je neusklađenost ozbiljna i ako se nastavi nakon izdavanja obavijesti o korektivnim

mjerama iz stavka 2.

Poglavlje X.

Zelena javna nabava, postupak izmjene ograničenja za opasne

tvari i Komisijino priznavanje programâ dužne pažnje u lancu

opskrbe

Članak 70.

Zelena javna nabava

1. Javni naručitelji, definirani u članku 2. stavku 1. Direktive 2014/24/EU odnosno

članku 3. stavku 1. Direktive 2014/25/EU, ili naručitelji, definirani u članku 4.

stavku 1. Direktive 2014/25/EU, pri nabavi baterija ili proizvoda koji sadržavaju

baterije u slučajevima obuhvaćenima tim direktivama uzimaju u obzir utjecaj baterija

na okoliš tijekom njihova životnog ciklusa kako bi osigurali da se taj utjecaj

nabavljenih baterija svede na najmanju moguću mjeru.

2. Obveza navedena u stavku 1. primjenjuje se na sve ugovore koje sklapaju javni

naručitelji ili naručitelji za kupnju baterija ili proizvoda koji sadržavaju baterije i

znači da su ti javni naručitelji i naručitelji obvezni uključiti tehničke specifikacije i

kriterije za dodjelu na temelju članaka od 7. do 10. kako bi osigurali da proizvod

bude odabran među proizvodima sa znatno manjim utjecajem na okoliš tijekom

njihova životnog ciklusa.

HR 94 HR

3. Komisija do 31. prosinca 2026. donosi delegirane akte u skladu s člankom 73. o

dopuni ove Uredbe kojima utvrđuje minimalne obvezne kriterije ili ciljeve za zelenu

javnu nabavu na temelju zahtjeva iz članaka od 7. do 10.

Članak 71.

Postupak izmjene ograničenja za opasne tvari

1. Ako Komisija smatra da uporaba neke tvari u proizvodnji baterija ili prisutnost neke

tvari u baterijama u vrijeme njihova stavljanja na tržište ili u daljnjim fazama njihova

životnog ciklusa, uključujući fazu otpada, predstavlja rizik za zdravlje ljudi ili okoliš

koji se ne kontrolira na odgovarajući način i koji je potrebno urediti na razini Unije,

od Europske agencije za kemikalije („Agencija”) zahtijeva da pripremi dosje koji je

u skladu sa zahtjevima iz točke 3. dijela II. Priloga XV. Uredbi (EZ) br. 1907/2006

(„dosje za uvođenje ograničenja”). Dosje za uvođenje ograničenja sadržava

socioekonomsku procjenu, uključujući analizu alternativa.

2. Agencija bez odgode objavljuje namjeru Komisije za pokretanje postupka uvođenja

ograničenja za cijeli životni ciklus tvari i o tome obavješćuje odgovarajuće dionike.

3. Ako se u dosjeu za uvođenje ograničenja koji pripremi Agencija u skladu s tim

stavkom dokaže da su potrebne mjere na razini Unije, Agencija u roku od 12 mjeseci

od primitka zahtjeva Komisije iz stavka 1. predlaže ograničenja s ciljem pokretanja

postupka uvođenja ograničenja opisanog u stavcima od 4. do 14.

4. Agencija bez odgode na svojim internetskim stranicama javnosti stavlja na

raspolaganje dosje za uvođenje ograničenja, uključujući ograničenja predložena na

temelju stavka 3., i pritom jasno navodi datum objave. Agencija poziva sve

zainteresirane strane da u roku od četiri mjeseca od datuma objave pojedinačno ili

zajednički dostave očitovanja na dosje za uvođenje ograničenja.

5. Odbor za procjenu rizika, osnovan u skladu s člankom 76. stavkom 1. točkom (c)

Uredbe (EZ) br. 1907/2006, u roku od 12 mjeseci od datuma objave iz stavka 4. na

temelju razmatranja relevantnih dijelova dosjea za uvođenje ograničenja donosi

mišljenje o tome jesu li predložena ograničenja primjerena za smanjenje rizika za

zdravlje ljudi i/ili okoliš. U tom mišljenju uzimaju se u obzir dosje za uvođenje

ograničenja koji je pripremila Agencija na zahtjev Komisije i stajališta

zainteresiranih strana iz stavka 4.

6. Odbor za socioekonomsku analizu, osnovan u skladu s člankom 76. stavkom 1.

točkom (d) Uredbe (EZ) br. 1907/2006, u roku od 15 mjeseci od datuma objave iz

stavka 4. donosi mišljenje o predloženim ograničenjima na temelju razmatranja

relevantnih dijelova dosjea i socioekonomskog utjecaja. Prije toga izrađuje nacrt

mišljenja o predloženim ograničenjima i njihovu socioekonomskom utjecaju,

uzimajući u obzir analize ili informacije u skladu sa stavkom 4., ako su zaprimljene.

7. Agencija bez odgode objavljuje nacrt mišljenja Odbora za socioekonomsku analizu

na svojim internetskim stranicama i poziva zainteresirane strane da se najkasnije 60

dana od objave nacrta mišljenja očituju o tom nacrtu mišljenja.

8. Odbor za socioekonomsku analizu donosi mišljenje bez odgode, uzimajući prema

potrebi u obzir dodatna očitovanja primljena unutar zadanog roka iz stavka 7. U tom

se mišljenju uzimaju u obzir očitovanja zainteresiranih strana dostavljena na temelju

stavaka 4. i 7.

HR 95 HR

9. Ako mišljenje Odbora za procjenu rizika značajno odstupa od predloženih

ograničenja, Agencija odgađa rok za donošenje mišljenja Odbora za socioekonomsku

analizu za najviše 90 dana.

10. Agencija bez odgode dostavlja Komisiji mišljenja Odbora za procjenu rizika i

Odbora za socioekonomsku analizu o ograničenjima predloženima na temelju

zahtjeva koji Komisija podnese u skladu sa stavkom 1. Ako mišljenja Odbora za

procjenu rizika i Odbora za socioekonomsku analizu znatno odstupaju od

ograničenja predloženih na temelju stavka 3., Agencija dostavlja Komisiji obavijest s

detaljnim obrazloženjem tih razlika. Ako jedan ili oba odbora ne donesu mišljenje u

roku utvrđenom u stavcima 5. i 6., Agencija o tome obavješćuje Komisiju i navodi

razloge.

11. Agencija bez odgode objavljuje mišljenja tih dvaju odbora na svojim internetskim

stranicama.

12. Agencija Komisiji na zahtjev dostavlja sve dokumente i dokaze koji su joj

dostavljeni odnosno koje je razmatrala.

13. Ako Komisija zaključi da su ispunjeni uvjeti utvrđeni člankom 6. stavkom 2., donosi

delegirani akt u skladu s člankom 6. stavkom 2. Taj delegirani akt donosi se bez

nepotrebne odgode nakon primitka mišljenja Odbora za socioekonomsku analizu iz

stavka 8. odnosno nakon roka utvrđenog u stavcima 6. i 9., kako je primjenjivo, ako

Odbor ne donese mišljenje.

14. Ako Odbor za procjenu rizika i Odbor za socioekonomsku analizu dostavljaju

mišljenje na temelju stavaka 5. i 6., imenuju izvjestitelje kako je utvrđeno u

članku 87. Uredbe (EZ) br. 1907/2006. Predmetni izvjestitelji ili suizvjestitelji, ili

njihov poslodavac, primaju naknadu od Agencije u skladu s ljestvicom honorara koja

će biti sastavni dio financijskih rješenja u vezi s ograničenjima koja utvrđuje Upravni

odbor, osnovan u skladu s člankom 76. stavkom 1. točkom (a) Uredbe (EZ)

br. 1907/2006. Ako predmetne osobe ne obavljaju svoje dužnosti, izvršni direktor

Agencije ima pravo otkazati ugovor, suspendirati njegovu primjenu ili uskratiti

naknadu.

Članak 72.

Programi dužne pažnje u lancu opskrbe

1. Vlade, industrijska udruženja i skupine zainteresiranih organizacija koje su

uspostavile programe dužne pažnje („vlasnici programa”) i nadgledaju te programe

mogu od Komisije zahtijevati priznavanje njihovih programa dužne pažnje u lancu

opskrbe. Komisija je ovlaštena za donošenje provedbenih akata kojima se utvrđuju

zahtjevi u pogledu informacija koje takav zahtjev za priznavanje podnesen Komisiji

mora sadržavati. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz

članka 74. stavka 3.

2. Ako Komisija na temelju dokaza i informacija dostavljenih u skladu sa stavkom 1.

utvrdi da program dužne pažnje u lancu opskrbe iz stavka 1. omogućava

gospodarskim subjektima ispunjavanje zahtjeva utvrđenih u članku 39. ove Uredbe,

donosi provedbeni akt kojim se tom programu dodjeljuje priznanje

jednakovrijednosti sa zahtjevima iz ove Uredbe. Prije donošenja takvih provedbenih

akata prema potrebi se provodi savjetovanje s Tajništvom OECD-a. Ti se provedbeni

akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 74. stavka 3.

HR 96 HR

Kada razmatra priznavanje programa dužne pažnje, Komisija uzima u obzir različite

prakse u industriji obuhvaćene tim programom te pristup i metode koji se temelje na

procjeni rizika, a upotrebljavaju se u tom programu za utvrđivanje rizika.

3. Komisija je ovlaštena za donošenje provedbenih akata kojima se utvrđuju kriteriji i

metodologija na temelju kojih, u skladu sa stavkom 2., Komisija utvrđuje osigurava

li se programima dužne pažnje u lancu opskrbe da gospodarski subjekti ispunjavaju

zahtjeve utvrđene u članku 39. ove Uredbe. Ti se provedbeni akti donose u skladu s

postupkom ispitivanja iz članka 74. stavka 3. Komisija, prema potrebi, povremeno

provjerava i ispunjavaju li priznati programi dužne pažnje u lancu opskrbe i dalje

kriterije koji su doveli do odluke o priznavanju jednakovrijednosti donesene na

temelju stavka 2.

4. Vlasnik programa dužne pažnje u lancu opskrbe za koji je priznanje

jednakovrijednosti dodijeljeno u skladu sa stavkom 2. bez odgode obavješćuje

Komisiju o svim promjenama ili ažuriranjima tog programa.

5. Ako postoje dokazi o ponovljenim ili značajnim slučajevima u kojima gospodarski

subjekti koji provode program priznat u skladu sa stavkom 2. ne ispunjavaju zahtjeve

iz članka 39. ove Uredbe, Komisija ispituje, uz savjetovanje s vlasnikom priznatog

programa, ukazuju li ti slučajevi na nedostatke u programu.

6. Ako Komisija utvrdi neispunjavanje zahtjeva utvrđenih u članku 39. ove Uredbe ili

nedostatke u priznatom programu dužne pažnje u lancu opskrbe, vlasniku programa

može odobriti odgovarajuće razdoblje za poduzimanje popravnih radnji.

7. Ako vlasnik programa ne poduzme potrebne popravne radnje ili ih odbije poduzeti te

ako Komisija utvrdi da neispunjavanje zahtjeva ili nedostatci iz stavka 6. ugrožavaju

sposobnost gospodarskog subjekta iz članka 39. stavka 1. koji provodi program da

ispunjava zahtjeve utvrđene u članku 39. ove Uredbe ili ako su ponovljeni ili važni

slučajevi neispunjavanja zahtjeva gospodarskih subjekata koji provode program

posljedica nedostataka u programu, Komisija donosi provedbeni akt kojim se povlači

priznanje jednakovrijednosti programa. Taj se provedbeni akt donosi u skladu s

postupkom ispitivanja iz članka 74. stavka 3.

8. Komisija uspostavlja i ažurira registar priznatih programa dužne pažnje u lancu

opskrbe. Taj registar objavljuje se na internetu.

Poglavlje XI.

Delegiranje ovlasti i postupak odbora

Članak 73.

Izvršavanje delegiranja ovlasti

1. Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima

utvrđenima u ovom članku.

2. Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 6. stavka 2., članka 7. stavaka 1., 2. i

3., članka 9. stavka 2., članka 10. stavka 3., članka 12. stavka 2., članka 17. stavka 4,

članka 27. stavka 3., članka 39. stavka 8., članka 55. stavka 4., članka 56. stavka 4.,

članka 57. stavka 6., članka 58. stavka 3. i članka 70. stavka 2. dodjeljuju se Komisiji

na razdoblje od sedam godina počevši od [dana stupanja na snagu ove Uredbe].

Komisija izrađuje izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja

razdoblja od pet godina. Delegiranje ovlasti prešutno se produljuje za razdoblja

HR 97 HR

jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju

usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja.

3. Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti

iz članka 6. stavka 2., članka 7. stavaka 1., 2. i 3., članka 9. stavka 2., članka 10.

stavka 3., članka 12. stavka 2., članka 17. stavka 4, članka 27. stavka 3., članka 39.

stavka 8., članka 55. stavka 4., članka 56. stavka 4., članka 57. stavka 6., članka 58.

stavka 3. i članka 70. stavka 2. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti

koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana

objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan

naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već

na snazi.

4. Prije donošenja delegiranog akta Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje je

imenovala svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u

Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.

5. Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i

Vijeću.

6. Delegirani akt donesen na temelju članka 6. stavka 2., članka 7. stavaka 1., 2. i 3.,

članka 9. stavka 2., članka 10. stavka 3., članka 12. stavka 2., članka 17. stavka 4,

članka 27. stavka 3., članka 39. stavka 8., članka 55. stavka 4., članka 56. stavka 4.,

članka 57. stavka 6., članka 58. stavka 3. i članka 70. stavka 2. stupa na snagu samo

ako Europski parlament ni Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta

Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne ulože nikakav prigovor ili ako su prije

isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti

prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta

ili Vijeća.

Članak 74.

Postupak odbora

1. Komisiji pomaže odbor osnovan člankom 39. Direktive 2008/98/EZ. Navedeni odbor

je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2. Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 4. Uredbe (EU) br. 182/2011.

3. Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

Ako odbor ne da nikakvo mišljenje, Komisija ne donosi nacrt provedbenog akta i

primjenjuje se članak 5. stavak 4. treći podstavak Uredbe (EU) br. 182/2011.

4. Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 8. Uredbe (EU) br. 182/2011 u

vezi s njezinim člankom 5.

Poglavlje XII.

Izmjene

Članak 75.

Izmjene Uredbe (EU) 2019/1020

Uredba (EU) 2019/1020 mijenja se kako slijedi:

(1) u članku 4. stavku 5. tekst „(EU) 2016/425 (35) i (EU) 2016/426 (36)” zamjenjuje se

sljedećim:

HR 98 HR

„(EU) 2016/425 (*), (EU) 2016/426 (**) i [(EU) 2020/… (***)]

_____________________

* Uredba (EU) 2016/425 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2016. o osobnoj zaštitnoj

opremi i o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 89/686/EEZ (SL L 81, 31.3.2016., str. 51.);

** Uredba (EU) 2016/426 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2016. o aparatima na plinovita

goriva i stavljanju izvan snage Direktive 2009/142/EZ (SL L 81, 31.3.2016., str. 99.).

*** [Uredba Europskog parlamenta i Vijeća o baterijama i otpadnim baterijama, izmjeni Uredbe

(EU) 2019/1020 i stavljanju izvan snage Direktive 2006/66/EZ (Ured za publikacije dodaje

pojedinosti o objavi u SL-u)]”;

(2) u Prilogu I. sljedeća točka 71. dodaje se popisu zakonodavstva Unije o usklađivanju:

„71. Uredba Europskog parlamenta i Vijeća o baterijama i otpadnim baterijama,

izmjeni Uredbe (EU) 2019/1020 i stavljanju izvan snage Direktive 2006/66/EZ (Ured

publikacije dodaje pojedinosti o objavi u SL-u)”.

Poglavlje XIII.

Završne odredbe

Članak 76.

Sankcije

Države članice utvrđuju pravila o sankcijama koje se primjenjuju na kršenja ove Uredbe i

poduzimaju sve potrebne mjere radi osiguranja njihove provedbe. Predviđene sankcije moraju

biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće. Države članice bez odgode obavješćuju

Komisiju o tim pravilima i tim mjerama te je bez odgode obavješćuju o svim naknadnim

izmjenama koje na njih utječu.

Članak 77.

Preispitivanje

1. Komisija do 31. prosinca 2030. sastavlja izvješće o primjeni ove Uredbe te o njezinu

utjecaju na okoliš i funkcioniranje unutarnjeg tržišta.

2. Komisija, uzimajući u obzir tehnički napredak i praktično iskustvo stečeno u

državama članicama, u to izvješće uvrštava ocjenu sljedećih aspekata ove Uredbe:

(a) zahtjeva u pogledu održivosti i sigurnosti utvrđenih u poglavlju II.;

(b) zahtjeva u pogledu označivanja i informacija utvrđenih u poglavlju III.;

(c) zahtjeva u pogledu dužne pažnje u lancu opskrbe utvrđenih u člancima 39. i

72.;

(d) mjera u pogledu upravljanja baterijama na kraju životnog vijeka utvrđenih u

poglavlju VII.

Izvješće je prema potrebi popraćeno zakonodavnim prijedlogom za izmjenu odgovarajućih

odredbi ove Uredbe.

Članak 78.

Stavljanje izvan snage i prijelazna pravila

Direktiva 2006/66/EZ stavlja se izvan snage s učinkom od 1. srpnja 2023., no njezini:

HR 99 HR

(a) članak 10. stavak 3., članak 12. stavak 4. i članak 12. stavak 5. nastavljaju se

primjenjivati do 31. prosinca 2023., osim u pogledu prijenosa podataka

Komisiji, koji se nastavlja primjenjivati do 31. prosinca 2025.;

(b) članak 21. stavak 2. nastavlja se primjenjivati do 31. prosinca 2026.

Upućivanja na direktivu koja je stavljena izvan snage tumače se kao upućivanja na ovu

Uredbu.

Članak 79.

Stupanje na snagu i primjena

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske

unije.

Primjenjuje se od 1. siječnja 2022.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu,

Za Europski parlament Za Vijeće

Predsjednik Predsjednik

HR 100 HR

ZAKONODAVNI FINANCIJSKI IZVJEŠTAJ

1. OKVIR PRIJEDLOGA/INICIJATIVE

1.1. Naslov prijedloga/inicijative

1.2. Predmetna područja politike u strukturi ABM/ABB

1.3. Vrsta prijedloga/inicijative

1.4. Ciljevi

1.5. Osnova prijedloga/inicijative

1.6. Trajanje i financijski učinak

1.7. Predviđeni načini upravljanja

2. MJERE UPRAVLJANJA

2.1. Pravila praćenja i izvješćivanja

2.2. Sustav upravljanja i kontrole

2.3. Mjere za sprečavanje prijevara i nepravilnosti

3. PROCIJENJENI FINANCIJSKI UČINAK PRIJEDLOGA/INICIJATIVE

3.1. Naslovi višegodišnjeg financijskog okvira i proračunske linije rashoda na koje

prijedlog/inicijativa ima učinak

3.2. Procijenjeni učinak na rashode

3.2.1. Sažetak procijenjenog učinka na rashode

3.2.2. Procijenjeni učinak na odobrena sredstva za poslovanje

3.2.3. Procijenjeni učinak na administrativna odobrena sredstva

3.2.4. Usklađenost s aktualnim višegodišnjim financijskim okvirom

3.2.5. Doprinos trećih strana

3.3. Procijenjeni učinak na prihode

HR 101 HR

1. OKVIR PRIJEDLOGA/INICIJATIVE

1.1. Naslov prijedloga/inicijative

Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o baterijama i akumulatorima i o

otpadnim baterijama i akumulatorima te zamjeni i stavljanju izvan snage Direktive

2006/66/EU Europskog parlamenta i Vijeća.

1.2. Predmetna područja politike

Područje politike: 09 Okoliš

Aktivnost: 09 02 02 Program za okoliš i klimatske aktivnosti (LIFE) – kružno

gospodarstvo i kvaliteta života

09 10 01 – Europska agencija za kemikalije – aktivnosti u području

zakonodavstva o uvozu i izvozu opasnih kemikalija i u vezi s kružnim

gospodarstvom

03.020101 – Funkcioniranje i razvoj unutarnjeg tržišta robe i usluga

1.3. Prijedlog se odnosi na

novo djelovanje

novo djelovanje nakon pilot-projekta/pripremnog djelovanja1

produženje postojećeg djelovanja

spajanje jednog ili više djelovanja u drugo/novo djelovanje

1.4. Ciljevi

1.4.1. Opći ciljevi

Jačanje održivosti baterija tijekom njihova cijelog životnog ciklusa osiguranjem

minimalnih zahtjeva u pogledu održivosti za baterije koje se stavljaju na unutarnje

tržište EU-a.

Povećanje otpornosti lanca opskrbe baterijama u EU-u zatvaranjem petlje materijala.

Smanjenje utjecaja na okoliš i društvo u svim fazama životnog ciklusa baterija.

1.4.2. Posebni ciljevi

Jačanje održivosti

poticanje proizvodnje visokokvalitetnih i visokoučinkovitih baterija i njihova

stavljanja na tržište EU-a,

razvoj i iskorištavanje potencijala primarnih i sekundarnih sirovina za baterije

u EU-u, uz osiguravanje njihove učinkovite i održive proizvodnje,

osiguravanje funkcionalnih tržišta sekundarnih sirovina i povezanih

industrijskih procesa,

promicanje inovacija te razvoja i primjene tehnološkog znanja i iskustva u EU-

u.

Povećanje otpornosti i zatvaranje petlje materijala

1 Kako je navedeno u članku 58. stavku 2. točkama (a) ili (b) Financijske uredbe.

HR 102 HR

smanjenje ovisnosti EU-a o uvozu strateški važnih materijala,

osiguravanje odgovarajućeg skupljanja i recikliranja svih otpadnih baterija.

Smanjenje utjecaja na okoliš i društvo

doprinos odgovornoj nabavi sirovina,

učinkovita uporaba sirovina i recikliranih materijala,

smanjenje emisija stakleničkih plinova u cijelom životnom ciklusu baterija,

smanjenje rizika za zdravlje ljudi i kvalitetu okoliša te poboljšanje socijalnih

uvjeta u lokalnim zajednicama.

1.4.3. Očekivani rezultati i učinak

Navesti očekivane učinke prijedloga/inicijative na ciljane korisnike/skupine.

Predloženom uredbom osigurat će se bolja usklađenost s postojećim pristupima

održivom upravljanju materijalima i gospodarenju otpadom u EU-u, koji su

usmjereni na optimizaciju proizvoda i proizvodnih procesa. Njezin je cilj razviti

okvir EU-a koji će obuhvaćati cijeli životni ciklus baterija te usklađena i

ambicioznija pravila za baterije, komponente, otpadne baterije i reciklate, tako što će

se uspostaviti zajednički skup pravila za osiguravanje nesmetanog funkcioniranja

EU-ova unutarnjeg tržišta baterija i primarnih i sekundarnih sirovina potrebnih za

njihovu proizvodnju, uz istodobno promicanje veće održivosti na tržištu EU-a.

1.4.4. Pokazatelji uspješnosti

Navesti pokazatelje za praćenje napretka i postignuća.

Pokazatelji napretka i ostvarenja ciljeva bit će:

– veća kvaliteta baterija koje se stavljaju na tržište,

– veća učinkovitost recikliranja i oporaba materijala za nikal, kobalt, litij i bakar,

– veći udio recikliranih materijala u baterijama,

– skupljanje i recikliranje veće količine baterija,

– brojenje, praćenje i evidentiranje industrijskih baterija i baterija za električna

vozila,

– recikliranje svih skupljenih baterija, provođenje procesa recikliranja uz

smanjen rizik za sigurnost i zdravlje na radu,

– poboljšan i olakšan pristup krajnjih korisnika informacijama o baterijama koje

kupuju s obzirom na materijale koje sadržavaju, njihovu očekivanu trajnost te

način na koji njihova proizvodnja zadovoljava ekološke i socijalne standarde,

– računanje ugljičnog otiska svih industrijskih baterija i baterija za električna

vozila,

– proizvođači industrijskih baterija i baterija za električna vozila navodit će i

informacije o tome kako njihova nabava materijala zadovoljava kriterije

društveno odgovornog poslovanja,

– jasan i predvidljiv pravni okvir za proizvođače baterija na razini EU-a, kojim

će se proizvođače poduprijeti u inovacijama i ostvarivanju konkurentnosti na

rastućem tržištu.

HR 103 HR

1.5. Osnova prijedloga/inicijative

1.5.1. Zahtjevi koje treba ispuniti u kratkoročnom ili dugoročnom razdoblju, uključujući

detaljan vremenski plan provedbe inicijative

Detaljni zahtjevi trebali bi se donijeti u sklopu provedbenih/delegiranih akata u roku

od 3 do 8 godina.

Iz ove predložene uredbe proizaći će niz djelovanja u vidu mandatâ, delegiranih ili

provedbenih odluka i izvješća o procjeni učinka.

To će obuhvaćati provjeru usklađenosti sa zahtjevima održivosti, sustavom provjere

sukladnosti, zahtjevima održivosti te zahtjevima u pogledu informacija i označivanja.

Detaljan popis predviđenih djelovanja naveden je u nastavku:

– praćenje normizacije Europskog odbora za normizaciju (CEN)/Europskog

odbora za elektrotehničku normizaciju (CENELEC),

– razvoj zajedničkih specifikacija za učinkovitost i trajnost prijenosnih baterija

za opću uporabu,

– razvoj zajedničkih specifikacija za učinkovitost i trajnost punjivih baterija

(industrijskih/za električna vozila),

– razvoj zajedničkih specifikacija za sigurnost sustava za pohranu energije sa

stacionarnom baterijom,

– razvoj usklađenih pravila izračuna za odvojeno skupljanje prijenosnih baterija,

– razvoj usklađenih pravila izračuna za deklaraciju o ugljičnom otisku

(uključujući preispitivanje pravila o kategorijama PEFCR za baterije), izračuna

razreda učinkovitosti prema intenzitetu emisija ugljika, izračuna udjela

recikliranog sadržaja u baterijama te izračuna učinkovitosti recikliranja (za litij

i olovo) i oporabe materijala,

– smjernice o mogućnosti uklanjanja i zamjene prijenosnih baterija,

– uspostavljanje otvorenog podatkovnog prostora za dostavljanje informacija o

baterijama,

– razvoj kriterija za zelenu javnu nabavu baterija,

– delegirani akt o ugljičnom otisku – obvezni pragovi,

– izmjena popisa otpada,

– procjena rizika/upravljanje tvarima sadržanima u baterijama,

– izmjena obveza izvješćivanja.

1.5.2. Dodana vrijednost sudjelovanja Unije (može proizlaziti iz različitih čimbenika, npr.

prednosti koordinacije, pravne sigurnosti, veće djelotvornosti ili

komplementarnosti). Za potrebe ove točke „dodana vrijednost sudjelovanja Unije”

vrijednost je koja proizlazi iz intervencije Unije i predstavlja dodatnu vrijednost u

odnosu na vrijednost koju bi države članice inače ostvarile same.

Razlozi za djelovanje na europskoj razini (ex ante):

Zakonodavstvo na razini Unije nužno je kako bi se osiguralo da proizvođači,

uvoznici i gospodarski subjekti u širem smislu djeluju u jednakim uvjetima i

podliježu zajedničkim zahtjevima kada stavljaju bateriju na tržište Unije i stavljaju

informacije na raspolaganje.

HR 104 HR

Pored toga, evaluacija Direktive o baterijama ukazuje na potrebu za

osuvremenjivanjem zakonodavnog okvira kako bi se dodatno promicale politike u

području kružnog gospodarstva i niskih emisija ugljika te za prilagođavanjem

tehnološkom i gospodarskom napretku na tržištu baterija.

Lanac vrijednosti baterija zahtijeva veliki kapital, zbog čega je potrebna ekonomija

razmjera. Da bi se to postiglo, potrebni su usklađeni zahtjevi koji se odnose na cijeli

životni ciklus i funkcionalno unutarnje tržište EU-a.

1.5.3. Pouke iz prijašnjih sličnih iskustava

1.5.4. Usklađenost s višegodišnjim financijskim okvirom i moguće sinergije s drugim

prikladnim instrumentima

Europska komisija predlaže opsežan plan oporavka na temelju ojačanog dugoročnog

proračuna za sljedeći višegodišnji financijski okvir i novi instrument za oporavak,

Next Generation EU.

Europski zeleni plan bit će osnova za strategiju oporavka EU-a. To uključuje cilj

čišćih oblika prijevoza i logistike, uključujući elektromobilnost, koji su glavni

pokretači eksponencijalnog rasta potražnje za baterijama. Sadašnji trendovi upućuju

na to da će nakon prestanka pandemije bolesti COVID-19 važnost elektromobilnosti

nastaviti rasti.

Potpora i doprinos Europske komisije istraživanju u području baterija vidljivi su u

broju projekata financiranih u sklopu programa Obzor 2020. (više od stotinu

projekata) i financijskom doprinosu njihovoj provedbi (približno 500 milijuna EUR).

Ti projekti obuhvaćaju cijeli lanac vrijednosti različitih vrsta baterija i usmjereni su

na odgovore na postojeća i buduća pitanja u području: razvijanja i poboljšanja

materijala (i njihova utjecaja na okoliš), recikliranja baterija (kojim će se unaprijediti

učinkovitost oporabe materijala u Europi), novih baterijskih sustava i alternativa

konvencionalnim baterijama. Rezultati tih projekata pridonijet će promicanju

inovacija u europskoj industriji baterija. Predviđaju se novi i poboljšani materijali i

baterijski sustavi te unaprijeđena svojstva u smislu kapaciteta pohrane, životnog

vijeka, sigurnosti, održivosti i isplativosti. Ti su aspekti obuhvaćeni ovom Uredbom i

u njoj zauzimaju važno mjesto.

Bit će neophodni za osiguravanje održive konkurentnosti Europe u tom području te

će potaknuti njezino gospodarstvo, rast i blagostanje.

Očekuje se da će EU nastaviti promicati istraživanja u tom i sličnim područjima u

sljedećem VFO-u.

U novoj Uredbi jasno će se utvrditi da se mjere ograničavanja za tvari sadržane u

baterijama ubuduće više neće donositi kao odvojene aktivnosti u sklopu programa

rada Glavne uprave za okoliš, nego na temelju procjena koje provede ECHA. Iako

ECHA ima potrebno iskustvo za taj zadatak, navedene procjene čine dodatno

područje djelovanja te Agencije.

1.5.5. Ocjena različitih dostupnih mogućnosti financiranja, uključujući mogućnost

preraspodjele

Stručno znanje i iskustvo ECHA-e (procjena rizika tvari) i JRC-a (razvoj

metodologija i postupaka) najprikladniji su za osiguravanje brze provedbe

predloženog pristupa.

HR 105 HR

Procijenjene potrebe u vidu osoblja i sredstava koje je ECHA navela za zadatak

popisa otpada pokazuju da ECHA treba steći znanje za taj zadatak. Glavna uprava za

okoliš (GU ENV) stoga je razmotrila druge mogućnosti. JRC je podnio procjenu

prema kojoj je potrebno manje sredstava (0,9 milijuna EUR naspram ECHA-inih

2,2 milijuna). Stoga predlažemo dodavanje tog zadatka na popis zadataka JRC-a.

U slučaju razvoja otvorenog podatkovnog prostora za baterije potrebe osoblja i

sredstava koje smo primili od ECHA-e odražavaju političku volju i iskorištavaju

prednosti postojećih struktura i procesa u ECHA-i. ECHA procjenjuje da je za razvoj

podatkovnog prostora potrebno oko 10 milijuna EUR povrh gotovo 10 milijuna EUR

za troškove osoblja. Službe Komisije obratile su se i izvršnim agencijama, no nije

pravno moguće da one preuzmu od Komisije zadatak razvoja podatkovnog prostora.

Komisija stoga predlaže provođenje studije izvedivosti kako bi se detaljno

procijenile pojedine mogućnosti koje su na raspolaganju za različite funkcije,

uključujući utvrđivanje tijela koje je najprikladnije za razvoj tog sustava. Razvoj

otvorenog podatkovnog prostora predvodi Glavna uprava za unutarnje tržište,

industriju, poduzetništvo te male i srednje poduzetnike (GU GROW) u suradnji s

Glavnom upravom za komunikacijske mreže, sadržaje i tehnologije (GU

CONNECT) i njezinom inicijativom za uspostavu europskog podatkovnog prostora.

Druga je mogućnost interno razvijanje podatkovnog prostora. GU ENV i GU GROW

surađuju s Glavnom upravom za oporezivanje i carinsku uniju (GU TAXUD) (koja

je poduzela slične aktivnosti u pogledu PDV-a) i GU-om CONNECT kako bi

razmotrili moguće sinergije. Osoblje zaduženo za te zadatke u sklopu GU-a TAXUD

raspodijeljeno je u tri različita odjela. Informatički odjel GU-a GROW izvršio je prvu

procjenu razvojnih i proračunskih potreba za provedbu rješenja otvorenih podataka

za putovnicu za bateriju (engl. Battery Passport Open Data). Trošak otvorenog

podatkovnog prostora koji se temelji na centraliziranoj arhitekturi baze podataka

procjenjuje se na oko 10,5 milijuna EUR. To obuhvaća informatičku infrastrukturu i

kadrovske potrebe za razvoj informacijskih tehnologija. Ti su troškovi planirani u

sklopu proračunske linije Funkcioniranje i razvoj unutarnjeg tržišta robe i usluga za

GU GROW. Točni način rada koji trebaju provesti različite službe trebat će se

dogovoriti tijekom provedbe studije izvedivosti.

1.6. Trajanje i financijski učinak prijedloga/inicijative

Ograničeno trajanje

– prijedlog/inicijativa na snazi od [DD/MM]GGGG do [DD/MM]GGGG

– financijski učinak od GGGG do GGGG

Neograničeno trajanje

– provedba s početnim razdobljem od 2023. do 2028.,

– nakon čega slijedi redovna provedba.

1.7. Predviđeni načini upravljanja

Izravno upravljanje koje provodi Komisija preko

– izvršnih agencija

Podijeljeno upravljanje s državama članicama

HR 106 HR

Neizravno upravljanje povjeravanjem zadaća izvršenja proračuna:

međunarodnim organizacijama i njihovim agencijama (navesti)

EIB-u i Europskom investicijskom fondu

tijelima iz članaka 70. i 71.

tijelima javnog prava

tijelima uređenima privatnim pravom koja pružaju javne usluge u mjeri u kojoj

daju odgovarajuća financijska jamstva

tijelima uređenima privatnim pravom države članice kojima je povjerena

provedba javno-privatnog partnerstva i koja daju odgovarajuća financijska jamstva

osobama kojima je povjerena provedba određenih djelovanja u području ZVSP-a

u skladu s glavom V. UEU-a i koje su navedene u odgovarajućem temeljnom aktu.

HR 107 HR

2. MJERE UPRAVLJANJA

2.1. Pravila praćenja i izvješćivanja

Navesti učestalost i uvjete.

Primjenjivat će se standardna pravila o praćenju i izvješćivanju za subvencije EU-a

tradicionalnim agencijama.

2.2. Sustavi upravljanja i kontrole

2.2.1. Obrazloženje načina upravljanja, mehanizama provedbe financiranja, načina

plaćanja i predložene strategije kontrole

Primjenjivat će se standardna pravila o praćenju i izvješćivanju za subvencije EU-a

tradicionalnim agencijama.

2.2.2. Informacije o utvrđenim rizicima i uspostavljenim sustavima unutarnje kontrole za

ublažavanje rizika

Nije dostupno

2.2.3. Procjena i obrazloženje troškovne učinkovitosti kontrola (omjer troškova kontrole i

vrijednosti sredstava kojima se upravlja) i procjena očekivane razine rizika od

pogreške (pri plaćanju i pri zaključenju)

Nije dostupno

HR 108 HR

2.3. Mjere za sprečavanje prijevara i nepravilnosti

Navesti postojeće ili predviđene mjere za sprečavanje i zaštitu, npr. iz strategije za borbu protiv

prijevara.

Primjenjivat će se standardni modaliteti za subvencije EU-a tradicionalnim

agencijama.

HR 109 HR

3. PROCIJENJENI FINANCIJSKI UČINAK PRIJEDLOGA/INICIJATIVE

3.1. Naslovi višegodišnjeg financijskog okvira i proračunske linije rashoda na koje prijedlog/inicijativa ima učinak

Postojeće proračunske linije prema redoslijedu naslova višegodišnjeg financijskog okvira i proračunskih linija.

Naslov

višegodišnj

eg

financijsko

g okvira

Proračunska linija Vrsta

rashoda Doprinos

Broj

dif./nedif.1 zemalja

EFTA-e2

zemalja

kandidatkin

ja3

trećih

zemalja

u smislu članka 21.

stavka 2. točke (b)

Financijske uredbe

3. 09.10.01 – Europska agencija za

kemikalije dif. NE NE NE NE

3. 09.02.02 – Kružno gospodarstvo i

kvaliteta života dif. NE NE NE NE

1. 03.020101 Funkcioniranje i razvoj

unutarnjeg tržišta robe i usluga dif. NE NE NE NE

7. 20.01.02.01 – Primici od rada i naknade nedif. NE NE NE NE

7. 20 02 01 01 – Ugovorno osoblje nedif. NE NE NE NE

7.

20 02 01 03 –

Nacionalni državni službenici privremeno

angažirani u instituciji

nedif. NE NE NE NE

Zatražene nove proračunske linije

Nije primjenjivo

1 Dif. = diferencirana odobrena sredstva; nedif. = nediferencirana odobrena sredstva.

2 EFTA: Europsko udruženje slobodne trgovine.

3 Zemlje kandidatkinje i, ako je primjenjivo, potencijalni kandidati sa zapadnog Balkana.

HR 110 HR

3.2. Procijenjeni učinak na rashode

3.2.1. Sažetak procijenjenog učinka na rashode

U milijunima EUR (do 3 decimalna mjesta)

Naslov višegodišnjeg financijskog okvira

3. Prirodni resursi i okoliš

Europska agencija za kemikalije 9.10.01 Godina

2023. Godina 2024.

Godina 2025.

Godina 2026.

Godina 2027.

Godina 2028.

Godina 2029.

Ukupno

Glava 1.: rashodi za osoblje Obveze (1) 0,358 0,365 0,372 0,306 0,312 0,319 0,325 2,357

Plaćanja (2) 0,358 0,365 0,372 0,306 0,312 0,319 0,325 2,357

Glava 2.: infrastruktura Obveze (1a) 0,086 0,088 0,089 0,074 0,075 0,076 0,078 0,566

Plaćanja (2a) 0,086 0,088 0,089 0,074 0,075 0,076 0,078 0,566

Glava 3.: rashodi poslovanja Obveze (3a) 0,158 0,158 0,158 0,025 0,025 0,025 0,025 0,575

Plaćanja (3b) 0,158 0,158 0,158 0,025 0,025 0,025 0,025 0,575

UKUPNA odobrena sredstva za Europsku agenciju za kemikalije

Obveze =1+1a

+3a 0,602 0,611 0,620 0,405 0,412 0,420 0,428 3,498

Plaćanja =2+2a

+3b 0,602 0,611 0,620 0,405 0,412 0,420 0,428 3,498

Potrebno povećanje doprinosa EU-a agenciji ECHA kompenzirat će se odgovarajućim smanjenjem omotnice programa LIFE.

HR 111 HR

Upravljanje tvarima sadržanima u baterijama: ukupno dva nova člana privremenog

osoblja u ekvivalentu punog radnog vremena (AD 5–7) bit će potrebna u ECHA-i (prosječni

trošak 144 000 EUR godišnje tijekom sedam godina i više) da bi se osigurali dovoljni resursi

za regulaciju potrebnih tvari povezanih s baterijama bez sukoba s prioritetima iz Uredbe

REACH. To u prosjeku obuhvaća jedno dodatno ograničenje (ili drugu mjeru upravljanja

rizikom) godišnje. Pored toga, bit će potreban jedan ugovorni djelatnik u ekvivalentu punog

radnog vremena (CA FG III, prosječni trošak 69 000 EUR godišnje tijekom dvije godine)

kako bi se povećalo stručno znanje i tako olakšalo informirano određivanje prioriteta

utemeljeno na planu rada. To će se temeljiti na studiji za razvoj postojećeg znanja ECHA-e o

tome kako se u industriji baterija upravlja opasnim kemikalijama kako bi se utvrdile

relevantne tvari za regulatorne postupke upravljanja rizikom u budućnosti. Trošak studije

procjenjuje se na 400 000 EUR (tijekom dvije godine), koliko je potrebno za eksternalizaciju

dijela istraživanja. Studija bi pridonijela i radu Komisije na ažuriranju stavki baterija na

popisu otpada.

Dodatnih 22 000 EUR potrebno je za pokrivanje troškova izvjestitelja (stručnjaka iz država

članica koji usmjeravaju dosjee na temelju mišljenja Odbora za procjenu rizika i Odbora za

socioekonomsku analizu) za svako ograničenje, a 43 000 EUR bit će potrebno za pokrivanje

proporcionalnog dijela ukupnog troška organizacije sastanaka Odbora za procjenu rizika i

Odbora za socioekonomsku analizu (putni troškovi, troškovi smještaja i dnevnica: trošak je

izračunan na temelju prosječnog vremena/rada uloženog u dosje za uvođenje ograničenja u

oba odbora).

Prethodno navedena sredstva procijenjena su s pomoću modela izračuna koji se temelji na

relevantnom iskustvu stečenom na zadacima koje je ECHA provela u sklopu drugih

regulatornih okvira (npr. uredbe REACH, CLP i BPR) i na provedbi postojećih nacionalnih

pristupa ako je to primjenjivo. Njime se utvrđuju sredstva koja će ECHA-i biti potrebna u

razdoblju 2021.–2029. kako bi provela predviđene zadatke.

HR 112 HR

Financijski učinak ove inicijative neće uzrokovati povećanje programiranih rashoda iz naslova 1. i 3. Potrebna sredstva odbit će se od proračuna za

program LIFE i instrumenta GU-a GROW u skladu s raspodjelom zadataka u administrativnom sporazumu: oko 4 milijuna EUR troškova GU-a ENV i

1,6 milijuna EUR troškova za GU GROW. Osim toga, instrument GU-a GROW pokriva troškove otvorenog podatkovnog prostora, a oba instrumenta

pokrivaju dio potreba povezanih sa studijama i nabavom podataka za službe Komisije kako bi propisno pripremile dio provedbenih i delegiranih akata.

Naslov višegodišnjeg financijskog okvira

1. XXX

U milijunima EUR (do 3 decimalna mjesta)

Godina

2021. Godina 2022.

Godina 2023.

Godina 2024.

Godina 2025.

Godina 2026.

Godina 2027.

UKUPNO

2021.–2027.

Glavna uprava: GU GROW

03.020101 Funkcioniranje i razvoj

unutarnjeg tržišta robe i usluga

odobrena sredstva za

preuzimanje obveza 1,026 1,774 2,075 2,083 2,150 0,928 0,688 10,723

odobrena sredstva za

plaćanje 1,026 1,774 2,075 2,083 2,150 0,928 0,688 10,723

Iznos naveden u proračunskoj liniji 03.020101 bit će potreban za djelomično financiranje administrativnih dogovora GU-a ENV/GU-a GROW i JRC-a te za nabavu

studija i podataka povezanih s rezervacijama za GU GROW. Očekuje se da će trošak administrativnog sporazuma za GU GROW iznositi približno

2,669 milijuna EUR. Trošak nabave iznosi 50 000 EUR u 2023. za GU GROW kako bi se zatražilo tehničko mišljenje o normizaciji CEN-a/CENELEC-a.

On obuhvaća i iznos predviđen u proračunu za potporu intra muros za studiju izvedivosti otvorenog podatkovnog prostora. Nakon početne faze razvoja mogu biti

potrebna dodatna sredstva.

Troškovi razvoja informacijskih tehnologija za elektroničku razmjenu informacija o baterijama očekuju se od GU-a GROW.

HR 113 HR

Naslov višegodišnjeg financijskog okvira

3. Prirodni resursi i okoliš

U milijunima EUR (do 3 decimalna mjesta)

Godina

2021. Godina 2022.

Godina 2023.

Godina 2024.

Godina 2025.

Godina 2026.

Godina 2027.

UKUPNO

2021.–2027.

Glavna uprava: ENV

09.02.02 Kružno gospodarstvo i

kvaliteta života

odobrena sredstva za

preuzimanje obveza 1,053 0,982 1,835 1,286 0,948 0,622 0,530 7,256

odobrena sredstva za

plaćanje 1,053 0,982 1,835 1,286 0,948 0,622 0,530 7,256

Iznos naveden u proračunskoj liniji 09.02.02 obuhvaća potrebnu kompenzaciju iz proračuna programa LIFE za povećanje sredstava za ECHA-u. Taj će iznos biti

potreban za povećanje subvencije ECHA-i, za financiranje administrativnih dogovora GU-a ENV/GU-a GROW i JRC-a te za nabavu studija i podataka povezanih s

rezervacijama za GU ENV.

JRC će imati ključnu ulogu u pružanju potpore Komisiji u određenim tehničkim zadacima. JRC je dostavio svoju najbolju procjenu potrebnih sredstava na temelju

trenutačnih saznanja i popisa zadataka koji su dostavili GU ENV i GU GROW. Te se procjene stoga mogu preciznije prilagoditi, primjerice tijekom pregovora o

administrativnom sporazumu. Područje primjene prošireno je u najnovijoj inačici predložene uredbe, osobito u pogledu zajedničkih specifikacija za prijenosne

baterije za opću uporabu, te će se u skladu s time morati revidirati iznosi sredstava. Očekuje se da će trošak administrativnog sporazuma za GU ENV iznositi

približno 3,935 milijuna EUR. Nekoliko je zadataka u kojima JRC može pružati potporu Komisiji:

razvoj zajedničkih specifikacija za učinkovitost i trajnost baterija za opću uporabu te punjivih industrijskih baterija i baterija za električna

vozila,

utvrđivanje usklađenih pravila izračuna za deklaraciju o ugljičnom otisku za punjive industrijske baterije i baterije za električna vozila,

utvrđivanje usklađenih pravila izračuna za udio recikliranog sadržaja u baterijama, učinkovitost recikliranja i oporabljene materijale,

analizira kriterija za zelenu javnu nabavu (uključujući savjetovanje s dionicima za javnu nabavu i provjeru zakonitosti predloženih pravila o

javnoj nabavi),

HR 114 HR

podupiranje smjernica o mogućnosti uklanjanja i zamjene prijenosnih baterija.

Aktivnosti nabave obuhvaćaju nabavu podataka za baterije 2021. kako bi se preispitale kategorije PEFCR za baterije, podugovaranje razvoja mrežnog alata za

PEFCR 2022., traženje tehničkog mišljenja o normizaciji CEN-a/CENELEC-a 2023. te studiju tržišta o raspoloživosti sekundarnih sirovina 2027. Ti troškovi iznose

300 000 EUR u 2021., 80 000 EUR za 2022. i 100 000 EUR u 2027.

HR 115 HR

Naslov višegodišnjeg financijskog okvira

7. Europska javna uprava

U milijunima EUR (do 3 decimalna mjesta)

Godina

2021. Godina 2022.

Godina 2023.

Godina 2024.

Godina 2025.

Godina 2026.

Godina 2027.

UKUPNO

2021.–2027.

Glavna uprava: GU ENV, GU GROW

i EUROSTAT

Ljudski resursi 0,475 0,515 0,515 0,555 0,555 0,230 0,230 3,075

Ostali administrativni rashodi

UKUPNO GU ENV i GU GROW i

EUROSTAT 0,475 0,515 0,515 0,555 0,555 0,230 0,230 3,075

UKUPNA odobrena sredstva iz NASLOVA 7.

višegodišnjeg financijskog okvira

(ukupne obveze = ukupna

plaćanja) 0,475 0,515 0,515 0,555 0,555 0,230 0,230

3,075

Potrebna odobrena sredstva za ljudske resurse i ostale administrativne rashode pokrit će se odobrenim sredstvima glavne uprave koja su već dodijeljena za upravljanje djelovanjem i/ili su

preraspodijeljena unutar glavne uprave te, prema potrebi, dodatnim sredstvima koja se mogu dodijeliti nadležnoj glavnoj upravi u okviru godišnjeg postupka dodjele sredstava uzimajući u obzir

proračunska ograničenja.

U milijunima EUR (do 3 decimalna mjesta)

Godina 2021.

Godina 2022.

Godina 2023.

Godina 2024.

Godina 2025.

Godina 2026.

Godina 2027.

Godina 2028.

Godina 2029.

UKUPNO

HR 116 HR

2021.–2029.

UKUPNA odobrena sredstva iz NASLOVA 1.–7.

višegodišnjeg financijskog okvira

Obveze 2,554 3,271 4,476 3,924 3,653 1,780 1,447 0,420 0,428 21,953

Plaćanja 2,554 3,271 4,476 3,924 3,653 1,780 1,447 0,420 0,428 21,953

HR 117 HR

3.2.2. Procijenjeni utjecaj na odobrena sredstva ECHA-e

– Za prijedlog/inicijativu nisu potrebna odobrena sredstva za poslovanje.

– Za prijedlog/inicijativu potrebna su sljedeća odobrena sredstva za poslovanje:

Odobrena sredstva za preuzimanje obveza u milijunima EUR (do 3 decimalna mjesta)

Navesti ciljeve i

rezultate

Godina

N

Godina N+1

Godina N+2

Godina N+3

Unijeti onoliko godina koliko je potrebno za

prikaz trajanja učinka (vidjeti točku 1.6.) UKUPNO

REZULTATI

Vrsta1

Prosje

čni

trošak Bro

j Trošak

Bro

j

Trošak

Bro

j

Trošak

Bro

j

Trošak

Bro

j Troša

k Bro

j

Trošak

Bro

j

Trošak Ukupn

i broj

Ukupni

trošak

POSEBNI CILJ br. 12…

– Rezultat

– Rezultat

– Rezultat

Međuzbroj za posebni cilj br. 1

POSEBNI CILJ br. 2...

– Rezultat

Međuzbroj za posebni cilj br. 2

UKUPNI TROŠAK

1 Rezultati se odnose na proizvode i usluge koji se isporučuju (npr.: broj financiranih studentskih razmjena, kilometri izgrađenih prometnica itd.).

2 Kako je opisan u odjeljku 1.4.2. „Posebni ciljevi…”.

HR 118 HR

HR 119 HR

3.2.3. Procijenjeni utjecaj na ljudske resurse

3.2.3.1. Sažetak

– Za prijedlog/inicijativu nisu potrebna administrativna odobrena sredstva.

– Za prijedlog/inicijativu potrebna su sljedeća administrativna odobrena sredstva:

– Potrebe u pogledu osoblja ECHA-e (u milijunima EUR (do 3 decimalna mjesta))

Godina 2021.

Godina 2022.

Godina 2023.

Godina 2024.

Godina 2025.

Godina 2026.

Godina 2027.

Godina 2028.

Godina 2029.

UKUPNO

–

Privremeno osoblje

(razredi AD) 0,289 0,294 0,300 0,306 0,312 0,319 0,325 2,145

Privremeno osoblje

(razredi AST)

Ugovorno osoblje 0,069 0,070 0,072

0,211

Upućeni nacionalni

stručnjaci

–

UKUPNO 0,358 0,365 0,372 0,306 0,312 0,319 0,325 2,357

–

HR 120 HR

Potrebe u pogledu osoblja ECHA-e (EPRV):

Godina 2021.

Godina 2022.

Godina 2023.

Godina 2024.

Godina 2025.

Godina 2026.

Godina 2027.

Godina 2028.

Godina 2029.

Privremeno osoblje

(razredi AD) 0 0 2 2 2 2 2 2 2

Privremeno osoblje

(razredi AST)

Ugovorno osoblje 0 0 1 1 1

Upućeni nacionalni

stručnjaci

UKUPNO 0 0 3 3 3 2 2 2 2

HR 121 HR

3.2.3.2. Procijenjene potrebe u pogledu ljudskih resursa za GU ENV, GU GROW i

EUROSTAT

– Za prijedlog/inicijativu nisu potrebni ljudski resursi.

– Za prijedlog/inicijativu potrebni su sljedeći ljudski resursi:

Procjenu navesti u cijelom iznosu (ili najviše do jednog decimalnog mjesta)

Godina 2021.

Godina 2022.

Godina 2023.

Godina 2024.

Godina 2025.

Godina 2026.

Godina 2027.

Radna mjesta

prema planu

radnih mjesta

(dužnosnici i

privremeno

osoblje)

20 01 01 01

(sjedište i

predstavništva

Komisije)

1 1 1 1 1 1 1

XX 01 01 02

(delegacije)

XX 01 05 01

(neizravno

istraživanje)

10 01 05 01

(izravno

istraživanje)

Vanjsko osoblje

(u ekvivalentu

punog radnog

vremena:

EPRV)1

20 02 02 01/03

(UO, UNS, UsO

iz „globalne

omotnice”)

4,0 4,5 4,5 5,0 5,0 1,0 1,0

XX 01 02 02

(UO, LO, UNS,

UsO i MSD u

delegacijama)

X

X

0

– u

sjedišti

ma3

1 UO = ugovorno osoblje; LO = lokalno osoblje; UNS = upućeni nacionalni stručnjaci; UsO = ustupljeno

osoblje; MSD = mladi stručnjaci u delegacijama. 3 Uglavnom za strukturne fondove, Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj (EPFRR) i Europski

fond za ribarstvo (EFR).

HR 122 HR

1

0

4

y

y2

– u

delegaci

jama

XX 01 05 02

(UO, UNS, UsO

– neizravno

istraživanje)

10 01 05 02

(UO, UNS, UsO

– izravno

istraživanje)

Druge

proračunske

linije (navesti)

UKUPNO 5,0 5,5 5,5 6,0 6,0 2,0 2,0

Potrebe za ljudskim resursima pokrit će se osobljem glavne uprave kojemu je već povjereno upravljanje djelovanjem i/ili koje je

preraspoređeno unutar glavne uprave te, prema potrebi, dodatnim resursima koji se mogu dodijeliti nadležnoj glavnoj upravi u okviru

godišnjeg postupka dodjele sredstava uzimajući u obzir proračunska ograničenja.

Opis zadaća:

Dužnosnici i privremeno osoblje Radna mjesta razreda AD potrebna su za pregovore o Uredbi i njezinu opću

provedbu, kao i za različite pripremne radove i izradu nacrta sekundarnog

zakonodavstva unutar rokova predloženih Uredbom o baterijama.

Vanjsko osoblje Radna mjesta razine UNS i UD potrebna su kako bi se obavili tehnički poslovi,

uključujući:

praćenje normizacije Europskog odbora za normizaciju

(CEN)/Europskog odbora za elektrotehničku normizaciju

(CENELEC),

kontinuirano preispitivanje raspoloživosti materijala kako bi

ciljevi udjela recikliranog sadržaja bili u skladu s razvojem

tržišta,

pripremanje delegiranih akata o zahtjevima u pogledu

učinkovitosti i trajnosti punjivih i nepunjivih baterija i o

jednakovrijednim uvjetima za postupanje izvan EU-a

(uključujući pripremni rad JRC-a),

pripremu provedbenih akata o registracijskom obrascu za

proizvođače i o parametrima stanja baterija,

2 U okviru gornje granice za vanjsko osoblje iz odobrenih sredstava za poslovanje (prijašnje linije „BA”).

HR 123 HR

rad na provedbenim aktima kojima se utvrđuje format za

izvješćivanje nadležnih tijela i Komisije,

razvoj sustavâ za primanje dostavljenih podataka i analizu

njihove točnosti i cjelovitosti te prenošenje podataka osoblju

informatičkog odjela radi distribucije (Eurostat),

utvrđivanje softvera i formatâ za podneske povezane s

otvorenim podatkovnim prostorom,

preispitivanje pravila o kategorijama ekološkog otiska

proizvoda (PEFCR) za baterije (uključujući pripremne radove

JRC-a),

razvoj smjernica o mogućnosti uklanjanja i zamjene

prijenosnih baterija,

moguću reviziju Uredbe radi utvrđivanja ciljeva odvojenog

skupljanja.

Opis izračuna troškova za ekvivalent punog radnog vremena trebao bi biti uključen u

Prilog V. odjeljak 3.

HR 124 HR

3.2.4. Usklađenost s aktualnim višegodišnjim financijskim okvirom

– Prijedlog/inicijativa u skladu je s aktualnim višegodišnjim financijskim

okvirom.

– ×Prijedlog/inicijativa iziskuje reprogramiranje relevantnog naslova višegodišnjeg

financijskog okvira.

Dodatni zadaci koje Komisija treba preuzeti iziskuju dodatna sredstva u pogledu

iznosa doprinosa Unije i radnih mjesta prema planu radnih mjesta Europske agencije

za kemikalije.

– Za prijedlog/inicijativu potrebna je primjena instrumenta fleksibilnosti ili

revizija višegodišnjeg financijskog okvira4.

Objasniti što je potrebno te navesti predmetne naslove i proračunske linije te odgovarajuće iznose.

3.2.5. Doprinos trećih strana

– Prijedlogom/inicijativom ne predviđa se sudjelovanje trećih strana u

sufinanciranju.

4 Vidjeti članke 11. i 17. Uredbe Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 kojom se uspostavlja višegodišnji

financijski okvir za razdoblje 2014.–2020.

HR 125 HR

3.3. Procijenjeni učinak na prihode

– Prijedlog/inicijativa nema financijski učinak na prihode.

– Prijedlog/inicijativa ima sljedeći financijski učinak:

– na vlastita sredstva

– na ostale prihode

– navesti jesu li prihodi namijenjeni proračunskim linijama

rashoda

U milijunima EUR (do 3 decimalna mjesta)

Proračunska linija

prihoda:

Odobrena

sredstva

dostupna za

tekuću

financijsku

godinu

Učinak prijedloga/inicijative5

Godina N

Godina N+1

Godina N+2

Godina N+3

Unijeti onoliko godina koliko je potrebno

za prikaz trajanja učinka (vidjeti

točku 1.6.)

Članak ………….

Za razne namjenske prihode navesti odgovarajuće proračunske linije rashoda.

Navesti metodu izračuna učinka na prihode.

3.4. Procijenjeni učinak na prihode

– Prijedlog/inicijativa nema financijski učinak na prihode.

– Prijedlog/inicijativa ima sljedeći financijski učinak:

– na vlastita sredstva

– na ostale prihode

– navesti jesu li prihodi namijenjeni proračunskim linijama

rashoda

U milijunima EUR (do 3 decimalna mjesta)

Proračunska linija

prihoda:

Odobrena

sredstva

dostupna za

tekuću

financijsku

godinu

Učinak prijedloga/inicijative6

Godina N

Godina N+1

Godina N+2

Godina N+3

Unijeti onoliko godina koliko je potrebno

za prikaz trajanja učinka (vidjeti

točku 1.6.)

Članak ………….

Za razne namjenske prihode navesti odgovarajuće proračunske linije rashoda.

5 Kad je riječ o tradicionalnim vlastitim sredstvima (carine, pristojbe na šećer) navedeni iznosi moraju

biti neto iznosi, to jest bruto iznosi nakon odbitka od 20 % na ime troškova naplate. 6 Kad je riječ o tradicionalnim vlastitim sredstvima (carine, pristojbe na šećer) navedeni iznosi moraju

biti neto iznosi, to jest bruto iznosi nakon odbitka od 20 % na ime troškova naplate.

HR 126 HR

Navesti metodu izračuna učinka na prihode.