1

C L E U N A

2

Cleuna God. I, 1, Livno, 2014. Izdavač: Franjevački muzej i galerija Gorica – Livno Gorička cesta b. b. BiH-80101 Livno Tel.: ++387 34 200 922 Tel./Fax.: ++387 34 200 923 e-mail: info@fmgg-livno.com www.fmgg-livno.com Glavni urednik: Josip Gelo Uredništvo: Ružica Barišić Anđelko Barun Josip Gelo Marija Marić Baković Željka Markov Maja Petrinec Damir Tadić Lektura tekstova na hrvatskome jeziku: Ivica Musić Lektura tekstova na srpskome jeziku: Mijana Kuburić Macura

Korektura: Ivica Musić Prijevod sažetaka: Saba Risaluddin Grafičko oblikovanje: Željka Markov Grafičko oblikovanje i prijelom: Perica Džeko Tisak: Grafotisak Grude Naklada: 350 Tiskano 2014. Cleuna izlazi uz potporu… Sva prava pridržana © by FMGG Livno

3

C L E U N A Časopis Franjevačkoga muzeja i galerije Gorica – Livno

Livno, 2014.

1

4

Sadržaj/Contents 7 IN MEMORIAM Fra Bono Mate Vrdoljak (1930.–2013.) 9 PREDGOVOR FOREWORD 11 Josip Gelo Franjevački muzej i galerija Gorica – Livno Gorica Livno Franciscan Museum and Gallery 29 Marija Marić Baković, Gordana Car Konzervatorsko-restauratorski radovi i rezultati najnovijih analiza na tekstilnome plaštu iz Prapovijesnoga zemljanog tumula br. 16, Pustopolje, Kupres Conservation-restoration works and results of the latest analyses of the textile shroud from prehistoric earth tumulus no. 16, Pustopolje, Kupres 49 Andrijana Pravidur Prapovijesne igračke i minijaturne posude iz zbirke Zemaljskoga muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu Prehistoric toys and miniature wares from the collection in the National Museum of Bosnia and Herzegovina in Sarajevo 95 Ivo Dragićević Grčko-ilirski novac Apolonije i Dirahija iz Zbirke Franjevačkoga muzeja na Humcu kod Ljubuškoga Greco-Illyrian coins of Apollonia and Dyrrachion from the collection of the Franciscan Museum at Humac near Ljubuški 111 Milka Đukić Rimsko staklo iz antičke zbirke Muzeja Republike Srpske Roman glass from the Antiquities collection of the Museum of Republika Srpska in Banja Luka 139 Radoslav Dodig Kult boga Libera na području Ljubuškoga The cult of the god Liber in the Ljubuški area

5

149 Bratislav Teinović Museum sclopeta de Bosniaca franciscales (O zbirci oružja i vojne opreme Muzeja franjevačkog samostana u Tolisi kod Orašja) Museum sclopeta de Bosniaca franciscales (The collection of weapons and military equipment of the Museum of the Franciscan Monastery in Tolisa near Orašje) 169 Ružica Barišić Iz fundusa stare knjižnice Franjevačkoga samostana sv. Petra i Pavla na Gorici u Livnu, I: 1502. - 1550. godine From the holdings of the old library of the Franciscan Museum of SS Peter and Paul at Gorica in Livno 193 Jela Vrdoljak Božićni običaji Hrvata katolika u livanjskome kraju Christmas customs of Croat Catholics in the Livno region 213 Željka Markov Umjetnik – crta – posvećenje. Kolekcija crteža Gabriela Jurkića iz fundusa FMGG-a Artist – Line – Dedication. The collection of drawings by Gabriel Jurkić from the FMGG holdings 239 Damir Tadić Livanjski kotarski predstojnici u razdoblju austrougarske uprave Livno’s district prefects in the Austro-Hungarian period 283 Tomislav Perković Livanjski kraj u doba rane osmanske vladavine The Livno region in the early Ottoman period 381 Anđelko Barun Dnevnik fra Bonifacija Vidovića od 1942. do 1948. godine Fr. Bonifacije Vidović's diary from 1942 to 1948 423 Ružica Barišić Bibliografija humoristično-zabavnoga lista Aha Bibliography of the humour and entertainment magazine Aha 427 Ružica Barišić Bibliografija humoristično-zabavnoga lista Ohoho Bibliography of the humour and entertainment magazine Ohoho

139

Radoslav Dodig Kult boga Libera na području Ljubuškoga

Radoslav Dodig

Kult boga Libera na području

Ljubuškoga

140

Cleuna 1, 2014.

KULT BOGA LIBERA NA PODRUČJU LJUBUŠKOGA

Radoslav Dodig Kr. Zvonimira 13 20350 Metković rdodig@gmail.com

UDK: 904:292](497.6 Ljubuški)“652“ Pregledni rad Primljeno: 31. 5. 2011. Prihvaćeno: 22. 3. 2013.

U radu se opisuje štovanje boga Libera u dolini Neretve, posebice na području Ljubuškoga. U Naroni je zabilježeno šest spomenika Liberova kulta, a u Ljubuškome tri. Od ljubuških spomenika dva govore o popravku Liberova hrama. Najčešće su oslobođenici i vojnici bili štovatelji boga Libera. Na području Ljubuškoga njegov kult bio je isključivo rimske provenijencije, ali u unutraš-njosti Dalmacije (Livno, Županjac i Glamoč) najvjerojatnije je bio interpretatio Romana nekoga epihorskoga božanstva.

Ključne riječi: Liber, Narona, Ljubuški, kult, hram, inerpretatio Romana

og Liber staro je italsko božanstvo plodnosti, klijanja i vegetacije te opće-nito rađanja i umiranja prirode ((Bruhl,

1953, 30; Dumézil, 1987, 382-383). Vrlo rano došlo je do njegove asimilacije s bogom Dioni-som-Bakhom (KP, 3, 320-321; Simon, 1990, 126-134). Štovanje boga Libera bilo je vrlo popularno u provinciji Dalmaciji, o čemu svje-doče brojni nalazi epigrafičkih spomenika, bilo da je Liber samostalan ili u zajednici s Libe-rom, Silvanom i Izidom i Serapisom (Matijašić, Tassaux, 2000, 66).1 U Dalmaciji najviše je natpisa pronađeno u Saloni (13) i u Naroni (6), u Hercegovini 3 u Ljubuškome (Dodig, 2006a, 11), a u Bosni 4 na području Bihaća (Imamo-vić, 1977, 394-396). Čini se da je ishodište

1 Matijašić i Tassaux (2000, 92-96) evidentirali su samo na Jadranu i u zaleđu 48 Liberovih natpisa. Nakon nalaza još jednoga natpisa u Ljubuškome 2005. (Dodig, 2006a, 7-12), taj se broj popeo na 49.

širenja Liberova kulta u Hercegovini i u jugo-zapadnoj Bosni (Livno, Tomislavgrad i Gla-moč) bila Narona (Marin, 1980, 207-210; Paš-kvalin, 1986, 66-67). U Naroni natpisi u Liberovu čast javljaju se u republikansko doba:

1. P(ublius) Annaeus Q(uinti) l(ibertus) / Epi-cadus / aedem Leiberi / Patrus faciund(am) / coir(avit) lub(ens) mer(ito).2

2. L(ucius) [L]aetili[us ---] / Liber(o) P[atri ] / eisdem [probavit].3

Ostali natpisi pripadaju II. – III. st. po. Kr.:

3. M(arci) Lusi Se/veri c(larissimi) v(iri) / Modestus / Lib(ero) templum / ex voto res/tituit.4

2 CIL III, 1784. 3 CIL III, 1785. 4 CIL III, 1786.

B

141

Radoslav Dodig Kult boga Libera na području Ljubuškoga

Slika 1: Natpis o obnovi hrama Libera i Libere (Arhiv FSH-a)

4. L(ibero) A(ugusto) s(acrum) / Lusius / Felicio / L(uci) Lusi Se/verini / libert(us) p(osuit).5

5. L(ibero) A(ugusto)/ M(arcus) Lusius/ Tro-fimus/ S(camni) lib(ertus).6

6. Libero Pat[ri] / sacrum / M(arcus) Sextius / Epaphroditus.7

Iz navedenih natpisa vidljivo je da je u Na-roni Liberov hram podigao Publije Anej Epi-kad, sudeći po arhaičnosti natpisa, vjerojatno u republikansko doba (Patsch 1907, 21; Patsch, 1908, 88), što jedni drže u II. st. pr. Kr. (Bruhl, 1953, 221; Olujić, 1990, 21), a drugi pak u I. st. pr. Kr. (Zaninović,1996, 341) ili, još konkretni-je, u doba građanskoga rata između Cezara i Pompeja 49. – 45. pr. Kr. (Wilkes, 1969, 247; Marin, 1980, 208). Vjerojatno je isti hram u II. st. po. Kr. obnovio oslobođenik Modest (CIL III, 1786).

U ljubuškim natpisima govori se o obnovi hrama, na prvome spomeniku bogu Liberu, a na drugome kultnoj zajednici Liberu i Liberi.

1. Počasna tabula ansata 94 x 48 x 15 cm, od mekoga vapnenaca, s prilično oštećenim

5 CIL III, 1787. 6 CIL III, 1788. 7 CIL III, 8430.

natpisom u osam redaka (sl. 1.), čija veličina slova varira, od 5 cm u prvome retku, u ostali-ma 3-4 cm, a u zadnjemu retku 1,5 cm. Najvje-rojatnije je pronađen na desnoj obali Trebižata, na širemu potezu Smokovice u Hardomilju, kod Vukšićevih kuća (Glavinić, 1878, XCIII; Patsch, 1907, 61-62; Bakula, 1970, 159; Boja-novski, 1985, 68, bilj. 11). Natpis se nalazi u Arheološkoj zbirci FSH-a. Datiranje: 173. po. Kr.

Templum Liberi/ Patris et Liberae vetus/tate dilabsum restituit/coh(ors) Ị Belg(arum) adiectis por/ticibus curam agente/ Fl(avio) Victore (centurione) leg(ionis) I Ad(iutricis) P(iae) [F(idelis)]/ Seve-ro et Pompeiano/ II co(n)s(ulibus).

Literatura: CIL III, 1790 = 6362 = 8484; ILS 3381, CINar I, 142-144, br. 11b; Blau, 1870, 626; Hoernes 1880, 39; Patsch,1895b, 13; Patsch, 1907, 70, sl. 33; (=Patsch, 1996, 72, sl. 33); Patsch, 1914, 165, sl. 28; Betz, 1938, 70, br. 175; Alföldy,1962, 292, br. 7/16; Ima-mović, 1977, 400, br. 157; Bojanovski, 1978a, 184, sl. 7; Atanacković-Salčić, 1981, 267-268, sl. 7; Škegro, 1997, 87, br. 11.

Lekcije: 9. redak it(erum), Bojanovski, 1978; Atanacković-Salčić, 1981.

142

Cleuna 1, 2014.

Slika 2: Natpis o popravku Liberova hrama (Foto Ć. Raič)

2. Počasni titul pravokutna oblika, 58 x 42

x 16 cm, nađen također na području Hardomilja kao i prethodni spomenik (sl. 2.). U jednostruko profiliranu okviru nalazi se natpis od 6 redaka, čija slova variraju, od 3,5 cm u prvome retku, 3 u ostalima i 2 cm u zadnjemu retku. Sada u arheološkoj zbirci FSH. Datiranje: I. st. po. Kr.

Q(uintus) Piseni{i}us Se/verinus (centurio) leg(ionis) XI Cl(audiae)/ templum Lib(eri) Pat(ris)/ vetustate corrup/tum porticib(us) adiect(is)/ restituit.

Literatura: CIL III, 8485; CINar I, 151-152, br.14b; Blau, 1870, 625; Hoernes, 1880, 39; Imamović, 1977, 398; Atanacković-Salčić, 1981, 266-267, sl. 6; Škegro, 1997, 86, br. 5.

Lekcije: 1. redak Pisentius, Pavan 1958; CINar I.

Treći spomenik u čast boga Libera prona-đen je u srpnju 2005. na lokalitetu Drini, širi predio Podjurjevice u Mostarskim Vratima kod Ljubuškoga. Čisteći gomilu kamenja u dvorištu iza kuće, mještanin Vinko Nuić slučajno je otkrio tri dobro obrađena kamena ulomka. Bilo je jasno da je riječ o rimskim spomenicima, od kojih su dva bili žrtvenici s natpisima, dok je treći ulomak bio anepigrafski. Svi su spomenici klesani od vrlo kvalitetna kamena, vjerojatno iz jadranskih kamenoloma, jer se domaći vapne-nac iz Ljubuškoga pokazao nekvalitetnim za epigrafske spomenike.

Slika 3: Ulomak žrtvenika posvećen Liberu (Foto R. Dodig)

3. Ulomak s natpisom nepravilna je četvr-

tasta oblika, s približnim dimenzijama š – 33 cm, v – 20 cm i d – 26 cm (sl. 3). Pravilno ure-zana i dobro vidljiva slova, na prednjoj, glatko obrađenoj površini, u prvome retku iznose 5,5 cm, a u drugom 4 cm. Spomenik je u posjedu V. Nuića u M. Vratima kod Ljubuškoga. Dati-ranje: I. – II. st. po. Kr. Natpis glasi:

Sacru(m)/ Libero Patr(i). Literatura: Dodig, 2006a, 7-12.

Drugi ulomak, slične kamene strukture,

pravokutna je oblika s približnim dimenzijama v – 25 cm, d – 22 cm i š – 18 cm. U natpisnome polju vidljivi su u zadnjemu redu tragovi dvaju slova. Prvo ima samo pri dnu urezanu okomitu crtu sa serifom, a od drugoga se vidi dio oko-mite crte i haste okrenute udesno. Vjerojatno je riječ o obrednoj kratici, možda P L, odnosno P(osuit) L(ibens), (Dodig, 2006a, 8, sl. 2.).

Treći anepigrafski ulomak zaobljeni je dio neke kamene posude čija približna visina iznosi 20 cm, debljina 5 cm, a dubina 15 cm (Dodig, 2006a, 8, sl. 3.).

Prva dva spomenika svjedoče da je u Lju-

buškome bio hram boga Libera, odnosno Libe-ra i Libere, koji je bio obnavljan u dvama nav-ratima, u prvome i drugome stoljeću. Pitanje je

143

Radoslav Dodig Kult boga Libera na području Ljubuškoga

gdje se nalazio spomenuti hram. I. Bojanovski pretpostavlja da se nalazio s desne obale Trebi-žata jer su spomenici pronađeni ondje, nizvod-no od Franjevačkoga samostana na Humcu (Bojanovski, 1985, 68, bilj. 11). Ipak, bez obzi-ra na mjesto nalaza spomenika, treba pretposta-viti da se Liberov hram mogao nalaziti i na lijevoj obali Trebižata, ili blizu Franjevačkoga samostana na Humcu ili u bližoj okolici rim-skoga kompleksa na Gračinama.8 Na desnoj obali Trebižata, ali zapadno od Gračina, na lokalitetu Blinja (Teskera), slučajno su prona-đeni ostatci nekoga rimskog objekta koji je imao podno grijanje, kao i dva nadgrobna nat-pisa konjanika kohorte I. Bracaraugustanorum (Dodig, 1985, 102-113). Možda je riječ o kak-vu imanju ili o taborskoj canabae. Oko 1990. godine na Gračinama, koje su na lijevoj obali Trebižata, slučajno je pronađen dobro obrađen akroterij, što bi moglo asocirati na kakav sakra-lan objekt.9 Na brežuljku Humac, gdje se danas nalazi franjevački samostan, pronađen je gla-goljsko-ćirilični natpis, vjerojatno iz XII. st., čuvena Humačka ploča, koji je pripadao crkvi sv. Mihovila (Vego, 1956, 41-61). Na predjelu Veliki Humac, sjeverozapadno od samostana, opažaju se ostatci zidova građenih žbukom (Rupčić, 1985, 142-152). Sve to govori o kul-tnome kontinuitetu glavice Humac koja se na-lazi nedaleko od Gračina.

Novi nalaz natpisa posvećena Liberu u Mostarskim Vratima nije vojne nego civilne provenijencije. Lokalitet Podjurjevica na Mos-tarskim Vratima nije nepoznat u arheološkoj literaturi. Nedaleko od kuće V. Nuića još pot-kraj XIX. st. nađeni su spomenici veterana VII. legije: Lucija Herenija (CIL III, 6364 = 8488) i

8 Fra Petar Bakula (1970, 159) govori o obilju obrađena kamenja, pregradnih zidova, nasipa, crijepa i opeke na lokalitetu Gradčine, blizu samostana. Upravo je ondje I. Bojanovski vodio arheološka iskapanja vjerujući da je otkrio rimski augzilijarni tabor (Bojanovski, 1988, 366-367). Ipak, vjerojatnije je da je riječ o aneksu (balneum i casa) rimskoga vojnoga kompleksa (Dodig, 2006b, 55-68). 9Akroterij se nalazi u Arheološkoj zbirci FSH-a.

Marka Sosija (CIL III, 8493),10 dok se u litici ispod ceste Ljubuški – Čapljina i danas nalazi uklesan natpis veterana iste legije Lucija i Gaja Domicija (CIL III, 8487).11 Nedaleko od Pod-jurjevice, na lokalitetu Zorbinovac, u jednome kasnoantičkom grobu pronađena je čuvena Ara Augusta, koju su Augustu i Tiberiju postavili veterani pagi Scunastici (ILIug, 113-114; Ab-ramić, 1950, 235-237). Predio Podjurjevice, zvan Filovača, s obiljem građevinskoga materi-jala u iskrčenim zidovima i gomilama, vjerojat-no je bio rimska villa rustica ili manje veteran-sko naselje (AL BiH III, 323). U razdoblju kada Mostarska Vrata nisu bila odveć urbanizi-rana kao danas arheolozi su na njivama Podjur-jevici nailazili na kamene kvadere i ulomke rimske cigle. Nađen je i jedan novčić cara Pro-ba, dok se in situ i danas nalazi, pored jednoga vrlo starog bunara, kasnoantički poklopac sar-kofaga (Bojanovski, 1977, 138, bilj. 107). Na obližnjemu brdu Jurjevici, na vrhu Gradina, nalazi se markantna pretpovijesna gradina iz brončanoga i željeznoga doba (AL BiH III, 326). Nije isključeno da se upravo na širemu predjelu Podjurjevice u Mostarskim Vratima i istočnome dijelu Ljubuškoga protezalo rimsko naselje pagus Scunasticus.

U Naroni eminentni nositelji Liberova kul-ta jesu oslobođenici. Njegovi su epiteti Pater (triput) i Augustus (dvaput). U Ljubuškome svi natpisi imaju epitet Pater. To govori da su hele-nizirani oslobođenici i vojnici u Naroni i Lju-buškome bili promicatelji rimskoga kulta Oca Libera. Nije bez osnove mišljenje da je Liber bio popularan u oslobođenika zbog homonimije Liber (bog) i liber (slobodan) pa se mogao što-vati i kao bog slobode (Medini, 1980, 201). Osim toga područje donje Neretve vinarski je kraj pa su štovanje Libera rado podržali trgovci vinom, gradska elita i vlasnici velikih imanja na kojima se uzgajala vinova loza. Gradnju Liberovih hramova zacijelo je podržavala orga-

10 Patsch, 1908, 111 (= Patsch, 1997, 41). 11 Dodig, 2006b, 209.

144

Cleuna 1, 2014.

nizirana zajednica Liberovih vjernika, ali ljudi skromnijega društvena statusa jer im je kult božanstva s veselim obredima olakšavao teret života (Gabričević, 1987, 152). Pojedini istra-živači smatraju da je vino u pretpovijesno doba bilo prihvaćeno u Ardijejaca i Daorsa, ali ne i Delmata (Dzino, 2006, 74-75).

Liberov kult bio je proširen i u unutraš-njosti provincije Dalmacije te i u drugim pro-vincijama, osobito u Podunavlju. Postavlja se pitanje je li katkad riječ o interpretatio Roma-na, odnosno krije li se pod Liberovim imenom kakvo epihorsko božanstvo. R. Marić odlučno je nijekao takvu mogućnost (Marić, 1933, 86), kao i kasnije E. Imamović (Imamović, 1977, 162). Kada je pronađen ulomak reljefne ploče s prikazom Libera u Županjcu (Tomislavgrad), C. Patsch ustvrdio je da je riječ o Liberu epi-horskoga podrijetla (Patsch, 1897, 230-231).

Pišući o nalazima reljefa boga Libera iz jugo-zapadne Bosne, među kojima je jedan s natpi-som iz Vašarovina (Priluka kod Livna), a drugi iz Šumnjaka kod Glamoča, V. Paškvalin ističe da je riječ o interpretatio Romana, štoviše i o sinkretizmu Libera s Eskulapom (Paškvalin, 1986, 68-69). To bi značilo da je Liberov kult bio prihvaćen u Delmata te da se može govoriti o njihovim svetištima (hramovima) u Livnu, Delminiju i u Glamoču (Paškvalin, 1986, 69). Kako je na reljefima u Vašarovinama i u Šum-njacima prikazan dionizijski Liber, pa čak i eskulapovski (interpretatio Graeca?), što se nazire i na ulomku reljefa iz Županjca na koje-mu se jasno ističe vinova loza i grožđe, može se utvrditi da je kult vina prodro i u Delmata u II. – III. st. kada je romanizacija doprla i do majstorskih radionica u provincijalnoj sredini.

Kratice

AEM – Archäologisch-epigraphische Mittheilungen aus Österreich-Ungarn, Wien AL BiH – Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine, sv. 3, Zemaljski muzej BiH, Sarajevo 1988 ANUBiH – Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo CBI – Centar za balkanološka ispitivanja, Sarajevo CIL – Corpus inscriptionum Latinarum, Consilio et auctoritate Accademiae Litterarum Regiae Borussicae editum, Berolini, 1873-. CINar – Corpus inscriptionum Naronitanarum I, Erešova kula – Vid, Arheološki muzej Split, Ma-cerata – Split 1999 FSH – Franjevački samostan na Humcu, Ljubuški GZM – Glasnik Zemaljskoga muzeja, Sarajevo HAD – Hrvatsko arheološko društvo, Zagreb ILIug – Inscriptiones Latinae quae in Iugoslavia inter annos MCMXL et MCMLX repertae et edi-tae sunt, A. Et J. Šašel. ILS – H. Dessau, Inscriptiones Latinae Selectae, I-V, Berolini, apud Weidmannos, 1892-1916. KP – Der Kleine Pauly, Deutscher Taschenbuch Verlag, München, I-V, 1979. SIZ – Samoupravna interesna zajednica VAHD - Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, Split VAPD - Vjesnik za arheologiju i povijest dalmatinsku, Split ZMS – Zemaljski muzej Sarajevo

145

Radoslav Dodig Kult boga Libera na području Ljubuškoga

Literatura

Abramić 1950 M. Abramić, Dva historijska natpisa iz antikne Dalmacije, Sbornik Gavril Kacarov – Serta Kazaroviana, Sofija 1950, 235-240 Alföldy 1962 G. Alföldy, Die Auxiliartruppen der Provinz Dalmatien, Acta Archaeologica Academiae Scientiarum Hungaricae, 14, Budapest 1962, 259-296 Atanacković-Salčić 1981 V. Atanacković-Salčić, Kameni spomenici u Arheološkoj zbirci na Humcu, Naše starine, XIV-XV, Sarajevo 1981, 257-284 Bakula 1970 P. Bakula, Hercegovina prije sto godina ili Topografsko-historijski šematizam Franjevačke kustodije i apostolskog vikarijata u Hercegovi-ni, za godinu Gospodnju 1867. (Šematizam fra Petra Bakule), prijevod Vencel Kosir, Herce-govački franjevci, Mostar 1970 Betz 1938 A. Betz, Untersuchungen zur Militärgeschichte der römischen Provinz Dalmatien, Rudolf M. Rohrer, Wien 1938 Blau 1870 O. Blau, Dritter Bericht über römische Alterthümer in Bosnien, Monatsberichte der k. Preussichen Akademie der Wissenschaften zu Berlin, Berlin 1870, 619-629 Bojanovski 1977 I. Bojanovski, Prilozi za topografiju rimskih i predrimskih komunikacija i naselja u rimskoj provinciji Dalmaciji. Prethistorijska i antička komunikacija Salona – Narona i njena topog-rafija u svjetlu arheoloških i historijskih izvora,

ANUBiH, Godišnjak XV, CBI, k. 13, Sarajevo 1977, 83-152 Bojanovski 1978 I. Bojanovski, Stanje i problemi antičkih istra-živanja u Hercegovini, Tribunia 4, Trebinje 1978, 161-188 Bojanovski 1985 I. Bojanovski, Epigrafski i topografski nalazi sa područja antičke Bigeste (pagus Scunasti-cus), 100 godina Muzeja na Humcu, SIZ općine Ljubuški, Ljubuški 1985, 65-94 Bojanovski 1988 I. Bojanovski, Bosna i Hercegovina u antičko doba, ANUBiH, Djela, k. LXVI, CBI, k. 6, Sarajevo 1988 Bruhl 1953 A. Bruhl, Liber Pater: Origine et Expansion du Culte dionysiaque à Rome et dans le Monde romain, Boccard, Paris 1953 Dodig 1985 R. Dodig, De Lubussa disputationes archaelo-gicae et epigraphicae, 100 godina Muzeja na Humcu, SIZ kulture općine Ljubuški, Ljubuški 1985, 95-118 Dodig 2006a R. Dodig, Nalaz rimskih spomenika u Mostar-skim Vratima kod Ljubuškog, Hercegovina 20, Mostar 2006, 7-12 Dodig 2006b R. Dodig, Rimski kompleks na Gračinama kod Ljubuškog. Post scriptum istraživanja dr. Ive Bojanovskoga, Hrvatska misao, 39-40, Saraje-vo 2006, 55-68

146

Cleuna 1, 2014.

Dumézil 1987 G. Dumézil, La religion romaine archaïque. Avec un appendice sur la religion étrusque. 2. éd. revue et corrigée, P. Payot, Paris 1987, 382-383 Dzino 2006 D. Dzino, Delmati, vino i formiranje etničkog identiteta u predrimskom Iliriku, VAPD 99, Split 2006, 71-80 Gabričević 1987 B. Gabričević, Bog Laetus (Veseli bog). Studije i članci o religijama i kultovima antičkog svije-ta, Književni krug, Split 1987, 151-159 Glavinić 1878 M. Glavinić, Aus einem Reiseberichte des k. k. Conservator M. Glavinich, Mittheilungen Zen-ral Commission zur Erforschung und Erhak-tung der Baudenkmale, Wien 1878, XCI-XCIV Hoernes 1880 M. Hoernes, Römische Alterhümer in Bosnien und der Hercegovina, AEM 4, Wien 1880, 32-47 Imamović 1997 E. Imamović, Antički kultni i votivni spomenici na području Bosne i Hercegovine, V. Masleša, Sarajevo 1977 Marić 1933 R. Marić, Antički kultovi u našoj zemlji, Beog-rad 1933, pretisak Čigoja štampa, Beograd 2003 Marin 1980 E. Marin, O antičkim kultovima u Naroni, Ž. Rapanić, Dolina rijeke Neretve od prethistorije do ranog srednjeg vijeka, HAD, sv. 5, Split 1980, 207-212

Matijašić, Tassaux 2000 R. Matijašić et F. Tassaux, Liber et Silvanus, Les cultes polythéistes dans l'Adriatique Roma-ine, Ausonius, Bordeaux 2000, 65-117 Medini 1980 J. Medini, Uloga oslobođenika u životu Naro-ne, Ž. Rapanić, Dolina rijeke Neretve od pret-historije do ranog srednjeg vijeka, Znanstveni skup HAD-a, Metković, 4.-7. X. 1977, HAD, sv. 5, Split 1980, 195-206 Olujić 1990 B. Olujić, Liberov kult na području rimske provincije Dalmacije, Latina et Graeca 35, Zagreb 1990, 3-30 Paškvalin 1986 V. Paškvalin, Dva reljefa s prikazom boga Li-bera iz jugozapadne Bosne, GZM, sv. 40/41, Sarajevo 1986, 61-70 Patsch 1895 K. Patsch, Rimske pomoćne čete (alae et cohor-tes auxiliares) u provinciji Dalmaciji, Deseti izvještaj Velike gimnazije u Sarajevu, Zemalj-ska štamparija, Sarajevo 1895, 5-26 Patsch 1896 C. Patsch, Archäologisch-epigraphische Unter-suchungen zur Geschichte der römischen Pro-vinz Dalmatien, Erster Theil, Kutac bei Ljubu-ški, WMBH, 4, Wien. Patsch 1897 C. Patsch, Novi spomenici iz Županjac – Del-miniuma, GZM IX, Sarajevo 1897, 227-243 Patsch 1907 C. Patsch, Zur Geschichte und Topographie von Narona, Schriften der Balkankommission, Antiquarische Abteilung V, Kaiserliche Aka-demie der Wissenschaften, Wien 1907 Patsch 1908

147

Radoslav Dodig Kult boga Libera na području Ljubuškoga

C. Patsch, Kleinere Untersuchungen in und um Narona, Jahrbuch für Altertumskunde, II Band, H. 2-3, Wien 1908, 87-117 Patsch 1914 C. Patsch, Zbirke grčkih i rimskih starina u bos.-herc. zemaljskom muzeju, GZM 26, Sara-jevo 1914, 141-219 Patsch 1996 C. Patsch, Povijest i topografija Narone, Mati-ca hrvatska, Ogranak u Metkoviću, Metković 1996 Patsch 1997 C. Patsch, Manja istraživanja u Naroni i oko nje, Matica hrvatska, Ogranak u Metkoviću, Metković 1997 Pavan 1958 M. Pavan, Ricerche sulla provincia romana di Dalmazia, memorie, Classe di scienze morali e lettere, vol. XXXII, Istituto Veneto, Venezia 1958 Rupčić 1985 B. Rupčić, Humačka ploča, 100 godina Muzeja na Humcu, SIZ kulture općine Ljubuški, Lju-buški 1985, 141-157

Simon 1990 E. Simon, Die Götter der Römer, Hirmer Ver-lag, München 1990 Škegro 1997 A. Škegro, Inscriptiones Latinae et Graecae Bosniae et Hercegovinae, Opuscula Archaeo-logica 21, Zagreb 1997, 85-116 Vego 1956 M. Vego, Humačka ploča (najstariji pisani spomenik u Bosni i Hercegovini), GZM, sv. XI, Sarajevo 1956, 41-61 Wilkes 1969 J. J. Wilkes, Dalmatia, Harvard University Press, Cambridge, Massachusets 1969 Zaninović 1996 M. Zaninović, Štovanje Libera na istočnom Jadranu, Od Helena do Hrvata, Školska knjiga, Zagreb 1996, 338-343

148

Cleuna 1, 2014.

The cult of the god Liber in the Ljubuški area Key words: Liber, Narona, Ljubuški, cult, temple, interpretatio Romana

The god Liber, the old Italic divinity of

fertility, germination and vegetation, and of the natural cycle of birth and death, was assimilat-ed with the god Dionysius-Bacchus at a very early date. Worship of the god Liber was very popular in the province of Dalmatia, as attested by the many finds of epigraphic monuments, most of which were found in Salona (13) and Narona (six), with three in Ljubuški, Herze-govina, and four in the Bihać region of Bosnia. Narona seems to have been the point from which the cult of Liber spread into Herzegovina and south-western Bosnia (Livno, Tomisla-vgrad and Glamoč). The Ljubuški inscriptions refer to the restoration of a temple, the first monument of the god Liber, and to another cult community to Liber and Libera (CIL III, 8484 and 8485), while the third is part of a sacrificial altar.

1. Templum Liberi/ Patris et Liberae vetus/tate dilabsum restituit/coh(ors) Ị Belg(arum) adiectis por/ticibus curam agente/ Fl(avio) Victore (centurione) leg(ionis) I Ad(iutricis) P(iae) [f(idelis)]/ Severo et Pompeiano/ II co(n)s(ulibus). 2. Q(uintus) Piseni{i}us Se/verinus (centurio) leg(ionis) XI Cl(audiae)/ templum Lib(eri) Pat(ris)/ vetustate corrup/tum porticib(us) adiect(is)/ restituit. 3. Sacru(m)/ Libero Patr(i).

Though the monuments were found at

Hardomilje, the temple to Liber could also have been on the left bank of the Trebižat, or near the Franciscan Monastery at Humac, or yet again near the Roman complex at Gračine. A newly-discovered inscription to Liber in Mo-

starska Vrata is of civilian rather than military provenance. It is not impossible that the Ro-man settlement of pagus Scunasticus lay in the wider Podjurjevica area in Mostarska Vrata and the eastern part of Ljubuški.

The leading proponents of the cult of Liber in Narona were freedmen; here the inscriptions bear the epithets Pater (three times) and Augus-tus (twice). All the inscriptions in Ljubuški have the epithet Pater. All the indications are that the Hellenized freedmen and soldiers in Narona and Ljubuški followed the Roman cult of Pater Liber. It is quite possible that Liber was popular among freedmen on account of the homonymy Liber (god) and liber (free), and that he may therefore have been worshipped as the god of liberty. In addition, the lower Neretva region is a wine-producing area, where wine merchants, the urban elite and big land-owners with their own vineyards readily em-braced the cult of Liber. The erection and res-toration of temples to Liber was doubtless welcomed by the organized community of those who worshipped Liber as well as by those of humbler social status. It was a purely Ro-man cult in Narona and Ljubuški, which was not the case in the hinterland of the province of Dalmatia. The cult of Liber was adopted by the Delmatae, and there were sanctuaries dedicated to him in Livno, Delminium and Glamoč. Reliefs at Vašarovine and Šumnjaci depict a Dionysian or even Aesculapian Liber (interpre-tatio Graeca?), with grapes and vines, as can also be made out on a relief fragment from Županjac, showing that by the 2nd to 3rd century the cult of the vine had reached Delmatae terri-tory.