Daniel Zec

OSJEČKIprve polovice 20. stoljećaKIPARI

LEOVIĆŽIVIĆNEMONŠVAGEL-LEŠIĆMuzej likovnih umjetnosti

Europska avenija 931000 Osijek, Hrvatskatel.: + 385(0)31 251 280fax: + 385(0)31 251 281www.mlu.hrmlu@mlu.hr

Dan

iel Z

ecO

SJEČ

KI K

IPA

RI P

RVE

POLO

VIC

E 20

. ST

OLJ

EĆA

:LE

OV

IĆ, Ž

IVIĆ

, NEM

ON

, ŠVA

GEL

-LEŠ

IĆ

(…) U cjelini knjige jasno se vidi kako Zec ima jasne kriterije i da ga činjenica teme njegova rada ne lišava kritičkoga motrenja. Ni najmanje. On jasno odmjerava lokalne kriterije od onih širih, recimo tako nacionalnih, da ne idemo dalje, a koji nekolicinu eklektika ostavljaju mahom na poziciji na kojoj ih je autor i zatekao. Četvoricu kipara, zapravo, ništa bitno ne povezuje. Daniel Zec to precizno ističe kada kaže: Izuzev zajedničkog sudjelovanja na pojedinim gradskim izložbama i djelovanja unutar gradskih kulturno-umjetničkih udruženja, povezuju ih, uglavnom, tek mjesto i vrijeme unutar kojega žive i stvaraju: 20-e, 30-e i 40-e godine 20. stoljeća u gradu Osijeku. Razdvajaju ih generacijske razlike, kiparski počeci i škole, individualni stilski izričaji i posve različiti umjetnički i životni putovi. Svijest o tome autora, međutim, nipošto ne sprječava da ide istraživati i šire i dublje o sudbinama ovih eklektika. I upravo je u tome Zec postigao svoj cilj, a taj je da je minuciozno ocrtao kontekst u kojemu nije bilo ni lako, ni jednostavno razviti i održati neku kiparsku vrijednost. (…)

Obilje po prvi puta iznesene arhivske građe, na uzoran način predočene i interpretirane, čine vrlo važan segment ove knjige. Nadalje, pažljivo odmjeravanje i valoriziranje skromnih opusa izabranih majstora pokazuje uzorno poznavanje cjelovitoga konteksta, a to je hrvatska, pa i europska skulptura međuratnoga razdoblja. Daniel Zec ne ide u sužavanje problema jednostavnim zaključcima, nego iz uzorno provedenih analiza traži one mogućnosti koje bi i umjetničkoj skromnosti dale opravdanje. Te su skromnosti, budimo otvoreni, prvenstveno rezultat individualnih mogućnosti, nego nekih širih – društvenih, ekonomskih, pa i političkih. Nesvakidašnje biogra�je jednog Nemona i Švagel – Lešića i pomagale su i odmagale ovim umjetnicima. Daniel Zec vrlo obazrivo uključuje te aspekte u konačnu evaluaciju opusa ovih autora. Ova knjiga ispunila je na vrlo dobar način svrhu koju si je njezin autor postavio kao konačan cilj, a taj je da se na temelju pročitanih i interpretiranih izvora, bilo arhivske građe, bilo umjetničkih artefakata, proširi i dopuni povijesnoumjetničku, pa i kulturološku sliku Osijeka u prvoj polovici 20. stoljeća. Jednostavno rečeno, Daniel Zec svojim je djelom ispunio jednu prazninu koja će nam omogućiti da Osijek i njegovu tradiciju razumijemo na bolji način.

Zvonko Maković

60 godina Galerije (Muzeja) likovnih umjetnosti

0

5

25

75

95

100

OSJEČKI KIPARIprve polovice 20. stoljeća:

LEOVIĆŽIVIĆ

NEMONŠVAGEL-LEŠIĆ

Daniel Zec

OSJEČKI KIPARIprve polovice 20. stoljeća:

LEOVIĆŽIVIĆ

NEMONŠVAGEL-LEŠIĆ

Daniel Zec

Muzej likovnih umjetnostiOsijek, 2014.

PREDGOVOR

Zvonko Maković

KARIKA KOJA JE NEDOSTAJALA 9

UVOD 13

ISTRAŽENOST 19

LIKOVNA UMJETNOST U OSIJEKU IZMEĐU DVAJU SVJETSKIH RATOVA 23

O KIPARSTVU U OSIJEKU DO PRVOG SVJETSKOG RATA 29

OSJEČKI KIPARI PRVE POLOVICE 20. STOLJEĆA

U ZNAKU SIMBOLIZMA

JOSIP LEOVIĆ (1885. – 1963.) 41

UVOD 43

ŽIVOTOPIS 44

LEOVIĆEVA SKULPTURA NA OSJEČKIM IZLOŽBAMA 49

MECENAT RUDOLFA POVISCHILA 52

INTERVILAN 154 61

QUO VADIS? 90

NA MARGINI KIPARSKE DIONICE: MALA PLASTIKA, PRIMIJENJENA UMJETNOST I RESTAURATORSKI RADOVI 101

ZAKLJUČNA RAZMATRANJA 104

NA TRAGU IVANA MEŠTROVIĆA

MIHAJLO ŽIVIĆ (1899. – 1942.) 107

UVOD 109

MLADOST I ŠKOLOVANJE 110

PRVA IZLOŽBA 113

SADRŽAJ

NAKON 1945. 298

ZAKLJUČNA RAZMATRANJA 299

O MANJE POZNATIM KIPARIMA I KIPARICAMA U OSIJEKU U PRVOJ POLOVICI 20. STOLJEĆA 303

ZAKLJUČAK 311

SUMMARY 319

POPIS REPRODUKCIJA 324

IZBOR IZ BIBLIOGRAFIJE 333

Josip Leović 333 Mihajlo Živić 334 Oscar Nemon 335 Rudolf Švagel-Lešić 336

LITERATURA 338

KAZALO OSOBNIH IMENA 341

MEŠTROVIĆ KAO UZOR 119

STUDIJSKA PUTOVANJA U PARIZ I FIRENCU 121

CRTEŽI 123

PRVA SAMOSTALNA IZLOŽBA (1929.) 130

IZLOŽBE I UMJETNIČKO DJELOVANJE (1929. – 1939.) 146

PORTRETI 159

MEDALJE I PLAKETE 170

OSIJEK (1928. – 1942.): NEOSTVARENA UMJETNIČKA KARIJERA 172

ZAKLJUČNA RAZMATRANJA 176

MLADOST I POČETCI

OSCAR NEMON (1906. – 1985.) 179

UVOD 181

OSIJEK – MLADOST I KIPARSKI POČETCI 184

BEČ (1924. – 1925.) 195

BRUXELLES (1925. – 1939.) 200

VEZE S OSIJEKOM 204 PORTRETI 210 PREMA AVANGARDI 223

ENGLESKA (1936. – 1985.) 227

ZAKLJUČNA RAZMATRANJA 228

UMJETNIK U POKRAJINI

RUDOLF ŠVAGEL-LEŠIĆ (1911. – 1975.) 231

UVOD 233

NA OBRTNOJ ŠKOLI U ZAGREBU 234

UMJETNIČKA AKADEMIJA, ZAGREB – PARIZ (1929. – 1933.) 238

ŽUPANJA, VINKOVCI, VUKOVAR (1934. – 1938.) 246

OSIJEK (1939. – 1945.) 261

SAKRALNA I SEPULKRALNA PLASTIKA 265 AKTOVI 285 RELJEFI, PLAKETE I MEDALJE 288 BISTE I SPOMENICI 293

58 59

stičke ikonografije. Ista psihologizirana gesta pognute glave, ponavlja se i kod muških aktova koje je Leović izveo na Povischilovu ljetnikovcu Intervilan.

U pozadini meditativnog i melankoličnog, lirskog i refleksivnog, naslućuje se i jedna posebna idejna potka. Što je, zapravo, sadržaj ove skulpture, koja je njezina skrivena, simbolička tema? Naslov djela poseb-no je indikativan te nudi jedno moguće tumačenje – Žalost je, zapravo, žalovanje, korota. Nameće se, tako, interpretacija skulpture kao djela koje nosi konotacije smrti. Od toga nisu daleko sepulkralne reference: sam postav skulpture svedene na jednu vizuru, vidljivu sa stajališta onoga tko posjećuje grob pokojnika, asocira na funkciju nadgrobnoga spomenika ili kenotafa. Ukoliko prihvatimo sepulkralno tumačenje skulpture, opravda-no je zapitati se kome je ona posvećena. Možda je nastala u spomen na Josipa Franju Karla Povischila, mlađega brata Rudolfa Povischila, koji je kao vojnik poginuo u ratu 1914. godine?

Postoji jedan detalj koji determinira stilsku pripadnost ove Le-ovićeve skulpture i ukazuje na provenijenciju njezina likovnoga govora. Usprkos tvrdoći modelacije, valovito gibanje ploha skulpturi daje izvjesni plastički vitalizam. Volumen je zatvoren kontinuiranim obrisnim linija-

28. Josip Leović: Žalost, oko 1920. detalj

81

47. Josip Leović: Klečeći muški akt, 1925. – 1927.

Desno:48. Josip Leović: Klečeći muški akt, 1925. – 1927.detalj

89. Mihajlo Živić: Glad, 1928. – 1929.

138 139

pripadaju Živićevu doslovnom nasljedovanju djela iz Meštrovićeve ranije stvaralačke faze, nastalih prije Prvog svjetskog rata. To se najviše vidi na aktu s odsječenim rukama, skulpturi čiji je originalni naslov najvjerojat-nije bio Glad.65 Odlučan iskorak figure, okret glave koja otkriva profil, čeoni izgled koji pokazuje vrlo usko, okomito, vitko i izduženo mišića-vo tijelo, podređeno zamišljenom obrisu bloka, sve su elementi direktno preuzeti od Ivana Meštrovića. Rad je donekle sličan Meštrovićevoj statui Miloša Obilića, jednome od najsnažnijih i najvrsnijih djela Kosovskog ci-klusa. Živić, međutim, izostavlja jaki zaokret tijela i naglašene kontra-

Naslov Glad navodi u svojim bilješkama O. Švajcer koji je 1972. pregledao i popisao Živićeva djela koja su se tada nalazila u vlasništvu umjetnikove udovice Zore Živić. Skulptura Glad bila je jedini muški akt od ukupno 5 popisanih skulptura. (Popis radova u vl. M. Živića, 1972, M-139, Razni zapisi, Ostavština Ota Švajcera, MLU). Ista skulptura je 1973. otkupljena za Galeriju likovnih umjetnosti. U inventarnu knjigu tada nije bila upisana pod naslovom Glad, već kao Studija muškog akta.

65

90. Mihajlo Živić u atelijeru, sa skulpturom Glad, oko 1928.

Desno:91. Mihajlo Živić: Glad, 1928. – 1929.detalj

93. Mihajlo Živić: Pastir, 1929.

114. Mihajlo Živić: Glava djevojke, 1929. – 1936.

192 193

primjerima portretnih kiparskih djela, poput ovoga Nemonova, naslućiva-ti ekvivalentna svojstva magičnorealističke izražajnosti, koja imaju slike?

Navedenom je portretu vremenski i stilski-oblikovno blizu glava mladića, koja se danas čuva u Gliptoteci HAZU u Zagrebu45 i koju je Nemon vjerojatno izložio na svojoj prvoj izložbi. Druga Nemonova portretna bista iz Muzeja likovnih umjetnosti u Osijeku – Portret dr. Nikole Đuričić-Bior-ca, poznatog osječkog odvjetnika, inače ljubitelja umjetnosti i strastvenog kolekcionara slika – dosta je krut i hladan portret, jedan od rijetkih Nemo-novih slabijih portretnih radova. Dosadašnja datacija u 1925. godinu nije posve pouzdana i ovaj bi portret trebalo pripisati Nemonovim najranijim radovima.46 Možda se radi upravo o portretu dr. B., koji je izložio 1923. godine, a za koji G. Jeny u svojoj recenziji te izložbe navodi kako ne valja.

Nakon uspješnih dvaju javnih nastupa, ohrabren pozitivnim ocjenama osječke likovne kritike, Nemon je odlučio stupiti u kontakt sa svojim velikim uzorom Ivanom Meštrovićem te je otišao k njemu s fotografijama svojih radova. Iako je posve sigurno prepoznao Nemonov dar i stvaralački potencijal,47 Meštrović je tom prilikom mladiću dao ozbiljan savjet „da traži samoga sebe“. Od velikog se umjetnika Nemon vratio pognute glave, no s vremenom je uvidio da se savjet odnosio na razvijanje vlastitoga autorskog identiteta, bez imitiranja tuđih izričaja.48 Meštrović mu je preporučio da na kiparsko školovanje ode u Pariz.49 Oscara Nemona put je uskoro doista i odveo u Pariz, no bio je to vrlo kratak, epizodni boravak. Kako bi ostvario mladalački san, on se 1925. godine u Pariz uputio posve sam, iako nije znao francuski jezik niti je ikoga poznavao u velikoj europskoj metropoli. U Pariz je došao ponajviše radi Louvrea, no stjecajem okolnosti, umjesto odlaska u glaso-viti muzej, posjećuje veliku svjetsku izložbu – Exposition Internationale des Arts décoratifs et industriels modernes, gdje mu je pozornost svojim modernističkim oblicima najviše privukao konstruktivistički ruski pa-viljon. Pariška je ekskurzija po mladića loše završila – bio je opljačkan te se jedva uzmogao vratiti kući u Osijek.50

Kada se Nemon još kao srednjoškolac počeo baviti kiparstvom, u Osijeku za njega gotovo i nije bilo kiparskih uzora. Samozatajni Josip Leović, koji 1922. postaje profesor crtanja na osječkoj Ženskoj realnoj gimnaziji, tada se više bavio slikarstvom i grafikom te je kao kipar bio gotovo nepoznat. Tek je na izložbi 1925. godine prvi puta pred osječkom publikom nastupio kao kipar i iste je godine započeo rad na skulptura-ma za vilu svoga mecene Rudolfa Povischila. No, Nemon je zasigurno poznavao ili barem znao za jednog drugog, mlađeg i njemu generacijski bližeg kipara. Mihajlo Živić od njega je bio stariji tek sedam godina, a 1923. započeo je studij kiparstva na Umjetničkoj akademiji u Zagrebu.

Muška glava, bronca, visina 42 cm, Gliptoteka HAZU, Zagreb, inv. br. G-MZP-617 (sl. 127). Prema dokumentaciji iz Gliptoteke, nju je, uz portret Nemonove bake i jednu dječju glavu, Gliptoteci HAZU 1949. ustupio dr. Žiga Brill.

Prvo djelo glasovitog kipara Nemona nalazi se u privatnom posjedu u Vukovaru, Slavonija danas, Osijek, br. 8–9, kolovoz – rujan 1955., str. 18.

Vezano uz Nemonov susret s Meštrovićem, D. Pinterović navodi kako je Meštrović znao za Nemonov talent i u njegov razvoj polagao velike nade. (Danica Pinterović, 1967., str. 288.).

Intervju Kusik-Nemon, Osijek, 1980.

Toma Mihajlović, Kipar je skrivao suze, Arena br. 263, 7. 1. 1966., str. 14.; Vlastimir Kusik (1988./89.), str. 360.

Oscar Nemon, Pariz, rukopis, pismohrana MLU.

46

47

48

49

50

Lijevo:129. Oscar Nemon: Glava mladića (dr. Milan Stijić?), oko 1924.

130. Oscar Nemon: Portret dr. Nikole Đuričić-Biorca, 1923.

45

214 215

154. Oscar Nemon: Portret gospodina S., oko 1932.

Izvan kategorije portreta kao narudžbe, portretirajući njemu bliske osobe Oscar Nemon primjenjuje posve drugačiji postupak. Prenoseći lice bliske osobe u medij skulpture portretiranju pristupa spontanije; reducira opisivanje i usredotočuje se na karakterne crte odnosno na izraz lica pri različitim emotivnim raspoloženjima.

155. Oscar Nemon: Portret Simone Hottet-Spaak, 1932.

242 243

Studirajući u Parizu, u žarištu likovnih avangardi, Švagel-Lešić pripadao je generaciji koja se suočavala sa značajnom promjenom kipar-ske forme, što se odvijala u rasponu od Rodina do Brancusija, i koja je sebi postavila zadaću razvijanja kreativnog pristupa u kiparskom stva-ranju u rasponu između figurativnog predstavljanja i forme na granici apstrakcije. Kao student kiparstva i još neizgrađen umjetnik, Švagel--Lešić, međutim, tada zauzima poziciju izvan modernističkih tokova u skulpturi, sazrijevajući primjenom normi akademskog realizma u svom pristupu kiparstvu. Isto je i s njegovim kasnijim radovima koji se zadr-žavaju na deskripciji ili idealizaciji. Ipak, u detaljima nekih njegovih dje-la nazire se i utjecaj suvremenog oblikovnog jezika, na tragu art décoa.

Zanimljivo je da je, istovremeno kada i Švagel-Lešić, u Parizu bo-ravio još jedan kipar slavonske zavičajnosti – Vanja Radauš. Nakon što je 1930. godine diplomirao na Umjetničkoj akademiji u Zagrebu, kao naj-bolji student dobio je stipendiju francuske vlade za jednogodišnji boravak u Parizu.28 O tadašnjim mogućim vezama i kontaktima dvojice umjetnika nema podataka. Nameće se, međutim, njihova međusobna usporedba. Za razliku od Švagel-Lešića, Radauš će se profilirati u modernističkog umjetnika i razviti svoj osebujan kiparski stil.

Povratkom iz Pariza, Rudolf Švagel-Lešić nastavlja studirati na Kr. akademiji za umjetnost i umjetni obrt u Zagrebu, gdje u akadem-skoj godini 1931./1932. upisuje peti semestar kiparskog odjela Roberta Frangeša Mihanovića. Na trećoj godini studija Frangeš mu je predavao modeliranje po prirodi, Kerdić obradu kovina, a Kršinić drvorezbarstvo i obradu kamena. Kako bi mogao nastaviti školovanje, od Banske uprave dobio je 1931. godine jednokratnu novčanu pomoć od 5.000 dinara.29

Čini se kako je povratak u Zagreb rezultirao promjenom Švagel--Lešićeva raspoloženja i odnosa prema prilikama u ishodišnoj sredini. Isprva predan i vrlo marljiv student, kojemu je na temelju iskazanog ta-lenta zasluženo bila dodijeljena stipendija, sada pokazuje slabiji interes za studij i rijetko pohađa predavanja. U matičnoj knjizi Akademije na-vodi se kako zaključkom sjednice od 11. 6. 1932. ostaje u VI. semestru neocijenjen, a uz to dobiva opomenu zbog neredovitog polaska obuke. Preporučeno mu je ponavljanje školske godine. Zaključkom profesor-skog zbora na sjednici od 28. 2. 1933. godine, odbijena mu je molba za naknadno polaganje ispita iz četiri predmeta.30 U indeksu su mu, ipak, za peti i šesti semestar akademske godine 1931./1932. potvrđeni svi pot-pisi kao i ocjene svih predmeta.

Jasminka Poklečki Stošić, Životopis, u: Vanja Radauš, retrospektiva, katalog izložbe, Galerija Klovićevi dvori, Zagreb, 2007., str. 204.

Švagel Rudolf, Matični list, Kr. akademija za umjetnost i umjetni obrt u Zagrebu, Zagreb, br. 211 (Arhiva ALU Zagreb).

Švagel Rudolf, Matični list, Kr. akademija za umjetnost i umjetni obrt u Zagrebu, Zagreb, br. 211 (Arhiva ALU Zagreb)

28

29

30

179. Rudolf Švagel-Lešić: Psyche, 1938.

286 287

pozicija figure s protuokretima, također je jedna od kvaliteta ovoga rada. Ipak, i s tom skulpturom Švagel-Lešić uvelike ostaje dosljedan konceptu figuracije akademskog realizma, od kojega se nikada nije isuviše udalja-vao. Nesklon radikalnijoj redukciji plastičke forme i izlascima izvan gra-nica mimetizma, nikada nije usvojio modernističku formulu oblikovanja ženskoga akta, koju je, primjerice, imao prilike upoznati tijekom studija u Parizu ili još ranije, na Obrtnoj školi kod R. Jean-Ivanovića, a svaka-ko i kao Kršinićev student na zagrebačkoj likovnoj akademiji. Nemoguć-nost slijeđenja ili neprihvaćanje suvremenih kiparskih stilsko-morfološ-kih rješenja, ostalo je tako njegova kiparska slabost. Sklonost deskripciji i sentimentalizmu, površnim efektima isticanja putenosti u prikazivanju akta, nasuprot preispitivanju čiste kiparske forme, udaljila je taj oblik Švagel-Lešićeva kiparskog izraza od izričaja suvremene kiparske prakse.

224. Rudolf Švagel-Lešić: Sjećanje, 1940.

319

The book deals with sculpture in Osijek in the first half of the 20th century, a particular theme within the history of Croatian Sculpture, which until now has not been encompassed by scientific research. The main subject matter of the book is the individual oeuvres of four Osijek sculptors: Josip Leović (1885–1963), Mihajlo Živić (1899–1942), Oscar Nemon (1906–1985) and Rudolf Švagel-Lešić (1911–1975), who are the main protagonists of sculpture in Osijek in the specified time. Analysis and evaluation of their works explains a place the sculpture occupies in the overall artistic creation in Osijek, and in the context of the Croatian Sculpture in the period between the two world wars. The secondary top-ics in the book are summarized in several chapters: Overview of Fine Arts in Osijek between the two world wars, An outline of the sculpture in Osijek up to World War I, and Notes about less significant sculptors in Osijek dur-ing the first half of the 20th century.

Josip Leović (Osijek, 14 August 1885 – Osijek, 22 January 1963) spent his childhood and attended elementary and high school in Osijek. He received his first artistic training in Vienna, at the Gewerbliche fortbi-ldungsschule and in the workshop of Eduard Hauser (1904-1908), where he learned stone carving. After leaving school he worked as a stone-ma-son and sculptor in Vienna, Graz and Caransebeş. In 1911 he enrolled at the College of Arts and Crafts in Zagreb, and graduated in 1915. In 1917 Leović returned to Osijek, where he lived and worked until his death. In Osijek, in the period between the two world wars, Leović organized nu-merous individual exhibitions of his paintings and participated in collec-tive exhibitions together with the Osijek artists. He got a job at the Girls Secondary School in Osijek, where he worked as a drawing teacher from 1922 to 1947. In the early 1920’s Leović met the rich Osijek industrial-ist Rudolf Povischil, who became his close friend, but above all a patron through whom Leović got various art commissions. He spent his entire lifetime, except for the period of training, in Osijek, leaving behind a huge painterly, sculptural, educational, and museum and conservation work. Leović’s artistic expression was largely determined by studying in Vienna at the beginning of the 20th century, at a time when Symbolism and Art Nouveau as the dominant styles and artistic currents reached their peak in this metropolis of Central European art. In fact, it is the symbolism that marked the best of Leović’s sculpture, painting and graphic works, but primarily the works made under the patronage of Osijek industrialist

SUMMARY

320 321

Rudolf Povischil. The propensity to esoteric mysticism of Leović’s eccen-tric patron was analogous to Leović’s own sensibility and in him it found its ideal creator and implementer. The reduced sculptural component of Leović’s oeuvre was confirmed by the Quo vadis? statue, but also by a series of sculptures executed in 1925-1927 for the garden adjacent to the Povischil villa located outside of Osijek, within which Leović created a peculiar Symbolist sculptural entity that represents a unique example in the landscape sculpture of Croatia. Mihajlo Živić (Sikirevci, 23 September 1899 – Osijek, 14 April 1942) finished elementary school, middle school and the teacher training school in Osijek. In 1923 he enrolled at the Royal Academy of Arts and Crafts in Zagreb and graduated in 1928 (from 1926 he was in the special school of sculpture under Professor Ivan Meštrović). For the first time he exhibited in Osijek in 1924 at the great exhibition of the Art Section of the Club of Croatian Writers and Artists. After finishing his studies, Živić returned to Osijek where he lived and worked until his death. In 1928 he went on a study trip to Paris and in 1929 to Florence. In 1929 he held a major individual exhibition in Osijek, which represented a turning point in establishment of sculpture in interwar Osijek: it was when the Osijek audience had a chance, for the first time, to see in one place, as a unique exhibition unit, in a single exhibition display, only sculpture works, created by the hand of one – local, Osijek author. Thanks to the initiative of the Club of Croatian Writers and Artists in Osijek, Mihajlo Živić succeeded in creating several of his sculpture works as monumental plastic art – in the form of relief on memorial plates. That is what makes him unique because those works were the only instances of public sculp-ture from the first half of the 20th century made by the hand of an Osijek sculptor. His most intense and fruitful period of creation was between 1929 and 1935. In the second half of the 1930s Živić’s sculpture activity significantly declined. Difficult fundamental material living conditions and disappointment in regulating his professor status and, finally, the insufficient sculpture commissions, impeded his creative work and his artistic existence. Summarizing his artistic status and personal experi-ences in the context of sculpture in Osijek, he resignedly wrote to one of his friends from Osijek: Osijek means death for sculptors and El Dorado for dilettantes and foreigners. Osijek’s patrons have no sense for Croatian art. Ever since the very beginning of studying at the Academy of Arts in Zagreb, a strong influence of Ivan Meštrović on his creation was evident. Apart from his earliest works, this is also evident in his works exhibited immediately after the end of his studies, at the first individual exhibi-tion in 1929, or in the works created later on. Živić equally relied on the model of the Kosovo Cycle and the contemporary sculpture idiom of Ivan

Meštrović from the second half of the 1920s. Only in some works, pri-marily in relief portraits, a different stylistic expression can be discerned, detached from the recognizable Meštrović’s stylistic morphology, leaning slightly towards geometric stylization. Oscar Nemon (Osijek, 13 March 1906 – Oxford, 13 April 1985) grew up in a Jewish family (Neumann) in Osijek, where he graduated from the men’s general-education high school. He changed his family name into Nemon while he was living in Brussels. Even as a high school student and a self-taught sculptor, he organized two exhibitions of his sculptures in Osijek, together with the painter Dušan Slaviček in 1923 and with the painter Đorđe Petrović in 1924. In 1925 Nemon went to Vienna and shortly worked in the studio of Anton Hanak, and afterwards he started to work independently, doing mainly portraits. In Vienna he experimented with expressionist style, which he probably started with while he was still in high school in Osijek. In 1925 he went from Vi-enna to Brussels, where he enrolled at the Royal Academy of Fine Arts. Nemon’s artistic career, in the true sense of the word, started in Brus-sels. Primarily, that was a career of a portraitist and medallist, who was renowned throughout Europe. In the period between 1925 and 1938 in Brussels Nemon was commissioned for a very large number of portraits, including the portraits of some prominent or famous historical figures of the time. One particular portrait brought Oscar Nemon worldwide fame, while all of his sculpture work simultaneously came into focus. It was a portrait of one of the most influential thinkers of the 20th centu-ry, Sigmund Freud (1931). During the 1930s Nemon made several por-traits of Freud, by gradually developing the original from 1931. During the Brussels period, Nemon socialized with the Brussels surrealists, and in parallel with his portrait-sculptor career, he turned to modernist art which morphology is based on stereometric and geometric stylization, from Cubism to Art Deco, Constructivism, Orphism and De Stijl. Dur-ing the Brussels period, he stayed in contact with his hometown, Osijek, where he came to spend his holidays on several occasions, and a few of his works were commissioned there. During the second half of the thir-ties Oscar Nemon gradually shifted the focus of his work from Brussels to England, which became the second – and last significant place of his artistic creation (1936-1985). Rudolf Švagel-Lešić (Županja, 29 September 1911 – Vodnjan, 30 November 1975), after finishing elementary school in Županja in 1925, he enrolled in the Royal National (later on State) Arts and Crafts School in Zagreb and graduated in 1929. That same year he held his first indi-vidual exhibition in Zagreb. In 1929 he enrolled at the Royal Academy of Arts and Crafts. After completing the first year of study, being a talented

322

student, he received a scholarship for the academic year 1930/1931 to continue his education at the École Nationale des Beaux-Arts in Paris. While he was studying in Paris, he participated in the grand Colonial Exposition, held in Paris in 1931. That same year he returned to Zagreb where he continued to study at the Art Academy, but he never graduated from it. After leaving the studies of sculpture, in 1934 Rudolf Švagel-Lešić returned from Zagreb to his birthplace, Županja. He started working as a freelance artist and organized two exhibitions – in Vinkovci and Vukovar – with which he presented himself to the citizenry of Slavonia. The most prolific period of sculpture and art of Rudolf Švagel-Lešić ranged between 1935 and 1945 – in this ten-year period most of his sculptural oeuvre was created. He came to Osijek in 1939 and worked there until the end of the war in 1945, and when the new regime came to force he was convicted and sent to prison. While he was working in Osijek, his several major sculptures were commissioned. His artistic achievements were recog-nized after being commissioned to create artworks for the city, as well as the surrounding villages. Unlike his previous engagements, the lucrative orders by the Slavonian nobility were now replaced by the orders from the Church and wealthy citizens. Unfortunately, most of these orders had not been fully completed. The started, but never fully completed, pro-jects remained unfinished due to unfavourable circumstances and condi-tions at the time of the Second World War when they were being created. Conditions in which the Osijek sculptors were creating were not particularly favourable, and these conditions were determined by the needs and prospects of the city and the community in which they were working. When it comes to sculpture, the needs were meagre, and pros-pects humble. The fact that no free-standing sculpture was erected in a public place in Osijek during the first half of the 20th century speaks for itself. Neither one of Osijek sculptors managed to leave a deep mark in the history of Osijek art in the first half of the 20th century. They were left on the margins of the national art of sculpture as well. This review, there-fore, does not reveal the great sculptors and sensational oeuvres, not even the representative individual artworks. It will not cause perturbations in the understanding and knowing the national modern sculpture, but it can be a valid contribution to it. Therefore, even though the Osijek quar-tet of sculptors presented and explored in this book has no decisive role in consolidating the national artistic standards of the first half of the 20th century, a broader historical overview of Croatian art, and the history of Croatian sculpture in particular, would not be complete without includ-ing the following names – Josip Leović, Mihajlo Živić, Oscar Nemon and Rudolf Švagel-Lešić.

338 339

Ambruš, Jelica, Slikarstvo, kiparstvo, grafika, u: Likovna umjetnost Osijeka 1900. – 1940., katalog izložbe, GLUO, Osijek, 1986.,

str. 25 – 74.

Ambruš, Jelica, Likovna umjetnost (slikarstvo, kiparstvo, grafika), u: Od turskog do suvremenog Osijeka, (ur.) Ive Mažuran i dr., Zavod za znanstveni rad HAZU u Osijeku, Gradsko poglavarstvo Osijek, Školska knjiga d.d. Zagreb, Osijek 1996., str. 359 – 364.

Andrew, Nell, Living Art: Akarova and the Belgian Avant-Garde, Art journal, 68(2), College Art Association, New York, 2009., str. 26 – 49.

Aubert, Nathalie, Fraiture, Pierre-Philippe i McGuinness, Patrick, From Art Nouveau to Surrealism: Belgian Modernity in the Making, Oxford, 2007.

Bačić, Radoslav, Likovna umjetnost u Osijeku, Jubilarni almanah Kluba hrvatskih književnika i umjetnika u Osijeku, Osijek, 1929.

Badurina, Anđelko (ur.), Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva, Sveučilišna naklada Liber, Kršćanska sadašnjost, Institut za povijest umjetnosti, Zagreb, 1979.

Balen, Branka, Josip Leović, Retrospektivna izložba, katalog izložbe, GLUO, Osijek, 1971.

Balen, Branka, Rudolf Valić 1882 – 1955, katalog izložbe, GLUO, Osijek, 1980.

Balen, Branka, Jelka Benešić (1909. – 1992.) – slikarica, u: Dani Julija Benešića, zbornik radova II, Muzej grada Iloka, Ilok, 2006., str. 297 – 306.

Barron, Stephanie, German Expressionist Sculpture, Los Angeles County Museum of Art, University of Chicago Press, 1984.

Baričević, Doris, Povijest moderne keramike u Hrvatskoj, Školska knjiga, Zagreb, 1986., str. 47 – 51.

Baričević, Doris, Barokno kiparstvo sjeverne Hrvatske, u: Hrvatska i Europa, kultura, znanost i umjetnost, sv. III, barok i prosvjetiteljstvo (XVII – XVIII. stoljeće), ur. Ivan Golub, Školska knjiga, Zagreb, 2003., str. 619 – 637.

Baričević, Doris, Sakralno kiparstvo sjeverne Hrvatske, Institut za povijest umjetnosti, Školska knjiga, Zagreb, 2008.

Baričević, Doris, Barokno kiparstvo – raskošni oltari i spomenici kugi, u: Vesna Kusin i Branka Šulc (ur.), Slavonija, Baranja i Srijem, vrela europske civilizacije, 2. svezak, katalog izložbe, Galerija Klovićevi dvori, Zagreb, 2009., str. 367 – 380.

Bezić, Jerko, Stjepan Stepanov, 1901. – 1984., nekrolog, u: Narodna umjetnost: hrvatski časopis za etnologiju i folkloristiku, Vol. 21 br.1, kolovoz 1984., str. 195 – 197.

Bösendorfer, Josip, Počeci umjetnosti u Osijeku, Arheološki klub Mursa, Osijek, 1935.

Eugen Brlić, Ante, Zbirka poviestnih nadpisa grada Osieka, Družtvo prijatelja starine „Mursa“, Osijek, 1943.

Brlošić, Stjepan, Retrospektivna izložba Mihaela Živića akademskog kipara, katalog izložbe, GLUO, Osijek, 1973.

Crlenjak, Brane, Razvitak vukovarskih ulica, Gradski muzej Vukovar, Vukovar, 2005.

Curtis, Penelope, Sculpture 1900–1945, Oxford University Press, 1999.

Damjanović, Dragan, Grobna kapela grofa Pavla Pejačevića u Podgoraču, u: Našički zbornik, br. 7, Matica hrvatska Našice, 2002., str. 221 – 228.

Damjanović, Dragan, Kapela na Đergaju kod Bršadina, u: Godišnjak Ogranka Matice Hrvatske Vinkovci br. 22 za 2004., Vinkovci 2005., str. 275 – 288.

Damjanović, Dragan, Vukovarski arhitekt Fran Funtak, Leykam International, Zagreb, 2009.

Damjanović, Dragan, Srednjoeuropski park posvećen mitološkoj indijskoj kraljici – Sakuntala park u Osijeku, u: Metamorfoze mita, mitologija u umjetnosti od srednjeg vijeka do moderne, Zbornik radova znanstvenog skupa „Dani Cvita Fiskovića“, Odsjek za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Zagreb, 2012., str. 149 – 158.

Duby, Georges i Daval, Jean-Luc (ur.), Sculpture from the Renaissance to the present day, Taschen, Koln 2006.

Duncan, Alastair, Art Deco, Thames&Hudson, London, 2001.

Firinger, Kamilo, Likovna umjetnost u Osijeku u 18. i početkom 19. stoljeća, u: dr. Kamilo Firinger, arhivist i povjesničar, priopčenja sa stručno-znanstvenog skupa Dr. Kamilo Firinger – život i djelo, Muzej Slavonije Osijek, Osijek, 2005., str. 72 – 84. (pretisak članka objavljenog u: Tkalčićev zbornik, 1, 1955., Zagreb, str. 133 – 146.)

Gagro, Božidar, Hrvatska skulptura građanskog perioda, u: Jugoslavenska skulptura 1870.–1950., katalog izložbe, Muzej savremene umetnosti Beograd, Beograd 1975.

Galić, Anđelka i Gašparović, Miroslav (ur.), Art déco i umjetnost u hrvatskoj između dva rata, katalog izložbe, Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, 2011.

Gamulin, Grgo, Hrvatsko slikarstvo XX. stoljeća (sv. I.), Naprijed, Zagreb 1987.

Gamulin, Grgo, Hrvatsko kiparstvo XIX. i XX. stoljeća, Naprijed, Zagreb, 1999.

Griesser-Stermscheg, Martina, Die Kunstgeschichte ergänzen: Buntmetall und elektrische Glühbirnen, die Kirchenausstattung der Donaufelder Kirche im Zeichen des Wiener Sezessionismus, Wien, Böhlau, 2009.

Grubišić, Ante (ur.), Arheološki klub „Mursa“: zapisnici sjednica 1933. – 1944., MSO,

Osijek, 2005.

Hall, James, Rječnik tema i simbola u umjetnosti, Školska knjiga, Zagreb, 1998.

Hauser, Eduard, u: Österreichisches Biographisches Lexikon 1815–1950 (ÖBL). Band 2, Verlag der Österreichischen Akademie der Wissenschaften, Wien, 1959, str. 218.

Horvat, Anđela, Barok u kontinentalnoj Hrvatskoj, u: Barok u Hrvatskoj, Sveučilišna naklada Liber, Zagreb, 1982., str. 3 – 361.

Horvat, Ida, Djelovanje tvornice od osnivanja do 1945. godine. Sto godina tvornice namještaja u Osijeku. Od tvornice Josip Povischil do današnje Mobilie RO „Ivo Marinković“, katalog izložbe, Muzej Slavonije Osijek, Osijek, 1984.

Horvat, Ida, Umjetnički obrt, u: Likovna umjetnost Osijeka 1900. – 1940., katalog izložbe, Galerija likovnih umjetnosti, Osijek, Osijek 1986., str. 161 – 168

Horvat, Ida, Djelatnost Josipa Szépa u Osijeku, u: Osječki zbornik, br. 20, Muzej Slavonije Osijek, Osijek, 1989., str. 163 – 173.

Horvat Pintarić, Vera, Svjedok u slici: nove figure za nove stvarnosti u eri moderne, Matica hrvatska, Zagreb, 2001.

Horvat Pintarić, Vera, Tradicija i moderna, HAZU, Zagreb, 2009.

Ivanuša, Dolores, Slavko Bril (1900-1943/44), život i djelo, u: Slavko Bril, katalog retrospektivne izložbe, Galerija „Milan i Ivo Steiner“, Zagreb, 2004.

Kacijan, Lidija, Zaboravljeni hrvatski kipar, u: Matica, XLVI, 5, Zagreb, 1996. str. 23 – 25.

Karaman, Ljubo, O djelovanju domaće sredine u umjetnosti hrvatskih krajeva, Društvo historičara umjetnosti NRH, Zagreb, 1963.

Kečkemet, Duško, Život Ivana Meštrovića (1883. – 1962. – 2002.), 1. sv. (1883. – 1932.), Školska knjiga, Zagreb, 2009.

Kličinović, Božena, Modeli za spomenik dr. Anti Starčeviću s natječaja 1941/1942. godine, Peti triennale hrvatskog kiparstva, katalog izložbe, Gliptoteka HAZU, Zagreb, 1994., str. 125 – 136.

Kolešnik, Ljiljana; Prelog, Petar (ur.), Moderna umjetnost u Hrvatskoj 1898. – 1975., IPU,

Zagreb, 2012.

Kovač, Vlasta, Priča o kiparu i djevojčici s pletenicama, u: Novi Omanut, br. 97, Zagreb, studeni/prosinac 2009., str. 1 – 2.

Kraševac, Irena, Ivan Meštrović i secesija Beč-München-Prag 1900-1910. Institut za povijest umjetnosti, Fundacija Ivana Meštrovića, Zagreb, 2002.

Kraševac, Irena, Hrvatsko kiparstvo u doticaju s art décoom, u: Art déco i umjetnost u Hrvatskoj između dva rata, Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb 2011., str. 119 – 141.

Kraševac, Irena, Kiparstvo 19. stoljeća, u: Vesna Kusin i Branka Šulc (ur.), Slavonija, Baranja i Srijem, vrela europske civilizacije, 2. svezak, katalog izložbe, Galerija Klovićevi dvori,

Zagreb, 2009., str. 481 – 482.

Kršnjavi, Izidor, Župna crkva sv. Petra i Pavla u Osijeku, u: Književni prilog Kluba hrvatskih književnika u Osijeku, knj. I., Osijek, 1910./1911., str. 197 – 200.

Kuhse, Gottwald (Gottwalt), u: Thieme-Becker, Allgemeines Lexikon der Bildenden Künstler Von Der Antike Bis Zur Gegenwart, XXII, E. A. Seemann, Leipzig, 1928., str. 85.

Kusik, Vlastimir, Oskar Nemon (1906.–1985.), Prilozi biografiji nepoznatog kipara, Izlaganje sa znanstvenog skupa 5. kongresa društava povjesničara umjetnosti Jugoslavije, Peristil 31-32, Zagreb, 1988./89., str. 359 – 361.

Kusik, Vlastimir, Razgovor uz sjećanje na Oskara Nemona, Književna revija, Matica hrvatska Osijek, br. 3/4, Osijek, 1995., str. 181 – 184.

Kusik, Vlastimir (1996.a), Slikarstvo i kiparstvo u Osijeku od 1940. do danas, u: Anali zavoda za znanstveni rad u Osijeku, sv. 12, Osijek, 1996., str. 42–43.

Kusik, Vlastimir (1996.b), Slikarstvo i kiparstvo od 1940. do danas, Od turskog do suvremenog Osijeka, HAZU, Osijek, 1996., str. 531 – 541.

Kusik, Vlastimir (1996.c), Ispod vela zaborava, Glas Slavonije, Osijek, br. 24217, 7. 9. 1996., str.33.

Kusik, Vlastimir (1996.d), Karijera nedosegnutih očekivanja, Glas Slavonije, Osijek, br. 24270, 9. 11. 1996., str. 40.

Kusik, Vlastimir (1996.e), Uspjeh kao sudbina, Glas Slavonije, Osijek, br. 24282, 23.11.1996.,

str. 41.

Kusik, Vlastimir (1996.f), I odlasci imaju cijenu, Glas Slavonije, Osijek, br. 24288, 30.11.1996.,

str. 39.

Kusik, Vlastimir (2007.a), Ideje, akcija i eksperiment ili tri osječka primjera avangarde na djelu, u: Prodori avangarde u hrvatskoj umjetnosti prve polovice 20. stoljeća, katalog izložbe, MSU, Zagreb, 2007., str. 83 – 85.

Kusik, Vlastimir (2007.b), Adresa: eseji, kritike, kolumne i ostalo, Matica hrvatska Osijek, Osijek, 2007.

Kusin, Vesna i Šulc, Branka (ur.), Slavonija, Baranja i Srijem, vrela europske civilizacije, katalog izložbe, Galerija Klovićevi dvori, Zagreb, 2009.

Lončar Vicković, Sanja, Osječka industrijska arhitektura između 1918. i 1945. godine, u: Osječka arhitektura 1918.–1945., HAZU, Zavod za znanstveni i umjetnički rad u Osijeku, Zagreb – Osijek, 2006., str. 143 – 160.

Maković, Zvonko (ur.), Strast i bunt, ekspresionizam u Hrvatskoj, katalog izložbe, Galerija Klovićevi dvori, Zagreb 2011.

Maković, Zvonko, Umjetnost 20. stoljeća, u: Vesna Kusin, Branka Šulc (ur.), Slavonija, Baranja i Srijem, vrela europske civilizacije, 2. svezak, katalog izložbe, Galerija Klovićevi dvori, Zagreb, 2009., str. 485 – 493.

Marković, Zdenka, Frangeš Mihanović, Biografija kao kulturno-historijska slika jedne epohe hrvatske likovne umjetnosti, Zagreb, 1954.

Maroević, Ivo, Uvod u muzeologiju, Zavod za informacijske studije, Zagreb, 1993.

Maroević, Tonko, Stil više nego čovjek, u: Hrvatski slikari između Art-décoa i neoklasicizma iz zbirke dr Josipa Kovačića, katalog izložbe, Villa Frappart, Lovran 1993.

Maroević, Tonko, Kiparstvo u 19. i 20. stoljeću, u: Tisuću godina hrvatskog kiparstva, katalog izložbe, ur. Igor Fisković, Muzejsko galerijski centar, Zagreb 1997., str. 293 – 344.

Martinčić, Julijo (ur.), Od turskog do suvremenog Osijeka, Zavod za znanstveni rad HAZU u Osijeku, Gradsko poglavarstvo Osijek, Školska knjiga Zagreb, Osijek, 1996.

Martinčić, Julijo (ur.), Gimnazije u Osijeku, Ravnatelji, profesori i maturanti 1729. – 2000., HAZU Zavod za znanstveni i umjetnički rad u Osijeku, Zagreb-Osijek, 2001.

Martinčić, Julijo (ur.), Secesija slobodnog i kraljevskog grada Osijeka, HAZU Zavod za znanstveni i umjetnički rad u Osijeku, Zagreb-Osijek, 2001.

Martinčić, Julijo i Hackenberger, Dubravka (ur.), Obrt i obrtnici osječko-baranjske županije 1872. – 2007., svezak 2, popis obrtnika, HAZU Zavod za znanstveni i umjetnički rad u Osijeku, Zagreb-Osijek, 2009.

KRATICE

ALU – Akademija likovnih umjetnosti, ZagrebANFP – Archives Nationales de France, ParisACEHBA – Archives du Centre d’études historiques sur l’enseignement des beaux-artsGLUO – Galerija likovnih umjetnosti, OsijekHAZU – Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, ZagrebHMI – Henry Moore Institute, LeedsIPU – Institut za povijest umjetnosti, ZagrebMLU – Muzej likovnih umjetnosti u Osijeku MSO – Muzej Slavonije, OsijekMSU – Muzej suvremene umjetnosti, ZagrebPZLKZ – Privatna zbirka dokumenata Lidije Kacian, Zagreb PZLJMO – Privatna zbirka dokumenata Ljerke Mijatović, OsijekThB – Thieme-Becker, Allgemeines Lexikon der Bildenden Künstler Von Der Antike Bis Zur Gegenwart

LITERATURA

340 341

Mažuran-Subotić, Vesna, Robert Jean-Ivanović, retrospektivna izložba, Gliptoteka HAZU, Zagreb, 1999.

Messinger, Bogdan, Traktat o medalji, Prolegomena za jednu semiološku teoriju medalje, u: III. Memorijal Ive Kerdića, katalog izložbe, Galerija likovnih umjetnosti, Osijek, Osijek 1987., str. 3 – 82.

Meuris, Jacques, René Magritte, Taschen, Köln, 2007.

Mlinarević, Dario, Obitelj Kaiser – začetak razvoja drvne industrije u Osijeku 1865.–1946., u: Glasnik arhiva Slavonije i Baranje, br. 11, DAOS, Osijek, 2011., str. 267 – 278.

Novotny, Fritz, Painting and Sculpture in Europe 1780 – 1880, Yale Univesity Press, Pelican History of Art, New Haven and London, 1995.

Ostajmer, Branko, Dr. Dragutin Neuman (Neumann) – zastupnik u hrvatskom Saboru 1890.-1892., u: Godišnjak Njemačke narodnosne zajednice, DG Jahrbuch, Osijek, 2011., str. 79 – 97.

Papić, Tone, Devastacija, obnova i interpolacija – osječki primjer, u: Anali galerije Antuna Augustinčića, br. 21–25, Klanjec, 2006.,

str. 135 – 144.

Petravić Klaić, Đurđa, Oscar Nemon – posljednji portret Sigmunda Freuda, u: Informatica museologica 38 (3–4), 2007., str. 170 – 175.

Peić, Matko, Hrvatski slikari i kipari – Slavonija Srijem, Matica hrvatska, Osijek, 1969.

Pinterović, Danica, Josip Leović, u: Osječki zbornik, br. 5, MSO, Osijek, 1956, str. 233 – 234.

Pinterović, Danica, Josip Leović 14. VIII 1885. – 22. I 1963., u: Vijesti muzealaca i konzervatora Hrvatske 12/1963., br. 2, Zagreb, 1963., str. 51

Pinterović, Danica, Josip Leović (1885.–1963.), u: Osječki zbornik, br. 9–10, MSO, Osijek, 1965, str. 285 – 286.

Pinterović, Danica, Oskar Nemon, u: Osječki zbornik, br. 11, MSO, Osijek, 1967., str. 287 – 293.

Poklečki Stošić, Jasminka, Životopis, u: Vanja Radauš, retrospektiva, katalog izložbe, Galerija Klovićevi dvori, Zagreb, 2007., str. 201 – 210.

Povijest gradnje nove župne crkve u Gor. Osijeku, Župni ured u Gornjem Osijeku, Osijek, 1900., str. 60

Prančević, Dalibor, Zanemareni kipar Oscar Nemon, Kvartal II-4, Zagreb 2005., str. 10 – 14.

Prančević, Dalibor (2008.a), Crtež Ivana Meštrovića, u: Ivan Meštrović (1883. – 1962.): Crtež, katalog izložbe, Muzej brodskog Posavlja, Slavonski brod, 2008.

Prančević, Dalibor (2008.b), Litografija Ivana Meštrovića, u: Ivan Meštrović (1883. – 1962.): Litografija, katalog izložbe, Muzej brodskog Posavlja, Slavonski brod, 2008.

Protić, Miodrag B. (ur.), Jugoslavenska skulptura 1870.–1950., katalog izložbe, Muzej savremene umetnosti Beograd, Beograd 1975.

Radović Mahečić, Darja, Planirana radnička naselja, u: Osječka arhitektura 1918. – 1945., Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zavod za znanstveni i umjetnički rad u Osijeku, Zagreb–Osijek 2006., str. 161 – 172.

Rajčević, Uglješa, Zatirano i zastrto, oskrnavljeni i uništeni spomenici na tlu prethodne Jugoslavije, Novi Sad, 2001.

Read, Herbert, Modern Sculpture, A Concise History, Thames and Hudson, London, 1996.

Reberski, Ivanka, Realizmi dvadesetih godina, Magično-klasično-objektivno u hrvatskom slikarstvu, IPU, ArTresor studio, Zagreb, 1997.

Scodel, Ruth i Bettenworth, Anja, Whither Quo Vadis? Sienkiewicz’s Novel in Film and Television, Chichester, Wiley-Blackwell, 2009.

Schorske, Carl E., Beč krajem stoljeća, Antibarbarus, Zagreb, 1997.

Sienkiewicz, Henryk, Quo vadis, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1979.

Srhoj, Vinko, Ekspresionistička dionica u opusu kipara Jurja Škarpe, u: Radovi Instituta za povijest umjetnosti, br. 31, Zagreb, 2007.,

str. 283 – 296.

Sršan, Stjepan, Osječki ljetopisi 1686. – 1945., Povijesni arhiv u Osijeku, Osijek, 1993.

Sršan, Stjepan, Osječka groblja, Povijesni arhiv, Osijek, 1996.

Sršan, Stjepan i Matić, Vilim (ur.), Zavičajnici grada Osijeka 1901. – 1946., DAOS, Osijek, 2003.

Svoboda, Damir, Mrlja na obrazu grada, Gradnja i rušenje Svetišta Srca Isusova na Gajevu trgu u Osijeku, Matica hrvatska, Osijek, 2000.

Šimat Banov, Ive, Robert Frangeš Mihanović, Art Studio Azinović, Zagreb, 2005.

Špoljarić, Stanko, Predgovor, u: Odjeci simbolizma u hrvatskom slikarstvu i kiparstvu. Zbirka dr Josipa Kovačića; Gliptoteka HAZU; Javno poduzeće „Zračna luka Zagreb“ Pleso bb, Zagreb 1994.

Švajcer, Oto, Likovni život Osijeka od 1920. do 1930. godine, u: Osječki zbornik, br. 13, MSO, Osijek, 1971., str. 231 – 285.

Švajcer, Oto, Likovna kronika Osijeka 1931.–1940. godine, u: Osječki zbornik, br. 14–15, MSO, Osijek, 1973.–1975., str. 315 – 366.

Švajcer, Oto, Pregled likovne umjetnosti u Osijeku u 19. stoljeću, u: Osječki zbornik, br. 16, MSO, Osijek, 1977., str. 231 – 271.

Švajcer, Oto, Likovna kronika Osijeka u razdoblju od 1910. do 1919. godine, u: Vijesti muzealaca i konzervatora Hrvatske, br. 3–4, Zagreb, 1978.

Švajcer, Oto, Osječki likovni krug – obilježja i refleksi, u: Zbornik radova znanstvenog skupa Osijek kao polarizacijsko središte, JAZU, Centar za znanstveni rad u Osijeku, Osijek, 1981., str. 469 – 474.

Švajcer, Oto, Jelka Benešić, u: Hrvatski biografski leksikon, sv. 1 (A-Bi), Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb, 1983., str. 643

Švajcer, Oto, Likovna kronika Osijeka 1850 – 1969. godine, GLUO, Osijek, 1991.

Švajcer, Oto, Osječko slikarstvo između dva rata (1918–1940), u: Radovi IPU, br. 16, Zagreb, 1992., str. 216 – 225.

Švajcer, Oto, Bibliografija, Izabrani tekstovi, GLUO, Osijek, 1995.

Vujčić, Davorin, Vanja Radauš – portreti, katalog izložbe, Muzeji Hrvatskog Zagorja – Galerija Antuna Augustinčića, Klanjec, 2010.

Zec, Daniel, Ikonološka interpretacija kapele Pejačević u Našicama, u: Osječki zbornik,

br. 28, MSO, Osijek, 2007., str. 171 – 188.

Zec, Daniel, Osječki kipari – Leović, Živić, Nemon, Švagel-Lešić, djela iz fundusa Galerije likovnih umjetnosti u Osijeku, katalog izložbe, GLUO, Osijek, 2008.

Zec, Daniel, Prilog istraživanju biografije i kiparstva Josipa Leovića, u: Osječki zbornik,

br. 29, MSO, Osijek, 2010., str. 269 – 284.

Zec, Daniel (2011.a), Kiparstvo u Osijeku između dva svjetska rata, magistarski rad, Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet, Zagreb, 2011.

Zec, Daniel (2011.b), Josip Leović i njegov mecena Rudolf Povischil, u: Osječki zbornik, br. 30, MSO, Osijek, 2011., str. 181 – 201.

Zec, Daniel (2011.c), Kipar Rudolf Švagel-Lešić – osječko razdoblje (1939. – 1945.), u: Osječki zbornik 30, MSO, Osijek, 2011., str. 203 – 226.

Zec, Daniel, Josip Leović (1885. – 1963.), osječki slikar, grafičar i kipar, GLUO, Osijek, 2013.

Žebec, Ivana, Utjecaj češkoga kapitala na razvoj Vukovara u razdoblju između dva svjetska rata, Društvena istraživanja, Zagreb, god. 17 (2008), br. 1/2(93/94), str. 101 – 124.

Živaković-Kerže, Zlata; Jarm, Antun, Župna crkva sv. Petra i Pavla u Osijeku, Osijek, 1995.

Živaković-Kerže, Zlata, Utjecaji obitelji Kaiser i Povischil na gospodarski razvoj grada Osijeka, u: Godišnjak njemačke narodnosne zajednice, VDG Jahrbuch, 1999., str. 27 – 34.

KAZALO OSOBNIH IMENA

Acel, Juraj 173Adamović, Bela 23Adler, Aurel 184Adler, Eugenija 184Adler, Johana 184, 211, 213, 328Adler, Leopold 184, 208, 328Adler, Slavko Ignjat Eduard 184Akšamović, Antun 201, 202, 208, 228, 268, 335Albert I. (belgijski kralj) 208, 209, 216, 227, 328Albert, Jaroslav 61Aleksandar (kralj) 153, 265, 336Alexander, Gustav 216, 328Ambruš, Jelica 20, 25, 47, 333–336, 338Ančić, Ljiljana 261Andrew, Nell 223, 338Antolković, Gustav 24, 25Asiški, Franjo (sv.) 102, 256, 270, 280Aubert, Nathalie 223, 338Auer, Robert 47Augustinčić, Antun 152, 208, 293, 294, 340

Bačić, Radoslav 9, 24, 38, 44, 185, 338Badurina, Anđelko 276, 338Balen, Branka 20, 36–38, 62, 63, 309, 333, 338Balentović, Ivo 249, 254, 258, 260, 297, 337Barbarić, fra Mladen 264, 288, 329, 337Baričević, Doris 31, 32, 307, 308, 338Barron, Stephanie 198, 338Basariček, Đuro 204Batory (obitelj) 255Bauer, Adalbert 35, 322Bauer, Antun (muzeolog) 252, 294Bauer, Antun (nadbiskup) 201Beaverbrook (Max Aitken, lord) 227Becić, Vladimir 9, 51, 152, 154, 190, 306, 308Beckers, Johann Stephan 32Beethoven, Ludwig van 134, 141Benešić, Jelka 309, 338, 340Benešić, Julije 338Bernini, Gian Lorenzo 112, 234, 235, 237, 326,

329Bettenworth, Anja 97, 340Bezić, Jerko 338Bezić, Marin 246Biebel, A. 47Biere, obitelj 255Bismarck, Otto von 134Blašković, Vladimir 203, 209, 227, 336Bogdanović, David 294, 337Bollé, Hermann 271Bonaparte, Marie 216Boonham, Nigel 336Borghese, Domenico Viglione 196, 197, 328Boroša, Ljerka 44Borštink, gđa 38Bösendorfer, Josip 33, 207, 338Boucher, Jean 238, 239Bourdelle, Antoine 37, 38, 247, 248Bramor, Franjo 235, 271, 273, 274, 330Brancusi, Constantin 242Braniš, Vojta 111, 112, 235Brežanin, Marko 152Brill (Bril), Slavko 152, 194, 304, 331, 339Brill, Žiga 193, 194, 304Brkić (obitelj) 255Brlić, Ante Eugen 148, 335, 338Brlošić, Stjepan 20, 109, 119, 121–123, 125,

130, 154, 173, 176, 177, 335, 338Brun, Đuro 132, 135, 144, 145, 158, 159, 162,

327Buntak, Franjo 264Bužan, Joso 131

Cannon-Brookes, Peter 336Celestin, Vjekoslav 148, 157, 327Chirico, Giorgio de 223Chotek, Sofija (vojvotkinja od Hohenberga) 38Churchill, Winston 227, 229, 329Cota, Frane 293Courbet, Gustave 173Crlenjak, Brane 338Crnčić, Menci Clement 47Csikos (Čikoš), Bela Sesia 47Curtis, Penelope 336Čutuković, Kosta 132, 148, 305, 334

Dali, Salvador 222Damjanović, Dragan 35, 45, 252, 338Damjanović, Jevrem (Ješa) 153Darwin, Charles 235, 327Daval, Jean-Luc 338Dejanović, Mile 132Desaty, Aurel 271, 273Desaty, Ferdo 271Desaty, Katinka 273Deutsch, Mavro 24Dirnbach, Ernest 26, 154, 333–335Dobrić, Eliza 44Dobrović, Petar 190Dolinar, Lojze 152Donatello (Donato di Niccolo di Betto Bardi)

167Dončević, Ružica 38Donegani, Vatroslav 284Douglas-Hille, Otto 308Drmić, Milan 324Dubois, Paul 200Duby, Georges 338Dujmović, Josip 258Dujšin-Ribar, Cata 152Duncan, Alastair 223, 338Dunn, M. 201

Đerkes (Djerkeš), Gilbert, pater 267, 268, 270, 337

Đuričić-Biorac, Nikola 24, 193, 328Đurić, Milenko 115, 334

Ebrić (obitelj) 275Eisenhower, Dwight 227, 229Eitingon, Max 217Elizabeta II. (engleska kraljica) 227, 229Eltz, Ana Antoaneta 251Eltz, Erwein (Erwein Ladislaus Johann

Nepomuk) 250, 251Eltz (grofovska obitelj) 246, 250, 252–254Eltz, Jakob 251Eltz, Josefina 251Eltz, Karlo II. 250Eltz, Sofija 250–252, 267, 268, 330Enderle, Ljudevit (Lujo) 120, 130, 334Engelsrath, Hugo 324Eugenije 184Evetović, Ante (Miroljub, Franjo) 146, 148,

327, 334

Fabing, G. (gđica) 264Fabing, Margareta 261Federn, Paul 216, 217Fellner (kipar) 15, 34, 324Ferdinand, Franjo (austrijski nadvojvoda) 38Ferenczi, Sandor 216Fiálova, Ludviga (Valić, Ludviga) 37Filakovac, Vladimir 24, 175Filipović, Dragutin 293, 294Firinger, Kamilo 31, 33, 338Fisković, Cvito 338Fisković, Igor 339Flego, Višnja 304Flod, Ivan 26Flögel-Mršić, Mirna 185, 328Flora (kipar) 15, 34Flouquet, Pierre-Louis 223Fraiture, Pierre-Philippe 223, 338Frangeš Mihanović, Robert 15, 33, 36, 39, 112,

152, 237, 243, 248, 290, 292, 339, 340Franjetić, Zorislav 305, 306, 327, 331Franjo Josip I. (car i kralj) 39Frauenheim, Stjepan 26, 134, 141, 333, 334Freud, Sigmund 182, 209, 216, 217, 220–223,

227, 229, 321, 329, 336, 340Frichtl (prokurist) 131Fröhlich (prof.) 190, 303, 304Frost, bečki kipar 304Funtak, Fran 252, 338

Gagro, Božidar 30, 339Gahura, František Lydie 277Galić, Anđelka 339Gamulin, Grgo 19, 31, 307, 308, 333, 339Gašparović, Miroslav 334, 339Geis, Ludwig 308Gojković, Jovan 24Goldscheider, Friedrich 308Goll, Tomislav 327Golub, Ivan 338Gorenčević, Iljko 9, 26, 49, 333Govorković, Ivan 24Gregić, Anđelko 278Grein, A. 47Grgin, Grga (Babić, Franjo) 278Griesser-Stermscheg, Martina 45, 339Gruber, Stjepan 135, 233, 296, 298, 327, 329,

331Grubišić, Ante 25, 157, 174, 339Grün, Lav 26G., Tomáša 327Gutfreund, Otto 198Gvozdanović, Mirko 131

Hackenberger, Dubravka 184, 339Hajba, Alen 325Hall, James 86, 339Hanak, Anton 195, 196, 321Hanžeković, Marijan (veliki župan Osječke

oblasti) 132, 134, 135, 149, 159, 161, 327Hauptmann, Gerhart 216Hauser, Eduard 15, 31, 34, 44–47, 317, 325,

326, 339Hefer, Stjepan 132Hegeduš, Ivan 10, 11

342 343

Hegele, Max 46Heindrich (tvrtka) 270Hengl, Vjekoslav 145, 172, 185, 207Henning, Paul Rudolf 198Hepburn, Katarina 235, 329Herlinger, Ivan 308Herlinger-Schwarz, Zlata 25, 308Herrmann, Julije 24Herrmann, Mirko 24Hevesi, Max (Sándor) 206Hitler, Adolf 199, 226Hofmann, Heinrich 274Horvat, Anđela 32, 102, 339Horvat, Anica (rođ. Barleković) 61Horvat, Ida 307–309, 333, 339Horvat Pintarić, Vera 140, 226, 339Horvat, Stjepan 254, 337Horvat, Zvonimir 61Hotko, Davorin 39, 235Hottet-Spaak, Simone 219, 227, 327Hötzendorf, Hugo Conrad 10, 25, 174Hrg, Josipa (Mara) 47Hudolin, Eduard 102

Irby, Adeline Paulina 38Ivakić, Vlado 152Ivanković, Rude 293, 294Ivanuša, Dolores 194, 304, 331, 339Iveković, Oton 47

Jäger, Lorenzo 26Jarm, Antun 34, 45, 338Jean-Ivanović, Robert 235, 237, 248, 249, 251,

253, 284, 286, 288, 330Jeny, Guido 9, 10, 23–26, 49, 186, 188, 193, 195,

333, 335Jones, Ernest 216Josip II. (car) 30, 32Juhn, Hinko 152, 307Jung, Isidor 24Juzbašić, Janja 296

Kacian, Lidija 233, 251, 252, 258, 297, 298, 326, 331, 332, 333, 340, 341

Kaestenbaum, Samuel 190Kaiser, Marija (ud. Povischil) 52Kaiser (obitelj) 340Kaiser, Rudolf 49Kaitche, Liou 238Kaltnäcker, Ernestina Eleonora 44Karađorđević, Aleksandar I. 111, 149, 152, 156,

158, 208, 216, 327, 330Karađorđević, Marija (kraljica) 149Karađorđević (obitelj) 170Karađorđević, Petar I. 38, 39, 156, 274, 325Karađorđević, Petar II. 110, 156, 305, 331Karaman, Ljubo 339Karfik, Vladimir 277Karsch, Joachim 198Kečkemet, Duško 121, 339Kedačić, Marija 110Kerdić, Ivo 112, 152, 243, 288, 289, 293, 339Khuen-Bellasi, Ana (rođ. Eltz) 250, 330Khuen-Bellasi (grofovska obitelj) 246, 250, 252Khuen-Bellasi, Karlo 249, 250Kličinović, Božena 293, 294, 339Klinger, Max 134, 141Kljaković, Jozo 112Kokoschka, Oskar 198Kolešnik, Ljiljana 339König, Karl 46Königsberger, Paul (David) 217Körner, Franjo 247, 330Korsky, Nada 190, 191Kos, Tine 152

Kovačević, Ferdo 47Kovačić, Josip 334, 339, 340Kovač, Marija 111Kovač, Vlasta 190, 339Kozarac, Josip 254, 258, 264, 296, 330, 337Kralj, France 152Kraševac, Irena 34, 46, 77, 325, 339Krešić, Bernardo 24Krizman, Tomislav 152, 158, 307, 308Krleža, Miroslav 265, 304, 334–336Kršinić, Frano 112, 152, 208, 238, 243, 286, 293Kršnjavi, Isidor 24, 34, 149, 313, 314, 339Krvarić, Kamilo 114Kuhse, Gottwald 33, 35, 324, 339Kundmann, Carl 39Kusik, Vlastimir 20, 26, 109, 123, 173, 181–183,

186, 193, 195, 200, 223, 228, 233, 297, 313, 314, 335–337, 339

Kusin, Vesna 21, 338, 339Kvaternik, Eugen 296

Laforgue, Rene 216Lederer, Hugo 134Leović, Antun 44Leović, Ernestina Eleonora, rođ. Kaltnäcker 44Leović, Josip 9–11, 14, 15, 19–21, 24, 25, 34,

43–51, 53, 55–58, 60–63, 67–71, 74–77, 80, 82, 83, 85, 86, 89, 90–92, 97, 98, 100–104, 109, 131, 144, 154, 175, 186, 193, 208, 261, 283, 300, 303, 311, 312, 314, 315, 317, 318, 322, 324–326, 333–335, 340

Lešić, Marija 234Leskovac, Zoran 280Lindbergh, Charles 201, 202, 328, 335Lobkovitz, Erwein von 251, 330Lončar Vicković, Sanja 26, 339Lorain, Prof. 216, 329Lozica, Ivo 293Lueger, Karl 46

Maček, Vladko 289, 290, 331Macmillan, Harold 227Mađer (Magjer), Rudolf Franjo 37, 264Magritte, René 223, 229, 340Maillol, Aristide 167, 241, 285Maković, Zvonko 11, 13, 21, 109, 182, 312,

314, 339Maksimović, Toma 253, 277Malin, Vlado 39, 207Mann, Thomas 222Marčić, Rudolf 24Marić, Nada 298Marija Terezija Austrijska (kraljica) 30, 32, 39Marinković, Ivo 331, 337Marković, Dimitrije 25Marković, Zdenka 337Maroević, Ivo 339Maroević, Tonko 19, 20, 31, 177, 312, 334, 339Marout, Branka 261, 330, 331Martinčić, Julijo 184, 309, 339Marulić, Marko 128Maruzzi, Elektus 270Masaryk, Tomáš Garrigue 154, 155, 159, 167,

327Mascagni, Pietro 197Maštrović, Ljubomir 204Matić, Vilim 340Matton, Arsène 200Mayer, George 200Mažuran, Ive 334–336Mažuran-Subotić, Vesna 339McGuinness, Patrick 223, 338Medved, Ivan 233Medvedović, Mato 247, 289, 330, 331Meissonier, Jean-Louis Ernest 173

Melkus, Dragan 9, 10, 185, 333Melkus, Maksimilijan 185, 198Messinger, Bogdan 185, 339Meštrović, Ivan 11, 50, 75, 77, 105, 109, 112,

115, 117, 119, 120, 121, 123, 124, 125, 128, 131, 134, 135, 138, 140, 141, 144, 148, 149, 151, 152, 154, 159, 166, 167, 176, 177, 188, 190, 193–195, 226, 228, 241, 274, 304, 305, 311, 312, 318, 321, 325, 339, 340

Metzner, Franz 75, 77, 325Meunier, Constantin 248, 249Meuris, Jacques 223, 340Michelangelo, Buonarroti 128, 213, 235Mihailović, Živorad 152Mihajlović, Toma 193, 336Mijatović, Ljerka 110, 111, 120, 121, 151, 166,

175, 326, 327, 338Milan (kralj) 254Mirski, Lav 148, 175Mlinarević, Dario 52, 340Montgomery of Alamein, Viscount 227Moore, Henry 225, 324, 328, 329, 338Muačević, V. (Vaso) 132, 134Mujadžić, Omer 171Müller-Hofmann, Wilhelm 190, 303Munch, Eduard 198Muzsnay, Ivan 24, 304–306

Nanay, Kosta 146Nemon, Oscar (Neumann, Oskar) 9–11, 14,

19–21, 24, 131, 151, 176, 181–191, 193–211, 213, 216–229, 225, 303, 304, 306, 311, 312, 314, 315, 317, 321, 322, 324, 328, 329, 334–336, 339, 340

Nepomuk, Ivan (sv.) 32, 102Neuman, Dragutin 24, 146, 148, 149, 159, 166,

327, 334, 340Neumann, Arabela 184, 189Neumann, Desider 184, 306Neumann, Eugenija 184Neumann, Mavro (Moritz) 184Nikolaj II. (ruski imperator) 265Normann, Rudolf 23Novotny, Fritz 338Novotny, Ivan 15, 31, 34, 326Nowowiejski, Felix 100Nuber, Karlo 157, 327

Obilić, Miloš 138Ogrizek (obitelj) 36, 324Orlić, Petar 24, 25Oršolić, Marko 251, 252, 299, 336Ostajmer, Branko 148, 340

Padovanski, sv. Antun 280Pallavicini, Petar 152Papić, Tone 32, 33, 340Pascher, Ernest 132Pašić, Nikola 150, 151, 327, 328, 334Pattiera, Tino 216Pavelić, Ante 296, 297Pavelić, Višnja 297Peić, Matko 331, 340Pejačević (obitelj) 47Pejačević, Lila 9Pejačević, Pavle 45, 338Pejačević, Teodor 9, 23Penić, Dujam 293, 294Petrasch, Marija Ana 31Petrasch, Maximilijan 31Petravić Klaić, Đurđa 182, 340Petrović, Đorđe 25, 189, 190, 195, 303, 304,

321, 335Pfeiffer, Oton pl. 148Picasso, Pablo 125, 190

Pilpel, Vjekoslav 24, 146, 157Pinterović, Danica 20, 47, 181, 184, 185, 190,

193, 195, 196, 199, 306, 333, 336, 340Plazzeriano, Emil 307Plazzeriano, Marta 303, 306, 307, 308, 331Plečnik, Jože 275Plein, Lujo 196, 208Poklečki Stošić, Jasminka 242, 340Poljak, Ivica 234Poljak, Miroslav 234Pollak, Miroslav 25Popović, Mato 24, 303Popović, Vasa 190, 335Portal, Lord od Hungerforda 227Posavec, Kerubin 261, 270Povischil, Josip 52, 283, 284, 309Povischil, Josip Franjo Karlo 52, 58Povischil (kanonik) 325Povischil, Marija 53Povischil (obitelj) 35, 283, 284, 313, 324, 331,

340Povischil, Rudolf 24, 48, 50–53, 55–57, 58,

60–63, 67, 70, 76, 82, 85, 86, 89, 101, 193, 283, 317, 318, 325, 334, 340

Prančević, Dalibor 123, 182, 340Pražić, Mihajlo 264, 337Prelog, Petar 13, 339Preradović, Petar 35Protić, Miodrag B. 340Prpić (obitelj) 254, 255, 330Purić, Kazimir 156

Racz, Akoš 24Radauš, Vanja 208, 242, 258, 293, 294, 297, 340Radić, Pavle 204Radić, Stjepan 111, 120, 130, 132, 134, 135,

150, 159, 170–172, 204, 327, 334Radman, Dražen 330Radović Mahečić, Darja 297, 340Rajčević, Uglješa 156, 340Read, Herbert 340Reberski, Ivanka 340Rechnitz, Elza 24Regović, Josip 329Reichnach, Tinko 266Rein, Ivan 24, 47, 333Reisner, Adam 24Renarić, Dragutin 188, 335Reymann, Hella 24, 114, 140Rismondo, Piero 217, 221, 335Roch, Ivan 24Rock (obrtnik) 270Rodin, Auguste 213, 217, 242, 248Roje-Depolo, Lidija 334Rolland, Romain 222Rosenberg, J. 190Rothenstein, John 183, 195Rott, Antun 24, 115, 194, 326Ruven, Ninoslav 329Ruven, Zoran 329Ružička, Kamilo 152Ružička (majstor) 270

Schiele, Egon 198Schiffer, Artur 24Schmidt (obitelj) 35Schorske, Carl E. 340Schrecker (osječki fotograf) 37Schwartz, Milan 234Scodel, Ruth 97, 340Sedlaković, Franjo 157, 327Servranckx, Victor 223Sienkiewicz, Henryk 50, 90–92, 97, 98, 100, 340Simon, Lucien 38Skopczinsky, Teofil 25

Slaviček, Ante 36, 52, 324Slaviček, Dušan 186–188, 319, 328, 335Slezak, Leo 196Smajić, Petar 11Soete, Pierre de 206, 224, 329Sorger, Julius 24Sorger, Šandor 24Spiegler, Rudolf 131Spitzer, Hugo 304, 331Srhoj, Vinko 198, 340Sršan, Stjepan 32, 265, 340Starčević, Ante 264, 293, 294, 296, 300, 324,

331, 339Steed, Wickham 216Steiner, Ivo 339Steiner, Milan 339Stepanović, Stepa 306Stepanov, Stjepan 196, 338Stepinac, Alojzije 246, 247, 275, 329Stijić, Milan 184, 190, 193, 328Stojanović, Sreten 152Stonor, Jessie 209, 336Strauss, Richard 216Strecha, Blanca-Renata 239, 329Strossmayer, Josip Juraj 124, 128, 134, 145–148,

159, 326, 327, 334Stuart Nemon (Hiller), Alice 182, 222, 328, 329Studin, Marin 198Stursa, Jan 37Sudarević, Franjo 132, 134, 135, 144, 146, 154,

155, 159, 160, 327, 334Sunko, Dioniz 324Sunko, Imbro 35, 324Svoboda, Damir 275, 276, 340Szép, Josip 304, 309, 339

Šalg, Maks 185Šenoa, Branko 47Šeper, Mirko 294, 337Šimat Banov, Ive 340Šimčik, Antun 100Škarpa, Juraj 198, 340Šokčević, Josip 32, 33, 39, 324Špoljarić, Stanko 334, 340Šrepel, Ivo 158Šulc, Branka 21, 338, 339Šumanović, Ante 333Šupuk, Ljubo 131Švagel, Franjo 254Švagel-Lešić, Rudolf 9–11, 14, 19–21, 24, 25,

53, 112, 144, 175, 233–239, 241–244, 246–258, 260, 261, 264–271, 273, 275–279, 281, 283–286, 288–290, 292–294, 296, 298–300, 303, 311, 312, 314, 315, 317, 321, 322, 324, 329–331, 335–337, 340

Švagel, Rudolf 234Švajcer, Oto 9, 20, 23–26, 32, 33, 35, 37, 38, 46,

50, 53, 62, 63, 76, 109, 119, 138, 159, 166, 173, 176, 177, 181, 183, 186, 190, 196, 202, 264, 288, 303–306, 309, 314, 327, 333–337, 340

Šverer, Rudolf 270, 337

Tadijanović, Dragutin 158Tarnik, Đuro 304Taschner (obitelj) 271, 273, 330Tauber, Richard 196Tavelić, Nikola 268Taylor, Gerald 336Tepeš, Ernest 270, 271Thatcher, Margaret 227, 229Tito, Josip Broz 298Tolić, Milan 157Tomerlin, Slavko 24, 25, 184Tomić, Mihajlo 152

Tomljenović, Kornelije 24, 25Topić, Domagoj 325–331Topić, Marin 325–331Topolovac, Mirko 276, 337Truman, Harry 227Turković, Rudolf 24, 25Tyrš, Miroslav 156

Ullrich (salon) 38, 308Uzelac, Milivoj 190

Vakanjac, Milan 24Valdec, Rudolf 47, 111, 112Valić, Ludviga 25, 37, 38, 325Valić, Rudolf 25, 37, 38Vanđura, Đuro 233, 337Vanka, Maksimilijan 200Vargović, Franjo 175Vargović, Zora Katarina 175Velde, Emile van der 216, 328Vermeylen, August 216, 328Vitek, Antonin 277Vrelović, Lav 26Vujčić, Davorin 297, 340Vukasović, Dragutin 48

Waldinger, Adolf 10, 15Weiss, c. i kr. kadet 39Weissmann, Herman 24Wells, Herbert G. 222Wranka, Pavao 35, 324Wybiral, Franz 324

Young, Aurelia 182, 328Young, George 182

Zec, Daniel 9–11, 13, 20, 21, 43, 44, 47–49, 52, 53, 86, 89, 97, 98, 233, 266, 324–329, 331, 334, 335, 340

Zorman, Josip 24, 155, 308Zrinski, Petar 234Zuzorić, Cvijeta 152, 155, 208Zweig, Stefan 222

Žagar, A. 247Žebec, Ivana 277, 340Žilić, Ivan 26, 131, 132, 134, 140, 141, 190,

303, 334Živaković-Kerže, Zlata 34, 45, 52, 340Živić, Ivan 110Živić, Ljerka Katarina 166, 175Živić (Luka, Lovro, Ivica, Mandica) 175Živić, Mihajlo 9–11, 14, 19–21, 24, 25,

109–115, 117, 119–128, 130–135, 137, 138, 140–142, 144–167, 169–177, 186, 193, 194, 208, 261, 300, 303, 305, 311–315, 317, 318, 322, 324, 326, 327, 334, 335, 338, 340

Živić, Zora 120, 138

NAKLADNIKMuzej likovnih umjetnosti u Osijeku

ZA NAKLADNIKALeonilda Conti

UREDNIKDaniel Zec

RECENZENTZvonko Maković

LEKTOR Sanja Jukić

PRIJEVOD SAŽETKAMirta Jakšić

OBLIKOVANJE I GRAFIČKA PRIPREMAAna Zec

TISAKGrafika, Osijek

NAKLADA300 primjeraka

Osijek, rujan 2014.

Knjiga je objavljena uz financijsku potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Osječko-baranjske županije.

ISBN: 978-953-6695-87-4

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Gradske i sveučilišne knjižnice Osijek pod brojem: 131122069