SVEUČILIŠTE JURJA DOBRILE U PULI

ODJEL ZA HUMANISTIČKE ZNANOSTI

ODSJEK ZA POVIJEST

MEĐUNARODNI DAN ŽENA

(seminar)

Ana Višković

JMBAG: 0303007613

Smjer: Povijest

Kolegij: Kulturna antropologija i etnografija

Mentor: dr.sc. Andrea Matošević, docent

Pula,2014.

SADRŽAJ:

UVOD.......................................................2

1. ŽENE U SOCIJALIZMU......................................3

1.1. Antifašistička fronta žena u Hrvatskoj AFŽ...........3

2. MEĐUNARODNI DAN ŽENA....................................6

2.1. Dan žena u Jugoslaviji...............................7

3. INTERVJUI..............................................10

ZAKLJUČAK.................................................15

LITERATURA................................................16

IZVORI....................................................16

ILUSTRACIJE...............................................17

I

UVOD

Kao što znamo Međunarodni dan žena ili kako ga mi nazivano

''Osmi Mart'' slavi se tradicionalno svake godine osmog ožujka.

Na taj dan žene diljem svijeta slave sebe i dostignuća slobode

i prava za kojima su se borile. Slavi se njihov uspjeh u svim

apektima života, kako privatnim tako i javnim dostignućima.

Priznanje, ljubav i nadasve poštovanje su glavni segmenti koji

bi se taj dan trebali slijediti. Na samim počecima taj se dan

zvao ''Međunarodni Dan Radnih Žena'', a obilježavao se kao

socijalistički politički događaj koji je s vremenom postao dio

kulture mnogih zemalja te se redovito obilježava, no danas

možda u manjoj mjeri nego je to bilo nekada. U svom djelu

Metamorfoza socijalističkih praznika, Dunja Rihtman - Auguštin

opisuje praznike i običaje koje je poslijeratna Jugoslavija

uspostavila, a s vremenopm su utvrđeni kao neradni dani ili

praznici poput 8. Marta koji su bili radni, ali su se održavale

više ili manje manifestacije na taj dan.1 No danas se i dalje

raspravlja o tome da li se taj da uopće treba slaviti ili je

to samo izmišljena tradicija?

1 Dunja Rihtman - Auguštin, Metamorfoza socijalističkih praznika, Zavod za

istraživanje folklora, Zagreb 1990, 212

Slika 1. - štrajk

žena

1.ŽENE U

SOCIJALIZMU

Na samim počecima društveno prihvatljiva uloga i slika žene u

obitelji bio je njezin položaj žene i majke pod utjecajem

patrijarhalne obitelji. One koje su svoje obitelji stvarale u

socijalizmu bile su pred zakonom izjednačene i mogle su steći

3

pravo na obrazovanje i zapošljevanje, a sukladno tome i veću

autonomiju i samostalnost.2 Obitelji su se većinom sastojale od

roditelja i djece gdje je otac bio glava obitelji te je imao

autoritet upravljanja životom zajednice i kući donosio novac.

Majke su obavljale kućanske poslove i odgajale djecu, a neke su

bile i zaposlene jer je društvo nalagalo da bi žena trebala

usklađivati obiteljski i radnički život.3 Žene su i nakon

Drugog svjetskog rata morale obavljati dvostruki posao, kako

kod kuće tako i na poslu. Pritom ih se dovodilo u neravnopravan

položaj naspram muškaraca. Politika Antifašističkog fronta

žena (AFŽ) nastojala je ohrabrivati i poticati žene na

samostalan rad i neovisnost te su nastojali potaknuti žene na

razmišljanje kako udaja nije jedini cilj života.

1.1. Antifašistička fronta žena u Hrvatskoj AFŽ

Izbijanjem drugog svjetskog rata borba ženskih pokreta

utihnula je te su se počele formirati ženske organizacije, a

sudjelovanje žena u narodno oslobodilačkom pokretu postaje

jedna od temelja toga doba. Sve to zajedno dovelo je do

ostvarivanja Antifašističke fronte žena koja je nastala u

sklopu antifašističkog pokreta pod utjecajem Komunističke

partije Hrvatske/Jugoslavije.4 Eskaliranjem rata u gradovima su

2 Dijana Dijanić, Ženski biografski leksikon ( Sjećanje žena na život u

socijalizmu), Centar za ženske studije - Zagreb, Zagreb 2004, 3033 Ibid., 304-3054 Mario Fabekovec, Antifašistička fronta žena Hrvatske 1943 -1945, Hrvatski državni

arhiv, Zagreb 2006, 34

se organizirali AFŽ po

klasifikacijama onih koje

su bile domaćice, zatim

radnice ili omladinke.5

Predstavnice su ulazile u

narodnoslobodilačke odbore

u svim mjestima.

AFŽ je bila prva

ženska organizacija koja je osnovana 6. prosinca 1942. godine u

Bosanskom Petrovcu na Prvoj zemaljskoj konferenciji žena gdje

je prisustvovalo 166 izabranih delegatkinja iz svih dijelova

Jugoslavije. Slovenske i Makedonske predstavnice nisu mogle

prisustvovati jer se nisu mogle probiti

kroz okupirani teritorij. Bilo je to nešto Slika 2. -

Zbor AFŽ u Lici, (Čitluk jesen 1941.)

veliko, jer je pozdravni govor održao Josip Broz Tito,

zapovjednik Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda

Jugoslavije.6 Nakon te konferencije trebala se u sječnju 1943.

održatii Prva konferencija AFŽ-a Hrvatske. Zbog nepovoljnih

ratnih okolnosti prebačena je i održana 11. - 13. Lipnja 1943.

u Otočcu i obližnjem selu Prozoru. Tada su se izabrali Glavni

odbor AFŽ-a Hrvatske i Izvršni odbor.7

5 Lydia Sklevicky, Organizirana djelatnost žena Hrvatske za vrijeme NOB-a 1941 -1945,

Institut za historiju radničkog pokreta Hrvatske, Zagreb 1984906 L. Sklevicky, Organizirana djelatnost žena Hrvatske za vrijeme NOB-a 1941 -1945, 927 M. Fabekovec, AFŽ Hrvatske, 4

5

Borba žena protiv fašizma gledala se i kao borba za njihov

bolji položaj u društvu kao i ravnopravnost sa muškarcima.8

Poseban zadatak njihovog uključivanja u borbu bilo je kulturno

- prosvjetno uzdizanje žena. One su se u pozadini brinule

također o čistoći, prehrani i obradi zemlje pa tako i o ratnoj

siročadi, bolesnicima i ranjenicima.9 Sve to činilo ih je

sretnima zbog mogućnosti rada i sudjelovanja u javnom životu

nakon čega su postajale sve traženija radna snaga. Dale su

ogroman doprinos u borbi za oslobođenje i više od 2000 njih

postalo je oficirkama. Partizansku spomenicu 1941. dobilo je

njih 2.244, a Ordenom narodnog heroja odlikovano je njih 91.

Postojale su brojne aktivnosti za žene koje je AFŽ pružao.

Održavali su se tečajevi opismenjavanja, izrađivanja odjeće,

obavljanja kurirskih službi, propagandi itd. Radilo se na

zapošljavanju i školovanju omladinki u osnovnim i srednjim

školama te se AFŽ suprotstavljao pokušajima diskriminacije i

omalovažvanja žena. AFŽ ukinut je na osnovu odluke

Socijalističkog saveza 1953. godine zbog kritike da se previše

miješa u politiku. Nakon toga je osnovan Savez ženskih

društava, sa zadacima reduciranim na prosvjećivanje seoskih

žena. Iako je organizacija ukinuta termin i danas živi u

narodnom govoru.10

8 Ibid., 49 L. Sklevicky, Organizirana djelatnost žena Hrvatske za vrijeme NOB-a 1941 -194, 9210 http://protest.ba/v2/antifasisticki-front-zena/

6

Slika 3. - Omladinke u redovima Narodnooslobodilačke vojske

( Dinara srpanj 1943)

7

2.MEĐUNARODNI DAN ŽENA

Što li je danas dan žena, kako ga ljudi percipiraju, dali

znaju njegove korijene. Taj dan se danas svodi na poklanjanje

cvijeća ili pokoje lijepe riječi ženi. On se obilježava diljem

svijeta te je događaj postao dio kulture mnogih zemalja. Nekada

je ovaj dan značio mnogo više, bio je to dan obilježavanja

borbe kada su žene izašle iz patrijarhalnog nadzora smatrane i

tretirane građankama drugog reda. Današnja prava žena nisu

nešto što im je dano, nešto što je palo s neba, već nešto za

čime su se broile i nešto što su zaslužile. Svugdje u svijetu

na različite se načine taj dan slavio i u brojnim se državama

do njega dolazilo na drugačije načine.

Dan žena zamišljen je i oformljen unutar sasvim određenog

političkog pokreta. Proslave 8. Marta u svijetu stvarane su uz

očekivanje proklamacije za stjecanje pravednijeg položaja žena

u društvu. Na taj da 1917. godine petrogradske radnice izišle

su na ulicu s antiratnim parolama ''Kruh i mir''. 1925. godine

Francuskinje su protestirale protiv kolonijalnog rata njihove

domovine u Maroku, dok su 1937. Španjolke pokrenule prosvjede

protiv komunizma, a 1943. Talijanke su demonstrirale protiv

Musolinija. Nije bilo ni čudno što je potom Komunistička vlada

Jugoslavije od 1946. taj dan tretirala još i kao prvi službeni

praznik i priliku za promicanje i propagiranje vlastitih

ciljeva.11

11 Ida Ograjšek, ''Osmi mart - Međunarodni dan žena'', Povijest u nastavi, Zagreb

2004, 1258

Klara Zetkin bila je zakonita kuma ovoga dana. Naime, ona

je na 11. Međunarodnoj konferenciji socijalistkinja, održanoj u

Kopenhagenu 27. Kolovoza 1910., predložila da socjalistkinje

svih zemalja organiziraju jedanput u godini svoj dan.12 Budući

da nije bilo prevelike zainteresiranosti svoj je naum

propagirala ''u bazi'' i na stranicama časopisa „Jednakonst“

kojeg je bila glavna urednica. Taj ''ženski socjalistički

dan'' trebao je poslužiti da žene postanu vidljive kao

ravnopravne članice društva te da bi se označila njihova borba

ravnopravnog uključivanja u radnički pokret.13 Odlakle baš 8.

Ožujak? Budući da se o ženskoj borbi raspravlja još od 19.

stoljeća možemo za taj datum navesti više primjera, poput

demonstracije njujorških radnica održanog 8. Ožujka 1857.

godine. Kod nas se često spominje 8. Ožujak 1901. godine kada

se desila demonstracija čikaških radnica.

Svaka priča ima nezaobilazna krvoprolića, policajce i slike

žrtava, jer se nastojalo privući široke mase demokratski

orijentiranih žena u vlastite redove dajući tom socjalističkom

prazniku internacionalne i spontanije konotacije.14 Taj dan se

također obilježavao na sjećanje požrtvovnosti i aktivnosti

ruskih radnica. Hobsbawm to naziva izmišljenim tradicijama koje

se na zapadu manifestiraju feminističkim pokretima, a kod nas

se taj dan stapa s Majčinim danom. Tu potvrdu stapanja Majčinog

dana i dana žena nailazim i u raznim intervjuima žena u

12 Lydia Sklevicky, Žene, konji ratovi, Ženska infoteka, Zagreb 1996, 17113 Ibid., 17214 L. Sklevicky, Žene, konji ratovi, 173

9

socijalizmu u knjizi Ženski biografski leksikon te također u mojim

osobnim intervjuima.

2.1. Dan žena u Jugoslaviji

Kada govorimo o ženama u socijalizmu Dan žena, još znan kao

''Osmi Mart'' bio je primjer stvaranja novih tradicija i

izmišljanja praznika, što je išlo ukorak stvaranja

socijalističkog društva, a sve je započelo s oblikovanjem nakon

rata kada su te proslave imale politički karakter.15

Kad spominjemo 8. Mart možemo odmah pomisliti na dan žena i

poklanjanje njima prikladnih poklona. U svom dijelu Ida

Ograjšek spominje svoje pamćenje toga dana kada su se u nižim

razredima pisali sastavi o danu žena te su se učile pjesmice na

tu temu. U gradu su štandovi bili prepuni cvijeća i čestitka

koje su se reklamirale u novinama i na televiziji.16 Autorica

se zapituje što li je dovelo to doga praznika te je i mene

zainteresirala za tu temu. Prije 10 godina završila sam osnovnu

školu te se sjećam žutih jaglaca koje smo ja i prijatelji

kupovali našim mamama, štedeći novac od marende. Ne mogu

zaboraviti ni svoj prvi crveni gerber koji sam sa 10 godina

dobila na poklon od svog najboljeg prijatelja, osječajući se

pritom velikom i važnom, no ni sama nisam pomišljala zašto taj

dan, i zašto slavljene žena?

Ograjšek se za bolju analizu ograničavala na člancima 1946

- 86. primiječujući kako se s vremenom naziv počeo kratiti te15 Ibid.,16 I. Ograjšek, Povijest u nastavi, 112

10

je od prvotnog naziva Međunarodni dan žena dan postao Dan žena

ili poznat nama kao ''8. Mart''. Kao nekada tako i danas, taj

se dan obilježava na različite načine. U ratnom se razdoblju on

slavio unutar partizanskog pokreta gdje su se organizirale

proslave i natjecanje od strane AFŽ.

Sklevicky daje pregled dana 80-ih godina kada se

obilježavao diljem države budući da je uživao naklonost

vladajućih sustava.17Možemo vidjeti da su postojale razlike u

proslavi Dana žena kako na zapadu

tako na našim područjima.

Sklevicky primjećuje 2 zanimljiva

detalja. Jedan je razlika u

tradiciji uvjetovana pripadnošću

blokovskog sistema, promoviranje

američkog podrijetla, dok su se

zemlje istočnog bloka oslanjale na

sovjetsku tradiciju.18 Taj dan je

s pučkog gledišta omogučavao

ravnopravnost spolova i žena kao

funkciju socijalne kontrole.

U Hrvatskoj je pojedinačna

proslava Dana žena organizirana od strane tekstilnih radnica

1935. godine. Taj je dan s godinama donio brojna uhičenja i

otpore. Tijekom rata on se počeo obilježavati unutar

partizanskog pokreta te su se proslave i natjecanja

organizirala od strane lokalnih AFŽ s ciljem uključivanja što

17 I. Ograjšek, Povijest u nastavi, 11318 Ibid., 115

11

većeg broja žena u NOB. Također su se izdavale brošure

posvećene tom danu i prepričavalo se o hrabrim ženama koje su

se borile, a sve to bilo je medijski izraženo u novinama kao

što je „Žena u borbi“ ili „Vjesnik narodne fronte Hrvatske“.

Sve je bilo popraćeno fotografijama i natpisima koji ukazuju

veliki doprinos žena Jugoslavije u stvaranju nove države.19 Dan

se obilježavao na masovnim proslavama gdje su predstavnice AFŽ-

a držale govore o modernoj Jugoslavenskoj ženi i suvremenoj

političkoj situaciji. Poslijeratno razdoblje bilježilo je

proslave kao zahvale ženama na njihovom doprinosu.

Slika 4. ''Živio 8 mart ''

Na masovnim proslavama žene su se natjecale u

opismenjavanju, brizi za djecu, prekoračenje radne norme te su

se dijelile nagrade najboljim ženskim radnicama.20

Možemo reći da su prve službene masovne proslave žena

nastale kada su one same stekle politička prava, a činjenica je

da su ih žene u Jugoslaviji stekle prije njihovih suvremenica

na zapdu. Slavljenje je počelo paralelno sa stvaranjem

socjalističkog režima te se odvijala uz njegovo odobravanje i

naklonost i taj jedan običan radni dan je započeo sa

preuzimanjem obilježja praznika.21 Obilježavao se u školama,

vrtićima, radnim mjestima, no s godinama i sa promjenama

društvenog sustava počeo je gubiti na važnosti te je kao takav

ušao u povijest.

19 Ibid., 12220 Ibid., 12321 I. Ograjšek, Povijest u nastavi, 136

12

3.INTERVJUI

M.V. (razgovor vođen 3. Veljače 2014)

Kada ste rođeni?

Rođena sam 8. Oktobra 1942

Gdje ste rođeni?

Brgod, Špari blizu Koromačna

Gdje ste išli u školu?

U Brgodu u četiri razreda i onda u Rašu

Koliko vas je bilo u razredu?

Tamo nas je bilo, bili smo skupa prvi i drugi razred, bilo

nas je oko 20 đaka u prvom, 20 u drugom i tako.

Zanima me da li ste slavili Dan žena u školi?

Ne.

Zašto ne?

To je bilo ono pokle rata, 42. Ja sam tamo išla 49. U

školu. I to je tako ono bilo poslije rata.

Da li ste se zaposlili nakon školovanja?

Da.

Gdje ste se zaposlili i koje godine?

U Maj stil Raši, u tvornici odjeće. 1980-te god. A prije

sam radila u tvornici lutaka.

Da li su bile zaposlene samo žene?

13

Pretežno, mehaničari i poslovođe su bili muškarci,

direktori, a ostalo žene.

Da li ste u tvornici slavili Dan žena?

Da, da.

Na koji način ste obilježavali taj dan?

Uvijek smo dobile cvijeće, karanfil.

A da li ste imale slobodan dan?

Ne ne, samo koji sat. Marednu, tamo ko je mogao je donesao

kolače, kavu, malo bezalkoholnog pića. Sat, dva i onda smo opet

počele raditi. Bilo nam je lijepo. Mi smo se osjećale ki sam

ti ja, malo jače.

Da li ste i privatno kod kuće obilježavali taj dan?

Ne, ne.

A vaša djeca?

Bilo je nešto, da. Sjetim se kada su išli u školu i kada je

bila cijela priredba u školi. Jedanput se sjetim da je bio

velik snjeg i po sve po snjegu išli na proslavu. Djeca su

uvijek nosila cvijeće za učiteljice. Ma bilo je to 40 godian

unazad.

Smatrate li da bi se taj dan trebao ukinuti?

Ne. Žene imaju puna prava ko muškarci. Rade i više. Brinu

se djecu, brinu se u tvornici. To treba biti njihov dan.

14

S.G. ( Razgovor vođen 3. Veljače 2014)

Kada ste rođeni?

8. lipnja 1961.

Gdje ste rođeni?

U malom selu Tržišče u Sloveniji

Gdje ste pohađali osnovnu školu i koliko vas je bilo u razredu?

Osnovnu školu sam pohađala u selu Tržišče u razredu nas je

bilo 30 učenika do šestog razreda. I onda smo se podjelili u

dva razreda jer su došla djeca s područnih škola, a i b razred,

i u svakom razredu je bilo dvadeset i pet učenika.

S koliko godina ste krenuli u školu?

U školu sam krenula sa 7 godina.

Da li se sjećate kako ste slavili Dan žena? I da li ste slavili Dan žena?

Dan žena je bio u ono vrijeme u biti kao majčin dan, i u

školi smo se dugo vremena pripremali na proslavu 8. Marta, kao

dan žena kao mami, radili smo čestitke, crtali, brali već ono

proljetno cijeće da poklonimo mami i učiteljici. I obavezno je

bila u školi proslava u čast Dana žene gdje su djeca

recitirala, pjevala plesala. To je u ono vrijeme bio veliki

praznik kao žene, a još više se u školi pridavala važnost kao

da bi bio majčin dan. Recitirale su se pjesmice o mamama i

ženama koje su izgubile sinova ili muževe, isto tako su bili

igrokazi.

Kako je bilo kasnije kada ste se zaposlili?

15

To sve je bilo negdje do smrti Josipa Broza. 80- ih godina

se to slavilo i pridavala se važnost tome, jer su na ulicama

bili skupovi, ženama su se djelili crveni karanfili ili drugo

cvijeće. Taj dan su žene u tvornicama žene imale svečane

ručkove ili proslave. Muževi su također poklanjali cvijeće. A

poslije se to pomalo gasilo. Još uvijek se slavilo ali ne u toj

mjeri.

Kako ste Dan žena doživjeli kao majka? Kako su vaša djeca slavila taj dan?

Dobro ono, starija koja je rođena 82 godine je još u mlađim

razredima radila neke čestitke, ali kasnije više nije bilo

više. U veliku večinu je to praznik bio politički kao da ono

prikruju neke crkvene praznike kao majčin dan, kao crkveni

praznik su praznik žena kao na osnovi toga, na osnovi Klare

gdje su žene dobile prava glasa i tako dalje je išlo na osnovi

toga, ali onda se več i u osnovnim školama to nekako

preokrenulo kao Dan žena što bi trebalo biti pa su ga malo

preokrenuli na majčin. Ne kao da se slavi žene tega svijeta

nego smo mi kao djeca bili učeni da mama moramo pokloniti

cvijeće i biti dobri.

Da li mislite da bi taj dan i dalje trebao postojati?

Da samo ne bi trebali raditi taj jedan jedini dan

procedure. Dan žena je povijesni, dobile su prava. Ne treba

raditi cirkus. Sjećam se i jedne pjesmice.

16

Mamica je kakor zarja

Mamica je kakor zarja,

zjutraj se smehlja,

ko se v postelji še dete

s sanjami igra.

In zato nikdar

mamice ne dam,

eno le na svetu širnem

mamico imam.

Mamica je kakor sonček,

srček njen je zlat

kakor žarek, ki posije

Mama je kao zora

Mama je kao zora,

ujutro se smješi,

dok se dijete u krevetiću

još uvijek igra snovima.

I zato nikad

neću dati svoju mamu,

jer na cijelom svijetu

samo jednu mamu imam.

Mam je kao sunce,

njezino je srce zlatno

kao sunčeva zraka

Slovenska narodna pijesma

Prijevod: Ana Višković

Slovenska narodna pijesma

Prijevod: Ana Višković

17

N.V (razgovor vođen 8 veljače 2014)

Gdje ste i kada ste rođeni?

U Puli 25.12 '82

Gdje ste pohađali školu?

U Matija Vlačić u Labinu

Koliko vas je bilo u razredu?

Bilo nas je tridesetak.

Da li ste slavili Dan žena?

Koliko se ja sjećam jesmo, ali sve je nakako više bilo

vezano uz Majčin dan. Znači radili bi u školi stvari za naše

mame, tipa čestitke i takve stvari. A sjećam se isto da bi za

učiteljicu kupili neki poklon za dan žena. Znači nekoliko od

nas bi skupilo pare, pa bi išli u obližnju cvječarnu i kupili

buket za učiteljicu i to joj darovali za dan žena.

Da li ste taj dan obilježavali više u mlađim ili starijim razredima?

To smo slavili samo od prvoh do četvrtog

Da li ste kada šta kupovali vašoj majci za taj dan?

Da uvijek. U biti nisam kupovala, nego kad bi se vračala

doma išla sam jaglace brat da bi joj buketić jaglaca dala. A

da, i u školi smo na likovnom radili čestitke na satu.

Jesu li se u školi povodom tog dana održavale nekakve priredbe?

E to se stvarno ne sjećam.

Mislite li da bi se taj dan trebao obilježavati?

Misli da bi, žene zaslužuju jedan takav dan u godini

Da li ste Vi posljednih godina dobili kakav poklon za Dan žena?18

Ne sječam se, mislim da nisam.

Da li se sjetite praznovati taj dan?

Ne ne sjetim se, i to je stvarno zanimljivo.

19

ZAKLJUČAK

Na temelju svega možemo i sami zaključiti kako se život

žena u socijalizmu razlikovao od današnje uloge žena u društvu.

Iako im je bilo omogućeno školovanje, zapošljavanje i dalje

nisu bile ravnopravne s muškarcima, što se očitovalo u

raspodjeli posla i manjim plaćama. Danas primjerice natalitet

opada, zato što i ženama postaje prioritet karijera, no nekada

to nije smjelo biti prioritetno. Od žena se očekivalo da

usklade ulogu kućanice i zaposlene žene te žongliraju kuglicama

života najbolje što su znale. Njihov jedini dan, ''8. Mart''

bio je ispolitiziran jer su vlasti na taj način iskorištavale

sliku uključivanja žena u sve aspekte života za prikaz napretka

i modernizacije društva. Sve što su žene dobile je taj jedan

dan, a muškarci su potom imali ostatak godine. Prednost toga

bila je što su se one na taj dan mogle družiti s kolegicama,

slaviti pravo javnog govora o problemima. Taj dan bile su

''močne'', slavile su sebe kao osobe, kao majke, kao žene. No

značenje 8. Marta ostalo je na nekoj nultoj točci i nikada se

nije razvio taj simobl potpune ravnopravnosti. Vodeći intervjue

i čitajući članke zaključila sam kada je to bio zapravo dan

sličan majčinom danu kada su se posebno slavile majke. S

vremenom se taj dan prestao obilježavati nego se samo slavio,

no ne predvođen politikom nego feminističkim pokretima te

smatram da on danas zauzima drugo značanje i stvara svoju novu

povijest.

20

LITERATURA

Dijanić Dijana, Ženski biografski leksikon ( Sjećanje žena naživot u socijalizmu), Centar za ženske studije -Zagreb, Zagreb 2004

Fabekovec Mario, Antifašistička fronta žena Hrvatske 1943 -1945,Hrvatski državni arhiv, Zagreb 2006

Ograjšek Ida, ''Osmi mart - Međunarodni dan žena'', Povijestu nastavi br. 1=3, Zagreb 2004

Rihtman - Auguštin Dunja, Metamorfoza socijalističkih praznika,Zavod za istraživanje folklora, Zagreb 1990

Sklevicky Lydia, Organizirana djelatnost žena Hrvatske za vrijeme NOB-a 1941 -1945, Institut za historiju radničkog pokretaHrvatske, Zagreb 1984

Sklevicky Lidia, Žene, konji ratovi, Ženska infoteka, Zagreb1996

IZVORI

http://protest.ba/v2/antifasisticki-front-zena/

21

ILUSTRACIJE

Slika 1 - štrajk ženahttp://2.bp.blogspot.com/-ADdNG0QXN50/T1fjmyDtAWI/AAAAAAAAALY/

pzwdXYEjThw/s1600/strajk-zena-1912.jpg (3.2.2014)

Slika 2. - Zbor AFŽ u Lici, (Čitluk jesen 1941.) -

http://protest.ba/v2/antifasisticki-front-zena/ (3.2.2014)

Slika 3. - Omladinke u redovima Narodnooslobodilačke

vojske ( Dinara srpanj 1943)

http://protest.ba/v2/antifasisticki-front-zena/ (3.2.2014)

Slika 4. ''Živio 8. Mart'' - Dijanić Dijana, Ženski biografskileksikon ( Sjećanje žena na život u socijalizmu), Centar zaženske studije - Zagreb, Zagreb 2004, str. 330

22