Post on 19-Jan-2023
10
RAZVOJ I ŠIRENJE KRŠĆANSTVA U PRVA TRI STOLJEĆA
ČIMBENICI ZA ŠIRENJE KRŠĆANSTVA
POVOLJNI: - iščekivanje Mesije, nešto novo - osloboditelja
- suživot židovske dijaspore sa grčko-rimskom kulturom
- vladao je opći mir za Augusta nakon građanskih ratova, granice su čvrste, život
je mirniji i zato se lako prihvaćaju nove ideje i njihovo širenje je lakše
- opća sigurnost, utvrđeni pravni poredak
- slobodna trgovina na kopnu i moru, grade se ceste i putovi
- primjena nepristranih rimskih zakona u prvim desetljećima kršćanstva
- privlačnost uzvišenih kršćanskih moralnih načela koje u carstvu isčezavaju
NEPOVOLJNI: - poimanje Mesije kao židovskog političkog i religioznog vođe
- kršćani gube sve povlastice
- rimska država poistovjećivana je sa poganskom religijom a odbacivanje
kulta značilo je biti protiv jedinstva države
- stoička i neoplatonska filozofija nastoji iznutra obnoviti pogansku religiju
gdje božansko gubi osobnost > gubi se čovjekov religiozni odnos prema tom
božanstvu = nemoral i razvrat – dok kršćanstvo postavlja visoke moralne
zahtjeve
POVIJESNOST KRISTOVE OSOBE
- Nastoje se zanjekati povijesni temelji kršćanskih povijesnih vrela kako bi se zanjekao povijesni
Isus
OSPORAVATELJI: Baur Kritika Evanđelja
Strauss Život Isusov
i drugi pisci 20. st.
- govore da: 1. Isusa su izmislili apostoli
2. ideje preuzete iz poganskih religija(sinkretizam – miješanje religija)
3. kršćanstvo = težnja potlačenih masa
- Sve ideje su oborene jer o povijesnosti Isusa govore sigurna povijesna vrela
NAJVAŽNIJA VRELA = novozavjetni spisi (Evanđelje - grč. τό εύαγγε’λιoν = radosna vijest
o spasenju – on nije Isusov životopis, ali pruža osnovne podatke o
životu i djelovanju te povijesnim prilikama) – smatraju se pristranim
djelima
= Djela židovskih i poganskih pisaca onemogućuju njekanje Kristovog
povijesnog postojanja. Oni o kršćanstvu govore s prezirom, Isusa
spominju usputno ali ne dvoje o njegovom postojanju
ANTIČKI POVJESNIČARI I PISCI:
• KORNELIJE TACIT - Anali – požar u Rimu izazvali kršćani, te tumači ime – christianorum od
Christus
• PLINIJE MLAĐI – pismo caru Trajanu – kršćani ne žele prokunuti Krista
• SVETONIJE - Vita Claudii – car je istjerao židove iz Rima zbog nemira koje je poticao Krist,
spominje se da je car otjerao židove….
11
• JOSIP FLAVIJE - Antiquitates Judaicae – spominje pogubljenje Ivana Krstitelja, te
kamenovanje Jakova brata Isusova koji se zove Krist
• TALMUD – na Krista se bacaju pogrde i klevete putem njihovih molitava
KRŠĆANSTVO U PALESTINI
Izvori: Djela Apostolska, Pavlove poslanice, Tacit, Svetonio, Josip Flavije i Euzebije
Cezarejski (Povijest kršćana – prva tri djela)
ZAJEDNICA U JERUZALEMU
-kršć.se rađa u židovskom kulturno-političkom i religioz.okruženju
-u vrijeme iščekivanja Mesije
-okupljeni učenici i žene iščekivali su Kristov dolazak (Dj 1,13-14)
• Dj – Petar preuzima ulogu vođe i traži da se izabere 12-ti
učenik – Matija (Dj 1,15.26)
• Na dan Pedesetnice siđe na sve prisutne u prostoriji Duh
Sveti, rađa se prva Crkva te oni bez straha izađoše
propovjedati među ljude (Dj 2,1-3.14)
• Prvog dana obraćeno je oko 3000 osoba (Dj 2,41)
• Prvih 6 god. života kršć.zajednica raste i razvija se u
Jeruzalemu (30.-36.god.)
• Od samoga početka kult kršć.zajednice se razlikuje od
židovske
• Petar utemeljuje krštenje (Dj 2,38)
• Okupljaju se u kućama na lomljenju kruha -Euharistiji
(Dj 2,46)
• Upotrebljavaju židovski Hram za molitvu
• Židovske starješine proglasili su kršć.krivovjercima i
bogohulnicima – ne može se krstiti u ime Kristovo koji je
sin Božji
• Dali su zatvoriti Petra i ostalu Dvanajstoricu
• Gamaliel – jedan od članova Sinedrija: “...ako je taj naum ili to djelo od ljudi, propast će;
ako li je pak od Boga, nećete ga moći uništiti...” (Dj 5,38-39)
• Kršćanska je zajednica rasla – u molitvenom, materijalnom i organizacijskom smislu
• Uvidjela se potreba pomoći udovicama i siromašnima (Dj 6,3-6)
• Između sebe izabiru 7 đakona koji će imati ulogu karitativnog djelovanja i pomoći u
zajednici • kod izbora na njih su položene ruke = što od tada postaje dio obreda svakog pristupanaj u
red – svećenički red
• Ovakav način pomoći bližnjima znak je razlikovanja u mentalitetu helenista od ostalih
židova
• Odvajaju se od židovske prakse - upotrebe Hrama za molitvu
• Upravo je kršć.moral i pomoć bližnjima uzrokaovao netrpeljivost od strane Židova
• Započinju progoni – kamenovan je Stjepan (Dj 7,58) oko 36.god.
• Počinju progoni kršćana u Jeruzalrmu (Dj 8,1-4)
• Od smrti Stjepanove počinje širenje kršćanstva po cijeloj Palestini
12
ŠIRENJE KRŠĆANSTVA PO PALESTINI
• Kršćani prognani iz Jeruzalema šire Kristovu nauku po cijeloj Palestini i Siriji
• Filip djeluje po Samariji - krsti etiopljanina pomoćnika etiopske kraljice Kandake; obraća
monoge i krsti a Petar i Ivan ih krizmaju
• Drugi apostoli djeluju po gradovima: Damask, Cezareja, Lida, Jafa, Antiohija...
• Oko 36.g. gorljivi protivnik kršćana i nj. progonitelj Pavao doživljava obraćenje
• Tri godine nakon obraćenja zajedno sa Barnabom kreće na misionarska putovanja
• Zajedno sa Barnabom Pavao kreće za Antiohiju – jednu od najvećih kršć. zajednica
• Tu se pojavljuje po prvi put ime kršćani – χριστιανοί – Dj 11,26
• Petar – u Jafi obraća i krsti rimskog centuriona Kornelia i njegovu obitelj – Dj 10,44-48
• Što ujedno znači otvaranje kršćanske zajednice i poganima, a ne samo židovima
PAVLOVA PUTOVANJA: - S Pavlom kršćanstvo se širi van granica Palestine – Mala Azija, Makedonija i Grčka
1. MISIONARSKO PUTOVANJE: 47.-49.GOD.
- Putuje sa Barnabom na Cipar, obala Male Azije
- U gradove: Perge, Ikonija, Listra i Derbe, te se vraća u Antiohiju
- Problem: Židovi prigovaraju što se novo obraćeni sa poganstva nisu obrezali
- Problemi sa masama koje ih napadaju
2.MISIONARSKO PUTOVANJE: 49.-52.GOD.
- Kreće iz Antiohije; u Listri mu se pridružuje Timotej, a u Troadi sv. Luka
- Obilazi zajednice osnovane na prvom putovanju
- 18 mj.boravi u Korintu kod kršć. Akvile i Priscile
- Nekršć.dižu bunu i žele ga zatvoriti...Pavao bježi u Efez pa u Antiohiju
- Luka ne spominje problem sa rimskim vlastima jer su bili blagonakloni kršćanima;
- Židovima da se bave relig. pitanjima
3.MISIONARSKO PUTOVANJE: 53.-58.GOD.
- U Efezu boravi 2 god. – Demetrije diže bunu protiv Pavla, te se sklanja u Makedoniju
- Bio je u Korintu i Miletu, te se vraća u Palestinu
- Na ovom putovanju je možda bio i u Iliriku (Rim 15,19)
- U Jeruzalemu je uhićen – rimski je građanin – te je poslan u Cezareju rimskom upravitelju
Feliksu
PAVLOVO PUTOVANJE U RIM
- Zatvoren je 2 god.u cezarejskom zatvoru
- Na Pavlov zahtjev novi upravitelj Fest ga šalje u Rim pred carski sud
- Doživljava brodolom na Malti
- Pred Rimom su ga dočekali kršćani
- Poučava u stanu – kućnom pritvoru – 2 god. dok čeka suđenje
- Luka naglo prekida opise daljnjih događaja
- Mišljenja: -da je pogubljen 64.g.za Neronovih progona
-carski sud je odbacio optužbe i nastavio je slobodno djelovati
-te da je uspio otputovati u Španjolsku: Muratorijev kanon i Klement Rimski
-poslanice Titu i Timoteju – Pavao je utamničen i smaknut (vjerojatno oko
67.god.)
13
PETAR
• Petar obraća pogane i opravdava se u Jeruzalemu da vjerujemo da smo spašeni kao i oni
milošću Kristovom – Dj 11,18.15,11
• Herod Agripa I – zatvara Petra i Jakova mlađeg; ali Petari čudesno bježi
• Oko 42.god. - Dj 12,17 - ...i ode u drugo mjesto
• Sudjeluje na prvom saboru u Jeruzalemu s ostalim apostolima
SABOR U JERUZALEMU OKO 48./50.GOD
• Na saboru je došlo do sukoba između Petra i Pavla, te ostalih apostola (Dj 15,1-35)
• Problem: moraju li novi kršćani biti obrezani po Mojsijevu zakonu?
• Petrovo teološko rješenje: nema razlike između obraćenih židova i pogana na kršćanstvo –
svi su spašeni milošću Kristovom
• Pravilo: ne jesti meso žrtvovano idolima, ne sklapati ženidbe koje su i po židovskom zakonu
neispravne – praktični razlozi
• Kršćane ne obvezuje Mojsijev zakon jer je on Kristovim odkupiteljskim djelom nadiđen
• Ovim evanđeoska poruka izlazi iz okvira židovskih nacionalno-vjerskih okvira
• Petar se vjerojatno nakon 50./51.god. uputio u Rim
ZAJEDNICA U JERUZALEMU
• Nakon odlaska Petra oko 42.god. iz Jeruzalema tamošnju kršćansku zajednicu preuzima
Jakov Mlađi
• Njega je 62./63.g.dao pogubiti Veliki svećenik Anania bez odobrenja rimske vlasti (Josip
Flavije)
• Vodstvo zajednicu preuzima Šimun
• 66.g. počinje židovski ustanak protiv rimske vlasti
• Kršćani odlaze iz Jeruzalema u grad Pele u Transjordaniju ne želeći stati na stranu ustanika
• Nakon ustanka 70.g. bilo je teško osnovati novu kršćansku zajednicu u Jeruzalemu
• Međutim, ovo je pomoglo da se kršćanstvo proširi i na istok izvan granica Palestine
KRŠĆANSKA ZAJEDNICA U RIMU
- o zajednici saznajemo iz djela JOSIPA FLAVIJA – car Tiberije (14.-37.) je dao smjeniti
Kaifu zbog smrti Stjepana te Pilata zamjeniti nekim Marcellom
- TERTULIAN Apologija – car oko 35.g.traži od Senata da da’ kršćanstvu slobodu
- TACIT – govori za cara Klaudija (41.-54.) da mu je žena “zaražena je praznovjerjem”
PETAR I PAVAO U RIMU
- EUZEBIJE – spominje Petra oko 42.god. u Rimu
- Pavao u poslanici Rimljanima spominje kršćansku zajednicu u Rimu
- SVETONIO Vita Claudii – prisutnost kršćana u Rimu
- Car KLAUDIJE – progoni iz Rima kršćane zbog nemira koje izazivaju sa židovima; među
njima Akvila i Proscila – Dj 18,2 i SVETONIJE
- Istjerani židovi = kršćani koji koriste sinagogu
- Petar i Pavao su bili u Rimu i tamo su i pogubljeni u vrijeme Neronovih progona oko 67.g.
- Pavlov boravak u Rimu je siguran na osnov Dj 28,14 te Pavlove poslanice Timoteju i Titu
- Petrov boravak u Rimu donosi nam predaja:
1. Poslanica Korinćanima Klementa Rimskog – 1.st.
14
2. Ignacije Antiohijski Poslanica Rimljanima – poč.2.st.
3. 1 Pet – Rim = Babilonija (isto ime upotrebljava Otk 14, 8. 16)
4. Patristički spisi 2.st. – Dionizije, Tertulijan, Irenej Lyonski...
- Još od 2.st. spominju se mjesta grobova i štovanja Apostolskih prvaka:
- EUSEBIJE Historia ecclesiastica
- spominje GAJA koji u djelu protiv krivovjeraca montanista spominje tropaja (τρόπαια) =
spomenik, memorija na Vatikanskom brežuljku i na Via Ostiense
- Od druge pol.3.st. (258.g.) spominje se Basilica apostolorum – na Ad catacumbas današnja
katakomba Sv. Sebastijana gdje su se 29.lipnja slavila dvojica Apostola
- O smrti Apostolskih prvaka govore Apostolski Oci:
PETROVU SMRT SPOMINJU: - 2.st.:Dionizije Korintski
- Irenej Lionski
- 3.st.:Tertulijan
- Klement Aleksandrijski
- Hipolit Rimski
- Ciprijan
- Anonimna Acta Petrovog mučeništva spominje da je
bio razapet
- ORIGEN – raspet glavom prema dolje
- GAJ – svjedoči (u vrijeme pape Zafirina 199.-217.) u
djelu protiv Prokla da se Petrov grob nalazi na
Vatikanskom brežuljku i da tamo postoji memoria
PETROV GROB:
- 1939.g.iskopine ispod bazilike sv. Petra
- U 4.st. Konstantin na Vatikanskom brežuljku podiže baziliku sv. Petru
- U 16 st. ona je srušena i napravljena je današnja, a posvećena ja 1626.g.
- Arheolozi su pronašli rimsku nekropolu iz 1.st. ispod današnje bazilike
- Petrov grob se nalazi ispod aktualnog oltara
PAVLOV GROB:
- GAJ spominje Pavlov grob na via Ostiense
- U 4.st. Kostantin gradi baziliku koja je 1823.g. stradala u požaru
- 1854.g. završena je nova današnja bazilika
- Pronađena nadgrobna ploča sa imenon sv. Pavla
BASILICA APOSTOLORUM
- tzv. TRICLINIA – mjesto u Sebastijanovim katakombama gdje su se slavili Apostolski
prvaci
- Dokaz su brojni grafiti kao molitveni zazivi Petru i Pavlu
- U katakombama Sv. Sebastijana apostoli se slave kada Valerijan 258.g. ediktom zabranjuje
javno okupljanje kršćana na grobovima mučenika
IVAN APOSTOL
- U početku Ivan zajedno sa Petrom misionari po Samariji
- Sigurno je bio u Jeruzalemu na saboru
- Antički pisci i predaja govore da je djelovao u Maloj Aziji u Efezu
- Jedino on nije pretrpio mučeništvo nego zatočen na otoku Patmosu
- Napisao je Evanđelje, 3 poslanice i Otkrivenje
- EUZEBIJE – protjeran za Nerona
- VIKTORIN PETOVSKI – za Domicijana
15
RIMSKA VLAST I KRŠĆANI
IZVORI ZA OVAJ DIO CRKVENE POVIJESTI
- Tacit, J.Flavije, Svetonio, Kasso Dione, Euzebije,
APOSTOLSKI OCI:
- KLEMENT RIMSKI – Poslanica Korinćanima cca.96.g. i Klementova poslanica
- IGNACIJE ANTIOHIJSKI – 7 pisam – Poslanica Rimljanima – cca.110.g.
KRŠĆANI PREMA RIMSKOJ DRŽAVI:
- Kršćanski odnos prema državi određen je u Evanđelju, Krist: ...caru carevo, a Bogu Božje -
(Mt 22,15-21;Mk 12,13-17; Lk 20,20-26; Iv 19,10)
- Pavao – pokoravanje višim vlastima radi savjesti; molitva za vladare (1 Tim 2,1)
- Novozavjetni spisi – državna vlast je od Boga
- Crkvena zajednica priznaje zakonitost rimske vlasti
- Ne mjenja se stajalište niti kada ih vlast progoni
DRŽAVA PREMA KRŠĆANIMA:
- Negativan stav, nepriznavanje, progoni
- Bilo je i zatišja, te nisu posvuda jednako bili žestoki progoni
- U 3. i 4. st. Crkva je već organizirana institucija i vrlo brojna – te država
- zauzima jasna stajališta prema njima: bilo da je odnos bio snošljiv; manji progoni
pojedinaca; progoni do istrebljenja
- Progoni ne ovise o carevima koliko o političkim strujama
POLITIČKE STRUJE:
- 1. aristokratsko-rimska: vojska, zakoni, službena (pogan.) religija
- 2. demokratsko-provincijska – jednaka prava svim stanovnicima Carstva, religiozna
snošljivost
PROGONI KRŠĆANA
PRAVNI OSLONAC ZA PROGONE:
- Na suđenjima nema spomena drugih optužbi osim što su sljedbenici kršćanske vjere
KAKO JE TO FUNKCIONIRALO U RIMSKOM KAZNENO-PRAVNOM SUSTAVU:
- 1. smatraju – prekoračenje ovlasti pojedinih državnih službenika
- krivi za remećenje javnog reda i mira
- kako onda teški i krvavi progoni?
- 2. okrivljivani za zločin o uvredi carskog veličanstva - Seneka – osuđivani na izgon i smrt;
Tertulijan -ono što pogrđuje cara, a ne neiskazivanje počasti
- 3. od Nerona postoji poseban zakon po kojem se sude kršćani – iako nema izvora
- Tertulijan – postupci protiv kršćana nepravedni – institutum Neronianum (?)
- Niti jedna od teza nije u potpunosti prihvaćena
KAZNE ZA KRŠĆANE:
- zatvor samo tijekom istražnog postupka
- izgon iz države
Rad u rudnicima – ad metalla
- Smrtne kazne: Odsjecanje glave – decapitatio; Ad bestias; Vivicrematio; Crucifixio
16
UZROCI PROGONA: - Mržnja prema kršćanima – židovi, kasnije ostali rimljani, pogani
- Progoni počinju na poticaj židova
- Neronovi progoni na koje se ugledaju kasniji carevi
- Kršćanska vjera – neshvatljiva je zbog moralnih vrijednosti
- Za kršćane vjera je jedina, prava, namjenjena svima bez klasnih razlika
- Nisu sudjelovali u rimskim religioznim svečanostima
- Održavaju bogoslužje po noći na tajnim mjestima (u kućama) da ne bi došlo do profanacije
- svoju vjeru smatraju jedinom i pravom, nisu se upisali u knjigu religija te ne sudjeluju u
javnim svećanostima – zato ih smatraju nelojalnima državi
- Odbacivanjem poganskih bogova “navlačili” su mržnju bogova na ostali rimski narod što je
uzrokovalo (po shvaćanju rimljana) razne neprilike kao poplave, požari, potresi,…
- Oko sredine 3.st. kriza carstva – dolazak barbara, ratovi i nemiri na granicama carstva –za
sve okrivljavaju kršćane te ih progone da se carstvo očisti od tih „nedaća“
CAREVI I KRŠĆANI
TIBERIJE • Tertulijan spominje u djelu Apologija kako je car Tiberije oko 35.g.zatražio od Senata da da’
kršćanstvu slobodu no Senat to odbija
NERON (54.-68.) • na samom početku on ne dira kršćane
• 62.g. uvodi AUTOKRACIJU i reformira kult i naglašava kult cara
• Progoni filozofe, neistomišljenike – Seneka, ali i kršćane
• 62.g. uvodi zakon INSTITUTUM NERONIANUM u kojem govori da se kršćane treba
progoniti
• 64.g. – požar u Rimu – optužuje kršćane i započinju progoni (za pazikuće po zakonu je bila
najveća kazna)
• TACIT – u dijelu Anali spominje kako su kršć. pogubljivani u Neronovom stadionu
• Progoni i to masovni samo su u RIMU
• Kršć.su se prema rimskom pravu morali registrirati no nisu htjeli biti jedni “od” religija
• U Maloj Aziji kršćani suosjećaju sa zajednicom u Rimu što dovodi do jedinstva, osjećanja
da su svi jedan narod
• U PALESTINI kada izbija židovska buna protiv rimske vlasti 66.g. kršć.zajednica pod
vodstvom ŠIMUNA odlazi u Pele u Transjordaniju i ne podržava pobunu
• Zbog toga carevi VESPAZIJAN (69.-79.) i TIT (79.-81.) nemaju negativan stav prema
kršćanima – žive u miru
• Kršćanstvo se razvija i širi u miru
• Obraćaju se aristokratske obitelji – kršćanstvo ulazi na dvor
DOMICIJAN (81.-96.)
• ponovno uspostavlja AUTOKRACIJU
• Optužuje kršćane za ateizam jer se ne žele se pokloniti caru
• počinju ponovni progoni i mučenja kršćana
• I carevi rođaci Flavije Klament – konzul i Domitila bili su prognani (Domitila je bila
prognana na Siciliju sa svojim čuvarima. Kasnije je mučenički ubijena sa svojim čuvarima i
pokopana na svojoj zemlji gdje se danas nalaze katakombe i bazilika njoj posvećena)
17
NIJE DOZVOLJENO BITI
KRŠĆANIN Odlučuje senat
NISU ZA TRAŽENJE Bitna je prijava koja
nesmije biti anonimna
SVAKI SE KRŠĆANIN TRAŽI
Nije bitna prijava
Ako je prijavljen jer je
KRŠĆANIN to se
dokazuje prinošenjem
kulta caru
KRŠENJE ZAKONA
označava ne lojalnost caru
i progone ih
masovni progoni
CRKVA OD 96. DO 284. GOD.
IZVORI: - CASSIO DIONE Historiae
- ERODIJAN Historia Augusta
- EUZEBIJE
- PLINIJE MLAĐI – pisma
- CRKVENI OCI
- U 2.i 3.st. Rimsko carstvo je na vrhuncu ekspanzije i ujedinjenja
- Kroz cijelo 2.st. vlada DINASTIJA ANTONINA i to po principu adoptivnih sinova –
zakoniti ali ne i prirodni
- “OPTIMI PRINCIPES” – najbolji između kandidata za budućeg vladara kojeg se školuje kako
bi cara naslijedio nakon smrti
- Odnos prema kršćanima bio je dobar, tolerirali su ih i nisu izričito progonjeni
- Senat donosi odluku: NON LICET ESSE CHRISTIANOS tj. nije dozvoljeno biti kršćanin.
Ovaj zakon je bio dugo na snazi no untar tog zakona imamo različite aspekte i ovisno o
pojedinom caru kršćani su bili više ili manje progonjeni. Unatoč odluci postoji određena
sloboda te je evangelizacija moguća a time i širenje kršćanstva
NERVA (96.-98.)
• Kršćani su progonjeni ako se ogriješe o zakon važeć za sve rimske građane jednako, ali ne
ako su samo kršćani
TRAJAN (98.-117.)
• Nije bilo progona, ali mučen je Ignacije Antiohijski – 110.g. On iz putovanja u Rim piše 7
poslanica i od tih je jedna baš Rimljanima gdje potvrđuje Petrov autoritet. Bio je bačen
zvjerima u areni.
• PLINIJE MLAĐI – namjesnik Bitinije – piše pismo Trajanu = najznačajniji dokument o
progonima kršć. gdje se navodi da su kršćani progonjeni a nisu krivi. On pia cara što učiniti
• Trajan na to odgovara donošenjem odluke – CONQUIRENDI NON SUNT = ne mogu se
progoniti, državne službe ne trebaju i ne moraju tražiti kršćane
• Ukoliko su kršćani prijavljeni, ako prijavitelj nije anoniman biti će privedeni zbog IMENA
“KRŠĆANI” no ako je prijavitelj anoniman prijava ne vrijedi.
• Na suđenju se traži da kršćani prinose žrtve rimskom caru. Ako odbiju slijedi smrtna kazna a
ako pristanu, oslobođeni su
• Optužbe su za sada bile protiv POJEDNICA a ne protiv kršć.zajednice kao takve
• PLINIJE piše o kršć. da se okupljaju u zoru i slave Krista kao Boga, odriču se zlodjela,
nakon službe blaguju hranu, moral im je uzoran. O tom blagovanju hrane TERTULIJAN
kaže da se radi o Euharistiji
SHEMA O SAMOM ZAKONU:
18
HADRIJAN (117.-138.)
• Pismo MINUNCIJA FUNDANA prokonzula Azije koji govori o odnosu prema kršćanima
te govori o tome kako se kršćani privode na sudove a da ne rade ništa zlo.Na to Hadrijan
odgovara odlukom da vrijedi i dalje zakon da nisu za progone i da mogu biti privedeni samo
ako prekrše zakon (ne mogu biti privedeni samo radi imena „Kršćanin“)
• JUSTIN u djelu Apologija I. i II.(to je djelo u kojem se kršć. vjera brani od napada židovskih
i poganskih pisaca) – car iznenađen kršćanima za židovskog ustanka 132.-135.g.
• U Historia Augusta spominje se kako je car htio dati slobodu
• bio je poznat kao arhitekt - gradio hramove posvećene Kristu; sagradio si je mauzolej van
grada Rima (Anđeoska tvrđava1 i anđeoski most ili most sunca)
• u njegovo vrijeme mučen je papa TELESFOR (125.-136.)
ANTONINO PIO (138.-161.)
• Nastavlja Hadrijanovu politiku i odnos prema kršćanima
• Mučen je POLIKARP, biskup Smirne u Frigiji a o tom mučeništvu postoji zapis
MARTYRIUM POLICARPY = jedan od prvih spisa o kršćanskim mučenicima koji je napisan
u obliku PASIJE tj. narativnom obliku. Piše ih kršćani drugim zajednicama o njegovom
mučeništvu
MARKO AURELIJE (161.-18O.)
• Javljaju se problemi u carstvu: napadi germana na granice carstva, suša i glad, potresi –
dolazi do prirodnih nepogoda na području carstva
• TERTULIJAN piše da su za sve nepogode optuživani kršćani jer ne štuju rimsku religiju i
time ne pridonose za dobrobit društva
• dolazi do vala progona
• donosi se zakon: CONQUIRENDI SUNT na temelju novog dekreta Marka Aurelija
KAINA DOGMATA (traže se kršćani i dovode na sud)
• CORPUS IURIS CIVILIS – unosi novu normu od 2.st. – traži se, sudi se i osuđuje onaj tko
vrši sacrilegium - oskvrnjivanje
• O ovim progonima pišu: MELITON SARDSKI 176.g. – progoni u Aziji i CELSO Discorso
vero – sačuvano kod ORIGENA u djelu Contra Celso
• Oko 160.g. u Frigiji javlja se sekta MONTANIZAM = svećenik Montan se odvaja od
kršćanstva jer traži više od kršćana; odredbe su: askeza, dolazak posljednjih vremena,
apokaliptički fanatizam; milenarizam, orijentirano su antirimski i protudržavno, ruše kipove,
hramove i božanstva te dolazi do progona i mučenja kršćana jer ih ne razlikuju od pravih
kršćana
• Marko Aurelije je protiv lažnih optužbi
• U progonima nastradali: Filozof i teolog JUSTIN sa još 6 sudrugova
• Najžešći progoni su bili od 174. do 178.g.
• 177.g. – progoni u gradu Lyonu – mučena 50 kršćana a među njima i lyonski biskup
• Spisi ovih mučenika su Akta – Martyrium S. Iustini i Galia – pismo zajednici u Maloj Aziji
KOMOD (181.-192.)
• Naklonjen je kršćanima
• Njegova žena Marcija – vjerojatno je kršćanka te je pomogla da se oslobode kršćani osuđeni
ad metalla na Sardeniji. Poznaval je papu VIKTORA (189.-199.)
1 590. g. papa Grgur za vrijeme kuge imao je procesiju i molitvu za ozdravljenje i protiv kuge u gradu; za vrijeme
procesije na anđeoskoj tvrđavi vidio je anđela kako vrača mač u korice. Taj anđeo – Mihael simbolizira pobjedu nad
kugom koja je prema legendi nestala nakon tog događaja. Zbog toga je danas na vrhu tvrđave kip anđela. Inače se ta
tvrđava koristila kao zatvor za vrijeme inkvizicije.
19
• Među oslobođenima je i KALISTO budući đakon i papa
• Kršćani u tom periodu izlaze iz tajnosti
Komoda nasljeđuje sirijska dinastija SEVERA. Kršćanstvo je TOLERIRANO. Prvi vladar je:
SEPTIMIJE SEVERO (193.-211.)
• Iz Sirije
• Uz pomoć vojske, Julia Domna – supruga, unosi istočnjačke kultove u rimsku religiju =
dolazi do SINKRETIZMA
• Štuju i Krista između svih drugih božanstava
• Po 1.puta CRKVA kao pravna osoba ima PRAVO na POSJEDOVANJE, na
VLASNIŠTVO – mjesto za kult i sastanke.
• Crkva se HIJERARHIJSKI učvršćuje • Organizira svoje VLASNIŠTVO
• Sazivaju se REGIONALNI KONCILI na kojima se riješavaju gorući problemi
• Veliki broj obraćenika na kršć.iz svih društvenih slojeva
• RIMSKA KRŠĆ. ZAJEDNICA ima PRVENSTVO nad svim ostalim zajednicama
• AUTORITET RIMSKOG BISKUPA je neupitan i sve veći
• 155.g. javlja se problem oko vremena slavljenja blagdana USKRSA: Postoje 2 tradicije
i to: 1. azijska – M. Azija: Prati IVANOVO EVANĐELJE prema kojem je Isus umro 14
nissana – židovsku Pashu; 2. zapadna – Aleksandrija: Slavi se u NEDJELJU = dan
Kristovog uskrsnuća
• PRAVILO je danas da se Uskrs slavi na nedjelju iza 1.proljetnog uštapa. Datumi variraju od
21. ožujka do 23. travnja. Papa ANICET zagovara zapadnu tradiciju a POLIKRAT iz
Smirne – apostolski otac koji je poznavao Ivana Evanđelistu zagovara 14 nissan.
QUATRODECIMALI su zagovornici 14 nissana
• Ova tradicija se tolerirala no za pape VIKTORA (189.-199.) dolazi do rasprava – papa se
protivi istočnoj tradiciji. Suprotstavlja mu se POLIKRAT iz Efeza. Papa prijeti
EKSKOMUNIKACIJOM. Intervenira IRENEJ LYONSKI – na strani pape, ali se ne može
odbaciti apostolska tradicija. QUATRODECIMALI iz Rima su bili ekskomunicrani.
HIPOLIT RIMSKI u Filosofumena kršćane quatrodecimale spominje kao heretike
• Organizira se KATEKUMENAT – priprava za sakremanat INICIJACIJE – krštenje i
krizma. Priprava traje 3 godine.
• Nakon smrti Aleksandra SEVERA (222.-235.) niti jedna dinastija ne uspjeva doći na vlast
• Od 235.g. do 284.g. vlada tzv.VOJNA ANARHIJA
• U Carstvu se javljaju brojne krize: politička, vojna, ekonomska, duhovna
• Nakon dugog mira i mirnog širenja kršća. kršć.je prisutno među senatorima i vojnicima
• Kršć.sudjeluju u političkom životu Carstva
• JERONIM, EUZEBIJE i IVAN ZLATOUSTI prenose da je car Filip Arabljanin (244.-249.)
bio kršćanin. Nakon tog mirnog razdoblja dolazi do cara Decija.
DECIJE (249.-251.)
• LAKTANCIJE u djelu O smrti progonitelja – piše o Deciju kao tiraninu
• Bojao se da kršć.ne zavladaju carstvom pa je dao naredbu da SVI građani moraju prinjeti
žrtve bogovima – to je poziv na JAVNO IZVRŠENJE KULTA. Tko odbije optužen je za
idolatriju, ateizam i nelojalnost caru. Svaki građanin koji je žrtvovao dobio je potvrdu tzv.
LIBELLUS • Neki kršćani od straha od mučenja nabavili su si libellus
20
• Dolazi do raspave u Crkvi – biskup Kartage CIPRIJAN (+258.) saziva 2 sinode u Africi
251. i 252.g. na kojoj svi tzv. pali kršćani – LAPSI – oni koji traže oprost mogu ponovno
biti primljeni u Crkvu
• U Rimu biskupom postaje papa KORNELIJE (251.-253.) koji prihvaća odluke afričkih
sinoda no unutar rimske kršć.zajednice javlja se raskol: Svećenik NOVACIJAN “traži”
Crkvu čistih i svetih = protivio se odluci afričkih biskupa i pape
• NOVACIJAN je bio KLINIK = KLINE = krevet tj. bio je kršten na samrtnoj postelji bez
priprave. Kasnije je ozdravio i bio posvećen za svećenika iako nije prošao
KATEKUMENAT što je protivno praksi Crkve. Imao je brojne sljedbenike i u samom
Rimu.
• RASPRAVA UNUTAR CRKVE VEZANA UZ NOVACIJANOV RASKOL
• Postvalja se pitanje trebaju li se ili ne ponovno krstiti Novacijanovi sljedbenici koji su bili
pokršteni od samog Novacijana – a žele se vratiti u Crkvu. Papa STJEPAN (254.-257.) bio
je protiv ponovnog krštenja – 1 krštenje je dovoljno i valjano potrebno je dobiti samo oprost.
• Biskup CIPRIJAN – traži ponovno krštenje što dovodi do sukoba Pape i njega.
TRIBUNIJAN GAL (251.-253.)
• Progonio je kršćane samo ako bi se javila neka zarazna bolest u nekom dijelu carstva
• Tražio je da se prinose žrtve paljenice Apolonu
• Kršćani koji to nisu učinili bili su ubijeni
• Za njegovih progona mučen je i papa KORNELIJE
VALERIJAN (253.-260.)
• U prve 4 godine vladanja vratio je Crkvi mir
• Bio je tolerantan prema kršćanima
• Pod pritiskom građana i senata mjenja odluku i počinje progoniti Crkvu
• on provodi PRVE SUSTAVNE PROGONE CRKVE KAO TAKVE – kao zajednice;
institucije jer je shvatio da pojedinačnom osudom neće riješiti ništa jer ne pojedinci već
cijela zajednica utječe na društvo.
• Izdaje 2 edikta protiv kršćanskih zajednica:
- 1. EDIKT – 257.G. izgon članova crkv.hijerarhije ako ne prinesu žrtve;
zabrana javnog okupljanja kršćana i posjećivanja grobova pod prijetnjom
smrti
- 2. EDIKT – 258.G. - pogubljenje članova crkv.hijerarhije; oduzima
crkv.imovinu; aristokratske žene šalje u izgnanstvo i uzima im imovinu;
carske službenike šalje na prisilni rad
• Vodi i PERZIJSKE RATOVE – potreba za novcem
• Progoni nisu prestali niti kada je Valerijan bio zarobljen 259.g.
• Za njegova progona mučeni su pape Stjepan I, Siksto II, biskup Ciprijan
GALIJEN (260.-268.)
• Obustavio je progone
• Kršć.se vraćaju iz izgnanstva
• Vraća Crkvi imovinu
• Obustavlja 2 edikta i izdaje novi edikt: kršć. RELIGIO LICITA – ravnoprava je religija u
carstvu a edikt je sačuvan kod Euzebija – edikt iz 262.g. on šalje biskupu Aleksandrije
Dioniziju i dr.egipatskim biskupima
• Crkva je PRAVNA OSOBA
• Biskupi su imali pravo PREDSTAVLJATI CRKVU pred državnim službama
• U vrijeme mira od 260. do 300.g. Crkva se slobodno razvija
• Kršć.su carski službenici, vojnici...
• Pogani postaju simpatizeri kršćana a i kršćani im se nastoje sve više približiti
21
• Među poganima postoji jedan vrhovni politeistički bog – SOL INVICTUS. Kršćani Krista
prepoznaju kao – SOL IUSTITIAE te slave Euharistiju nedjeljom – DIES SOLIS. Sve to
približava pogane i kršćane
AURELIJAN (270.-275.)
• Crkva ima slobodu
• Sudjeluje u sporu: maloazijski biskupi traže povrat crkve koju im je uzeo Pavao iz Samozata
koji širi krivovjerje. Pavao je bio sljedbenik adopcionizma (Krist je posinjeni sin Božji, on
nije Bog već sin uzet od ljudi…)
• Car govori da crkva pripada biskupima koji su u zajedništvu s biskupom Rima i time
naglašava autoritet Pape
• on je Pontificus maximus – graditelj mostova… kasnije tu titulu preuzima Papa kao graditelj
mostova između ljudi
DIOKLECIJAN (284.-305.)
• on nasilno doal
• Reforma državnog ustroja: TETRARHIJA dijeli carstvo na dva dijela, 2 cezara i 2 augusta
• ZAPAD: Milano – Maksimija (A)
Treviri – Konstancije Klor (C)
• ISTOK: Nikomedija – Dioklec. (A)
Tesalonika – Galerijo (C)
• Podjela carstva na 12 dijeceza ili pokrajina
• Izvori za ovo razdoblje su: EUZEBIJE, LAKTANCIJE O smrti progonitelja, ATKA i
PASIJE MUČENIKA
• Dioklaecijanova žena Priska i njegova kći Valerija bile su kršćanke
• Uvodi apsolutističku vladavinu tzv. DOMINAT = gdje je car DOMINUS čija vlast dolazi
od bogova s Olimpa
• Obnavlja državnu religiju: religija predaka i kult cara
• Oprezan je prema kršćanima – carski službenici, u svim strukturama društva
• Neprijateljstvo protiv kršćana – nedozvoljavaju rimskim svećenicima vršenje službe a to su
bili oni koji su gatali i proricali budućnost
• Vjerojatno je cezar Galerije tražio progone
• Bili su zakonom odobreni za cijelo carstvo
• Na Zapadu august i cezar ne provode progone
• Centurion Marcello bio je kršć. a bio je kršćanin
• Progoni nakon požara na dvoru u Nikomediji – optuženi kršćani.
• 1. EDIKT – VELJAČA 303.G.:- Uništenje crkava i spaljivanje sv.knjiga
- Tko se nije odrekao kršća.:
- Oduzima građanska prava
- Degradacija
- Gubljenje državne službe
- Odvođenje u robstva
• 2. EDIKT – LIPANJ / SRPANJ 303.G.: - Odnosi se na CRKVENU HIJERARHIJU
- tko ne žrtvuje bio je utamničen i podvrgnut
mukama
• 3. EDIKT – LISTOPAD 303.G.: - Tko ne žrtvuje bio je mučen
- Tko pristane – oslobođen
- Niti u jednom ediktu se ne spominje smrtna kazna
- Edikti su bili popraćeni krvavim progonima
• 4. EDIKT – 304.G. - Usmjeren protiv svih kršćana
• Svi su morali javno prinjeti žrtvu
• Tko je odbio- mučenje i smrt
22
• Od te godine bili su najkrvaviji, najveći i najduži progoni
• Na istoku traju 10 god. – Dioklecijan, Galerije i Maksimo Daja
• Na zapadu traju kratko – Maksimijanom
• Za Konstancija Klora provodi se samo 1. edikt
• Njihovi nasljednici Maksencije i Konstantin nisu više provodili progone
• Galerije progoni kršćane sve do 311.g.
• Izdaje tzv. SARDIČKI EDIKT O TOLERANCIJI
• poništava sva 4 edikta
• Progoni na istoku završavaju tek oko 313.g. nakon smrti Maksimina Daje
ŠIRENJE CRKVE TIJEKOM PRVA TRI STOLJEĆA
- Kršćanstvo se širilo POLAGANO i NEPRESTANO
- Ulazi u sve strukture društva i sve krajeve poznatog svijeta
- PLINIJE MLAĐI kaže da su u svim gradovima, selima i poljima
- TERTULIJAN – kršćani su napunili sav svijet
- Širi se i uz pomoć trgovaca, vojnika, putnika, rodbine...
- Zašto se prihvaća kršćanstvo? Jasnije poimanje božanstva, dublja religioznost, uzvišeniji
moral
- Isusovac HERTLING pokušao je odrediti broj kršć.mučenika u prva 3 stoljeća. To se
dokazivalo u 17. st. zbog sukoba sa protestantima. Prema njemu mučeno ih je oko 100.000 i
150.000. On je uzeo u obzir štovane mučenike i svece spomenute u liturgiji – oko 1.000 te
izvore koji broje o bezimenim mučenicima (kroz dužinu progona + geografska područja)
- Kasnije je to opovrgnuto te se govori da broj ne prelazi 60.000 a nema ih ni manje od 20.000
- Mnogi pristaju na mučenje = trijunf vjere jer je Krist za nas umro…
- TERTULIJAN – krv kršćana je sjeme novih kršćana
- LITERARNI IZVJEŠTAJI O MUČENIŠTVU: 1. ACTA MARTYRUM – zapisnici sa suđenja, koja su zapisali službeni bilježnici. Ima
ih oko 19 iz 2.-3.st.
2. PASSIONES – PASIJE – priče o mičenicima sastavljene na osnovu akata mučenika i
preoblikaovane za liturgijsku upotrebu
3. LEGENDE – nastaju iz pasija. Oblikovane su kao životopis svetaca sa čudesima.
Poučne su i poticajne za kršćanske čitatelje
BROJ KRŠĆANA U PRVIM STOLJEĆIMA
- gušće je naseljen istočni dio Carstva i
tamo je većina kršćana
- proučavanjem epigrafskih natpisa vidi se
koliko je otprilike bilo kršćana
- istok je urbano područje a zapad je ruralno
- 1.st. – 53-55 miliona stanovnika
- 2.st. – 75-80 mil. stanovn.
- 3.st. – 50 mil. stanovn.
- već u Siriji u 1.st.nije bilo većeg grada
koji nije imao kršć.zajednicu
- kršć. – obale Sredozemnog mora
23
- 2. st. kršć. ukorjenjeno u svim dijelovima Carstva uz Sredozemno more
- Krajem 3.st. u Carstvu je bilo oko 800 kršć. Zajednica
- Sredinom 3.st. Bilo je oko 5 miliuna kršćana
- Krajem istog st.u vrijeme mira ima oko 7 miliuna kršća. Na Zapadu 2, a na Istoku 5 miliuna
kršćana
CRKVENA HIJERARHIJA
- Crkva po tradiciji autorite pripisuje Petru i apostolima. petar preuzima vodstvo Crkve i
rimske zajednice
- Javlja se od početka potreba za biskupima, prezbiterima i đakonima
- IGNACIJE ANTIOHIJSKI – “ništa se ne može u kršć.zajednici bez biskupa”
- Monarhijski oblik vođenja zajednice: Apostole nasljeđuju Apostolski oci (učenici apostola)
- Biskupi kao vrhovni autoritet u zajdnici na čelu je pojedinih zajednica - SINODE
- KARIZMATICI – osobe s posebnim Božjim darovima o njima govori Pavao – Kor, Rim,
Ef. Hijerarhija i karizmatici se nadopunjuju, ne suprotstavljaju se već su komplementarni
CRKVENI PISCI
- NOVOZAVJETNI I STAROZAVJETNI TEKSTOVI
- APOKRIFNI SPISI – su nekanonski spisi, ne prenose navješaj Evanđelja nego opisuju
život Krista. Ne govore o objavi. Nadahnuti su spisi.
- Razvojem Crkve javljaju se problemi iz kojih se rađaju brojni zapisi i odgovori na probleme
i to: - APOSTOLSKI OCI – svjedoci i poznavatelji Apostola
- CRKVENI OCI – autoritet u Crkvi; biskupi, teolozi ...
- APOLOGETI = branitelji nauka – od židova i pogana
APOSTOLSKI OCI: 1. KLEMENT RIMSKI – nasljednik na Petrovoj stolici
- pismo Korinćanima – oko 96.g.
- pismo Rimljanima – oko 150.g.
2. IGNACIJE ANTIOHIJSKI - + cca.110.g. - za Trajana optužen ad bestias
- 7 pisama: rimljanima, Polikarpu
3. POLIKARP – iz Smirne - + cca.155.g. - pismo Filipljanima
- akta mučeništva
4. PAPIJA – biskup Hijerapolija u Frigiji Poznavao je Ivana Evanđelista
Piše oko 130.-140.g. Objašnjenje Kristovih riječi
5. HERMAN – možda brat pape Pia I (140.-155.), Pastir – apokaliptično djelo
6. BARNABINO PISMA – egzegetsko djelo anonimnog autora – oko 130.g.
7. NAUKA DVANAJSTORICE APOSTOLA – DIDACHE’ – etika, kult i pravo
prve Crkve iz 1.i 2.st.
8. PISMO DIOGENU – anonimni autor, nastaje krajem 2. st. Misli se da je napisan od nekoga
iz aleksandrije, pisan je pučkim jezikom i jednostavno. Tu se nalaze neki odgovori na
pitanja a najvažnije je koja je razlika između kršćanstva i politeističkih religija rimljana i
židovstva.
CRKVENI OCI: - poznaju Apostolske oce
- u 2.st. pišu grčkim jeziku
24
- Važni predstavnici: ARISTID, JUSTIN, ATENAGORA, TEOFIL, MELITON,
APOLINAR, IRENEJ a bave se problematikom vezano uz kršćanstvo, oni približuju
ljudima Evanđelje tumačenjem
- U 3.st. “afrikanci” pišu na latinskom: TERTULIJAN, MINUNCIJE FELIKS, CIPRIJAN,
ARNOBIO, LAKTANCIJE, KLEMENT ALEKSANDRIJSKI, ORIGEN
KRIVOVJERJA
- Postapostolsko doba – riješenje određenih teoloških i disciplinarnih problema
- U 2.i 3.st. se razvija teološka i egzegetska literatura
- Službena Crkva reagira na pojavu krivovjerja teprenosi Kristov nauk, nauk Apostola, traži
jedinstvo Crkve u čitavom svijetu - jedinstvo nauka
- PREDMETI KRIVOVJERJA:
DOKETIZAM – negira Kristovo čovještvo a protiv njih se bore Ignacije Antiohijski i
Polikarp iz Smirne
GNOZAM – GNOSTICIZAM – do Boga samo znanjem – kršćanstvo je samo za neke
“izabrane”. Temelji se na dualizmu (svijet je dobar ili loš,…)
MONTANIZAM – Montan – apokaliptički fanatizam koji zagovara čistu i pročišćenu
Crkvu. Antidržavni je, osporava Crkvenu hijerarhiju
MILENARIZAM – skori Kristov dolazak – Crkva čistih i svetih, traži askezu
ADOPCIONIZAM (SUBORDINACIONIZAM) – Pavao iz Samozate – Krist posinjeni
sin Božji. Krist je čovjek u milosti Božjoj.
MODALIZAM (SABELIJANIZAM) – Sabelija iz Rima – jedan Bog manifestira se na
3 načina
TEOLOŠKE ŠKOLE
- Osnivaju se škole - teološka, filozofska i moralna pitanja, kristalizira se kršćanski nauk a
razvijaju se radi tumačenja Evanđelja
ALEKSANDRIJSKA ŠKOLA - Euzebije govori da ju osnuje PANATEN sa Sicilije 180.g. na vlastitu inicijativu tu
kršćansku filozofsku školu – “KATEHETSKA ŠKOLA” ili DIDASKALEION
- Učitelji: Klement Aleksandrijski i Origen
- bazira se na egzegezi SZ i NZ upotrebom ALEGORIJSKE METODE
- valoriziraju PALTONOVU filozofiju
- Traže “duhovni” smisao u Svetom Pismu
- Teološka nauka o Bogu: LOGOS/SARX
LOGOS se utjeluje u TIJELO
- naglasak na božanstvu Isusa
ANTIOHIJSKA ŠKOLA - Egzegeza – rigorozna LITERARNA METODA
- Teološka nauka o Bogu: LOGOS/ANTROPOS
LOGOS se utjeluje u ČOVJEKA
- naglasak na čovještvu Isusovu
25
OBREDI
EUHARISTIJA - Hipolit Rimski – euharistija (slična današnjoj)
- Biti kršćanin – sudjelovati u Euharistiji
KATEKUMENAT – Didache’ i Traditio apostolica kažu da traje 3 godine kao priprema za
ulazak u zajedništvo Crkve. Poučavaju se katehezama, sudjeluju u
obredima ali samo do Euharistije. Nakon bliže priprave tzv.
MISTAGOŠKA, koja traje 40 dana prije krštenja,krste se u vazmenoj
noći.USKRS – vrhunac liturgijske godine
ŽENIDBA – nema obreda sve do 4.st.. Veže se uz valjanost i znakove kod židova.
TERTULIJAN govori da se ženidba treba ispovjediti/ izreći u Crkvi i pred
Crkvom / zajednicom. Crkva priznaje SVETOST braka koji je po volji
Stvoritelja
OBRED SAHRANJIVANJA – nakon pokopa (koji je preuzet od poganskih običaja) slavi se
EUHARISTIJA. CIPRIJAN naglašava da je bitno slaviti
misu za pokojne. Vezani su uz vjeru u onostranost i
besmrtnost
26
KRŠĆANSTVO U 4. STOLJEĆU
KRŠĆANSTVO DOBIVA SLOBODU
IZVORI: Kršćanski pisci:
• EUZEBIJE Historia ecclesiastica i Vita Costantini
• RUFIN
• SOZOMEN
• TEODORET CIRSKI
• OPTAT MILEVITANSKI
• CRKVENI OCI 4.ST.
Rimski pisci:
• OROSIJE
• ZOSIM
KONSTANTIN • Nakon pobjede 312.g. nad Maksencijem na Ponte Milviu Kostantin postaje jedinim
vladarem zapadnog dijela Carstva
• Licinije pobjeđuje Maksima Daju 313.g. i postaje jedinim vladare istočnog dijela Carstva
• 313.g. u Milanu Licinije i Kostantin izdaju tzv. Milanski edikt o vjerskoj toleranciji
• Kostantin nije izdao dokument
• Licinije je uputio pismo službama u Nikomediji
• SADRŽAJ EDIKTA: Država se odriče mješanja u religiozni život građana, te svatko ima
slobodu slijediti religiju koju hoće, imovina (oduzeta) bilo privatna, bilo crkvena mora se
vratiti
• Rođen u NIŠU
• Pripadnik HENOTEISTIČKOG KULTA
• Vojska ga je 306.g. proglasila augustom
• postoji LEGENDA o pobjedi nad Maksencijem koja govori da je sanjao KRISTOGRAM
(IN HOC SIGNO VINCES – u tome ces znaku pobijediti)
• Nakon pobjede dolazi na KAPITOLIJ ali ne prinosi žrtvu JUPITERU
• 324.g. – Kostantin pobjeđuje Licinija kod Krizopolija – jedini
vladar Rimskog carstva
• Gradi bazilike na poticaj majke Helene: Rim: Petra i Pavla, Sv.
Spasitelja, Sv. Apostola
• Jeruzalem: Kristova groba, Gospodinova Uskrsnuća
• Betlehem: Gospodinova rođenja
• Rimskom biskupu ostavlja Palaču – Lateran s crkvom Sv. Spasitelja
• Gradi novi grad – Kostantinopolis (Carigrad)
KOSTANTINOVO KRŠTENJE:
- Crkva ima veliku slobodu
- Mjenja se njen institucionalni izgled: Kler, hijerarhija, mjesta kulta, odnos sa državom
- Razvoj teološke misli i moralnih vrijednosti
- Borba sa krivovjerjem, događaju se koncili, otvaraju škole
- Duhovni život: posvećeni život, monasi
- Rast broja kršćana – svaki grad ima biskupa
- Većina stanovništva na zapadu pogani – senatori i aristokracija, ruralna područja
- Organizacija Crkve
• 313.g. – Crkva i kler su oslobođeni poreza
• Kostantin: KATOLIČKA CRKVA = religijska organizacija univerzalnod karaktera
27
DONATIZAM
• 314.g. sabor u Arlesu – problem DONATIZMA – prblem koji se javlja u vrijeme
Dioklecijanovih progona u Africi a kulminira 312. g. Po drugom biskupu kartake ova hereza
dobiva ime donatizam.
• IZVOR: Optat Milevitanski
• 312.g. – 2 biskupa u Kartagi – CECILIJAN i DONAT
• CECILIJAN zaređen od metropolite Numidije a on je bio TRADITORES – je ona osoba
koja je podlegla progonima i po prvom ediktu je trebao predati svete knjige iz crkve i on je
dao te sve knjige rimskim vlastima i nije zbog toga bio podvrgnut mučenju. Nakon
prestanka progona on i dalje ostaje metropolita Numidije i jer je traditores nije imao pravo
biti dio hierarhije. Budući da je biskup svejedno redi Cecilijana.
• Smatra se da nitko ne smije biti zaređen od takvog palog biskupa i zaređen je drugi a nakon
njegove smrti dolazi biskup Donat.
• Cecilijan, pravovaljani biskup iako zaređen od traditoresa proglašava Donata heretikom.
Tako da Kartaga ima dva biskupa.
• Donat i njegove pristaše proglašeni hereticima no i dalje nastavlja djelovati
• 315.g. Kostantin – EDIKT PROTIV DONATISTA i smatra neopravdanu njihovu borbu
protiv Cecilijana. To dovodi do progona unutar same Crkve između kršćana i pristaša
donatizna i Cecilijanovih. Crkva pokreće krvave progoni protiv Donatista u Africi. Donatisti
pokreću pokret protiv Crkve u Kartagi.
• 321.g. izdaje se edikt o toleranciji kako bi se zaustavio progon i ubijanje Donatista u Africi.
Donat je nastojao boriti se protiv zaređenog biskupa koji je ređen od traditoresa.
• Vrhunac donatizma je oko 390.g. Dolazi do sve većeg broja biskupa koji su Donatisti u
Africi i dolazi do dvojnih biskupa u Africi.
• Poznato je da 411.g. sv. Augustin se sastaje sa donatistima da se riješi problem sa biskupima
Problem nije teološki nego samo hierarhijski.
• Čak i car Honorije (395.-423.), jer pokret kulminira, nastoji represivnim mjerama ukinuti
herezu i riješiti problem dvojnih biskupa.
• Kako donatisti nestaju oni se udružuju se s arijanskim Vandalima i postaju dio njihove
heretične “Crkve”
ARIJANIZAM I NICEJSKI SABOR
ARIJANIZAM – kristološko-teološka hereza ili trinitarno krivovjerje. Ulazi u teol.
problematiku crkve a javlja se zato u to vrijeme nema razrađenih teoloških pojmova i trinitarne teol.
i kristologije.
ARIJE (ca. 256-336) je bio svećenik kršćanske crkve, bio je sljedbenik Antiohijska škola
- Njegova nauka se temelji na nauci o Ocu i Sinu – SUBORDINACIONIZAM i
ADOPCIONIZAM
- KRIST je adoptivni sin Božji a subord. govori se o odnosu oca i sina a sin je podložan ocu.
Krist je samo Očevo stvorenje – PRVO Božje stvorenje. Kada govori o odnosu Oca i Sina
kaže da Krist je prvo stvorenje koje je Bog stvorio i uzeo ga za svoga Sina koji terba donijeti
ljudima objavu. To se kosi sa naukom aleksandrijske škole po kojoj je Krist Bog. Jednak je
Ocu.
28
- Zbog njegovog krivovjerja javlja se i organizira se 321.g. sinoda biskupa Male Azije u
Aleksandriji. Oni osuđuju Arijevog nauka. Njegovo krivovjere zahvaća samo to istočni dio
carstva.
- Sve je veći broj pristaša koji prihvaćaju tu nauku. Uzima maha među kršćanima i polako i
po Palestini i Siriji ali i cijelim carstvom. U to ulaze i svećenici i biskupi. Njegova nuka je
bila bliža i prihvatljivija kršćanima.
- Nejedinstvo i nemir u Crkvi
- Kostantin da bi riješio problem i razdore unutar Crkve saziva 1. OPĆI ili
EKUMENSKI KONCIL u NICEJE 325.g.
- Na saboru sudjeluje oko 200 biskupa iz cijeloga carstva (zahvaljujući besplatnog prijevoza
mogu doći na Koncil) – na tom koncilu i kasnije pape ne sudjeluju nego šalje svoje legate i
oni imaju pravo djeloavti u ime Pape pa tako i papa Silvestar I (314.-335.) šalje svoje
izaslanike. Euzebije opisuje događaj cijelog sabora i kaže da Konstantin kao vladar
preuzima vodstvo u koncilu i u Crkvi i ulazi u crkvu u Niceji i nosti krunu i plašt (kao
vrhovni vladar) i tako započinje i otvara rad ove Sinode. Tu je polako početak ulaska
državne vlasti u porblematiku Crkvenih pitanja što do dan danas vidjeti u crkvi istoka
(pravoslavnim)
• Samor osuđuje arijensko krivovjerje
• Kristalizira se nauka o Kristu koji je Sin Božji – tu
je upisano NICEJSKO VJEROVANJE i on se moli
na Misama. Vjerovanje se kristalizira.
• Upotrebljen CREDO = ispovjest vjere – Cezareja –
katekumena pri krštenju. Cijelo teološko učenje se
oblikuje u vjerovanje. Nicejski sabor donosi i tzv.
ANATEMATIZMI protiv arijanskog vjerovanja.
To su kao izopćenja ili prokletstva.
• Kristaliziraju se teološki termini. U tom credu ima riječ ISTOBITAN S Ocem – grč.
‘ομοουσίος – lat. CONSUBSTANTIALIS= iste je biti, istog je jestva. To je jedan od bitnih
termina.
• Javljaju se i druga krivovjerja zbog krivih tumačenja odnosa Otca i Sina a razlikuju se u
“načinima” – SABELIJANIZAM ili MODALIZAM
• Osim creda i anatematizama donešene su određene DISCIPLINARNE ODREDBE koje se odnose na funkcioniranje cijele hierarhije i crkve i to:
• određuju se 3 glavna patrijarhata (metropolije): Rim, Antiohija i Aleksandrija
• raspravlja se o mjestu boravka biskupa. Oni nesmiju mijenjati mjesto svoga borvaka i
biskupije. Mora djelovati tu gdje je.
• postavlja se pitanje celibata (nije riješeno do tridenskog koncila). Ulazi se u problematiku
ceibata i služenja zajednici i mogućnosti da svećenik živi u celibatu ali bez dokumenata i
konkretnih odluka.
• Nema pokorničke prakse – nema ispovijedi. Od tada ulazi u Crkvu pokornička praksa gdje
osobe koje sagriješe moraju proći kroz pokore da bi ponovno došao u zajedništvu sa
crkvom.
• Određuje se datum Uskrsa
• Kostantin nakon sabora šalje u izgnanstvo Arija i njegove pristaše
• Borac protiv arijanizma sv. ATANAZIJE biskup Aleksandrije. U prvo vrijeme sudjeluju u
ulozi đakona Aleksandrijskog biskupa i najveći je borac protiv arijanizma. – 5 puta
proganjan zbog svoje vjere
• Kostantin sam poziva Arija u zajedništvo Crkve 335.g. Arije je u Aleksandriji sa pristašama
i priređuju veliku procesiju do crkve u aleksandriji i sam Arije je trebao preuzeti tu
biskupsku stolicu a Atanazije je bio izgnan sa svoje stolice jer je bio protiv Arija. Kaže da je
29
Arije umro u toj procesiji. Nije uspio doći u crkvu i preuzeti stolicu. Na to su nastale mnoge
priče o tom činu. Kaže se da sam Bog nije htio to dopustiti.
• Car je i sam je postao pristaša arijanizma
• S vremenom krivovjerje jenjava i razare se u sebi:
1. unutarnje razmjerice između arijenaca
2. zbog kristaliziranja teol. pojmova i pojašnjenja teoloških pojmova. Razjašnjava se kršćanska
vjera koju slijede krščani kao pravu i ispravnu
KAPADOČANI su bili zagovornici pravovjerja. Njihova nauka utječe na kristalizaciju
hicejsko-carigradskog creda. Nastoje riješiti porblem teol. pitanjima sa fil. i grčkom filozofijom.
Izvlače termine bitne za samu nauku: IPOSTAZIS i UZIJA
sv. Bazilije (+379.)
sv. Grgur Nazijanski (+390.)
sv. Grgur iz Nise (+394.)
• 337.g. nakon smrti Kostantina djeli se carstvo na njegova 3 sina
KOSTANCIJE (350. - +361.) njegov sin koji djeluje na istočnom djelu carstva ujedinjuje
carstvo pod svojim vodstvom i postaje jedini vladar RC.
• On je arijevac; vraća izgnane arijevske biskupe na biskupije i miče sa tih stolica pravovjerne
biskupe. Protivnik je i bori se protiv poganstva. Za to svjedoči ukidanje …Rim 357.g.
uklanja oltar Viktorije iz Senata
JULIJAN APOSTATA (361.-363.)
• njegov bratić dolazi na vlast i mijenja politiku u kratkom periodu vladanja u carstvu. On je
otpadnik (od vjere) – posljednji rimski vladar protivnik je kršćanstva. On nastoji vratiti
pognasku religiju u Rimsko Carstvo.On nije činio što su radili prijašnji carevi, nije progonio
kršćane.
• Nastoji vratiti sve biskupe u biskupije i dolazi do nemira unutar ckve gdje svatko ima pravo
djelovati: pravovjerni i krivovjerni biskupi. To dovodi do razdora u crkvi. Pokušaj obnove
rimske poganske religije, ali poštuje milanski edikt
• Unosi razmjerice u Crkvu – vraća krivovjerne biskupe u njihove biskupije – po 2-3 biskupa
na jednoj stolici – nastoji crkvu uništiti iznutra.
• Obnova rimske religije: kult, hramovi, uvodi hijerarhijsko uređenje unutar religije i moralnu
odgovornost
• Vojnicima nalaže obvezu prinošenja kulta a onaj koji ne sudjeluje mora napustiti vojsku
• Ukida povlastice Crkvi a daje ih poganskim svećenicima tako da Crkva ora plaćati poreze
• Potiskuje kršćanski kult mučenika
• U školama se uči klasična grč.i lat.književnost – nastavnici su bili samo pogani
• Contra galileos – sačuvano kod sv. Ćirila Aleksandrijskog – napada vjerodostojnost
Evanđelja
30
Nakon Konstantina nastavla se DINASTIJA VALENTINIJANA:
IZVORI:
• Ammijan Marcellin – pognaski pisac
• Quinto Aurelio Simaco – poganski povjesničar
• Sv. Ambrozije – kršćanski pisci
• Sv. Jeronim
• Sv. Augustin
• Kapadočani
ZAPADNO CARSTVO ISTOČNO CARSTVO
VALENTINIJAN I (364.-375.)
• Zapadno i isočno carstvo ima u Milanu
sjedište
• Kršćanin je i nije arijevac
• nakon svih problema u carstvu nakon
konstancija i vraćanja arijanaca i Juriana
apostate koji vraća poganstvo izdaje edikt
COLENDI LIBERA FACULTAS (svaki
građanin ima oravo izabrati svoju religiju koja
mu pripada, jednak je na razini rimskog
zakona sa svim pripadnicima drugih
religija)Prema tom ediktu svatko ima slobodu
izabrati religiju koja mu odgovara i neće biti
osuđivan zbog toga.Zbog toga je osporavan
od kršć. povjesničara jer je bio kršćanin.
GRACIJAN (375.-383.)
• 380.g. povlači edikt o tolaranciji religija
• kršćanstvo postaje civilna obveza. Svaki je
građanin morao biti kršćanin
VALENT (364.-379.)
• Kostantinopolis čini protutežu rimu crkvene
uprave i čini od carigrada ono što je rim
središte carstva prije bio. Organizira
senat…ima cijelu upravu i državnu,
zakonodavnu i crkvenu kao što je imao rim.
protuteža Rimu
• pošto ostaju Valentinijani bez nasljednika
mole TEODOZIJE I (379.-395.) da
preuzme vodstvo istočnog carstva
• Jedan je od najkršćanskijih careva. podržava
edikt i za istočni dio carstva daje 380.g. edikt
iz Tessalonike o državnoj religiji a zove se
CUNCTOS POPULOS iz 391. g. kojim
kršćanstvo postaje jedina religija Carstva
. Dolazi do uništavanja svakog elementa
poganstva: hramova, božanstava,…Dolazi
do devastacije antičke kulture, arhitekture…
U CRKVI: • najznačajnija osoba u to vrijeme je Papa Damaz (366.-384.) – oživljava kršćanski kult
mučenika u Rimu i izgradnjom crkvava i svetišta na grobova mučenika želi dovesti veliki
broj mučenika u Rim
• Biskup Milana Ambrozije (374.-398.) – najveći protivnik arijanstva na zapadnom rim.
carstva i u to vrijeme u Milanu carica je arijanka a ona baziliku u daje arijanskom biskupu.
Tu dolazi do problema a Ambrozije je zajedno sa kršćanima zatvorio se u crkvu i slavili su
Euharistiju. Carica je naredila da vojnici opkole baziliku i da potjeraju kršćane silom iz
crkve. Kaže se da kada su vjernici čuli kako slave u crkvi Boga shvatili su da čine nešto
krivo i da nije u redu da ih istjerauju i nisu htjeli izvršiti naredbe carice.
• On 375. g. dolazi i u Sirmium gdje izabire pravovoaljanog biskupa Sirmiuna (do tada su bili
arijanci)
• PAOLINO (njegov đakon piše njegov životopis)- Vita Ambrosii
• 381.g. GRACIJAN (car) na Ambrozijev nagovor saziva sinodu u AQUILEJI
ODLUKE: koje su donešene na sinodi je da se potvrđuju odluke nicejskog sabora.
• Naglašava se i odluka o PRIMAT RIMSKOG BISKUPA. On nije jedan OD biskupa nego
ima primat u Crkvi.
• Tu dolazi do institu. crkve i hierarhije.
31
CARIGRADSKI KONCIL 381.G.
- javlja se nova hereza koja pomaže da se još jedna nauka iskristalizira. To je drugi opći
ekumenski sabor a riješava se:
- DOGMATSKA NAUKA o odnosima TRI BOŽANSKE OSOBE u JEDNOJ
BOŽANSKOJ NARAVI. Koji odnos ima Bog otac, bog sin i bog duh sveti. Ta dogmatska
nauka razrješava problem unutar trojstva. niceji imamo razrješan odnos između Boga Oca i
Boga sina – istobitan s ocem. Donosi se credo u Niceji koji se proširuje na nauku o duhu
svetome.
- Sudjeluju samo ISTOČNI biskupi
- Nadopuna NICEJSKOM vjerovanju sa DOGMATSKIM NAUKOM O DUHU SVETOM
- Jedna od struja ARIJANACA kod njih se javlja nauka o odnosu Duha Svetoga sa Bogom
Ocem i kažu da je Duh Sveti Sinovo stvorenje – stvoren je od Isus Krista –
- tu nauku naglašava i razvija carigradski biskup MACEDONIJE i po njemu se taj pokret
naziva MACEDONIJANIZAM (Macedonci). Tada se koncil nije smatrao ekumenski
koncil ali tek kasnije dobiva taj naslov i to
- Koncil je tek u 6.st. priznat kao EKUMENSKI
- On donosi i porčišćava nauku untar trojstva i papa priznao dogmatski dio tj. da je Duh Sveti
Bog i da ima istu bit kao i Otac i Sin
- Donesene su i odluke koje Papa nije priznao i to da:
- carigradski biskup ne može zauzeti jednako mjesto kao i papa nego on ima po autoritetu
prvo mjesto iza pape (carigradski bisk. ima veću ovlast od drugih biskupa ali on nije veći od
Pape).
- DOKTRINA: postoji jedna jedina BIT – ουσια – uziju – u trojstvenom misteriju – one
imaju puno božanstvo 3.osobe
SABOR U SARAGOSI i KRIVOVJERJA
- zbog krivog tumačenja Carigradskog sabora javlja se potreba sazivanja novih sabora.
javlja se PRISCILIJANSTVO – kojeg započinje biskup Avile – Priscilijan i širi
herezu o nauku o trojstvu a širi se oko 380.g. – Španjolska i Galija
- NAUKA: kaže da u SZ djeluje jedan Bog i on je bog sudac koi kažnjava svoj narod zbog
propusta i grijeha a NZ bog je milosrdan i prihvaća grešnost čovjkea. On kaže da to trojstvo
o kojem govori autoritet je nekakav modalizam: da bog ima 3 modusa. Pa je po njemu 3.
Bog je onaj koji djeluje nakon NZ. 2. Bog je milosrdni a 1. je Szavjetni. Kaže da je krist
samo bog (ravnajući se po doketističkoj KRISTOLOGIJA) po kojoj je Krist umire na križu i
tu ne pati. U trenutku smrti ostaje samo tijelo koje nije Bog nije krist Ono je nekakva
ljustura u kojoj se bog pokazao a ako čovjek ne umire nema uskrsnuća. kao Bog i ne umire i
ne trpi kao čovjke. Odavde proizlazi da ne postoji uskrsnuće. Negira i ženidbu. i ženidbu
Javlja se i hereza MANIHEJSTVO – začinje ju svećenik MANI (oko 216.-277.) nakon
njegove smrti on se širi u njegovim nasljednicima i to večć u 3. st.
- Neki autori ga nazivaju i Babilonija – zbog sinkretičkih nauka koje se pojavljuju i to
judeokršćanskih i indoiranskih učenja
- NAUKA: se temelji na dualizam: na podjeli svijeta na Svjetlost – Tama; Dobro – Zlo;
Bog – Materija
- zato je svijet ili dobar ili loš ili bjeli ili crn.
32
- Prema tome da je ta Svjetlost tj. dobro je duša zarobljena u tijelu ili zloj materiji – Da bis eta
svjetlost oslobodila iz tijela tj. materije potreba je spoznaja ili prosvjetljenje koje sam čovjek
može učiniti – sam se čovjek spašava PROSVJETLJENJEM on omogućava da ta duša iziđe
iz zle materije. Riješenje tog porblema je IZBJEGAVANJEM POTOMSTVA
- Odgovor ne te hereze koje se pojavljuju je sazivanje novog sabora
- 380.g. – sabor u Saragosi koji osuđuje te nauke i naglašava nauke prijašnjih sabora i to
da je čovjek nešto dobro jer je stvroenje božje. Odluke koncila potpisuje car Gracijan. Po
tome se vidi da oni sudjeluju u odlukama crkve.
ZAPADNO CARSTVO ISTOČNO CARSTVO
HONORIJE (395.-423.) – boravi u Milanu i
Ravenni a istočni djeluje u carigradu. Vladaju
sinovi Teodozija (krščan. je proglasio
rimskom religijom.
- Granice ZRC slabe zbog napada barbarskih
plemena koji se spuštaju sa sjevera europe i
azije i ulaze na granice zapadnog djela
carstva
- cijeli je sustav usmjeren na obranu granice
dolazi do Oslabljen ekonomski i socijalnog
propadanja
- zbog toga dolazi do Migracije stanovništva
koji sa porječja rajne dunava silaze a barbari
se smještaju na ta područja i dolazi do
mješanja satnovništva, kultura, religija,
mišljenja, filozofija, mijenjanja sturkture
stanovništva.
- Dolaze novi narodi
- CRKVA / BISKUPI – imaju određenu
autonomiju unutar države
SITUACIJA NA ZAPADU:
- 410.g. Alarik spušta se sa sjevera kroz italiju i
pustoši Rim
- 410.g. Britanija kao dio carstva ne postoji je
postaje odvajanjem od Carstva – Keltska
država.
- 411.g. u Galiju upadaju Vizigoti i Burgundi
sa sjevera
- 411.g. Vandali i Svevi napadaju današnju
Španjolsku
- zbog sigurnosti carski dvor se premješta u
Ravennu
- Tu umire 423.g. car Honorije a nasljeđuje ga
maloljetni nećak VALENTINIJAN III vlada sa majkom GALOM PLACIDIJOM
- 429.g. Vandali se iz Španjolske iskrcavaju u
Afriku i to donosi do brze uspostave islama u
ARKADIJE (395.-408.)
- Je stabilno i bogatije je, ekonomski i
socijalno se razvija
- Nema napada na nj.granice
- CRKVA / BISKUPI su pod velikim
utjecajem države – cara
- Car ima utjecaj na rješavanje crkvenih i
religioznih pitanja i problema. I dan dans je
crkva autonomna u religijskim pitanjima a
kod pravoslavnih su pod utjecajem države.
SITUACIJA NA ISTOKU: - Stanje je mirno
- Pojava doktrinalnih pitanja
- Car se mješa u teološka pitanja same Crkve
- Razvijaju se i cvjetaju Crkvene škole u
kojima se vode teološke rasprave koje
pomažu u kristalizaciji teol. nauka.
- Javljaju se i nove škole uz Aleksandrija,
Antiohija: Jeruzalem, Carigrad, Efez, Edesa,
Cir tj. Kartagi
- RIM još uvijek ima AUTORITET i
PRIMAT u svim teološkim pitanjima
33
Africi i njezinog širenja.
- Ruralno stanovništvo staje na strani barbara
jer je ekonomska suituacija u teškom stanju i
oni ih shvaćaju osloboditeljima od poreza i
nameta koja moraju plaćati carstvu. Ti novi
narodi ih ne ubijaju već samo traže samo
životni prostor.
- Nema ugnjetavanja niti traženja poreza
- Dolazi do similacije novih kultura dolazi i do
novih plemena i naroda te dolazi do
organizacije država.
- Crkva se susreće da je od arijanaca i donatista
optužuju Crkvu u provođenju imperijalne
politike (jer papa preuzima vođenje u Rimu
politiku)
NESTORIJANIZAM I EFEŠKI KONCIL
- Nestorije začinje novu nauku i herezu
- Radilo se o sporu o dvije naravi u Kristu, pita se u kojem je to odnosu božanska i ljudska
narav.
- dvije škole različito tumače sveto pismo i zato je njihova usmejrenost
ALEKSANDRIJA - tumači Sveto Pismo alegorijskom metodom
- 5.st. največi učitelj je Ćirili Aleksandrijski, biskup.
- Problem uz teol. rasprave je problem terminologije i kristalizacije istine u nauci. Htio se
riješiti onods osoba u Kristu - BOŽANSKA OSOBA
- postavlja se pitanje gubi li se ljudska narav ili je s božanskom pomješana
ANTIOHIJA - tumači Sveto Pismo gramatičko-povijesnom metodom
- Diodor iz Tarza – naglašava KRISTOVU ČOVJEČNOST
- tu nauku razvijaju Teodor Mopvestijski, a posebno NESTORIJE koji 428.g. postaje Biskup
carigradski i on to propovijeda i tako širi tu nauku u kojoj se kaže da je Logos se nastanjuje
u čovjeku koji se zove Isusu
- Dolazi do sukoba između Aleksandrije i Carigrada
- NESTROIJE govori i napada da Marijin naslov BOGORODICA – Θεοτόкος ne može
vrijediti jer ona rađa samo Krista koji je čovjeka u kojem stanuje Božanski Logos
- Ona ne rađa Boga nego Krista čovjeka i ne zove se theotokos nego kristotokos tj.
KRISTORODICA – Хριστοτόкος
- Dolazi do sukoba s Ćirilom Aleksandrijskim, javlja se problem mariologije. Protiv ove
nauke: ĆIRIL ALEKSANDEIJSKI – piše pismo papi Celestinu i biskupima Egipta gjde on
izriče problem nestorijanizna i traži rješenje jer ta nauka uzima maha.
- Na nagovor NESTORIJA car TEODOZIJE II saziva treći OPĆI SABOR U
EFEZU 431.G.
34
- IZVORI: dokumenti i pisma
- Sazvan je koncil na kojem nije stigao Nestorije sa sljedbenicima – on kasni a ĆIRIL
ALEKSANDRIJSKI iskorištava to i otvara rad koncila prije dolaska sirijskih biskupa i
NESTORIJA i donosi odluke sa biskupima koji su bili prisutni i to da se osuđena nauka -
“nestorianizam”, a Nestorije lišeni biskupske časti Carigradskog biskupa.
- Carski predstavnik se bunio protiv odluke sabora jer nedostaje Nestorije i broj biskupa.
- Nestorije i sirijski biskupi po dolasku raspravljaju i izopćuju Ćirila i efeškog biskupa iz
Crkve
- Car Teodozije II da riješi taj problem poziva predstavnike obje strane i tada se osuđuje
nestorijanizam i Nestorija kao krivovjerna nauka crkve. Odluke potvrđuje i papa Siksto III.
kaže se da je on dan nakon te kristalizacije nauka počelo sve veće štovanje Marije. Do tada
nema zapisa štovanja Marije.
- Tada se gradi bazilika Santa Maria Maggiore
- Antiohijska škola prihvaća odluke efeškog koncila i ide za modifikacijom svog teološkog
nauka
MONOFIZITIZAM I KALCEDONSKI KONCIL
- EUTIH poglavar carigradskog samostana i protivnik “nestorijanizma” bio je na strani
pravovjerne crkve a začetnik je nove hereze u kojoj i prema kome je Kristova BOŽANSKA
NARAV prožima Njegovo čovještvo. Problem je kako funkcioniraju dvije naravi u Kristu. I
ističe: NAUK o JEDNOJ NARAVI – μόνη φύσις – MONOFIZITIZAM
- 448.g. – sazvana je carigradska sinoda
- Biskup Aleksandrije Dioskur stao u zaštitu Eutiha
- 449.g. koncil u Efezu – krivovjerje opravdano
- Legatima pape Leona I Velikog zabranjen pristup koncilu ”efeško razbojništvo”
- Car MARCIJAN 451.g. saziva novi koncil u
KALCEDONU - Osuđen je monofizitizam, Dioskur svrgnut
- Legati su pročitali DOGMATSKO PISMO pape Leona:
- Vjera: u jednog Sina Božjega, pravog Boga i pravog čovjeka u dvije naravi – sjedinjene u 1
osobi
- Doneseno je još 30 disciplinskih odredbi
- Papini legati su se pobunili protiv kanona 28.po kojem se carigradski patrijarh izjednačuje s
papom a Carigrad je “drugi Rim”
- Krajem 6.st. odvajaju se od Carigrada tzv. “nekalcedonske crkve”: koptska, sirska,
perzijska, etiopska i armenska
2 KONTRAVERZIJE:
ORIGENIZAM: - Sukom između 2 prevodioca JERONIMA i RUFINA oko ORIGENOVE nuke
- DE PRINCIPIIS – Jeronim – heretik
- Rufin – pravovjerno tumačenje
- Slučaj riješavaju:
- Papa Anastazije (399.-402.) i biskup Ipone Augustin (354.-430.)
35
PELAGIJANSTVO: - PELAGIJE svećenik iz Britanije
- Iz Rima pdlazi u Afriku 410.g. – u Jeruzalem
- Izopćen od pape INOCENTA I (402.-417.) i ONORIJA
- Papa ZOSIM (418.-419.) okružno pismo – potpisi pravovjernih biskupa
- NUKA: pitanje Božje MILOSTI i ISTOČNI GRIJEH
- Postoji samo OSOBNI GRIJEH
- Adamov je grijeh naškodio ljudima – loš primjer
- Nema ISTOČNOG GRIJEHA – nema posljedica
- Nije potrebno krstiti djecu
- KRIST je pokazao dobar primjer ali nije nas spasio
- AUGUSTIN: De natura et gratia
- De civitate Dei, De gratia Christi
- Zbog grijeha praroditelja svaki ljudski čin je grešan
- Slobodno prepuštanje Bogu = mogućost za spasenje
- Spasenje = besplatno – nezasluženo Božje djelovanje koje je LJUBAV
- Nj.nuka je pesimistična – svaki čovjek je u prisutnosti Božje MILOSTI
RAZVOJ CRKVENIH STRUKTURA
- BISKUP – kršć.zajednice u gradu sa đakonima i prezbiterima
- Organizacija: metropolija = biskupija i nadmetropolija = nadbiskupija - patrijarhat
- Od 1.carigradskog koncila – 5 patrijarhata
- Rimski biskup ima: BISKUPSKU, METROPOLITSKU, PATRIJARHATSKU i
PRIMATSKU službu
- Papin primat od sredine 3.st. – papa Stjepan I (254.-257.)
- Papa Gelazije I (492.-496.) – nauka o 2 vlasti: duhovna i svjetovna
- Sela imaju KOREPISKOPE, ali su pod jurisdikcijom biskupa obližnjeg grada
- Sabor u SARDICI 343.g. zabranjuje korepiskope
- U selima Euharistiju služe PREZBITERI – SEOSKE ŽUPE
- Biskupe bira kršćanska zajednica – biskupi – od 3 kandidata jednog odabire metropolita
36
KRŠĆANSTVO OD 4. STOLJEĆA
ZAPADNO CARSTVO ISTOČNO CARSTVO
• Isto kao i na istoku traže zapadni vladari
• Od 6.st. biraju biskupe i POTVRĐUJU
izbor pape
• BISKUP bira PREZBITERE i ĐAKONE
uz suglasnost puka
• Od cara Justinijana: svećenici i aristokracija
biraju 3 kandidata
• Metropolita izabire bskupa
• Car ima odlučujuću riječ
• Od kraja 4.st. car izabire carigradskog
biskupa
UZDRŽAVANJE KLERA: • Biskupi i svećenici – darove za uzdržavanje – prinosi se za bogoslužja
• mjeseč naknade
• prvina i desetina (SZ)
• stalni veliki posjedi
• rad na posjedima
• Sinode zabranjuju trgovinu
• Dobra se dijele: biskupima, svećenicima, siromašnima, za uzdržavanje crkve i liturgijskog
namještaja
• Obrazovanje i odgoj budućih svećenika još od 4.-5.st. u biskupijskim gradovima i
samostanima. UVJETI: krepostan, razborit, neženjen više od 1 puta. Cellibat nije obveza, ali
je cijenjen.
• Svećenik može biti sa 30 god., a biskup sa 50 god.
NOVI OBLICI DUHOVNOSTI
- Kršćansko savršenstvo – MUČENIŠTVO – svjedočanstvo vjere
- Od samih početaka u kršć.zajednici se cijeni djevičanstvo i udovištvo
- Nema progona kršćana – svjedočanstvo vjere i nasljedovanje Krista –
posvećivanje/prikazivanje vlastitog života Kristu
- Novi način mučeništva: REDOVNIČKI ŽIVOT
OBLICI MONAŠKOG ŽIVOTA: - 1. POSVEĆENE DJEVICE – asketski život u obitelji; karitativne djelatnosti
- 2. ANAHORETSTVO – (korjeni redovničkog života) – Egipat. Osobe koji žive asketskim
životom u svojim nastambama u blizini naselja – molitva i pokora
- sv. Atanazije – Vita Antonii – “otac monaštva”. Rođen u Egiptu.
Oko 273.g. odlazi živjeti u osamu u stjene u blizini Nila. Oko 20
god. živi u pustinji a 335.g. odlazi u Aleksandriju pomoći biskupu
Atanaziju
- 3. CENOBITI – grč. KENOBION = samostan. Začetnik PAKOMIJE – rođen u Egiptu oko
290.g., obraćenik s poganstva (Sancti Pachomi vitae) Odlazi među
ANAHORETE – pustinja opasna. Ograđuje anahoretske nastambe zidom –
SAMOSTAN. Piše redovnička pravila: -samostan ima više kuća na
velikom prostoru sa zajedničkim prostorijama: crkva, blagovaonica i
37
bolesnička soba. Žive u kućama od 20-40 redovnika, uprava centralizirana,
dnevna i noćna molitva (5 puta na dan). Euharistijska slavlja: subota i
nedjelja, fizički rad; post, važno sajedništvo i bratstvo – svi su jednaki.
Obvezuju se na SIROMAŠTVO, POSLUŠNOST, BRATSKA LJUBAV.
Krajem 4.st. oko 40.000, krajem 5.st. oko 60.000. Iz ovih samostana –
CENOBIJA – nastaje PRVI RED
- 4. STILITI – život na stupu. Šimun Stilita (+459.g.) – živio je na stupu 20 m od zemlje oko
40 g. Živjeli su u Gecemanskom vrtu u Jeruzalemu. Bilo je i žena. Ta praksa
traje sve do 19.st.
- 5. DENDRITI – žive na drveću
- 6. REKLUZI – zazidani u male prostorije ili samostanske ćelije, nije isto što i tzv. Zatvoreni
redovi
REDOVNIŠTVO NA ISTOKU - javlja se u Egiptu
- PALESTINA- anahoreti – sv. Hilarion učenik sv. Antuna.
- Redovničke zajednice osnivaju zapadnjaci Rufin i sv. Jeronim – u Jeruzalemu i Betlehemu
po uzoru na redovničke zajednice u Egiptu
- SIRIJA – nema organiziranog redovničkog života – čudni oblici anahoretizma
- Najveći zagovornik monaškog života u Bizantu – sv. Bazilije Veliki (329.-379.)
- djela: Ascetikon, Moralia
- Najvažnije pravilo Evanđelje; duhovna odjeljenost i askeza
- Savršeni kršć.život prožet je:
- poniznošću, pokornošću i služenju
REDOVNIŠTVO NA ZAPADU SJEVERNA AFRIKA – cenobiti u 4.st. – sv. Augustin – intelektualni rad i pastoralno
djelovanje redovnika
ILIRIK – Dalmatinski otoci – svi oblici redovništva
ITALIJA – Rim: vrijednost redovničkog života – posvećene djevice
- Nakon djela sv. Atanazija Vita Antonii – redovništvo postaje “hit” među udovicama i
aristokracijom. Odlaze u Jeruzalem i grade samostane
- Sv. Ambrozije – samostan u Milanu
- Kasiodor ministar i tajnik na dvoru cara Teodorika osniva u 6.st. samostan Vivarium u juž.
Italiji - kombinacija cenobitskog i pustinjačkog života, intelektualni rat i prepisivanje svetih
i profanih knjiga
GALIJA – organizator monaškog života sv. Martin iz Toursa - anahoreta i pustinjak
- 2 sjedišta u Galiji:
- sv. Viktor u Marseillesu – Ivan Kasijan
- Lerins u Provenci – sv. Cesarije Arelatski - napisao je 2 pravila: Regula ad monachos i
Regula ad virgines
IRSKA I BRITANIJA –
- Papa Grgur I Velik (590.-604.)
- Šalje misionare – jedan od njih sv.Patrik
- Brzo se širi samostanski život –putujući propovjednici
- U Irskoj redovnici vide Crkvu – nema gradova = nema jakih biskupija - samo samostani u
ruralnim odručjima
38
CRKVA U RANOM SREDNJEM VIJEKU
PAD ZAPADNOG RIMSKOG CARSTVA – 476. g.
ZAPADNI DIO CARSTVA - 410.g. Alarik pustoši Rim
- 410.g. Britanija – Keltska država
- 411.g. Vizigoti i Burgundi – Galija
- 411.g. Vandali i Svevi – Španjolska
- Ravenna – predstolnica carstva
- 423.g. umire Honorije – nasljednik nećak VALENTINIJAN III vlada sa majkom GALOM
PLACIDIJOM
- 429.g. Vandali se iskrcavaju u Afriku
- Vanjska opasnost – prodori novih naroda
- Neredi unutar države – slabljenje vrhovne vlasti
- Od 455.g. do 476.g. – izmjenilo se 8 vladara
- 476.g. Odoakar – vođa vizigota i u službi rimskog carstva svrgava posljednjeg rimskog cara
Romula Augusta osniva vizigotsku državu
- Ostrogot TEODORIK – poslan od istočnorimskog cara – osvaja Italiju ali ju ne
predaje Bizantu
- Tek nakon 20-godišnjeg rata – 535.-555.g. između Ostrogota i Bizantske vojske - car
Justinijan (527.-565.)
- Italija i Dalmacija ulaze u sastava Bizanta
- Longobardi 568.g. osvajaju sjevernu Italiju i potiskuju Bizant prema jugu
- Vjera – novi val arijanizma – Vizigoti, Goti i Ostrogoti
- Arijanstvo – germanskom nacionalnom religijom – borba protiv kršć.vjere
FRANAČKA DRŽAVA
- Sjeverna Galija
- Klodovik (oko 482.g.) – ne dira u kršćane i svećenike
- Klotilda – bila je kršćanka i nakon pobjede nad Alemanima Klodovik se obraća
- Pokršten u Reimsu zajedno sa svojih 3000 plemića
- Ovaj primjer slijedi cijeli franački narod
- Kršćani vanjštinom, a ne životom i vladanjem
BIZANT:
- JUSTINIJAN I (527.-565.)
- obnova carstva
- Teokrat – bizantski cezaropapizam (način uplitanja cara u religiozna pitanja crkve a i+on
ima i velike ovlasti u crkvi) na zapadu papa pokušava pokušava izbjeći utjecaj cara u
crkvenim pitanjima
- uz održavanja politčke vlasti on i radi na izgradnji crkava (bazilika) zadire u vjerske istine i
uređuje odnose unutar crkve i donosi crkveni propisi
- EDIKT: osuđuje Origenovu teologiju, on ju zabranjuje
- dolazi do problema tzv. triju poglavlja tj. tri teologa crkvena 544. g. ih osuđuje (teološkiu
misao baziraju na origenevu teologiju). Posthumna osuda tzv. triju poglavlja –544.g.
39
On kaže da se ta tri teologa baziraju na
origenovoj teologiji Justinijan i teolozi i kažu da
je slična nestorijskom tumačenju. Budući da oni
prihvaćaju odluke efeškog koncila i kalcedonski
koncil ih ne osuđuje (on osuđuje
monofizitizam). Ti teolozi nisu krivovjerni nego
se razlikuju jer se vbaziraju na origenu.
(umanjuje se Isusovo božanstvo i naglašava
čovještvo) Sumnjiva nestorijanska tumačenja
teologije, ali su prihvatili Efeški koncil,a
- Kalcedonski koncil ih nije osudio. Za vrijeme kalcedonskog sabora i porbleme
monofizitizma nisu bili krivovjerni.
DRUGI i TREĆI CARIGRADSKI OPĆI KONCIL
- Car 553.g. saziva koncil u Carigradu zbog tog problema i to je drugi II CARIGRADSKI
OPĆI KONCIL
- Na tom koncilu se zele osuditi ta tri teologa.Na kalcednoskim nisu osuđeni kao krivovjerni
ali neki biskupi na području carigrada. Želi da svi biskupi osude tri poglavlja
- Odluci koncila protivi se Zapad, Italija i Ilirik
- Papa Virgilije potpisuje osudu
- Budući da papa pristaje na osudu a Bizant i tamošnji teolozi dovode u pitanje valjanost
Kalcedonskog koncila jer ih on ne osuđuje. Pitaju se je li taj sabor valjan ili ne jer ih osuđuju
tek nakon 100 godina nakon što su oni već umrli.
- Raskol između mišljenja zapadnih i istočnih biskupa traje vrlo kratko
- spor je rješen ali ostaje oskuda tih triju poglavlja.
- Car Herakllije (610.-641.) popušta monofizitističkom učenju (o postojanju jedne naravi u
Kristu o kojem učenju širi Eutih koji je osuđen na kalcedonskom koncilu)
- On popušta biskupima monofizitista. Da se riješi taj problem dolazi do problematika vezane
uz teološku terminologiju. Patrijarh Sergej želi pospješiti i iskristalizitarti taj odnos dviju
naravi u Kirstu. hipostatsko ujedinjenje 2 naravi u Kristu, kaže da u njemu djeli i jedna
energija ali djeluje samo 1 energija koja ih drži na okupu i zove se (Božansko – ljudska) =
MONOENERGIZAM
- Carigradski patrijarh šalje pismo papi da mu objasni tu svoju teoriju
- Honoriju I – prihvaća nauku Carigradskog patrijarha.
- Car Konstantin IV – saziva 6.ekumenski koncil da se razrješi potvrdi ta nauka i to 680.-
681.god. U Carigradu – III CARIGRADSKI KONCIL ili trulski (jer se koncil odvija
u porstoriji palače cara koji je imao kupolu a kupola na grč. se zove trulis) koncil
- Biskupi istoka i zapada donose odluku da ta teologija je krivovjerna i tako je Osuđen
monoteletizma i pape jer ne suzbija krivovjerni nauk u crkvi.
- Honorija je osuđen za nehaj u suzbijanju krivovjerja
- 692.g.- Trulski sabor u Carigradu nakon toga. i vezan je samo uz bizantsku crkvu– donešene
su odredbe za crkveno uređenje – samo za Istočnu Crkvu. Tako taj sabor nije od Zapada
priznat kao ekumenski jer riješava probleme samo bizanta.
- na zapadu papa se bavi egzistencijalnim pitanjima i opstanku i bavi se politikom.
Teolozi Antiohijske
škole:
1. Teodor
Mopvestijski
2. Teodoret
Cirski
3. Ibsa
Edeški
40
SV. BENEDIKT I BENEDIKTINCI
- na zapadu nadolaskom naroda crkveni život ne zamire nego se javlja novi oblici kršć. života
- o njima saznajemo u djelu Papa Grgur I Veliki Dijalozi
- Rođen je oko 490.g.
- po uzoru svetog Antona pustinjaka iz različitih djela bakomija upoznat je sa novim načinima
života. I želi na zapadu osnovati jedan red kao što većpostoji u bizantu.
- U Montecassinu organizira samostan
- Piše oko 529.g. Regula ona se bazira na regulama drugih cenobitskih samostana a na njoj se
temelju sve ostala pravila redova koja kasnije nastaju.
- Umro oko 550.g.
- Monaški život i zapadni oblik života želi prilagoditi zapadnom načinu života ljudi.
- Uvodi moto Ora et labora sklapa asketski život ali traži intelektualni i fizički rad.
- Red se Širi se po cijeloj Evropi, ima veliki broj sljedbenika
- Ženski ogranak benediktinskog reda – Benediktova sestra Skolastika
- Samostani:kulturna djelatnost (prepisivanja brojnih starih knjiga), život se bazirao na
moralno-asketsko djelovanju, zalagaju se za svakodnevna Euharistija, Molitva časoslova,
Lectio divina, Opera manuum (fizički rad i manualni rad), pomalo se razvijaju znanosti
vezane uz poljoprivredu, stočarstvo i svojim saznanjima upućuju puk.
- većina redovnika nisu bili svećenici
- uz samostane se javljaju prve stručne škole: zanati i poljoprivreda
41
SREDNJI VIJEK
- Humanisti kažu nsstoje podjeliti periode ljudske povijesti. Od pada ZRC pa do otkrića
amerike – od 5. do 15.st. – miješanja kultura i nepoznavanje latinskog jezika dolazi do
upotrebe lošeg latinskog jezika i taj period se naziva srednji vijek. Javljaju se novi romanski
jezici
- ZAPAD: nova kultura i civilizacija
- Srednji vijek u Crkvenoj povijesti:
1. civilizacija – sa grada se preseljava na selo (ratarstvo) sve se bazira na ratarstvu
2. dolazi do pojave novih države sa više društvenih slojeva, za državu su bitna
rodbinsko/plemenska povezanost i stvaraju kasnije određenu naciju. Za razliku od Rima
zapad. rim. c. u kojem su zakoni uređani i po njima se ravnaju ali ovdje nedostaju zakoni -
poštovanje OBIČAJA i PREDAJE
3. dolazi do pojave univerzalizam koji je specifičan jer dolazi do pojave općenitost i jedinstvo.
Imamo više grupe ljudi sa običaijma i tradijcijama i one se nastoje ujedniti pod velom crkve
i kršćanstva. Papinstvo je ono što ih ujedinjuje. PAPINSTVO – simbol povezanosti
4. Crkva ima prevlast u kulturnom i društvenom životu. Osnova života u srednjom vijeku ja
pojavak 5. FEUDALIZAM – FEUD – gospodarski život srednjeg vijeka (odnos među
staležima unutar srednjega vijeka).
- SAECULUM OBSCURUM – 18.i 19.st. Romantizam - prepoznaje važnost srednjeg vijeka
- Povijesničari: kritičko-povijesna metoda
PORAST PAPINSKOG UGLEDA
- Zapadno carstvo u rasulu i papa dobiva veliki ugled među kraljevima novih naroda –
PAPA LEON I VELIKI (440.-461.) – njegov pontifikat u najgorem trenutku
ZCivilizacije (nema vojne i pol. organizacije koja će braniti carstvo on novih napada naroda.
- Susreće dva velika vođe koji su krenuli u haranje Zapadnog djela carstva i to Atilu (vođa
Huna – od jadranskog mora do baltičkog m. i oni pirjete ulasku u sam Rim. Susreće se u
Mantovi sa njime i on ne prelazi granice osvojene i ne dolazi do samoga Rima. On
diplomanski način spašava Rim i taj dio carstva) i Genzerika (kralj Vandala na Galiji i
Španjolskoj – vodeća mediteranska sila i osvajaju zapadni mediteran i on 455. dolazi u
Rim a papa spriječava da njegvoa vojska opustoše rim i pobiju stanovništvo. Kaže se da su
mogli uzeti što želi ali da se ne diraju stanovnici.
- PAPA GRGUR I VELIKI (590.-604.) – ima utjecaj na longobardi u Italiji – Avari i
Slaveni u Iliriku
- šalje svoje misionare i oni pokrštavanje Angla i Sasa u Engleskoj misleći kako će zaustaviti
prodor tih naroda i njihovo širenje
42
KAROLINZI i MEROVINZI
- papa traži pomoć od karolinga
- nalazili su se na području današnjeg Luksemburga i Belgije
- KLODOVIKA se pokrštava i sklapa dogovor sa papom
- nakon njega dolazi dinastija nasljednici MEROVINZI – prihvaćaju novu vrstu uprave i
to upravu majordoma (ima veliku ulogu u upravljanju nakon samog kralja) oni prepuštaju
vodstvo majordomima
- Veliki taj Majordomo je KARLO MARTEL (odmah ispod kralja) a generalskoj službi
pobjeđuje 732.g. Arape koji dolaze preko Španjolske
- PIPIN MALI – sin Karla preuzima vlast i preuzima vlast i počinje nova dinastija. On nije
došao po nasljedstvu na vlaas nego pučem. Trebao je potporu naroda a kako bi ju dobio da
bi postao kralj poziva se na Papu
- Obraća se papi Zahariji (741.-752.) s kojim sklapa ugovor po kojem obojica imaju korist
- Papa kaže da državu vodi onaj “tko je sposoban, ima dobru volju – pobožan, pravovjeran,
pravedan i prikladan voditi katol.narod i odobrava mu preuzimane vodstva na franačkoj
državi. Tim upitanjem crkve i države u svjetovna pitanja radi obostrane koristi. Papa
legalizira pipinovo preuzimanje trona.
- Po SZ – kralj se pomazuje uljem – tako i Pipin
- tim pomazanjem se okazalo da kralj ulazi u neku vrstu KLERIČKE službe – čitanja
Evanđelja
- posrednik između puka i svećenstva, CURATOR ET DEFENSOR ECCLESIAE
- svome imenu dodaje DEI GRATIA REX (milošću Božjom kralj)
- Papa od tada ima pravo prosuđivati je li neki kralj prikladan ili ne
PAPINSKA ILI CRKVENA DRŽAVA
- Zahvaljujući sporazumu između Pipina i pape dolazi do učvršćivanje odnosa sa francima
koji omogućuju stvaranje papine države.
- Longobardi od 568.g. posjeduju sjev. Italija i pokušaju Bizanta da otkloni opasnost
Longobarda bikla je bezuspješna
- Druga prestolnica bizantskog cara je 751.g. Ravenna koju zauzimau Longobardi i kreću
prema Rimu u kojoj je papa Stjepan II (752.-757.)
- Nema pomoći od Bizanta; nema kralja u Rimu, bizant je predaleko papa traži pomoć sa
Zapada – od FRANAKA i da ispoštuju dogovor da brane crkvu
- da dogovore obranu rima papa se susreće Susret Pipina i pape -754.g.
- Obostrana korist: papa traži da se oslobođenje od Longobarda a on će i dalje kao Petrov
nasljednik osigurava Karolinzima predstolje i dinastiju
- Franačko plemstvo i Pipin mali (koji su saveznici sa Longobarda) pristaje braniti Papu –
grob sv. Petra i prekršavaju savez sa Longobardima. Motiv im je veča stvarnost od mira s
Longobardima – brani grob sv. Petra
- 1. pokušaju 755g. – Franci opkolili Paviju – traže od njih da se Longobardi se moraju povući
na već zauzeti teritorij u svoje granice.
- 2. pokušaju Longobardi su 756.g. bez obrzira na obećanje dano francima opkolili Rim
- Franci organiziraju vojsku i oslobađaju Rim – Longobardi se povlače na osvojene teritorije i
plaćaju danak Francima
- Pipin ne želi Bizantu vratiti Ravennu = egzarhat
43
- = udaljavanja Rima i Carigrada
- Rim i dio srednje Italije u PAPINSKOJ VLASTI
- Ponovni pohod Longobarda na Rim
- Pipina malog Karlo Veliki nasljeđuje na tronu Franaka – 781.g. daruje papi “darovnicom”
zemlje Italije. Tako Papa ima vlas i nad teritorijima koje je dobio darovnicom. I tako dolazi
do osnivanja PAPINSKE ili CRKVENE DRŽAVA a zovu je još i PATRIMONIJ
SV. PETRAkako bi se obrazložilo posjedovanje tog teritorija.
- “OSTAVŠTINA SV. PETRA – “donacija” i posjedi pape Grgura I Velikog
- Ta država postoji oko 1100 god. do 1870. godine
- Na papinskim dokumentima i novcu nema više imena, portreta, niti potpisa bizantskog cara.
KONSTANTINOVA DAROVNICA - zovu je još Donatio ili Constitutio Costantini
- to je dokument koji nastaje na temelju LEGENDE iz 5.st.
- U njoj se kaže da Konstantin odlazeći iz Rima u Carigrad (jer zahvaljujući Papi Silvestru
koji mu je rekao da će se izljećiti od gube krštenjem ozdravlja) za zahvalu ostavlja papi
Silvestru i nasljednicima: Lateran, Rim i Zapadno carstvo.
- Taj dokument opravdava papinsku svjetovnu vlast
- Zapisana je u 8. st.
- Sačuvana je iz priejpisa iz 9.st. a zove se Pseudoizidorova dekretalia, tzv. Gracijanov dekret
- cijelo vrijeme od 8. do 15.st. vjerovalo se da je Papa dobio od Konstantina određene ovlasti.
- U 15. st. Lorenzo Valla – filolog otkriva da je taj dokument krivotvorina koja je nastala na
temelju legende.
KAROLINŠKA TEOKRACIJA - teokracija – vladavina u ime Božje – vladar je pomazanik Božji
- 786.g. Karlo Veliki nasljeđuje oca
- Povećao je carstvo i učvrstio ga
- On želi ponovno osnovati zapadno Rimsko Carstvo
- Okružuje se učenim ljudima i organizira visoku dvorsku školu jer se želi kulturno uzdići.
Smatra da jedino može upravljati carstvom koje je učeno i obrazovano. On želi vratiti sjaj
civilizacije koja je nestala padom ZRCarstva
- oko 800.g. na Božić okrunjen za kralja carskom krunom a okrunio ga je Papa Leon III u
Vatikanu. Prema tome njegova ideja je osnivanje NOVOG ZAPADNOG CARSTVA
- On postaje carem pa ima i prava utjecaja na neke druge države
44
- NOVO carstvo želi se unificirati novom idejom UNIVERZALNE SREDNJOVJEKOVNE
KRŠĆANSKE IDEJE. Povezati ga kršćanstvom
- On je CAR vladar svoje države ali priznaje suverenitet pojedinih država no može njima
vladati i upitati se u njihove vladavima
- Smatra se braniteljem Crkve i zato ju štiti i širi kršćansku vjeru i to nastavlja pokrštavanjem
i evangelizacijom naroda na Z djelu carstva, organizira Sinode (mješovite – sudjeluju
predstavnici vlasti i Crkve i crkvene). Neke odluke koje su donesene na tim sinodama
proglasio je državnim zakonom koje naziva KAPITULARI (objavljeni zakoni)
- organizira kateheze da se kršteni narod poučava i pordubljuju vjeru i zato se poučavaju u
molitvama i vjerskim istinama, potiče sudjelovanje na nedjeljnim misama i gradnjom
crkava.
- pomaže svećenicima i organizira prve propovjednički priručnik i tako se sugerira što
propovijedati na nedjeljnim Misama
- traži da sve crkve na području Zapadne europe imaju jedan jedinstveni rimski sakramentar a
to je i pomoć samim biskupima i svećenicima.
- Kralj potvrđuje izbor biskupa
- Nadgleda i upravljanje crkvenim dobrima na području Franačke države
- Karlovi unuci MIROM U VERDUNU 843.g. dijele na tri djela: 1. središnji dio i carski
naslov ima Lotar, 2. istočni dio (Njemačka) a upravlja Ludvig, 3. zapadni dio (Francuska) a
vlada Karlo Ćelavi
- carski naslov ima samo Lotar
- 962.g. Zapadno carstvo obnavlja njemački vladar OTON I koji će preuzeti i sam naslov
cara
ARAPSKA OSVAJANJA
- osvajanja počinju sa Arapskog poluotoka – dva središta su Meka i Medina
- Kršćanstvo na Arapskom poluotoku se širi od 5.st.
- Glavno svetište je Ćaba - “crni kamen” gdje se vjerovalo da je sam Abraham na tom mjestu
sagradio hram. Kažu da su potomci Abrahama i Hagare te da potječu od njihova sina
Išmaela. Smatra se da od njega počinje nova religija koja je temelj Islama.
- ta religija koja je u temeljima tih ideja tj. koja je praislamska religija je henoteistička –
vjeruju u jednog Boga Alaha ali priznaju i neke manje bogove. Kasnije postaje jedna
monoteistička religija.
MUHAMED je iskristalizirao tu religiju ali ne poznaje dobro kršćanski religiju miješa
veže ideje iz židovstva i kršćanstva i stavra sam islam. On se smatra pravim i jedinim
prorokom islama.
- Židovsko-kršć.knjige donose objavu ali ne potpunu
- Posljednji židovski prorok Isa, a najveći prorok – donosi potpunu objavu-Muhamed
- 622.g. – hidžra – bježi iz Meke u Medinu
- Vodi “sveti rat protiv nevjernika” – sve dok se svim arapskim plemenima nametne ISLAM –
pokornost Bogu
- njega nasljeđuju KALIFI u svjetovnoj i duhovnoj vlasti
- za Islam je najsvetija knjiga Kur’an a pišu ju njegovi učenici iako se smatra da ju piše sam
Muhamed po objavi Božjoj prosvjetlje od Alaha. Zabranjeno ga je proučavati. Kaže se da je
Mihamed jako dobro poznavao gramatiku i arapski jezik. Smatra se da je on započeo to
pisati a da su završili njegovi učenici. On je podijeljen na 114 sura ili poglavnja
- Imamo razna tumačenja Kurana a zove se suna (sunah) po kojima se muslimani i djele i to
na SUNITI (koji prihvaćaju tumačenja kurana) i ŠIITI (protive se tumačenjima kurana)
45
- osim sunita i šiita imamo još 70 različitih islamskih sljedbi
- 6 glavnih istina i 6 dužnosti
- Dolazi do širenja teritorija arapskih plemena i zauzimaju cijeli taj teritori. Te arapska
plemena imaju mogućnost pordora na druge zmlje, prema mediteranu te tako osvajaju Bliski
Istok – slabost Perzije i Bizanta: Sirija, Palestina, Egipat, Sjev. Afrika
- KALIF OMAR – 637.g. osvaja Jeruzalem, 642.g. Egipat, 711.g. Gibraltar i ulaze u
Španjolsku a 732.g. Karlo Martelo pobjeđuje nad arapima
ISLAMIZACIJA - Širenje islama pogoduje:
a) zbog obećanja bogatstva, posjeda i titula siromašnima oni prelaze na muslimane
b) sve je manje kršćana
c) dolazi do sukoba između kršćana i arijanaca ali se ono ne gasi odjedamput nego
postepeno jer kršćanstvo postoji na području sjeverne Africe gdje se posljenja biskupija u
Kartagi gasi u 11.st.
- oni prihvaćaju zatečenu kulturu: helenističko učenje i filozofiju, arhitekturu koju preuzimaju
od kršćana posebno kupolu
- ARABESKA – umjetnost
IKONOKLASTIČNE BORBE
- Ikonoklazam – grč. eikon (slika) i klao (uništavanje) = uništavanje slika
- javlja se na području Bizantskog carstva u 8./9.st.
- sveci se prikazuju u obliku slika,… i ide se do tendencije štovanja ne svecima već klanjanje
samim statuama i slikama. Ta pobožnost je išla prema idelopoklonstvu i zato se želi to
ukinuti i prestati prikazivanje Isusa, Marije i svetaca.
- Želi se iz crkava i kuća izbaciti svete slike i zabranjuje se njihovo štovanje
- osnova za pokretanjeikonoklazma jesu razni citati iz SZ u kojima se zabranjuje prikazivanje
ljudskih likova i idolopoklonstvo. Ima ih u Petoknjižju, Knjizi zakona,… Carigradski
Patrijarh se nadovezuje na tradiciju SZ
- Obrana slika i prikazivanja svetaca, Krista,… u ljudskom obliku jesu Crkveni Oci.
Kršćanstvo je bogato ikonografijom koja želi prikazati vjeru u spasenje, štovanje osobe koju
ta slika prikazuje (posebno u Grčkoj)
- Kod Arapa božanstvo nećemo nikada naići na slika božanstva i zbog toga bizantski car
naređuje zabranu štovanja slika.
- Bizantski car LEON III IZAURIJSKI (717.-741.) – staje na stranu tog pokreta no
patrijarh Carigrada se ne slaže sa njime pa ga sam car smjenjuje i dovodi novog Patrijarha.
U Crkvi su dvije struje te zbog toga Car saziva novi sabor da bi riješio problem u Carstvu
- zbog toga dolazi do razdora u Crkvi koji je trajao oko 100 god. Javljaju se dvije stuje:
Ikonoklasti: car i maloazijski biskupi (u Bizantu)
Protivnici: patrijarh carigradski i monasi koji se zalažu za štovanjem slika
- dolazi do teološke rasprave te Car primjenjuje silu ali ona ne uspjeva
SAZIVA SABOR 730.G. sa novoimenovanim Patrijarhom te izdaju dokument o
ikonoklazmu kojim se zabranjuje svaki oblik štovanja slika. Car sa Patrijarhom traži
mišljenje samoga Pape. Papa se protivi ikonoklazmu i odlukama sabora te u Rimu
saziva novi sabor 731.g. te se odlučuje da je štovanje slika ispravno te sam papa Grgur
II. naglašava štovanje sv. slika
46
- Car Leon III. Izaurijski tada pripaja biskupije južne Italije i Ilirika Bizantu i Bizantskoj
crkvi. Tim načinom odvajanja biskupija od Italije i Zapada želi pokazati da je
nadmoćniji od Rimskog Pape.
- 753.g. novi Car KONSTANTIN V. KOPRONIM saziva sabor u kojem se
naglašava da je ikonoklazam tj. štovanje slika = idolatrija
- počinje sa progonom svih koji štuju slike (mnogi monasi bježe na zapad)
- nakon Konstantina nasljeđuje ga Leon IV. koji brzo umire a nasljeđuje ga CARICA
IRENA (797.-802.) koja je sama štovala slike želi sazvati sabor ali joj to ne uspjeva.
Protjerala je sve ikonoklaste, izabire carigradskog patrijarha
saziva novi CRKVENI SABOR – 787.g. 7.opći ili ekumenski koncil u Niceji
- na saboru je odobreno je štovanje sv.slika, ukida se ikonoklazam
- sve odlkuke Sabora potvrđuje papa Hadrijan I
- Ponovne borbe ikonoklasta započinju kada na vlast dolazi car LEONA V ARMENCA (813.-820.) jer on opovrgava i osporava sve odluke Drugog Nicejskog koncila.
- Spor oko ikonoklazma završava 843.g. CARICA TEODORA zajedno sa
novoizabranim Patrijarhom (koji je bio monah) zajedno sa Metodijem saziva
SABORU U CARIGRADU
- Na Saboru je dopušteno štovanje slika i završava proces borbe protiv ikonoklazma
- Na kraju sabora održala se procesija na 1.korizmenu nedjelju sa svim slikama u
Carigradu = dan pravoslavlja (i danas se to slavi u Istočnoj Crkvi)
CARIGRADSKI PATRIJARSI
- Carica Teodora 846.g. za patrijarha postavlja Ignacija
- Njezin brat – nasljednik Teodore - svrgava Patrijarha i izabire novoga – car: Mihajlo III
- Patrijarh postaje Focije
- Papa Nikola I (820.-867.) traži obrazloženje svrgavanja Ignacija i postavljanja Forcija te
odlučuje 863.g. da je Ignacije pravovjeran i da treba preuzeti katedru i svrgava Focija
- Ignacije se vraća na mjesto Patrijarha što uz druge porbleme dolazi do napetosti Zapada i
Istoka.
- Odnosi se zaoštravaju i zbog pitanja pokrštavanja naroda
- MISIONARI U BUGARSKOJ donose mnoga pitanja koja su zaoštrila odnose a nisu ni
riješeni do dan danas. Car Boris (Bugarska) ne želi carigradske misionare već rimske. Želi
jednog Bugara za patrijarha a to su Bizatski misionari odbijali.
- PITANJE: bugarskog samostalnog patrijarha
- Papa šalje misionare iz Rima ali ne postavlja bugarskog patrjarha
- Focije, kojeg je Papa osvrgnuo, ostaje na patrijarhijskoj stolici te on 867.g. sinoda u
Carigradu – Pošto je vidio kako ga Papa osvrgava, vidjevši da misionari iz Rima oduzimaju
im Bugarsku počinje proces protiv Zapadne Crkve.
- On počinje sporom iz Filioque i drugih disciplinarnih odredbi
- On traži da se svrgne biskup Rima i pomoć Franačkog kralja da se svrgne Nikola I.
- Nakon par dana izbiijen je državni puč i ubijen je Car Bizanta te je odabran novi Car i to
BAZILIJE I. MACEDONAC (867.-886.)
- On vraća patrijarha Ignacija i svrgava Focija
- u pitanju misionarenja javljaju se 2 struje: ignacijevci i focijeci
47
- Smirivanje problema između 2 istruje i Rima
Da se sanira taj problem saziva se 8.OPĆI KONCIL – IV CARIGRADSKI KONCIL –
869.-870.g. (Bizant ga ne priznaje kao opći koncil)
- Na njemu su osuđeni Focijevci, Ignacije je patrijarh, a bizantski misionari odlaze u
Bugarsku
- nakon smrti Ignacija Focije ponovno preuzima vlast i da bi se osvetio saziva ponovno
Koncil koji nije priznat kao ekumenski i opći od strane Rima.
- Javlja se novi problem između Rima i Bizanta zbog pitanja ženidbe bizantskoga cara Leona
VI.
- LEON VI. bio je oženjen (po dogovoru) sa djevojkom koja je željela biti monahinja i sam
car joj je to dozvolio. Druga ženidba u Pravoslavnoj Crkvi moguća, on pronalazi sebi ženu i
ženi se po drugi puta. Ta žena umire a da mu nije dala nasljednika. Odluči se oženiti 3. puta.
Ta ženidba po Bizantskom zakonu je bila nevaljana ali ju Patrijarh priznaje. Ta žena umire
pri porodu a nedugo kasnije umire i dijete. Tada promišlja da se ženi po 4. put. No to nije
bilo dozvoljeno. On izabire svoju ženu koja mu rađa sina Konstantina. Budući da se mora
oženiti da bi djete bilo po zakonu nasljednik. Ta četvrta ženidba prema zakonu smatrala se
preljubom. Utječe se Papi koji priznaje njegovu ženidbu. Kasnije se njome ženi jer mu Papa
priznaje valjanost te ženidbe a kasnije i Patrijarh.
- Nakon njegove smrti nasljeđuje ga na kratko njegov brat a zatim na vlast dolazi njegov sin
Konstantin VII.
PAPINSTVO OD 9. ST.
- Arapi – Saraceni prelaze brodovima i dolaze do Italije – pustoše Rim
- Papa sam brani grad Rim i državu
- PAPA LEON IV (847.-855.) nastoji obrambeno obraniti grad, popravlja zidine i grade
zidine –zato ga se naziva ”Leoninski grad” zbog tih zidina Leoniane (zahvaća područje
Vatikana).
- u tom razdoblju imamo veliki broj poznatih Papa i to:
Nikola I (858.-867.)
Hadrijan II (867.-872.) koji prima Ćirila i Metoda i misionare na području slavenskin
naroda i odobrava slavensko bogoslužje
Ivan VIII (872.-882.) – pisma hrvatskim knezovima, oslobađa sv. Metoda iz tamnice
- Nakon ovih papa papinstvo ulazi u krizu zbog nasilja rimskih patricijskih obitelji nad
papama. U problem Crkve upliću se patricijske obitelji
- Franačko je carstvo u rasulu i prema tome nema zaštite od Franaka kao što je to imao u doba
Pipina i drugih.
PAPA FORMOZO (891.-896.) - pravovaljani papa koji nije želio popustiti željama Patricijskih obitelji
- Za taliljansku krunu se u to vrijeme bore dinastija Spoletski i Friulci koje žele preuzeti
krunu koju je nosio Karlo Veliki
- Budući da Papa ne staje na niti jednu stranu. Njegov nasljednik STJEPAN VI. koji
897. g. organizira “Mrtvačku sinoda” koja je nastala na nagovor patricijskih obitelji kako
bi se osvetili papi Formozu jer ih nije priznavao. Na toj sinodi su proglasili Formozu
nevaljanim. Htjeli su da se on iskopa i da „sudjeluje na sinodi“. Na kraju i kada su ga osudili
48
bacili su ga u rijeku da mu oduzmu mir… No zahvaljujući redovnicima koji su bili svjesni
situacije da to ne odgovara činjenici uspjeli su izvaditi tjelo i pokopati ga na gorblje.
- Kršćanska pobožnost nije zamrla unatoč problemima oko papinstva.
- dolazi do pojave pookorničkih hodočašća te se javljaju veliki broj pobožnih i svetih ljudi
- Borba za vlast u Rimu koju je imao Papa
- PATRICIJSKA OBITELJ TEOFILAKT u Rimu je uspjela za papu uspjela postaviti
IVANA X (914.-928.)
- MARONCIJA iz obitelji Teofilakta postavlja nekoliko novih papa: LEON VI,
STJEPAN VII, IVAN XI iz njezine obitelji jer su oni uspjevali raditi u korist te
obitelji. U to vrijeme nema izbornog zakona – konklava. A obitelji u Rimu imaju veliki
utjecaj. Od početka 10. st. javljati će se problem osoba koje postaju svećenicima, biskupima
i kardinalima koji nemaju veze sa zvanjem. Maroncija je htjela biti prva okrunjena kraljica
Italije. Postavlja i svoga sina za Papu a to je:
IVAN XII (955.-963.)
- Legenda o Ivanu se kaže da je ona imala sina sa Papom Sergeja III. kojega je njezina obitelj
stavila njega za Papu. On je postao veliki suparnik svome bratu iz maminog prvog braka.
Taj stariji sin pobjeđuje Ivana XII. a majku stavlja u samostan gdje ona umire.
- Kasnije je Ivan XII. bio svrgnut sa vlasti. Taj period koji obilježava crni period u Rimu zove
se PORNOKRACIJA zbog utjecaja velikih žena koje utječu na sam grad, moral im je nizak.
- u 13. st. javlja se legenda o IVANI PAPISTI – smještaju ju sredinom 9. st. Oblačila se
kao muškarac, zaređuje se za svečenika, postaje papom. Imala je ljubavnika i snjim je
zatrudnijela. Za vrijeme neke porcesije dobilaje trudove i za kaznu su ju vukli konjima kroz
Rim i kasnije ju kamenovali. (Ona nije postojala ali je nastala zbog raznih događaja koji su
bili u samom gradu Rimu).
SITUACIJA U NJEMAČKOJ
- Na vlasti u Njemačkoj je OTON I (912.-973.) a želja mu je vratiti Njemačkoj vlast i sjaj
kao što su to imali za vrijeme Karla.
- 962.g. u Rimu ga papa Ivan XII kruni za cara obnovljenog Zapadnog rimskog carstva i to
krunom kojom je krunjen Karlo Veliki.
- Ovaj period se u Njemačkoj naziva PRVI REICH
- Oton se uplitao u crkvena pitanja pa je više puta smjenjivao pape – slično postupcima
bizantskih careva
- Zbog toga dolazi do čestih sukoba između njemačkog kralja, patricijske rimske obitelji
Krecencija i papa
- OBITELJ KRESENCIJA u 11.st. gospodare Rimom – neprilike papama
49
POKRŠTAVANJE NOVO PRIDOŠLIH NARODA
1. ČESI - pokrštavanje traje od 9.st. kroz cijelo 10.st.
- susreću se sa veliki otpor pogana Slavenskih naroda (može se proučavati etnološki) –
mnogobožačka religija. Oni su uvidjeli da je jedini način da se sačuvaju na tom novom
teritoriju je prihvaćanje kršćanstva da bi ostali na području Njemačke.
- KNEZ VACLAV traži misionare, a njegova majka i njegov brat se bune protiv toga. Stvara
se urota portiv kneza i bio je ubijen
- BOLESLAV II, krajem 10 st., želi pokrštavanje i poziva misionare. Misli se da su to bili
benediktinci koji dolaze sa područja Hrvatske.
- Jedan od prvih biskupa je Vojtjeh-Adalbert koji teži pokrštenju svih Čeha
- od 976.g. – biskupija u Pragu postoje samostalna
2. POLJACI - kada dolaze na današnje područje poljske brzo se šire i utvrđuju teritorij
- KNEZ MJEŠKO I – sredina 10.st. poziva misionare i to iz Češke
- predpostavlja se da je jedan misionar i to Jordan bio benediktinac, možda iz Zadra. On j ebio
njihov prvi biskup
- cijela Poljska je 990.g. po caru Mješku, kako bi očuvao cjelovitost Poljske i da bi se zaštitili
predaje državu sv. Petru – Papi. Zato i danas postoji velika povezanost sa svetom Stolicom.
- tim ugovorom sa papom dobivaju samostalnu biskupiju i samostalnog poljskog biskupa
- Priključuju se Rimu, a ne Bizantu
3. KRALJEVSKA RUSIJA - UKRAJNA - U istom periodu traži pokrštavanje
- prema proučavanjima narod koji dolazi na to područje je Skandinavski narod Varjazi
- istaknuta osoba koja potiče pokrštavanje naroda je KNEGINJA OLGA i to u 9.st.
- taj proces je išao sporo te su oni ostali pogani sve do 10.st.
- KNEZ SV. VLADIMIR 988.g. traži misionare te su mu poslani misionari iz Bizanta i Rima
(zapadni i grčko-slavenski misionari)
- Ti misionari iz Bizanta imaju veći utjecaj na narod, to su Ćirilo-metodski učenici jer oni
prilagođavaju i jezik, opismenjuju te narode,… Unatoč tome Ukrajinci su zadržali veze s
Rimom
- Nakon raskola 1054.g. nema raskola niti sukoba - unija sa rimskom Crkvom
4. MAĐARI - nisu slaveni, žive nomadskim načinom života i pljačkaši su (to potvrđuje i brojni dokumenti
iz Ukrajine i Poljske koji traže zaštitu…)
- U 10.st. zaustavlja ih Oton I – organiziraju se u državu da bi opstali
- postaju jedan jedinstveni narod – Ugari i prihvaćaju kršćanstvo, misionari dolaze iz Češke
- Prvi pokršteni vladar je STJEPAN te je silom zahtjelavo da svi prihvate kršćanstvo
- Gradi brojne samostane, crkve te dijeli imovine i imanja
- Osniva prvu Mađarsku biskupiju u Ostrogonu – mađarska samostalna biskupija
- 1000./1001.g. Sjepan okrunjen je krunom koju mu šalje papa
- Stjepan je za vrijeme Grgura VII. bio porglašen svetim
- Nakon njegove smrti narod se pobunio no i dalje njegovi nasljedici inzistiraju na
pokrštavanju
50
- Slavi se na dan 20. kolovoza na dan kada je okrunjen
- njegova glava – relikvija se čuva u Dubrovnika u Dominikanskom samostanu.
OBNOVA MONAŠKOG ŽIVOTA U 10. i 11. ST.
- Pomalo se gubi duhovni život u Crkvi
- Obnova je počela obnavljanjem monaškog života.
- Benediktinski samostani koji su u 7. i 8.st. “osvojili” Europu pomalo zamiru
- sve te promjene u duhovnom životu Europe pogodovalo je i raspadom Frančke i pojavom
feudalne anarhija. Velike se obitelji saspadaju i da bi ti opstali počinju pljačkati te pljačkau i
samostane ili ih plemenitaši davali “svojim opatima”
- Iz samostana CLUNY u Burgundiji započinje obnova
- Akvitanski vojvoda William organizira samostan 910.g. – postavlja opata Bernona. Da bi se
samostan obranio od pljački i upletanja podredili su se direktno Papi i postaje vlasništvo sv.
Petra i Pavla
- Bitno za obnovu samostana u Clunyu je odgoj redovnika i to po prvotnoj benediktinskoj
regola koju su prilagodili vremenu: molitva, rad ali i vršenje pokore
- Kasnije svi samostani u Europi traže za potrebe obnove samostana redovnike školovane u
Clunyju
- Sačuvali su savršen duhovni život i vratili su ponovni sjaj
- duhovna obnova nije zahvatila samo samostane nego i šire slojeve pučanstva
- Opat sv. Romuald osniva reformni samostan u CAMALDOLI - Benediktinska regola: molitva, rad, pokora
- Organizacija njihova života se oslanja na cenobitskog načina života i pustinjačkog (tko je
htio živio je u kolibama van samostana)
- Pojedinci koji se bore za crkvenu obnovu u 11.st. i to su:
- Petar Damjanski
- U HR: splitski nadbiskup Lovro i trogirski biskup sv. Ivan – iz kamaldolijskog samostana
sv. Petar u Osoru
- KANONIČKI ZBOROVI: - Sljedeći redovnički ideal svećenici u 4.st. se udružuju u zajednice pod vodstvom BISKUPA
- Sljede pravila po kojima žive i oni koji žive pri katedrali žive kao svećenici u zajednici pri
KATEDRALAMA = KANONICI i to prema lat. nazivu kanon = pravilo
- Nazivaju se KAPTOLSKA ZAJEDNICA prema lat. r. kaptol (CAPITULUM= poglavlje)
- SVRHA: svečano bogoslužje u katedrali
- KANONICI koji nisu pri katedrali zovu se IZBORNI KAPTOL
- obnova zahvaća u 10.i 11.st. i kaptole > javlja se potreba za duhom evanđeoskog siromaštva
i apostolskog života
- Odriču se od privatnih posjeda a oni koji to nisu htjeli odlaze iz kaptola, a koji ostaju
nazivaju se REGULARNI KANONICI (regularis = redovnički)
51
FEUDALNA ANARHIJA
- plemići su nasilnici i pljačkaši koji se ne mogu više uzdržavati te se javlja nasilje
- stradava crkvena imovina i siromasi koji žive na njihovom području
- Kada slabi kraljevska vlast – više nasilja
- U Francuskoj oko 1000.g. organiziraju se CRKVENE I SVJETOVNE SINODE kako bi se riješio taj porblem. Na tim sinodama se traži od plemstva da pod zakletvom
obećaju da neće dirati crkvene posjede, niti siromašne te teko zaštite sav narod.
- Srednje i niže plemstvo se protive jer su oni sami bili izazivači nereda
- Crkva na sinodama traži: da svaki kršitelj mira mora biti kažnjeni i to tako da im se zabrane
održava bogoslužja na teritoriju plemića koji krši mir – INTERDIKT. To je značilo
nekakvo izopćenje iz Crkve i najveća kazna (na području imanja imali su nekakve manje
župe). A ako je netko bio isključen iz Crkve bio je isključen i iz naroda jer biti kršćanin je
jednoako biti dio naroda – građanin. Javljala se situacija da bi biskupi ako su napadnuti
mogu uz pomoć vojske braniti mir oružjem. “Ratom se odgovaralo ratu!”
- Pojavljuje se jedan ugovor po kojem se ostvaruje TREGUA DEI – Božje primirje kada se
ne bi trebalo ratovati i to u cijelom Adventu i Korizma (od srijede navečer do ponedjeljka
ujutro)
* LAIČKA INVESTITURA *
- Sva ta nasilja odražavaju se na kasnija nasilja
- Oton I. izabran je za carem Njemačkog Zapadnog obnovljenog carstva i smatrao je da
njegov biskup trebao biti savjetnik pa je odlučio pronaći osobu koja bi njemu odgovarala.
Taj njegov biskup dobivao je titulu plemića i određeno bogatstvo i posjede. Tu praksu su
uveli i neki drugi kraljevi na području Europe (među knezovima, plemićima,…), a kasnije i
sami plemići ali iz čiste koristi.
- Investitura – uvođenje biskupa (uvodi ga metropolita) u službu. LAIČKA
INVESTITURA je kada ju plemić biskupa uvodi u službu. Plemić daje biskupu i preste i
štap (oni su simboli vlasti)
- ono što uzrokuje lička investitura a to je SIMONIJA – pojam za kupovanje crkvenih službi.
Kada se isprazni biskupska stolica traži si biskupa (bez utjecaja Svete Stolice) te otvara tzv.
„natječaj“ za to mjesto kojeg prodaje i traži novac za to. Pa biskup može postati bilo tko jer
si kupuje tu službu.
- To dvodi do prodaje crkvene imovine da bi svećenici kupili to mjesto biskupa.
- Službe se kupuju i prije smrti biskupa ili dok je predhodnik bolestan i živ
- U svemo teme javlja se porblem NIKOLAITIZAM – “nikolaiti” iz Otk = oni kršćani koji
žive razuzdanim životom neprikladnim za kršćanstvo.
- Veliki broj biskupa bili su obični lici koji nisu imali zvanje, neki su bili oženjeni, … žive
raskalaženim načinom životom
52
CRKVENA OBNOVA – GRGUROVSKA REFORMA
- Zbog nikolatizma i simonije javlja se potreba za obnovom
- U Rimu OBITELJ TUSKULANSKI bira pape, ali i da budu po volji drugim
obiteljima kako bi ostala na vlasti u samom gradu
- 1044. g. protiv njih su se borile druge obitelji i htjei su svrgnuti sa vlasti tadašnjeg papu
Benedikta IX. koji se sklanja u gradu Rimu. Odrekao se službe. U to vrijeme druge
patricijske obitelji postavljaju za antipapu Silvestra III.
- BENEDIKT IX. traži novac ako te obitelji žele da se on makne sa vlasti. A da ne bi došlo
do velikih sukoba skupljaju novce i isplačuju Papu kako bi stolica ostala prazna i spreman
za papu Silvestra III. Oni su odlučili da ti pape nisu pravovaljalo odabrani pa izabiru novog
papu GRGURA VI.
- Kralj njemačke HENRIK III., okrunjen papinskom krunom, misli kako treba rijeiti taj
problem tako da će on zajedno sa biskupima i kardinalima u Rimu iznaći riješenje za to što
se događa. On dolazi u Rim i kaže da niti jedan papa nije pravovaljano izabran te da se
trebaju organizirati crkvene sinode
- 1046.g. sinoda u Sutriju a potom odmah i u Rimu – odlučuje da kardinali
odabiru novoga papu. Tako izabiru papu KLEMENT II. = on vidi po tim događajima da
je potrebna crkvena obnova.
- U 12 god. izmjenilo se 5 papa a svi pokreti se počinju ali nema kontinuiteta. Jedan od
najdužih pontifikata je pontifikat LEON IX. (1048.- 1054.) te nastoji izboriti se za obnovu
cijele crkve. On je nakon smrti Klementa bio je izabran u Njemačkoj ali kaže da treba biti
izabran u Rimu od biskupa te oni tu potvrđuju njegov izbor.
- On kreće sa obnovom tako što na područje grada dovodi biskupe i daje im biskupije oko
Rima (7 biskupija koji postoje i dan danas)
- I važne službe u upravljanju Crkvom i njihovoj obnovi osnuje KARDINALSKI ZBOR
- NIKOLA II. (1059.-1061.) 1059.g. organizira sinoda o izboru pape – iz kardinalskog
zbora izabira se Papa. Izbor se događa u Rimu ali je moguće i negdje drugdje ako su takve
prilike
- on potpisuje i sklapa ugovor sa Normanima – vjernost papi
- ALEKSANDAR II (1061.-1073.) – nakon smrti Nikole II. preuzima vodstvo crkve i
nastavlja reforme
- GRGUR VII (1073.-1085.) – najveći zagovornik reformi u Crkvi
- kreće za obnovom Crkve te smatra da je kršćansko društvo jedna jedinstvena cjelina
(onbovom Crkve obnovit će se i cijelo društvo)
- smatra da u tom društvu postoje 2 službe: kraljevska (bavi se pianjima svjetovne vlasti) i
svećenička te zato traži da se svi oni svećenici koji su u simoniji odstupe od službe
- Puku zabranjuje ići na obrede koje drže svećenici i biskupi koji se ne drže celibata
- do ove reforme nema zakonskih odredbi konkretnih o celibatu svećenika (bilo je poželjno ali
nije bilo konkretno istaknuto kao što je to bilo za biskupe i papu)
- Pisma s odlukama o reformi nailaze na veliki otpor
- saziva Sinoda 1075.g. – u kojoj se crkvenopravno uvodi CELIBAT i zabranjunu
LAIČKE INVESTITURE.
- Protivnik tih odluka je njemački car Henrik IV. Budući da je pod pritiscima jer se bori protiv
odluke pape pa odlučuje papu proglasiti nezakonitim. Papa kao odgovor na to njegovo
ponašanje izopćuje Henrika IV. 1076.g. Papa nije htio maknuti sa mjesta cara Henrika već
mu je htio pokazati da se nesmije uplitati u pitanja Crkve i duhovnosti. Htio je i da on
prihvati te odluke.
53
- Na zapadu se javilo mišljenje kako zapadom nije mogao vladati nekršćanski car te je pala
odluka da se izabere novi
- 1077.g. papa ide u Njemačku da o tome rasprave a Henrik također ide k njemu u Rim. Papa
se tada smješta u Canossi pa on dolazi u Canossu. Papa ga ostavlja da on čeka vani tri
dana no kasnije mu daje mogućnost da ako se želi vratiti u Crkvu mora prihvatiti odluke
sinode nakon čega i dobija oprost od pape.
- Od tada Papa ima prednost duhovne vlasti nad svjetovnom vlasti i utjecaj na države.
- Saziva ponovno Sinoda 1078.g. po kojoj svatko tko prihvati laičku investituru biti će
izopćen iz Crkve
- Sinoda 1080.g. – laici koji dodjeljuju investituru – izopćenje iz Crkve
- Henrik IV. ipak se ne drži dogovora sa papom nakon čega sam Papa kada je uvidio da mu je
Henrik lagao ponovno ga svrgava. Pojavljuju se ponovno struje koje se portive Henriku.
Svjetina postavlja Rudolfa Švapski. Da bi riješio taj problem Henrik IV. kreće u pohod na
Rim. Henrik ulazi sa svojim papom u Rim i opsjeda grad, papu zatvara kao zatvorenika u
Anđeosku tvrđavu. Plaća plemstvo da ga prihvate te Henrika Rimljani primaju sa antipapom
Klementom III i okrunili su ga za cara
- Papa poziva svoje nove aleate da mu pomognu a to su Normani. Normani oslobađaju papu
ali i pljačkaju i ubijaju kršćanski puk u Rimu. Kada je Papa to uvidio odlučuje se povući s
njima van Rima. Papa na tom putu za Južnu Italiju umire. Grguru VII. se osporavaju baš ti
politički potezi koji nisu bili najbolji kao i ulitanje Normana.
WORMSKI KONKORDAT
- Da se riješi cijeli taj problem i da bi došlo do ravnoteže između Crkve i Njemačke dogodilo
se nekoliko značajnih događaja
- Nakon smrti Grgura izabran je novi papa koji nastavlja grgurovsku reformu i to Urban II.
(1088. – 1099. )
- Za vrijeme njegovog preuzimanja pontifikata Henrik još uvijek vlada Njemačkom sa svojim
protupapom
- Crkveni pravnik Ivon iz Chartresa kaže da treba izdvojiti Sveti red kao sakramenat i
biskupsku službu koja je samo služba u ljestvici hijerarhije u Crkvi. Kaže da ćemo razlučiti
Sveti red od uvođenja u službu. Sveti red djeli biskupi i Papa koji i određuju koji će biti
biskup i gdje ali samo uvođenje i preuzimanje službe može uvesti i laik.
- WORMSKI KONKORDAT 1122.g. Pactum Calixtinum jer je potpisan za
vrijeme pape Kalista. Po tom konkordatu se svi carevi se odriču laičke investiture, da nema
uvođenja biskupa sa prstenom i štapom, da se uvodi se samo u posjed kojeg je biskup
dobijao od vladara te dobije i žezlo. To uvođenje treba biti ili poslije kanonskog izbora, ili
nakon ređenja samog biskupa.
- No za njemačku je napravljen dodatni članak jer tadašnji kralj Henrik V. nema naklonost tog
prisvajanja sebi biskupe pa on-car ima pravo biti prisutan kod izbora biskupa
54
CRKVA U RAZVIJENOM SREDNJEM VIJEKU
OPĆE OZNAKE RAZVIJENOG SREDNJEG VIJEKA
- Vjerski, društveni i kulturni preporod koji počinje u 11.st. vrhunac doseže u 14.st pojavom
renesanse,… Dolazi do kristalizacije odnosa prema vjeri i kršćanstvu, društvo se razvija.
- U tom periodu sve je više rastao ugled Pape
- Dlazi do moralnih i religioznih reformi u Europi što uzrokuje promjena društvenog ozračja u
cijeloj Europi. Reforma se vidi i među običnim pukom.
- Papa kao glavni autoritet udružuje sve vladare pod vrhovnim autoritetom Pape (to se vidi
npr. kod odlaska u križarske ratove)
- Nastaju prva sveučilišta: filozofija, teologija kao temelje za kasnije znanosti
- Razvija se i umjetnost: romanika i gotika
- Razvija se i književnosti: Dante, Petrarka...
- Javlja se i napredak u privrednom životu i to razvoj obrta i trgovine što dovodi do razvijanja
novog staleža tj. građanski stalež, javljaju se i cehovska udruženja a kmetovi poboljšavaju
svoj status
- u 11.st. dolazi do Crkvena obnove i borbe protiv laičke investiture
- u 12.st. pojavljuju se križarski ratovi i razvoj skolastike
- u 13.st. razvija se kršćanska civilizacija
- Crkva prolazi kroz određene krize i padove ali prolazi također i kroz stalne obnove i zato je
Crkva - Ecclesia semper reformanda!
ISTOČNI RASKOL
- poznat je kao i Celularijev raskol a to je raskol između Bizanta i Rima
- Odnos između Focija i Crkve tj. 1. raskol ili Focijev raskol nije trajao dugog koji je trajao
otprilike 6 godina (od 863. do 869./870.g.)
- Kroz 10. i 11. st. ima manjih nesuglasica koji polako dovode do konačnoga raskola u Crkvi
- 1043.g. Carigradski patrijarh postaje MIHAJL CELULARIJE koji je općenito
negativno raspoložen prema Zapadnjacima i Papi. On smatra do postoje interdisciplinarni
problemi u teologiji ali postoji i politički porblem između Istoka i apada. Taj politički
problem je nastao tzbog Normana na Bizantskoj Siciliji. Njihov vladar ARGYROS nastoji
ostvariti savez sa papom i zapadnim carem. Svemu tome se Celularije protivi jer je od
Julijana Sicilija je bila Bizantska. On npada na političkoj razini njegov plan i to polako
prebacuje na duhono teološki plan. Naziva zapadne građanje latinima i zato je općenito
protiv Latinima
- Celularije napada: obredne razlike, pitanje beskvasnog kruha, post subotom u Korizmi i
Filioque – koja je porglašena herezom
- Ohridski biskup piše TEOLOŠKO – POLEMIČKI SPIS – gjde se traži od Zapada da
nauste svojetzv. latinske običaje i da se priklone obredimakoji su se vršili na samom
Bizantu. Tražilo se sve ono što nije bilo po želji Celularija.
- Kako bi Papa odgovorio na te napade, Papa Leon IX. šalje svoje delegate i izaslanika
kardinala Humberta te traži se dogovore sa Bizantom da ne dođe do raskola. Također i sam
car Konstantin XI. traži papinske legate u Carigrad kako bi se spor riješio.
55
- Na čelu izaslanstva kardinal Humbert dolazi u Carigrad. Dolazi do međusobne optužbe
Celularija i Humberta. Patrijarhovi sljedbenici – obeščastili posvećene hostije u crkvi
zapadnog obreda u Carigradu i to je prelilo čašu. Na taj način Humbert je krenuo natrag sa
svojim legatima u Rim uvidješi da je nemoguće postići rješenje sa Patrijarhom i na oltaru
Sv. Sofije ostavlja jedan dokument prema kojem optužuje patrijarha i sljedbenike za
krivovjerje i smatra ih hereticima (Ostavili su ga na oltaru sv. Sofije 16.7. 1054.)
- Car je pokušao vratiti Humberta da bi se ostvario dogovor no Humbert to odbija a Patrijarh
u Carigradu diže narod protiv izaslanstva i svih Latina.
- Celularije je 24.7.1054.g. održao sinodu na kojoj je krivo pročitao dokument izaslanstva i
rekao da je Zapadna Crkva tj. Humbert izopćava cijelu Bizantsku crkvu iz Crkve
- On na to odgovara izopćenjem svih legata i “sve koji stoje iza njih”, ne spominjući direktno
papu.
- Budući da niti Humbert nije IZOPĆIO BIZANTSKU CRKVU i CARA, niti je Celularije
izopćio PAPU ili RIMSKU CRKVU cijela priča je ostala neriješena.
- Kada se Humbert vraćao u Rim papa Leon je umro,a nasljednik izabran tek u rujnu te zbog
tog problema ostao je takav kakav jer. Zato se taj događaj nazvao RASKOL.
- Iako legati nisu govorili u papino ime a postupak Celularija nisu svi sljedili u Bizantu no
stijecajem povijesnih okolnosti raskol nije prevladan a Križarski ratovi su ga još više
produbili
KRIŽARSKI RATOVI
- Arapi osvajaju Palestinu od 7.st. te osnuju svoj Kordobski kalifat. Kršćanstvo ne zamire
dolaskom Arapa no s vremenom njihov je položaj postao neravnopravan. Ako bi postali
muslimani dobivali bi posjede, položaje,…
- Od 8.st. Franci imaju pravo zaštite kršćanske hodočasnike koji dolaze na sveta mjesta.
Poznato je da imamo mnoge hodočasnike koji sa Zapada dolaze u Svetu Zemlju. No
porblem je što se od 1071. i 1084.g. zaoštravaju odnosi sizmeđu kršćana i arapa. Pomalo se
Turci Seldžuci iz Turkestana spuštaju prema Sredozemlju te nemaju tolerancije prema
kršćanima. Arapi ostaju bez vlasti, stradavaju kršć. hodočasnici te se tako ugrožava i
Bizantski teritorij i sam Carigrad
- Bizantski car ALEKSEJ KOMNEN traži pomoć od Zapada jer mu je ugrožen teritorij. Iako
je došlo do raskola traži prvo pomoć od Pape kao najvećeg autoriteta u Europi.
- Papa URBAN II (1088.-1099.) koji je na sinodi u Clermontu 1095.g. poziva narod i sve
plemiće na obranu sv. Zemlje i krenu u sveti rat
- On je smatrao i nadao se poboljšanju odnosa s Bizantom i prevladavanje raskola koji se
dogodio 40-ak godina prije. Javlja se jedno opće oduševljenje za pohod i oslobađanje Svete
zemlje od muslimana kako bi se teritorij vratio.
- Od poziva Pape polako se okupljaju različiti vitezovi pod nekim vođama za pohod. Kada su
krenuli mnogi su bili nenaoružani i ne organizirani. Ostali su bez hrane pa su pljačkali
stanovništvo i narod koji im se nalazio uz put te je došlo do još većeg nasilja na samome
zapadu. Zbog te neorganizacije mnogi su od njih stradali na putu a drugi se vratili
56
KRIŽARSKI RATOVI
1.KRIŽARSKI POHOD – 1096.-1099. - Papa je htio 1 vojsku pod
vodstvom biskupa ADEMARA
i kneza RAJMUNDA
TULUŠKOG
- Organizirali su se u 4 vojske i
svaka je putovala svojim putem:
1. Lotaringija (sjev. Francuska i
Njemačka) – Godfrid i Balduin
Buillon
- -dolina rijeka Rajne, Dunava i
Morave
- 2. jug Francuske – biskup
Ademar i knez Rajmund
Tuluški – Franc., sjev. Italija, Istra, Dalmacija, Crna Gora, Albanija
- 3. srednja Francuska – brat franc.kralja – Alpe, Italija (Bari), Albanija (Drače)
- 4. Normani iz juž. Italije – Bohemund – Brindizi – Albanija (Valonu)
- Utaborili su se podno Carigrada sve te vojske
- Htio je plaćenike sa Zapada, ali su ovi bili samostalne vojske no kada je vidio koliko je
vojski došlo shvatio je da ih nije mogao voditi.
- Uz oko 30.000 vitezova bilo je i mnogo hodočasnika
- 1097.g. prelaze Bospor i prvi grad kojeg osvajaju je Niceja
- Nakon osvajanja Niceje kreću prema Antiohiji. Opsada traje 6 mjeseci
- Umire biskup Ademar i dolazi do problema u vojsci koju je on držao na okupu.
- Normani koji su gospodari Antihije brane se i nisu nisu je predali Bizantu
- Vojska 1099.g. osvaja Jeruzalem koji je bio pod muslimanima. Dolazi i do velikog
pokolja i pljačke muslimana koji su u Jeruzalemu. Kaže se da zbog umora, vrućine,… došlo
je među vojnicima do velike želje za osvetom i
pokolj.
- Osvojena područja Palestine i Sirije nisu preali
Bizantu nego su sebi ih ostavljali. Teritorij kojeg
osvajaju vojnici organiziraju JERUZALEMSKU
KRALJEVINU s tim da ju ne vraćaju teritoriju
Bizanta. Vođa im je Gotfrid Bouillonski koji se
naziva čuvar sv. groba a svoga brata Balduina
postavlja za kralja.
- Osnuje i tri KNEŽEVINE: TRIPOLIJSKA,
ANTIOHIJSKA i EFEŠKA
- ne trpe kršćane drugih obreda i zato uvode:
latinske zakone, obrede i dovode latinske biskupe
te tako stvaraju netrpeljivost sa drugim kršćanima.
- Javlja se nesloga među križarima
57
- Sa Zapada dolazi sve veći broj hodočasnika a manje vojnika i zato križarska vlast slabi a
kako je granica dugačka dolazi do novih prodora Turaka koji napadaju osvojena područja a
Križari gube grad za gradom. Zato se javlja:
2.KRIŽARSKI POHOD – 1146.-1149.
- Križarske države ne mogu opstati bez pomoći iz Europe pa se organizira novi križarski
pohod kojeg podupire ga sv. Bernard, Car Konrad III i franc.kralj Lui VII
- No dolazi do novih nesloga sa bizantskim carem Manuelom Komnenom ali i među vojskom.
Zbog toga dolazi do neuspjeha i zato se organizira:
3.KRIŽARSKI POHOD – 1189.-1192.
- Kalif turski SALAHADIN 1187.g. osvaja ponovno Jeruzalem. Zbog gubitka Jeruzalema
organizira se treći pohod da Jeruzalem ponovno dođe pod kršćanima.
- KadaSalahadin ulazi u grad uništava sve kršćanske crkave osim sv. Groba kojeg daje grcima
s tim da mu moraju plaćati 40.000 zlatinika godišnje.
- 1189. Zapad organizira veliku vojsku za novi pohod na Jeruzalem. U taj treći pohod kreću
Car Friedrich Barbarossa, engleski kralj Richard Lavljeg Srca i francuski kralj Filip August.
1190.g. u Ciliciji umire Barbarossa (utopio se u potoku). Budući da je on bio glavni
vojskovođa javlja se nesloga Filipa i Richarda i oni se odvajaju i kreću zasebno. Njemačka
vojska se vraća natrag. Richard se sam bori protiv Saladina ali je postigao samo PRIMIRJE:
dobiva gradove Antiohiju i Tripolis, te slobodu posjećivanja sv. Groba svim hodočasnicima.
- Odlazi kući jer nj brat Ivan bez Zemlje sprema urotu.
- Jedino što je taj treći pohod donio je djelomičan uspjeh
* 4. KRIŽARSKI POHOD – 1201.-1204.*
- Organizira ga Papa INOCENT III (1198.-1216.) i veliki je odaziv vojske. Ono što je
problem bio da kada je cijela vojska i to ujedinjena došla u Veneciju naišli su na probleme.
Mlečani traže veliki novac za prijevoz križara a oni nemaju novac da bi platili prijevoz do
Carigrada pa im Dužd Enrico Dandolo daje ako mu križari osvoje Zadra. 9.11. 1202.g.
križari su se iskrcali Zadaru i osvajaju ga i predaju Mlečanima. Zbog toga ih Papa
izopćuje, ali ubrzo skida kaznu.
- 1204.g. kada dolaze u Carigrad na nagovor Mlečana osvajaju i Carigrad. Oni umjesto da
pomažu Bizantskom caru oni osvajaju gradove. Ti križari pljačkaju, ubijaju kršćane u
Carigradu te odnose veliko bogatstvo. Tu oni osnivaju Latinsko carstvo (ono traje oko 50
god.) i latinski patrijarhat ili nadbiskupija (postavljaju biskupe sami križari). Papa umjesto
da to osudi on je priznao to carstvo što dovodi do još većeg problema za ujedinjenje Crkve.
Grci osuđuju taj čin jer nisu pomagali Bizantu već mu odmagali. To je prepreka ujedinjenja
Istočne i Zapadne crkve i dan danas.
DJEČAČKI KRIŽARSKI POHOD
- Neuspjesi križara u dotadašnjim ratovanjima, javljanje psihoze za oslobođenje te zemlje
javlja se ideja da su zbog grešnosti i oholosti nisu uspjeli. Pa su se dosjetili da bi jedino
pohod dječaka tj. djece koja su nevina mogu donijeti uspjeha u ratu. I zato se organiziraju taj
Dječački križarski pohod. Taj križarski ideal uvlači se u sve slojeve društva. Djeca – Božja
objava da vode vojsku – pridružuju im se drugi maloljetnici. Nakon protivljenja mnogih
svećenika djeca su krenula u pohod 1212.g. Mnogi su stradali na putu: glad, bolesti,
neprilike,…
58
- Zna se da iz područja Francuske djecu vodi Stjepan koji su se u Marseillesu ukrcavaju se na
7 lađa no zavaća ih velika oluja pa većina stradavaju u oluji a druge su pronašli arapski
trgovci robljem i pordali ih.
- Djecu iz Njemačke vodi 10-godišnji Nikola te kreću preko Alpi u Italiji – Brindizi te ih
veliki broj umire putem. Biskup Brindizija ih je zaustavio te ih šalje kućama.
5.KRIŽARSKI POHOD – 1217.-1218. - Papa HONORIJE III (1216.-1227.) ih poziva. No vojska se nije odazvala.
- Jedino se odaziva hrvatsko-ugarski kralj ANDRIJA II koji kreće.
- Dolaze u Palestinu 1217.g. bore se i uspjevaju, ali se kralj razbolio i ubrzo se vraćaju kući i
zato se taj pohod ne drži kao pravi pohod.
- 1221. g. Vojna koju vodi car i kralj Sicilije pod kaznom izopćenja iz crkve Friedrich II.
Smatra se da je on išao u taj pohod da bi se iskupio za to izopćenje. On ide sa 1000
konjanika i 10.000 hodočasnika.
- Budući da poznaje arapski jezik i arapsku filozofiju dolazi na dvor te zahvaljujući znanjem
sklapa primirje na 10.god. sa kalifom Malik-el-Kamilom te dobiva dio Jeruzalema i još neka
mjesta u svetoj Zemlji. A Arapima je ostao dio Jeruzalema sa Omarovom džamijom i sav
ostali teritorij
6. KRIŽARSKI POHOD - vodi francuski kralj LUI IX SVETI ali bez većeg uspjeha. Traje od 1248. do 1254.g. Tamo
je pokupio sve relikvije. On organizira i:
7. POHOD - 1270. g. novi pohod.
- Kreće na TUNIS odakle su arapi pljačkali jug Francuske no na brodovima na koijima je bilo
zarazne bolesti umro i kralj
- Preostali križari sa područja Palestine se povlače bez rezultata.Križarski posjedi su se
smanjivali. Posljednje uporište križara bilo je Bejrut kojeg napuštaju 1291.g. i od tada nema
latinske vojske na području Palestine i Sirije.
POSLJEDICE KRIŽARSKIH RATOVA - zbog neorganiziranosti vojske nema velikih vojnih uspjeha
- Uspjelo se samo oslabjeti arapska vojska koja je pomogla kasnije lakšoj španjolskoj
rekonkvista.
- Ojačale su Sredozemne pomorske republike
- U tom periodu dolazi i do razvoja trgovine, nautike, astronomije i medicine. Zahvaljujući
odnosima sa Arapima dolazi i do upoznavanja i razmjene kulture sa Arapima (oni poznaju
aritmetiku i filozofija).
- Javljaju se nove duhovne vrijednosti i s time pokornički pokreta
- Najveći problem koji je proizašao iz tih ratova je sve veći jaz između Istočne i Zapadne
Crkve jer umjesto da pomažu Alekseju oni osvajena područja ne vraćaju Bizantu,
pljačkaju,…
59
VITEŠKI REDOVI
- Ono što proizlazi iz tih križarskih pohoda su viteški redovi
- Ona proizlazi i iz duhovnosti tih vojnika. Zaštitnici vojnika bili su sveci koji su bili vojnici
- U Bizantu su u 6.st. zaštitnici bili sv. Juraj, sv. Teodor, sv. Sergej
- Glavni zaštitinik križara je sv. Mihael (Mihovil) arkanđeo – 29.9.
- Crkva do tog perioda nije bila usmjerena da vojskom i naoružanjem zauzima neka područja.
Zato se javila potreba da oni imaju zaštitnike. Javljaju se i viteški ideali a to su zaštita slabih
i ugroženih kršćanskih hodočasnika, zaštita Crkve i kršćanske vjere. U tom peridu dolazi do
spoja viteškog i monaškog ideala te tako nastaju viteški redovi. Prije svega oni su bili
povezani sa hodočasnicima koji su bili potrebiti pomoći i karitativnim djelovanjem u sv.
Zemlji. U prvom periodu imali su 3 vrste članova: - naoružani vitezovi
- braća pomoćnici
- svećenici
- Uz već postojeći zavjet: poslušnosti, čistoće i siromaštva dodaju i još dva zavjeta:
SLUŽENJE OBOLJELIM HODOČASNICIMA i I ZAŠTITA SV. MJESTA OD
NEVJERNIKA
IVANOVCI - nastaju na području Jeruzalema u 11.st. a glavni cilj im je bio osnivanje prihvatilišta za
bolesne hodočasnike. Zaštitnik im je sv. Ivan a bili su pomoć u hospicijima.
- Mnogi članovi bratovštine sv. Ivana pridružuju se križarima i vitezovima te sudjeluju u
borbama.
- Papa PASHAL II (1099.-1118.) 1113.g. odobrio je red hospitalaca ili ivanovaca
- Uzimaju regolu sv. Augustina
- Prerastaju u križarski red – za križarskih ratova
- Dodaju i 4. zavjet – obrana kršćanske vjere oružjem
- Osnuju kuće i bolnice na Istoku i u Europi
- Krajem 13.st. ostavljaju sv. Zemlju i odlaze na Cipar, pa na Rod
- 1522.g. odlaze na Maltu na kojoj dobivaju na dar posjed od cara Karla V
- Vladaju njim sve do Napoleona 1798.g.
- Karitativno djelovanje i bolnice
- Crni ogrtač sa bijelim križem
TEMPLARI - organiziraju se kao viteški red
- Osnovan u Jeruzalemu 1119.g. – križari
- Kralj Jeruzalema Balduin II darovao im je dio svoje palače te se smartao da je on bio iznad
tj. na na dijelu ostatka židov.hrama (templum) i po tome dobivaju ime
- Stekli su veliki ugled jer su bili hrabri ratnici. Proširili su se po Francuskoj i cijeloj zap.
Europi. Zanimljivo je da su posjedovali veliku imovinu zbog ugleda kojeg su imali u Svetoj
Zemlji. Zato imaju i u Europi. Ulaze u red i veliki ljudi. Bili su sposobni ekonomisti te su
bili zaposleni na dvorovima u blagajnama,…tako su stjecali velike prihode.
- Red je ukinut 1312.g. na nagovor francuskog kralja Filipa Lijepog. Car je ratovao sa
Englezima i zbog porblema koje je imao trebalo je financirati vojsku i naoružanje pa je
60
odlučio da se ukine taj red radi njihove imovine kako bi prisvojio sva ta njihova imanja. To
je izveo preko Pape koji je u sužanjstvu u Avignonu koji ga je saborom u Vienni osudio i
ukinuo. Car im je podmetnuo ružan glas o njima (da su sotonisti, da kradu i da su protiv
crlve).
- Posljednji veliki meštar Jacques de Molay smaknut je na lomači 1314.g. Legenda vezana uz
smaknuće: smaknut je na adi u Sieni pred crkvom Notredam. U trenutku smaknuća
sudjelovaao je Papa i kralj. Smatra se da je dan bio 13. i to petak. Kaže se da je porkleo
kralja do 13 koljena i samoga Papu. Sam kralj je umro i Papa pa se to povezivalo sa
prokletsvom kojeg je J.dM. izrekao.
- Oznaka im je bijeli ogrtač sa crvenim križem
TEUTONCI - Nastao krajem 12.st. – 1189./1190.g.
- Njemački trgovci iz Bremena osnovali bratovštinu za pomoć njemačkim hodočasnicima
- Prerasta u viteški red = TEUTONSKI RED
- 1525.g. – veliki meštar Albreht Brandenburški posjede reda pretvara u svoju svjetovnu
protestantsku vojvodinu
POKRETI EVANĐEOSKOG ŽIVOTA
- Zbog kaotične situacije u Europi javlja se potreba za obnovom i vračanju evanđeoskim
vrijednostima
- Na početku se javila potreba za obnovom monaškog života koji pomalo zahvaća cijelu
Europu kršćanskim idealima
- Naglašava se ideal skromnosti i evanđeoskog siromaštva kao što je živio Krist i apostoli
- Pustinjački pokret dobiva novi zamah i sve više ljudi slijede to.
- Nastaju nove monaške zajednice jer Benediktinci koji su se obnavljali postaju sve više
bogati. Najviše zbog mnogih darovnica koje dobivaju od raznih plemića pa zbog
nemogućnosti obrađivanja svih tih polja oni zapošljavaju ljude – sluge – koji obrađuju
zemlju a oni ubiru plodove i od toga imaju mnogo dobiti… Ideal siromaštva i duhovnost
pomalo pada.
KARTUZIJANCI - Osnivač sv. Bruno iz Kölna sa 6 sudrugova. Oni se povlače se u palninu Grande Chartreuse
gdje žive odvojeni u nastambama – malim kučicama okruženi vrtom. Sami obrađuju svoj
dio vrta i tu rade. Molitvu i Svetu Misu slave zajednički. Obveza prema prvailu im je nemrs
i to doživotno. Imali su 1 obrok dnevno. Zbog toga su imali malo kandidata.
CISTERCITI - Osnivači su bili monasi iz benediktinskog samostana. Vidjeli su da nisu mogli živjeti pravilo
pa su težili težem načinu života: strogom molitvenom i pokorničkom životu
- Odlaze u Citeaux – lat. Cistercium i tu grade samostan i žive po prvom pravilu sv. Benedikta
- Papa Kalisto II. odobrava njihov red. Carta Caritatis – je pravilo koje Papa potvrđuje. Oni
nose bijelu tuniku sa crnim škapularom.
- Malobrojni zbog strogog načina života. Ubrzo nakon odobrenja pravila počinje se pomalo
gasiti. No taj red dobiva novi zamah sa sv. Bernardom koji zajedno sa 30 sljedbenika
osnivaja novi samostan u Clairveaux. Za njegova života osniva se još 68 samostana. Sv.
Bernard je bio vrlo ugledan. Davao jemnoge savjete biskupima i samim Papama u nekim
pitanjima. Uveo je neku vrstu polucentralizma. Vhovni autoritet ima opat iz samostana u
Clairvauxu a svaka zajednica je zasebna.
61
NOVI SUKOB CARA I PAPE
- Javlja se ponovni sukob njemačko-rimskog cara i Pape. Prvi je bio zbog pitanja investiture.
Ovaj drugi je bio u vrijeme cara Fridrich I. Barbarossa (1152.-1190.) koji po novljo okuplja i
organizira Njemačku i želi proširiti svoju državu na područje Italije i Papinsku državu. Želi i
djelovati na uređenje samog ustrojstva Crkve i želi izabirati Papu.
- Kada su kardinali izabrali papu Aleksandra III. (1159.-1181) on izabire Viktora IV. za
protupapu svog Papu jer nisu u Rimu prihvatili ovoga kojeg je on predlagao. Zato ih
Aleksandar III. izopćuje iz Crkve. Ta borba traje 17 god. Fridrich je nastojao i vojskom
napasti Rim. Papa zato odlazi u Francusku i tamo boravi 3 godine. Kada se ti odnosi malo
smiruju vraća se u Italiju ali ostaje u Beneventu. Zbog cijelog tog sukoba Aleksandar traži
od Fridricha da potpišu mir i to u Veneciji. Sami gradovi iz sjeverne italije staju u obranu
svoje autonomije i podržavaju Papu. Papa 1177.g. iz Ankone kreće brodom za Veneciju ali
se zaustavlja na Palagružu pa odlazi na Visa i u Zadar. Te slučajno posjećuje Hrvatsku i
neočekivano. Nakon toga odlazi u Veneciju i sklopio je mir sa carem. Time dobiva svu
oduzetu zemlju svih gradova i Papinskoj državi te daje Papi i Biskupima pravo upravljanja
Crkvenim dobrima. Odustaje od uplitanja u organizaciju Crkve.
- U Rimu 1179.g. Papa održava III. lateranski koncil. Želi pokazati koliko je moćan Papa i
svoj autoritet. Na tome saboru potvrđuje autoritet Pape. Na tom koncilu se rješavaju i neka
druga pitanja. Rješava se pitanje konklava, pitanja biskupa,…
PROBLEMI S ENGLESKIM KRALJEM
- Kralj Henrik II (1154.-1189.) želi utjecati na Crkvu u Engleskoj. Ima iste
tendencije kao Fridrich Barbarosa. On želi ukinuti povlastice koje ima kler (a to je
neplaćanje poreza). On im zabranjuje da kler sa područja Engleske ne smiju putovati iz
zemlje bez kraljeva znanja. Želi imati Crkvu pod svojom kontrolom. Zabranio je i utok na
Rim – nisu smejli tražiti riješenje pitanja i problema u Crkvi. On je htio riješšavati i pitanja
koja su vezana uz Crkvu bez ovisnosti o Papi.
- Biskup Canterburya Tom Becket se protivio odlukama koje je kralj propisao. Tom Becket
bježi u Francusku bez znanja cara jer je imao problema jer nije podržavao Kralja. Nakon 6
god. se vraća a po naredbi kralja ubili su ga vitezovi 1170.g. Zato se naoštravaju odnosi
između Engleske i Rima. Sam Toma je sahranjen svečano i narod se pobunio zbog tog
poteza kralja. 1173.g. Toma Becketa papa proglašava svetim. Zbog pobune pučanstva i
aristokracija kralj se pobojao da ga skinu s trona pa se odlučuje na pomirenje sa Papom i
Crkvom nakon čega je trebao izvršiti pokoru koja se sastojala od hodočašća na grob svoje
žrtve – Tome Becketa.
62
HERETIČKI POKRETI
Radi nastajanja raznih pokreta i hereza javlja se potreba za INKVIZICIOM - Istražni
postupak protiv heretika
PATARI - krivovjerni pokret koji se javlja u Milanu u 11. st. - siromašni puk koji se zovu PATARIJA
- Njihova prva ideja je bila potreba obnove Crkve i provođenje reformi. Biskupi su se
oslanjali na taj pokret u obnovi crkve i provođenje reformi. Zbog te potrebe reforme ne idu u
smjeru u kojem su išli redovi Evanđ. života pa se udaljavaju od Crkve i počinju ulaziti u
heretička učenja i krivovjerna tumačenja. U 12.st. jača religiozno oduševljenje te se veliki
broj siromašnih njima priklanjaju. Oni se na početku brinu o hodočasnicima te grade
gostinjci prema hodočasničkim mjestima, grade i crkave i u gradovima a u tome im pomažu
bogati građani.
VALDEŠKI POKRET - U pokretu se javlja potreba za većom pokorom i čudesima i obnovom ali malo po malo
kreću u heretička tumačenja… Naglašavaju pokoru i teže novim mističnim iskustvima.
- Poziv na život u siromaštvu
- Petar Valdez pokreće sav taj pokret a bio je lionski trgovac. On budući da je bogat, razdjelio
imetak i kreće u novom smjeru. Pokret dobiva naziv prema njemu. Njegovi sljedbenici su
Kristovi siromaski, lionski siromasil ili valdezi. Neuki počeli su i propovjedati osim što žive
pokornički.
- Lionski biskup im je zabranio propovjedanje no papa Aleksandar III. odobrava njihov
pokret sirmoaštva a propovijedati mogu samo ako to odobri mjesni biskup. Tako neki
propovjedaju ali samo o načinu njihova života. Nisu se pridržavali odredaba koje im je dao
Papa i biskupi pa su se počeli udaljavati od crkvene neuke. Neki prihvaćaju heretička učenja
te se oni pomalo odjeljuju od Crkve.
KATARSKO – DUALISTIČKI POKRET - Napadi na materijalno bogatstvo Crkve i vlasti. Imaju negativan stva prema materijalnom
svijetu i žele se vratiti ka evanđeoskim idealima.
- Nauk: materijalni svijet je zlo kojeg je stvorio Sotona, Bog je stvorio nebo i duhovni svijet a
to je dobro. Njihova nauka kaže da Bog na to materijalni svijet šalje svog anđela – Krista –
da spasi zarobljene duše iz materije tijela. Ta dualistička filozofija kreće i puno prije.
- Spasiti se mogu “čisti”, koji prolaze kroz oslobođenje i čišćenje kroz askezu. Ime dobivaju
po riječi “Čisti” – katari – katarza = pročišćenje, grč. kαταρόσ = čist. Da bi postali čisti
odriču se od životinjske hrane, rada, bogatstva i braka
- Puk prihvaća njihova učenja jer se čini kršćanski nauk ali se vidi da je prožet dualističkim
učenjima – o 2 suprotstavljena božanstva.
- Iz toga pokreta javljaju se više različitih pokreta koji imaju u podlozi jednaki nauk:
- U Maloj Aziji- pavlićani
- U Bugarskoji i Makedoniji - bogumili
- U Francuskoj – albigenzi – po gradu Alba gjde su bili najrazvijeniji
63
- Kroz 11.st. sve do 13.st. nalaze se i u sjever. Italiji gdje se mješaju sa drugim pokretima
- Član se postaje obredom utješenja osoba prelazi u taj pokret obećanjima i krštenjem
knjigom – Sveto Pismo se stavi na glavu i moli se nešto.
- Vrlo teško za živjeti – mali broj članova
INKVIZICIJA
- Crkva je nastojala ustanoviti instituciju kako bi uvidjeli ta heretične nauke. Crkva je
smatrala da se te heretike i nevjernike može pridobiti samo obraćenjem ne silom
- U 12.st. Sv. Bernard bori se samo uvjerenjima a Papa Aleksandar III. se zauzima za
suzbijanje hereza obraćenjima i blagošću
- III. LATERANSKI KONCIL 1179.G. – osuđuje KATARE te ih izopćuje iz Crkve
- Sve veći broj pristaša katarsko-dualističkog nauka pa se želi nekako to suzbiti nekom
organizacijom.
- Heretici postaju opasnost i za društvo. Veliki broj pučanstva ne prihvaćaju Crkvu koja je
bogata u to vrijeme pa se lakše priklanjaju tih hereticima koji „teže siromaštvu“
- Papa Lucije III (1181.-1185.) i Friedrich I Barbarossa sklapaju dogovor prema kojima bi
heretici trebali biti izopćeni iz Crkve i državna vlast stavlja izvan zakona, mogu im se suditi.
- Heretike je u 11.st. osuđivao i spaljivao francuski kralj. U 12.st. to čine i drugi vladari
Europskih država. Često svjetovne vlasti ističu da tako brane vjeru i Crkvu
- Nakon dogovora Pape i Fridricha je institucionaliziranje jednog postupka koji se zove
INKVIZICIJA = ISTRAŽNI POSTUPAK PROTIV HERETIKA. Dolazi od lat. riječi
inquirere = istraživati ili inquisitio = istraživanje, ispitivanje.
BISKUPSKA INKVIZICIJA - Prema dogovoru pape Lucija III i Friedricha I Barbarosse organizira se biskupska inkvizicija
tj. u svakoj biskupiji biskup imenuje jednog svećenika i jednog predstavnika svjetovne vlasti
koji ISTRAŽUJU djelovanje pojedinih krivovjernika i heretika
- Problemi koij se javljaju u vrijeme te biskupske inkvizicije je ra da biskupi nisu imenovali
povjerenstva te na područjima biskupija su djelovali lokalni moćnici koji su mogli biti i bili
su često krivovjerci te zbog njihova utjecaja Crkva i svjetovna vlast nije mogla djelovati.
Tako su npr. bili Albigenški pokret u Francuskoj u kojem su najveći bogati građani bili
heretici pa biskup. inkvizicija nije mogla djelovati.
- Zbog toga 1224.g. Friedrich II. izdaje zakon protiv heretika po kojem ako biskupska
inkvizicija dokaže da je netko heretih po državnom zakonu se spaljuju na lomači.
PAPINSKA INKVIZICIJA
- 1232.g. papa GRGUR IX (1227.-1241.) pokušava naći riješenje vidjevši
neuspjeh biskupske inkvizicije, kako bi se izbjegli problemi, vođenje postupka protiv
heretika pridržava sebi. Tako on postaje voditelj istrage. Budći da on ne može voditi istrage
on vođenje sudova povjerava prosjačkim redovima.
- Ono što inkvizitro može je donijeti presudu koja je ili oslobađajuća i osuđujuća koju može
poništiti samo Papa. Nema vanjskih utjecaja na odluke Pape.
- Lui IX. i Friedrich II. donose odredbe da heretici podlježu svjetovnoj vlasti samo u
izvršenju kazne. Crkva ne izvaršava kaznu, ona samo oslobađa ili osuđuje.
64
- Prosjački redovi koji su vodili istrage imali su određene priručnike za vođenje postupaka. Po
njima saznajemo mnogo toga. Po njima postoje odredbe po kojima neki dolaze na biskupiju
izvršiti odredbe i pozivaju se heretici da se u roku od 30 dana prijave kao heretici. ako tu ne
čine inkvizitor kreće sam ka odlučivanju i traženju heretika. To čine po raznim prijavama.
Heretici budu privedeni te imaju mogućnost osigurati si svjedoke u svoju korist. Ako ih
nemaju vjerojatno će biti osuđeni. Osoba je mogla biti osuđena ako ima protiv nje dva
svjedočanstva.
- 1252.g. Inocent IV. dozvoljava torturu ali treba izbjegavati smrt i sakaćenje. Te torture
su bile različite od prisilne gladi, vješanja naopačke, žigovanje,… Ako nisu priznavali se
krivima osudili bi ih a zatim i ubili.
- Odluka suda i postupci su bili javni, pred crkvom ili na trgu.
- Osobe koje su bile podvrgnute torturama su najčešće priznavali da su krivi iako i neki nisu.
Oni koji su priznavali morali su činiti pokoru i pomirili su se sa Crkvom.
- Oni koji nisu bili krivovjerci i nisu priznavali herezu bili su osuđeni te po svjetovnoj vlasti
su bili spaljeni najčešće na lomaču.
- Crkva u procesu inkvizicije pokazuje veliki odmak od crkvene tradicije gdje se zagovara mir
i ljubav, obraćenje,… Crkva je željela obraniti svoje pravovjerje i zato je tako reagirala, ali
nije trebala tako reagirati i danas Crkva priznaje to kao jedan grijeh u povijesti Crkve.
- Inkvizicija se odnosila samo na one koji su kršćani
ŠPANJOLSKA INKVIZICIJA - Ona postaje državnom institiucijom u 15.st. i kao takva to je više državna inkvizicija.
- Dio španjolske je osvojen odd arapa a narod teži ka oslobođenju od Arapskih i
muslimanskih utjecaja. No to ne uspjevaju riješiti u potpunosti. Prinčevi Izabela i Ferdinand
u dvije regije ujedinili su ih sklapanje braka. Kao ujedinjena kraljevska obitelj organiziraju
vojsku kako bi se oslobodio taj dio Španjolske te tako kreće tzv. španjolske rekonkviste. I
oslobađaju se od muslimana. Oni mole dozvolu od Pape za ponovno osnivanje inkvizicije.
Papa Siksto IV. odobrio je uspostavu inkvizicije 1478.g. Inkvizicija postaje
državna institucija. Željeli su da Španjolska bude kršćanska država u kojoj nema nevjernika.
Kao takva biti će sigurna i jaka.
- Bore se protiv obraćenih židova – maranos i obraćenih muslimana – mariscos
- Crkva reagira na okrutnosti koje su se događale. Torture su bile jače nego što je to bilo u
Europi te im prigovaraju zbog okrutnosti.
PROSJAČKI REDOVI
- U vrijeme kada dolazi do krivovjerja u crkvi javlja se i oduševljenje za evanđeoski život koji
žele obnovu Crkve pa se pojavljuju nove redovničke zajednice koji ostaju u zajedništvu sa
crkvom.
- Pokreti imaju pozitivne ali i negativne posljedice. Javlja se i različite vrste hereza i
dualistička shvaćanja svijeta. Mali broj bogatog sloja se obraća i kreće životu u siromaštvu i
pokori, a među njima i neki svećenici i biskupi. Crkva u to vrijeme živi raskošno.
FRANJEVAČKI POKRET - Sv. Franjo iz Asiza nakon ranjavanja u rati i boravka u zatočeništvu zbog bolesti se povlači
se u samoću. Nutarnji Božji poziv osjeća 1205.g. u Crkvi svetoga Damjana. Pridružuju mu
se brojna subraća većinom laici a kasnije i svećenici. Piše Pravilo: želi i naglašava život u
siromaštvu te od milodari, propovijedaju i čine dobra djela drugima. Poziva na obraćenje
sve. Odlazi nekoliko puta Papi sa svojim pravilom ali tek 1209.g. Inocent III.
65
odobrava red koji se nazivaju Fratres minores koji su putujući propovjednici. 1212.g. –
Klara odlazi za njim te osnivaju samostan tj. 2. franjevački red. Nazivaju se klarise –
pravilo: samostansko obsluživanje. Pomažu siromasima i bolesnima. Fratri se bave
misionarenjem i propovjedanjem. Od 1216.g. okupljaju se u kaptole te se dijele na
provincije. 1219.g. odlazi u svetu Zemlju da bi pomirio kalifa… 1221.g. piše novo pravilo
Regula bullata jer zbog velikog broja redovnika morali su ga mjenjati i nisu ga mogli
obdržavati kao ono rpvotno - strogo. Povukao se u planinu, dobiva stigme. 1226.g. umire.
DOMINIKANCI - osnuje ga Dominik de Guzman koji je bio kanonik katedralnog kaptola. Putuje sa biskupom
Diegom te shvaća da ima veliki broj ljudi siromašnih za koje se nitko ne brine. U Francuskoj
susreće katare – krivovjerce.
- Obraća ih propovjedanjem i svojim primjerom siromašnog života jer smatra da se torturom
neće ništa postići. 1206.g. osnovan je ženski samostan u jednostavnosti i siromaštvu.
- Nastanio se u Toulouseu te počinje jedan križarski rat protiv katara. Prvi samostan
organizira sa subraćom u Toulouseu
- Odlazi se na IV. Lateranski koncil 1215.g. te tamo papa Inocent III odobrio je red i pravilo
sv. Augustina Pustinjaka po kojem se živi zajednički život u siromaštvu baziran na
propovjedanje i časoslov.
KARMELIĆANI - Nekada: prorok Ilija na brdu Karmelu. To su bili straokršćanski anahoreti i pustinjaci se
pozivaju na proroka. Na početku su se zvali “Red bl. Djevice Marije od brda Karmela”
nastao je 12./13.st.. Oko 1208.g. nastaje pravilo te se nazivaju pustinajci sa Zapada.
- U 13.st. napuštaju sv. Zemlju te odlaze na Siciliju, Englesku i Francusku. Inocent IV (1243.-
1254.) odobrava novo pravilo. Od pustinjačkog reda postaju prosjački red
AUGUSTINCI - 1. Pustinjaci sv. Augustina – 13.st. udružuju se prosjački redovi sa pravilom sv. Augustina
- 2. Augustinci – kraj 13.st.
- U 14.st. 300 samostana
66
SREDNJOVJEKOVNA CRKVA
TEOLOŠKA SVEUČILIŠTA
- Teološka znanost – sustavno povezivanje datosti kršćanske objave i njeno razumsko
poimanje
- Od vremena Aleksandrijske škole preko crkvenih otaca kristalizira se kršćanski nauk. Kako
se razvija taj nauk te dolaskom novih naroda dolazi i do vremena zatišja jer se pokrštavaju
narodi. Te u 9.st. počinje znanost bujati zbog pojavke teoloških rasprave na Zapadu a
raspravlja se o Božjem predznanju. O tome piše monah Gottschalk. U 11.st. imamo i
rasprave o euharistiji u kojima sudjeluje poznati teolog Bernard iz Toursa. Od 12.st. javljaju
se teolozi koji proizlaze iz prosjačkih redova i to iz dominikanaca: sv. Albert Veliki i sv.
Toma Akvinski.
- Pred krajem 12. i kroz 13. st. javljaju se franjevci: sv. Bonaventura i bl. Ivan Dun Scott
EUROPSKA SVEUČILIŠTA
- U to vrijeme dolazi do pojave Sveučilišta (od 12.st.) – Salerno, Bologna, Pariz i Oxford
- U 15. st. postoje oko 40 sveučilišta u Europi a sredinom 14.st. prestižna sveučilišta u Pragu,
Beču i Krakowu.
- Znanstveni rad sa samostana polako prelazi na državna sveučilišta
- Razvija se pokret SKOLASTIKA koji je vezan uz teološku znanost a to je kršćanska
srednjovjekovna filozofija tomističkog usmjerenja. Ide se za razumskim tumačenjem Objave
i Svetog pisma koja se bazira na Platonovoj i Aristotelovoj filozofiji.
- SKOLASTIK je prof. koji predaje teologiju i filozofiju (kasnije i medicina) na europskim
Sveučilištima. Nastoje se diskusijom i naukom uz upotrebu filozofije (Aristotel)
suprotstaviti hereticima i uvjeriti ih u postojanje Boga, ne samo preko vjere, već i razumom
- Ograničenja tog nauka su poštivanje kršćanske dogme i poslušnost autoritetu. A autoriteti su
Biblija, Crkveni oci i odluke koncila
- Otac skolastke je Anzelmo iz Canterburya (+1109.) koji je pokušao razumski proučiti cijelo
područje vjere. Imamo i oca kanonistike a to je Grazijan iz Camaldolia koji je 1140.g.
nastojao sve pravne kanone staviti na 1 mjesto te nastaje Decretum Gratianum (nešto kao
CIC).
- Vrhunac skolastike je u 13.st. kada se upotrebljava Aristotelova filozofija
- ALBERT VELIKI (+1280.) koji je bio dominikanac i teolog koji sustavno upotrebljava
aristotelovsku tj. filozofsko-teološku metodu
67
- TOMA AKVINSKI (+1274.), dominikanac, piše Summa theologica koja je cijelovit prikaz
kršćanske vjere na teološkim temeljima gdje prikazuje spoznaju Boga na znanstvenim filoz.-
teološkim temeljima.
- BONAVENTURA (+1274.) – franjevac koji ističe ljubav prema Bogu i na njoj temelji
spoznaju o Bogu; njegova teologija ima pečat mističnosti. Bazira se na neoplatonističkoj
filozofiji
- DUN SCOTT (+1308.) – franjevac koji nastavlja Bonaventurinu filozofiju te naglašava
slobodu, volju i ljubav prema Bogu koja nas vodi ka spoznaji Boga, bavi se i kristologijom i
mariologijom
- SVEUČILIŠTE – UNIVERSITAS – označava zajednicu profesora i studenata koji se
izgrađuju i izgrađuju teološku nauku Crkve.
SREDNJOVJEKOVNI KONCILI
PAPINSKI KONCILI ili OPĆI KONCILI - Saziva ih Papa, a na njima sudjeluju biskupi. Bave se problemima vezanim za cijelu Crkvu.
- Pravo odluke koncila mogu donositi biskupi, iako sudjeluju opati i drugi dostojanstvenici.
- U srednjem vijeku imamo 7 općih koncila i to 4 koncila u Lateranu, 2 u Lyonu, 1 u Vienni
I. LATERANSKI – 1123.G. KALISTO II. (1119.-1124.) - Zbranjuje se simonije, Poštovanje Tregua Dei
II. LATERANSKI – 1139.G. INOCENT II. (1130.-1143.) - Odluke su: poništenje braka klerika od subđakona i redovnici sa zavjetima, izopćenje iz
Crkve hereticima, zabrana redovnicima ići na viteške turnire, studirati pravo i medicinu
III. LATERANSKI – 1179.G. ALEKSANDAR III. (1159.-1181.) - Odluke: donose se propisi za izbor pape (2/3 većina kardinalskih glasova), Biskup može
postati nakon 30.g. života, uvode se učitelji pri katedralama za poučavanje klera
IV. LATERANSKI – 1215.G. INOCENT III. (1198.-1216.) - Odluke: govore o uskršnjoj ispovjedi i jednogodišnjoj pričesti, zabranjuje se tajni brakovi
I. LYONSKI – 1245.G. INOCENT IV. (1243.-1254.) - Na saboru se raspravlja o gubitku crkvenih dobra i provali mongola
II. LYONSKI – 1274.G. GRGUR X. (1271.-1276.) - Raspravlja se o mogućnosti pomoći Jeruzalemu, traži se i Crkvena obnova te nastojanju da
se crkve ujedine sa Bizantom i Crkvom u Grčkoj. Određuju se konklave pri izboru Pape i
ograničenju vremena za sam odabir (uskračuje im obroke).
VIENNA (1311.-1312.) KLEMENT V. (1305 -1314.) - Sabor se bavio ukidanje Templara na nagovor franc. kralja, bavi se i porblemima Crkve tog
vremena
PAPINSTVO POD FRANCUSKIM UTJECAJEM
68
- Sukob papinstva i cara zbog pretenzije na Papinsku državu. Inocent IV. (1243.-1254.) traži
pomoć francuskog kralja te odlazi u Francusku gdje je održao koncil 1245.g. Nakon njega su
i Pape bili dva francuza: Urban IV. i Klement IV.
- Veliki dio Italije je pod francuskom upravom.
- Dolazi do neslaganje kardinalskog zbora jer je izabran Grgur X. (1272.- 1276.). Nakon
njegove smrti javlja se porblem izbora pape 1294.g. kada je izabran Celestin V. (1294.). Bio
je izabran samo da se popuni Papinska stolica jer se kardinali nisu mogli dogovoriti. On je
bio pustinjak koji je život posvetio molitvi i askezi. Zato što je bio to izabrali su ga misleći
da će njime moći manipulirati. Kardinali su zahtjevali da se imanuju novi kardinali te je
imenovao novih 12 kardinala i to francuza.
- Dijelio je oproste, povlastice i nadarbine (dobra kojima može upravljati). Zbog toga se
javljaju velike neprilike u Crkvi i zato se Papa odrekao službe.
- Nakon njega izabran je Bonifacije VIII. (1294.- 1303.) koji nastoji urediti ono što je Celestin
krivo napravio. Teži ka preuređenju Crkve te ukida povlastice i dispenzije a time je stekao
velik broj neprijatelja i to:
JOAKIM DE FIORE I “SPIRITUALCI” - Javlja se pokret kojeg osnuje opat cistercitskog samostana i želi osnovati novi samostan
pustinjaka. On je bio oduševljen papom Celestinom V. i smatrao ga je da je on onaj koji će
obnoviti cijelu Crkvu te ga nazivaju “anđeoski papa”. No nema teološkog znanja no piše
apokaliptična djela. On uspoređuje NZ i SZ te tumači kako povijest ima 3 razdoblja:
- 1. Razdoble Boga Oca – vodstvo oženjenih
- 2. Razdoblje dolaska Isusa = Boga Sina – Crkvu vode tjelesno-duhovni ljudi tj.
svećenici
- 3. Razdoblje Duha Svetoga – Crkvu vode redovnici i monasi a to je započelo
izborom pape Celestina V.
- Njegov nauk je porglašen heretičnim te je osuđen na IV. Lateranskom koncilu
- Ima veliki broj pristaša te se i nazivaju “franjevci spiritualci”. Franjevački red nailazi na
krizu koju pokušavaju riješiti sv. Antun Padovanski i sv. Bonaventura.
- neprijateljski su raspoloženi prema novom papi Bonifaciju smatrajući da je on skinuo
Celestina sa vlasti.
RIMSKA OBITELJ COLONNA - Iz te obitelji imaju 2 kardinala te na konklavama pokušavaju porgurati svoga Papu.
- Nastojali pridobiti papu zbog većeg utjecaja u Rimu no on pokazuje naklonost obitelji
Orsini. Zato Colonna napada papinu obitelj te on im prijeti crkvenim kaznama te i organizira
napad protiv njih. Papa odlazi u Francusku i sa kraljem dogovaraju urotu. Te dolazi i do
sukoba sa Francuskim kraljem.
SUKOB S FRANCUSKIM DVOROM
- U Europi je teška politička situacija. Papa nastoji uspostaviti mir ali postaje neprijateljem
francuskog kralja. Francuskom vlada Filip IV. Lijepi (1285.-1314.) koji ne priznaje
srednjovjekovno poimanje vlasti po kojoj on ima svu vlast direktno od Boga i zato može
raspolagati crkvenim dobrima i službama. Ono što vladari priznaju Papi je njihova duhovna
vlast i prvenstvo u duhovnim stvarima i moralu.
- Papa Bonifacije želi ostvarenje mira i sprečavanje povrede crkvenih prava te se izmiriti sa
Francuzima.
- Zbog porblema sa Spiritualcima, francuskim dvorom prijetio je raskol unutar Crkve. Bulom
Ausculta fili protivi se svim postupcima francuskog kralja te poziva francuske biskupe i
teologe da dođu u Rimu da zajedno riješe nemire. Kada bula dolazi u Francusku bula je bila
69
spaljena i pokazana druga po kojoj Papa osporava kralju samostalnu vlast. Francuski biskupi
i teolozi u Rimu s papom pišu novu bulu Unam sanctam: kojom žele ukazati da postoji:
1. samo je jedna, sveta, katolička Crkva, izvan nje nema spasenja
2. da ima 2 mača vlast i to duhovnu i svjetovnu (vladari)
3. da je svjetovna vlast podređena duhovnoj po kojoj Papa ima pravo osopravati neke
odluke kraljeva a sve zato jer papa ima vlast od Boga
4. da je kralj podložan rimskom biskupu koja je neophodna za spasenje
- Papini legati noseći bulu u Francusku bio je zarobljen pa je Papa posegnuo za Crkvim
kaznama protiv kralja. Papa je od njih okrivljen za herezu. Napadaju Rim i zarobljuju Papu
u grad Anagnin no vidjevši da se ništa ne sređuje oslobođuju ga i vraćaju u Rim. Papa nakon
toga brzo umire
“AVIGNONSKO SUŽANJSTVO”
- Avignonsko sužanjstvo je termin kojim se označava boravak i djelovanje papa u gradu
Avignonu u Francuskoj od 1309.-1377.g.
- 1305.g. izabran je za papu francuski kardinala Klement V. (1305.-1314.) te je ustoličen u
Lyonu gdje je bio i biskup. Nakon ustoličenja ne odlazi u Rim nego ostaje u Francuskoj i
djeluje iz same Francuske. Za prestolnicu uzima sam grad Avignon i to od 1309. g. - Papa je bio pod ujecajem franc.kralja. pomalo se gubi ideja o papi kao Petrovom
nasljedniku, ali i o papinskoj državi koja je pod utjecajem francuskom upravom
- Problem u to vrijeme je to što nema općeg crkvenog jedinstva.
- Jedan od avinjonskih papa je bio Ivan XXII. (1316.-1334.) koji svrgava njemačkog
cara Ljudevita Bavarskog (1314.-1347.) jer je taj htio ujedinjenje i vraćanje Pape u Rim.
- Ljudevit Bavarski jer ga Papa eskomunicira iz Crkve 1326.g. sa teolozima piše spis
Defensor fidei (branitelj vjere) kojim osporava crkvenu hijerarhiju te traži demokratsko
uređenje Crkve. Kaže i da papinstvo nije božanskog porijetla te tako razvija antipapinske
osjećaje. Kaže i da narod ima pravo vlasti u Crkvi po kojem narod može pozvati Papu na
odgovornost a to sudjelovanje naroda naziva se KONCILIJARIZAM
- S drug strane se javljaju neki drugi porblemi. Dolazi do pojave razvoja administracije,
razvoj monetarna ekonomija: skupljanje poreza, povlastice, nepotizam, trgovina
relikvijama...
- U to vrijeme sam Papa u Avignonu unosi neke pormjene unutar same Crkve. Uvodi se
svetkovina Sv. Trojstvo, moljenje Angelus, procesiju Corpus Domini, te se osniva tzv.
Rimska (Sveta) Rota (provođenje Rimskog kanonika). Crkva je podjeljena po kojoj neki
žele da se Papa vrati u Rim a neki ne.
- Sužanjstvo završava poticajem i utjecajem sv. Katarine Sijenske koja odlazi u Avignon i
traži da se vrati u sam grad Rim. Grgur XI (1370.-1378.) se vraća u Rim 1377.g.
70
VELIKI ZAPADNI RASKOL
- Događa se neposredno nakon Avignonskog sužanjstva od 1378.-1417.g.
- Ubrzo nakon vraćanja pape u Rim dolazi do velikog raskola. Nakon smrti Grgura XI. 1378.g. potreban je bio izbor novoga Pape. Konklave su se događale u Rimu. Građani Rima
tražili su i stvarali su pritisak na konklave tražeći da novi Papa bude talijan tj. rimljanin da
ne bi došlo do ponovnog odlaska iz Rima. Izabran je Urban VI. (1378.-1389.). No
veliki broj bisupa i kardinala – francuza rekli su da taj Papa nije pravovaljnano izabran zbog
pritiska kojeg su izabrali. Zato u Avignonu francuski kardinali izabiru novoga papu i to
francuza Klement VII. (1378.-1394.) koji ostaje u Avignonu. Papu Urbana su čak
proglasili nesposobnim i mentalno bolesnim.
- Oboica papa su se smatrali zakonski izabranim papama i branili su svoje pravo
- Raskol traje 40.g., a jedan i drugi organiziraju svoju kuriju i svu administraciju
PROBLEMI KOJI SE JAVLJAJU: - Kršćanstvo podjeljeno na 2 dijela:
- -pristalice pape u Rimu
- -pristalice pape u Avignonu
- Međusobna izopćenja – svi kršćani izopćeni
- 1394.g. Pariško sveučilište donosi tri moguća rješenja::
1. via cessionis - dobrovoljno odricanje jednog od Pape
2. via compromissi - izbor suda koji će Papa biti onaj pravovaljani
3. via concili - tko će biti Papa odlučuje opći konci
RIM AVIGNON
Urban VI (1378.-1389.) Klement VII (1378.-1394.)
Bonifacije IX (1389.-1404.) Benedikt XIII (1394.-1417.)
Inocent VII (1404.-1406.)
Grgur XII (1406.-1415.)
71
KONCILIJARIZAM
- Odlučilo se da samo opći sabor može riješiti raskol
- Iako je Papa iznad koncila i prema tome nitko mu ne može suditi osim Boga, ovim koncilom
se to pokušava svrgnuti jer se smatra da je Koncil iznad Pape.
- Kao PRIVATNA OSOBA – može biti krivovjerac ili duševno bolestan
- U načelu konciliarizma i KARDINALI i CAR smatraju se i zaštitnici rimske Crkve pa se u
tom saboru traži i njihova riječ. Oni sazivaju i vode sabor. Crkveni pravnici koji su dali kao
riješenje tih problema ona tri puta sudjeluju u sazivanju sabora
- Imamo problem jer od Grgura VII. i Decretus papae sabor može samo sazvati papa.
- Sabor ipak sazivaku kardinali i dr. 1409.g. Sabor u Pisi. Na saboru sudjeluju i
kardinali, crkveni pravnici, teolozi,… Oni smatraju da su oba Pape krivovjerci i kao takvi
moraju ostupiti sa svoje službe. Novog Papu kojeg izabiru u Pisi je Aleksandar V.
(1409./’10.). Niti jedan od onih krivovjernih Papa ne žele se odreći službe. Pa od tada
imamo u isto vrijeme 3 pape. Nakon smrti Aleksandra V. izabire se novi Papa i to Ivan
XXIII. (1410.-1415.)
SABOR U KOSTANCI
- Kralj Sigismund (1410.-1437.) traži da sve Pape dođu na sabor u Kostanci
1414.g. Sam sabor kojem prisusvuju i kler, svejtovna vlas,… traže da se sva 3 pape
odreknu vlasti.
- Na saboru se po prvi puta odlučuju po pojedincima nego po nacijama (ne po broju biskupa i
kardinala). A pošto sudjeluju samo 5 nacija, toliko ima glasova u saboru. To su učinili tako
jer su se bojali da će Francuski kardinali koji su većina ponovno izabrati svoga Papu.
DONEŠENE SU ODLUKE:
- 1. da se svi trojica svrgnu sa vlasti
- 2. izabran novi Papa Martin V. (1417.-1431.)
- 3. osuđeno krivovjerje Jana Husa
- 4. Donesen je dekret Haec sancta po kojem sabor zakonit po Duhu Svetom te da sabor
predstavlja odluke cijele Crkve a ne pojedinog naroda ili kardinala. Odlučili su da vlast koju
sabor ima je neposredno od Boga. Odluke sabora vrijede za sve tj. svaki kršćanin i Papa se
mora pokoriti odlukama
REFORME KOJE TRAŽE KONCILIARISTI I TRADICIONALISTI - 1. Sabor je kao vrhovna instanca u Crkvi kojem se podvrgava i sam papa (to potiču
svjetovni vladari Njemačke i Engleske)
- 2. Crkveno vodstvo ima Papa po teolozima i tradicionalistima.
- Kako bi došlo do riješenja dolazi do kompromisa po kojem crkveno vodstvo ima Papa a da
će se sazivati sabor svakih 10.god. ali potrebno je da se sazivaju i nacionalni Sabori.
- Sam sabor nakon 4 godine zatvara novi Papa Martin V. 1418.g.
PITANJE JANA HUSA
72
- Čeh, 1400.g. zaređen je u Pragu. naučavao je na njihovim sveučilištima. Upoznao se s
idejama Johna Wycliffa. On je uvidio problem Avignona te napada papu u Avignonu.
- Suprotstavlja rastrošnom svećenstvu svoju “spiritualističku crkvu predodređenih”, zalaže se
za evanđeosko siromaštvo te kaže da samo oni koji su čisti od grijeha mogu biti u Crkvi. A
oni koji to nisu nemjau pravo biti dio Crkve. Niječe Crkvu kao sakramentalnu zajednicu
spasenja u Kristu i mogučnost spasenja samo u crkvi. Naučavanjem odlazi u heretičku
nauku. Crkvi niječe mogućnost spasenja. On povezuje Wycliffove ideje i mješa ih sa
idejama češkod nacionalizma. Jer je Češka tada pod utjecajem Njemačke i svi biskupi u
Češkoj su Njemci.
- Njega je izopćio ga Ivan XXIII. no na stranu Husa staje češki kralj Vjenceslav pa sam
pokret postaje nacionalni. Jan je osuđen na krivovjerje te je na samom saboru spaljen na
lomači. Zbog toga 1420.-1431.g. izbija “HUSITSKI RAT” između Češke i Njemačke.
Češka se želi osloboditi utjecaja Njemačke.
SABOR U BASELU-FERRARI-FIRENCI
- Po odlukama Sabora u Konstanci koji je odlučio da se saziva sabor svakih 10 godina, sazvan
je 1431.g. sabor a saziva ga Martin V. Nedugo nakon otvorenja Papa umire pa ga
nastavlja novi Papa Eugen IV. (1431.-1447.)
- I dalje postoje sukobi sa koncilijarističkom strujom kojeg papa želi ukinuti. Dolazi u sukob s
njima te se sabor premješta u Ferraru. No ponovno je isti sabor premješten u Firencu gdje se
vodio od 1439.-1442.
- Na saboru se nastoji vratiti ponovna UNIJA sa istočnom Crkvom. U to vrijeme u Firencu
dolazi car Ivan Paleolog VIII. (1425.-1448.) i carigradski patrijarh
Genandije II. koji rade na toj uniji. 1439.g. donesen je Dekret o uniji Laetentur
coeli gdje se rješava primat Rimske Crkve i Filioque koji je sam car i patrijarh smatrao da se
može uvesti i u Istočnoj crkvi. No nakon nekoliko godina i pokušaja provođenja tog dekreta
car Kostantin XI. (1448.-1453.) traži pomoć od Zapada zbog napada Osmanlija.
No njemu se nitko ne odaziva i odbijaju ga. 1453.g. Carigrad pada u ruke Turaka. I od tada
budući da nema odgovora sa zapada nema ni unije sa Zapadom. Od 1459.g. Moskva postaje
„treći Rim” gdje boravi patrijarh.
- Unija sa zapadnom Crkvom opozvana 1472.g.