TITOVA JUGOSLAVIJA
2
Urednik: Ţeljko Lj. Krstić
Adresa: KaraĊorĊeva 84,
14.ooo Valjevo, Srbija.
Kontakt : [email protected]
Mob.tel.: 065 300 1996
Naslovna strana: Deponija u Vinĉi
.
SADRŢAJ:
Vladimir Adamović- feljton :
Lice i naliĉije Jocipa Broza,
Branislav Lalić : Milovan Đilas
Miroslava O. Krstić : Biografija J.B.
NIN- ovi od 1976 do 1980. :
Pesme posvećene Titu
SATIRA: Joca i Jarcan
Sahrana : J.B.T. 1980 i delegacije.
In memoriam: Dobrica Ćosić
Mali narodi : Luţiĉki Srbi
Josip Broz – Tito ( 1892 – 1980)
Uvodnik: U realnom sagledavanju Titovog
ţivota , u njegovim poslednjim godinama, pored
ostalih izvora kosritio sam brojeve NIN-a , od
1976 do 198. IznenaĊuje , kolko su teme aktelne i
danas: poplave, deponije, nameštanje fudbalskih
utakmica, problem sa zapošljavanjem mladih,
proganjanje struĉnjaka u preduzećima. U
meĊuvremenu Novi Pazar je zamenio Trst, što se
tiĉe farmerki, koje su tada postale popularne.
Narkomanija je prepoznata kao problem.
Huliganizam nije ni postojao. Mada je kriminal i
tada postojao u svim svojim oblicima. Smrtna
kazna je bila aktuelna ali se slabo primenjivala.
Gledajući fotografije Tito je stario od 1972 godine.
U poslednje ĉetiri godine to je bilo rapidno...
TITOVA JUGOSLAVIJA
3
VLADIMIR ADAMOVIĆ
Lice i naliĉije Jocipa Broza,
Feljton u Politici; maj, 2010.
„ Klasiĉan obrazac: otac alkoholiĉar,
majka, kao i kod Staljina i Hitlera, neţna,
poboţna, pravedna, poštovana u selu – sve
se u potpunosti slaţe. O majci Mariji
govorio je veoma pohvalno: „ Ona je bila
jako solidna... nije
htela da vide
susjedi da nema
....ja sam majku
volio....Kod Broza
: „ Teţnja ka moći
je samo pokušaj da
se kroz aktivni
ţivotni napor i
posebni ţivotni stil
neutrališe to
osećanje manje
vrednosti. Ukoliko ta teţnja ka moći , u
pokušaju da nutrališe osećanje manje
vrednosti, posebno svoj cilj, obiĉno
dolazi do neurotiĉnog ili karakternog
poremećaja... ( Istakao , Ţ.K. ) Da bi se
izvukao iz anonimnosti , sivila, gomile
dece, trebalo da izabere izuzetnost. Tako
je izuzetnost postala Brozova osnovna
osobina: Takvo drţanje je izviralo iz
njegove liĉnosti: Tito je uvek u svemu
drţao do svog dostojanstva, do svoje
izuzetnosti...sve njegovo, odelo, konj,
oruţje moralo je da bude izuzteno, iznad
ostalih – kaţe Đilas. ..Vremenom: „
Izuzetnost se pretvara u teţnju ka luksuzu,
koja je kod Tita posle 1945. jedno vreme
imala razumne granice, ali koja je , kako
je stario, uzela nesluĊene razmere. Broz je
poĉeo da se ponaša ko monah, a njegovi
saradnici kao dvorani. ( Istakao Ţ.K. )
To je bio klasiĉan renesansni dvor, na
kojem su se dvorani svim sredstvima
borili da steknu milost gospodara,
ogrezlog u luksuzu....Ţiveo je 88 godina,
što je još jedan dokaz o biološkoj
superiornosti. Imao je snaţan odbrambeni
sistem, i telesni i psihiĉki. ...dijabetes sa
pratećom komplikacijom na srcu i drugim
organima, koji je na kraju, kao što se
dešava, doveo do blokade cirkulacije u
jednoj nozi, sa
poslediĉnom gangrenom,
samo pokazuje da se
razboleo na kraju svog
biološkog veka, jer neko
ko je preţiveo ono što je
Broz preţiveo, ( jedno
ranjavanje u Prvom i tri
puta u Drugom svetskom
ratu, operacija ţuĉne kese)
retko da bi doĉeko i
sedmu deceniju.
NARCIZAM : Imao je snaţno naglašeni
telesni narcizam: 12. Aprila 1946. godine,
u svojoj 54. godini piše Zdenki, trećoj, ali
nevenĉanoj ţenin: „ Ja sada ustajem u 6
sati ujutru i jašem svakog dana. Danas
sam poĉeo da igram tenis, jer sam postao
suviše trom.1
1 Ako se paţljivo zagledaju slike Josipa Broza, moţe se
zakljuĉćiti da je u posleratnom periodu bio dobro drţeći i u
1953 g. u kojoj je eliminisao svog bliskog saradnika
Milovana Đilasa. Na slikama sa jednog mitinga slikan je sa
leĊa; Odeven u belu uniformu , po poloţaju tela i drţanju
moţe se zakljuĉiti da je tada bio na vrhuncu. Slike iz kraje
60 već govore o procesu starenja. Da bi ono postalo
oĉiglednije s poĉetka sedmadesetih. ( Ustav SFRJ je donet
1974 g. ) u drugoj polovini sedamdesetih vidi se da je
ostario , uprkos drţanju do lepih odela, starsot se nije
mogla sakriti. Na jednom mestu , na kojem Tito drţi
sastanak, vidi se izbezumljenost prisutnih iz najbliţeg
okruţenja. Pored Tita , tih godina, obiĉno je sedeo Stane
Dolanc, savezni sekretar za unutzrašnje poslov e. I ako u
TITOVA JUGOSLAVIJA
4
..Kondotijeri su lutalice, plaćeni vitezovi,
avanturisti. Broz je od ranog puberteta
poĉeo sa lutanjem, da bi se smirio tek u
maju 1980. U poĉetku je poĉeo da luta po
Hrvatskoj i Sloveniji, a kasnije se upuštao
u na dalje ture...Biografi su , bez većeg
uspeha, tragali su za njegovim ideološkim
opredeljenjima. Broz je 1913. godine
otišao u vojsku, uskoro ga je zatekao rat.
Izgled da je bio dobar vojnik
austrougarske vojske. O tom periodu
njegovog ţivota ne postoje podrobnij i
podaci , a no što je objavljeno sve je već
poznato , osim da je uĉestvovao u
borbama u zapadnoj Srbiji 1914. (
Istakao Ţ.K. ) Boravak na ruskom frontu,
u Karpatima, takoĊe je dobro poznat.
Tamo je trebalo da dobije medalju za
hvatanje ĉetiri zarobljenika, ali je uskoro
ceo puk pao u rusko zarobljeništvo 1915.
Broz je u svojim autobiografskim
kazivanjima rekao da je ušao u Partiju
1920. godine, dakle, kada je imao
dvadeset i osam godina. Ideja da je Tito
svesno odabrao partiju kao sredstvo kojim
će stvariti svoj deĉiji san- biti bogat,
moćan, poštovan- i tako neutralisati
snaţno osećanje bede, siromaštva i
poniţavajućeg poloţaja, koji je poneo iz
detinjstva u adolescenciju , ali i ka zrelim
godinama, ako i njegova snaţna odluka da
se toga reši, sinula mi je odavno, kada sam
jednom slušao delove intervijua koji je sa
njim vodio Veljko Bulajić. Tito je
govorio o svoji razmišljenjima da
emigrira u Ameriku, negde oko 1910 .
godine. Period boravka u kaznionicama (
1929-1934), potom brojni boravci u
Moskvi i Parizu, kao i brojna putovanja po
poznim godinama Tito je 1978 .g zvaniĉno posetio SAD
a 1979 g. presedavao Nesvrstanima u Havani.
Jugoslaviji, poptuno su neistraţeni deo
Brozove biografije. ...Kako je biološki i
samim tim maskulno popuštao , dolazilo
je do naglašenih znakova feminiziranosti –
pomno ofarbana 2i ondulirana kosa,
manikirani nokti. Vuĉijak je zamenjen
pudlicama, vitak stas postepenom
preteranom gojenju. Uţivanje u jelu,
njegov omiljeni hobi, zaokruţio mu je
figuru. Inaĉe, bio je upadljjivo lep; to sam
u mladosti ĉuo od brojnih sagovornika.
Kad se 1945. godine pojavio na kongresu
Antifašistiĉkog fronta ţena- AFŢ, ovacije
koje je doţiveo nisu bile znak
oduševljenja delegatkinja što vide
generalnog sekretara nego što vide i
upadljivo privlaĉnog muškarca. .
Njegov autoritet je, u poĉetku, sve do
poĉetka ustanka, proizilazio iz statusnog
mesta – bio je number oline jedne partije
koja je u potpunosti prihvatila boljševiĉka
pravila orgnizacije. . Naime, kada je 1903.
došlo do sukoba u tadašnjoj ruskoj
Sociodemokratskoj partiji oko prve taĉke
budućeg satusa Partije, mnogi delegati
tog briselsko- londonskog kongresa, nisu
shvatili o ĉemu se radi. A radilo se
jednostavno o tome da grupa delegata
koju je predvodio Lenjin – boljševici,
traţila da partija bude organizovan
odred..monolitna i borbena, ĉvrsto
organizovana, disciplinovana i voĊena
iz jednog centra imati ĉvrstu disciplinu.
2 Knjiţevnik Ivan Ivanović, zbog svog romana „
CRVENI KRALJ“, objavljenog 1972 g. je izgubio posao
profesora knjiţevnosti u Kuršumliji, jer se predpostavljalo
da je sa tim naslovom aludirao na Titovu ofarbanu kosu.
Inaĉe ceo roman je posvećen prljavim i zakulisnim
igrama u domaćem fudbalu fudbalera od BG. klubova.
Kaţnjen je dve godine zatvora, uslovno na dve godiune.
Ivo Andrić, naš jedini nobelovac, je zamerio Ivanoviću što
se nije suoĉio sa odlsakom u zatvor. Posle toga desila mi
se mnogo veća kazna- niko nije smeo ( hteo) da ga
objavljuje. Ostao je , ipak, poznat po romanu : “ Arizani”.
TITOVA JUGOSLAVIJA
5
Dakle, Broz je bio primus inter
pares; njegovi sardnici i saborci su mu se
povinovali zbog autoriteta koji je sa
sobom nosila njegova funkcija. Slušali su
ga jer je bio generalni sekretar, jer su
bili obuĉeni da mu se bespogovorno
pokoravaju, a ne zato što je on bio Josip
Broz, a ksanije sam Tito. Taj statusni
autoritet nije samo proizilazio iz
partijskog statuta, nego prevashodno iz
naĉina na koji ga je Staljin primenjivao.
On je već tada bio harizmatska liĉnost i
svoju harizmu genseka – generalnog
sekretara, prenosio je na sve sestrinske
partije, tako da je to mesto već i pre
dolaska odreĊene liĉnosti Gorkić, Broz,
nosio odreĊeni
autoritet.
NEPRIKOSNOVEN
I OKRUTAN
MeĊutim, Broz se
brzo pretvara u Tita.
On za Moskvu dugo
ostaje Valter, ali u
zemlji uporno radi na
tome da svoj statusni
autoritet pretvori u
personalni. To mu, po
mom mišljenju, uspeva
tek negde oko 1944.
Od tada je on
definitivno samo Tito.
Broz je bio veoma
narcisoidna liĉnost kao što su i svi
diktatori...Srednje visine, ĉvrsto graĊen,
lep ĉovek, Broz je ostavljao prijatan
utisak na svoje sagovornike zbog svog
uglaĊenog i dostojanstvenog ponšanja i
naĉina komunikacije. 3Bioj e potpuno
spreman za pravi potvig – da kao voĊa
male ilegalne partije koja se spremala za
oruţanu borbu osvoji vlast... Klasiĉan
avanturista bez pravog doma i porodice.
Svoju teţnju ka lutanju korisno je spojio
sa potrebama partijskog radai
organizovanja tada još malobrojne KP.
Tako je imao opravdanje i pred sobom i
pred svojom porodicom ...Uostalom, kada
je postao gensek, pravila korespodencije
nalagala su da bude što manje pitan a da
se na pitano obiĉno ne odgovora direktno.
Većina partizanskih voĊa u Srbiji 1941, pa
i 1942. nisu znali ko se krije iza imena
Tito...I pored svih mana, Broz je bio
idealan ĉovek (
inteligentan) da , sa
ovako malom
partijskom
organizacijom (
6.600 komunista i
17.500 skojevaca ) ,
zapoĉen tako veliku
akciju. Svi koji su sa
njim bili u vrhu
Partije, nisu mu bili
dorasli u spretnosti,
lukavosti, intuiciji,
procenjivanju
situacije, brzini
delovanja, mirnoći i
leţernosti u opasnim
situacijama. Retko
je, moţda nekoliko
puta toko rata – u
3 Taj utisak je imao i Vladimir Nazor, koji je u svom
ratnom dnevniku : „ Sa parizanima“ , napisao da ga je J.B.
Tito podestio na lava , kada ga ja prvu put video i da je
ostavio prijatan utisak na njega. Bio je leţeran i miran.
TITOVA JUGOSLAVIJA
6
Uţicu 19414, na Sutjesci 1943, u Drvaru
1944, izgubio prisustvo duha, i to ,
uglavnom , na kraće vreme. Ukratko –
pravi ĉovek za burno vreme...
Bio je ĉovek Moskve, kao i svi
generalnni sekretari KP u Evropi.
MeĊutim, Broz je imao i neograniĉeno
ovlašćenje da organizaciono osposobi
Partiju za buduće
dogaĊaje. To je uradio
– onako kako je to
njemu odgovaralo.
Njegovo organizovanje
Partije kao liĉnog
borbenog odreda,
poĉivalo je na nekoliko
principa: politiĉkom, a
ĉesto i fiziĉkom
uništavanju svih oblika
frakcionaštva, kao i
svih onih koji su
sumnjali u Broza, a
potom i uništavanje
njegovih liĉnih
neprijatelja kojih je bilo
mnogo; likvidiranju stare garde koja ga je
znala iz njegovog poĉetniĉkog perioda-
nije ţelao nikakve savete od starijih
drugova ; uspostavljanju grupe saradnika
meĊu kojima je on, po statusu i godinama,
bio neprikosnoveni auoriteta; VEOMA
IZRAŢENIM ORGANIZACIONIM
SPOSOBNOSTIMA, kao i pomno
izabranim saradnicima za odreĊene
poslove:Tempa je upotrebljavao za jedne,
Rankovića za druge, Đilasa za treće
zadatke. Broz je 1941. bio spretna ,
4 Sociolog Slobodan Gavriloviić u svom romanu : „
Dţelat“; preko svog glavnog junaka, opisuje scenu
povlaĉenja iz Uţica, nakon napada Nemaca, koja oĉito nije
ni bilizu kako je prikazana u partizanskom fimu : Uţiĉka
republika“. Tito se tokom povlaĉenja izgubio u noći…
SPOSOBNA I OKRETNA, ALI ĈESTO I
OKRUTNA, inteligentna borbena mašina,
ĉovek sa uroĊenom sposobnošću da
uspostavi dominaciju, autoritet i da, mada
moram da se ogradim uglavnom na
politiĉke aspekte problema, politiĉki, u
potpunosti vodi jedan pokret. O Titovim
vojnim sposobnostima, autor feljtona,
naodi: „da ima drugo
mišljenje“, koje ne
iznosi.
ODNOS I SUKOB
SA STALJINOM
Tito je od poĉetka
ustanka, 1941 godine,
svesno prenebregavao
savete Moskve u
pogledu strategisjkih
opredeljenja ustanka.
Moskva ga je
obuzdavala u
njegovoj ideološkoj
radikalnosti, traţeći
da vodi
oslobodilaĉki rat a ne klasiĉnu
revoliciju, a Tito je, uglavnom , terao po
svome. U SUŠTINI SUKOB STALJIN –
TITO bio je sukob dve izrazito
narcistiĉke liĉnosti, veoma osetljive na
znake nipodaštavanja hijerarhije i
remećenja ustanovljenog reda stvari. Sa
podozrenjem je gledao na sve Titove
postupke i svojom paranoidnom
intuicijom , jasno naslutio da ovaj ima
nameru da se u potpunosti odvoji. Tito je
to, naravno, tada krio, obuzdavo se , a
svoj narcizam hranio surogatima
drugog voĊe, kraljevskom doĉecima po
zemljama narodne demokratije,
komplikovanim protokolom i tonjenjem
TITOVA JUGOSLAVIJA
7
u luksuz, vodeći ţivot koji je imao malo
veze sa malo veze sa asketizmom
revolucionara. Staljin je 1948. Godine
već pokazivao znake dubokog
POREMEĆAJA LIĈNOSTI. Staljinova
paranoidna liĉnost funkcionisala je dobo
sve do kasnih šezdesetih godina. Kada je
napunio 70 godina poĉeo je da pokazuje
znake , takozvanog involutivnog
paranoidnog stanja, pravog duševnog
oboljenja u koje
dominiraju klasiĉne
paranoidne ideje
proganjanja,
sumnjiĉavosti,
nepoverenja, uz
stalno prisutnu ideju
da je objekat
agresije i okoline,
posbno neke osobe
iz te
okoline...struktura
Titove liĉnosti
potpuno je
drugaĉija. On je
ekstrovertan tip,
sposoban za brzo
uspostvaljanje
komunikacije koja ĉesto moţe imati
emocionalnu notu, i izrazito
hedonistiĉkog ţivotnog stila. Staljin je
hladan i nikoga sem svoju prvu ţenu
Jekatarinu Svanidze, nije ni voleo, Tito
je sav okrenut ţivotnim zadovoljstvima (
hedonista pr. Ţ.K.) , posebno telesnim.
Staljin je asketa...Tito voli ţensko društvo.
Uţiva ne samo u telesnim nego i
vantelesnim aspektima komunikacije sa
suprotnim polom. Staljin zazire, dobro
zna da ga ţenska osoba, sa svojom
razvijenom intuicijom, moţe znatno
pre proĉitati nego muškarac. .. ..
Branislav Lalić : Milovan Đilas
( vernik, buntovnik, muĉenik) ;
Veĉernje novosti; Beograd; 2011.
Mek povez; 245 str. Sa fotografijama.
Milovan Đilas je tokom II svetskog rata
uz Aleksandra Rankovića i Edvarda
Kardelja , bio u prvom krugu Titovih
saradnika. Bio je Titov miljenik . Napisao
je proglas Staljinu 1948 g. i kumovao je
novom nazivu - Saveza
Komunista. Na izborima 1952
g. imao je najviše glasova od
delegata za Skupštinu. Ali prvi
je izbaĉen iz Brozovog
okruţenja zbog tekstova koje je
objavljivao u Borbi do 1953 g. ,
na Trećem plenumu CK SKJ.
Na plenumu jedinu podršku
je imao od bivše supruge
Mitre Mitrović, sa kojom se
razveo 1952 god. i Vladimira
Dedijera. Jedan od najbliţih
saboraca Svetozar
Vukmanović – Tempo ga je
takoĊe napao. Boţa Maslarić
je , u ostrašćenosti preterao
svaku meru i Đilasa nazvao da
je “ trocistiĉko govno”. Kad je izbaĉen
iz partije, nije imao prijatelja. Jedini koji
je pokušao da se druţi sa njim bio je
Dragoslav Mihailović – Mihiz koji je
zbog toga prebaĉen u Novi Sad, na mesto
direktora Matice srpske. Đilas je proveo
u zatvoru u KPZ Sremska Mitrovica
ukupno devet (9) god. Od 1956. do 1966
g. bio je u zatvoru: zbog davanja izjava
stranim novinarima i tokom kazne mu je
izreĉena kazna od sedam ( 7 ) godina zbog
objavljivanja knjige : Nove klase u SAD.
Pušten je uslovno 1961., da bi 1962 . bio
osuĊen na pet ( 5) godina , zbog knjige
TITOVA JUGOSLAVIJA
8
objavljene na zapadu: Razgovori sa
Staljinom .Konaĉna osuda je bila trinaest
( 13) godina robije. Za svo to vreme
njegova nova supruga Štefanija Barić, sa
sinom Aleksom i Đilasovom majkom su
ţivele u stanu u Palmotićevoj br. 8 u
Beogradu, gde je ţiveo sve do 1995g.
sahranjen je u porodiĉnoj grobnici u
rodnom Podbišću, kod Mojkovca u Crnoj
Gori. ....U knjizi „ Druţenje sa Titom” ,
koju je završio pred kraj Brozovog ţivota,
Đilas se vratio na temu izgubljenog
morala sa dedinjskih padina, stavljajući u
sam centar rasipniĉki sjaj prvog ĉoveka
jugoslovenske revolucije. : - Sklonost ka
luksuzu, bila je nedoljiva, mada sporedna
u Titovom samovoljnom posedovanju
dvoraca5, naroĉito onih kraljevskih. Bitna
je u tome – kao i u svemu bitnom kod
Tita- bila vlast, ostvarivanje apsolutne,
autokratske vlasti. I to vlasti dvorske –
nad drţavom i partijom. ...Đilas pokreće
pitanje: Zašto je Josip Broz tako naglo
pohitao u luksuz? On kaţe da je Tito
osećao da se tak nadovezuje na
monarhistiĉku tradiciju vladavine i
vladanja, vlasti i vladara. ..Najbolji su
poslušni graĊani, drţava poĉiva na odanim
graĊanima..Posvajanje dvoraca
neuporedivo je znaĉajnije u podreĊivanju
partije Titovoj liĉnosti i u unošenju, u
partijsku i univrzalnu , komunistiĉku ideju
oboţavanja njegove liĉnosti. Ako Tito nije
5 Vladimir Dedijer svedoĉi da je Tito do kraja
ţivota sakupio kolekciju od 32 dvorca! Imao ih je
svuda – na Dedinju, Brionima, Brdu kod Kranja,u
Bugojnu, Igalu, KaraĊorĊevu. Njegova prva
roĊedanska štafeta koja je, na inicijativu Rata
Dugonjića, nošena posle rata, pretvorila se u Dan
mladosti, a u drţavi bratstva i jedinstva , svih šest
republika i dve pokrajine imase u gradove sa
imenom Tito.
ideolog kao Lenjin – onda nije bio ideolog
ni kao Staljin. To unošenje, to spajanje, se
moglo obaviti jedino kroz apsolutnu vlast,
uz pomoć sjaja same vlasti. Tito nikada, a
pogotovu na vlasti, nije bio skroman i
obiĉan kao što su bili Staljin i Mao:
spoljni sjaj je njemu bio neophodan, ne
samo zbog intimnih, skorojevićkih nagona
i nadovezivanja na tradicionalni
monarhizam, nego kao i nadoknada
ideološke neznanosti i školske neuĉenosti.
..Titove uniforme su, kao i sve njegovo ,
morale biti prave i jedine: Grb na opasaĉu
mu je izraĊen od ĉistoga zlata, pa mu je
zbog teţine malko spadao. A sluţio se
masivnim zlatnim perom... Tito je za sebe
izgradio poseban stil i poseban protokol.
Njegova stolica se izdvajala izgledom,
odeću je menjao tri – ĉetiri puta preko
dana, već prema znaĉaju i utisku koji je
hteo da ostavi...Kvarcovao se redovno,
farbao je kosu, umetali su mu snaţno bela
zubala. I mada nije imao nuţde da istiĉe
svoju krepkost , jer je po prirodi bio
krepak i ţivahan – hodao je i drţao se na
priredbama ĉilije i energiĉnije nego što je
ĉinio... ( videti ; B. Lalić; 2011; 101- 104)
.
Miroslava Krstić; Biografija
Josipa Broza Tita, 1982-1939.
TITOVA JUGOSLAVIJA
9
) . Zanimljivo je da ĉitajući biografiju
J.B. Tita koja je napisana za vreme
njegove vladavine, nije ulepšavana. Tito je
od škole imao samo IV. Razreda O.Š. i
bravarski zanat. Oni koju su paţlivo
prouĉavali njegovu prošlost, išli su od
ĉinjenice da je J.B.T. izmišljena prošlost.
Ipak, realnije je da su se neki podaci
prećutali, koji su tada bili osetljjivi.
Najpre se prećutkivalo Titovo uĉešće na
strani austrougaraske vojske u borbama u
zapadnoj Srbiji, gde su se vodile teške
borbe. TakoĊe nejasan je njegov boravak
u Rusiji i relativno kasno uĉlanjivanje u
Komunistiĉku partiju. Ostaje ĉinjenica da
Tito imao sposobnosti liĉni marketing,
ali da je znao da pored sebe drţi one koji
su umeli da šire harizmu o njemu. MeĊu
prvima to je bio hrvatski pesnik Vladimir
Nazor. Zano je da bira saradnike. U
vremenu pre, tokom i posle rata to je bio
Moša Pijade. Najduţi saradniĉki tajming
od 40 godina ja je imao Edvard Kardelj.
Tokom rata uz Tita su bili Aleksandar
Ranković, Milovan Đilas. Provog kojeg se
oslobodio bio je Milovan Đilas, zbog
tekstova objavljenih u Borbi, tokom 1952
g. Zbog afere prisluškivanja smenjen je
Aleksandar Ranković. U meĊuvremenu
Slobodan Penezić – Krcun je poginuo u
saobraćajnoj nesreći... Zanimljovo je da se
Tito nekoliko puta ţenio. Prva supruga
mu je bila ruskinja Pelagija, potom Berta
Hes ( sin Mišo) . Tokom rata ţivotna
saputnica je bila Davorjanka Paunović.
Koja je umrla posle rata i sahranjena u
Beogradu na Belom dvoru. Posedanja
suruga je bila Jovanka Budisavljević , koja
je bila mlaĊa od njega više od 30
godina...1982. – 7 maja ( 25. Maj sam
Tito odredio) u porodici Marije i Franje
Broz, u selu Kumrovcu u Hrvatskoj roilo
se sedmo dete , od njih petnestoro, Josip...
1900 - 1904. Josip Broz pohaĊa
osnovnu školu u Kumrovcu.; 1905 –
1907. Od leta do 1907. Boravi na imanju
svog ujaka.; 1907. : sa oĉevim roĊakom
Franjom Brozom, 14- godišnji Josip Broz
odlazi u Sisak . Najpre radi u kantini
Ignjaca Štrigla a zatim svojevoljno
poĉinje da uĉi bavarski zanat u radionici
Nikole Karasa. ; 1910. 23.09. J.B.
završava šegrtsku školu u Sisku. U
oktobru, novembru i decembru , kao kalfa
Josip Broz je zaposlen u bravarskoj
radionici Haramine u Ilici. U oktobru iste
godine Josip Broz se uĉlanjuje u Savez
kovarskih radnika i u Sociijaldemokrasku
stranku Hrvaske i Slovenije. ;
19.novembra , Josip Broz uĉestvuje u
uliĉnim demosnstracijama protiv
promaĊarskle politike Nikole Tomašića.;
1911. 13.III. zaposlio se u Zagrebu u
mehaniĉarsku radnju radnju za opravku
automobila, bicikla i mašina. ; 01.V. ;
Josip Broz je uĉestvovao u Majskoj
konferenciji u Zagrebu, koja je imala
karakter, antireţim ske demonstracije.
Sredinom jula J.B. se zapošljava u fabrici
metalskih proizvoda u Kamniku.
1912. V. - J.B. odlazi u Ĉešku , prvo
Junce- Ĉenkov, zatim u Plzenj.; IX.-
prelazi u nemaĉke pokrajine Bavarsku i
Rur.; X. - J.B. se zapošljava u Beĉu u
fabrikama: „ Gridl“, „ Dajhmler“, zatim
kao probni vozaĉ novih automobila.
1913. Regrutacija najpre u Carski puk u
Beĉu a zatim u 25- ti domobranski puk u
Zagrebu; XII - zbog antiratnih izjava
vodniki J.B. zatvoren u Petrovaradinsku
tvĊavau. ; 1915. 04.06. prilikom završnih
borbi Karpateske operacije, J.B. je ranjen
TITOVA JUGOSLAVIJA
10
a zatim zaroboljen. ; 1917. U Petrogradu
J. B. Uĉestvuje u istorijskim
demonstracijama protiv Privremene vlade.
; 1918. u Omsku J.B. uĉlanjen u
internacionalnu Crvenu gardu. ; 1920. J.B.
i ruskinja Pelagija Belousova venĉani u
Omsku.; III. – Primlljen je za ĉlana
jugoslovenske Ruske komunistiĉke
partije boljševika. ; U jesen J.B. je stigao
u kraljevinu SHS , najpre u Maribor pa u
Zagreb gde se zaposlio u mehaniĉarskoj
radionici Filipa Bauma. Uĉlanjuje se u
sindikat i KPJ. ; 1921. II. J.B. se
zaposlio ka omašinista u mlinu Samuela
Polaka u Velikom Trojstvu kod Bjelovara
( Hrvatska) .; 1924. I. Na pogrebu
komuniste Vencislava Valente, J.B. se
oprostio od mrtvog druga : „ zaklinjujući
se da će se do kraja ţivota boriti za
komunistiĉke ideje“. Zbog ovog istupa
J.B. biva zatvoren od strane policije. ;
1925. 21.X. J.B. u dogovoru sa partijskim
drugovima se zapošljava u
Brodogradilištu, u Kraljevici.;
1926.24.VIII. poĉeo je uspešan
desetodnevni štrajk bropdogradilišnih
radnica u Kraljevici koji je organizovao
J.B. ; 02.X. J.B. otpušten iz
brodogadilišta i odlazi u Beograd.
1927. I. JB. Se zaposlio u Smederevskoj
Palanci u fabrici vagona ali zbog
sindikalnog rada otpušten je; III. Mesecu
iz fabrike vagona. IV. Zapošljava se u
Zagebu u bravarskoj rdionici Dragutina
H. Postaje ĉlan mesnog komiteta KPJ u
Zagrebu. ; VI- postaje sekretar oblasnog
odbora Saveza metalaca za Hrvatsku. VII
– izabran za organizacionog sekretara
Mesnog komiteta KPJ u Zagrebu; 4. VII.
J.B. uhapšen; 28.X.; na suĊenju J.B. u
Ogulinu, osuĊen na 7 meseci robije, što je
Kasacioni sud smanjio na šest ( 6)
meseci. ; 1928. na osmj mesnoj
konferenciji 25. I 206. II .J.B. izabran z
apolitiĉkog sekretara Mesnog komiteta; V.
– KOMINTERNA prihvata njegove
stavove sa VIII konferencije i upućuje
otvpreno pismo svim ĉlanovima KPJ:
JOSIP BROZ IZABRAN ZA
ZAMENIKA ORGANIZACIONOG
SEKRETARA BIROA CK KPJ. 6. X.-
poĉelo suĊenje J.B. i drugovima u tzv . „
Bombaškom procesu“. 14.XI.- J.B. osuĊen
na pet godina robije, koju je izdrţavao u
od 1929. U Lepoglavi a potom 1933 g. u
Mariboru od 1934. Izdţava u Ogulinu
preostalu kaznu. ; 1934.III. straţarno
sproveden u rodni Kumrovec, povlaĉi se u
ilegalu, odlazi u Sombor a zatim u Zagreb.
11.VII. koptiran za ĉlana poltibirao
CK KPJ.; 24. -25. XII. na IV zemaljskoj
konfereniciji KPJ u Ljubljani potvrĊen
izbor J.B. u Politbiro C.K. KPJ.
1935. – odlukom CK KPJ J.B. je u
februarau odlazi u Moskvu kao ĉlan
balkanskog sekretara kominterne.
25.VIII. prisustvuje na sedmom kongresu
kominterne sa delegacijom KPJ. X. -
vratio se u Jugoslaviju. 1937.- U
Anindolu kod Sombora odrţan osnivaĉ
ili kongres KP Hrvatske koji je
organizovao J.B. ; 17. VIII. – na poziv
Rodoljuba Ĉoakovića i Sretene Ţujovića
, J.B. doputovao u Pariz i preuzeo
rukovoĊenje radom KPJ: 1938. 21.I.
CK.KPJ odluĉuje da J.B. odgovara za rad
nejvišeg partijskog rukovodstva. 20.X.
sekretar kominterne Dimitrov obevestio
je u Moskvi , J.B. da je imenovan za
politiĉkog sekretara CK KPJ.
TITOVA JUGOSLAVIJA
11
DRUZE TITO MI TI SE
KUNEMO
Muzika: Djordje Novković,
tekst: Mira Aleĉković,
aranzman: Rajmond Ruic
Godine su prosle pune muka.
Ginulo se za slobodu nijemo.
Ili s pjesmom umesto jauka,
Druze Tito mi ti se kunemo.
Veselje se siri na sve strane,
sad slobodno po zemlji idemo.
Al' velike pamticemo dane,
Druze Tito mi ti se kunemo.
Praznik silazi na ulice nase,
u oblake da letimo smjelo.
Nase pjesme svi neka se plase,
Druze Tito mi ti se kunemo
ĐORĐE BALAŠEVIĆ: RACUNAJTE
NA NAS
U ime svih nas iz pedeset i neke
za zakletvu Titu ja spevo sam stih.
Ne spominjem proslost i bitke daleke,
jer rodjen sam tek posle njih.
Al' zivot pred nama jos bitaka skriva
i preti nam, preti o duboki vir.
Ja znam da nas ceka jos sto ofanziva
jer moramo cuvati mir.
Racunajte na nas.
Sumnjaju neki da nosi nas pogresan tok,
jer slusamo ploce i sviramo rok.
Al' negde u nama je bitaka plam
i kazem vam sta dobro znam:
'Racunajte na nas.
' U ime svih nas iz pedeset i neke
za zakletvu Titu sam spevala stih.
Ne spominjem proslost i bitke daleke,
jer rodjena sam posle njih.
U nama je sudbina buducih dana
i neki se mozda plase za nju.
Kroz vene nam protice krv partizana
i mi znamo za sto smo tu.
Racunajte na nas.
Sumnjaju neki da nosi nas pogresan tok,
jer slusamo ploce i sviramo rok.
Al' negde u nama je bitaka plam
i kazem vam sta dobro znam: 'Racunajte
na nas.
TITOVA JUGOSLAVIJA
12
PARALELE: AKTUELNO I DANAS
( analiza sadrţaja NIN-ova od 76.do.80.)
Direktor NIP Politika :
Vukoje Bulatoviić
Glavni I odgovorni urednik:
Dragan Marković
Redakcijski kolegijum: Miloš Mišović (
zam.gl. i od. Ured. ) Petar Stojaković (
pomoć. Glav. I odg. Ured. ) Miodrag
Marović, Vladimir Stojšin, Mirko Klarin,
Sergije Lukaĉ, Mirko Đekić i Strevan
Nikšić.
Redakcija:
Teodor AnĊelić, Slobodanka Ast, Branko
Belić, Miloš Vasić, Mirjana Vuĉetić,
Milovan Gligorijević, Jug Grezelj, Milena
Dimitrijević, Petar Ignja, Miloje Lagetić,
Milenko Milićević, Miloš Milošević,
Zoran Mihailović, Ĉedomir Novaković,
Tomislav Peternek, Rosanda Popović,
Milan Rusić, Danilo Ruţić, Stevan Stanić,
Zvonimir Simić, Bogdan Tirnanić,
Tomislav Dţadţić, Dejan Šinkoviĉ , Hari
Štajner.
Navešću par iseĉaka iz tekstova NIN-a ,
su mogli biti pisani i danas. Zapanjuje
kako su se ogrpomni problemi, kao što su
poplave, deponija smeća, nameštanja
fudbalskih utakmica, ostale prisutne i dan
danas. Kad bih se ovi NIN- ovi tekstovi
objavili u bilo kojim dnevnim novinama,
ispalo bi da su ih pisali nedavno: uz
raspevanu Slobodanku Ast,
sofisticiranog Juga Grezelja, udarne
pesnice su bili: Miloš Vasić, Petar Ignja
( marksizam) , Zvonko Simić ( kriminal),
Tomislav DţaĊić ( JAT)....
Hroniĉne poplave u Srbiji : 2001 – 2014.
OPOMENA
„ Nedelju dana slušamo i ĉitamo
nepovoljne vesti. Dopisnici sa svih strana
javljaju da je vodena stihija u mnogim
selima i gradovima ostavila pravu pustoš
za sobom. Najteţe je pogoĊena zapadna
Srbija, u kojoj je poplavama zahvaćeno
dvadeset većinom nerazvijenih opština...U
Lebanu , gde je 80 odsto stambenog
prostora bilo pod vodom i gde već ima na
stotine porušenih domaćinstava, ţivot je
TITOVA JUGOSLAVIJA
13
potpuno paralisan. U dvadeset sela ove
siromašne komune više od dve hiljada
domova je poplavljeno. U Bujanovcu od
700 poplavljenih kuća pedeset je srušeno.
U okolini Leskovca poplavljeno je 4.500
stambenih objekata i površine od 15.000
hektara najplodnijeg zemljišta, a u samom
gradu vodena stihija je zahvatila dve
hiljade stambenih zgrada. U Svetozarevu
120 porodica ostalo je bez krova nad
glavom...Naši ljudi će i ovog puta
ispoljiti visoku svest i solidarnost sa
nastradalima, kao što se uvek ĉinili u
sliĉnim situacijama...Ostaje ipak da se
razmišlja, danas mnogo serioznije nego
do sada, koliko je ovo podruĉije Srbije,
biti zavisno od neba i oblaka. Odavno se
zna, bar sto godina unazad, da Morava,
koja se svojim pritokama obuhvata 42
odsto teritorije Srbije, ne predstavlja
samo ogromno prirodno bogatstvo, već
i veliku opasnost. Ciklusom
katastrofalnih poplava Morva to stalno
pokazuje.
Poznato je da postoji i Program za
regulaciju sliva Morave, koji je usvojen
pre desetak godina i na ĉijoj izradi su
angaţovane mnoge poznate i priznate
institucije..
Da bi se ogromne površine zemljišta
zaštitile od erozije, bujica i poplava
Programom za regulaciju sliva Morave
predviĊeno je da se izgrade brane za 18
akumulacionih jezera koja bi mogla da
prime oko dve milijarde i dvesta miliona
kubika vode ..Prvom fazom Programa
bilo je predviĊeno da se do 1975. godine
izgradi 12 akumulacionih jezera i veći
deo regulacionih i antiregulacionih
radova. Na ţalost, do toga roka je
regulisan samo donji tok Morave i
zapoĉeta izgradnja dve akumulacije. Sve
drugo je ostavljeno da ĉeka „ bolja
vremena“ , iako je veći deo predviĊenih
sredstava utrošen.” (NIN ; br. 1327. 13.
Jun. 1976. ). Autor: Miloš Mišović
VELIKA FABRIKA SMEĆA
Deponija uVinĉi kod Beograda.
“ Beli grad Beograd proizveo je 1974.
Preko 250.000 tona Ċubreta. Ova tonaţa
se svake godine povećava. Koliĉina
Ċubreta i njegov kvalitet u direktoj vezi sa
nivoom ţivotnog standarda. Što smo
bogatiji, bacamo više i sve bolje stvari…
Beograd je svoje smeće ostavljao na
raznim mestima. Na Ċubretu stoje
Beogradsko sajmište i deo Novog
Beograda. Poslednja velika deponija, Ada
Huja, otvorena je 1962. godine kao
privremeno rešenje a ove godine bi
trebalo da se zatvori. Kao “ privremena”,
ova se deponija od poĉetka nije bila
opremljena kako treba. Ne moţe se nigde
pronaći ni elaborat za nju. Ĉetrnaest
godina se u neposrednoj blizini grada
punilo se Ċubrište koje ni po ĉemu ne
odgovara minimalnim higijenskim
TITOVA JUGOSLAVIJA
14
zahtevima. Ranko Manojlović, naĉelnik
Gradskog sekretarijatata za komunalne
poslove, ne krije zabrinutost: „ Mi ćemo
otvoriti dve kontrolisane , higijanske
deponije – kod Vinĉe i Batajnice.
MeĊutim deponije nisu rešenja na duţi
rok. Beograd stvara godišnje i dva i po
miliona kubika Ċubreta, sa povećanjem
od trideset odsto svake godine. Generalni
urbanistiĉki plan predvideo je i
kombinaciju naĉina za uništavanje smeća:
spaljivanje i deponovanje.
Gradske vlasti planiraju da otvore
dva ureĊaja za spaljivanje smeća – jednog
dana. TakoĊe se razmatra i mogućnost
odvoţenja Ċubreta šlepovima niz Dunav,
do Velikoselskog rita i nasipanje
tamnjoških moĉvara. MeĊutim, peći za
spaljivanje su skupe a vodeni transport
treba prvo da reši pitanje pretovara i druge
probeleme. Opšti utisak je da se grad do
sada nije bavio ovim pitanjima na
sistematiĉan naĉin. Moţda i zato što je naš
psihološki stav prema Ċubretu uopšte
prestajao kod kante u koju ili pored koje
smo reĉeno Ċubre prosipali. Preduzeće „
Gradska ĉistoća “ na izvestan naĉin
ilustruje svojom sudbinom ovakav stav.
Struĉnjaci su nekada bili upućivani
tamo na rad po specjalanom partijskom
zaduţenju ili po kazni. “ (autor : Miloš
Vasić ; NIN, br. 1328; 20 jun 1976;)
OFANZIVA OSMA: NA GIMNAZIJE
.... U Osmoj beogradskoj gimnaziji bilo
je mesta za 210 novih uĉenika. Kao
jedino merilo za upis vaţio je – prema
dogovoru – uspeh postignut u prethodnom
školovanju, koji je najboljima donosio 125
bodova. Na konkurs se javilo 550 uĉenika
, i to 365 odlikaša i vukovaca. Lako je sad
utvrditi da ĉak ni 155 odliĉnih nije moglo
da bude primljno, jer je konkurencija bila
izuzetna: 117 bodova bilo je
malo....Istovremeno, stanje u Mašinskom
školskom centru „ Beograd“ je sledeće:
na konkurs Škole za kvalifkovane radnike
stiglo je tridesetak prijava, a mesta ima za
deset puta više uĉenika. Nije ni ovde teško
zakljuĉi šta će se desiti: ova i ovoj sliĉne
škole primiće sve ostale, bez obzira na
uspeh. ..
Mnogi s kojima smo razgovarali se slaţu
se da je privlaĉnost gimnazije pre svega
tome što ona kasnije, otvara sva
visokoškolska vrata. Uĉenici i njihovi
roditelji dobijaju , tako, još ĉetiri godine
razmišljanja do konaĉnog profesionalnog
opredeljenja, koje u vemenu u kojem
ţivimo ĉesto moţe da bude sudbonosno,
jer od toga šta će neko biti zavisi da li će i
, i gde raditi, i koliko će zardjivati. .6.. (
Petar Ignja : NIN; br. 1327; 13. Jun.
1976. )
6 U Jugoslaviji a i sada u Srbiji je veĉito vaţila krilatica:
Nije bitno šta radiš nego gde radiš. U Valjevskom kraju
sinonim za dobre plate je godinama REIK Kolubara.
Tako]e u posledje vreme prime’eno je da su ;ista;ice po
Domovima ydarvlja i srednjim [kolama situiranije od ,
pojedinih doktorki i profesora. To svakako srozava ugled
fakultetski obrayovanih ljudi u pomenutim usatanovama.
U obryovnom sistemu pravi galimatijas su napravile
dioplome ste;ene u privatnim fakultetima. I ako se na njih
gleda podsme[ljivo, pojednici sa njimazavršavaju na
rukovodećim fun kcijama i sa solidnim platama....
TITOVA JUGOSLAVIJA
15
Kragujevaĉka Gimnazija
SUDBINA GIMNAZIJA
Šta će biti s gimnazijom, hoće li nestati ili
će se već neka uklopiti u u novi
reformisani sistem vaspitanja i
obrazovanja – pitanje koje se sve ĉešće
postavlja na sastancima i na zborovima
nastavnika i struĉnih aktiva škole. Ako
izmene budu temeljite, šta će biti s nama,
hoćemo li ostati bez posla? – pitaju se
mnogi nastavnici. Gimanzija kao
institucija uklapa se u novi sistem ali se
ljudi ne uklapaju – kaţe Milivoje Aleksić
v.d. Republiĉkog zavoda za unapreĊenje
vaspitanja i obrazovanja SR Srbije. Nije
cilj reforme da ljudi ostanu bez posla,
nego da se stvori takav obrazovni sistem,
u kojem ni jedna škola neće spremati
samo za studije nego će sve škole , posle
osnovne , spremati i za rad. Gimnazija je
koja je dosad spremala iskljuĉivo za
studije ( manje od 50 odsto gimnazijalaca
završava studije koje u proseku traju 7,5
god. ) nije efikasno izvršavala ni taj svoj
domaći zadatak...U novom gimnazijskom
programu 26 odsto nastavnog gradiva
namenjeno je predmetima opšte kulture i
društveno – ekonomskim disciplinama.
Okosnicu nastavnog sadrţaja ovog dela
programa ĉiniće maternji jezik sa
knjiţevnošću, strani jezik, marksizam i
samoupravni socijalizma i fiziĉko
vaspitanje...Tako se došlo do ĉetiri smera
reformisane gimnazije: jeziĉko –
humanistiĉkog, društveno – ekonomskog,
prirodno – tehniĉkog i matematiĉko –
tehnĉkog...Svaka od ta ĉetiri smera
osposobljavaće za rad i davati gotovo
zanimanje, ali će isto tako omogućavati
nastavljanje školovanja na univerzitetu.
.Tako će svršeni gimnazijalac sa jeziĉko –
hunamistiĉkog smera moći da se
zaposlikao prevodilac, inkorespodent,
recepcionar, turistiĉki vodiĉ, lektor,
korektor, arhivar, akviziter, pomoćnik
arheologa, muzeologa, etnologa,
organizator emisije, sekretar emisije... ( S.
Stajĉić; NIN; br. 1327; 13. Jun. 1976.)
...NOVA ŠKOLA- DRUGA FAZA: Naš
koncept je vrlo sliĉan švedskom i
istoĉnonemaĉkom. MeĊutim ŠveĊani nude
u završnoj fazi srednjeg obrazovanja samo
25 smerova, što znaĉi da omogućuj
uĉenicima da se zaposle u struci, a ne na
radnom mestu. Obrazovanje za radno
mesto prepušta se fabrici, bolnici, banci,
muzeju. Lavina od nekoliko stotina
zanimanja donela je ne samo one ĉesto
pominjane lingvistiĉke nakazice, „
usmerivaĉ poštanskih pošiljki“ „ utezaĉ “,
jezgrar”, „ salatar “ , „ izraĊivaĉ gornjih
delova obuće “. Išlo se u krajnosti i u
drugom pravcu. Da bi se neka zanimanja
uĉinila privlaĉnim štedro je deljena titula
tehniĉara. Mi smo narod koji voli titule i
TITOVA JUGOSLAVIJA
16
titulice, pa će druga faza školovati
mlekare- tehniĉare, kozmetiĉare-
tehniĉare, konobare- tehniĉare, tehniĉare
za mesne kancelarije, tehniĉare za poslove
osiguranja, medicinske sestre- tehniĉare,
ekonomske – tehniĉare... Ţiveli tehniĉari.
( Slobodanka Ast; NIN, br. 1474, 1978).
Udţbenik koji nije bio omiljen...
KNJIGA ZA (M)UĈENIKE
U smederevskom školskom centru „
Milentije Popović“ , pedagoška sluţba
putem anketiranja uĉenika , utvrdila je da
je marskizam – nastavni predmet kojeg
uĉenici samtraju najteţim. Bilo je u školi
odeljenja u kojima je dve trećine uĉenika
( 20 – 35 ) iz marskizma zaradilo jedinice.
Uz pomoć pedagoga i psihologa
pomenutog školskog centra u Smederevu,
NIN je anketirao stotinak srednjoškolaca.
Na prste se mogu izbrojati odgovori :
nema teškoća s Marksizmom. Ogromna
većina priznaje da im ovaj predmet zadaje
mnogo muka, a kaţu i zašto : „ nemam
dovoljno predynanja ’’, „predmet mi je
nezanimljiv “, „ nastavnik mnogo traţi “,
“ iz udţebenika ne moţe da se uĉi. “
Profesori marksizma krive udţbenik a
prof. Dr. Miroslav Peĉujlić , rektor
Beogradskog univerziteta kaţe : „
Markizam se ne moţe pravdati ni
ĉinovniĉki , ni popovski, ako ne ţelimo da
nas stigne kazna. Smisao tog obrazovanja
je da mlada generacija istraţuje i menja
svet, a ne da buba formule. Marksizam
nisu citati , već najnaprednija svest našeg
vremena”- kaţe Peĉujlić. ( Petar Ignja;
NIN; br. 1416; februar 1978 ) .
„ Blagoje Ristović, po zanimanju fiziko-
hemiĉar i doktor tih nauka, zaposlio se
prošle godine u vršaĉkoj fabrici elkova :
Hemofarm, a ne baš davno dobio je otkaz
pre isteka odreĊenog vremena. Po
njegovoj priĉi, posao u vršaĉkoj fabrici
lekova obavljao je sa više entuzijazma i
energije nego ijedan do tada. : - Imao sam
ţelju da bar neki plodovi rada mog rada
ostanu u gradu gde sam proveo mlasost,
uĉio školu. Zato sam.. koristeći svoje
iskustvo pokušao da bolje organizujem rad
cele laboratorije. Ali reĉeno mi je da sa
naĉinom mog rada ne slaţu generalni i
tehniĉki direktor. Reĉeno mi je da
ubuduće ne vršim nikave promene... Prvo
sam bio pokušao da razgovaram o tome na
struĉnom kolegijumu, alo sam video da o
d toga nema ništa. Otišo sam god
generalnog direktora, koji mi je rekao da
je njemu i ljudima dosta do sastanĉenja i
da smo ovde da radimo a ne da
priĉamo...Stari su poĉele loše da se
razvijaju...Došlo je do sukoba sa
tehniĉkim direktorom i sa šefom
laboratorije...Prestao je svaki kontakt sa
predpostavljenima.... Jednog dana
TITOVA JUGOSLAVIJA
17
pozvan sam kod generalnog direktora.
Odmah je poĉeo da viĉe na mene
nazivajući me bezveznjakom i
neznalicom, uz napomenu da se
konaĉno pokazalo kako je bio u pravu
kada je tvrdio da im takvi tipovi kao ja
nisu potrebni ...
Na kraju dr. Ristović na jednom
zboru radnih ljudi je kritikovao stanje u
fabrici, rukovodioce, i da je tom prilikom,
pored ostalog rekao da se ne sme olako
dozvolit ponašanje prema
samoupravljanju i da je poslednje vreme
da se rukovodiocima skrene paţnja da
ubuduće vaţne odluke paţljivije razmotre,
pre nego što ih iznesu pred kolektiv i od
njega traţe pokriće...Malo zatim, Blagoju
Ristoviću, je uruĉeno „ obaveštenje o
prestanku radnog odnosa “. Potpisao ga je
generalni direktor Boško Savić dipl.
ekonomista koji kaţe: - ...Ristović zbog
svog ponašanja nije bio za naš kolektiv,
unosio je nemir, trovao meĊuljudske
odnose. Mislim da takvog ĉoveka niko
neće. Uostalom i mi smo ga primil na
intervenciju nekih ljudi iz grada, prosto –
uzeli smo ga sa biroa nezaposlenih. Tehniĉki direktor Vasa Beljin, magistar
farmacije , tvrdi da su doktora Ristovića
obuĉavale naše ţene i laboratorije i još
kaţe da bi oni davno propali da su radili
onako kako je doktor hteo, i dodaje : - Taj
profil struĉnjaka nama nije potreban. Šef
laboratorije i magistar farmacije Mila
Rakić, koja je bila neposredni rukovodilac
doktora Ristovića, kaţe da se on njega
mnog oĉekivalo , a da je malo dao jer je
imao najbolje uslove za rad: - Što sam
više sa njim razgovarala , sve sam više
shvatala da on pripada onim ljudima koji
sve negiraju. A ĉesto je kritikovao
rukovodioce. Znala sam da je ţiveo na
Zapadu ( boravio u Nemaĉkoj na
specijalizaciji gde je i doktorirao) i
govorila sam da se sada mora
aklimatizovati, uklopiti u
samoupravljanje. On to, izgleda, nije
mogao.. ... I opet pitanje: zar zbilja za
jednog visokog struĉnjaka, iskusnog
radnika ( 12 godina u struci ) nema mesta
u fabrici koja se razvija, osvaja trţište u
zemlji i inostranstvu?. ( Autor: Petar
Ignja: NIN; br. 1385; 24.06. 1977. ) .
Novinarka Slobodanka Ast se dva NIN-
ova broja ( br. 1428 iz 1978 g. i br. 1954
iz 1979 ) bavila tzv. sluĉajem dr. Vesne
Fridman, koja je bila osumnjiĉena da je
svojim pacijentima ( leĉenim od
zavisnosti narkomanijom) omogućavala
uţivanje droge. U svom prvom tekstu S.
Ast se pita : da su : „ sluĉaj dr. Fridman“
reţirani struĉni nesporazumi, predsrasude
ili, pre svega loši meĊuljudski odnosi u
Beogradskom Institutu za leĉenje
alkoholizma i narkomanije? Priĉa poĉinje
ovako: „ Kako ubiti lekara. Dr. Vesna
Fridman , poznat i cenjen struĉnjak u
našoj nauĉnoj javnosti i meĊu pacijentima,
saznala je iz našeg dnevnog lista da je
javni tuţilac pokrenuo kiviĉni postupak
protiv nje. U priĉi . „ Desna ruka
narkomana“ , spominju se zloupotrebe
poloţaja, sumnjive usluge narkomanima,
naklonostima prema ovoj vrsti ljudi,
metode suprotne lekarskim principima i
etici. Kaţe se da je ovaj neuropsihijatar
beogradskog Instituta za leĉenje
alkoholizma i narkomanije, leĉila
pacijente hepatonom ( metadon) , što je,
kako se kaţe u ovom slobodnom
TITOVA JUGOSLAVIJA
18
prepriĉavanju kriviĉne prijave, zabranjeno
ne sam po odluci Instituta već i protivno
lekarskim principima i etic i( !?).
Doktoprka je osumnjiĉena da je
prepisivala šakom i kapom, mimo svojih
vaţećih lekarskih normi lek, valoron, koj
ima jako analgetsko dejstvo i koje posle
kraćeg uzimanja stvara veliku zavisnost. I
kao u svakoj scenariju u ovoj patetiĉnoj
temi, spominju se specijalni kanali,
krivotvoreni recepti, pa ĉak i
„astronomska“ protivpravna korist . (
doduše omogućena drugima) . Slobodanka
Ast smtra da su : „ celu priĉu o sluĉajku dr
Fridman reţirali loš imeĊuljudski odnosi u
Institutu za leĉenje alkoholizmam i
narkomanije, ali i struĉne zaĊevice. ( „
Narkomani su najobiĉniji kriminalci“ ...
„ološ“... „sve to treba po kratkom
postupku“ ). Snage su se polarizovale i
oko struĉnih neusaglešenosti umetodu
leĉenje pacijenata, ali i oko nekih
organizacionih pitanja ( Postoje dve
varijate integrcije Instituta sa
Neuropsihijatrijskom klinikom, odnosno
zatvorskom bolnicom) . U sve to umešale
su se i komplikovane liĉne raĉunice u
kojima pojedinci prete drugim
pojedincima Komitetom. Uz sve to dr.
Fridman koja je dve godine bila
predsednik radniĉkog saveta,ai sada je , u
jeku afere, ponovo izabrana u savet.
Primarijus dr. Aleksandar Despotović,
naĉelnik sociorehabilaticionog odeljenja
pri Neuropsihijatrijskoj klinici u
Beogradu, tvdri da dr. Fridamn nije
koristila nikakve svoje „specijalne“
metode“, već je sa grupom struĉnjaka
Instituta i Klinike, radila na struĉnoj
metodologiji sa kojom je upoznata ĉitava
javnost. Psihijatar dr. Stevan Petrović
smatra da „sluĉaj dr. Fridman “ zapravo
govori o nemoći naše zdravstvene sluţbe
da se suoĉi sa problemom leĉenja
narkomanije, nije usamljeno. U našoj
zemlji ne postoji jedinstven program za
leĉenje narkomana, pa su struĉni stavovi
nedovoljno usaglašeni, a saradnja izmeĊu
struĉnjaka slaba. Dr. Petrović zaoštrava
problematiku: „ o problemima
narkomanije više se pitaju oni koji ne
rade, nego oni koji rade sa narkomanima.
Paradoksalno je i zabrinjavajuće da su
nestruĉnjaci u prilici da procenjuju i
odluĉuju o vrednosti metoda leĉenja. (
istakao Ţ.K. ) Da nesporazum bude
kompletan , tu je i veliki broj , „
dobronamernih“, koji štedro dele svoje
savete, a uglavnom se narkomanijom bave
teorijski. Najveći broj savetodavaca
nikada nije video ni jednog pacijenta
narkomana. Svi bi smo o ovom problemu
drugaĉije mislili kada bi smo dan – dva
odsedali u psihijatrijskoj ordinaciji iĉuli
neku ţivotnu priĉu narkomana i njegovih
roditelja.
U svom drugom tekstu Slobodnaka Ast,
koji se odnosi na sluĉaj dr. Fridman,
navodi da je Rešenjem okruţnog suda u
Beogradu broj 198/78 obustavljena istraga
protiv V.F. poznatog i priznatog
struĉnjaka u našoj javnosti, koja je bila
osumnjiĉena da je svojim pacijentima
omugaćavala uţivnje opojnih droga
deleći im hepatononom i voloranom, da je
zloupotrebljavala sluţbni poloţaj i
krivotvorila recepte. Neerovatno je i
paradoksalno da se na sudu , povodom
sluĉaja dr. Vesne Fridaman,, a ne na
nekom nauĉnom skupu, prvi put
raspravljalo o neusaglašenosti struĉnim i
metodološkim pitanjima leĉenja
TITOVA JUGOSLAVIJA
19
narkomana u nas. Ljudima upućenim u
ovaj posao poznao je da ne postoji ni koda
nas ni u svetu, jedinstvena i apsolutna
metoda z anarkomana koji daje
garantovano dobre rezultate. U ovakvoj
situaciji struĉ ni stavovi su neusaglašeni,
nema jedinstvenog jugoslovenskog
prograama za leĉenje narkomanije,
saradnja meĊu struĉnjacima je slaba.
Stotine narkomana, ozbiljnih bolesnika
luta od bolnice do doma zdravlja,
instituta i – zatvora. ( Istakao Ţ.K. )
NOVE NADE ZA MLADE
... Sluţba društvenog knjigovodstva
zabeleţila je da je lane svakog meseca
ostajalo iza zatvorenih kapija proseĉno
460000 radnika. ( tzv. prekovremeni rad
pr. Ţ.K. ) Svi su toboţe obavljali
neodloţne poslove koje nisu mogli da
savladaju u redovnom radnom vremenu i
za taj vanredni trud isplaćeno im je 3,7
milijadri dinara. U savezu sindikata
Jugoslavije, kako je pre neki dan
objavljeno , izraĉunali su da bi tim
novcem moglo da bude plaćeno 88 hiljada
radnika privremeno nezaposlenih. ..
Sudeći po najsveţijim podacima
Republiĉk ezajednice za zapošljavanje
mladima je sve teţe da se zaposle..1976
on su ĉinil polovinu nezaposlenih. Najteţe
je onima koj iprvi put traţe zaposlenje i
koji su bez staţa....u Srbiji bez pokrajina
na posao ĉeka 39189 kv. i vk. Radnika,
40417 onih sa diplomom srednje škole,
3166 radnika koji su završili višu školu i
3308 fakultetskih obrazovanih graĊana.
..Zakon o zapošljavanju uvodi stroţi
reţim za probirljive, al i zajednice za
zapošljavanje, stavlja u sluţbu
nezaposlenih. Autor: Ljiljana Zorkić :
NIN; br. 1384; 17.06. 1977. ) .
VESTI SA TRAKE IZ 1978.
PUNI KOFERI: Sada je izvesno da će
kranjska „ Iskra“ za razdoblje od 1976. Do
1980 g. ostvariti planirani izvoz od 500
miliona dolara. ...u pošloj godini izvoz za
10 miliona dolara bio veći od uvoza, a u
ovoj godini oĉekuje se još bolji rezultat. I
pored toga , u „ Isrki“ nisu zadovoljni..
Razlog: neefikasna administracija. U
ovom preduzeću kaţuda će adinistracija,
ukoliko se i dalje bude ovako ponašala,
kompomritovati spoljnotrgovinski reţim.
Za svaki uvozni ili izvozni posao , na
primer, sluţbenik „ Iskre“ mora da nosi u
Beograd pun kofer papira. Toliko je
obaveznih formulara, da zaposleni ne stiţu
da ih ispišu. Uz to, na rešenje se toliko
ĉeka, da to ĉekanje preti zaustavljanju
traka u brojnim „ Iskrinim“ fabrikama.
Dušan Ĉkrebić: predesdnik Izvršnog
veća Skupštine Srbije posebno je istakao
zakonodavnu aktivnost koja je zbog
usklaĊivanja mnogih zakona su Ustavom i
Zakonom o udruţenom radu bila dosta
dinamiĉna: - Izvršno v eće odţalo je 251
sednicu na kojoj je razmatraano preko
7.000 pitanja, pripremljeno je i doneto 521
zakona i 116 skupštinskih materijala. Već
se CIV-u obratilo 234 puta, 161 put je
traţeno mišljenje od SIV-a o nekom
pitanju. Ubuduće, meĊutim, moram da se
borimo protiv pritisaka da se reši
zakonom, a tih zahteva ima i odozgo, ali i
odozdo.“
TITOVA JUGOSLAVIJA
20
ĈITAĈI : „ Ĉitati ili ne ĉitati diskusije na
mnogim politiĉkim i drugim skupovima,
pitnje je o kome j enaspisano mnogo reĉi.
Akciju protiv ĉitaĉa ove godine je poveo
Savewz sindikata. Ali to nije tako nov
problem. Pre neko veĉe, gledaoci
televizije mogli su u drami beogradskog
studija „ Prva srpska ţeleznica“ da vide
kako poslanici Kneţevine srbije još
1878. Godine nisu hteli da slušaju jedan
napisani govor, a predsednik Skupštine je
ĉitaĉa prekinuo sa obrazloţenjem da to
nije po protokolu.“
STRUĈNJACI BEŢE : U Beogradu
više od polovine struĉnjaka ( 60 odsto)
„pobeglo“ je iz privrede u vanprivredne
delatnosti i tako je znanjem proizvodnja
još više osiromašena. Evo kakva je sada
situacija: visokoobrazovani kadrovi ĉine
tek 5,5 odsto ukupnog broja zaposlenih u
proizvodnim organizacijama, a u industriji
ĉak ni ĉetiri odsto. I dalje: svaki treći
radnik u van privrednim delatnostima ima
visoku struĉnu spremu, a uprivredi svaki
osamnaesti. Komentar zašto je ovako, nije
potreban. Pogotovu kada se znaju podaci o
rastu zajedniĉke i opšte potrošnje i o
smanjivanju akumulacije u proizvodnji.
PRLJAVE RUKE je naslov petog teksta
u okviru feljtona Ukleti fudbal, autora
Bore Krivokapića ( NIN; br. 1384; 17.jul
1977 ) . Jedan od prvih fudbalera kaoji je
javno progovorio o mahinacijama u
domaćem jugoslovenskom fudbalu je
Ivan Buljan. On je ovaj intervju dao
novinaru pred put za Nemaĉku gde je
nastavio da igra fudbal u Hanburgu, za
transver od blizu milion maraka. Pre toga
je igrao za splitski Hajduk i
reprezentaciju Jugoslavije.
Ivica Buljan:
“ …Ono što se radi kod nas, u našem
fudbalu, najblaţe reĉeno je nedopustivo.
Tu svega ima, samo najmanje fudbala. Ne
verujem da je ni jedno prvenstvo
regularno. Moţete imati ne znam kako
dobru ekipu. Nadmoćnu, superiornu, kao
što je nekada imao „ Partizan“ a poslje
„ Hajduk “. Ali ne moţete raĉunati da
ćete zbog toga biti prvak. Klubovi koj
ispadaju iz Lige, isto tako : neće ispast
onaj koji je slabiji, nego onaj koji se ne „
snaĎe“. Utakmice se oĉigledno kupuju.
To je postalo toliko drsko i bezobrazno da
je zaista prevršilo svaku mjeru.
...Najţalosnije je što to svi posmatramo i
vešto krijemo iza prevejane fraze: nema
dokaza. To nije taĉno. Dokazi su na
svakom fudbalskom koraku. Ali mi
nemamo volje, ni smjelosti za taj kirurški
zazvat. Poĉev od samog Fudblskog saveza
TITOVA JUGOSLAVIJA
21
Jugoslavije i svih fudbalskih institucija, pa
do klubova. ..Moţda je to zato što ljudi
koj sjede u fudbalskim forumima imaju
najmanje najmanje zajedniĉkog sa
fudbalom. O REPREZENTACIJI:
Ponekad se osetite kao predmet trgovine
od strane pojedinih ljudi. Ne direktno, ali
ipak...Jedno vreijeme smo pored drţavnog
grba na dresu nosili amblem Adidasa. Od
toka FSJ je imao neku korist..mnogi su
sumnjali . Strašno bi me pogodilo kad bih
saznao da sam nosio taj amblem zato da bi
neko spremio u dţep izvesnu sumu
dolara..Tragedija je svih naših igraĉa što
ne mogu govoriti sve dok ne odu. Moţda
će zvuĉiti nevjerovatno, ali i najbolji igraĉ
se raznim smicalicama moţe eliminisati
iz ekipe. Napravi se urota, poĉinje
šikaniranje, igraĉ polako postaje nervozan,
sve slabije i slabije igra, upada u jedan
kriţ i gotovo. Strpaj vas u ralje i gotovo.
Najzad, mogu vam slomiti nogu. Moţe
vam se bog zna šta dogoditi. Jednom je
progovorio Planinić, golman Ţeljezniĉara.
Pa šta se dogodilo? Izolovali su ga kao
da je okuţen. Zato što je rekao istinu!
Ko je , onda, lud da govor? Prije dvije
godine osjetio sam to na vlastitoj koţi.
Dao sam jednu negativnu izjavu o
sudijama...i odmah su mi napravili
prijavu. Isti oni ljudi koji upravo rukovode
cijelim tim aparatom namještanja utakica
i potplaćivanja- veli Ivan Buljan.
SUDIJE NA CRNOJ KLUPI
Prošle subote u Beogradu je zasedado
disciplinski, a dva dana docnije u
Krgujevcu „ pravi" sud: u oba sluĉaja na
optuţeniĉkoj klupi našle su se sudije,
fudbalske. Osman Jusufbegović, jedan od
petorice sudija sa dvojnim krštenicama,
kaţnjen je dvomeseĉnom zabranom
voĊenja fudbalskih utakmica, Prerag
Nikolić i Željko Borovčić Kurir su
suspendovani, a Disciplinski sud Sav eza
fudbalskih sudija Jugoslavije raspavljao je
još o Tomi Markoviću i Aleksandru
Nikiću. Sva petorica su okrivljena za
iznošenje neistine ( podmladili su se za
nekolik godina kako bi mogli da vode
utakmice i posle 48 godina ). U
ponedeljak u Kragujevcu , pred većem
sudija tamnošnjeg Okruţnog suda, našli su
se junaci “ afere podmićivanja” u
Šumadijskoj ligi. Kragujevaĉko suĊenje (
odloţeno za 15. Maj.) izazvalo je
interesovanje širokih fudbalskih masa
najviše zbog delikta koji se u sudskoj
praksi najteţe moţe dokazati- primanje
mita... Generalni sekretar Ratko Čanak,
bivši fudbalski sudija sa Novinarom,
Branislavom Radunovićem ,
predsednikom Saveza fudblaskog saveza
Jugoslavije ,. u jednom materijalu pod
nazivom Pitanja i problemi, navode :
„Veliki broj sudija ( sudija svih
kategorija) veoma malo ili ništa ne radi na
svom liĉnom uzdizanju. Isto tako poznato
je da jedan broj sudija ne vodi dovoljno
raĉuna o svom spoljašnjem izgledu,
ponašanju u društvu a evidentno je
konzumiranje alkohola uoĉi i posle
utakmice.“ To, praktiĉno, znaĉi da su
neke sudije ( zna se, naravno, i koje)
utakmice vodili „ mrtvi pijani“, o ĉemu
svedoĉe i izjave fudbalera, ali organizacija
nije uspela da te ljude skine sa
liste...Ĉanak govori i o problemu sa
kontrolora suĊenja. On navodi da se mora
izbeći anomalija... Sudije i kontrolori su u
jesenjem delu prvenstva naplatili više od
150 miliona starih dinara...( autor: Slavko
Stojković; NIN; april: br. 1474; 1987.) .
TITOVA JUGOSLAVIJA
22
KOŠARKA : NI DUNAV NI SAVA : „
Po rasporedu Metalac je s Jugoplatikom
igrao u subotu. BEKO s Partizanom u
nedelju. Valjevci su izrazili bojazan od
maeštanja rezultata. Izjavili su da neće
putovati u Split, ako sve utakmice ne budu
igrane u isto vreme. Rukovodstvo
takmiĉenja nije pristalo da menja
program. Valjevci su na kraju ipak
otputovali. Utakmicu protiv Jugoplastike,
velikog favorita, izgubili su u poslednjih
pet minuta. .. Sekretar Košarfkaško g
saveza Jugoslavije dr. Ratomir Šaper
nekoliko puta je tvrdio da košarkaši nisu
kao fudbaleri i da nikom neće pustiti
bodove iz
prijateljstva. Tu
svoju tvrdnju
ponovio je i pred
poslednje kolo
ovogodišnjeg
prvenstva kada se
nije znalo ko će ,
pored rijeĉkog „
Kvarnera“ ,
napustiti ligu:
valjevski „
Metalac“ ili OKK „
Beko“. Valjevci su,
naime, imali
teoretske šanse za majstoricu sa
BeograĊanima, ali pod uslovom da pobede
„ Jugoplastiku“ u Splitu, a OKK „ Beko „
izgubi od „ Partizana“. Ĉak su se i u
novinama pojavile sumnje u moguće
nameštaljke jer utakmice nisu igrane u isto
vreme, a šuškalo se da će „ Jugoplastika“
prepustiti bodove „ Metalcu“. To se nije
dogodilo, „ Metalac“ je izgubio u Splitu, a
u Beogradu, kada se već znao rezultat iz
Splita, OKK „ Beko“ je pobediPartizan“ –
a – ovogodišnjeg prvaka drţave.“ ( NIN;
br. 1047; april; 1979)
PRENOS SPORTSKIH DOGAĐAJA
Prenositi slušaocima ( radio) ili
gledaocima ( televizija ) jedan sportski
dogaĊaj, npr. Fudbalsku utakmicu, nije
nimalo jednostavno: podrazumevaju se
sportska naopbrazba, jeziĉka obdarenost,
govorniĉko umeće i igraĉki refleksi. – piše
Brana Petrović u svojoj rubrici- Šta mi se
dešava i nastavlja: - Radivoje
Marković, sve je to posedovao u izobilju.
Sloţenim zakonima jezika i knjiţevnosti
inenzivno se
bavio još od
svojih
šabaĉkih dana
– zato mu je u
reĉenici teško
pronaći
suvišnu reĉ, a
pravi podvig
uhvatiti
reĉenicu koja
ne odrţava
jasnu
misao...Poĉeta
k pamćenja
Radivojevih prenosa vezuje se za daleku
1952 godinu, za daleku Finsku za onaj
igraĉki sastav koji naša generacija zna
napamet. Radivoje Marković je u jednom
dahu, sa jedva primetne tri pauze izmeĊu
linija , izgovorio naš najupamćeniji sastav
fudbalske reprezentacije za sva vremena:
bearastankovićcrnković-
ĉajkovskihorvatboškov-
ognjanovmitićvukasbebekzebec). Preko
Radivoja smo videli mnoge utakmice koje
su igrane daleko od naših oĉiju, ali smo ih
TITOVA JUGOSLAVIJA
23
videli , pa na izvestan naĉin i bolje nego
da smo ih gledali. To je istinska moć
govora jednog umetnika. Zalatni vek
radio- prenosa završen je sa Radivojem ,
što ne umanjuje znaĉajne uspehe njegovih
naslednika ( V. Stojaković, Marko
Marković, Španić , Jordan Ivanović,
Mutić ...) Reportaţe Mladena Delića
predmet su mnogih skeĉeva, ali kad
ĉujemo da će on prenositi imamo razloga
da se radujemo jednom osobitom
dogaĊaju. On je navijaĉ, a za laţnu
objekivnost puca mu prsluk. Kad prenosi
fudblsku utakmicu Delić i igra. On je
dvanaesti ĉlan tima. On liĉno brani penal i
promašuje sa tri metra. Trpi po nogama i
svaĊa se sa sudijom. Udara glavom gde
drugi neće ni nogom. Kuka (
auuuuuuuuuu!) bodri, šutira, izvodi
penale, faulira. U košarci daje koševe sa
kraja igrališta, na skakaonicama skaĉe. On
je vrstan trkaĉ, vozaĉ formule jedan,
plivaĉ, on je plavi plavi! On je igraĉ i
navijaĉ, on je izuzetna liĉnost našeg
sporta. On je i reporter...
... Milka Babović nam, i kad je crveno-
belo, prenosi ( U metniĉko klizanje parova
na ledu pr. Ţ.K.) u ruţiĉastim bojama.
Zato je ona uvek dag gost u našoj kući.
Reportaţe sa boks- meĉeva, Dragana
Nikitovića, ocenjene su visokom ocenom.
Uz izuzetno poznavanje ovog (ne)
pleminitog sporta. Nikitine vrline su u i u
tome što ne boksuje umesto boksera – što
nas ne ometa u praćenju drame ( pa i
tragedije ) . Opširnije izveštaje daje nam
pre poĉetka i u pauzama meĉa, pa ga i to
svrstava u red dobrih teve- reportera...
Pitanje kako prenositi sportski dogaĊaj
onika koj igledaju i dalje ostaje bez
odgovora. Odgovor je moţda na vrh jezika
mlaĊe garde – Lazovića, Sušića,
Anzulovića i Rista Kubure i dr. ( autor:
Brana Petrović, br. 1474; april; 1978)
Jug Grizelj u tekstu : „ Narod naveliko
priĉa“, ( NIN, br. 1424, april, 1978. ) bavi
se mahinacijama u domaćem fudbalu.
Pozivajući se na znaĉajnog fudbalskog
funkcionera, ĉije ime ne spominje ali kaţe
da je na : „ javnom sastanku rekao kako se
uvliko o razliĉitim mućkama u fudbalu, o
potkupljivanju igraĉa, o nameštanju
rezultata, o podmićivanju sudija, o
nameštanju rezultata, o podmićivanju
sudija, i to mnogo ĉemu drugome, te da bi
o tome konaĉno trebalo da progovori
sasvim jasno...narod zaista govori o
nedozvoljenom ponašanju ĉlanova velikog
broja, uprava klubova i fudbalskih
foruma...Ko kupuje igraĉe, kršeći
elementarne norme ponašanja u našem
društvu? Ko potplaćuje igraĉe da laţiraju
utakmice, ko namešta sudije korumpira ih,
ko odlazi u hotele, u kojima borave
protivniĉki igraĉi i truje im hranu i sl. ?
Igraĉi sigurno – ne. Ako je bar za deset
miliona Jugoslovena fudbal najvaţnija
nevaţna stvar u ţivotu – onda je dalje
prodavanje magle i zatvaranje oĉiju pred -
ozbiljna politiĉka tea. Ne pod razno.J. G.
nastavlja: Narod priĉa, priĉa naveliko. O
ĉemu? Da su ljudi oko našeg fudbala
neprikosnoveni, da mogu da rade šta hoće,
i da svoju nedodirljivost crpe u – „
visokim“ izvorima. Tako se na jednu
manipulaciju dodaje druga. Ne samo da je
jedan ceo segment društva korumpiran i
neregularan, nego da ima najvišu podršku.
Zašto narod to priĉa? Zato što zna kako se
TITOVA JUGOSLAVIJA
24
kod ns lome korupcija i bezakonje, i ko to
radi i kada treba da radi, kada to hoće.
Ovako ispada da neće.
Specijalno
vaspitanje:
AVANTURA JE
AVANTURA
„ Postoji u filmskom
zanatu pravilo da
izvrstan film moţe
snimiti samo
odreĊen reditelj. „
Specijalno
vaspitanje“ mogao je, da snimi samo
samo Goran Marković. Zašto? Zato što
oni koji su ovaj fim videli, tvrde da se radi
o „normalnom delu“, o „ uravnoteţenom“
filmu koji je, jednostavno, „ dobar“ i ništa
više, ali ni ništ manje. Iz perspektive
mrgalomanske tradicije jugoslovenske
kinematografije, ĉiji su, gotovo svih pet
stotina i kusur fimova snimljeni sa
ambicijom da odmah izmene tok istorije. (
filmovi: Neretva, Bitka na Sutjesci,
Vrhovi Zelengore, Uţiĉka Republika,
Valter brani Sarajevo, Boško Buha, Veliki
transport, U ime ruţe, i serije: Salaš u
Malom ritu, Otpisani...pr. Ţ.K. ) To je
samo po sebi kompliment, ali, još više,
saţeti portret liĉnosti kakav je Goran
Marković. .Sin poznatih glumaca ..Đak
tzv. „ Praške škole“ On je , dakle, poput
filma „normalan.“
Jedino je „nenormalno“ kako je taj fim
nastao i , naravno, što je uopšte nastao.
„Nenormalno“je, pre svega , je
da mlad reditelj poput Gorana
Markovića dobije šansu da se,
tako reći bez ikakvog iskustva u
dokumentaristiĉkoj produkciji,
okuša na igranom filmu. Ako se
to uopšte i moglo nazvati
šansom: budţet „ Specijlanog
vaspitanja“ jedva da j
epremašivao stotinak i par
miliona starih dinara, pa je
ekipa na snimanje krenula udruţivši svoj
rad besplatno, što se kod nas na filmu
zove enuzijazam, a u Holivudu u drugde
mazohizam. ( istini na volju, kasnije se
finansijska situacija poboljšala, te su ĉak
podeljeni i neki simboliĉni honorari. )
Sećajući se danas tog svog „ grlom u
jagode“ , Goran Marković kaţe da je
takva avantura moguća samo jednom u
ţivotu i da su njoj viĉni jedino oni koji
nemaju šta da izgube. I zbilja, da je „
specijalno vaspitanje“ postalo loš film,
ništa se posebno ne bi dogodilo. Dogodilo
se, meĊutim, da je „Specijalno
vaspitanje“dobar film u pravom i punom
znaĉenju te reĉi. Reĉeno opširnije – Goran
Marković je napravio delo ĉiji se
profesionalizam ogleda, kako u prisustvu i
skladnom sudejstvu svih elemenata (
tema, priĉa, junaci, situacije, dijalog i
sliĉno) koji tvore biće „dobrog bioskopa“,
tako i u ĉinjenici da kod „ Specijalnog
vaspitanja“ ne postoji raskorak izmeĊu
htenja i ostvarenja. Reditelj ovog filma
imao je nameru da ( na osnovu scenarija
koji je pisao u saradnji sa Milosavom
Simićem, vaspitaĉem „ zapuštene“
omladine ) ispriĉa priĉu o nekiolicini ljudi,
mladih i nešto starijih , ĉije su se ţivotne
putanje ukrstile u jednom popravnom
domu. To je uĉinio na jasan, „pismen“
naĉin. Ak oneko misli da to nije dovoljno
TITOVA JUGOSLAVIJA
25
svaki će ga poznavalac stanja u
jugoslovenskom filmu brzo uveriti da je to
i suvišno.“ ( NIN; br. 1385.; 24.06.1977. )
STRASTI: MILAN KOVAĈEVIĆ
Ako bi Televizija putem neke ankete
pokušala da dobije mmišljenje javnosti
koje su emisije u ovih dvadeset godina
postojanja najgledanije, meĊu njima bi se
svakako našla putopisna emisija „
Karavan“ koju ureĊuje i vodi Milan
Kovaĉević: - Sedmog maja prosvalićemo
desetogodišnjicu prvog „ Karavana“ . Za
ovo vreme koje je, ĉini mi se , proletelo,
obišao sam sve krajeve Jugoslavije .
Naprayvio sam i nekoliko desetina emisija
: „ Kamerom kroz svet, gledaocima sam
predstavio svih šest kontinenata i Arktik.
Jedino nisam bio na juţnom polu. I
doţiveo sam more zgoda i nezgoda. Od
svih izabraću jednu koja mi je ostala u
nejsveţijem sećanju. Bilo je to 1968.
godine. Natovaren teškom kamerom,
koferima za fim i filmovima našao sam se
u Rio de Ţaneiru. Zadatak: snimiti: Brazil.
Troškovi: 300 dolara, pa kad potrošim da
se vratim. Ekipa: ja kao reditelj, voditelj,
snimatelj i još nekoliko uzgrrdnih
zanimanja. Snimam Rio de Ţaneiro,
razmišljam o brazilskoj dţungli, o
glavnom gradu u srcu te dţungle. Braziliji.
Šteta je to ne snimiti. Nemam dovoljno
novaca. Ne vredi. Nemam ni ekipu.
Raspitujem se kod avionskih kompanija
kako bi me prebacili do do Brazilije, tako
nekako...Oni mi odgovaraju – nikako.
Dvoumim se šta da radim. U Televiziji mi
niko neće prebaciti jer sam zadatak
ispunio. Ali kad sam već tu, uzgred,
mogao bih još nešto. Na kraju odluĉujem.
Sedam u autobus za Braziliju. Putujem
taĉno 24 ĉasa. Po nesrećnoj vrućini. Ne
smem a zaspim. Ukrašće mi neko
skupocenu opremu! Jedva nekako stigoh.
Tamo se raspitujem. Opet bih nešto, ako
moţe, tako uzgred. Za divno ĉudo,
dobijam od loklanih vlasti mali avion tipa
„ cesna“. Letim do hidrocentrale na
Parani, u srcu dţungle. Ljubazni domaćin
mi obezbeĊuje sve. Uspeo sam . Naterala
me je takozvana novinarska strast. Da nje
nije bilo, da kaţem, glupost. ( NIN; br.
1320; 26.04.1976. )
„ LOGORSKI JEŢ“ : Upravo je izašlo iz
štampe reprin izdanje „ Logorskog jeţa“,
po svemu jedinstvenog lista u istoriji
srpskog novinastva. U nemaĉkom
zarobljeniĉkom logoruOsnebirk pojavio se
8. Aprila 1944. Prvi broj ovog lista koji je
svoje satiriĉne ţaoke usmerio prema
fašizmu. Pisan rukom, crtan tušem i slikan
akvarelom, sa crvenom zvezdom
petokrakom na naslovnoj strani, „
Logorski jeţ“ predstvalja svojevrstan
dokument o snazi duha naših ljudi . To
najbolje potvrĊuje i ţelja redakcije,
iskazana u impresumu prvog broja, da mu
godina u kojoj izlazi – bude i poslednja . (
NIN; 1424; april; 1978.)
Novinar Zvonko Simić u redakciji NIN-
a je , oĉito, bio zaduţen za sektor koji se
bavio maloletniĉkom delinkvencijom i
kriminalom. On je u vuše brojeva pisao o
sudskom procesu koji se 1978 g. vodio
pred Osnovnim sudom u Novom Sadu.
On u tekstu : „ Postoj ili treći čovek „ (
NIN br. 1416 ) i u tekstu : „ Zlatan prst
na obaraču“, detaljno opisuje sudski
TITOVA JUGOSLAVIJA
26
proces, ali uz provlaĉenje glavnog a ktera
: prvo optuţenog Gavre daje pravi socio
- kriminološki nalaz. Tak ou prvom
tekstu saznajemo da Gavri preti smrtna
kazna , zbog pogibije dvojice miliocinora.
Gavra se na sudu branio ćutanjem.
Advokat Milan Vujin ga je branio zajedno
sa advokatom Veljkom Guberinom. U
iskazu pred israţnim sudijom Gavra ni
jednom, ne identifikuje ljude sa kjima se
sukobi kao milicionere. On inistira na
zavrnutim rukavicama košulje jednog od
njih ka oizrazito „
civilnom“ elementu
odeće. Tek na kraju
kada beţi sa lica
mesta, kako kaţe,
primećuje na tlu
kapu sliĉnu onoj
kakvu nose leti
milicioneri. Jer,
ujbistvo milicinara
na duţnosti drugo je
kriviĉno delo i kazna
je obiĉno teţa.
Optuţnica O.J.T. koju zastupa
zemrnik M.T. , kaţe da je Gavra istrĉao iz
trafike i poĉeo da beţi ka groblju. Patrola
ga je sustigla i tada i tada je Gavra istrĉao
iz trafike i poĉeo da beţi ka groblju.
Patrola g je sustigla i tada je Gavra iz svog
pištolja „ astra „ 9 mm ispalio u
miliconere ĉetir imetaka iz neposredne
blizine. Dava sau pogodila D.P. u trbuhj i
grudi, jedan Ć.M. u levu nadlakticu.
Gavra je tada, prema optuţnici, uzeo
pištolj od P. „beretu 7,65“ ispalio po
jedan metak u glavu, i jednom i drugo
onesposobljenom milicioneru...Izgleda da
je jedini svedok pogibije milicinera sam
Gavra ..Pored pet sauĉesnika. „ Ako se
neki senzacionalni obrt moţe dogoditi u
ovom suĊenju to će biti samo „ treći
ĉovek „ – rekao je adv. Jovan Vukĉević
koji brani petooptuţenog zvanog Zec. „
nema nikavog „trećeg ĉoveka“ – bio je
kategoriĉan Gavrin branilac Veljko
Guberina.
Ko je Gavra?
U ovom konkretnom sluĉaju prvo
optuţeni koji jedini u ovoj grupši rizikuje
smrtnu kaznu ( ostali mogu dobiti duge
vremenske kazne). Njegove šanse bi bile
bolje ako bi krivicu
mogao da „ podeli „ s
nekim. Osim toga , u
sudskim spisima do kojih
se neposredno ili
posredno moţe doći,
nema ni pomena o
nekom trećem uĉesniku
nmoćne kacije 15. Juna
koja se završava
pogibiojom milicionara.
...Gavra je imao 21.
Godinu kada je prvi put
dayošao pre pravosuĊe.
Silovanje kućen pomoćn ice, za šta se
trudio a i danas tvdi da nije bilo silovanje,
i provala naneli su mu ukupnu godin ipo
dana zatvora. Kada je u drugoj polovini
1968 . god. Izašao na slobodu, poĉela je
njegova prava kriminalna odiseja, put bez
povratka.. Gavra je osrastao u nosadskom
naselju Podbari ( gde je bil oviše tuĉe
nego drugde i gde se lakše potezao noš. )
A kada se vratio iz zatvora okupio je oko
sebe nekoliko mladića s
PRSTUPNIĈKIM SKLONOSTIMA – I
TO VIŠE NIJE BILA DEĈJA BANDA
ZA KRAĐU JABUKA. ..Iz tih dana , ili
nešto kasnije , ljudi se sećaju napetosti
kojom je Gavra zraĉio, Mnogi su govorili
TITOVA JUGOSLAVIJA
27
o Gavrinim „ zlatnim rukama“. Bi je u
stanju da napravi „sve što vidi“. „
Ĉešljevi“ kojima je otvario mnoge brave,
pištolji koj je napravio , pa, kaţu, i nove
pravio, nacrti z aobijaĉki alat, svedoĉe o
spretnim rukama. Ali su „ te zlatne ruke“
na kraju puta ispalile hice u ljudsak tela.
I to je bila druga, poslednja raskrsnica,
gde je gavra skrenuo na pogrešnu stranu.
Kao automehaniĉar je imao mnogo posla.
MeĊu uglednim NovosaĊanima,koji su mu
bile mupterije, vaţio je za dobrog i
solidnog randika. Kak oje bilo moguće da
ova neprijavljena radnja radi punom
parom, a da ne zapadne za oko porznicima
i inspekcijama jedno je od usputnih
pitanja ne koje novoadsko suĊenje nije
odgovorili i ko zna da li će odgovoriti.“ (
NIN br. 1416, god. 1978. )
O SMRTNOJ KAZNI : U autorskom
tekstu „ Ciniĉno ubistvo“ prof. Dr.
Ljubo Bacvon ( NIN , br. 1474, 1. April,
1978 ) navodi da : „ Hipoteza da smrtna
kazna ne utiĉe na broj onih kriviĉnih dela
z a koja je propisana, potvrĊuje i naša
domaća praksa. U poslednjih 15 godina
smrtna kazna je izricna u tri sluĉaja
godišnje. O izvršenju smrtnih kazni
nemamo taĉnih podatataka, ali moţemo
ipak tvrditi da nije izvršeno više od jedne
do dsve godišnje u proseku. U Jugoslaviji
moţe se zakljuĉiti da ona ubistva z akojaje
zaprećena smrtno smrtnom kaznom ( teška
ubistva) otpda oko jednde
ĉetvrtine. ..Poseban probelm jesu oni na
koje padne teret izvršenja smtrtne kazne.
U stuĉnoj literaturi pa i ulepoj
knjiţevnosti dosta je reĉeno o mogućim
posledicama z a duševnu ravnosteţu, i
zdravlje tih ljudi. I zaista ubistvo uvek
ima neki motiv, koji je ljudski ima kak
onizak bio ( koristoljubivost, pohlepa,
mrţanja, osveta, strah , ljubomora, strast
itd...) Smrtna kazna je meĊutim
hladnokrvno i stoga neljudsko ubistvo i
to u ime svetosti i nepovredivosti ţivota.
Zato onaj ko mora da uĉestvuje u
izvršenju smtrtne kazne nema ĉak ni
mogućnosti da racionalizuje svoje
uĉestvovanje nekim ljudski m
osećanjima.. Juggoslavija priznaje smrtnu
kaznu ( ĉl. 175. Ustav SFRJ) . Verovatno
da je maksimalni program , ukidanje
smrtne kazne, dans u nas ne moţe postići.
Ali zbog toga ne treba baciti pušku u
kukuruz je je pametno i korisno biti
realistiĉan i raditi a tome da tome da se
postignu dalja ogrniĉenja smrten kazne u
Jugoslaviji.
Smrtne kazne se dotakao i Svetislav
Spasojević u intevijuu sa saveznim
javnim tuţiocem dr. Vukom Goceom
Guĉetićem, koj je naveo da se u
Jugoslaviji dogodi od 600 do 700 ubistava
godišnje. ( na preko 20 miliona stanovnika
) . Istovremeno se izvrši oko 6 izreĉenih
smrtnih kazni. Ispada da je tej odnos
100:10. Naša kaznena politika je, kada je
reĉ o smrtnoj kazni, izuzetno blaga. Naš
ustav al i zakoni, zauzeli su stav o smrtnoj
kazni kao izuzetnom sredstvu. Ova kazna
odrţava nevericu društva u mogućnost
popravljanja. Ona je suprotna
hunanistiĉkom iili socijalistiĉkom
gledištu na društvo. MeĊutim, u odreĊenoj
etapi rzvoja , drušvo ĉini mi se ne moţe
odreći te kazne. Jedn og dana ona će biti
eliminisana, bespredemtna. U današnjim
uslovima mrtna kazna je oš neophodna, ali
naša politika u izricabju smrnih kazni je
izuzetno blaga.“
TITOVA JUGOSLAVIJA
28
U tekstu: „ Zabranjeno probaj“, iz 1978 g.
autor Teodor AnĊelić, se bavi –
farmerkama. On na poĉetku navodi
Miloša Slijepĉevića, direktora BEKA, da
se poĉelo poroizvoditi po licenci „ Li
Kuper“ , dok je prošlogodišnja akcija
Beko dţinsa, bila demode. Ta konsttacija
da v eć godinama naša konfekcija
proizvodi jedno a ioleobavešteniji
graĊanin nosi ili bar ţeli da obuĉe nešto
drugo. U vreme poratno na buvlju pijacu
se odlazilo radi sasvim prktiĉnih stvari i,
eventualno, pokojeg sitnijeg luksuza (
kolena z avodovodnu cev, gume za bicikl,
oĉuvanji kanabe..) Sa elegantnim
šuškavcima, šimi cipelama i privrednom
reformom, pošto ih je zaista vreme srozalo
na puku starudiju, buvlja pijaca se
rehabilituju kroz fazu galopirajuće
italinazacije. Ali sa javne scene oni se
sele u kućnu intimu. Gimnazije dobijaju
svoje neumorne putnice na potezu Trst –
naše malo mesto. Ĉitave razrede i
genercije one snabdevaju farmerkama –
italijanske i nemaĉke proizvodnje. ( Levis
501).Komisioni, te starinarnice, bar po
robi kojom su se punili postaju preteĉe
butika. ...Ĉim je otkriveno da se umesto
visokog rabata profesionalnim putnicima
za Trst, više isplati otići tamo liĉo, pa,
moţda , i putne troškove pokrivaju
nabavkom modnih hitova za bliţe – dalje
polupoznanike, iz buvlje recesije izlaz se
nalazi ... Umesto skromnog: Mladi ste,
nabacite farmerke“, lansiran je nov
reklamni spot : „ Ako hoćete da budete
privlaĉni , mladi i uspešni , morate se
moderno oblaĉiti. Dabome, našom –
inotranom – robom. Miloš Slijepĉević
misli da se , u stvari, najveće pouke mogu
i treba da se izvuku iz ogromnog ilegalnog
prometa pomodnim krpicama. On
procenjuje da je prošle godine samo u
Trstu ostavljeno oko 240 mil. Dinara i da
je u Jugoslaviji ileglno uvezeno više od
600 hiljada farmerki. Nekada znak
nemaštine – danas je stvar kulta. Potraţnja
za tim robusnim pantalonama sredinom
pedesetih godina postaje euforiĉna. Poĉeo
je da ih nosi nekadašnji vozaĉ kamiona
Elvis Prisli, što je bilo dovoljno da ga
vojksa ob oţava i slepo sledi. Ali iz jdnog
šoka , što su frmerke bile s poĉetka, sazreo
je šik i ubrzo ih je prihvatio i dţet – st
društvo ( Frenk Sinatra )
Kada je svojevremeno sedamdesetih
godina J. B. T. predsednik SFRJ ,
generalni sekretar SKJ i vrhovni
komandant JNA nekada dolazio u posetu
nekom gradu u unutrašnjosti odvijale su se
specijalne pripreme. Kako su se tada zvali
: ''radni ljudi i graĊani sa Ċacima-
pionirima i omladincima'' organizovali su
'' spontani '' doĉek '' najvećem sinu naroda
i narodnosti''. Centralna manifestacija sa
horom i pozdravnim govorom se
odrţavala na trgu ispred zgrade opštine.
TITOVA JUGOSLAVIJA
29
Sem glancanja grada, ĉišćenja ulica i
sreĊivanja parkova, bilo je onih, ozbiljnih
''bezbedonosnih stvari''. Naime, u cilju da
poseta visokog gosta proĊe bez ikakvog
incidenta sa ulice su sklanjani pojedinci
koji su , praktiĉno bili beskućnici. Nisu
imali svoj redovni posao što je u to vreme
bila prava retkost. Dakle, nisu bili pod
kontrolom svog predpostavljenog koji bi
ga , ako je bilo potrebno, mogao prijaviti u
Komitet , zbog '' odstupanja sa kursa.'' Bili
su na marginama ţivota. U V. to Je bio
uliĉni sviraĉ Jarcan koji je uz gitaru
pevao, ''opasnu'' pesmu:'' Liba, liba, libalo/
nema ' leba nimalo''. Nosio je somotski
sako a pantalone su mu bile uvuĉene u
ĉarape. Drugi, koji je bio krupniji i nosio
po dva sata na ruci i vojniĉki šinjel je bio
Jordan Joca Vrućina. O njemu se priĉalo
da je bio imućni gazda u nekom selu, dok
Jednog dana nije stavio svoju ţenu u bure
i pustio ga nizbrdo. Za njega je bilo
karakteristiĉno da je u mleĉnom restoranu,
koji su u sociJalizmu bili lepo
organizovani, od vraćenog kusura uzimao
samo sitan metalni novac od crvene
novĉanice, koja Je i tada imala konja na
sebi. Ostatak kusura koji je bio u
papirnatom novcu, drug Joca Vrućina nije
uzimao već ga Je ostavljao na pultu. To
sam gledao svojim oĉima. Ali nisam
mogao, kao osnovac da vidim strah
tadašnjih struktura vlasti od ta dva,
praktiĉno, kraJnje bezazlena ĉoveka, koje
su morali zatvarati. Jer šta bi se desilo da
je Jarcan maršalu B. na uvce otpevao svoj
stih da nema ' leba. Najmanje što bi se
moglo desiti bi bila smena direktora
pekare, Jer nije dovoljno ispekao hleba.
Potom bi se pitao šta radi taj centar za
socijalni rad i zavod za zapošljavanje.
Proverili bi da li drug Jarcan ima
zdravstveno osiguranje, odnosno
zdravstvenu knjiţicu. Ako Je već uliĉni
sviraĉ , što nije dobi neku platu za to , što
je sada normalno. Ĉak šta više naši uliĉni
sviraĉi, u prestonici, dobijaju stipendije za
školovanje u inostranstvu. Napose sve bi
to stiglo do predsednika Opštine, kao
glavnog i odgovornog za '' sluĉaj Jarcan''.
Uz put moglo se desiti da je Jarcan imao
završen neki fakultet te da je kao
neposlušni asistent otpušten sa Fakulteta,
kao uĉesnik studentskih pobuna. Šta bi se
tada desilo, moţemo samo zamisliti. Jer,
ruku na srce drug T. je terao decu da uĉe.
TakoĊe moţemo samo zamisliti šta bi se
sve delilo da je drugu Jordanu Vrućini
data prilika da se obrati Maršalu. Moguće
da je drug Vrućina kao uspešni seoski
gazda bio meta nekog ljubomornog
predsednika Zemljoradniĉke zadruge.
Pošto je imao lepu ţenu on mu se osvetio
tako što mu je postala ljubavnica. U
Jarosti i besu , moţemo zamisliti kako
Joca stavlja svoju lepu a nekada sirotu
svoju ţenu u bure, da je makar na taj naĉin
kazni za preljubu. Ono sa uzimanjem
metalnog novca kao kusura moţe se
shvatiti da je bio klijent banke koja je
bankrotirala, odnosno otišla u steĉaJ. Da
je kojim sluĉajem drug T. saznao da Joca
TITOVA JUGOSLAVIJA
30
Vrućina ne uzima papiranti novac u znak
bojkota, prema banci kod koje mu je
propala velika ušteĊevina, srušio bi se
ĉitav tadašnji monetarni sistem. Da bi
spreĉili nepotrebne ekscese i moguće
posledice tadašnji moćnici grada na reci
K. su Jocu i Jardana zatvarali dok se
poseta ne okonĉa.
Statistika o sahrani
Josipa Broza Tita
Ustanoviti precizan broj
delegacija i ĉlanove
delegacija na pogrebu
Josipa Broza Tita
8.5.1980. godine se
ispostavilo kao krajnje
teţak zadatak. Relativno
pouzdan magazin „Time“
u svom ĉlanku od
18.5.1980. navodi da je
sahrani prisustvovalo
sluţbenih „123 delegacije
drţava od ĉega 4 kralja,
32 predsjednika i drugih
ĉelnika drţava, 22
premijera te preko 100
predstavnika
komunistiĉkih ili
radniĉkih partija“.
TANJUG, sluţbena
jugoslavenska novinska
agencija, prema pisanju „Time“ magazina,
sahranu je nazvala „Samit ĉovjeĉanstva“
aludirajuću da su pristigle delegacije gotovo svih
drţava svijeta.
En.wikipedija.org navodi 50 drţavnih delegacija
sa imenima ĉlanova delegacija. Engleska
wikipedija kao izvore navodi nekoliko knjiga
poput „Jasper Ridley, Tito: A Biography“ s UDK
brojem 0-09-475610-4 (Univerzalna Decimalna
Klasifikacija) što je relativno pouzdano.
Pouzdanost podataka je još veća jer su navedena
imena ĉlanova delegacija, osim za delegaciju
Arapske Lige.
Prema njihovim sluţbenim stranicama,
Ujedinjeni Narodi su 8.5.1980. imali 148 zemalja
ĉlanica. Zimbabve postaje 149. ĉlanica
25.8.1980. kao prva nova ĉlanica nakon Titove
sahrane, iako je poslao delegaciju. Ako uzmemo
u obzir da su neke drţave poput Svetog Tome i
Principesa, Sajšela ili Svete Lucije postali ĉlanovi
UN-a tek krajem 70-ih, (Sveta Lucija
18.9.1979.), vrlo nevjerojatno djeluje podatak
kako su došle „123 delegacije drţava“. Krajnje je
upitno jesu li drţave poput Svete Lucije 8.5.1980,
ni godinu dana nakon primanja u UN, imale
takvu diplomatsku mreţu da su poslale
delegacije. Podatak o „123
delegacije“ postaje još upitniji
nakon što se primijeti da se
nigdje ne mogu pronaći imena
ĉlanova delegacija ne tako
„sporednih“ poput Australije
ili Irske.
Ĉak i Engleska wikipedija
koja ne navodi ĉlanove svih
delegacija donosi mapu na
kojoj je prikazano da
delegacije nisu poslali samo
Gvatemala, Honduras,
Salvador, Haiti,
Dominikanska Republika,
Surinam, Ĉad, Malavi,
Saudijska Arabija, Butan,
Papua Nova Gvineja, Juţna
Koreja i Albanija. Ista mapa
prikazana je u Kući cvijeća.
Do broja od „123 delegacije“
se moţe doći samo sporednim putem, ako u
delegacije ubrojimo veleposlanike drţava, a
dolazak kolonijalnog gospodara predstavimo kao
dolazak delegacije tada odnedavno samostalne
drţave. Naprimjer, ako dolazak delegacije Velike
Britanije smatramo dolaskom i delegacije svih
dominiona (Novi Zeland, Australija...).
Kao najverojatnije, ĉini se da je zaista došao
„cijeli svijet“, ali cijeli vaţan svijet, dok
TITOVA JUGOSLAVIJA
31
delegacije manjih, diplomatski neaktivnih
zemalja poput Svete Lucije, nisu prisustvovale.
Zbog svega ovoga, broj od „123 delegacije“
ostavlja se diskutabilnim dok se ne istraţe sve
arhive viših krugova jugoslavenske vlasti. Jedino
na taj naĉin se moţe doći do preciznog broja i to
samo u sluĉaju da su sve delegacije popisane, što
moţe biti sluĉaj, a i ne mora. Eventualno, video
snimke sprovoda bi nakon detaljnog izuĉavanja
mogle otkriti neke delegacije.
Ipak, zadrţimo se na sigurnom broju od
50 drţavnih delegacija koje navodi
en.wikipedija.org. Prisustvovalo je 25
predsjednika drţava, 9 premijera, 5 kraljeva, 4
princa, 3 ministra vanjskih poslova, 2 kancelara,
2 ĉlana vlade Kube, 1 predsjednik parlamenta, 1
ministar obrazovanja, 1 ministar financija, 1
Generalni guverner (predstavnik Britanske krune
u Kanadi), 1 zamjenik premijera, 1 Veliki
vojvoda, Roberto Rodrigez Varela, predstavnik
Argentine bez nominalne titule, te lideri Libije
Moammar Gadafi, Poljske Wojciech Jaruzelski i
Edward Gierek i SSSR-a Leonid Brezhnev, bez
titula koje bi se mogle podvesti pod „klasiĉne“.
Drţavniĉki „najjaĉu“ delegaciju poslala je
Zapadna Njemaĉka šaljući cjelokupni drţavni vrh
- Predsjednika, Kancelara i Ministara vanjskih
poslova. Austrija, Italija, Portugal, Ujedinjeno
Kraljevstvo i SSSR su takoĊer poslali cjelokupan
drţavni vrh.
Najneobiĉnije delegacije su imali
Ujedinjeno Kraljevstvo koje je uz premijerku
Thatcher poslalo i ratnog veterana, šefa
britanskog izaslanstva pri Titovom štabu 1943.,
SAD u ĉijoj se delegaciji nalazila majka
predsjednika Cartera, Egipat koji je poslao sina i
kćer predsjednika Gamal Abdel Nassera te
Vatikan koji je poslao svećeniĉko lice, diplomatu,
ujedno i nadbiskupa. Predsjednik Carter se našao
javno prozvan od strane svog potpredsjednika
Busha Starijeg jer nije osobno otišao.
Uz delegacije drţava, sahrani su prisustvovali i
Glavni tajnik UN-a, Generalni direktor
UNESCO-a, Potpredsjednik Europske Komisije i
delegacija Arapske lige.
Mnogobrojna su bila i izaslanstva raznih pokreta
i organizacija iz kojih se mogu izdvojiti Yasser
Arafat, lider tada meĊunarodno nepriznate
Palestine, Mohamed Abdelazi, Predsjednik
Saharske Arapske Demokratske Republike,
meĊunarodno djelomiĉno priznate drţave te lideri
Socijalistiĉke Partije Ĉilea, Carlos Altamirano i
Clodomiro Almeyda. Iako lider Ĉilea, Augusto
Pinoche nije poslao sluţbenu drţavnu delegaciju.
Ĉak i sa sigurnim brojem od 50
drţavniĉkih delegacija kojima se pridruţuju 4
delegacije meĊunarodnih organizacija te 12
delegacija pokreta i stranaka, sahrana Josipa
Broza Tita je najveća drţavniĉka sahrana u
povijesti.
Za kraj, tri vrlo indikativne ĉinjenice:
- Iako se okupio ogroman broj drţavnika, njihovi
meĊusobni susreti i pregovori su bili rijetki.
Skoro da ih nije ni bilo. Svrha njihovog dolaska
nije bila diplomatska nego iskljuĉivo odavanje
poĉasti Titu.
- Nitko od drţavnika nije „pobrao“ negativne
politiĉke bodove kod kuće jer je došao Titu na
sahranu. Jedine negativne bodove zaradio je
predsjednik SAD-a, Carter i to zato jer nije
otišao osobno, a Brezhnev jeste. - Prema protokolu, sve strane delegacije polagale
su cvijeće ispred Titovog lijesa, a većina
delegacija se naklonila, ukljuĉujući Thacher i
Brezhneva. Yasser Arafat je salutirao vojniĉki, a
Saddam Hussein se pokraj lijesa zadrţao
najduţe, sve dok ga ljudi iz protokola nisu
zamolili da ode budući da je iza njega bilo još
mnoštvo delegacija.
Za povijesno potpuno relevantne podatke, morat
ćemo priĉekati istraţivanje gore već spomenutih
arhiva. To tada, i ovaj ĉlanak moţe posluţiti,
makar kao indikativan, jer su sva imena
delegacija skoro sigurno toĉna, a broj od 66
delegacija minimalan. Ostaje samo da se sljedeći
popis nadopunjava kako se dolazi do novih
podataka.
_________________
Na sahranu Josipa Broza Tita došle su sljedeće
delegacije:
TITOVA JUGOSLAVIJA
32
1. Sluţbene delegacije drţava:
1. Alţir
a. Predsjednik Chadli Bendjedid
b. Predsjednik parlamenta Rabah Bidat
2. Angola
a. Ministar obrazovanja Ambrósio Lukoki
3. Argentina
a. Alberto Rodríguez Varela
4. Austrija
a. Predsjednik Rudolf Kirchschläger
b. Kancelar Bruno Kreisky
5. Afganistan
a. Premijer Sultan Ali Keshtmand
6. Bangladeš
a. Predsjednik Ziaur Rahman
7. Belgija
a. Kralj Baudouin
8. Bugarska
a. Predsjednik Todor Ţivkov
9. Kanada
a. Generalni guverner Edward Schreyer
10. Cipar
a. Predsjednik Spyros Kyprianou
11. Ĉehoslovaĉka
a. Predsjednik Gustáv Husák
12. Danska
a. Princ Henrik, suprug danske kraljice
Margarete II
13. Egipat
a. Sin Gamal Abdel Nassera
b. Kćer Gamal Abdel Nassera
14. Etiopija
a. Predsjednik Mengistu Haile Mariam
15. Finska
a. Predsjednik Urho Kekkonen
16. Francuska
a. Premijer Raymond Barre
b. Ministar vanjskih poslova Jean François-
Poncet
17. Njemaĉka (zapadna)
a. Predsjednik Karl Carstens
b. Kancelar Helmut Schmidt i
c. Ministar vanjskih poslova Hans-Dietrich
Genscher
18. Njemaĉka (istoĉna)
a. Predsjednik Erich Honecker
19. Gvineja
a. Predsjednik Ahmed Sékou Touré
20. Gvineja Bisao
a. Predsjednik Luís Cabral
21. Kina
a. Predsjednik Hua Guofeng
b. Zamjenik premijera Ji Pengfei
22. Kuba
a. Ĉlan vlade Isidoro Malmierca Peoli
b. Ĉlan vlade Carlos Rafael Rodríguez
23. MaĊarska
a. Predsjednik János Kádár
24. lndija
a. Premijerka Indira Gandhi
25. ltalija
a. Predsjednik Sandro Pertini
b. Premijer Francesco Cossiga
26. lrak
a. Predsjednik Saddam Hussein
27. Japan
a. Premijer Masayoshi Ōhira
28. Jordan
a. Kralj Hussein od Jordana
29. Mali
a. Predsjednik Moussa Traoré
30. Nizozemska
a. Princ Bernard, suprug kraljice Juliane
b. Princ Claus, suprug kraljice Beatriks
31. Nepal
a. Kralj Birendra od Nepala
32. Libija
a. Muammar Gaddafi
33. Luksemburg
a. Veliki vojvoda Jean
34. Norveška
a. Kralj Olav V od Norveške
35. Pakistan
a. Predsjednik Muhammad Zia-ul-Haq
36. Poljska
a. Wojciech Jaruzelski
b. Edward Gierek
TITOVA JUGOSLAVIJA
33
37. Portugal
a. Predsjednik António Ramalho Eanes
b. Premijer Francisco de Sá Carneiro
38. Rumunjska
a. Predsjednik Nicolae Ceaușescu
39. Sirija
a. Predsjednik Hafez al-Assad
40. Sjedinjene Ameriĉke Drţave
a. Potpredsjednik Walter Mondale
b. Lillian Gordy Carter, majka predsjednika
Cartera
c. Diplomat William Averell Harriman
d. Ministar financija George William Miller
41. Sjeverna Koreja
a. Predsjednik Kim Il-sung
42. SSSR
a. Leonid Brezhnev
b. Ministar vanjskih poslova Andrei Gromyko
43. Španjolska
a. Premijer Adolfo Suárez
44. Švedska
a. Kralj Carl XVI. Gustaf od Švedske
45. Tanzanija
a. Predsjednik Julius Nyerere
46. Turska
a. Premijer Süleyman Demirel
47. Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i
Sjeverne Irske
a. Premijerka Margaret Thatcher
b. Princ Philip, muţ kraljice Elizabete II
c. Ministar vanjskih poslova Peter Carington
d. Brigadir Fitzroy MacLean, voĊa britanske
misije pri Titovom štabu 1943.
e. William Deakin, Churchillov osobni asistent,
diplomata i struĉnjak za britansko-jugoslovenske
odnose
48. Vatikan
a. Nadbiskup Novalicijana i diplomat pape
Ivana Pavla II, Achille Silvestrini
49. Zambija
a. Predsjednik Kenneth Kaunda
50. Zimbabve
a. Predsjednik Robert Mugabe
2. Delegacije meĊunarodnih organizacija:
1. Glavni tajnik Ujedinjenih naroda Kurt
Waldheim
2. Generalni direktor UNESCO-a Amadou-
Mahtar M'Bow
3. Potpredsjednik Europske Komisije Wilhelm
Haferkamp
4. Delegacija Arapske Lige za koju nisam
pronašao imena ĉlanova
3. Delegacije stranaka i politiĉkih
organizacija:
1. Lideri Socijalistiĉke Partije Ĉilea Carlos
Altamirano i Clodomiro Almeyda
2. Predsjednik i istaknuti ĉlan Socijalistiĉke
Partije Francuske François Mitterrand i Lionel
Jospin
3. Predsjednik Panhelenskog Socijalistiĉkog
Pokreta iz Grĉke, Andreas Papandreou
4. Predsjednici Italijanske Socijalistiĉke Partije,
Bettino Craxi i Italijanske Komunistiĉke Partije,
Enrico Berlinguer, Enzo Bettiza, novinar i pisac
roĊen u Splitu 1934, Giancarlo Pajetta, ĉlan
Parlamentarne komisije za vanjske poslove i
politiĉar Paolo Bufalini
5. Istaknuti ĉlan Progresivne Socijalistiĉke
Partije Libanona Walid Jumblatt
6. Lider Palestine Yasser Arafat
7. Mário Soares, opozicijski lider, i Álvaro
Cunhal, glavni sekretar Komunistiĉke Partije
Portugala
8. Predsjednik Saharske Arapske Demokratske
Republike Mohamed Abdelaziz
9. Glavni tajnik Španjolske Socijalistiĉke
Radniĉke Partije Felipe González
10. Predsjednik Republiĉke Radniĉke Partije
Turske Bülent Ecevit
11. Politiĉarka i bivša premijerka Šri Lanke
Sirimavo Bandaranaike
12. Predsjednik Laburistiĉke Partije Velike
Britanije James Callaghan
13. Predsjednik Socijaldemokratske Partije
Njemaĉke Willy Brandt.
18. 05. 2014. 14:04h 14:13h |
Vestionline| foto: Beta/M.O.
TITOVA JUGOSLAVIJA
34
Umro Dobrica Ćosid
Dobrica Ćosid, član Srpske akademije nauka i umetnosti, istaknuti srpski pisac i prvi predsednik Savezne Republike Jugoslavije, umro je danas u 93. godini u Beogradu.
Prvi predsednik SR Jugoslavije: Dobrica Dosid
Dobrica Dosid je rođen 29. decembra 1921. godine u selu Velika Drenova kod Trstenika. Završio je Višu političku školu ’’Đuro Đakovid’’, a u toku Narodnooslobodilačke borbe bio je politički komesar u Rasinskom partizanskom odredu, urednik lista ’’Mladi borac’’ i član Pokrajinskog komiteta SKOJ-a za Srbiju.
Posle oslobođenja je bio član AGITPROP-a Centralnog komiteta KP Srbije, a republički i savezni poslanik bio je 12 godina.
Za poslanika je prvi put izabran 1945. godine, dobivši oko 6.800 glasova, ispred kandidata Zemljoradničke stranke sa 4.000 i kandidata Demokratske stranke sa 3.000 glasova. Jedan je od retkih koji su se javno usprotivili političkoj likvidaciji Aleksandra Rankovida.
Od 14. februara do 26. aprila 1951.godine, Dobrica Dosid je, kao član državne delegacije, bio
saputnik predsedniku Jugoslavije Josipu Brozu Titu na brodu ’’Galeb’’ kojim su obilazili afričke zemlje. Godine 1968. otvara pitanje Kosova čime izaziva pozornost članova iz CK. Postao je jedan od najpoznatijih opozicionara Josipu Brozu Titu posle razmimoilaženja sa njim. Dobrica Dosid godine 1970. postaje član SANU, a u svojoj pristupnoj besedi je rekao ''srpski narod dobijao u ratu, a gubio u miru''.
Godine 1984. osnovao je Odbor za odbranu slobode misli i izražavanja koji je ustajao u zaštitu raznih protivnika socijalističke Jugoslavije. Tokom 1989. i 1990. godine osnovao je srpske nacionalne stranke u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Prvi predsednik SRJ odlukom Savezne skupštine postaje 15. juna 1992. godine. Smenjen je godinu dana kasnije (31. maj 1993.) tajnim glasanjem oba veda Saveznog parlamenta posle sukoba sa Slobodanom Miloševidem.
Dosid je svoju borbu protiv komunizma nastavio i posle smenjivanja sa mesta predsednika SRJ. Bio je jedan od retkih akademika koji su se osmelili da govore na protestnim skupovima 1996-1997. Godine 2000. Dobrica je ušao u Narodni pokret Otpor, ali je kasnije je izjavio da to ne bi učinio da je znao da je Otpor finansiran iz inostranstva.
Dobrica Dosid se otvoreno zalagao za podelu Kosova i Metohije još devedesetih godina. Dosid se u svojoj knjizi ''Kosovo“ (2004) bavi ovom temom. Ovaj predlog je podržao i Noam Čomski u maju 2006. godine. Povodom Dosidevog 80-og rođendana čestitke su mu uputili premijer Srbije Zoran Đinđid (nazvavši ga pritom ''Srpskim Tomasom Manom'') i predsednik Savezne Republike Jugoslavije Vojislav Koštunica. Predsednik Srbije Boris Tadid je decembra 2005. izjavio da se često konsultuje sa Dobricom. Slobodan Miloševid je na suđenju u Hagu nazvao Dosida ''najvedim srpskim živim piscem''.
TITOVA JUGOSLAVIJA
35
Više od 50 godina bio je u braku sa suprugom Božicom, do njene smrti 2006. godine. Godine 1954. dobio je derku Anu, a ima i dvoje unuka: Milenu (1981) i Nikolu (1982).
Preminuo Dobrica Dosid
Blic | 18. 05. 2014. - 13:58h | Komentara: 49
Srpski književnik, akademik i bivši predsednik SRJ Dobrica Dosid preminuo je jutros u svom domu u Beogradu u 93. godini.
Dosid je bio bio prvi predsednik Savezne Republike Jugoslavije od 1992. do 1993. U mladosti je bio komunista, a u Drugom svetskom ratu se borio u redovima partizana, što je kasnije bila inspiracija za njegov književni opus.
Od kraja 1960-ih počinje da se suprotstavlja Titovoj politici, pre svega nezadovoljan ustavnim preuređenjem SFRJ, zbog čega je i postao jedan od najpoznatijih političkih disidenata.
Protivnicu su ga optuživali da je krajem 80-ih bio predvodnik i ideolog srpskog nacionalističkog pokreta i pristalica Slobodana Miloševida. Poštovaoci za njega kažu da je bio autentični i prvi lider opozicionog pokreta u našoj zemlji.
18/05/2014 - 13:54
VELIKI GUBITAK: Umro akademik i književnik Dobrica Ćosid!
Jedan od najvedih srpskih književnika, romansijer i esejista, akademik, politički i nacionalni teoretičar, redovni član SANU i prvi predsednik Savezne Republike Jugoslavije Dobrica Dosid preminuo je u 92. godini
Jedan od najvedih srpskih književnika Dobrica Dosid, akademik, romansijer i esejista, politički i nacionalni teoretičar, redovni član SANU i prvi predsednik Savezne Republike Jugoslavije (od 1992. do 1993.) preminuo je u 92. godini, saznaje Telegraf.
__________________
MALI NARODI : LUŢIĈKI SRBI
Savo J. Orović
Luţiĉki Srbi[1]
Glasnik Etnografskog muzeja na Cetinju, IV
knjiga, 1964, Cetinje
Najstariji trag srpskom imenu uopšte nalazi se u
Plinija i Ptolomeja, i to u sasvim ĉistom obliku:
Serbi, Serboi, Serbvi - inaĉe latinsko ime, po
Tacitu, za njih je bilo Veneti, od toga su Njemci
za Luţiĉke Srbe izveli Venden, Sorben,
Sorbenvenden, Lauzervenden. A sva srpska
plemena, kako na jugu tako i na sjeveru, sebe su
oduvijek nazivala jednim opštim imenom "Srbi"
ili "Sorabi". "Rab" znaĉi ĉovjek, "Sorabi" znaĉi
"Subraća", "Soljudi". Ime "Sloveni" pak došlo je
otud, što su mogli meĊu sobom "sloviti"
(govoriti), a Germane, s kojima se nijesu
razumijevali, nazivali su "Nijemcima", jer su za
njih bili nijemi ili mutavi. I po Šafariku svi su se
TITOVA JUGOSLAVIJA
36
Sloveni nazivali Srbima, a to, po Dobrovskom,
potvrĊuje i ĉinjenica, da se dva najudaljenija
slovenska naroda tim istim imenom zovu.
Luţiĉki Srbi su posljednji ostatak Polapskih
Slovena, koji nekada naseljavahu veći dio
današnje Njemaĉke, i to: zapadnu Prusku,
Pomeraniju, Branibor, Saksonsku, Anhalt,
istoĉnu polovinu Hanovera, Meklenburg–Šverin,
Meklenburg – Sterlic i juţni dio Šlezvig–
Holštajna, zatim ostrva Febrani, Rujan (Rugen),
Uznojmo i Volin u Istoĉnom (Baltiĉkom) moru.
Sedište Polapskih Slovena, dakle, bilo je izmeĊu
Ĉeške i Baltiĉkog mora. Na istoku bili su im
susjedi Prusi i Litvanci, a na zapadu Saksonci i
Tirinţani. Oni su se dijelili na tri ogranka:
Bodrići koji su ţivjeli u zemljama današnjeg
Meklenburga i Holštajna, Ljutići u današnjem
Braniboru i Pomorju, i Srbi u današnjoj Luţici i
Saskoj od rijeke Bobre do rijeke Sale.
Nazad hiljadu godina u ovim krajevima nije bilo,
dakle, nikakvih Njemaca, nego su svuda ţivjeli
samo Sloveni i to je bila ĉisto slovenska zemlja.
Latinski geograf Sekvestor, polovinom šestog
vijeka, piše da "Laba dijeli Nijemce od Srba"...
To svjedoĉe mnogobrojna imena njihovih mjesta,
sela, planina, polja, rijeka i potoka, koja su sve do
danas ĉisto slovenska, kao: Dubrava, Gorica,
Jasen, Javornik, Lomnica, Laba, Branibor,
Kamjenica, Nova Luka, Dobri Lug, Poreĉ,
Ravno, Ĉorna Voda, Mikra itd. Pošto su Nijemci
zvali Slovene: Veneti, Vendi ili Vindi, to mnoga
topografska imena u Njemaĉkoj sa tim korijenom
podsjećaju da su nekada tamo Sloveni ţivjeli, na
primjer: Vindenhasen, Vindischgretz, Vinddorf,
Vendeburg, Vindschthal, Vindesbrg, Vindeburg
itd. Berlin je bio njihov "brlog", gdje su drţali i
hranili stoku, a Lipiska ili Lajpcig bio im je oltar
gdje su pod granatom lipom slavili boga Peruna,
koji nebom upravlja, onda kada su Njemci još
oboţavali ţabu, i gdje su Sloveni dolazili na
sabor obuĉeni u platneno odijelo, već napredni
zemljoradnici, dokle su se Njemci, kao lovci, još
odijevali koţom.
U istoriji Berlina (iz 1888) stoji da su do XIV
vijeka njegovi stanovnici bili Srbi. Ĉlanovi
mjesnog odbora govorili su na sjednicama
srpskim jezikom, a zvaniĉna upotreba njemaĉkog
jezika uvedena je tek pri koncu XIV vijeka. Zna
se da je prestonica Njemaĉke postala od dvaju
srpskih sela: Berlina i Kolina.
Lajpcig je nekad bio centar Luţiĉkih Srba. Još
u XVIII vijeku suĊeno je u tamošnjim
sudovima na luţiĉkosrpskom jeziku. Zato su u
toku XVIII i XIX vijeka u Lajpcig rado išli na
studije naši ljudi, meĊu mnogima Dositej
Obradović, Sima Milutinović – Sarajlija, pa i
sam Vuk Karadţić. "Krv nije voda" i ona ih je
vukla tamo. Išli su kod svoje braće, od koje su
uvijek bili svojski i bratski primljeni.
Slovenski karakter Luţice oĉituje i slovensko
porijeklo mnogih tamošnjih znamenitih
Njemaca. Tako, na primjer, Lajbnic se u Torgavi
(1713) obratio na ruskog cara Petra Velikoga kao
Sloven na Slovena, sa rijeĉima: "Naše je
porijeklo isto – oba smo Sloveni", Lesing je bio
Srbin iz Luţice, za Bizmarka su sami Njemci
govorili: "Taj slovenski diplomata", za Katarinu
II, koja je roĊena u Štetinu u porodici Serbst,
ruski istoriĉari su dokazivali da nije Njemica, već
Srpkinja itd. A najbolje se to vidi iz priloţene
karte, koja pokazuje geografski poloţaj Polapskih
Slovena i njihovu podjelu na mnogobrojna
plemena. Mnogi tamošnji stanovnik već sada i ne
sluti da u njegovim ţilama teĉe ĉista i plemenita
slovenska krv.
Od XI vijeka Polapski Sloveni biju neravni boj sa
Njemcima, koji su nasilno kolonizirali njihovu
otadţbinu. Pod izgovorom da šire hrišćanstvo
meĊu mnogoboţaĉkim Slovenima njemaĉki
zavojevaĉi išli su za tim da ih pokore i ponjemĉe.
Sa krstom u jednoj i maĉem u drugoj ruci dolazili
su ti perfidni misionari kod Slovena, koji su se
dugo i uporno, ali uzaludno opirali. MeĊu
pokrštena slovenska plemena Njemci su
upućivali svoje sveštenike, te su tako i na sve
moguće naĉine naturali pored nove vjere i svoj
jezik i svoju kulturu. Malo pomalo nestade
starih slovenskih obiĉaja i redom svih drugih
narodnih osobina.
Na cijelom istoĉnom i srednjem dijelu današnje
Njemaĉke, gdje je nekada tekao bujan slovenski
ţivot, gdje se orila slovenska rijeĉ i pjesma i gdje
su slovenske ruke krĉile put prodiranju istinske
kulture, danas ondje ţivi samo uspomena na
prošlost Polapskih Slovena, i maleni broj
TITOVA JUGOSLAVIJA
37
Luţiĉkih Srba ostao je kao ţivi spomenik i rjeĉito
svjedoĉanstvo slovenskog obiljeţja ovih krajeva.
Sve do Karla Velikog Polapski Sloveni su
uspješno vodili borbu za svoju slobodu, a ovaj
je iskoristio njihovu pocijepanost i neslogu te
ih je bio sve redom pokorio. Poslije Karlove
smrti oni su se opet za neko vrijeme uspješno
odupirali porobljavanju, ali su Njemci onda kao i
poslije bili podmukli neprijatelji. Jednom
prilikom je pograniĉni grof Gero priredio
veliku gozbu, i na nju pozvao trideset
najglavnijih slovenskih knezova, kojima se
pravio dobrim prijateljem. Ovi, ne sluteći
ništa zlo, svi doĊu. A vjerolomni Gero usred
gozbe dadne znak, te oruţani straţari navale
na goloruke knezove i sve ih muĉki pobiju. U
poslednjoj borbi koju su vodili Bodrići pao je
njihov knez Niklot, ĉiji su ponjemĉeni potomci
(Niklotovići) vladali u Meklenburgu sve do
Prvog svjetskog rata. To obezglavljenje naroda,
izdajstvo kneza Tugomira i nedostatak sloge i
jedinstva dovelo je najposlije Polapske Slovene, s
malim izuzetkom, do konaĉne propasti.
Tako su Luţiĉki Srbi i ostali Polapski Sloveni,
kroz dugi niz vjekova, bili slovenska predstraţa
na zapadu i tvrdi bedem svojoj braći na istoku,
Poljacima i Rusima, protiv silne njemaĉke
navale. Na obalama Sale i Labe, Spreve i Odre
tekla je stolećima njihova plemenita krv. Polja
Luţice i Branibora, Prusije i Pomeranije zasuta su
i presuta njihovim junaĉkim kostima. Iz
mnogobrojnih ratova sa Njemcima pominju se
kao istaknuti borci za slobodu i vojskovoĊe:
Zvjezdodrag, Bjelosav, Dervan, i "ponositi"
knez srpski" Milivoj, koji je slavno pao na
bojnom polju; kao i posljednji njihov vladar
knez Pribislav, o kome je Jan Ĉesla napisao
(1862) epopeju "Knez Pribislav". On već
skoro hiljadu godina, po narodnom
vjerovanju, ţivi skriven u podzemnim
hodnicima, negdje kod Borkova, i bdi nad
Srbima, da se jednom pojavi i oslobodi Luţicu
ispod njemaĉkog iga.
Od velikog broja Polapskih Slovena ostalo je do
današnjeg dana neistrijebljeno i neponjemĉeno
svega oko ĉetiri stotine hiljada Luţiĉkih Srba.
A što je upravo tome glavni uzrok? Zakleti
neprijatelj Slovena – Njemac i stari slovenski
grijeh – pocijepanost i nesloga. Mjesto da su se
sva ta jednokrvna plemena sloţila i ujedinila u
jednu jaku drţavu, svako je od njih htjelo da ţivi
samo za sebe, a bilo je još i neprijatelj svome
susjedu. Proganjali su jedni druge i još pozivali
Njemce u pomoć protiv svoje braće. Tako se
najposlije i tu potvrdila i ostvarila stara narodna
poslovica, koja opominje: "Ko neće brata za
brata, on će tuĊina za gospodara" I to je
najbolja pouka svima sadašnjim slovenskim
narodima, da im je spas i budućnost jedino u
bratskoj slozi i ĉvrstom jedinstvu.
Za Luţiĉke Srbe pisao je njemaĉki list "Leipziger
Tagblett" oko 1880. g. ovako:
"Srpstvo, koje negda tako jako bješe rašireno u
Njemaĉkoj, liĉi na kakvog dobrog starca na
samrtnoj postelji njegovoj, koji već zatvara oĉi da
umre... Oko njega se pretvorilo sve u njemaĉko,
sama polja i rijeke, varoši i sela nosiće još draga
mu imena, što im je vrijedan narod njegov
davao... Korak po korak zemlje osvajali su
Germani (Njemci) od njih. I sa smrću
posljednjeg vendskog (srpskog) vladara
Pribislava 1134, koji je hrišćanstvo bio primio,
ugasi se i posljednji branilac ovog nesrećnog
naroda... Sijedi starac je u posljednjim trenucima
svoga muĉeniĉkog ţivota... Jedan vrijedan, radan
i dobar narod, koji nam je hiljadu i po godina
gost bio, sahraniće se".
TITOVA JUGOSLAVIJA
38
Ali se, srećom, proroĉanstvo zluradog Švabe nije
potpuno ispunilo. Luţiĉki Srbi su se ipak odrţali,
kao što su se zavjetovali devizom na svome
"Serbskom domu" u Budišinu, gdje gordo stoji
zlatan natpis:
"Srpstvo mora istrajati"
i kao što ponosno i prkosno pjevaju u svojoj
himni:
"Srpsku slavu, srpski jezik sila neće uništiti"2
I Luţiĉki Srbi su odista saĉuvali svoj jezik,
svoje obiĉaje, pjesmu i vjeru u veliku
budućnost Slovenstva. Ovaj ĉestiti narod,
pleme našeg plemena, krv naše krvi, bio je
najviše izloţen germanskom prodiranju ka
istoku. Oni su bili sa svih strana ograĊeni
njemaĉkim zidom, bez direktne veze sa
drugim narodima, kao neko malo ostrvo u
nesitom germanskom moru, ali su uprkos
tome istrajali.
Što su se Luţiĉki Srbi sve do danas saĉuvali od
potpunog uništenja i germanizacije, mimo ostalih
plemena Polapskih Slovena, imaju dosta da
zahvale teritorijalnoj bliskosti svoje slovenske
braće Ĉeha i Poljaka, na koje su se naslanjali i
ponekad bili u sastavu njihovih drţava. Tako su
za vlade Boleslava Hrabrog ţivjeli u zajednici sa
Poljacima, a u dva maha bili su ujedinjeni sa
Ĉesima, i to prvi put pod knezom Samom, a drugi
put ih je prikljuĉio Ĉesima Karlo IV, i u toj
zajednici ostali su više od tri stoljeća (1316–
1635), uţivajući skoro punu unutrašnju
samostalnost. A zatim su potpali pod Saksonce i
Pruse.
Najveći luţiĉkosrpski pjesnik Jakob Bart–
Ćišinski piše:
"Da su Luţiĉani, kao mali ostatak, posred velikog
polapskog groblja, oĉuvali svoje nacionalne
osobine tumaĉi se time, što je ovaj narod kako
psihiĉki, tako i fiziĉki neobiĉno snaţan. Velika
izdrţljivost ovog naroda objašnjava se na prvom
mjestu neizmjernom ljubavlju prema maternjem
jeziku i odanim ĉuvanjem roĊene grude zemlje".
Ovo potvrĊuje drugi njihov pjesnik Jan
Holan, koji je pred svoju smrt naredio da na
njegovom grobu posade slovensku lipu, simbol
vjere u bolju budućnost, i da na grobu napišu
"Srbin – vjeĉno Srbin".
Jedan luţiĉkosrpski sveštenik iz kraja XIX vijeka
kaţe: "Nas već odavno ne bi bilo kao narodnosti,
da matere još i danas, i na samrtnom ĉasu ne
zaklinju svoju djecu, da ĉuvaju svoj jezik i svoje
obiĉaje". A jedan Luţiĉki Srbin iz Amerike sa
ovakvom nostalgijom piše: "Ljetos će biti 14
godina kako sam se odselio u novi svijet. Ali ja
mislim ĉesto na dragu srpsku Luţicu, gdje je
moja kolijevka stajala, gdje sam u školu hodio i u
miloj srpskoj rijeĉi moj "Oĉe naš" pjevao. Moţda
se opet vrate ti sretnji ĉasovi kada ću imati rodnu
grudu pod nogama". Ni u najgorem duhovnom
mraku i materijalnoj bijedi Luţiĉki Srbi nijesu
gubili vjeru u povratak svoje slobode.
Pored naslona na svoju susjednu braću Ĉehe i
Poljake, visoke nacionalne svijesti i ţarkog
rodoljublja, Luţiĉki Srbi za svoj opstanak pod
tako teškim okolnostima imaju da zahvale i
svojoj odliĉnoj organizaciji. Kod njih su postojala
ova društva, listovi i ustanove: Srpska matica,
Srpski muzej, Srpska biblioteka, Srpska knjiţara i
štamparija, Srpski soko, Srpski savez Domovina,
Srpska ĉitaonica, politiĉki dnevnik, "Serbske
TITOVA JUGOSLAVIJA
39
novine" itd. Sve su to Njemci bili varvarski
uništili, ali se opet obnavlja i podiţe.
Jezik Luţiĉkih Srba dijeli se na dva dijalekta,
koji su oba postala knjiţevnim jezicima.
Gornjo-Luţiĉani ili, kako sami kaţu, Gornjo-
Srbi pribliţavaju se po jeziku Ĉesima, a
Donjo-Luţiĉani ili Donjo-Srbi Poljacima. Ali
po mnogim jeziĉkim osobinama stoje bliţe
nama nego Ĉesima ili Poljacima.
Narodni obiĉaji kod Luţiĉkih Srba u velikoj
mjeri su oĉuvani, uprkos tome, što su
germanizatori i crkvom i školom i svim drugim
sredstvima vjekovima radili da ih uklone. Oni
shvataju da su im baš ti njihovi obiĉaji
najmoćnije oruĊe za odbranu i za odrţanje svoje
narodnosti u moru tuĊinštine. Najĉistije su se
saĉuvali od germanskog uticaja Srbi u Donjoj
Luţici oko Hoćebuţa, naroĉito na rijeci Sprevi, u
Sprevaldu, kako ga zovu Njemci ili Blotu kako
ga zovu Srbi. Blot je zbog svoje prirodne ljepote
vrlo omiljeno izletište za Berlince. Potpuno
srpski karakter ovoga kraja najbolje se vidi
pijaĉnih dana u Hoćebuţu kada ulice poplavi
ţivopisna donjoluţiĉka narodna nošnja.
Grb Gornje Luţice je: zlatni gradski bedem na
plavom polju. Donje Luţice: crveni bik na
belom štitu. Luţiĉko-srpska zastava: plavo-
crveno-belo (vodoravno). Himna: "O Luţica,
lijepa moja" (Zejler).
Narodnu knjiţevnost probudila je Reformacija.
Najstariji rad na tom polju je prevod Biblije
1548. Prva njihova štampana knjiga, Luterov
Katihizis, datira iz 1574. g. Stvarni knjiţevni
poĉetci zapaţaju se u toku XVII i XVIII vijeka, i
to sve na crkvenoj i vjerskoj osnovi.
I tek poĉetkom XIX vijeka prelazi se na svjetovni
pravac pisanja. Godine 1809. Jan Dejka, seljaĉki
sin i drvodjelja po zanatu, pokrenuo je rukopisne
novine, u kojima je korio svoj narod za nehat i
budio mu narodnu svijest priĉama o velikoj
slovenskoj porodici.
Omladina, koja je bila glavni nosilac nacionalne
svijesti i preporoda kod svih slovenskih naroda, i
ovdje je igrala glavnu ulogu. Prvi se pojavio
mladi pjesnik Andrija Zejler, koji je bio
obrazovan pod uticajem ĉeškog istoriĉara
Palackog, Srbina Sima Milutinovića – Sarajlije i
Poljaka Andrije Kuharskog, te je u svojoj pjesmi
pozivao: "Ustaj, Srbine, i imaj svoju dušu". Da
ohrabri svoje zemljake, pokazivao im je kao i
Dejka veliĉinu Slovenstva, uzvikujući: "Od Labe
do Dunava, od Ledenog mora i Baltika do
Kamĉatke, sve je to naša srpska velika
Otadţbina".
Ono što je Srbima Dositej Obradović,
Hrvatima Ljudevit Gaj i Slovencima Valentin
Vodnik, to je Luţiĉkim Srbima Jan Ernest
Smoler: njihov preporoditelj i prvi istinski
duhovni i politiĉki voĊa.
Pored Smolera istaknuti su kao pjesnici i
knjiţevnici uopšte: Bohuvjer Pful, Mihal
Hornik, Handrij Duĉman, Radisrb Vjela,
Mihal Ciţ, Mihal Domaška, Herta Vitezić, Jan
Holan, Mihal Ĉok, Mina Vitkojc, Jan Skala,
koji u svojoj pjesmi "Jugoslovenima" izraţava
bratsku ljubav i privrţenost Luţiĉkih Srba prema
našim narodima, i moli ih da pomognu njegov
porobljeni narod u teškoj borbi za opstanak,
osloboĊenje i bolji ţivot.
Poĉetak te pjesme glasi:
"Braćo na jugu! Nema li u vas
srca i duše koja bi gledala na Sjever,
Tamo gdje se u njemaĉkom moru
Bori mali narod Luţiĉkih Srba"
TITOVA JUGOSLAVIJA
40
Skala je poginuo u ratu, a u njega je polagana
velika nada. A najveći i prvi moderni pjesnik
meĊu svima bio je Jakub Bart Ćišinski. On je
tvorac luţiĉkosrpskog jezika, kao Vuk Karadţić
kod nas i Prešern kod Slovenaca. To je njihov
Gete. Od njega ima 14 knjiga pjesama, koje sve
odaju plemenitu i veliku dušu, a iz svakog redka
odiše neizmjerna ljubav spram sirotne Luţice i
njenog ubogog naroda, koji vjekovima pati pod
tuĊinom. Njegova knjiga soneta je savršenstvo
luţiĉkosrpske poezije i jedno od najljepših djela
svjetske poezije uopšte. Kao pravi narodni
apostol on ga tješi, bodri i napaja mu dušu vjerom
u narodni vaskrs i osloboĊenje.
Od ţenskih je kao pjesnik najslavnija Mina
Vitkojc. Ona u prvoj pjesmi svoje zbirke, koja
ima naslov Srpski narod, ovako dirljivo pjeva:
"Tebe su ubili,
metnuli su te u grob,
smrtnu su pjesmu tebi ispjevali,
ali ti si ipak još ţiv.
Već. davno osuĊen si na smrt,
ali ti nećeš da propadneš,
ti si raskomadan i razbijen,
ali ti još uvijek dišeš".
Dalje, moli sunce da se smiluje na svoja stvaranja
koja idu pognuta i propadaju. Moli vjetar da
zapjeva o ovom narodu pjesmu uskrsa i slobode.
Moli boga da ne propadne taj narod koji spava
dubokim snom, dok tuĊinski duh ko vampir ulazi
u njegove svetinje... i završava!
"Zaori nam se ponovo naša srpska pjesmo,
Koja od pradavno dremaš u pećinama,
Stvori, o boţe, veliko ĉudo,
Probudi ţivot kod nas Srba".
Od nauĉnika su najpoznatiji: slavista Petar Jordan
i, naroĉito, filolog Arnošt Muka, veliĉina
svetskoga glasa, bio je ĉlan obiju naših
Akademija i Matica i nosilac srpskih i
crnogorskih ordena. On je luţiĉkosrpski Vuk
Karadţić.
U muziĉkoj umetnosti su najznamenitiji Kravc,
Kocor i Pilk, a u slikarskoj Vjela, koji je bio
omiljen na dvoru ruskog cara Aleksandra I.
Kao dramski pisac istakao se Jozef Novak. On je
preveo Preradovićevu pjesmu "Zora puca, biće
dana", itd... Imaju veliki broj kulturnih radnika
Luţiĉkosrpsko stanovništvo se bavi uglavnom
zemljoradnjom i šumskom industrijom. Na
zavidnoj su visini stoĉarstvo, pĉelarstvo i
ribarstvo. Imaju neiscrpne rudnike uglja, koji
izvoze. Kod njih je najveća fabrika aluminijuma
u cijeloj Njemaĉkoj. A industrija stakla je na
visokom stepenu.
Kod njih je jako razvijen osjećaj solidarnosti,
gotovo svi Luţiĉki Srbi su socijalno osigurani.
Luţiĉkosrpski narod mnogo voli da priĉa i da
pjeva. On ima svoje priĉe i bajke, narodne
poslovice i zagonetke, balade, ljubavne i šaljive
popjevke, romanse, plesne, svatovske i poboţne
pjesme itd. Imaju i neku vrstu postarijih epskih
narodnih pjesama.
Veoma vole muziku i igru. Najomiljeniji su im
instrumenti gajde i gusle, i nešto izmeĊu to dvoje,
što oni zovu serbska pišćel, zatim klarinet i dr.
TITOVA JUGOSLAVIJA
41
Pjevaju i uz gusle (V. Novak). U narodu se igraju
kola isto kao kod nas.
Skoro svako selo ima svoje pjevaĉko društvo.
Praktikuju se stari slovenski obiĉaji kao na
primjer potapanje smrti u proljeće, ţetva, Boţić,
Uskrs sa šaranjem jaja, svadbe, procesije (ovo
dvoje poslednje naroĉito).
Pitanje luţiĉkosrpsko postoji ustvari od kako su
Polapski Sloveni porobljeni od njemaĉkih
zavojevaĉa. Ali je prvi put postavljeno pred
meĊunarodni forum na mirovnoj konferenciji
poslije Prvog svjetskog rata.
Onda je luţiĉkosrpski narodni odbor uputio na
mirovnu konferenciju jedno izaslanstvo, koje je
predvodio narodni poslanik Arnošt Bart, da traţi
pravo samoopredjeljenja za Luţiĉke Srbe, i da im
se mirovnim ugovorom osigura narodni opstanak
i autonomija.
U evropskoj javnosti bila je povedena ţiva
propaganda za Luţiĉke Srbe i njihove opravdane
zahtjeve, ali ipak u versaljskom ugovoru nije
dodirnuto luţiĉkosrpsko pitanje. Bart sa
drugovima vratio se razoĉaran u Luţicu, i još je
bio osuĊen na nekoliko godina zatvora u tvrĊavu
Golnov, zato što se usudio da javno brani sveto
pravo svoga naroda. Pušten je na slobodu tek na
posredovanje predsjednika Masarika.
Tako su Luţiĉki Srbi opet bili ostavljeni pod
svojim vjekovnim neprijateljima Njemcima, te
su, naroĉito po dolasku na vlast famoznog
Hitlera, bili prva ţrtva bjesomuĉnog proganjanja,
germanizacije i nacistiĉke rasne mrţnje. Baš na
njima su isprobani zloglasni njemaĉki
koncentracioni logori.
Po padu hitlerizma Luţiĉki Srbi su se s
pravom nadali da će bar ovoga puta uspjeti da
dobiju slobodu i nezavisnost bilo posebno, bilo
u federaciji sa Ĉehoslovaĉkom. Za to su slali
memorandume svima saveznicima traţeći
svoje pravo.
Naroĉitu nadu su polagali na bratsku Jugoslaviju.
Jurij Rjenĉ, koji je svršio studije u staroj
Jugoslaviji, dolazio je u Beograd. On je bio lijepo
primljen i obećana mu je svesrdna pomoć A na
Sveslovenskom kongresu u Beogradu je u
proglasu reĉeno:
"Mi ćemo da podrţavamo jedni druge na
politiĉkom, ekonomskom i kulturnom polju i
staraćemo se da ne propadne ni najmanji
slovenski narod, da i najmanji naš ĉovjek saĉuva
svoj nacionalni opstanak, svoju nacionalnu
kulturu i obezbijedi svoj nacionalni razvitak".
Ali su, naţalost, i ovog puta Luţiĉki Srbi
ostavljeni na milost i nemilost Njemcima. Oni
na papiru imaju manjinska prava. 1948.
godine donešen je "Zakon o zaštiti prava
srpskog stanovništva", koji sadrţi
ravnopravnost jezika u krajevima naseljenim
pored Njemaca i Luţiĉkim Srbima, u školama
i uredima, dvojeziĉni napisi na firmama itd.
I uz izvjesnu podršku Sovjetskog Saveza i to bi
bila dobit i zaštita da se saĉuvaju potpune
germanizacije. Ali se u Luţicu doselio veliki broj
Njemaca iz Sudetskih oblasti i iz Poljske, te sada
nema skoro ni jednog kompaktnog srpskog sela,
(varoši su odavno sa većinom nemaĉkog
stanovništva, a tako ni jedne ĉisto srpske škole.
Na taj naĉin, poslije hiljadugodišnje uporne
borbe, Srpska Luţica, taj slovenski Helgoland u
germanskom moru, taj spasonosni Ararat, na
kome su preţivjeli posljednji ostaci jednog
velikog naroda – Polapskih Slovena – koga je
halapljivi njemaĉki moloh progutao, nalazi se u
agoniji.
Napominjem da su Ĉesi i Poljaci oduvijek, pa i
sada pomaţu Luţiĉke Srbe moralno i
materijalno. Oni imaju ĉitavu literaturu o
njima, otvaraju za njih škole, primaju njihove
studente na svoje univerzitete, koji imaju
lektora za luţiĉki jezik itd. MeĊutim, mi, koji
smo im po krvi i jeziku najbliţi, malo se za
njih interesujemo!
Zato završavam ovo saopštenje s apelom na ovaj
visoki dom – Akademiju nauka – da se ta
anomalija ispravi. To jest: da se našoj braći
Luţiĉkim Srbima posveti duţna paţnja, ispita
njihovo sadašnje stanje i shodnim putem i
naĉinom pomogne, da sa svim ne utonu u nesito
njemaĉko more.
***
1 Predavanje odrţano 8. februara 1963. u
Etnografskom institutu u Beogradu.