\\ .'

u

I

I

I

OD

elENA 30

N A K L A D O M P I S e A.

..

neki Hrvati.

hrvatski naobražen sviet Hrvat što

ne-

radi može novu tu zabludu.

Hrvatima kakva im da bi se već tko

da se ono ne što su naši kao čvrst bedem i branik za

hrvatskom narodu. Ali dok

I

na pravac te nove literature te nove

onoga, naše mladeži.

složismo se nekolicina hrvat­da narod hrvatski

OVI

-4-

samo

roman. rukama; ali da sviet nekako

sve ono, što se

a Mi ćemo

no kada se već dostanemo novca,

demoralizovati a onda <::v;> ... u'uv

-5-

Naši hrvatski secesioniste, to jest rušitelji dosadašnje kulture, ne predvidjaju to, dapače oni niti ne pojme pravi zadatak liepe litera­ture i liepih umjetnosti, jer drukčije ne bi sliedili te razvratnike.

Da to uzmognem dokazati razdielio sam ovaj spis u šest malih odsjeka, te ću u njima govoriti o glavnim uvjetima, kojima mora svako umjetničko djelo da zadovolji.

Liepo. Secesioniste kao da ne znadu, da se liepa knjiga (belletristico) i

liepe umjetnosti (belle arti) zato zovu l i e p i m, što imadu pretežno prikazivati liepo, ono 1iepo, što se u kulturnim narodima sma tralo i sm at ra l i epim.

Ljepota nije ništa apsolutnoga, ništa posebice postojećega, već je izraz čuvstava kulturnih naroda isto tako, kako je znanost i~, mišljenja tih naroda. Svaki bo narod misli po je4nakim- logIčnim_ načelima, a zato će i do toga doći, da će biti z!lanost svih _naroda jedna te ista. Ali drugačije se ima s čuvstvovanjem, budući da svaki

"--- -kulturni narod drukčije čuvstvuje, i to prema svojoj rasi, svom tem-per2:m~u, prema svojim vanjskim prilikama, sv~ religioi"nom mišljenju i odgoju, te prema tomu, u kakvom su razmjerju razvijena svojstva uma i fantazija toga naroda.

Da umjetnost odgovara pojmu ljepote kojega naroda, te da taj narod može razumjeti umjetničko djelo, treba da umjetnik pazi na način čuvstvovanja toga kulturnoga naroda.

Čuvstvovanje naroda ne mienja se ni lako ni brzo, pošto se ne mienjaju naprečac ni uzroci toga čuvstvovanja Umjetnost, koja ima izražavati to čuvstvovanje, može po tom ostati kroz stoljeća na istom stepenu, bio taj stepen visok ili nizak, i to zato, jer se razvija ~ dicionaino . .----

Starogrčko kiparstvo osnovano je na istoj tradiciji i ostalo je na istoj visini od Phidije sve do Lyssipa, te je prešla i u Rim, gdje je cvala u znatnoj savršenosti do Hadrianove dobe. Može se dakle reći, da se grčko kiparstvo održalo i na vrlo visokom stepenu savršenosti sasvim tradicionalno.

I niski stepen umjetnosti razvija se i drži tradicionalno. Tako su se primjerice u bizantinskom slikarstvu od devetoga stoljeća odr­žali ružni tipovi sve do danas, dakle diljem hiljadu godina, a istočna crkva smatra nepromjenljivost te tradicije pravim bedemom.

Kada se slikar ne bi držao te istočne tradicije ili one katoličke

Digitized by Google

"

-6

neće nikada moći nametnuti hire sve dok ne budu

naroda.

Moda u doduše svaki čas nego dokaz nestašnosti

obrate po što po to

se

tradicionalnih oblika ne bi smIo tehniku tih oblika

Ali sve I

bi namah bilo tako """r"",>n" ono, što sebe bi morao imati

snage, da stvori u kulturi ravna, ili čak

slikari zaista si

mah takvu novu kulturu, od

pa zato hoće da budu Ver Sacrum II

erster Linie die Auf morschem

dann erst wir d der drzovitost! lVlichel

-7-

Time hoće secesioniste da kažu: Mi sami smo

smo a kao takovi stvorit

u mj e t n os t, kada ih tko

a lo su

nadutost siže

zato oni i

I

što nttl

to znak

slicua - recimo onu travicu u - vije vriedi nego cula «VSfS.§ĆS­

sliJu same dij'eltJfnl"ke TU.!:ur.ru.

su u

ili

Jia minu&iozn4 izraditi. Mi nekako samo Dosla ako vidiJ od

Tako radimo mi"'.

Mi idemo

za samu

nl

Treba da u

-8-

ne o/J(tl!,iniĆi st ni na "kus n"r"'H,.,.'" a svaki se

(I. 9): «Wir streiten nicht fUr und keine Tradition haben •. -

? Zar nisu to ne nalazi u

koliko upravo slikarstvo. leda tvari i

nisam

čita

.Prama ovima treba nikakva

u

da im budem sličan.«

mora da ima kršćanska

bude da se

9

Cicero veli: »Ima

formi i po birao bih

Pa kako naši da ružnomu pomognu

nego čitalac motrio onu prvu

obrazovna

su po formi po formi ružna a po

lista Ver S a c r u m a, na naši slikari bi uskliknuo: »Zar vriedno bilo i ružnu ovu babetinu!« A to bi ",O-11rniO rekao i za onu žensku

na trećoj da će i

okiti takvim uresom. Pravo Je rekao " .. r"""',... ..

August Prokop u in der Malerei ist

und Karrikaturen und ganz unen twirrtes tiefes Chaos«.

žalimo naše mlade

ničkom

da • Blicherschmuck •. da se

Beču

: .Die neue liberali Fratzen

rathselhafte Gebiide ; em

umori das ln

snoća.

svem onom, što je pa ako

nego II tom iskusne

10 -

nadali velikim i znamenitim

slikarstvu i u od kontrasta do kon­

od

a na čelu stvoriti ushitnih

pa tako j e i razvratna. Piev II takvim operama

bez i konca.

ne mogu onog obično -

je to

tako nuti li, da si od no rieč veli: »tko nikakve koristi od takve tako

-11-

secesionista olovkom. U Ver Sacrumu pai

oni zovu s t u d i j a m a, dva

one na str. ll. i za dlaku bolje nego one u

» \\70

A arabeske

da uči naša mladež u ni kakva smisla ni

:\[otrimo li ornamente tekstilne

su kovati br

to ona obrazovna kada moraš

li možda u secesioniste

domaće

na­to nisu lica

tako razli-

- 12

tom to, što te kažu i da su >suradnici Ver Sacrum a prvi u etnici svieta«, a svaki nas da takvih ima svaki zakutni ilustrovani listić.

tiano u govora naliči slame; tražiš da bila što si ih tražio«.

su sakrivena u dva snopa a kad si ih

su, nenaravna. d e b e I i su, obratno.

što

vih

-13-

narod zna, naši slikari ne mogu da to

- 14-

inače ne može i ne Tko ne pozna tehnike orkestralnih tatora. Glavna stvar u sadrž i predmet.

za instrumen­kompozicija

ne uzalud je virtuoška Da tomu bismo istim pravom reći i medičarski, tkalački

ili mi nećemo više nego radio i Rikard Wagner,

ta, da nema B e e t h o ven, a broj

.Prikažite mi Takvu budućnost čeka i secesionističke

je drami treba da budu

ničkom a u

do­da

teh-

slikare.

slikar što

sondern To će

već

zelenim licima? po kineski?

slabe moći

- 15-

nam se ne će slušaoca

da ništa ne samo neka bude istinito. Ali slave

nema ni kakvi su oni

IZ

secesioniste takav pravac, pravac istine. Neće deli sviet?

I

što su stvarali i iznieli. Oni da njihovo

se da se zove istinom i

Ima u djelo, vodi

nego ti tom, da u onu nadzemnu

savršeno i čista

nakaza i laž.

No naši savati ludi

idu tako na

istinska Ta

oprezu! se

16 -

zemna

seee-

živu istinu i žive zadatak i dužnost spa-

malu pro-

! A ti hrvatski narode budi na

da diže i uzveličava

Kako vrši seeesionistička zadatak? V r š i g a t a k o, d a m o r a o d g o j i t e l j m l a d e ž i: o t a e, m k a, s već e-n i k, u č i t e l j .... s a k r i t i o d m l a d e ž i P u b l i k a e i j e n n 0-

vijih esnika, pripo edača i slikara,

Na tu

lo

iz zdravstvenih i duševno. Vidimo

nadzora

se mora srB

- 17-

kao Ijohavi starci, a jedva su stupili u zrelu muževnu dobu. A šta bi istom tada bilo, kada bi već djeca bila u s v e upućena, a mla­deži bilo s v e dozvoljeno?

Pedagozi, svećenici, liečnici (dakako pravi I) svi zagovaraju, da mladež očuvamo od razuzdanosti, a evo pisci i slikari rade proti tomu.

Neću reći, da s v i njih to rade s nakanom, da mladež pokvare; radje ću vjerovati, da oni iznose samo zato takve stvari, da zado­volje zvedlji'Vosti mladeži, te da p o s t i g n u u t e m I a d e ž i p o­P u l a r i t e t. Ali uz takvu cienu postati popularnim, i tim načinom

razdragati čuvstvo i pamet mladeži, griešno je nastojanje. Takva zavedena mladež i ne misli tada na koristne nauke i krieposti, koje dušu i pamet oplemenjuju i jače, nego samo na ono, što te sile uniš­tuje, i što je protivno svim dosadašnjim naukama i kriepostima. Prividno pokorava se takva mladež jošte školskomu i kućnomu zaptu, jer se boji kazne, pa i uči prividno propisane nauke, ali bez zanosa, bez ljubavi, budući da tajne svoje misli koncentrira na posve šta drugo. Tako pako postaje i licumjerna. U njihovim očima svi su učitelji pa i roditelji sami tlačitelji i mračnjaci, njihovi su prosvetitelji i slo­bodoumnici samo oni, koji su im odavali tajne. A kako i ne bi, kad nažigači mladenačke lampe, koja treba, da već prije podne gori, sami vele: ,ĆudoriJdnost, religija, patriotizam 8aml 8U fantomi, a tl će fantomi morati na 8koro uzm/oaU pred nal/m Idealima, jer jedino, Ito je nea/no je8t: Quba, I 18tlna. Hole li pojedini natralnjaei pristati U6 nas, ltJ je nama 6a las nejedno. Napokon le wiel ;pak prisiljen "iti "ama se poktwa'Dati, jer mi umjetnlol sklopili smo irmi Trutzbiindnl8s (sama riti poka6uje, od !tuda po~jete /) pa se "i ma/o ne IJojimo va/ega Sohutz­bDndnl88s, koji v; i onako "e tele moći skloPiti.

A kakva je to ljubav - pitah ih - koja je vama toli sveta i požudna? , To jee - odgOfJorile mi - "ona IjulJav, koja je jedi"a jadra /ovjeka frmieti II "ad."""e one vu;je, gd;e polima raj ivje/noll-. - Tako; to je dakle onaj nagon, koji se u dvostvoru čovjeka vje­čito bori s duševnom polovinom toga stvora. Je Ii zadaća umjetnosti raditi oko toga, da nadvlada u čovjeku prva ili druga polovina? -

Ovi prosvjetitelji i ne misle na to, da će ljubav za tjelesnim užitcima radjati same egoiste, koji egoiste neće napokon mariti ni za kakve druge vrsti ljubavi, a niti za onu, koju čovjek nosi u srcu za umjetnosti. Šta više, ovi će se egoiste jošte i rugati samim umjet­nicima, što no su se posvetili takvoj struci, kako se meni nedavno

2

Digitized by Google

i .

- 18

prama iskr-

riečima : t j e I e s n i u ž i­iii

moralan ili nemoralan. Neki mladić od nalih nedavno livutih ideala bio nalliio Ilo SVt.

si moltI naime lim svrhu. .Ako do

II ludnici a bio jt vet i onda

bi imalo za-

kada opaze, da se u trse se, da to dolazi IZ

blato odstrane. Inače je u nas; dok ne okuži deli zrak.

da da takvo blato odstranimo i to što

Preteče tih imali su bar toliko obzira prema kršćanstvu i samo balancirali na

mladeži da su mladež

- 19-

mladež, da stid nije kriepost nego ludost. Znademo pako,· da i ne­naobraženi roditelji kore svoju djecu, kada počine manji koji grieh, riečima : • Sram vas bilo!. A znademo i to, da mnogi ljudi samo zato ne počine nešto, što im nije dozvoljeno, da im se ne kaže: »Sram vas bilo l.

Kakve će imati posljedice novi taj tobože umjetnički smjer, ako u mladeži ubijemo stid i sram, na to sigurno nisu pomišljali ti ljudi novih ideala.

Istina je, da vidimo u muzejima pa i drugdje nuditeta, ali te umotvorine spadaju u naivnu onu dobu, gdje nije bila civilizacija da­našnjoj našoj slična, i u vrieme, u kojem su vladali posve drugi estetski nazori nego sada. Uz to ne smije se ni na to zaboraviti, da je drugo isklesati gole figure s mitološkom ili kršćansko-nabožnom

tendencijom, a drugo iznieti ih s frivolnom nakanom. Današnji umjetnik mora da radi za svoje vrieme

a n e z a p r o š l o, j e r i n a č e n e ć e b i t i n j e g o vod j e l o z r c a lo sadašnjosti.

Bit će i to istina, da je neodjeveno čovječje tielo ljepše od odjevenoga, kao što je i slon i pas ljepši vidjeti, kako je stvoren, nego li odjeven suknom ili frakom. Ali bilo to ovako ili onako, fakat jest, da društvo kulturnih naroda ne drži gola čovjeka pri­stojnom javnom pojavom.

Umjetnički anarkiste teže očito za tim, da kul­t u r n e n a r o d e d o v e d u u d i v l j a š t v o, d a s v i e t p o ž i v i n č i, j e r i ž i v i n a n e p o z n a j e s t i d a.

Secesioniste vele, da je to novi duh vremena, proti kojemu se uzalud boriti, te se pozivlju na to, da sva modema umjetnost diše tim duhom. Jer kako je vidjeti na sadašnjoj izložbi u Beču i u raz­nim ilustrovanim novinama, najradje se izlažu i objelodanjuju nuditeti.

Priznajem, da su od jedno dvadeset godina bečki ilustrovani listovi drukčiji, nego prije, no mi znademo, što je tomu uzrok i koje je pleme tomu povod dalo.· Ali ako je tomu i tako, iz toga još ne sliedi, da m o r a j u i Hrvati tim putem poći. Dapače mi hrvatski patrioti pro­svjedujemo proti tomu, da se hrvatski narod silom tura na tu stazu.

Makar se sto i hiljada puta kazalo, da je to znak zapadne nove kulture, to ćemo je ipak odbiti. Ionako imademo dosta raz­loga smatrati tu zapadnu kulturu, - osobito onu, koja k nama dolazi posredovanjem Niemaci - za Slavene ropstvom.

Neka inostrana ~ama pokazala je nedavno u nekom čestitom

Digitized by Google

- 20-

javnom lokalu nekoj mladoj gospodi (domaćim častnicima) šestu svesku Ver S a c r u m a tumačeći im slike, te upozorujuć ih, da bi ova i ona linija, ovaj ili onaj kolorit stanovitih nuditeta imao biti još iz­razitiji. To je po svoj prilici bila neka moderna slikarica, koja je sa svojom zapadnom kulturom i sa svojom ženskom emancipacijom po­stigla u onaj čas to, da je jedan za drugim te gospode izčeznuo -od stida.

Drukčije su još, hvala Bogu, naše gospodjice, Hrvatice. Jedna od ovih, koja uči slikati, tužila mi se, kako ona i družice njezine često se ne ufaju od stida oči podići ni od poda, kada im pokažu i tumače slike najnovije raskalašene te škole, te da će one radi toga i napustiti to umieće.

Čuo sam (a to je jedino, što ovdje priopćujem po kazivanju trećih), da je nedavno bio osudjen neki ovdješnji sitno-knjižar na pedeset forinti globe, jer je prodavao čak i mladeži lascivne slike. Dobro, sud zna šta radi. Ali tada bi trebalo kazniti i druge, koji isto čine, i to još više javno, nogo spomenuti sitnoknjižar.

Vidit ćemo, da li ćemo se moći uspješno boriti proti tomu novomu duhu, ili da će Hrvati abdicirati I

Nelli najnovi;; prip()fJjedali vele: "Mi mortlllUJ pisati 611 viJlI itde­l;geneiju, jer u gradjamtvu lUZ/em nemamo lilaulja, llaIIUJ li II seijaIhIII ; inteligencija jaR(J leli Itlati sam(J p/kanlns stvari.· - Dakle onih deset hiljada gradjanskih čitatelja Matice Hrvatske i veliki broj gradjanskih čitatelja raznih novina liepe literature i znatan broj onih gradjana, koji čitaju prevedene romane i originalne naših nakladnika, to nije ništa? - U nas žalibože daje upravo viša inteligencija najmanji kontigenat čitalaca. Pa ova, da je mjerodavna za pravac naše knji­ževnosti? - Ali to nije pravi razlog, to je samo izlika onih, koji po svom temperamentu i odgoju naginju na pikanteriju.

Nadalje vele oni: .1 u naj6(J!jem se druJtvu pripoviedaju PONIO­grafsIle stvari, nema dallle ra6log'a takve stvari ne pisati i ne llampati. •

Hej stanite, da se malo ogledamo I - Drugo je privatan krug a drugo javnost (literatura), drugo su odrasli ljudi, a drugo djeca i nezrela mladež.

Ako se muž i žena kod kuće posvade i medju sobom izgrde, niti je to liepo, niti u redu; ali ako oni to čine javno, recimo na šetalištu, gdje se nalazi mnogo svieta, tada će svako reći, da je to sablazan. Pripoviedaju li se u društvu odraslih ljudi lascivne stvari u svrhu, da bude smieha, jer takvim stvarima obično se ljudi naj-

Digitized by Google

- 21-

više smiju, ne će se time njihov moral porušiti, jer imadu čvrsta ćudoredna načela, i jer brzo zaborave ono, čemu su se na čas smi­jali. No ako to iznosiš u kazalištu, bit ćeš isfućkan i kažnjen; ako to pako pripoviedaš djeci, ili ako daješ mladeži u ruku pornografske knjige i lascivne slike, to neće ona na te stvari brzo zaboraviti. Pamtilo i mladenačka fantazija meki je vosak, u koji se baš takve stvari najlaglje utisnu. Otvrdnu li ti otisci, to postaju šablonama. Najnoviji secesionistički pisci i umjetnici hvale se doduše, da ne rade po šablonama, pošto je svaki njih klasik, ali u praksi stvaraju šablone i to mladeži vrlo pogibeljne.

Naši sliepci-guslari znadu i umiju izim sljepačkih i junačkih pjesama i vragoljastih, ali ako ih tko pozove, da takve pjevaju, otjeraju žene i djecu prije nego počmu pjevati, zaviknuv: »Djeco i žene bjež'te na stran I e - A zašto to čine? Zato, da se u djeci i u ženama ne ugasi stid, koji oni zovu i b o ž j i m s t i d o m.

Ako se dakle moderne stečevine zapadne kulture u tom sastoje, da uguše stid u mladeži, a novi duh i novi ideali u tom, da ruše moral i poštenje, tada nećemo ni malo žaliti, ako hrvatski narod zaostaje u toj kulturi, ako diše zastarjelim duhom, ako čuva stare svoje ideale. Jer tada ćemo moći mirne duše gledati u budućnost,

znajući da hrvatski narod čuva moralna načela pravoga kršćanskoga svi eta, a time i narodni svoj opstanak.

Patriotizam. o patriotizmu i patriotičkim dužnostima u opće, ne ću da ovdje

govorim; u nas se o tom i onako dosta deklamuje, ali ono, što se r a d i u tom poslu, ne radi se ni svestrano ni sistematički. Tako primjerice zahtievaju naše novine odlučno, da se u javnom i privat­nom životu služimo hrvatskim jezikom, i opet, da što bolje podupiremo hrvatsku knjigu i domaće industrijalne proizvode. Ali te novine ne mare ni malo, kada se tudjim umjetničkim proizvodima unosi i širi u nas tudjinstvo. Ti Hrvati sveudilj omalovažuju utjecaj, koji imadu proizvodi liepih umjetnosti na dušu, srce i ukus čovječji, te lako­umno zaboravljaju, da srce čovječje često nadvladjuje i najjači i naj­hladniji um.

Ja mislim, - ako naime želimo u nas suzbiti i istriebiti tudjin­stvo - da ne bismo smjeli zaboraviti na moć umjetnosti, koja daje čuvstvu pravac, jer bez uvaženja te moći ostat će naše nastojanje u tom pogledu samo jednostrano. Jednostrano u toliko, jer ćemo ono, što

Digitized by Google

- 22-

s jedne strane popravljamo, s druge strane još većma pokvariti. Ima u nas ljudi, koji su u jezičnom pogledu najkrutiji, gotovo nesmiljeni Hrvati, u glazbi su pako inkarnirani Svabe ili Talijani. U mojim očima nije takav Hrvat c i e l i patriota.

Naš je hrvatski puk u tom mnogo sretniji od naše inteli­gencije, jer je u njemu razvitak u svemu harmoničan, gotovo siste­matičan.

Sve, što se u kojoj zemlji radi za kulturni razvitak, treba da je u prilog masi naroda, da se radi za volju starosjedioca te zemlje koji su je osvojili, napučili, branili, uzdržali. te joj utisnuli narodni svoj obilježaj. Domaći književnik i umjetnik, koji živi u toj zemlji, te ne radi na korist naroda, ne vriedi, da ga zem lja hrani, onaj pako, koji hotimice radi na uštrb t o g a n a r o d a i p r o t i t o m u n a r o d u, t o g a b i t r e b a lo i z a g­nati.

Zavirim o li u staru pa i u novu povjest knjiženosti i umjetnosti, vidit ćemo, da su književnici i umjetnici svakoga naroda radili ako ne isključivo, a to pretežno za svoj narod, opisivali i kistom izno­sili ono, što u tom narodu opstoji, što je njemu milo i sveto, a glazbenici komponovali takvu glazbu, koja je odgovarala glazbenoj tradiciji i glazbenom ukusu toga naroda.

Pisac koji veli: .Žalim neizmj erno, što se nisam po­svetio tudjoj mjesto hrvatskoj knjizi c , nije rodoljub, koliko­god on i afektira rodoljublje. Pravomu rodoljubu, piscu, ne samo da je dužnost. raditi za svoj narod, nego mu to mora biti i najveća slast i najveći ponos. Takvi nepatrio­tični književnici i umjetnici nisu drugo, no obični .gšeftmaheri c ili megalomani.

Najnoviji naši književnici i umjetnici uče: • Drama, ,.otIUI", slika, gla., b'etJa da je .alo mterna&it»lallla, da moie nali· {>Ut ; t#

Uwumstvo.· - Kano da ini svi et već željno očekuje internacijonalne umjetničke pokušaje hrvatskih secesionista.

Baš je obratno, mlada gospodo l Vaša će djela sebi prokrčiti put i u inozemstvo samo tada, kada budu prvo: p r a vau m j e t_ n i čka dj e la, a drugo: kada svietu pružite u vašim djelima što osebnoga, hrvatskoga. 0\'0 h r va t s k o bit će svietu novo; svi et pako žudi samo za novim.

Franceski, ruski pa i magjarski dramatičari, pripovjedači, slikari, komponiste opisuju u svojim djelima samo ljudsko društvo i čuvstvo-

Digitized by Google

- 23-

n a ro d a, ne mareći za to, da li ini sviet točno razu­

nizam na vrhu da

društveni život onoga naroda i rade u prvom redu za

ponos, da li i

šovi­budu

tako' zavladao cielim svi etom g e r m a n s ki duh. A da u tom što da

i ti zave-imadu od svog rada i m a t e r i j a l n u k o r i s t.

Idilu naši

sele 'Oišt ni

UlI'IIitll'llik liviti ne Zalo inetemo od­

mi temo St doli na temo i slikal temo same

ma one nanom da nam St 'Oeuki svili. HrvalsRt le oselJine i OnoRO nisu m11a

a Hrvatska i nt da imad t lakvi" .ia.tvl S1IW mi. 8nadll U"'rtt:I'IW~e deniti le

za divne na/e model"-8a kramars" .iakvu rolJu.

sa1lW,

kari! Bilo

od svoga a u nas nema mnogo trošiti za slike i

recimo n i e m o l i k : .1 niemolik hrvatskoga slikara treba

našu otačbinu. slika li Hrvat niemolik norveškim ili osebinama. teško da će naći u velikom svietu toliko

berlinski sli-

na afrikanskim

koliko našao naš vrli gosp. Mašić sa ni em 01 icima i

· - 24-

karaktera. Neće

samo želim, da bude Znanost i u etnost mora da je svoJina

ci e loga n a r o d a, d a s I u ž i ci e lom u n a r o d u, n e p a k o s a m o jednoj političkoj stranci, ili da čak ignorira domovinu.

Kada ili hoće da radi za

ide s tom vatske drugo

Naši ili ako

nakanom u Trnina i

čak i hvalevriedno. secesioniste ne mare, da dižu ponos

što nosi hrvatski zanosom, nego

nego što ga svoga

ili ako čast Hr­

a ovo

ne možeš smatrati to i oni to ne će ni da budu. Ali unatoč tome, d a

č e š i v i d i š, k o l i k i m s e i s t i č u p r e t e n z i j a m a ! Grade se, kao da su

ovisi sretna budućnost na oka svoga.

25 -

treba da narod : .Ako nam

(}f)O i uno ne dadele i fie ao~:vOj'llt.

romana i vam netemo dati naJiIt

u inuU1fls/'{)o. Time ćemo siliti vas, da nam "'n~nJM.. sve

smo nostima su si ti ___ i .. I •• ".

smo mi IJmllll'~1I!1 fr/i.bn..")

Itroalske mi i nekoliko di/emu modernim duhom",

/10 želimo. Ako netete

u inozemstvu ! mi SpG!Sll<el1l

i

U listu Ver S a e r u m u crno na bielo: • Unsere Wiener hat drei Maximen : Die erste sich fiirchten Uicher-

lieh zu werden; die zwei te : man muss sich machen; die dritte: man darf sich

lassen. Denn in \Vien hat von blamirt nur

sich hat; ist nur der unverschamt viel hat«.

To su, hrvatski čitaoče, nazori n novijih samo­zvanih u etni ka. - Do tebe je, i do mjerodavnih fak­tora, da ne dozvole, da ova družba terorizira hrvatski n a r o d i d a s k r o z p o k var i n a š u m 1 a d e ž.

bavi za te

iskreno da se naša mladež te se od srca ako se ona

pa i tvorno radi. Ali neka si ona već s a d a pozvana, da dade cielomu našemu radu pravac, sada

iskustva. ako se ona neće

nego se od nas će ona time nit razvitka.

da se za rad nego što

kon da ne ruši naroda.

da dok na mi došao red:

i takve ih možeš

n a rod.

- 26

I od ilirske dobe amo u velike hrvatsku kulturu.

što smo

I':;UV,","'" o da samo kršćansko-moralan i tičan može biti spasonosan za hrvatsku kulturu i za hrvatsku

te da je često sp()ml~nu budućnost i

za

dne 15. 1898 .

..