An Unpublished Poem of Tideo Acciarini to Pope Sixtus IV

NEOBJAVLJENA PJESMA TIdEA ACCIARINIJA PAPI SIKSTU IV.

B r a t i s l a v L u č i n

UdK: 821.131.1-1.09 Bratislav Lučin 821.131.1-05 Acciarini, Tideo Marulianum Izvorni znanstveni rad S p l i t [email protected]

Talijanski humanist Tideo Acciarini (Sant’Elpidio a Mare, oko 1430/1440 – oko 1500) šezdesetih je i sedamdesetih godina 15. st. djelovao kao magister humanitatis u dalmaciji, gdje mu je učenik, među inima, bio Marko Marulić. U Acciarinijevu književnu ostavštinu pripada i odulja poslanica u heksametrima Ad beatissimum Christianae religionis parentem Maximumque fidei Romanae Antistitem Sistum [sic] Pontificem IIII. Seraphici Francisci pientissimus hortatus in turcas, per tydeum Acciarinum Picentem. U literaturi se pjesma spominje tek odnedavno, a dosad nije bila objavljena niti je bila predmetom proučavanja. U ovom se radu opisuje rukopis u kojem je sačuvana, određuje se datacija i moguće mjesto nastanka, daje se pregled kompozicije i sadržaja te se iznose načela po kojima se objavljuje. Slijedi editio princeps Acciarinijeve pjesme Sikstu IV., s usporednim prijevodom na hrvatski i s popratnim bilješkama.

Ključne riječi: Tideo Acciarini, papa Siksto IV, pad Negroponta, križarski pohod protiv Osmanlija, pjesnička poslanica, editio princeps

1. Uvod

U Ambrozijanskoj knjižnici u Milanu čuva se rukopisni kodeks iz 15. st. u kojem se među inim nalazi pjesma Ad beatissimum Christianae religionis paren-tem Maximumque fidei Romanae Antistitem Sistum [sic] Pontificem IIII. Seraphici Francisci pientissimus hortatus in turcas, per tydeum Acciarinum Picentem. Ta pjesnička poslanica u 404 heksametra donedavno je u literaturi bila gotovo posve

66 Colloquia Maruliana XXIV (2015.)

nezapažena i dosad nije bila objavljena. Pozornost zaslužuje već zbog toga što joj je auktor Tideo Acciarini, talijanski humanist (Sant’Elpidio a Mare, oko 1430/1440 – oko 1500) koji je šezdesetih i sedamdesetih godina 15. st. djelovao kao magister humanitatis u dalmaciji: u Splitu je oko 1464. bio učitelj Marku Maruliću, pri-jateljevao je s Jurjem šižgorićem, boravio je u Zadru, te od 1477. u dubrovniku, gdje su mu učenici, među ostalima, bili Ilija Crijević i Jakov Bunić.1

Na pjesmu je, koliko mi je poznato, prvi upozorio Nicolae Iorga, koji je još 1899. godine objavio nekoliko ulomaka iz nje; no ta je činjenica u literaturi ostala nezamijećena.2 Zatim su ambrozijanski kodeks i Acciarinijeva pjesma zabilježeni u kapitalnom popisu nekatalogiziranih ili nepotpuno katalogiziranih humanističkih rukopisa što ga dugujemo Paulu Oskaru Kristelleru.3 Iako je time šira znanstvena javnost obaviještena o njezinu postojanju, pjesma je ozbiljniji odjek dobila tek 2014. godine.4

1 Još su uvijek korisni radovi o dalmatinskom razdoblju Acciarinijeva života: Frances-co L o P a r c o, »Tideo Acciarini umanista marchigiano del secolo XV (L’insegnamento in dalmazia e le sue attinenze con gli umanisti dalmati, Marco Marulo, Giorgio Sisgoreo, Elio Lampridio Cervino)«, Archivio storico per la Dalmazia, 4 (1929), vol. 7, fasc. 37, 17-42; Giuseppe P r a g a, »Maestri a Spalato nel Quattrocento«, Estratto dall’ Annuario del R. istituto tecnico »Francesco Rismondo«, Zara 11 (1933), 10-12. Ipak, u svjetlu novijih istra-živanja nekim interpretacijama koje se u njima iznose treba pristupati s oprezom: ne može se više prihvatiti Lo Parcov zaključak (ibid., 24) da je Acciarini bio u Splitu već 1461-1462, jer se sada zna da se tada nalazio u Pesaru i Milanu. Novi podatci i interpretacije nalaze se u zborniku Tideo Acciarini maestro e umanista fra Italia e Dalmazia. Atti del Convegno inter-nazionale di studi (Macerata, 21 ottobre 2011), ur. Silvia Fiaschi, eum, Macerata, 2014; u njemu usp. napose radove S. F i a s c h i, »Acciarini e Poliziano: percorsi umanistici di fine Quattrocento«, 51-97 (os. 61 [bilj. 28]), i Rosa Marisa B o r r a c c i n i, »Brevi note per la biografia di Tideo Acciarini«, 149-157 (os. 150). Umjesna je opaska S. F i a s c h i (ibid., 51 [bilj. 1]): »L’Acciarini operò sicuramente in dalmazia tra la seconda metà degli anni ’60 e gli anni ’70, ma estremi cronologici e ragioni del soggiorno rimangono ancora incerti e necessiterebbero di nuove indagini.«

2 Usp. Nicolae I o r g a, Notes et extraits pour servir à l’histoire des croisades au XVe siècle, sv. 3, E. Leroux, Paris, 1899, 298-299. Više o Iorginu izdanju ulomaka vidi u odjeljku 5. Načela ovog izdanja.

3 Paul Oskar K r i s t e l l e r, iter italicum. A Finding list of uncatalogued or in-completely Catalogued Humanistic Manuscripts of the Renaissance in italian and other libraries, Vol. I. italy. Agrigento to Novara, The Warburg Institute – Brill, London – Leiden, 1963 (21977), 331a.

4 O njoj sam govorio na znanstvenom skupu Antička baština u renesansom tekstu II. (Marulićevi dani, Split, 23. IV, 2014; usp. B. L u č i n, »Nepoznata pjesma Marulićeva učitelja Tidea Acciarinija«, sažetak u programskoj knjižici Marulićevi dani 2014, Književni krug Split – Marulianum, Split, travanj 2014, 17; 49-50. Krajem 2014. pojavio se zbornik tideo Acciarini maestro e umanista, n. dj. (1), u kojem je pjesma spomenuta i naveden joj je incipit i explicit; usp. S. F i a s c h i, »Acciarini e Poliziano: percorsi umanistici di fine Quattrocento«, ibid., 51-97 (81). Prije toga spominje je Rosa Marisa B o r r a c c i n i V e r d u c c i, »Scuole e maestri della Marca nei secoli XIV-XV«, u: scuola e insegnamento.

67Bratislav Lučin: Neobjavljena pjesma Tidea Acciarinija papi Sikstu IV.

U ovom radu daju se osnovni podatci o rukopisu u kojem je pjesma sačuvana, njezina datacija i moguće mjesto nastanka, pregled kompozicije i sadržaja te načela izdanja po kojima se ona objavljuje; slijedi editio princeps Acciarinijeve poslanice Sikstu IV, s usporednim prijevodom na hrvatski i s popratnim bilješkama.

2. Rukopis

Acciarinijeva pjesma sačuvana je, koliko je poznato, samo u jednom rukopi-su, koji se čuva u Ambrozijanskoj knjižnici u Milanu, pod signaturom F 33 sup. Posrijedi je papirnati kodeks opsega IV + 203 + III folija, dimenzija 212 x 151 mm. Sadržaj mu je mješovit, pisalo ga je više ruku, a jedina datacija u njemu (31. srpnja 1472) nalazi se na f. 196v, na kraju prijepisa Noctes Atticae Aula Gelija (ff. 19r-196v).5 Acciarinijeva pjesma nalazi se na ff. 12v-17v. Ispisana je huma-nističkim pismom, crnom i crvenom tintom; crvena je upotrijebljena za naslov i za isticanje crno ispisanih početnih (verzalnih) slova svakog stiha i svakog marginalnog naslova.

Rukopis nije Acciarinijev autograf. To se može zaključiti iz usporedbe s pouzdano utvrđenim autografima6 te na temelju signala u samom tekstu: indikativne su pisarske pogreške sinnosa umj. sinuosa (9);7 numen umj. numeri (32); intrauerit, što je pisar sȃm na margini ispravio u uitauerit (93); pilulat umj. pilulae (227); isannnis, što je sȃm u tekstu ispravio u isaurus (339); arcam umj. arcem (377); lattos umj. laetos (404). Na to da je posrijedi prijepis ukazuje i lectio varians: uz inscius na margini je zabilježeno al(iter) iustius (372). Prepisivač je dosta nevješt, pa je teško zamisliti da bi uspoređivao dva rukopisa, ali nije isključeno da je zabilježio vlastitu dvojbu nad slabije čitljivom riječju u predlošku (razvidno je da se i inače kolebao pred skupinama iu, nu, ri). Manje je vjerojatno da je marginalija već bila u predlošku, a najmanje, s obzirom na posve istu boju tinte i duktus, da ju je tkogod naknadno dodao u prijepis.

Podatci iz ambrozijanskoga kataloga otkrivaju i vlasnike kodeksa: najraniji je Nicolaus de Bononia, čije je ime zabilježeno na jednom predlistu i zalistu, zatim slijedi poznati erudit i bibliofil Gian Vincenzo Pinelli (1535-1601) te prefekt

Atti del XXXV Convegno di studi maceratesi, Abbadia di Fiastra (Tolentino), 13-14 novem-bre 1999, Centro di studi storici maceratesi, Macerata, 2001, 73-152 (142).

5 Opis kodeksa i potpun popis tekstova što ih sadrži dostupan je na adresi: <http://ambrosiana.comperio.it/opac/detail/view/ambro:catalog:73312> (pristupljeno 12. prosinca 2014). Za osnovne podatke usp. i: K r i s t e l l e r, n. dj. (3), F i a s c h i, n. dj. (1).

6 specimina Acciarinijevih autografa dostupna su u zborniku tideo Acciarini maestro e umanista, n. dj. (1), 91-97, 144-146.

7 Ovdje i dalje podebljano otisnuti brojevi odnose se na stihove izdanja izvornika (u prilogu).


Ambrosiane Giuseppe Antonio Sassi (1675-1751).8 Pozornost osobito privlači ime prvog vlasnika: Nikola iz Bologne suvremenik je i suradnik pape Siksta IV; krajem 1474, u sklopu priprema za proslavu jubilarne godine 1475, nalazimo ga kao papina povjerenika za održavanja javnog reda, za sigurnost prometnica i šuma u okolici grada te za borbu protiv razbojništava.9 Činjenica da je papin commissarius posjedovao prijepis Acciarinijeve pjesme nuka na zaključak kako je poslanica doista i stigla u ruke naslovljeniku.

3. Datum i mjesto nastanka

Budući da je Siksto IV. izabran za papu 10. VIII, a okrunjen 25. VIII. 1471, kao terminus post quem možemo uzeti sredinu ili kraj kolovoza te godine. drugi pouzdan kronološki oslonac daje spomen mletačkoga dužda Kristofora Mora (298-301): on je umro 9. XI. 1471, pa je to ujedno terminus ante quem. Uzmemo li u obzir da je poticaj za pisanje očito bio izbor novoga pape te uračunamo li da je trebalo nekoliko dana dok je vijest došla do Acciarinija, kao i činjenicu da je za pisanje odulje poslanice u stihovima ipak potrebno određeno vrijeme, možemo pretpostaviti da je nastala u rujnu ili listopadu 1471.10

Potvrđeno je da se Acciarini 14. siječnja 1471. nalazio u drugom svojem dvogodišnjem angažmanu (conducta) u splitskoj školi;11 osim toga, zabilježeno je da je 1. i 27. lipnja iste godine u Splitu bio zastupnik dvojice Rabljana, Mar-tina Nimire i dominika Spirondelle, u parnici splitskoga bojadisara Mihovila s trgovcem Bartolomejem iz Urbina.12 Stoga se čini posve mogućim da je i u rujnu ili listopadu 1471. bio u tom gradu, tj. da je pjesmu napisao u Splitu.

8 Usp. mrežnu adresu navedenu u bilj. 5.9 Usp. Egmont L e e, sixtus iV and Men of letters, edizioni di storia e letteratura,

Roma, 1978, 129-130 (bilj. 24), 238.10 F i a s c h i, n. dj. (1), 81, ne primjećuje spomen Kristofora Mora, pa nedovoljno pre-

cizno zaključuje: »Esso è databile con certezza fra il 1471 (anno di elezione del pontefice) ed il 1472, anno di morte del Bessarione, cui si fa riferimento come personaggio ancora in vita (tibi [scil. a Sisto IV] iunctus inhaeret / Bessario, retinunt quem saecula vestra Catonem / Argolicum, vv. 396-398, f. 17v)«; zapravo, citat se odnosi na stihove 395-397; pjesma ima 404 stiha, a ne 405, kao što piše F i a s c h i, ibid.

11 Za taj dokument, iz kojeg proizlazi da je postojao i prvi angažman, tj. da je Acciarini bio rector scolarum u Splitu barem od 1469, usp. P r a g a, n. dj. (1), 10-11; i s t i, Marc. it. VI 522 (Spogli dall’Archivio di Spalato), 194-195.

12 Usp. P r a g a, n. dj. (1), 11; i s t i, Marc. it. VI 522 (Spogli dall’Archivio di Spala-to), 174-175 (1. lipnja), 161 (27. lipnja); u dokumentima od 14. siječnja i 1. lipnja Acciarini se naziva rector scolarum spalati.


4. Kompozicija i sadržaj

Poslanica se može razdijeliti u tri velike cjeline: u prvoj se, nakon uvodnog obraćanja papi, opisuju tursko napredovanje, razaranja i okrutnosti, u drugoj pad Eubeje (Negroponta), a treća je izravni poticaj Sikstu IV. da okupi saveznike i krene u vojni pohod. U nastavku se daje potanji shematski pregled.

I. Uvod, tursko napredovanje, razaranja i okrutnosti

1-20 Obraćanje Sikstu IV, upozorenje na blisku opasnost od Osmanlija, poziv na brzu reakciju.

21-63 Nabrajaju se turska osvajanja, uz osobitu lamentaciju zbog toga što je Grčka, »kolijevka Muza«, pala pod barbarsku vlast.

64-107 Opisuju se turska zlodjela: oni pale i ruše crkve, uvode u njih konje; ubijaju malenu djecu, žene, mlade i starce; siluju, bičuju, odvode u ropstvo.

108-121 dalja osvojena područja (Ahaja, Trakija, Kolhida, Helespont, Ko-rint).

122-158 Strepnje onih koji su još slobodni (Rodos i Cipar sa strahom iščekuju napad; Kretu neće spasiti ni zaštita Jupitera, kao što pokazuje primjer Makedonije, Fokide, Epira, delfa).

159-181 Turska vojska ušla je Ilirski zaljev, stigla do Salone, Klisa, Splita, Skradina, Zadra i Timava.

II. Pad Eubeje

182-192 Tko ne bi zaplakao nad strašnom sudbinom Eubeje?193-238 Opis opsade i pada Negroponta (povoljna plovidba osmanskoga

brodovlja; izgradnja mosta preko tjesnaca i prijelaz vojske; opsada, bombardiranje, izdaja i pad; borbe u gradu, junački otpor posljednjih branitelja).

III. Poticaj Sikstu IV.

239-273 Novo obraćanje papi; navode se neuspješni pokušaji Pija II. i Pav la II.

273-297 Sikstu se s neba obraća sv. Franjo:13 potiče ga na križarski pohod, pripovijeda san koji mu je najavio pojavu Siksta kao spasitelja Crkve (to je, da-kako, parafraza sna pape Inocenta III. o sv. Franji).

13 Izbor upravo toga nagovaratelja razumljiv je kad se zna da je Francesco della Ro-vere (budući papa Siksto IV.) bio franjevac; od 1464. do izbora za papu obnosio je dužnost generalnoga poglavara franjevačkog reda.


298-367 Sv. Franjo nabraja saveznike koje Siksto treba pozvati u borbu: Mlečane na čelu s Kristoforom Morom; Rimljane; Ferdinanda (Ferrantea) I. Na-puljskog; milanskog vojvodu (Galeazza Mariju Sforzu); Firencu; Bolognu; Man-tovu; Ferraru; Costanza Sforzu; urbinskoga kneza Federica da Montefeltro; Giulija Cesarea da Varano, gospodara Camerina; ugarskoga kralja (Matiju Korvina); rimsko-njemačkog cara Fridrika III. (IV); kralja Francuske (Luja XI); na Sikstov poziv odazvat će se Njemačka, Francuska, španjolska i uopće svi kršćani.

368-404 Završni poticaj: pograbi oružje, jamačno ćeš polučiti dostojnu na-gradu – vijenac od hrastova lišća (hrast i žir u grbu su obitelji della Rovere); tvoj će naum slijediti tvoja braća kardinali, a prvi među njima Besarion: s njime uz bok ti ćeš Italiji donijeti trijumf nad barbarima.

5. Načela ovog izdanja

6.1. Ovo je editio princeps Acciarinijeve pjesme Sikstu IV. Budući da codex unicus ne donosi autografni zapis, u izdanju je restituirana klasična ortografija. Uporaba velikih slova i interpunkcijskih znakova usklađena je s današnjim pra-vopisnom normama latinskog jezika.14

U kritičkom aparatu zabilježene su: – pisareve intervencije, npr.: 8 Turca corr. scriba ipse ex tinca – priređivačke emendacije, npr.: 9 sinuosa : sinnosa Ms– priređivačke konjekture, npr.: 73 intenti conieci (cf. Hor. Carm. 4,4,14-15) :

in tenui MsPojave koje se tiču grafije u aparatu su zabilježene samo iznimno, tj. ondje

gdje se činilo da je zbog kakve neobičnosti korisno sačuvati obavijest o izvornom zapisu. Tako je učinjeno prije svega kod neobičnijih pojava u onomastičkoj građi, npr.: 63 Mopsopias : mosopias Ms; 142 Pelethronia : pelotonia Ms; 144 Philyreius : phyllerius Ms; 159 Salonae : Solonae Ms (zapaziti je da na margini piše salona), itd. Papino ime pisar uvijek piše sistus, što je izmijenjeno u sixtus (uz bilješku na početku: lemm. et passim Sixt- : Sist- lemm. et passim Ms).

Budući da se u marginalnim naslovima onomastička građa redovito pojavljuje u nominativu, dvije pojave u kosim padežima pretvorene su u nominativ, što je, dakako, zabilježeno u aparatu: 46 marg. Moyseus : Moyseo Ms; 170 marg. Aspalatum : Aspalati Ms.

Ostala odstupanja od klasične ortografije, kakva su u humanističkim rukopi-sima česta, nisu bilježena u aparatu. Ovdje dajem nekoliko primjera: haeres (1), cerula (9), extinguere (15), tybrim (24), Graetia (25 marg.; u tekstu Graecia), quę (42), esecat (60), exulibus (60), lachrymis (65), simulachra (68), menbra (84),

14 Usp. Klaus S a l l m a n n, Normae orthographicae et orthotypicae latinae, Romae, 1990.


eccho (103), Corynthus (120), iliricos (159), caute ue (186), littus (191), temptoria (207), lethum (216), pupes (252; usp. i pupisque 402), itd.

Prvotni zapis tela u rukopisu je uvijek promijenjen (čini se: istom rukom) u tella; u izdanju je tacite uspostavljena klasična grafija. Relligio (kako je, radi duljine prvoga sloga, dosljedno provedeno u rukopisu) vraćeno je u običnije religio.

Zbog duljine pjesme početci većih sadržajnih cjelina označeni su novim paragrafom.

6.2. Nekoliko kraćih ulomaka iz Acciarinijeve pjesme (ukupno četrdesetak stihova) objavio je Nicolae Iorga.15 Njegovo je čitanje nepouzdano (npr.: 31 periere : perire iorga; 252 deducier : deducens iorga; 262 Turcasque : Turcosque iorga; 320 ad omnia : ad dominia iorga, itd.). Zbog toga, kao i zbog fragmentarnosti (gdjekad citat obuhvaća samo dio stiha ili sintagmu), nisam ga uvrstio u kritički aparat.

15 Usp. I o r g a, n. dj. (2).


Ad beatissimum Christianae religionis parentem Maximumque fidei Romanae Antistitem Sixtum1 Pontificem IIII.

Seraphici Francisci pientissimus hortatus in Turcas, per Tydeum Acciarinum Picentem

Sixte, sacrae sedis fidus successor et heres,Volue oculos, uexilla crucis nutantia cerneRomanamque fidem, quam lux altissima caeli Vulneribus crudis, flagris et morte nefandaA luctu Stygio tignis affixa redemit. 5Ni uigiles, perit omne genus, ruit Itala uirtusEt Flumentanae nutantia limina portae. Porta FlumentanaEn ferus hostis adest, flatu gens Turca2 secundoCaerula tuta secat, sinuosa3 per aequora curritBarbarus, Ionios diro cum remige fluctus 10 IoniumSulcat et Aegaeas contemnit classe procellas; AegaeumAdriacas undas superaddier optat auito AdriaticumImperio et Veneti prosternere iura senatus.Nec contentus eo est: audet confundere legemOenotriam et fidei Romanae exstinguere nomen 15Et Vaticanas euertere collibus arces. Arx VaticanaTolle moram: sero torris datur unda furoriCum uiuae crepitant alimenta per arida flammae,Cum plena fornace furit Vulcanius ignisEt bibulae densant caeli conuexa fauillae! 20 Nitimur incassum molem fulcire parantemPraecipites casus et tecta labantia pinnis:Europam nutare uides urbesque Latinas,4

Optat et Ausonium pubes Acheloia Thybrim.Graecia capta iacet, cuius de flumine manant 25 Graecia bonarumEloquii et morum sacra semina: terra Pelasgos artium cultrixLugeat Hesperiae, naturae abstrusa docentes

1 lemm. et passim Sixt- : Sist- lemm. et passim Ms 2 8 Turca : corr. scriba ipse ex tinca3 9 sinuosa : sinnosa Ms4 23 post Latinas scriba ipse optat deleuit

/12v/


Preblaženomu ocu kršćanske pobožnosti i najvišem prvosvećeniku rimske vjere, papi Sikstu IV,1

najusrdniji poticaj serafskoga Franje protiv Turaka, po Tideu Accariniju Picenjaninu

Siksto, stolice svete nasljedniče i baštiniče vjerni,Svrni oči i pogledaj kako podrhtavaju stjegovi križaI rimska vjera, koju previšnja svjetlost s nebesaRanama teškim, bičevanjem i strahotnom smrću,Na grede pribijena, izbavila je od stigijskog jada. 5Ne budeš li bdio, nestat će sav rod, italska će vrlinaPropasti, i već rasklimani prag flumentanskih vrata.2 flumentanska vrataStrašni dušmanin tu je, pleme tursko pod povoljnim vjetrom Bezbrižno siječe modrinu, uz vijugave obale morskeBarbarin hiti, s veslačima zlokobnim pučinu jonsku 10 Jonsko moreBrazda i brodovljem svojim egejske prezire oluje. Egejsko moreOnom što njegovi djedovi podvlastiše pridodati želiJadranske vale, i skršiti moć mletačkoga senata. Jadransko moreAli ni to mu nije dosta: drznuo se da kušaEnotrijski zakon3 poremetiti, i rimskoj vjeri zatrti ime, 15I razoriti utvrde na vatikanskome brijegu. Vatikanska utvrdaNe oklijevaj ni trena: bukteću glavnju kasno je gasiti vodomKada od plamena živog već praska gorivo suho,Kada u krcatoj peći Vulkanov oganj mahnitaI žarke kad iskre se gusto do nebeskog uzdižu svoda! 20 Uzalud nastojimo poduprijeti zgradu koja samo što nijeU sunovrat pala i krovište kojem sljeme se ljulja; Vidiš da se Europa klima, i gradovi Lacija s njome,A mladež ahelojska za auzonijskim Tiberom žudi.4

Osvojena leži Grčka, iz čijega potječu vrela 25 Grčka, gojiteljicaSveti začetci rječitosti i životnih načela; nek zemlja lijepih umijećaHesperijska tuguje za Pelazgima, koji prirode naučavaju tajne

1 Naslov siksto iV - Francesco della Rovere (21. VII. 1414 – 12. VIII. 1484), za papu izabran 9. VIII., ustoličen 25. VIII. 1471. (Pastor 4, 1900: 212).2 7 Flumentanska vrata – jedna od vrata najstarijega obrambenog bedema grada Rima, tzv. Servijeva zida. 3 15 Enotrijski zakon – katolička vjera, ili kršćanski svijet općenito (Enotrija je stari naziv za južnu Italiju, u pjesnika označuje cijelu Italiju). 4 24 ahelojska mladež – grčka mladež, Grci (Aheloj je rijeka u zapadnoj Grčkoj); auzonij-ski – italski.


Et quicquid nobis1 aperit pia regia caeli.Pro dolor, ingenii tellus uirtutis et almaeTerra parens cecidit, Musis dominatur Achiuis 30Effera barbaries, periere uolumina uatumet numeri2 dulces et plectra fluentia chordisMollibus, atque humili gradientia carmina socco,Et cornu tragico percussus, ab anguibus atrisEumenidum et Stygiis serpentibus actus Orestes. 35 Eumenides, OrestesIrritus ille labor laudisque euanuit auraVitaque de fato secura superstite Musa.Rimari si qui temptarunt abdita mundi difficili cura, conducit inire recessusNaturae et causae caecos exquirere sensus. 40Haec igitur tellus, antiquae laudis alumna,Legibus Esquilias quae format et, aequa, papyroViuere Socratica, quae struxit et artibus Vrbem,Poscit opem Hesperiae, miserorum attollere casus!Pagina quae Phariis biblis arcana reclusit, 45Iudaeo monumenta seni, uel sideris aulam, Moyseus3 Te docet esse pium: non haec ingrata uocabitMoenia Romuleo quondam circumdata saxo,Sint licet haec meriti iure hostimenta repensi. Arma cape et populis attritis exsere mentem! 50Expedit arbustisque tuis et pinguibus aruisCaespitis intexti si struxeris aggere campum,Vicini et tumidi si clauseris obice ripasFluminis insanas et terram gurgite uictam.Magnum (crede mihi) est repenti occurrere cancro, 55

1 28 nobis : uobis Ms2 32 numeri : numen MS3 46 marg. Moyseus : Moyseo Ms

/13r/


I što god nam objavljuju sveti nebeski dvori.5

Jao, boli! Pala je zemlja duha i domajaBlažene vrline, nad ahejskim Muzama gospoduje 30Surovo barbarstvo, propadoše pjesnika svesci i ljupkiNapjevi što teku dok trzalo nježne dodiruje strune,6

Kao i stihovi koji u niskoj obući kroče,7

Te od tragičkog roga prestrašen, crnim gujama Eumenida EumenideI stigijskim zmijama progonjen Orest.8 35 OrestZaludan je sav onaj trud, iščeznuo dašak je hvaleI život zaštićen od kobi pod trajnim okriljem Muze.Ako je tko uz tegoban napor istražiti kušao Skrovite zakutke svijeta, korisno mu je bilo dubokoU narav zaći i tu istraživati uzroka smisao skrovit. 40Ta, dakle, zemlja, hranjenica davnašnje slave, što Eskvilin9

Strpljivo poučava zakonima, i životu u kojem se slijedeSokratska načela, i koja umjetnost je priskrbila Gradu,Ište od Hesperije pomoć, da podigne bijednike pale!Stranica koja je egipatskim papirusima otključala tajne, 45A judejskom starcu povijesne knjige, time i zvjezdane dvore,10MojsijePoučava te da pobožan budeš: ona neće nezahvalnim zvatiObruč zidina nekoć od romulskog kamenja sazdan,Samo nek naknada bude u skladu sa zaslugom i s pravom. Pograbi oružje i shrvanu narodu očituj nakanu svoju! 50Korisno bit će za voćnjake tvoje i za oranice plodneAko na poljima bedem od spletenog busenja dignešI ako nasipom obližnjoj rijeci što nabujala hučiOgradiš obale, i zemljište što već ga osvoji voda.Veliko djelo je, vjeruj mi, nenadan zloćudni tumor 55

5 26-28 zemlja hesperijska – Italija; Pelazgi – Grci; prirode…tajne (itd.) – zacijelo aluzija na antičku grčku filozofiju prirode te na teološka djela ranokršćanskih grčkih pisaca.6 32 Grčka lirika izvodila se uz pratnju žičanih instrumenata.7 33 stihovi… u niskoj obući – komedija (u antičkoj grčkoj komediji glumci su nosili obuću tankih potplata, nalik papučama, dok su u tragediji nosili obuću s visokim drvenim potplatima, tzv. koturne). 8 34-35 od tragičkog roga – zbog tužnoga zvuka rog je bio atribut Melpomene, Muze elegije i tragedije; Eumenide – isto što i Erinije, tri grčke božice osvete i prokletstva (Alekta, Tizifona, Megera), koje progone ubojice i druge počinitelje zlodjela; umjesto kose na glavi imaju zmije; u Eshilovoj trilogiji Orestija progone Oresta zbog majkoubojstva (u trećem dijelu, naslovljenu Eumenide).9 41 hranjenica davnašnje slave – Bizant, koji današnjem Rimu (eskvilin) prenosi nasli-jeđe antičke grčke filozofije i umjetnosti (42-43).10 45-46 Vjerojatno aluzija na djela grčke patristike (usp. 28), u kojima se tumačila Biblija (egipatskom papirusu), napose Mojsijevo Petoknjižje (judejskom starcu povijesne knjige).


Phoebeis opibus doctique Machaonis arte.En specta, dircaeus ager sulcatur aratro dircaeus agerBarbarico, fruitur Cadmeae munere falcisHostis, Echionias Berecyntius incola4 messes EchionExsecat, exsulibus structam Phoenicibus urbem, 60Moenia sacrilegi lugentia Pentheos artus PentheusTurca tenet suboles, rapuere incendia uillasImpia Mopsopias5 et sacram Cecropis arcem. CecropsSingula quid memoro? Nulla pietate gementumFrangitur, at gaudet lacrimis et saxa cruore 65Lubrica durus amans multorum sanguine fusoGestit ut Antiphates, subuertit edacibus aras AntiphatesIgnibus in cineres, ueterum simulacra deorumScinduntur gladiis tereti uel fune trahuntur.Templa colit sonipes, fumant altaria circum 70Non castus carbo, non turis acerra, sed ollaePultis, et in uerubus lento uersata caminoBucula, et intenti6 lactis salientia frustra,Iure deae Siculae, grauidae iam sumina porcae,7

Et Capitolinae rupi uigilantior anser. 75Quis ferro et facibus sicco resoluta uidere

4 59 incola : in cola Ms5 63 Mopsopias : mosopias Ms6 73 intenti conieci (cf. Hor. Carm. 4,4,14-15) : in tenui Ms7 74 ante deae scriba ipse dae deleuit ǁ iam sumina conieci (cf. Mart. 2,37,1-2) : cum sumine Ms

/13v/


Suzbiti uz pomoć Febova sina i uz učenoga Mahaona umijeće.11

Ta gledaj, na dirkejskom polju barbarski plug urezuje brazdu, dirkejsko poljeNeprijatelj uživa u plodovima kadmejskog srpa,Ehionove žetve pobire naseljenik berekintski; EhionGrad što je podignut bio za feničke prognanike, 60Zidine što za udima svetogrdnoga Penteja tuguju12 – PentejNjih sada turski posjeduje rod, a nemilosrdni požari Progutaše mopsopijske vile i Kekropovu tvrđavu svetu.13 KekropČemu da nabrajam? Nikakvu samilost ne bude u njemuJauci, nego veseli se suzama, kamenje klisko 65Od krvi taj okrutnik voli, u krvavu pokolju mnogihUživa kao Antifat,14 u pepeo proždrljivim ognjem AntifatPretvara oltare, a kipovi drevnih bogova mačemBivaju sasječeni ili ih jaka obara užad.Hramovima odjekuje konjsko kopito, oko oltara 70Ne dimi se čisti ugljen15 niti tamjanica, nego Lonci s kašom i ražnjevi, gdje se na tihoj vatriJunica okreće, i uzalud napeta od mlijeka,Po zakonu sikulske božice,16 vimena krmače skotneI guska, što nad kapitolijskom hridi bolje je bdjela.17 75Tko može suhih očiju gledati sasječena ljudska tijela,

11 56 Febova sina – Eskulapa, rimskog boga liječništva (grčki: Asklepije); Mahaona – Asklepijeva sina, istaknuta liječnika u trojanskom ratu.12 57-61 Stihovi pretežito evociraju mitske osobe i događaje vezane uz antičku Tebu; grad su Osmanlije osvojili 1458. dirkejsko polje – tako nazvano prema dirki, vrelu pokraj Tebe, koja se pojavljuje u brojnim mitovima; kadmejskog – Kadmo je mitski utemeljitelj Tebe; ehionove – Ehion je Kadmov drug u gradnji tebanskih zidina; naseljenik… berekint-ski – ovdje: Turčin (Berekint je brdo u maloazijskoj pokrajini Frigiji); za feničke prognanike – Kadmo i njegovi pratioci došli su iz feničkoga grada Sidona, a Tebu su utemeljili jer nisu uspjeli pronaći Kadmovu sestru Europu, bez koje se pod prijetnjom smrti nisu smjeli vratiti u rodni grad; Pentej – Kadmov unuk, koji je, prema Ovidijevoj inačici mita, u navali slijepo-ga bijesa tijekom dionizovih svečnosti htio napasti samoga boga, ali su ga bakhantice ubile i rastrgale.13 63 mopsopijske – atičke (Mopsopija je staro ime za Atiku); Kekropovu tvrđavu – Akro-polu (Kekrop je utemeljitelj Atene i prvi atenski kralj). Osmanlije su Atenu osvojili 1458.14 67 Antifat – kralj ljudožderskog plemena Lestrigonaca, koji su zarobili Odisejeve mor-nare te ih ispekali i pojeli.15 71 čisti ugljen – užareni ugljen posut tamjanom upotrebljavao se za kađenje; samim tim što se koristio u liturgiji, i ugljen je postajao svet, tj. čist. 16 74 sikulske božice – ovdje zacijelo Venere, božice ljubavi i plodnosti, koja je na Sicili-ji imala glasoviti hram u Eriksu.17 75 Prema legendi, Gali su 387. pr. Kr. zauzeli i opljačkali čitav Rim osim utvrde na Ka-pitoliju; kad su se na nju pokušali uspeti pod okriljem noći, uznemirile su se guske, čuvarice Junonina hrama, koje su gakanjem probudile Rimljane te su oni odbacili galski napad.


Sustinet intuitu, ferulis et uerbere crudo,Corpora caesa uirum? distractus ab ubere matrisInfans percutitur dextra librante bipennamVulnus in obliquum, pueri lacerantur in aris, 80et nondum8 geniti caesa rapiuntur ab aluo.Ardentes iuuenes et longa aetate senectaeBarbati periere uiri, laniatur uterqueSexus et extremo uel membra carentia bustoIntumulata iacent et secta cadauera passim. 85Sacrilegis manibus Vestae penetralibus imisCrinibus attrahitur curtis ad stupra sacerdos,Numinis et coram uiolatur imagine sacraInguine barbarico nondum9 matura puella.Ingemit illa faces et laesae foedera taedae, 90Hunc soror, illa uirum, captiuos nata parentesOrba piis lacrimis comitatur et ubere fletu.Lasciuos casu si quis uitauerit10 enses,ducitur in praedam; felicia stamina uitaeTune putes, cui lana iugo, cui fila trahuntur 95Seruitii curis et durae tempora sortiParcarum damnata colo? Cui maesta paraturLonga dies, donec miseros impleuerit annosCalculus et piceos numerauerit urna lapillos?11

Quid uerbis opus est? Resonant ululatibus arua 100Omnia femineis, quacumque e ualle12 sedenti,Monte uel aerio, uacuis inclusa cauernisLuctus et gemitus operosa remurmurat echo, EchoVndique multiplici resonat pia nenia laude,Ploratu misero: credas in funera tractas 105Orbis opes, una pariter uel corpora ferriSandapila atque suum lugere cadauera fatum.

8 81 nondum : non dum Ms9 89 nondum : non dum MS10 93 uitauerit : scriba ipse ex intrauerit in marg. corr.11 99 lapillos : capillos Ms12 101 e ualle : éualle MS

/14r/


Ognjem i mačem, šibama i okrutnim udarcem biča Zadane rane? Čedu otrgnutu od majčinih grudidesnicom zavitlana dvoplatna sjekira udarac zadaI rasiječe ga iskosa, na oltarima komadaju se dječaci, 80A još nerođen plod iz rasporene utrobe iščupan biva.Poginuše vatreni mladići i od dugih ljeta životaBradati starci, rastrgani su tu i muškarci i žene,I posvud njihovi udovi i rasječena tijela, Nepokopana, bez posljednje počasti leže. 85Bezbožne ruke svećenicu iz samog svetišta Veste18 Vuku za kratke vlasi, da je okaljaju bludom,I baš pred presvetom slikom božanstva Barbarske slabine obeščašćuju još nezrelu djevu.Jedna nad svadbenom zubljom i oskvrnutim zavjetom bračnim Jadikuje, sestra zbog brata, druga zbog muža, kći pakZasužnjene roditelje ispraća suzama i obilnim plačem.Ako je slučajno tko izmaknuo obijesnom maču,Odvode ga ko plijen: zar ćeš smatrati da je sretnija pređaNa preslici Parka19 onom kom nit se vunena suče 95da će nositi jaram, i upreda mu se konac da će robovati jadno, I da ga čekaju kleta vremena i okrutna sudba, Kom spravlja se dugo, žalosno doba, dok račun mu ljetaNe ispune bijedna i dok urna ne izbroji kamenčiće crne?20

Čemu trošiti riječi? Od jauka ženskih odjekuju 100Sva polja, onom tko tu se nalazi prezaposlena jeka, JekaU spiljama zaprta praznim, uzvraća jadikovke i jecaj,Iz kojegod doline ili s visokog brda, I odasvud pobožne tužbalice, s umnoženom posmrtnom hvalom,U žalosnu plaču: pomislio bi da sve blago svijeta 105Tu se pokapa, ili, dok mrtva se odnose tijela Na nosiljci, da leševi sami kob oplakuju svoju.

18 86 svećenicu – redovnicu; Vesta – djevičanska božica domaćeg ognjišta, zaštitnica obi-telji, ali i rimske države; ovdje u humanističkoj analogiji: Blažena djevica Marija 95 Parke – rimske boginje sudbine; zamišljali su ih kao tri predilje koje predu nit ljud-skog života: Kloto je počinje upredati pri rođenju, Laheza je izvlači i mjeri, a Atropa je prekida u srtnom času.20 99 dok urna ne izbroji kamenčiće crne – u antici crni su kamenčići označivali loše, ne-povoljne, a bijeli dobre, povoljne dane (pri odlučivanju o kaznama u urnu su se bacali crni kamenčići za osudu, a bijeli za oslobođenje).


Non una haec regio est: namque huius Achaia saeua AchaiaSub dicione iacet, gaudens et Thracia uate ThraciaBistoniisque modis, in qua Tirynthius olim 110 HerculesPermulsit diomedis equos infanda legentes diomedesPabula et assuetos humano sanguine pasci,Cladibus his premitur; uexantur et aequoris Helles HellespontusAngustae fauces; Phrixeo uellere quondam PhrixusEt male seruatae stimulantur Phasidos undae, 115 PhasisHaemonia domitae uicto serpente carina;Et bobus igniuomis parent Ephyreia tecta EphyreImpurasque manus uiolentaque iussa tyranniTristi mente ferunt; et maesto pectore lugetTam grauibus seruata malis antiqua Corinthus, 120 CorinthusAere potens fuso, fornace et follibus olim.Rura inculta iacent, neglecto uomere pastorE specula uigilans13 insomni lumine seruatEt uelo et remis actas ad furta biremes.Nonne Rhodon cernis gelida formidine duci 125 RhodosEt Veneris natale solum, fecunda metallis Cyprus

13 123 uigilans : uigiles MS


I nije tako tek s jednom pokrajinom: Ahaja21 leži AhajaPod okrutnom mu vlašću; porazom teškim i Trakija je oborena, Trakijašto pjesnikom se diči i napjevima bistonskim,22 u kojoj nekoć HerkulTirinćanin je diomedove smirio konje, što su se groznom diomedHranili pašom i što su se ljudskom navikli bili Pojiti krvlju;23 i tijesno Helino morsko je ždrijelo HelespontUzburkano; i Fazida uznemirili su se vali, Fazidšto nekoć im Friksovo runo slaba je zaštita bilo, 115 FriksTe ih je, kad je savladan zmaj, ukrotila hemonska lađa;24

I efirski se krovovi pokoravaju bikovima što rigaju oganj,25 EfiraA nečiste ruke i osorne naloge samosilnikaTrpe s jadom u duši; žalosna srca tuguje drevni Korint, što u teškim je nevoljama sačuvan bio, 120 KorintNekoć zbog lijevane bronce, zbog viganja i mjehova moćan.26

Neobrađena leže polja, a pastir, odnemarivši lemeš,Na promatračnici bdije i pazi besanim okomNa dvoveslarke što gonjene jedrom i veslom hrle u pljačku.Ne vidiš li gdje ledena strava obuzima Rodos 125 RodosI Venerino rodno tlo, zemlju kovinama bogatu,27 Cipar

21 108 Ahaja – pokrajina uz sjevernu obalu Peloponeza; Osmanlije su je osvojili 1460. 109-110 Trakija – široko područje na jugoistoku Balkanskog poluotoka, između Duna-va, Vardara i Morave te Egejskoga, Crnoga i Mramornoga mora; Osmanlije su je osvojili 1453; pjesnikom – mitskim pjevačem i glazbenikom Orfejem (podrijetlom Tračaninom); bistonskim – tračkim (Bistonci su narod u Trakiji, u pjesnika općenito Tračani). 110-113 U vezi s Trakijom i Bistoncima pjesnik evocira jedan od Herkulovih pothvata: na zahtjev tirintskoga kralja Euristeja Herkul je kralju Bistonaca diomedu oteo čudesno snažne konje koji su se hranili ljudskim mesom. 24 113-116 Područja kojima prijeti osmansko osvajanje pjesnik naznačuje evocirajući an-tičke mitove – ovdje priču o zlatnom runu i o Argonautima. Helino ždrijelo – Helespont (Helu i brata joj Friksa, koji su bježali iz Beotije da Friks ne bi bio prinesen kao žrtva, nosio je na leđima leteći ovan zlatnoga runa; Hela je pala s njegovih leđa i utopila se u moru koje je po njoj nazvano Helespontom, »Helinim morem«); Fazid – rijeka u drevnoj Kolhidi (danas Rioni); Friksovo runo – zlatno runo (dospjevši u Kolhidu, Friks se oženio kćerju tamošnje-ga kralja Eeta; ovan je žrtvovan Zeusu, a njegovo runo čuvao je stooki zmaj; junak Jazon došao je s Argonautima oteti zlatno runo, u čemu mu je pomogla Medeja, koja je čarolijom uspavala zmaja); hemonska – tesalska (Jazon je bio nećak Pelije, kralja Tesalije). Područje antičke Kolhide u 15. st. pripadalo je kršćanskomu kraljevstvu Gruzije, koja je nakon pada Konstantinopola (1453) bila odsječena od zapadnog svijeta.25 117 efirski – Efir je staro ime grada Korinta; bikovima što rigaju oganj – topovima (me-tafora se nadovezuje na priču o Jazonu, koji je, da bi se domogao zlatnog runa, među inim morao ujarmiti ognjene bikove). Korint je pao pod osmansku vlast 1458.26 120-121 Korint je u antici bio glasovit zbog izradbe umjetničkih djela i uporabnih pred-meta od bronce.27 126 Venerino rodno tlo – otok Cipar, koji je obilovao bakrom


Praedia, quod praesens miserae manet hora ruinae?Hi populi uotis optant compendia uitaeEt longi Lachesis ueniunt in taedia fusi. Cetera quid referam uicino territa bello 130Et quid fortunae pendentis in ultima casus?Gnosia Martigero tellus concussa furore Creta14

Ante oculos sua fata uidet, iam lintea flatu Praecipitis Boreae classis compulsa moraturBarbarica peritura manu, nec proderit illi 135 Iouis natale solumVagitus meruisse Iouis, qui tura per arasAtterit et dextra fulmen iaculatur, hiulcaNube tonans, tenuitque sua Capitolia sorte. CapitoliaHaec Macedum campos euersaque tecta columnis MacedoniaPellaeosque Lares et fertile Phocidos aruum 140 Pella, PhocisEmathiique iugi saltus et concaua saxa, EmathiaAntra Pelethronia15 quondam squalentia turba Antrum Pelethronium ducit in exemplum. Fuit haec Chirone biformi ChironSedes laeta diu, cum iam Philyreius16 herosVtilibus monitis tenerum formaret Achillem. 145 AchillesAonii nemoris siluas, uiolaria Tempe, Tempe

14 132 Creta in marginem huius uersus transposui : Creta in margine uersus 133 MS15 142 Pelethronia : pelotonia MS ║ 142 marg. Pelethronium : peletonium MS (scriba ipse corr. ex peltonium) 16 144 Philyreius : phyllerius Ms

/14v/


Koju sad čeka žalosne propasti časak?Tamošnji puci žudno žele da skrati im se život,I mučne im bivaju duge Lahezine niti. Čemu da spominjem druge što prestravljeni bliskim su ratom, 130I kako je do kraja došlo i okončalo se razdoblje sretno?Knososkoj zemlji,28koju ratonosna mahnitost prožima strahom, KretaPred očima je vlastito skončanje, već brodovlje jedrenjaka Usporeno je naglim udarom bure, te propast njemu Od barbarske prijeti sile,29a zemlji toj pomoći neće 135 Jupiterovošto vrijedna je bila prvoga plača Jupitera,30 koji rodno tloNa žrtvenicima troši tamjan i munju desnicom hitaGrmeći iz raskinutog oblaka, a Kapitolij je stekao žrijebom.31 KapitolijTa zemlja za primjer polja makedonska ima MakedonijaI krovove oborene sa stupova svojih, domove Pele 140 PelaI plodne krajeve Fokide, šume na bilima gorskim FokidaEmatije, i šuplje stijene – peletronijske spilje, što nekoć Peletronijska spiPrljave zbog življa svog bjehu.32Tu dugo dvoobličnom Hironu HironUgodan bio je stan, kad junak od Filire rođenKorisnim savjetima je odgajao Ahileja mladog.33 145 Ahilejdrveće aonskog luga, Tempu ljubica punu, Tempa

28 132 knososkoj zemlji – Kreti (tako nazvanoj po Knososu, prijestolnici kralja Minosa)29 133-135 Mletačko brodovlje, kojim je zapovijedao Nicolò Canal, trebalo je u lipnju 1470. priteći u pomoć opsjednutom Negropontu; prilika je propuštena zbog nedostatna Ca-nalova vojnog iskustva i neodlučnosti; unatoč tomu što Acciarini, čini se, govori o nepovolj-nom vjetru, svjedoci su zapisali upravo suprotno: vjetar je Canalu bio povoljan (Angiolello 2006: [24]; Malipiero 1843: 51); nakon toga Canal je poveo mletačke lađe prema Kreti, gdje je njihova pojava izazvala prepast, jer su stanovnici pomislili da ih napada osmansko brodovlje (Malipiero 1843: 51; Setton 2, 1978: 301). 30 136 da ga spasi od oca Krona, koji je proždirao vlastitu djecu bojeći se njihove pobune, malog Zeusa (Jupitera) njegova je majka Rea potajno rodila na Kreti; kad bi se on rasplakao, gorski demoni Kureti dizali su zaglušnu buku i viku da ga Kron ne bi pronašao.31 138 Prema predaji, hram Jupitera Najboljeg Najvećeg na Kapitoliju počeo je graditi Tarkvinije Prisko, a dovršio ga je Tarkvinije Oholi. Kad je 510. pr. Kr. uspostavljena rimska republika, hram još nije bio posvećen; 509. pr. Kr. odlučivalo se žrijebom kojem će od dvo-jice konzula, Valeriju ili Horaciju, pripasti ta čast; kocka je pala na Horacija (Liv. 2,8).32 139-143 Ovdje i u nastavku područja koja su Osmanlije osvojili u 15. st. i dalje se na-značuju s pomoću antičkih reminiscencija. Ta zemlja – Kreta, koja strepi od sudbine osvoje-nih zemalja; Pela – antički grad sjeverozapadno od Soluna; Fokida – pokrajina u središnjoj Grčkoj, bogata žitaricama i maslinama; Ematija – staro ime za Makedoniju (Plin. HN 4,33); peletronijske spilje – Peletronij je brdovit predio u Tesaliji koji su nastavali Kentauri i Lapi-ti. 33 143-145 Kentaur Hiron bio je sin Krona i nimfe Filire; prebivao je na brdu Peliju u Te-saliji, isticao se mudrošću i učenošću, pa je bio učitelj mnogih slavnih junaka, među inima i Ahileja.

lja


Gorgoneosque lacus et sacrae moenia Cirrhae Gorgoneus lacus, Progenies inculta tenet, graditurque per urbes Cirrha17

Tempora Phoebea redimitus barbara lauroMiles, et Aoniam ridet cum numine frondem. 150Musarum sacer ille chorus per deuia mundiPellitur exsilio, fontes et amoena locorumLuget et anfractus orbis pede carpit eundo.Chaoniae pars magna truci frenatur ab ense, EpyrusHic ubi fatidicas coluit dodona columbas; 155Robore quae postquam fecere silentia querno,Vnam delphus18 amat, residens Hammonis in ara delphus, HammonAltera turicrema fatorum arcana recludit. Illyricos intrare sinus et claustra Salonae19 SalonaEst ausus miles nulla formidine tardus. 160Hic quae Musa aderat, parmas inimicaque uitaeTela repente uidens pedibus pernicibus alasAptarat celeres et fluctibus ire20 per aequor,Picentis donec tetigisset litora terrae, Picentes a Sabinis ortidulce solum patriae, ueteres a stirpe Sabina 165ducentis titulos, et cuius origine laeta est.

17 147 marg. Cirrha : Cyrra Ms (scriba ipse corr. ex Cyrrra) 18 157 delphus : delphos Ms ǁ 157 marg. Hammon : Tlammon Ms19 159 Salonae : Solonae Ms20 163 fluctibus ire : constructio uerborum claudicat (deest properauit uel sim.)


Gorgonska jezera i zidine svete Kire34 Gorgonsko jezer Posjeduje neuljuđeno pleme, i gradovima koraca KiraVojnik što Febovom lovorikom je ovjenčao barbarsko čelo,Te ruglu izvrgava Aonije lišće i njezino božanstvo.35 150Sveti je onaj zbor Muza otjeran u progonstvo Po bespućima svijeta, izvore i ljupka oplakuje mjesta,Te hodeći gazi po krivudavim putovima zemlje.Velik dio Haonije groznom se pokorava maču, EpirOndje gdje je dodona štovala golubice što proricahu budućnost; A otkad na hrastu čvrstom zašutješe one,Jednu delfski bog voli, a druga, zasjednuvši na žrtvenik delfski bogAmonov, okađen tamjanom, sudbine otkriva tajne.36 Amon U ilirske zaljeve zaći i u prolaz k Saloni SalonaOdvažio se vojnik,37 ne zastajući ni zbog kakva straha. 160Muza što ondje je bila, kad nenadno okrugle vidje štitove i oružje što prijeti životu, na okretne noge Namjesti brza krila i kroz valove po pučini pođe, Sve dok dosegnula nije obale picenske zemlje, Picenjani potječu Milo domaje tlo, što od sabinskog korijena vodi 165 od Sabinjanadrevnu slavu, i takvo podrijetlo je njoj na veselje.38

34 146-147 aonski lug – lug na brdu Helikonu u Aoniji (dijelu Beotije), posvećen Apolonu i Muzama; tempa – ljupka riječna dolina u Tesaliji, koju su često su pohodili Apolon i Muze; Gorgonska jezera – vrelo Hipokren, tako nazvano po mitskom čudovištu Gorgoni Meduzi, koju je ubio Perzej; iz njezine trupa izletio je krilati konj Pegaz, a od udarca njegova kopita nastao je izvor u blizini gaja posvećenog Muzama, na brdu Helikonu; Kira – gradić kraj delfa posvećen Apolonu.35 149-150 Vijenac od lovora, posvećena Febu (Apolonu), bio je znak pjesničke slave.36 154-158 U Haoniji (sjeverozapadnom dijelu Epira) nalazila se dodona, glasovito Zeu-sovo proročište i svetište. Čini se da su ovdje kontaminirane dvije mitske priče: prema jednoj na velikom hrastu u dodoni dvije su golubice proricale ljudskim glasom; kad je hrast bio po-sječen, one su odletjele (Serv. ad Aen. 1,8,11-15); prema drugoj, Zeus je kćeri Hebi darovao dvije golubice obdarene govorom, od kojih je jedna doletjela u dodonu, a druga u Libiju, gdje je naredila da se izgradi proročište Amonovo (Serv. ad Aen. 3,466,11-18); to egipatsko i libijsko božanstvo poslije se poistovjećivalo sa Zeusom (Jupiterom); (usp. i Hdt. 2,55).37 160 vojnik – odnosi se na osmansku vojsku; pljačkaški odredi namjesnika Bosanskoga sandžaka Isa-bega pojavili su se krajem 1468. u okolici Zadra, Splita, Skradina i šibenika (Babinger 21992: 269); sljedeće godine ponovno su prodrli u dalmaciju do Zadra i šibenika (Babinger 21992: 274) te do Senja i Modruša (Hrabak 1986: 71-72; Klaić 2/3, 1904: 76-78). 38 161-166 Iz ovih bi se stihova moglo zaključiti da se Acciarini u strahu od Osmanlija sklonio u rodni kraj na drugoj strani Jadrana; obale picenske zemlje – danas područje regije Marche, u kojoj se nalazi i Sant’Elpidio a Mare, Accarinijevo rodno mjesto; od sabinskog korijena – Sabinjani su pleme koje je u antici nastavalo središnju Italiju sjeveroistočno od Rima; prema antičkoj tradiciji, drevni Picenjani su potekli od Sabinjana, koji su se zavjeto-vali da će u opasnosti ili oskudici svoju djecu, kad odrastu, poslati da traže novu postojbinu (Plin. HN 3,110).

o,


Ast illos iuuit rerum fortuna ministraMitior ingenio: remeant, et faucibus arctisClissanae rupis dum uult accurrere praedae ClissaAspalati, notique uiris et palmite Bacchi, 170 Aspalatum21

Plurimus infando mactatur Pannone22 ferro.Mox reficit uires aliasque excurrit in oras,Hic ubi dalmaticis dirimit Scardona Liburnos. ScardonaInde rapit cursus opulentaque rura tenentemSanguine patricio claram populatur Iadram. 175 IadraNec figmenta putes: loquimur non uana Sinonis,Omnia fatidica ueniunt a fronde Sibyllae.Plurima barbarico ferro rapiuntur et igne,Oppida Marte cadunt, cedunt sibi cuncta ruentiHactenus, et tutus penetrauit ad ora Timaui 180 TimauusEt cursu celeri trahitur uigil hostis ad Histrum.23 Hister Vulneris Euboici luctus clademque recentem Niger ponseuripi Martemque ferum24stragemque cruentam EuripusAequoris et terrae fluctusque e caede rubentesChalcidis et populos ferali Marte cadentes, 185 Calchis

21 170 marg. Aspalatum : Aspalati Ms22 171 Pannone : Pannona MS23 181 marg. Hister : Istria Ms24 183 ferum : ferrum MS

/15r/


No onima drugim39 na ruku je išla Fortuna, pomagačica djela,Po naravi blaga: vrate se ovi, i dok kroz ždrijelo Pod hridinom Klisa navaliti žele da oplijene Split, Klis, SplitZnan po ljudima hrabrim i mladici Bakhove biljke, 170Mnogi od njih ko žrtva pade groznom panonskom maču.40

Uskoro povrate snagu i na druge nahrupe žale,Ondje gdje Skardona od dalmata dijeli Liburne. SkardonaOtud ubrzaju svoj juriš te Zadar opustoše, koji ZadarBogata polja ima i s patricijske krvi je slavan.41 175I ne smatraj to izmišljotinama: ne zborimo Sinonove laži,Sve sa Sibilina dolazi lista što proriče sudbu.42

Premnoge posjede otima barbarski mač i oganj,Gradovi padaju u borbi, pred njegovim nasrtajem dosad Sve popušta, te bez pogibelji taj neumorni dušmanin je prodro 180do ušća Timava, i brzim se korakom primiče Istru.43 Timav, Istar Žalost eubejske rane, i nedavni poraz na Euripu,44 Negropont, EuriI okrutnog Marsa, i krvavi pokolj na moru i kopnu,I valove što su se od klanja obojili crveno,I Halkide puk što pod zvjerskim je padao Marsom, 185 Halkida

39 167-171 onima drugim – kršćanskoj vojsci, ovdje u prvom redu braniteljima Klisa. U listopadu 1466. ban Ivan Tuz zauzeo je Klis u ime hrvatsko-ugarskoga kralja Matije Korvina te je ugarska posada utvrdila grad; vrate se ovi – tj. Osmanlije.40 168-171 Ovdje Acciarini po svoj prilici misli na veliki pohod što su ga Osmanlije pod vodstvom Isa-bega poduzeli 1471; u svibnju su prodrli sve do zidina Splita, šibenika i Za-dra (Klaić 2/3, 1904: 82; Praga 1931: 368-369; šunjić 1967: 88); u literaturi se ne spominje nikakva pobjeda panonskog mača, odnosno kraljevske posade u Klisu.41 172-175 skardona od dalmata dijeli liburne – (Plin. HN 3,141) Osmanlije su do Skra-dina prvi put prodrli 1468. Okolicu Zadra pustošili su u rujnu 1468. te ponovno 1470, 1473. itd. (Hrabak 1986: 71).42 176-177 sinon – lukavi i hrabri Ahejac koji je lažima zavarao Trojance i naveo ih da uvuku velikoga drvenog konja u grad (Verg. Aen. 2,57 i slj.); sibila – ime više antičkih pro-ročica; kumansku Sibilu dejfobu pohodio je Eneja kako bi mu objavila gdje da utemelji grad u Italiji; proročanstva je ispisivala na palminu lišću (Verg. Aen. 6,42 i slj.; 3,441-452).43 181 timav – rijeka ponornica u jugozapadnoj Sloveniji i sjeveroistočnoj Italiji (Furlanija – Julijska krajina); istar – dunav; Osmanlije su 1469. prodrli do Gorice, a 1472. ušli su u Furlaniju (Pedani 1999: 287).44 182-185 Osmanlije su 12. srpnja 1470. osvojili utvrđenu mletačku koloniju Negropont (Halkidu) na otoku Eubeji, najvažnijem mletačkom posjedu u Egejskome moru. Opsada i žestoke borbe trajale su tri tjedna; operaciju je vodio osobno sultan Mehmed II. Gubitak je za Mlečane bio ne samo ekonomski nego i vojnostrateški: njihova je trgovina pretrpjela nenadoknadiv udarac, a mornarica je izgubila ključnu točku s koje je kontrolirala Egejsko more (Babinger 21992: 279-292; Miller 1908: 70-79; Parry 2008: 454; Setton 2, 1978: 298-303). U Italiji i diljem Europe katastrofa je snažno odjeknula i pobudila golem strah od Osmanlija (Meserve 2006: 442; Pastor 4, 1900: 176-177). Eurip – morski tjesnac između grčkoga kopna i Eubeje na kojem se nalazio grad Negropont.

p


Natus ab Hyrcana quis tigride cauteue surda25

Alpibus in tetricis Siculoque in gurgite Scillae ScillaNon fleat? Aut pauido trepident concussa timorePectora? Quis gelida non sit formidine tactus,Mentis inops? Mouet haec clades Maeotidis orbem, 190 MaeotisHerculeos lapides et terrae litus Eoae, Columnae HerculisMouit et australem calido sub sidere metam.Appulit huc classe ingenti Calydonius hostis,Quam iam seruarant Byzantia litora, cursuSulcat aquas celeri, placidum uidisse tridentem 195Iuuit et Eoo caelum sibi fulsit ab axe,Plenaque praesentes spirant ad carbasa uenti.Classis fertur ouans undosa per aequora flatuAtque albente salo, nec saxa Capharea nauta CaphareusHorruit, at potitur sperati litoris alga. 200Adiugat euripum contexti roboris ulnisEt litus geminum querna coniungere moleNititur et pontem trabibus construxit acernis,Quo ferus angusto traiecit limite turmasHostis barbaricas, et moenia circuit urbis 205Milite cum subito. Variis uictricia castrisSigna micant, lectis tentoria tendit in aruis,Plurima funestae fundatur machina pugnaeEt mox casuras lapides glomerantur in urbem.

25 186 surda : surdo Ms


Zar ne bi oplakivao i onaj tko je od hirkanske tigrice rođen,Ili na gluhoj stijeni u strašnim Alpama, iliU sicilskom Scilinu vrtlogu? Il komu zadrhtalo ne bi ScilaOd straha srce? Tko ne bi obuzet ledenom grozomSav izvan sebe bio? Taj poraz potresa krajeve 190Oko Meotide, Herkulove stijene i obale istočne zemlje, Meotida, Herku-A i južni je potresao kraj pod vrelom zvijezdom.45 lovi stupoviOvamo je kalidonski dušman doplovio s brodovljem silnim,46

što su ga već sačuvale bile obale Bizantija,47 Brzom plovidbom siječe vode, godi mu vidjeti da trozub48 195Miruje, s istočne mu je strane svijeta zasjalo nebo,A vjetrovi povoljni pušu i njegova nadimlju jedra.Brodovlje po moru valovitom radosno hiti niz vjetar,dok površina svjetluca, pa mornar, ni od Kafarejskih stijena49 Kafarej Ne protrnuvši, stiže do željkovanoga žala. 200Upne se združenom snagom ruku da poveže tjesnac I da brodovljem od hrastovine spoji obale dvije Te ondje most od javorovih sagradi greda:50

Njime je dušmanin divlji po uskoj prebacio stazi Svoje barbarske čete i opkolio zidine grada 205Nenadnim mnoštvom vojnika. Iz raznih tabora svjetlucaPobjednikovo znakovlje, na odabranim se poljima šatorje diže,Mnogobrojne postavljaju se smrtonosne borbene sprave I stijenje se gomila što na grad će uskoro padati.

45 186-192 Opis sveopćeg očaja i straha izazvanoga padom Eubeje. Od hirkanske tigrice rođen – okrutan, bešćutan (Hirkanija je predio jugoistočno od Kaspijskoga jezera; u antici se smatralo da ondje žive osobito divlji i opasni tigrovi); oko Meotide – tj. oko Azovskoga mora; Herkulove stijene (Herkulovi stupovi) – Gibraltar; pod vrelom zvijezdom – pod Siri-usom, najsjajnijom zvijezdom južnoga neba (čija se pojava podudara s najvrelijim ljetnim mjesecima).46 193 kalidonski – Kalidon je grad u Etoliji, pokrajini na zapadu Grčke; Osmanlije su osvojili Epir i gotovo čitavu Etoliju još 1431. (Fine 1994: 544); s brodovljem silnim – oko 300 ili 400 osmanskih brodova, na kojima je bilo oko 70.000 ljudi (Malipiero 1843: 49-52; Setton 2, 1978: 300-301).47 194 Bizantij – staro ime za Konstantinopol; pjesnik vjerojatno aludira na neuspješan pokušaj Mlečana u travnju 1453. da unište osmanske brodove koji su se tijekom opsade Konstantinopola bili sklonili u zaljev na sjevernoj obali Zlatnoga roga (Setton 2, 1978: 119).48 195 trozub – oružje Neptunovo.49 199 Kafarejske stijene – Rt Kafarej na jugoistiku Eubeje sa svojim morskim hridinama još je u antici bio poznat kao opasno mjesto za plovidbu.50 201-213 Osmanlije su, spojivši brodove, načinili dva pontonska mosta preko tjesnaca te su preko njih prebacili pješaštvo, topove i drugu opremu (Angiolello 2006: [10], [20]; da Lezze 1909: 35-37; Meserve 2006: 441; Parry 2008: 448).


Sed iactu aerias dum saxa rotantur in arces, 210Turba globos pauido sensu stupet, aenea uastiQuae scopuli tormenta <uomunt>, e sulphuris26atriPuluere et admixto nitro cum torre salicti.Moenia pulsa ruunt, crebro superatur ab ictuMurus et aeriae nutant e culmine turres. 215Ad letum densa uolitabant spicula nubeEt fax sulphureis torquetur stridula taedis.Vrbs capitur tam Marte fero quam fraude nefanda,Ensis habet muros, misera dominatur in urbeEt furor et rabies et maesti Acherontis Erinys 220 ErinysE taxo crinita comas et cincta colubris.Omnia luctus erant,27lacrima comitata madentiCum gemitu lamenta sonant, furor undique saeuitMartius et pereunt crudeli funere gentes.Splendida tela micant, crepitant umbonis ad ictus28 225

26 212 e sulphuris : ésulphuris Ms27 222 erant : erat MS28 225 ad ictus : adictus Ms

/15v/


Ali dok prema visokim kulama izbačeno kamenje leti,51 210što rigaju ga mjedeni topovi na litici silnoj, Zapanjeno mnoštvo sa strahom u duši oblake gledaOd praha sumpora crnog, smiješanog sa salitrom i ugarcima vrbe.52

Bedemi pogođeni se ruše, od čestih udaraca Popušta zid, a visokih kula se vrhovi njišu. 215Oštrice, da zadaju smrt, u gustom oblaku lete I nasumporena zublja na kopljači hitnuta šišti.Grad je osvojen surovom borbom, ali i prijevarom kletom,53

Mač je zaposjeo zidine, u zlosretnu vladaju gradu54

I mahnitost, i bijes, i Erinija iz Aheronta tužnog, 220 ErinijaS kosom od lišća tise55 i s gujama okolo pasa.Posvuda vlada plač, odjekuju tužaljka i jauk, Praćeni bujicom suza, posvuda mahnitost ratnaIskaljuje svoj bijes i strašnom smrću pogibaju ljudi. Blista oružje sjajno, zvekeću u srazu sa štitom 225

51 210-217 U Negropontu je za vrijeme opsade moglo biti 4.000 do nešto više od 5.000 ljudi, od kojih oko 1.200 vojnika; broj napadača bio je golem – onima s brodova pridružilo se vjerojatno još oko 20.000 vojnika (izvori pretjeruju, spominjući još 120.000 pa i 300.000 ljudi) (Babinger 21992: 281; Parry 2008: 448-449; Setton 2, 1978: 302); oni su iz topova (bilo ih je po jednim izvorima 21, po drugima 42) mogli ispaliti oko 120 kamenih kugli dnevno; najveći top mogao je odaslati projektil težak 600 libri (tj. oko 280 kg) (Cesano i Segre 1934; Parry 2008: 448). 52 213 Obični ili crni barut smjesa je koja sadrži približno 75 % kalijeva nitrata (salitre), 12 % sumpora i 13 % drvenog ugljena.53 218 Mletački kapetan, neki Tommaso Schiavo iz dalmacije, izdajnički se dogovorio s osvajačima da će im otvoriti jedna gradska vrata; u tome je u posljednji čas bio spriječen i ubijen (Angiolello 2006: [14]-[18]; Malipiero 1843: 57; Meserve 2006: 441; Rizzardo 1844: 11-15, 47; Setton 2, 1978: 302).54 219-238 Branitelji su se nastavili boriti i kad su Osmanlije probili zidine i prodrli u grad; borbe prsa o prsa vodile su se po ulicama i trgovima čitav taj dan (12. srpnja), a Mehmed je osob-no u grad stupio tek 14. srpnja. Opsada je završila krvavim pokoljem: osvajači su sve odrasle muškarce poubijali, žene i djecu bacili u ropstvo; osobito su okrutno pobili predstavnike mle-tačke vlasti i članove njihovih obitelji (Angiolello 2006: [24]-[26]; Malipiero 1843: 57-58; Meserve 2006: 442; Setton 2, 1978: 302). Čini se da se Acciarinijevi opisi temelje na izvješta-jima svjedoka: moguće je da su i do njega dolazili podatci što ih je u obliku pisanih izvješća primao Galeazzo Maria Sforza (Magistretti 1894); i sam Acciarini slao je izvješća Galeazzu Mariji (sačuvano je jedno pismo koje mu je poslao iz Raba 31. ožujka 1469. (Acciarini 1915).55 220-221 erinija – jedna od triju grčkih božica osvete i prokletstva (usp. 33-35), ovdje Tizifona; Aheront – jedna od rijeka u podzemlju. Erinije su službenice boga podzemnoga svijeta Hada i njegove žene Perzefone. Acciarini prikazuje Tizifonu sa zmijama oko pojasa (slično Ov. Met. 4,483), a kosa joj je od lišća tise, stabla za koje se zbog njegovih otrovnih bobica smatralo da pripada podzemnom svijetu. (Zapaljenom tisovom granom maše Tizifo-na u Stat. theb. 4,485.)


Enses et forti spargit librata cerebrumClaua manu, e plumbo pilulae29 torquentur et altoCulmine saxa cadunt. Glomerato Marte coruscatAer et a nitido30 thorace reuerberat ardordelphicus et tremulae uibrant in casside flammae. 230Armis arma cadunt et ab ense retunditur ensis,Hic naso caret et genis, caput ille recisusNutat adhuc caecaque manu iaculatur in hostemTela suum atque hastam leua torquente colurnamVibrat et incassum coniecit in agmine peltam. 235Longa mora est uarias mortes narrare modumque:Fit cruor inque hominum caedes furit impia dextra,Et potitur fatis damnata barbarus urbe. Eia igitur, metire animo discrimina tanti, HortatusMaxime pontificum, Martis, cape lora, parentem 240Te uideat Romana fides in puppe sedentemEt clauum sumpsisse manu: spes omnis in unoTe posita est, solum meruit uictoria Sixtum. SixtusTe spectat, pater alme, fides, tu solus habenasTantae molis habes, claues praesentia caeli 245Sidera uictricemque uocant in proelia dextram. Hoc Pius orditur, ductus pietate labantis Pius pontifexRomanae fidei, Picenum testis et Ancon AnconCondita Trinacriis, lauros ubi fata secundasSurripuere comae uatis crudelia tanti. 250Iusserat hic Pius, ille pater quem ianua caeliCustodem meruit, puppes deducier undasCaeruleas onerique suo sibi legerat altamCentaurum classisque ducem trucibusque minantem

29 227 pilulae : pilulat MS30 229 nitido : nitida Ms


Mačevi, od buzdovana zavitlanoga snažnom rukom Rasprskava se mozak, hitnuta lete olovna zrna I kamenje pada s visine. Od ratne vreve treperiUzduh, od sjajnog se oklopa prsnog odbija jara delfskoga boga,56 a na kacigi svjetluca drhtavi plamen. 230Oružje o oružje udara i mač se odbija mačem,Ovaj je bez nosa i lica, a onaj odsječene glave Još tetura i slijepom rukom na neprijatelja svojegSulicu baci, a ljevicom zavitla ljeskovo koplje I hitne ga, al zalud, jer u štit se u bojnom zabije redu. 235dugo bi pripovijedati bilo razne načine smrti:Krv se lije i bezbožna desnica mahnita u pokolju ljudi,I barbarin se dočepa grada što ga je osudila sudba. Hajde, dakle, odmjeri u duhu opasnosti tolikoga rata, PoticajVrhovni svećeniče, pograbi brodsko uže, nek vjera 240Rimska te vidi kako na krmi ko roditelj sjedišI buzdovan držiš u ruci: sva je nada položena Samo u tebe, pobjeda je vrijedna jedino Siksta. SikstoU tebe, blagi oče, svoj pogled upire vjera, Uzde tolikog pothvata ti jedini držiš, a zvijezde sklone 245Pozivaju ključeve neba i pobjedonosnu desnicu u borbu.To je započeo još Pio,57 potaknut ljubavlju snažnom Papa Pio K poljuljanoj rimskoj vjeri – svjedok tome su Picen I Ancona, što Trinakrijci je utemeljiše, gdje okrutna sudba AnconaOtela je sa čela tom proroku drugi lovorov vijenac. 250Naredio je Pio – taj otac, što ga nebeska vrataZaslužiše za stražara – da brodovi se u sinje porinu vale,A sebi na brigu odabra visokoga »Kentaura«,I kao predvodnika mornarice, i kao prijetnju groznom

56 230 delfskoga boga – Apolona, boga sunca, ovdje jednostavno: sunca.57 247-257 Pio II (Enea Silvio Piccolomini, 1405-1464, papa od 1458) svim je silama nastojao organizirati križarski pohod protiv Osmanlija; u tu svrhu sazvao je 1459. sabor u Mantovi, ali nije uspio ujediniti kršćanske vladare. Ipak je okupio vojsku koja je trebala isploviti iz Ancone u ljeto 1464. Pio se osobno stavio na čelo pohoda, ali je umro nedugo nakon dolaska u Anconu (Babinger 21992: 167-172; 233-239). Picen i Ancona, što Trinakrij-ci je utemeljiše – grad Ankon utemeljili su Grci iz Sirakuze; Acciarini s ponosom spominje antičke korijene grada koji je u njegovu zavičaju Markama (Picenu; usp. i 164-166); drugi lovorov vijenac – pobjedu nad Osmanlijama (pod prvim vijencem zacijelo se misli na papin-sku krunu); »Kentaura« – ime velike lađe u Enejinu brodovlju, koja sudjeluje u natjecanju brodova u eneidi (Verg. Aen. 5,122).


Hostibus. Ast altae ceciderunt praemia mentis 255Consiliumque uiri, uiridi qui gramine nuperLudit in Elysio et mirantes detinet umbras.Sortitur sedem Paulus, de sanguine gentis Paulus pontifexPatriciae, et fidei tardat praestare fauorem,Nescio quid meditans, patriam licet ille cadentem 260Et fasces Venetos et sellae iura curulisInteritura simul uideat Turcasque tenentesItaliam et plenis uenientia carbasa uentis,Agmine barbarico sedem raptura Quirini. Hi, quoniam aeternam pia fata mouentia legem 265Hanc tibi uenturo sanxerunt foedere palmam,Incassum uigili cura subiere labores.En tibi sensatam Omnipotens infudit ab altaArce, pater, mentem, triplici diademate cinxitPontificale caput cordataque pectora lustrat 270Munere Phoebeo latebras rimantia31 caeli.

31 271 ante rimantia scriba ipse mi deleuit

/16r/


Neprijatelju. Al propade nagrada za uzvišen naum 255I za namjeravano djelo tog muža, koji se odnedavnoNa zelenoj travi elizejskoj veseli, dok zastaju i dive se sjene.Izabran bȋ na stolicu Pavao, potomak roda Papa PavaoPatricijskog, al krzma pokazati odanost vjeri,U trice zadubljen, iako vidi da mu domaja 260Slabi, da će i mletačka vlast i moć kurulskog stolcaPropasti u isti mah, da Turčin zauzeti kaniItaliju i punim da jedrima pristižu njegove lađe,S kojih barbarske čete osvojiti stan će Kvirinov.58

Budući da je božanska volja, što vječni donosi zakon, 265Ovu palminu granu u budućem savezu odredila59 tebi,Uzalud su se oni s budnom brigom izvrgli naporima.Evo, gle, Svemogući s nebeskih tebi visina Razborom ispuni misli, krunom trostrukom oviTvoje svećeničko tjeme, i obasjava Febovim darom60 270Mudro ti srce što nebeske raskriva tajne.61

58 258-264 Pavao II. (Pietro Barbo, 1417-1471, papa od 1464) bio je na glasu kao rastro-šan i tašt čovjek, koji je papinstvo poimao kao položaj zemaljskoga kneza; u trice zadubljen – možda aluzija na Pavlovo zanimanje za novce, medalje, drago kamenje i slične dragocje-nosti (imao je golemu zbirku). Iako je nastojao pokrenuti križarski pohod protiv Osmanlija, nije znao naći saveznika ni u francuskom kralju Luju XI, s kojim se sporio oko pragmatičke sankcije, ni u češkom kralju Jurju Podjebradskom, kojeg je progonio kao heretika; pad Ne-groponta potaknuo ga je na novi pokušaj vojnog pohoda, ali ni tada nije uspio (Modigliani 2000). Kurulskog stolca – u Rimu je kurulski stolac bio oznaka visokoga državnog položaja, pripadao je magistratima koji su imali imperium, tj. velike državne ovlasti; poslije je postao vladarskim simbolom općenito, pa se ovdje izjednačava s papinskim tronom; Kvirinov stan – Rim (Kvirin je ime Romula nakon što je uzašao na nebo).59 266 palminu granu – kod Grka i Rimljana slavili su vojskovođu trijumfatora palminim granama; u budućem savezu – Venecija, Milano i Firenca sklopili su 1454. najprije mir u Lodiju, a onda i italski savez, kojem su se ubrzo pridružili Napulj i Papinska država; spora-zumu je svrha bila sljedećih 25 godina osigurati teritorijalni status quo u Italiji, tj. spriječiti međusobne sukobe; nastao je kao reakcija na strah od Osmanlija (nakon pada Konstantino-pola 1453) i od njihove moguće invazije na Apeninski poluotok. Acciarini ovdje vidi Siksta kao predvodnika novog italskog saveza, koji je zasnovan 1470. zbog straha od Osmanlija nakon pada Negroponta (Pastor 4, 1900: 179).60 269-270 trostrukom krunom – papinskom tijarom; Febovim darom – Feb (Apolon) božanstvo je sunca i svjetla, proricanja, pjesništva i glazbe, vođa Muza, tj. zaštitnik raznovr-snih znanja i umijeća.61 271 Aluzija na ugled koji je della Rovere uživao kao vrstan teolog; već u mladim da-nima istaknuo se kao predavač u Padovi, Bologni itd.; zadivio je i samog Ivana Besariona, koji se s njime savjetovao u teološkim pitanjima, a kasnije ga je, kao kardinala, uključio u svoju »akademiju« (krug učenih ljudi koji su se okupljali oko uglednoga grčkog prelata) (Lee 1978: 17, 18, 24).


Tu meritum cognosce dei, nec iunxeris auremHis monitis surdam: »Venio tibi missus ab arceOrbis stelliferi, sic lux altissima fatiIussit, sic uoluit natum de sanguine mirae 275Virginitatis opus Spiritu simulante columbam.Non parere nefas, non est contemnere tutumIussa dei: telis ulciscitur ille trisulcisSupplicioque graui neglecti numinis aram.Annales ueteres priscasque reuolue papyros: 280Inuenient mea dicta fidem. Tu si quid ab astrisCredis habere decus, si muneris huius honoremEsse dei censes, positum hac in sede mementoVt populos in pace regas et mente uolutesQuid sacrae moneant leges, quid curia caeli 285Praecipiat: fidei columen tollatur et almaeReligionis honos. Memini, cum luce fruebarMortali, traxisse semel mea lumina somnum, Somnium Beati Quae dum lenta quies uelata papauere mulcet, FrancisciVidi hominem cinctum lumbos e fune32 trinodi 290Simplice cum lana uestitum et uellere crassoAttollentem umeris delubra minantia caelum.Ast hominum quoniam mens est ignara futuri,Tunc nescire datum. Veteris uestigia somniIam uideo; te, Sixte, uocant felicia caeli 295Sidera: pelle moras apicemque attolle cadentemNutantis fidei lapsuque ruentia templaPraecipiti. Venetos en classe atque aere potentes VenetiIngenioque ducem uigili iussisque paratum

32 290 e fune : éfune Ms

/16v/


A ti dobročinstvo Božje prepoznaj, i nikako nemoj Na ove se opomene oglušiti:62

»K tebi dolazim poslanS vrha zvjezdanog neba; tako je previšnja svjetlostOdredila, tako je ushtio porod proizašao od krvi 275Čudesnog djevičanstva, po duhu što lik golubice uze.63

Ne poslušati je grijeh; zapovijesti prezreti BožjeNije mudro: zbog zanemarivanja Božjeg oltaraOn se trozubim strijelama64 i teškom osvećuje kaznom.Stare ljetopise i drevne papire prelistaj: 280 Oni će mi potvrditi riječ. Ako imalo vjeruješ da siS nebesa dobio tu čast, ako sudiš da je od Boga Povjerena ti visoka služba, na položaju svojemu znadiNad narodima vladati u miru65 i promišljaj uvijek u duhuNa što napućuju zakoni sveti, što dvori nebeski 285Određuju: neka se iznad svega uzvisuje vjeraI blagotvorne pobožnosti dar. Sjećam se kako me jednom, dok smrtničku još uživah svjetlost, obuze sanak:66 San sv. FranjePolagani dok spokoj makom mi milovaše sklopljene oči, Vidjeh čovjeka opasana konopcem s tri čvora, 290U halji jednostavnoj, od grubo istkane vune,Gdje na ramena uzima hram što do samog neba se diže.Ali jer ljudskom umu budućnost poznata nije,Tada mi ne bješe dano da znadem. Sada pak vidimTragove davnoga sna; s nebesa sklone te zvijezde 295Siksto, pozivaju: ne oklijevaj, vjeri što se kolebaPodigni vrh što se ruši i hramove kojima prijetiStrmoglavi pad. Evo, Mlečane brodovljem i oružjem moćne, MlečaniI dužda budnoga duha, koji na zapovjedi je spreman –

62 273 Odavde pa do kraja pjesme Sikstu IV. govori sv. Franjo.63 274-276 previšnja svjetlost (itd.) – Bog Otac, Sin i duh sveti.64 279 trozubim strijelama – kršćanski se Bog ovdje prikazuje po uzoru na rimskog Jupi-tera (Ov. Am. 2,5,52).65 283-284 Parafraza Anhizovih riječi Eneji o povijesnoj ulozi Rima (Verg. Aen. 6,851-853).66 287-293 San što ga sv. Franjo ovdje pripovijeda Sikstu IV. parafraza je sna pape Inocen-ta III: po predaji, Inocent je u snu vidio kako se lateranska bazilika ruši, a nju neki redovnik, malen i neugledan čovjek, podmjestivši svoja ramena, podupire da ne padne. Sutradan je Inocentu došao u posjet Franjo, u kojem je on prepoznao čovjeka iz svojega sna. Franjo je od pape zaiskao da potvrdi način života njega i njegove subraće, što je Inocent i učinio; tako je nastao prvi franjevački red – Red manje braće. Acciarinijev izbor svetca koji će se nago-vorom obratiti Sikstu IV. motiviran je dakako činjenicom da je della Rovere bio franjevac; štoviše, 1464. bio je izabran za generalnoga poglavara Reda.


Christophorum Marcique iubas per colla rubentes 300 ChristophorusSixtus habet comites sociumque ad bella senatum,Cuius opes reliquum fidei tutantur, et urbesHactenus, imperioque tuo fluit Albula nuper AlbulaAuxilio genti33Venetae, quae milite multo, Vt potuit, terras obsaepsit et aequora classe, 305Solaque barbaricum potuit lentare furorem.Sume animos gentemque cites in bella togatam:Olim (si memini) fregerunt pila sarisas,Romanas aquilas dextro sub sidere Martis RomaniOceani geminae timuerunt litora metae. 310En laetis auibus pietate insignis et armisFerdinandus adest, cuius uictricia signa Ferdinandus rexQuid ualeant, damno Galli sensere ferocesParthenopeia trahunt dum nuper in arua phalanges.Insubrum Ligurumque ducem colubrumque minantem Mediolani duxHostibus atque omni referentem Marte tropaeaReligione uales in tantum accendere bellum.Est tibi Tuscus ager, uicinus Thybridis undis, FlorentiniFertilis arua soli, cuius sub sidere uiuit

33 304 genti : gentis Ms


Kristofora,67 i grivu Markova lava što se na vratu crveni 300 KristoforSiksto za sudruge ima, i za saveznika u ratu senat,Čija snaga je dosad preostalu sačuvala vjeru I gradove; pod tvojom vlašću odnedavno Albula teče AlbulaU pomoć Mlečanima,68 koji mnoštvom vojnika kopno, A brodovljem more ogradiše koliko su mogli, 305I barbarski bijes obuzdavati jedini sposobni bjehu.Ohrabri se i pozovi u borbu narod u togi:Nekoć su (pamtim li dobro) koplja skršila sarise,69 A rimskih orlova pod sklonom Marsovom zvijezdom RimljaniBojale su se obale na oba kraja oceana. 310Evo, uz znakove sretne, oružjem i pobožnošću slavan,Ferdinand je uz tebe, čijega pobjednog oružja snagu Kralj FerdinandNa svoju štetu su osjetili siloviti Gali,Kad su nedavno bojne čete na partenopejska doveli polja.70

Vojvodu Insubra i Ligura, zmiju što neprijateljima prijeti,71 315 Vojvoda milanskA iz svake se borbe vraća noseći pobjede znake,Zdušnošću svojom na toliki rat potaknuti možeš.Toskansko područje imaš, što blizu je valima Tibra, FirentinciS poljima plodnoga tla, pod kojim podnebljem živi

67 300 Kristofora – Cristoforo Moro (1390 – 9. XI. 1471), mletački dužd od 1462. Prije nego što je postao dužd bio je nesklon kršćanskom pohodu protiv Osmanlija; ipak, 1463. iskazao je (možda pod utjecajem kardinala Ivana Besariona, tada papina izaslanika u Ve-neciji) snažnu podršku takvoj vojni te čak ponudio da joj sam bude na čelu. Prijedlog je prihvaćen, no Moro se ubrzo pokušao izmaknuti časti za koju se sam predložio; iako mu to nije uspjelo, na ruku su mu išle okolnosti: čitav je pohod propao zbog smrti Pija II. i raspada kršćanske vojske. Nadnevak Morove smrti ujedno je terminus ante quem za nastanak Acci-arinijeve pjesme.68 303-304 Albula – staro ime za rijeku Tiber; u pomoć Mlečanima – Siksto IV. velikim je novčanim iznosima pomagao Veneciji i Napulju da stvore snažno brodovlje koje će pod za-povjedništvom kardinala Oliviera Caraffe ponovno zadobiti izgubljena kršćanska (mahom mletačka) uporišta na Levantu (Setton 2, 1978: 314 i slj.).69 307-308 narod u togi – Rimljane; koplja skršila sarise – aluzija na bitku kod Kinoske-fala (197. pr. Kr.) u kojoj su Rimljani svladali dotad nepobjedivu makedonsku vojsku, koja je bila naoružana sarisama, neobično dugim kopljima.70 311-314 Ferdinand – Ferdinand (Ferrante) I. Aragonski (1424-1494), napuljski kralj od 1458; siloviti Gali – francuska dinastija Anžuvinaca smatrala je da ima pravo na svoj nekadašnji posjed, Napuljsku Kraljevinu; Ivan II. Anžuvinac (1427-1470) poveo je vojsku da silom izvojšti to pravo, no Ferdinand ga je porazio 1462. u bitki kod Troie u Apuliji; na partenopejska doveli polja – Partenopa je pjesničko ime za Napulj, pa su partenopejska polja oznaka za područje Napuljske Kraljevine.71 315 Vojvodu Insubra i Ligura – Galeazzo Maria Sforza (1444-1476), milanski vojvoda od 1466. Insubri i Liguri su narodi koji su u drevno doba nastavali područje Milanskog Voj-vodstva; zmiju što neprijateljima prijeti – zmija je (uz orla) heraldički znak obitelji Sforza.

i


Callida progenies et ad omnia promptior: huius 320Arma manus moueant gentesque in bella uocentur.Saepe cadunt populi fortes unius ab astu,Sensimus imbelli dextra cecidisse draconemdegenerique animo Libycos iacuisse leones.Felsina Martigerosque uiros populumque ferocem 325 BononiaIussa dabit, solitum ferro contemnere uitamEdoctumque truci fato non cedere laudem.Mincius arma dabit ualidamque in proelia pubem MantuaAtque cothurnati felicia rura Maronis:Tiresiae suboles didicit parere Latino 330Marchio pontifici, gaudet quo Mantua rege.Sixte, cites urbem rapidi quam gurgitis unda FerrariaAbluit Eridanus celeri: dabit illa cohortesHerculeas nomenque ferent certamina tantumOmine felici et miles clamore secundo; 335Barbarus auspicio ueteri tenebitur hostis.


Iskusan rod i na sve pripravan: nek njegove ruke 320 Oružje pograbe i druga plemena u rat pozovu.Često narodi silni propadnu od dovitljivog pojedinca,Znamo da je i zmaj od neratoborne nastradao ruke I da su libijski lavovi polijegali izgubivši žestinu.72

felsina73 dat će na zahtjev ratničku čeljad i ljude 325 BolognaŽestoke, obvikle s mačem u ruci ne mariti za životI vične tomu da okrutnoj sudbi ne ustupaju slavu.Mincij i bogata polja uzvišenog Marona74 MantovaOružje će dati i snažnu za okršaj mladež: Lacijskom svećeniku naučio se pokoravati Tirezijin potomak, Markiz pod čijom Mantova uživa vlašću.75

Siksto, pozovi grad što ga valima oplakuje brzim FerraraEridan vrtloga snažnih:76 on će ti kohorte datiHerkulovske,77 a bitke pod sretnom vođene zvijezdom Ime će tvoje uzvisiti, i vojnik što klicat će tebi u slavu; 335Barbarski neprijatelj bit će zaustavljen, prema znamenju davnom.78

72 323-324 Čini se da pjesnik ovdje aludira na Apolona, koji je u delfima svojim strelica-ma ubio zmiju Pitona, te na proroka daniela, koji je neozlijeđen proveo šest dana u lavljoj jami; zaključak kako često pobjeđuju oni koji su dovitljivi i neratoborni ovdje bi se mogao odnositi na to da su Firentinci bili poznati kao trgovci i bankari, a ne kao ratnici.73 325 Felsina – staro ime za Bolognu.74 328 Mincij – rijeka u mantovanskom kraju, zavičaju pjesnika Vergilija (uzvišenog Ma-rona).75 330-331 Ludovico III. Gonzaga (1412-1478) vojvoda Mantove od 1444; Tirezijin po-tomak – Bianor, mitski utemeljitelj Mantove, bio je sin Mante, kćeri tebanskoga proroka Tirezije (koji je bio svećenik Zeusov); naučio se pokoravati – vjerojatno aluzija na spor o štovanju relikvije Krvi Kristove, koja se i danas čuva u Mantovi; Gonzage su bili zainte-resirani da papa, tj. Crkva, prizna štovanje relikvije (što bi im donijelo znatnu političku i gospodarsku korist), no postupak nije tekao glatko: dok su pape oklijevali donijeti odluku, spor pristaša štovanja (među kojima su uz Gonzage bili franjevci) i protivnika (među kojima su bili dominikanci) zaoštrio se do te mjere da je prijetio razdorom, pa je Pio II. 1464. bulom Ineffabilis zabranio da se o toj temi govori; Francesco della Rovere u svojoj je raspravi De sanguine Christi (1470) ponudio pomirljivo rješenje; čim je postao papom, odobrio je štova-nje relikvije, čime su se odnosi Gonzaga i Svete Stolice uvelike poboljšali (Capuzzo 2013).76 333 eridan – mitsko i pjesničko ime rijeke Pad; Ferrara leži na rukavcu te rijeke (Po di Volano).77 334 Herkulovske – odnosi se na Ercolea I. d’Este (1431-1505), vojvodu Ferrare od 1471. Matteo Maria Boiardo slavi ga u svojim mladenačkim latinskim zbirkama pjesama Pastoralia (1463) i Carmina de laudibus estensium (1462-1474) kao novog Alkida.78 336 Nije jasno na kakvo znamenje ili proročanstvo ovdje misli Acciarini.


Sfortiae Alexandri proles generosa fatetur Constantius SfortiaCaesarea uexilla crucis defendere dextra.Magnanimam uouet ille animam uel quicquid Isaurus34

Abluit imperii; decius numerabitur ille 340Tertius et patruum titulis aequabit alumnus.Alite felici Federicum in parte morantem Federicus, Vrbini Iussa tui uideo, secum trahit ille minacem comesGradiuum et picti uernantem in casside coni;Consilium solidae mentis prudentia cana est. 345Fatidicum forti gestat sub pectore numen,Hic quantum ualeat dextra uicina fatentur.

34 339 ante Isaurus scriba ipse Isannis deleuit

/17r/


Plemeniti sin Alessandra Sforze79 obznanjuje svima Costanzo Sforzada će cezarskom desnicom obraniti stjegove križa.Zariče se na srčanost svoju i na zemlju, koliko god je ima,što je Izaur oplakuje: treći decije on će 340Postati, i u častima štićenik će dosegnuti strica.80

Vidim gdje Federico, uz povoljna znamenja, za naloge tvoje Federico, urbin-donekle ne mareći, sa sobom vodi prijetećega Gradiva,81 ski knez Puna mladenačke snage, na vršku urešene kacige;Sijedi je razbor odluka toga čvrstoga uma. 345Proročansko božanstvo u srcu hrabrome nosi,Koliko desnica mu je snažna, susjedstvo njegovo očituje.82

79 337 Plemeniti sin Alessandra Sforze – Costanzo I. Sforza (1447-1483), koji je postao vladar Pesara nakon očeve smrti (1473); isticao se kao vojnik i mecena. Alessandro Sforza (1409-1473), začetnik pezarske grane obitelji, bio je brat Francesca I. Sforze (1401-1466), oca Galeazza Marije (v. bilj. uz 315), pa su Costanzo i Galeazzo Maria bili bratići. Acciarini je u razdoblju 1457-1459. napisao šest pjesama u pohvalu Alessandra Sforze, njegova sina Costanza i kćeri Battiste (1446-1472) (Lo Parco 1919: 28, 137-146); od 1459-1462. bio je magister gramatice u komunalnoj školi u Pesaru, možda već tada i učitelj Costanza Sforze (Fiaschi 2014: 61, 65-66).80 340-341 Izaur – antičko ime rijeke Foglia, koja izvire u Apeninskom gorju, a u Pesaru utječe u Jadransko more (rijeka se nalazi na sjeveru antičkog Picena, tj. pokrajine Marche); treći Decije – prva dva su bila Publije decije Mus (konzul 340. pr. Kr.) i njegov istoimeni sin (konzul 312. pr. Kr.); obojica su dragovoljno žrtvovala život radi pobjede nad neprijateljima (Liv. 8,9,4 i slj.; 10,28,12 i slj.); strica – Francesca I. Sforze, koji se proslavio kao kondotjer; 1441. oženio se Biancom, kćerju milanskoga vojvode Filipa Viscontija, te je nakon smrti svojega tasta preuzeo vojvodsku čast u Milanu (1450) i utemeljio milansku dinastiju Sforza. Costanzo Sforza boravio je neko vrijeme na njegovu dvoru u Milanu prije nego što je pre-uzeo vlast u Pesaru. U tom milanskom razdoblju Costanzov učitelj bio je (čini se nakratko, oko 1462) Acciarini (Fiaschi 2014: 61, 65-66; Borraccini 2014: 150). 81 342-343 Federico – Federico da Montefeltro (1422-1482), vladar Urbina od 1444, naslov vojvode dobio 1474; kćer iz prvoga braka, Giovannu, dao je 1474. za ženu Giovan-niju della Rovere, nećaku pape Siksta IV; za naloge tvoje / donekle ne mareći – ovi stihovi vjerojatno zrcale problematičan ugled što ga je Federico uživao u Pesaru i napose na papin-skom dvoru zbog svoje podrške Robertu Malatesti prethodnih godina. Naime, Pavao II. bio je odlučan u namjeri da liši vlasti sve vladare u Markama, prije svega Malateste, i podvrgne regiju pod izravnu upravu Crkve. Federico se, bojeći se za svoj položaj, vezao uz Roberta Malatestu, dok su papinsku vojsku predvodili Napoleone Orsini i Alessandro Sforza. Mala-testa i Montefeltro su, uz pomoć Ferdinanda I. Napuljskog, nanijeli odlučan poraz papinskoj vojsci u bitci kod Cerasola 30. kolovoza 1469. Unatoč pritiscima Milana i Firence za kom-promisom tijekom sljedećih dviju godina, pat pozicija je trajala do Pavlove smrti. U travnju 1471. Montefeltro i Roberto Malatesta svoj su savez ojačali Robertovim zarukama za Isabet-tu, Federicovu kćer. Sa Sikstovim stupanjem na papinsko prijestolje dolazi do približavanja Federica i papinstva, ali se to odvija postupno, a kulminira Sikstovim imenovanjem Federica za vojvodu Urbina 1474. (Jones: 1974: 240-248); Gradiv – pridjevak boga Marsa.82 343-347 Ovdje naznačene osobine Federica da Montefeltra nalaze potvrdu u Vespasi-ana da Bisticcija (1421-1498), koji je u svojem djelu Vite di uomini illustri del secolo XV


Iulius audaces pariter cum Caesare nato Iulius et Caesar ducet in arma uiros: quantum sua dextera possit, de CamerinoNursia terra docet pugna frenata superba; 350Montanas trahet ille manus et pectora saetisHorrida et assuetas longo certamine gentes.Hic te pontificem comitabitur agmine duro,Milite Gangarides si duxeris esse premendos.Pannonios in castra uoca, fera pectora pugnae, 355 Rex VngariaeQui nudo soli Turcas didicere lacertoSternere et intrepido secum concurrere fato.Teutonicis ueniet Caesar comitatus ab aruis, Fridericus imperatorGermanos Cimbrosque trahens gentemque Sugambram,Inque tuis cernes albentia lilia castris, 360 Rex FranciaeMunera sponte deum summo labentia caelo;Haec didicere feros hostes contundere bello,Vulnere sanguineo per prata rubentia caede:


Giulio će jednako tako, sa sinom Cesareom,83 u borbu Giulio i CesareMuževe povesti: koliko njegova desnica može, od CamerinaOhola zemlja Norcia svjedoči, obuzdana u bitki.84 350Brdske će dovesti čete, i čekinjama obrasla prsa,I narode vikle na dugotrajno nadmetanje u borbi.85

On će tebe, svećenika, pratiti izdržljivim odredom,Budeš li smatrao da i Gangarijce valja osvojiti vojskom.86

Panonce zovi na službu, žestoka srca za borbu, 355 Ugarski kralj87

Koji su naučili golom rukom Turke na zemljuObarati i zametati s njima boj ne bojeći se smrti.S teutonskih polja i Car će doći s pratnjom, Car FridrikVodeći Germane, Cimbre i pleme Sigambra;88

U svojem ćeš taboru vidjeti i kako se ljiljani bijele, 360 Francuski kraljdarovi što bogova voljom s vrha stižu nebesa;89

Surove neprijatelje su oni naučili strti u ratu,Uz krvave rane po poljima što se od klanja crvene:

(tiskanom tek u 19. st.) zabilježio da se Federico već u mladosti istaknuo iznimnom ratnič-kom vještinom te da se i u ratnu i u miru odlikovao razboritošću i sposobnošću predviđanja; Proročansko božanstvo – Apolon, među inim i bog proricanja.83 348 Giulio Cesare da Varano (1444-1502), proslavljen najprije kao kondotjer, kasnije kao mecena, vladar Camerina i niza drugih manjih gradova, papinski vazal. Njegovi sinovi, među kojima i Cesare, postali su i sami vojnici pod očevim zapovjedništvom (Law 2008: 102; damiani).84 350 Ne može se kazati na kakve se točno nemire u Norcii ovdje aludira; zacijelo je pobuna protiv papinske vlasti bilo više. Jedna se zbila u ljeto 1472. (dakle nakon nastanka Acciarinijeve pjesme): Siksto IV. naredio je 23. VIII. 1472. Giuliu Cesareu da Varano da pomogne upravitelju Foligna u gušenju nemira u Norcii i Visu (Miretti 2003).85 351-352 Camerino je smješten u brdovitom dijelu pokrajine Marche; pleme Camertes, koje je tu živjelo u antici, Rimljani su cijenili zbog ratničke neustrašivosti.86 354 Gangarijce – Gangarijci su neko pleme koje je nastavalo područje indijske rijeke Ganges (današnji Bengal).87 355 marg. Ugarski kralj – Matija Korvin (1443-1490), hrvatsko-ugarski kralj od 1458; izgradio uspješan obrambeni sustav protiv Osmanlija; 1463. njegova je vojska zauzela važ-nu utvrdu Jajce, a 1464. i Srebrenik; uspio je za gotovo pola stoljeća zaustaviti osmansko napredovanje preko Save.88 358-359 Car – Fridrik III. (IV.) (1415–1493), njemački kralj od 1440, rimsko-njemački car 1452-1486, kada je prepustio vlast sinu Maksimilijanu; s teutonskih polja… Germane, Cimbre i pleme sigambra – Germanima se u antici nazivaju plemena istočno od Rajne; po-imence se ovdje spominju Teutonci, Cimbri i Sigambri jer su zbog svoje borbenosti i Rimu bili ozbiljni neprijatelji.89 360-361 ljiljani – heraldički simbol, u Francuskoj od srednjeg vijeka znak kraljevske časti; Francuski kralj – Luj XI. (1423-1483), kralj od 1461; s vrha stižu nebesa – tri ljiljana u kraljevskom grbu predstavljaju Oca, Sina i duha Svetog; prema francuskoj legendi, franački kralj Klodvig I. (o. 466 – o. 511) primio je to znamenje od anđela koji je sišao s nebesa.


Vndabit multo Turcarum sanguine torrens.Qui Rhenum Rhodanumque colunt et flumen Iberi 365 Rhenus, Rhodanus, Et quantum Romana fides circumdat et ambit, IberusQuae caelum reserant claues,35 tua signa, sequentur. In Turcas cape pila manu, nec desere sanctumReligionis opus: cernas tua terga prementesAnnos, et fragilis cum pones munera uitae, 370Cuncta recenseri summa ratione memento.Nil maius conferre potes, nil iustius36aulae,Inclite pontificum, caeli, quam pila mouereOcius in Turcas et barbara tela retundi.Omni posthabita cura succurre labanti 375Vexillo fidei! Testor pia uulnera nostri37

Et Vaticanis erectam collibus arcem,38 Vaticanus monsTestor, Sixte, caput diris e sentibus haustumNuminis aeterni: tali pro Marte repensaPraemia sumpturum – querna de fronde coronam. 380Hanc tibi ab aeterno fatali sidere ducuntStamina Parcarum niueo pendentia fuso.Facta39fuere prius natiuo e munere glandis(Hac solita antiquis parcis ieiunia solui),Et meruit tantos a priscis arbor honores: 385Vt fuerit caelo solique dicata Tonanti,Seruasset si quis pereuntem uulnere ciuem,Ibat ouans sola redimitus tempora quercu.Fata igitur Sixto figunt insignia glandes Arma Sixti quercusQuando patrocinium fidei laturus et orbi est. 390Fungitur auspicio pia numinis Itala tellus,Sixte, tui sequiturque tui Mauortia fati.Consilii tu munus habes fratresque paratosArma sequi, qui forte trahunt a cardine nomen.

35 367 claues : clares Ms36 372 iustius : inscius MS (al. iustius in marg.)37 376 nostri : fortasse corrigendum in Christi 38 377 arcem : arcam Ms 39 383 Facta conieci : Fana MS

/17v/


Vodena bujica natopit će se obiljem turske krvi.Oni što stanuju uz Ren i Rodan i uz ibersku rijeku,90 365 Ren, Rodan, IberI koliko rimska vjera obuhvaća i dokle seže,Tvoje će slijediti stjegove – ključeve što otvaraju nebo. Pograbi koplje protiv Turaka i odustati nemoj od svetogdjela pobožnosti: pogledaj, na tvoja ramena pada Teret godina, a kad, krhak, napuštao budeš životne dužnosti, 370Sjeti se da najviši um prosuđuje o svemu.Ništa važnije, ništa pravednije ne možeš pridonijeti,Svećeniče slavni, nebeskom dvoru, nego da što prijePokreneš koplja na Turke i barbarsko oružje skršiš.Zanemari sve druge brige i priteci u pomoć 375Stijegu vjere, što prijeti da će pasti! Zazivam za svjedoke Svete Njegove rane i tvrđavu na vatikanskome brijegu, Vatikanski bri-Zazivam, Siksto, groznim trnjem ranjenu glavu jegVječnog božanstva: za takav bojni ćeš pohod dostojnu nagradu steći – vijenac od hrastova lišća.91 380Njega pod sudbinskom zvijezdom oduvijek pletu ti ParkeNitima svojim što sa snježnobijeloga vise vretena.92

Prije su vijenci bili od prirodnog žirova dara(Njime su tolili glad u davnini skromni ljudi),93

Ali veliku čast su predci dodijelili stablu: 385Kako je bilo nebu posvećeno i jedino Gromovniku,94

Ako bi sugrađanina tko od smrtne spasio rane,U pobjednom stupaše pohodu s hrastovim vijencem na glavi. Sudbina dakle Siksta žirom ko odličjem kiti Sikstov grb jeJer mu je suđeno da donese zaštitu vjeri i svijetu.95 390 hrastZnamenju te volje božanske vjerna se italska zemljaPokorava, Siksto, i s Marsovim duhom sudbinu ti slijedi.Vijeće je tebi na pomoći i braća koja su spremnaOružja se latiti, a od stožera potječe ime im časno.96

90 365 Ren i Rodan i iberska rijeka – antički nazivi za Rajnu, Rhônu i Ebro.91 380 vijenac od hrastova lišća – građanski vijenac (corona civica), odličje što bi ga u starom Rimu dobivao onaj tko je od smrti spasio rimskoga građanina (usp. 387-388). 92 382 Bijele niti Parka bile su znak duga, a crne kratka života (Iuv. 12,65; Hor. Carm. 2,3, 15-16; Mart. 4,73,4; 6,58,7-8).93 384 Aluzija na mitsko zlatno doba, kada su ljudi živjeli u miru i skladu s prirodom, jednostavno i neporočno.94 385-386 Hrast je bio posvećen Jupiteru (Gromovniku).95 389-390 U grbu obitelji della Rovere bilo je prikazano stablo hrasta sa žirovima; tali-janski »rovere« znači »hrast lužnjak« (lat. Quercus robur).96 393-394 vijeće – kardinalski zbor; braća… od stožera…ime – kardinali (dosl. »stožer-nici«)


Ante alios et mente potens tibi iunctus inhaeret 395Bessario, retinent quem saecula nostra40Catonem BessarioArgolicum: nosti mores et flumina sacriIngenii et causas quali torrente rescindat!Hic lateri coniunctus erit tecumque fouebitArdua, restituet danais uada rapta Caici 400 CaicusAlite uel fausto superabit et ille Caystrum. Caystros41

Rumpe moras puppisque manu cape lora secunda:Itala pontificem uideant Capitolia Sixtum CapitoliaLaetos42barbarico referentem Marte triumphos!«

finis

(Edidit Bratislav Lučin)

40 396 retinent : retinunt Ms ǁ nostra : uestra Ms41 401 marg. Caystros : Caister Ms42 404 laetos : lattos Ms


Prije sviju, i moćan duhom, s tobom čvrsto je združen 395Besarion,97 što naše ga doba grčkim Katonom smatra: BesarionZnadeš mu značaj i snagu svetoga njegova duha,I s kakvom bujicom sve izlike obara!On će ti stajati uz bok i s tobom pomagati u djelima teškim,Vratit će danajcima otete pličine Kaika,98 400 KaikA možda uz povoljna znamenja on će i Kaistar prijeći. KaistarNe oklijevaj: lađu povedi što vjetar joj puše u krmu,Italski Kapitolij svećenika Siksta nek vidi KapitolijKako iz rata s barbarima u sjajnom se trijumfu vraća!«

Konac

(Preveo i bilješkama popratio Bratislav Lučin)

97 396 Besarion – Ivan Besarion (1403 – 18. XI. 1472), bizantski humanist i teolog; su-djelovao na općim crkvenim saborima u Ferrari i Firenci (1438–1439), gdje se istaknuo kao pobornik ujedinjenja Istočne i Zapadne crkve; nakon neuspjeha unije živio u Italiji, gdje ga je papa Eugen IV. imenovao kardinalom; 1463. postao biskupom Negroponta. Iznimno učen, zaslužan je za širenje grčkoga jezika i kulture te za studij Platonovih spisa; Acciarini ga naziva grčkim Katonom uspoređujući ga ili s Dionizijem Katonom, uzorom mudrosti, ili s Katonom Utičkim, idealnim likom stoičkoga republikanca. Potaknut padom Negroponta, Besarion je iste godine (1470) sastavio Epistolae et orationes Contra Turcos; djelo je obja-vio Guillaume Fichet u Parizu travnju 1471. (Hankins 1995: 117; Pappas 2014: 38-39). U to djelo (koja se obično navodi pod naslovom Orationes ad principes Italiae contra Turcos) uvrstio je i svoj latinski prijevod Demostenova Prvog olintskoga govora, uviđajući slič-nost povijesnih situacija: Demosten je u nizu svojih Olintskih govora (349. pr. Kr.) poticao Atenjane da se udruže s Olinćanima kako bi se zajedno oduprli osvajanjima Filipa Make-donskog; upozoravajući na sličnosti, Besarion je u komentarima uz svoj prijevod upućivao na potrebu ujedinjenja italskih vladara radi otpora Osmanlijama. Pad Negroponta učinio je Besarionove poruke još aktualnijima (Bisaha [ur.] 2004: 80, 112; Hankins 1995: 116-117; Meserve 2006: 452).98 400-401 Ovdje se nazivima rijeka označuju područja koja bi se trebala vratiti Grcima (danajcima); Kaik – rijeka u Miziji (antičkoj pokrajini u sjeverozapadnoj Maloj Aziji); Ka-istar - rijeka u maloazijskoj Lidiji.


Izvori i literatura navedeni u bilješkama uz prijevod*99*

Acciarini 1915 – tydeus Acciarinus elpidiensis illustrissimo et excellentissimo do-mino, Domino Galeaz Maria, Duci Mediolani, Papiae Anglerieque, Comiti… ac Cremonae, domino meo singularissimo (»data in Arbe, a dì ultimo del Marzo, 1469) u: Monumenta Hungariae Historica: diplomataria, Negyve-nedik kötet [= sv. 40], Budapest, 1915, 47-48.

Angiolello 2006 – »Angiolello [Giovan Maria] on the Fall of Negroponte«, <http://angiolello.net> (ur. Peter A. McKay i diana G. Wright); (12. veljače 2015).

Babinger 21992 – Babinger, Franz, Mehmed the Conqueror and His time (prev. Ralph Mannheim, ur. William C. Hickman), Princeton University Press, Princeton N.J., 21992.

Bisaha (ur.) 2004 – Bisaha, Nancy (ur.), Creating east and West: Renaissance Humanists and the ottoman turks, University of Pennsylvania Press, Phila-delphia, 2004.

Borraccini 2014 – Borraccini, Rosa Marisa, »Brevi note per la biografia di Tideo Acciarini«, u: Fiaschi (ur.) 2014, 149-157.

Capuzzo 2013 – Capuzzo, Roberto, »La Controversia sul ‘Sangue sparso’ e la reliquia del Prezioso Sangue di Mantova. Precisazioni documentarie e tema-tico-cronologiche«, u: Salvarani, Renata (ur.), I Gonzaga e i papi: Roma e le corti padane fra Umanesimo e Rinascimento (1418-1620). Atti del convegno Mantova - Roma, 21-26 febbraio 2013, Libreria Editrice Vaticana, Città del Vaticano, 2013, 61-78.

Cesano i Segre 1934 – Cesano, Secondina Lorenzina, i Segre, Angelo, »Libbra«, enciclopedia italiana (1934), dostupno na <http://www.treccani.it/enciclo-pedia/libbra/Enciclopedia-Italiana/> (12. siječnja 2015).

da Lezze 1909 – da Lezze, donado, Historia turchesca (1300-1514), (prir. Ion Ursu), Academia Română, Bucuresti, 1909.

damiani – damiani, Roberto, »Giulio Cesare da Varano, Signore di Camerino«, Condottieri di ventura, dostupno na <http://www.condottieridiventura.it/index.php/lettera-v/2634-giulio-cesare-da-varano-signore-di-camerino> (15. siječnja 2015).

Fiaschi (ur.) 2014 – Fiaschi, Silvia (ur.), tideo Acciarini maestro e umanista fra Italia e Dalmazia. Atti del Convegno internazionale di studi (Macerata, 21 ottobre 2011), eum, Macerata, 2014.

Fiaschi 2014 – Fiaschi, Silvia, »Acciarini e Poliziano: percorsi umanistici di fine Quattrocento«, u: Fiaschi (ur.) 2014, 51-97.

99 * Ovdje nisu navedena djela grčkih i rimskih pisaca iz klasične antike, na koje se u bilješkama upućuje s pomoću standardnih pokrata.


Fine 1994 – Fine, John V. A., the late Medieval Balkans: A Critical survey from the late twelfth Century to the ottoman Conquest, University of Michigan Press, Ann Arbor, 2004.

Hankins 1995 – Hankins, James, »Renaissance Crusaders: Humanist Crusade Literature in the Age of Mehmed II«, dumbarton oaks Papers, 49 (1995), 111–207.

Hrabak 1986 – Hrabak, Bogumil, »Turske provale i osvajanja na području današnje sjeverne dalmacije do sredine XVI. stoljeća«, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest, 19 (1986), 1, 69-100.

Jones 1974 – Jones, P. J., the Malatesta of Rimini and the Papal state: A Political History, Cambridge UP, Cambridge, 1974.

Klaić 2/3, 1904 – Klaić, Vjekoslav, Povijest Hrvata od najstarijih vremena do svršetka XIX. stoljeća, Svezak drugi, dio treći, Matica hrvatska, Zagreb, 1904.

Law 2008 – Law, John E., »The da Varano Lords of Camerino as Condottiere Princes«, u: France, John (ur.), Mercenaries and Paid Men: the Mercenary identity in the Middle Ages. Proceedings of a Conference Held at university of Wales, swansea, 7th-9th July 2005, Brill, Leiden, 2008.

Lee 1978 – Lee, Egmont, sixtus iV and Men of letters, edizioni di storia e lette-ratura, Roma, 1978.

Lo Parco 1919 – Lo Parco, Francesco, tideo Acciarini, umanista marchigiano del sec. XV, con sei »Carmina« e un »libellus« inediti della Biblioteca Classense di Ravenna e della Biblioteca Vaticana, R. Stabilimento Tipografico France-sco Giannini e figli, Napoli, 1919.

Magistretti 1884 – Magistretti, Piero, »Galeazzo Maria Sforza e la caduta di Ne-groponte«, Archivio storico lombardo, 1 (1884), 79-120, 337-56.

Malipiero 1843 – Malipiero, domenico, Annali Veneti dall’anno 1457-1500 (ur. Tommaso Gar i Agostino Sagredo), u: Archivio storico italiano, 7.1 (1843), 1-198.

Meserve 2006 - Meserve, Margaret, »News from Negroponte: Politics, Popular Opinion, and Information Exchange in the First decade of the Italian Press«, Renaissance Quarterly, 59 (2006), 440-480.

Miller 1908 – Miller, William, the latins in the levant: A History of Frankish Greece, 1204–1566, E. P. dutton and Company, London, 1908.

Miretti 2003 – Miretti, Monica, »della Rovere«, La documentazione sul Ducato di Urbino nell’Archivio di Stato di Firenze, 2003, dostupno na <http://www.uniurb.it/storia/pubblicazioni.htm> (10. prosinca 2014).

Modigliani 2000 – Modigliani, Anna, »Paolo II«, enciclopedia dei Papi, dostupno na: <http://www.treccani.it/enciclopedia/paolo-ii/Enciclopedia-dei-Papi/> (15. prosinca 2014).


Pappas 2014 – Pappas, Vasileios, »The First Political Printed Book in Europe: The Epistolae et Orationes Contra Turcos by Cardinal Bessarion«, international Journal of language and literature, 2 (2014), 3, 37-55.

Parry 2008 – Parry, Seth, Fifty years of Failed Plans: Venice, Humanism, and the Turks (1453-1503), City University of New York, New York, 2008 (doktorska disertacija, rukopis).

Pastor 4, 1900 – Pastor, Ludwig, the History of the Popes from the Close of the Middle Ages. Volume iV (prev. Frederick Ignatius Antrobus), Kegan Paul, Trench, Trübner, & Co., London, 1900.

Pedani 1999 – Pedani, Maria Pia, »Turkish Raids in Friuli at the End of the Fif-teenth Century«, u: Markus Köhbach, Gisela Procházka-Eisl i Claudia Römer (ur.), Acta Viennensia ottomanica: Akten des 13. CiePo-symposiums, vom 21. bis 25. september 1998 in Wien, Selbstverlag des Instituts für Orientali-stik, Wien, 1999, 287-291.

Praga 1931 – Praga, Giuseppe, »L’arcivescovo di Spalato fra Zanettino da Udine e il priorato benedettino di San Leonardo di Padova«, Archivio storico per la Dalmazia, 6 (1931-1932), vol. 12, fasc. 68, 366-373.

Rizzardo 1844 – Rizzardo, Giacomo, la presa di Negroponte fatta dai turchi ai Veneziani nel 1470 (prir. Emmanuele Antonio Cicogna), G. B. Merlo, Ve-nezia, 1844.

Setton 2, 1978 – Setton, Kenneth M., the Papacy and the levant 1204-1571. Volume 2: the Fifteenth Century, The American Philosophical Society, Philadelphia, 1978.

šunjić 1967 – šunjić, Marko, Dalmacija u XV stoljeću, Svjetlost, Sarajevo, 1967.

B r a t i s l a v L u č i n

AN UNPUBLISHEd POEM OF TIdEO ACCIARINI TO POPe SIXTUS IV

The Ambrosian Library in Milan holds a manuscript codex of the late 15th cen-tury in which, among other contents, there is the poem Ad beatissimum Christianae religionis parentem Maximumque fidei Romanae Antistitem Sistum [sic] Pontificem iiii. seraphici Francisci pientissimus hortatus in turcas, per tydeum Acciarinum Picentem (call no. F 33 sup., ff. 12v-17v). This poetic epistle in 404 hexameter verses was almost entirely neglected in the literature until quite recently, and has never been published. It deserves attention, however, because its author is Tideo Acciarini (Tydeus Acciarinus, Sant’Elpidio a Mare, ca 1430/1440 – ca 1500), who


in the 1460s and 1470s was working as magister humanitatis in dalmatia: in Split around 1464 he was the teacher of Marko Marulić (Marcus Marulus), and was friends with Juraj šižgorić (Georgius Sisgoreus) from šibenik; he spent time in Zadar; and from 1477 he lived in dubrovnik, where two of his several pupils were Ilija Crijević (Aelius Lampridius Cervinus) and Jakov Bunić (Iacobus Bonus).

This paper describes the manuscript in which it is preserved; the dating and the possible place in which it was written are determined; a review of the composi-tion and contents is provided and the principles according to which the publication is made are outlined. Then comes the editio princeps of Acciarini’s poem to Sixtus IV, with a parallel translation into Croatian and accompanying notes.

The manuscript is not Acciarini’s autograph; this can be concluded from a comparison with reliably determined autographs and on the basis of characteristic scribal errors.

Since Sixtus IV was elected pope on August 10 and crowned on August 25, 1471, the terminus post quem for the origin of this poem can be taken to be the middle or end of August that year. A second reliable chronological marker is given by the mention of Venetian doge Cristoforo Moro (verses 298-301), who died November 9, 1471, which is thus the terminus ante quem.

Although we have no reliable information about where Acciarini was in the September and October of 1471, it is confirmed that on January 14, 1471, his sec-ond two-year period of employment (conducta) in the school in Split was going on. In addition, it is recorded that on June 1 and June 27 of that year he was the representative of two persons from Rab, Martin Nimira and dominik Spirondella, in a law case brought by the Split dyer Mihovil against the merchant Bartolomeo of Urbino. It is thus very possible that the poem was written in Split.

Acciarini sent the epistle sent to Pope Sixtus IV (Francesco della Rovere) as an exhortation to him to organise resistance to the Ottoman inroads and to launch a Crusade. The text can be divided into three large units. In the first, after an introductory address to the Pope, the Turkish advance, destruction and cruelty are described; the second part describes the fall of Euboea (Negroponte) while the third is a direct exhortation to Sixtus IV to assemble allies and to set off on a campaign. Below a more detailed review point by point is given.

I. Introduction, the Turkish advance, their devastations and cruelties1-20: Address to Sixtus IV, warning of the present danger from the Ottomans,

call to rapid reaction.21-64: Turkish conquests listed, with a particular lament that Greece, »the

cradle of the Muses«, should have fallen under barbarian rule.64-107: Turkish crimes are described: they burn and raze churches, stable

their horses there, kill little children, women, young and old; raping, flogging and enslaving.

108-121: Further areas conquered (Achaia, Thrace, Colchis, Hellespont, Corinth).


122-158: Trepidations of those still free (Rhodes and Cyprus anxiously await-ing attack; Crete will not be saved even by the protection of Jupiter, as is shown by the example of Macedonia, Phocis, Epirus and delphi).

159-181: The Turkish army has entered the Bay of Illyria, arrived at Salona, Klis, Split, Skradin, Zadar and the Timavo.

II. Fall of Euboea182-192: Who would not weep over the terrible fate of Euboea?193-238: description of the siege and fall of Negroponte (fair sailing for the

Ottoman fleet; building a bridge across the straits and the crossing of the army; siege, bombardment, treason and fall; fighting in the city, heroic resistance of the last defenders).

III. Exhortation to Pope Sixtus IV239-273: New address to the pope; the fruitless efforts of Pius II and Paul

II are referred to.273-297: St Francis* calls to Sixtus from the heavens, urging him to undertake

a crusade, relates a dream that presaged Sixtus as the saviour of the Church (it is actually a paraphrase of the dream of Innocent III about St Francis).

298-367: St Francis lists all the allies that Sixtus should invite to join the cause: the Venetians, headed by Cristoforo Moro; the Romans; Ferdinand (Fer-rante) I of Naples; the duke of Milan (Galeazzo Maria Sforza); Florence; Bologna, Mantua, Ferrara; Costanzo Sforza; duke of Urbino Federico da Montrefeltro; Giulio Cesare da Varano, lord of Camerino; the king of Hungary (Matthias Cor-vinus); the Holy Roman Emperor Frederick III; the King of France (Louis XI); at the call of Sixtus, Germany, France and Spain will respond, and, in general, the whole of Christendom.

368-404: The final call to Sixtus: seize arms, you will certainly win a fitting reward – a wreath of oak leaves (oak and acorn are in the coat of arms of the della Rovere family); your undertaking will be followed by brother Cardinals, Bessarion the first among them; with them by your side, you shall bring Italy a triumph over the barbarians.

Since the codex unicus of Acciarini’s poem is not an autograph, the orthog-raphy in this edition has been classicized.

Key words: Tideo Acciarini, Pope Sixtus IV (Francesco della Rovere), fall of Negroponte, a crusade against the Ottoman, poetic epistle, editio princeps

* The choice of this persuader is understandable since Francesco della Rovere was a Franciscan, and from 1464 until his election held the office of Minister General of the Franciscan Order.

An Unpublished Poem of Tideo Acciarini to Pope Sixtus IV

Documents

Transcript of An Unpublished Poem of Tideo Acciarini to Pope Sixtus IV