5/25/2018 06 Komentar ZKP
1/38
202
VI GLAVA ESTA- KRIVINA ODGOVORNOST
Literatura:orevi,M., (1999), Osnovni problemi krivine odgovornosti, Publikacija udruenja zakrivino pravo i kriminologiju, Beograd, 1999, str. 43-53; Bavcon, Lj., (1985), Neki teoretskiproblemi krivine odgovornosti, JRKK, 3/1985, str. 535-549; Damaka, M., (1965), Problemrazgranienja stvarne i pravne zablude, NZ/1965; Ignorantia legis prodest, ZPFZ, 3/1965; Aimovi,M., (1984), Postupak prema mentalno obolelim uiniocima, ZPFZ, 1-2/1984, str. 73-84;Zlatari,B.,(1964), Pravni status duevno abnormalnih delinkvenata, JRKK, 3/1964, str. 303-332;Aimovi, M,(1978), Problemi duevno obolelih uinilaca krivinih dela u krivinim naukama, ZPFZ, 3-4/1978;Atanackovi, D., (1997), Pojam zablude u krivinom pravu, JRKK, 1/1997, str. 62-73;Atanackovi,D., Krivina odgovornost za krivina djela kvalifikovana teom posljedicom; KomentarKZJ, Beograd, (1995), str.68-103 (autor dijela koji se odnosi na krivinu odgovornost je dr. M.orevi); Horvati, ., (1980), Krivina djela iz nehata, njihovo spreavanje i postupanje sa
delinkventima, JRKK, 2/1980, str. 235-244.; Bavcon, Lj., (1964), Nehat kao oblik vinosti usavremenom krivinom pravu, JRKK, 2/1964; Babi, M., (2003), Osvrt na neka rjeenja Krivinogzakona BiH, PS, 6/2003, str. 20-29; Krivino pravo pred izazovom velikih drutvenih promjena,JRKK, 1/1998, str. 19-43; Osnovi i pravci reforme krivinog prava, Zbornik PFBL, 1997, str. 261-
287; Atanackovi,D., Actiones liberae in causa u savremenom krivinom pravu, Anali, 1/1966,str.66-78; Staji, A., (1980), Actiones liberae in causa u jugoslovenskom kriviinom pravu, JRKK,2-3/1985; Petrovi, M./Kalaba, D., (2003), Actiones liberae in causa, Pravni ivot, tematski broj,Tom I, str. 135-142; Babovi, M., (1985), Nehat u krivinom pravu, Beograd, 1985; Bai,F.,(1986), Neophodnost promjena u oblasti krivnje u jugoslovenskom krivinom zakonodavstvu,Publikacija IKSI, Beograd, 1986, str. 149-164; Marginalije uz novi Kazneni zakon, HLJKPP, 2/1997,
str. 419-436; Singer, M. (1956), O pojmu krivnje u krivinom pravu, NZ5/1956, str. 391; Novoselec,P., (1987), Sloboda, krivnja i krivino pravo, Zagreb, 1987; Bojani,I., (2003), Znaajne promjenena podruju krivnje prema treoj noveli Kaznenog zakona, HLJKPP, 2/2003 (bitno smanjenaubrojivost, str. 307-340); Buturovi, J., (1980), Znaaj afekta za krivinu odgovornost, JRKK,1/1980, str. 27-44; ejovi, B., (1983), Krivino pravo u sudskoj praksi, opti deo, str. 94-163;
Grozdani,V., (1990), Smanjena uraunljivost u krivinom pravu, ZPFR,11/1990; Grozdani, V.,(1996), Prani poloaj osoba s duevnim smetnjama u Hrvatskoj, HLJKPP, 2/1996, str. 501-510;Grozdani/Turkovi, (1999), Smanjena ubrojivost prema novom zakonskom ureenju, HLJKPP,2/1999, str. 519-530; Horvati,., (1997), Novo hrvatsko kazneno zakonodavstvo, Zagreb, str. 229-242; urevi,Z., (2002), Pravni poloaj poinitelja kaznenih djela s duevnim smetnjama, Zagreb,2002; Kambovski, V., (1981), Problemot na pravnata zabluda vo krivino pravo, Godinik-FB, 1981.,str. 132-153;Kapamadija, B., (1980), Ubistvo u afektu (sudskopsihijatrijski pristup), JRKK, 1/1980,str. 45-54; Karanovi, M., (1981), Obim i sadrina vinosti u krivinom pravu, JRKK2/1981, 181-198; Maji, M., (2000), Komandna odgovornost, JRKK, 1-2/2000, str. 225-240; Vimpluek, .,Umiljaj i nehat kod krivinog dela ugroavanja javnog saobraaja, JRKK, 1/1963; Mrevi, Z.,(1996), Krivinopravni znaaj pravne zablude, Publikacija udruenja za krivino pravo i
kriminologiju, Beograd, str. 33-46; Novoselec, P., (2003), Temeljne crte novele Kaznenog zakona od9. srpnja 2003, HLJKPP, 2/2003, (Promjene u odnosu na ubrojivost, str. 274-275); Novoselec, P.,(1985), Odredbe o pravnoj zabludi u Krivinom zakonu SFRJ i princip krivnje, JRKK, 1/1985, str.
73-87; Turkovi, J, (1997),Pravni poloaj osoba s duevnim smetnjama protiv kojih se vodi kaznenipostupak, HLJKPP, 1/1997, str. 77-109;Kramari, I., (1998), Kazneni zakon - Sudska praksa, Zagreb1998; uri, V./Jovaevi, D., (2003), Praktikum za krivino pravo, knj. I., opti deo, Beograd,2003.
5/25/2018 06 Komentar ZKP
2/38
203
Elementi krivine odgovornosti
lan 33.
(1) Krivino je odgovoran uinilac koji je uraunljiv i kriv za uinjenokrivino djelo.
(2) Uinilac je kriv ako je krivino djelo uinio s umiljajem.(3) Uinilac je kriv i ako je krivino djelo uinio iz nehata, ako to zakon
izriito propisuje.
(1)(2)(3) U savremenom krivinom pravu opteprihvaen je princip da je za
kanjavanje uinioca, pored protivpravnog djela, potrebno da postoji i krivi
naodgovornost. Krivina odgovornost je skup subjektivnih pretpostavki koje trebaju
biti ispunjene da bi se jedno nedoputeno i protivpravno djelo moglo pripisati
uiniocu, staviti mu na teret. To predstavlja izraz principa subjektivne odgovornosti
i objektivno-subjektivne koncepcije krivinog djela. Uvaavanje ovog
subjektivnog elementa predstavlja imperativ savremenog krivinog prava, ono je
izraz garantija ovjekovih prava i ogranienja dravnog prava na kanjavanje (iuspuniendi). Zbog takvog znaaja ono je postalo jedno od osnovnih krivinopravnihnaela koje se izraava kroz maksimu "nulla poena sine culpa"(nema kazne bezvinosti, krivice). Krivica za izvreno djelo je istovremeno i osnov i granica za
kanjavanje. U krivinopravnoj doktrini postoji visok stepen saglasnosti da
krivino pravo svake pravne drave mora da se temelji na ovom naelu kao jednom
od osnovnih kriminalnopolitikih postulata. Bez ovog ne moe se govoriti opostojanju liberalne i demokratske drave ija je funkcija da slui gaanima u
zatiti njihovih prava. Sve to potvruje da pitanje krivine odgovornosti zauzima
centralno mjesto meu teorijskim i praktinim problemima krivinog prava. Iako
veina od njih nisu nova, ona su uvijek aktuelna i izazivaju izuzetno zanimanje,
kako meu teoretiarima tako i meu praktiarima. I pored toga to su neke
izmjene u zadnjoj reformi uinjene, treba rei da osnovno pitanje koje se odnosi na
ovu instituciju nije mijenjano. Naime, i dalje se ostalo pri ranijoj psiholokoj
koncepciji vinosti ili krivnje, to je u veini tranzicijskih zemalja naputeno, a sa
prostora prethodne Jugoslavije to su uinila sva zakonodavstva.
U krivinom pravu pojam krivine odgovornosti se shvata dvojako, u uem
i irem smislu. U uem smislu krivina odgovornost podrazumijeva one
subjektivne elemente koji trebaju da postoje kod uinioca na osnovu kojih mu se todjelo moe staviti na teret, dok u irem smislu, pored ovoga, obuhvata i samo
krivino djelo koje je izvreno, tako da ona ini ukupnost svih pretpostavki za
kanjavanje (up. i orevi, str. 43.). Pojam krivine odgovornosti u naemkrivinom pravu i praksi uglavnom se shvata u uem smislu, a u tom smislu je ovaj
pojam odreen i u odredbi l. 33. KZ BiH.
Iz ove odredbe takoe proizilazi da konstitutivne komponente krivine
odgovornosti ine dva subjektivna elementa koji tempore criminis karakteriuuinioca, a to su njegovo psihiko stanje i psihiki odnos prema krivinom djelu, tj.
5/25/2018 06 Komentar ZKP
3/38
204
uraunljivost i krivica ili vinost. Tako se institut krivine odgovornosti javlja kaoskupni, vii ili genusni pojam koji obuhvata ova dva elementa. Uraunljivost je
svojstvo normalnog i duevno zdravog ovjeka da ispravno rasuuje odnosno da
shvati znaenje odreenog djela i da se u skladu sa tim ponaa, to ga ini
podobnim da bude krivino odgovoran za izvreno krivino djelo.
Vinost ili krivica podrazumijeva njegov psihiki odnos prema izvrenomdjelu koji potvruje njegovu krivicu za to djelo i predstavlja osnov njegove
odgovornosti. Ona moe biti razliitog intenziteta odnosno moe se izraavati u
razliitim stpenima teine, koji se uglavnom svode na dva osnovna oblika: umiljaji nehat. Pri tome, umiljaj predstavlja tei oblik krivice za koji se redovno predviakanjavanje, dok je nehat laki oblik i stoga je za nehatno izvrenje krivinih djela
odgovornost izuzetna, samo kada je to izriito predvieno. To je eksplicitno
istaknuto i u odredbama st. 2. i 3.l. 33. Iz navedenog proizilazi da je odre
ivanjekrivine odgovornosti povezano sa odredbama koje se odnose na pitanje
neuraunljivosti, umiljaja i nehata kao i stvarne zablude, pa u tom smislu v.
komentar uz te odredbe iz l. 34. - 37.
Krivina odgovornost je u osnovi individualna kategorija; ona je
neprenosiva i svaki uinilac odgovora samo za ono to je on uinio ili je propustio
uiniti, za ono to je bio duan i mogao da uini. Meutim, KZ BiH je u Glavi XIV
konstituisao i krivinu odgovornost pravnih lica, ime je prvi put u nae krivinopravo uvedena i krivina odgovornost kolektiviteta. Time je krivinozakonodavstvo BiH napustilo jedno od osnovnih naela kontinentalnog prava o
neodgovornosti pravnih lica (societas delinquere non potest) i pored fizikih lica,krivinopravni subjektivitet priznalo i pravnim licima
1. Takav zaokret je uglavnom
rezultat izuzetnog porasta tzv., korporacijskog kriminaliteta, sa izuzetno tekimposljedicama, naroito u oblasti zatite ovjekove okoline, zdravlja ljudi, privrede i
finansijskog poslovanja (v. iRoxin,str. 17.; urevi,str. 721. - 725.).Krivina odgovornost maloljetnika predstavlja izraz specifinosti ove
kategorije uinilaca i ona je posebno regulisana u savremenom krivinom
zakonodavstvu, u okviru opteg krivinog zakonodavstva ili u posebnom
krivinom zakonodavstvu za maloljetnike. Tako je npr., u RH ovo pitanje
regulisano Zakonom o sudovima za mlade. U naem krivinom zakonodavstvu ta
pravila su odreena u Glavi X KZ BiH, kao i odgovarajuim odredbama u
entitetskim KZ i KZ BD BiH.
U odnosu na ranije zakonodavstvo, u ovom poglavlju vie nema odredbe
koja je regulisala poseban oblik krivine odgovornosti za krivina djela
kvalifikovana teom posljedicom, a KZ/51 je sadravao i odgovornost za krivinadjela kvalifikovana posebnim okolnostima. Rije je o djelima kod kojih, uz
osnovni oblik, zakon predvia i njihove tee oblike koji obuhvataju dodatne
okolnosti odnosno posljedice koje osnovno djelo ne transformiu u neko novo
djelo, vesamo stepen njegove kriminalnosti podie na vii nivo, radi ega zakon i
predvia takav konstrukcijski model djela i za njega predvia strou kaznu. Te
1Vie o ovoj problematici v.supra, komentar uz l.10., kao i komentar uz odredbe iz Glave XIV KZBiH.
5/25/2018 06 Komentar ZKP
4/38
205
dodatne okolnosti su nekada tea posljedica ili neke druge posebne okolnosti, pa
otuda krivina djela kvalifikovana teom posljedicom i krivina djela
kvalifikovana naroitim okolnostima.
O ovoj izmjeni je teko govoriti u nedostatku zvaninog obrazloenja, ali
valja primijetiti da su u posebnom dijelu ipak ostali konstrukcijski modeli krivinih
djela koja takav vid odgovornosti opravdavaju, pa stoga nije posve jasno to je
zapravo bio cilj jednog takvog rjeenja. Pri ovakvom stanju stvari, treba preporuiti
praksi da u svim sluajevima kada se nakon osnovnog oblika djela, navodi i njegov
tei oblik, kada je dakle tea posljedica nastala usljed djela iz st. 1., onda bi za teu
kaznu kao i do sada trebalo zahtijevati makar nehat u odnosu na tu posljedicu.
Naravno, ukoliko u takvim situacijama slijedi i umiljajni oblik djela, onda je jasno
da e se tada raditi samo o nehatu u odnosu na tu teu posljedicu.
Isto tako, izostale su i posebne odredbe o krivinoj odgovornosti zakrivina djela izvrena putem sredstava javnog informisanja i komunikacije,
odnosno medijska krivina djela, za to takoe nema obrazloenja. Nesporna je
potreba da se u svakoj demokratskoj i pravnoj dravi garantuje sloboda tampe i
drugih sredstava informisanja, da bi ona mogla uspjeno i profesionalno da vre
svoju drutvenu funkciju. Od opteg interesa je da mediji slobodno i kritiki
objavljuju injenice i dogaaje, odnosno da daju ocjene i miljenje o svim
pitanjima od javnog interesa. Samo krivino pravo je to omoguavalo time to je
pod odreenim uslovima iskljuivalo kanjavanje za vrenje krivinih djela protiv
asti i ugleda ukoliko su uinjena u vrenju ovog poziva.
S druge strane, meutim, mediji nerijetko zloupotrebljavaju svoju poziciju i
ovlaenje i slue se ne samo neprovjerenim ve ponekad i montiranim
informacijama i tako povreuju prava pojedinaca, posebno kada je u pitanjunjihova intimnost i privatni ivot. Ustavno pravo na objavljivanje neistinite
informacije ili pravo naknade tete povrijeenima putem graanskopravne zatite,
esto su nedovoljne, pa i neprikladne. Stoga se u svakom demokratskom pravnom
poretku uspostavlja i krivinopravna zatita, kao dodatni vid zatite od
bezobzirnosti koju ponekad koristi ova sila u odnosu prema potovanju prava
ovjeka, a sve zbog elje za informacijama i senzacionalnim prilozima. Na kraju,
treba rei da ni jedno drugo krivino zakonodavstvo sa prostora prethodne drave
ove odredbe nije izostavilo.
Sudska praksa:
Kada je za neko krivino delo predvieno da se moe izvriti samo sa umiljajemsud nije duan da u izreku unese oblik vinosti.
Iz obrazloenja: Okruni sud je ocenio kao neosnovan albeni navod da je izrekapresude nerazumljiva zbog toga to u izreci nije odreen oblik vinosti okrivljenog.
Okrivljenom je stavljeno na teret izvrenje krivinog dela falsifikovanja isprave izlana 233. stav 3. u vezi stava 1. KZS. lanom 11. KZJ je predvieno da je za krivino
delo uinjeno iz nehata uinilac krivino odgovoran samo kada je to zakonom odreeno.Kako za konkretno krivino delo nije predviena mogunost da se moe izvriti iz nehata,proizilazi da se ovo krivino djelo moe uiniti samo sa umiljajem.
5/25/2018 06 Komentar ZKP
5/38
206
Kako se u konkretno sluaju krivino delo moe izvriti samo sa umiljajem to
nije nerazumljiva izreka presude. Prvostepeni sud je u obrazloenju presude obrazloio daje okrivljeni izvrio delo sa direktnim umiljajem. To je dovoljno i u potpunosti razumljivo.
Presuda Okrunog suda u Beogradu K. 205/03 od 13.02.2003., BiltenOkr. suda u Beogradu, 61/03, str. 54.
Uraunljivost
lan 34.
(1) Nije uraunljiva osoba koja u vrijeme uinjenja krivinog djela nije
mogla shvatiti znaaj svog djela ili nije mogla upravljati svojimpostupcima zbog trajne ili privremene duevne bolesti, privremeneduevne poremeenosti ili zaostalog duevnog razvoja (neuraunljivost).
(2) Uinilac krivinog djela ija je sposobnost da shvati znaaj svog djela ilisposobnost da upravlja svojim postupcima bila bitno smanjena zbognekog stanja iz stava 1. ovog lana moe se blae kazniti (bitnosmanjena uraunljivost).
(3) Krivino je odgovoran uinilac krivinog djela koji je upotrebomalkohola, droga ili na drugi nain doveo sebe u stanje u kome nijemogao shvatiti znaaj svog djela ili upravljati svojim postupcima, ako jeu vrijeme dovoenja u to stanje djelo bilo obuhvaeno njegovimumiljajem ili je u odnosu prema krivinom djelu kod njega postojao
nehat a zakon za takvo djelo propisuje krivinu odgovornost i za nehat(samoskrivljena neuraunljivost).
(4) Bitno smanjena uraunljivost u koju se uinilac doveo na nain iz stava3. ovog lana ne moe biti osnov za ublaavanje kazne.
Za postojanje krivine odgovornosti neophodno je da je uinilac u vrijeme
izvrenja djela bio sposoban za rasuivanje i odluivanje, odnosno da je bio ustanju da se racionalno i smisleno opredjeljuje, da se ponaa u skladu sa normama
koje vladaju u datom drutvu. Bez ovoga nema njegove vinosti, djelo mu se ne
moe pripisati u krivicu. Funkcija uraunljivosti sastoji se upravo u tome da odredi
neophodne sposobnosti uinioca koju su potrebne da bi bio odgovoran, sposobnosti
za njegovu vinovnost i kanjivost - doli et culpae capacitas. Teorijski spor okotoga da li je uraunljivost pretpostavka ili elemenat krivine odgovornosti nije
posebnog praktinog znaaja, jer u svakom sluaju bez uraunljivosti, bez
sposobnosti za vinost i krivnju nema krivine odgovornosti. Dakle, da bi postojala
krivina odgovornost i da bi uinilac mogao biti kanjen, mora u svakom
konkretnom sluaju biti van svake sumnje da je bio uraunljiv.
Iz navedenog proizilazi da uraunljivost podrazumijeva ispravnost
psihikog aparata, intelektualnu i voluntaristiku sposobnost uinioca za shvatanje
datog djela i za pripisivanje djela u njegovu krivicu. Ovako shvaena uraunljivost
5/25/2018 06 Komentar ZKP
6/38
207
predstavlja osnov vinosti ili krivnje koja podrazumijeva unutranji psihiki odnos
uinioca prema uinjenom djelu koji se izraava kroz umiljaj ili nehat i koji
predstavlja osnovu za upuivanje socijalno-moralne osude, prekora za uinjeno
djelo. Dakle, uraunljivost je opta sposobnost za odgovornost, za svijest i volju
prema odreenom djelu, dok je vinost konkretizacija te sposobnosti; kod
uraunljivosti se ispituje ispravnost uinioevog psihikog aparata, a kod vinosti ili
krivnje konkretni psihiki odnos prema izvrenom djelu.
(1) Kao i ranije, uraunljivost je u naem krivinom zakonodavstvudefinisana negativno, kao i u veini drugih zakonodavstva. To je radi toga to se
uraunljivost pretpostavlja, jer je opte pravilo da kod uinioca postoji
uraunljivost, osim ako ne postoji neki zakonom predvieni razlog koji je
iskljuuje. Ako pitanje uraunljivosti uopte nije problematino i ako na to
okolnosti datog sluaja ukazuju, to postoji u najve
em broju slu
ajeva, sud se i neuputa u ispitivanje postojanja uraunljivosti, pa se stoga u definisanju
uraunljivosti i pristupa sa negativne strane, to je svakako ispravnije i praktinije
rjeenje. Dakle, sud e pristupiti utvrivanju neuraunljivost samo onda kada
postoje okolnosti koje u konkretnom sluaju izazivaju sumnju u odnosu na
uraunljivost uinioca (u tom smislu v. odredbu iz l. 110. ZKP BiH, kao i
komentar uz tu odredbu). Ukoliko se u toku postupka utvrdi da je uinilac
krivinog djela u vrijeme izvrenja krivinog djela bio neuraunljiv, prema odredbi
iz l. 206. ZKP BiH, Sud e u tom sluaju donijeti odgovarajuu odluku u smislu
odredbe iz l. 389. ZKP BiH (v. komentar uz ove odredbe, kao i komentar uz l.
284. ta. c) ZKP BiH).
Polazei od zakonske odredbe (stav 1.), neuraunljivost bi se mogla
definisati kao nesposobnost uinioca da u vrijeme izvrenja djela shvati znaajtoga djela ili da upravlja svojim postupcimausljed trajne ili privremene duevne
bolesti, privremene duevne poremeenosti ili zaostalog duevnog razvoja. Da bi se
otklonili jednostrani isto bioloki ili psiholoki pristupi, zakon pri odreivanju
neuraunljivosti koristi bioloko-psiholoki ili mjeoviti metod koji je
preovlaujui u definisanju ove institucije. To podrazumijeva da je za postojanje
neuraunljivosti potrebno postojanje kako biolokih tako i psiholokih osnova,
odnosno nekog od abnormalnih duevnih stanja i njime izazvanog poremeaja
odreenih psihikih funkcija. Kao bioloke osnove zakon navodi trajne ili
privremene duevne bolesti, privremene duevne poremeenosti i zaostali duevni
razvoj, a kao psiholoke, nemogunost shvatanja znaaja svog djela ili
nemogunost upravljanja svojim postupcima (nemogunost rasuivanja i
odluivanja, odsustvo intelektualne ili voluntaristike funkcije). Za postojanjeneuraunljivosti potrebno je kumulativno ostvarenje najmanje po jednog biolokog
i psiholokog osnova, to znai da zbog jednog od nenormalnih psihikih stanja
uinilac nije mogao shvatiti znaaj svog djela ili upravljati svojim postupcima.
Postojanje uraunljivosti, odnosno neuraunljivosti relevantno je samo u
odnosu na uinioevo psihiko stanje u vrijeme izvrenja krivinog djela (tempuscommissi delicti), sa izuzetkom koji se odnosi na ustanovu iz odredbe stava 3.-actiones liberae in causa. Iako ima uticaja na voenje krivinog postupka, kasnije
promjene u stanju uraunljivosti nisu relevantne za krivinu odgovornost.
5/25/2018 06 Komentar ZKP
7/38
208
Neuraunljivost se uvijek utvruje u odnosu na konkretno krivino djelo,
jer kod odreenog lica moe postojati uraunljivost u odnosu na jedno djelo, ali ne
mora i u odnosu na druga. Tako npr., jedno lice nedovoljne duevne razvijenosti
moe biti svjesno znaaja krivinog djela ubistva a istovremeno da ne bude svjesno
znaaja neprijavljivanja krivinog djela ili nepruanja pomoi.
Postoje izvjesna bolesna duevna stanja koja zahvataju samo neke psihike
sposobnosti, tako da druge psihike funkcije ostaju normalne i neporemeene.
Takva duevna stanja kod kojih je poremeenost uglavnom u sferi voljnog
odluivanja odlikuju se neodoljivim nagonima koji naprosto guraju takvo lice na
izvrenje odreenog krivinog djela, bez obzira na eventualno postojanje svijesti o
znaaju toga djela. Takve psihike poremeenosti stvaraju kod uinioca
instinktivnu sklonost za odreena krivina djela i u kriminalnoj psihologiji su
poznate kao monomanije. Kod uinioca mogu da isklju
uju ura
unljivost samo uodnosu na odreena krivina djela, ali ne moraju i u odnosu na ostala. Takve su
npr. homicidne monomanije(sklonost za vrenje ubistava), kleptomanije(za krae),piromanije(za paljevine), itd.
KZ BiH je u odnosu prema neuraunljivim licima napustio klasinukoncepciju, prema kojoj su ovakvi uinioci, iako neuraunljivi i bez krivice zauinjeno djelo, ostajali u krivinom pravu i prema njima su primjenjivane prinudne
mjere medicinskog karaktera. Po ugledu na neka zakonodavstva, KZ BiH je
prihvatio drugo rjeenje prema kojem su ova lica iskljuena iz domena krivinogprava, to znai da za ova lica nisu predviene nikakve krivinopravne mjere. Iztakvog kriminalnopolitikog stava konsekventno slijedi prihvatanje takvog modela
krivinog djela koje moe uiniti samo uraunljiv i kriv izvrilac, odnosno modela
krivinog prava koje je zasnovano posve na naelu vinosti ili krivice. Prema tome,izricanje krivinopravne sankcije uvijek ima za pretpostavku vinost uinioca, a
neuraunljivo lice za to ne posjeduje sposobnost. Time se naputa i dvojni
kolosijek kazne i mjere bezbjednosti: kazna za uraunljivog i vinog uinioca, a
mjera bezbjednosti za neuraunljivog uinioca.
Istina, ovakvo rjeenje ne proizilazi iz ove odredbe, vetek iz odredbe iz l.
71. KZ BiH prema kojoj se mjera bezbjednosti obaveznog psihijatrijskog lijeena,
pod odreenim uslovima, izrie uiniocu djela koji je krivino djelo uinio u stanju
bitno smanjene uraunljivosti odnosno smanjene uraunljivosti. U tom smislu su i
odgovarajue odredbe iz ZKP BiH u kojima je navedeno da ukoliko se nakon
vjetaenja utvrdi da je uinilac u vrijeme izvrenja krivinog djela bio
neuraunljiv, sud e na prijedlog tuioca utvrditi da je uinilac krivino djelo
uinio u stanju neuraunljivosti i predmet uputiti nadlenom organu socijalnoststaranja radi pokretanja odgovarajueg postupka (v. odredbe l. 110. i 389. ZKP
BiH).2
(2) Ustanova bitno smanjene uraunljivosti je rezultat novijih shvatanjaprema kojima se izmeu potpune uraunljivosti i neuraunljivosti nalaze odreena
2 Sud e presudom utvrditi da je djelo izvreno u stanju neuraunljivosti, a rjeenjem e uiniocauputiti nadlenom ogranu socijalnog staranja na dalji postupak. Ako se pak neuraunljivost utvrdi naglavnom pretresu, sud donosi presudu kojom se optueni oslobaa od optube (l. 284. ta. b) ZKP
BiH).
5/25/2018 06 Komentar ZKP
8/38
209
prelazna stanja u kojima mogu da postoje bitno razliiti stepeni intelektualnih i
voluntaristikih sposobnosti. Time su obuhvaeni sluajevi psihikih
poremeenosti koje se ne javljaju u mjeri koja se zahtijeva za neuraunljivost, ali
takva lica nisu ni sasvim normalna da bi mogla biti tretirana kao uraunljiva.
Dakle, za razliku od neuraunljivosti koja moe samo da postoji ili ne postoji,
uraunljivost se moe stepenovati, manifestovati u razliitoj mjeri.
Polazei od odredbe iz st. 2. moglo bi se rei da je bitno smanjena
uraunljivost takvo stanje uinioca u vrijeme izvrenja krivinog djela u kojem je
njegova sposobnost da shvati znaaj svoga djela ili mogunost da upravlja svojim
postupcima bila bitno smanjena zbog trajne ili privremene duevne bolesti,privremene duevne poremeenosti ili zaostalog duevnog razvoja. Dakle, osnovi i
metodologija utvrivanja su isti kao i kod neuraunljivosti, ali je razlika u stepenu
nenormalnosti psihikog stanja i stepenu poreme
enosti psihi
kih funkcija.Zapravo, osnovna razlika izmeu neuraunljivosti i bitno smanjene uraunljivosti
sastoji se u intenzitetu poremeenosti psihikih funkcija; kod neuraunljivosti one
su posve iskljuene, a ovdje one postoje ali su usljed postojeih abnormalnih stanja
bitno smanjene. To znai da je za primjenu ove ustanove potrebno da je smanjenje
ovih mogunosti veeg intenziteta, da je ono izraeno u znatnijoj mjeri i da je
opredjeljujue uticalo na uinioca u odnosu na izvrenje djela. Umanjenja ovih
psihikih mogunosti koja su manjeg intenziteta ne iskljuuju uraunljivost, ali se
mogu uzeti pri odmjeravanju kazne u okviru stepena krivine odgovornosti (l. 48.
KZ BiH). Naravno, kao i kod potpune neuraunljivosti i ovdje je potrebno da
kumulativno postoje po jedan od biolokih i psiholokih osnova, pri emu je
dovoljno da je samo jedna od psihikih funkcija poremeena.
Postojanje smanjene uraunljivosti, kao i neuraunljivosti, ne moe sepretpostavljati ako postoje odreena stanja koja na nju ukazuju. U tom smislu se i u
ZKP BiH naglaava (l.110. st.1. ZKP BiH) da ako se pojavi sumnja da je
uraunljivost smanjena, ona se mora u svakom konkretnom sluaju da utvruje,
kao to se to ini kada je u pitanju i neuraunljivost.
Zakon bitno smanjenu uraunljivost tretira kao fakultativni osnov za
ublaavanje kazne, iz ega se zakljuuje da takvo stanje uinioca ne iskljuuje
njegovu krivinu odgovornost, odnosno da ovakav uinilac moe da postupa kako
umiljajno tako i nehatno. Zbog takve ambivalentne situacije, ovim licima se uz
kaznu mogu izricati i mjere bezbjednosti (v. l. 71. st. 2. KZ BiH).
(3) Ustanova sa latinskim nazivom (actiones liberae in causa) koji jepostao uobiajen za njeno teorijsko oznaavanje, obuhvata one situacije u kojima je
uinilac u vrijeme izvrenja krivinog djela bio u neuraunljivom stanju u koje sesam doveo upotrebom alkohola, droga ili na neki drugi nain, pri emu je prije
dovoenja u takvo stanje djelo bilo obuhvaeno njegovim umiljajem ili je u
odnosu prema izvrenom djelu kod njega postojao nehat, a zakon za takvo djelo
predvia krivinu odgovornost i za nehat. U odredbi stava 3. se izriito navodi da
je uinilac koji je pod navedenim okolnostima izvrio krivino djelo krivino
odgovoran. Ovo stanovite se zasniva na tome da je uinilac bio u uraunljivom
stanju kada se odluio na izvrenje svog djela, odnosno kada je bio svjestan i
mogao biti svjestan da u takvom stanju moe uiniti takvo djelo. Upravo se zato
5/25/2018 06 Komentar ZKP
9/38
210
koristi skraena latinska formulacija, koja u prevodu znai da se radi o djelima koja
su slobodna u odluci (uzroku), ali ne i izvoenju, izvrenju (actiones liberae incausa, seu ad libertatem relatae). Ipak, smislu ovog instituta najvie odgovaradomai naziv "samoskrivljena neuraunljivost", to konano i stoji na kraju
odredbe st. 3.
Specifinost institucije actiones liberae in causa sastoji se prvenstveno ukomponenti subjektivne strane ovako uinjenih krivinih djela, odnosno vinosti za
takva djela i nainu njihovog utvrivanja. Ovaj institut predstavlja izuzetak od
opteg pravila prema kojem je za utvrivanje krivine odgovornosti mjerodavno
vrijeme izvrenja krivinog djela, odnosno da neuraunljivost koja je postojala u
vrijeme izvrenja krivinog djela iskljuuje krivinu odgovornost. Momenat u
kojem se ocjenjuje uinioeva uraunljivost ovdje se pomjera na vrijeme
preduzimanja prethodnih radnji kojima se dovodio u stanje neuraunljivosti. Ovorjeenje se smatra prihvatljivim od ranijeg, s obzirom da ono vie odgovara sutini
ovog oblika krivine odgovornosti. Ranije rjeenje je bilo neprecizno jer se prema
njemu umiljaj i nehat, odnosno vinost cijenila u odnosu na cijelo vrijeme prije
nego se uinilac stavio u stanje privremene duevne poremeenosti (v. orevi,str. 47.).
U teoriji se ova ustanova smatra kriminalnopolitiki opravdanom i istie da
ona ne predstavlja negiranje principa vinosti i krivine odgovornosti, jer izmeu
djela koje je uinilac izvrio u takvom stanju i njegove svijesti i volje prema tom
djelu dok se nalazio u uraunljivom stanju, postoji psihika veza na osnovu koje se
moe proglasiti vinovnim i kazniti. Ovdje je oigledno da je uinilac jo dok je bio
uraunljiv svjesno "otvorio proces" ostvarenja djela i da su njegove "radnje
izvrenja" koje su preduzete u stanju neuraunljivosti u takvoj vezi sa njegovimprethodnim radnjama da mu se s osnovom djelo moe pripisati u krivicu, jer je
pokriveno tzv., prethodnim umiljajem ili nehatom. Dakle, ne moe se rei da
ovdje nema uinioeve vinosti, ve se ona samo javlja u jednom specifinom
obliku. U suprotnom, amnestirali bismo od odgovornosti sva lica koja svjesno,
zloupotrebljavajui naroito vlastitu alkoholizovanost, koriste sebe kao sredstvo za
izvrenje krivinih djela.
Polazei od odredbe st. 3. moe se rei da je za primjenu ovog instituta,
odnosno zasnivanje krivine odgovornosti uinioca, potrebno da je kod uinioca
prije nego to se na navedeni nain doveo u stanje neuraunljivosti, postojala
uraunljivost i vinost u odnosu na kasnije izvreno krivino djelo. Vinost se moe
pojaviti u obliku umiljaja ili nehata, to zavisi od toga koji oblik vinosti se
zahtijeva kod toga djela, da li umiljaj ili nehat. To znai da u tom pogledu postojeumiljajne actio liberae in causai nehatne actioliberae in causa. Kod umiljajnihneophodno je da je kod uinioca u vrijeme stavljanja u stanje neuraunljivosti (incausa) postojao umiljaj (direktni ili eventualni) u odnosu na to djelo, odnosno dase uinilac svjesno i voljno doveo u stanje u kojem nije mogao biti svjestan
znaenja svog djela ili nije mogao upravljati svojim postupcima. Kod nehatnih
actio liberae in causa, u vrijeme actio praecedens postoji nehat u odnosu nakrivino djelo koje je uinjeno u stanju neuraunljivosti, tj. kada je uinilac prije
nego se doveo u to stanje bio svjestan ili je bio duan i mogao biti svjestan da u
5/25/2018 06 Komentar ZKP
10/38
211
takvom stanju moe uiniti odreeno krivino djelo. Ovakve situacije u praksi su
mnogo ee od onih kod kojih je u odnosu na uinjeno djelo postojao umiljaj. To
znai da ukoliko kod uinioca u momentu actio praecedensu odnosu na izvrenjedatog djela nije postojao ni umiljaj ni nehat, onda ne postoji njegova krivina
odgovornost, odnosno mogunost primjene ovog instituta.
Institut actio liberae in causau praksi se primjenjuje najee kod krivinihdjela protiv ivota i tijela, protiv opte sigurnosti ljudi i imovine, zatim kod nekih
imovinskih i saobraajnih delikata. On je posebno potreban kada se radi o
krivinim djelima injenja (komisivnim deliktima), mada se primjenjuje i kod
krivinih djela proputanja (omissio liberae in causa), iako on uvijek nije nineophodan za ova djela, jer je zbog prirode tih djela odgovornost takvog lica jasna
ukoliko se sam svjesno stavio u takvo stanje sa ciljem da ne preduzme dunu
radnju. Kada se npr., ljekar koji zna da u odre
eno vrijeme mora da izvriplaniranu operaciju, opije i dovede u stanje nemogunosti rasuivanja da ne bi
izvrio tu dunost, onda je to isto kao kada bi se iz istog razloga udaljio iz
operacione sale, ili kada bi isto uradio npr. skretniar koji je duan da pomjeri
skretnicu, itd.
Jedan od uslova za primjenu ustanove actio liberae in causa je da seuinilac na navedeni nain sam doveo u stanje neuraunljivosti. Najei susluajevi da to uinilac ini pomou alkohola i droga, ali to moe biti, kako se
navodi u zakoni i na neki drugi nain, kao to je npr., uzimanje tableta za spavanje
ili nekih drugih farmakolokih ili psihotropnih supstanci. To lice u pravilu ini
samo svojim radnjama, ali nije iskljueno da se radi i o radnjama drugog lica (koje
mu npr., nalijeva alkohol, daje tablete, ubrizgava drogu). Ovdje je bitno da je sam
uinilac svjestan toga i saglaava se sa tim, odnosno da je takva radnja rezultatnjegove, makar i preutne volje. Ako je uinilac doveden u takvo stanje mimo
svoje volje (npr. podmetanjem odreenih opijajuih supstanci, uzimanjem
odreenih sredstava za ije efekte nije mogao znati i sl.), onda se radi o sluaju
(casus fortuitus) ili odgovornosti nekog treeg, ponekada i radi toga to je uiniocaiskoristio samo kao sredstvo izvrenja krivinog djela (tzv. dolozno sredstvo), pri
emu treba imati u vidu i ustanovu posrednog izvrioca.
Prema zakonskoj ekspresiji odredbe st. 3. proizilazi da ovaj institut
podrazumijeva po pravilu samo stanje privremene duevne poremeenosti, jer
druga dva abnormalna stanja iz stava 1. ne bi dolazila u obzir s obzirom da se
uinilac u ta stanja uglavnom sam ne dovodi. Meutim, donekle moe biti sporno
da li se kao "drugi nain" dovoenja, odnosno kao to stanje mogu tretirati i neka
druga stanja kao to su npr., stanje iscrpljenosti, umora ili sna, koja se u jednomstriktnom smislu ne mogu izjednaavati sa privremenom duevnom pore-
meenou. Tome se u teoriji poinju da dodaju i apstinencijske krize toksikomana
na koji se nain (neuzimanjem npr., droge) takoe moe dospjeti u stanje
nemogunosti rasuivanja ili odluivanja, a to je u praksi nekih zemalja bili
posebno ispitivano. ini se da prema zakonskom tekstu ove odredbe i ove situacije,
iako se ne radi uvijek o stanju privremene duevne poremeenosti, mogu tretirati
kao actiones liberae in causa, to kod nas moe biti uputno naroito na podruju
saobraajne delinkvencije.
5/25/2018 06 Komentar ZKP
11/38
212
Na kraju, treba imati u vidu da u primjeni ove institucije i dokazivanju
krivine odgovornosti, ima mnogo tekoa i uglavnom ostaju odreene dileme, jer
se ipak radi o specifinom izuzetku koji se odnosi na utvrivanje krivine
odgovornosti lica koje je u momentu izvrenja djela bilo neuraunljivo. U teoriji se
ak izraavaju odreenje sumnje u odnosu na opravdanost primjene ove ustanove i
u situacijama kada je krivino djelo izvreno nehatno, a naroito kada se radi o
nesvjesnom nehatu. Stoga se u tumaenju i primjeni ove odredbe treba postupati
restriktivno, a u sluajevima nehatnih actio liberae in causai krajnje obazrivo.(4)Jasno je da se ovaj institut primjenjuje samo ako je u vrijeme izvrenja
djela (in actu) kod uinioca postojalo stanje neuraunljivosti. Ako se radi samo ostanju bitno smanjene uraunljivosti, odgovornost uinioca je nesporna s obzirom
da njegove intelektualne i voluntaristike sposobnosti nisu bile iskljuene. Stoga u
ovom sluaju primjeni ove ustanove nema mjesta, jer se ona, vidjeli smo, zasnivana drugoj konstrukciji odgovornosti koja se postavlja u relaciji prema ranije
preduzetim radnjama, samo radi uinioeve neuraunljivosti u momentu izvrenja
djela. Ranije se, meutim, kao sporno u ovom sluaju javljalo pitanje mogunosti
ublaavanja kazne, to je sada otpalo, s obzirom da je u st. 4. eksplicitno istaknuto
da to nije mogue. To proizilazi i iz same logika stvari, jer ako mu se okolnost da
se npr. umiljajno sam stavio u takvo stanje da bi izvrio krivino djelo ne mora
uzimati kao oteavajua okolnost, onda tim vie nema opravdanja da mu se na taj
nain stvoreno stanje bitno smanjene uraunljivosti tretira kao osnov za ublaa-
vanje kazne. I druga linija logikog zakljuivanja pri tumaenju (argumentum afortiori) dovodi do istog zakljuka. Dakle, ako se prihvata puna krivinaodgovornost, odnosno kanjava istom kaznom takvo lice kao i kada bi to djelo
uinilo u uraunljivom stanju, zato bi se kazna ublaavala onda kada se licedovelo samo u stanje bitno smanjene uraunljivosti.
Sudska praksa:
Kada je sud utvrdio da je uinilac izvrio krivino delo u stanju bitno smanjeneuraunljivosti ne moe se primjenjivati odredba iz lana 12. st. 3. KZJ (actiones liberaein causa).
Presuda VSS K. 1552/ od 25.06. 1997.
Da bi se osoba koja je neuraunljiva zbog teko pijanog stanja oglasila krivomzbog krivinog djela pokuaja ubojstva iz l. 35. st. 1. u vezi s l. 19. st. 1. KZJ, mora joj se
dokazati umiljaj na ubojstvo prije nego se dovela u neuraunljivo stanje. Stoga se ne moeusvojiti stajalite suda prvog stupnja koji, osuujui optuenika za navedeno krivino djelo
zato to je u beznaajnoj prepirci ubo noem u trbuh konobara s kojim je do tada bio udobrim odnosima, opravdava to primjenom l. 12. st. . KZJ (actio liberae in causa). Sudprvog stupnja tvrdi da nije nuno da je optuenik znao koga e povrijediti i kakve e mupovrede nanijeti, veje dovoljno da je kod njega postojala svijest da u sluaju tunjave ualkoholiziranom stanju moe upotrijebiti no i njime nanijeti povredu drugoj osobi. Takvoobrazloenje ne ukazuje na to da je optuenik, prije nego se doveo u neuraunljivo stanje,
barem bio svjestan da moe oteenika liiti ivota i na to pristao te vie upuuje na nehat.
VS RH, IK-877/90 od 21.05.1992. NZ, Pregled br. 52.
5/25/2018 06 Komentar ZKP
12/38
213
Poinitelj, inae duevno zdrav, bez ikakvog je motiva nou uao u susjedov stan i
izbo noem susjeda s kojim nije bio ni u kakvoj svai, izvrivi na taj nain pokuajubojstva. Djelo je izvrio u sumranom stanju u koje je zapao zbog umora i utjecajaalkohola. Zbog privremene duevne poremeenosti proglaen je neubrojivim pa mu jeizreena sigurnosna mjera obaveznog psihijatrijskog lijeenja na slobodi.
VSH. I K-255/89., Kramari, Sudska praksa, str. 253.
Umiljaj
lan 35.
1) Krivino djelo moe biti uinjeno s direktnim ili eventualnim umiljajem.2) Uinilac postupa s direktnim umiljajem kada je bio svjestan svog djela ihtio njegovo uinjenje.3) Uinilac postupa s eventualnim umiljajem kada je bio svjestan da zbognjegovog injenja ili neinjenja moe nastupiti zabranjena posljedica, ali
je pristao na njeno nastupanje.
Pod vinou(krivicom, krivnjom) obino se podrazumijeva psihiki odnosuinioca prema izvrenom krivinom djelu na osnovu koga mu se ovo djelo moe
pripisati u krivicu, odnosno na osnovu koga mu se moe uputiti prijekor za
izvrenje djela koje mu se stavlja na teret. Bez obzira kako vinost shvatali, da li kao
elemenat neprava odnosno krivinog djela ili kao uslov krivine odgovornosti,
odnosno koju teorijsku koncepciju zastupali pri njenom definisanju (psiholoku,
psiholoko-normativnu ili normativnu), bez ovog subjektivnog uslova nema
krivine odgovornosti i kanjavanja. Vinost ili krivnja je najautentiniji izraz
legitimiteta krivinog prava i dravnog prava na kanjavanje. Kategorija ovjekove
vinovnosti je kriterijum na osnovu kojeg krivino pravo odvaja krivina djela od
njegovih tetnih ponaanja uinjenih bez krivice. Stoga se ona ponekad oznaava
kao most izmeu djela i uinioca ili kao vrata na koja uinilac ulazi u krivino
pravo. Jer, za primjenu krivinog prava odnosno kanjavanje uinioca u pravilu
nije dovoljno samo ostvarenje protivpravnog djela; pored toga zahtijeva se i krivica
uinioca za to djelo.
Savremeno krivino pravo odbacuje presumpciju vinosti (koja zapravopredstavlja prihvatanje objektivne odgovornosti) i polazi od stava da se ona mora u
svakom konkretnom sluaju utvrditi. Vinost je veoma kompleksna subjektivna
kategorija kod ije se ocjene mora imati u vidu linost uinioca, nain na koji se
odluio za izvrenje krivinog djela, njegova motivacija i unutranji razlozi koji
stoje iza izvrenja djela, itd. Kao takva ona uvijek pretpostavlja postojanje djela, jer
ona lei u sutini samog krivinog djela, ona je osnovni razlog zato se jedno
ljudsko ponaanje moe smatrati krivinim djelom. To znai da vinost ne moe da
postoji bez ostvarenja odreenog protivpravnog djela, tek kada je nedvosmisleno
5/25/2018 06 Komentar ZKP
13/38
214
utvreno postojanje krivinog djela, moe se pristupiti utvrivanju i njegove
krivice.
Psihiki odnosi uinioca prema krivinom djelu po svojoj sadrini i
intenzitetu mogu biti razliiti, ali se svi oni u teoriji i zakonodavstvu uglavnom
svode na svoja dva osnovna oblika: umiljaj i nehat. Takvo rjeenje prihvata i KZBiH koji u svojim odredbama l. 35. i 36. definie ova dva oblika vinosti. Umiljaj
je osnovni oblik vinosti za koji se uvijek odgovara s obzirom da se on zahtijeva
kod svih krivinih djela, dok se za nehatno izvrenje djela odgovara samo izuzetno,
onda kada je to u zakonu izriito odreeno. Dakle, umiljaj kao oblik vinosti je
pravilo propisano u odredbama opteg dijela, pa se stoga on ne unosi u bia
krivinih djela, a nehat je izuzetak koji se unosi u bie krivinog djela, ime on
postaje pored oblika vinosti i subjektivni elemenat bia krivinog djela. Umiljaj je
istovremeno i tei oblik i stepen vinosti radiega je kod umiljajnih krivi
nih djelapropisana tea kazna.
KZ BiH se nije pridruio brojnijoj grupi tranzicijskih zakonodavstava koja
su napustila psiholoku koncepciju vinosti i krivinu odgovornost uredila na bazi
normativno-psiholokih ili normativnih teorija. Na pozicijama ove koncepcije
vinosti ostala su i krivina zakonodavstva nekih drugih tranzicijskih zemalja, kao
to su npr. Rusija, Poljska, Ukrajina, Bugarska, eka, i dr. Sutina psiholoke
teorije vinosti sastoji se u tome to se vinost ili krivica sastoje u psihikom odnosu
koji obuhvata umiljaj i nehat, dok se prema normativnim teorijama u svim
varijantama pored toga zahtijeva i svijest o protivpravnosti odnosno zabranjenosti
djela. Psiholoke teorije vinosti baziraju se na staroj maksimi error iuris nocetodnosno ignorantia iuris non exusat, prema kojima se nepoznavanje zakona ne
uvaava, negira se znaaj pravne zablude i bez obzira na stepen opravdanostirazloga, ona ne iskljuuje krivinu odgovornost. Strah da e pravni poredak
izgubiti na uspjenosti ako se napusti to stanovite, strah da e se uiniocu osigurati
dobar izgovor da nije znao za zabranjenost djela i tako stvoriti mogunost za
neosnovano osloboenje od odgovornosti, razlog je da su se psiholoke teorije
odrale do danas, ali te klasine postavke, malo po malo, rui bujica novih
zakonskih propisa (Bai,str. 212.).Veina drugih tranzicijskih krivinih zakonodavstava, meu kojima se
nalaze i zakonodavstva sa prostora bive Jugoslavije, prihvatila su normativne
koncepcije, prema kojima je sastavni dio vinosti, kako je naglaeno, pored
umiljaja i nehata i svijest o protivpravnosti, pri emu se uglavnom polazi ne samo
od aktuelne, vei od dune i mogue svijesti u odnosu na zabranjenost krivinog
djela. Tako je npr. prema l. 15. KZ Slovenije, kao i l. 39. KZ RH krivinoodgovoran izvrilac koji je uraunljiv i kriv; a kriv je uinilac koji je djelo izvrio
umiljajno ili nehatno, a pri tome je bio svjestan ili je bio duan i mogao biti
svjestan da je djelo zabranjeno. Konsekventno takvom rjeenju ovi zakoni sadre i
odredbe o izvinjavajuem dejstvu pravne zablude. Prema tim odredbama nijeodgovoran uinilac koji iz opravdanih razloga nije bio svjestan zabranjenosti djela,
a ako je mogao biti svjestan zabranjenosti djela moe se blae kazniti. Slino
rjeenje sadri i KZ Makedonije. Jedino novi KZ Crne Gore odredbom o pravnoj
zabludi ne obuhvata drugi sluaj pravne zablude, odnosno sluajeve kada je
5/25/2018 06 Komentar ZKP
14/38
215
uinilac mogao biti svjestan zabranjenosti djela. Slina rjeenja vedue vrijeme
prihvata i veina zapadnoevropskih krivinih zakonodavstava.
(1) Prema odredbi l. 35. umiljaj (dolus) postoji kada je uinilac biosvjestan svog djela i htio njegovo izvrenje ili kada je bio svjestan da zbog
njegovog injenja ili neinjenja moe nastupiti zabranjena posljedica, pa je pristao
na njeno nastupanje. Pri tome treba imati u vidu da se radi o uoptenoj formulaciji
koja postavlja samo opte okvire za razliite sadraje u kojima se umiljaj moe da
manifestuje u konkretnim sluajevima. To moe da bude momentalna i iznenadna
odluka nastala u afektu, posve svjesno i hladno izvrenje djela, izvrenje djela iz
milosra, dugo razmiljanje u formiranju odluke, itd. Dakle, konkretna svijest i
volja uinioca u izvrenju djela mogu da se razlikuje po nainu i vremenu
formiranja, zatim stepenu odreenosti, kao to mogu naravno i da se javljaju u
razliitim stepenima teine i intenziteta. Takvi razli
iti sadraji umiljaja relevantnisu kod ocjene uinioeve krivice a time i kod izbora i odmjeravanja kazne.
Za razliku od ranijeg rjeenja, sadanji zakon izriito naglaava da krivino
djelo moe biti uinjeno direktnim i/ili eventualnim umiljajem, koje regulie
odvojeno, u posebnim stavovima. Prema odredbi iz st. 2. direktni umiljaj (dolusdirectus) se sastoji se u svijesti i htijenjuostvarenja odreenog krivinog djela, ili
prema zakonskoj terminologiji uinilac postupa s direktnim umiljajem kada je
bio svjestan svog djela i htio njegovo izvrenje. U st. 3. odreen je tzv., eventualni
umiljaj (dolus eventualis) koji se sastoji u svijesti o mogunosti nastupanjaposljedice i pristajanju na njeno nastupanje, ili prema zakonskom tekstu izvrilac
postupa s eventualnim umiljajem kada je bio svjestan da zbog njegovog injenja
ili neinjenja moe nastupiti zabranjena posljedica, ali je pristao na njeno
nastupanje.Sadraj i jednog i drugog umiljaja ine dvije komponente: intelektualna i
voluntaristika, tako da se umiljaj odreuje prema uinioevoj svijesti o djelu i
njegovoj volji da to djelo uini. Meutim, ovi elementi su razliito postavljeni kod
jednog i drugog umiljaja. Daljnja izlaganja e ukazati na specifinosti
intelektualne i voluntaristike komponente kod direktnog i eventualnog umiljaja,
to predstavlja osnovu za njihovo razlikovanje.
(2) Direktni umiljaj predstavlja svjesno i hotimino izvrenje odreenogkrivinog djela, svijest i htijenje zabranjenog krivinog djela. Prema zakonskoj
formulaciji, sadraj direktnog umiljaja ine dva elementa: svijest i volja.
Svijest o djelu, kako se izraava zakon, podrazumijeva da uinilac umomentu izvrenja krivinog djela ima ispravnu predstavu o djelu koje ini, to
znai da je svjestan svih obiljeja koja ine zakonsko bia konkretnog krivinogdjela. Kako su zakonska bia krivinih djela veoma razliita po svojoj strukturi, to
e i sadraj svijesti biti razliit; kod jednog djela e se za umiljaj zahtijevati da
svijest obuhvati jedan broj okolnosti a kod drugog sasvim drugi. Svijest o djelu
prvenstveno podrazumijeva svijest o radnji, jer je radnja izvrenja osnovni i
neizostavni elemenat svakog krivinog djela. Naravno, to znai i postojanje svijesti
o eventualnim modalitetima radnje izvrenja i svim drugim okolnostima koje se
odnose na radnju ako su istaknute kao elementi zakonskog opisa djela, kao to su
npr., nain i sredstva izvrenja, mjesto i vrijeme izvrenja i sl. Ako zakonsko bie
5/25/2018 06 Komentar ZKP
15/38
216
krivinog djela obuhvata i posljedicu, uinilac treba biti svjestan kako posljedice
tako i uzrone veze izmeu radnje i posljedice. Pri tome se ne trai da se svijest o
konkretnom odvijanju uzronog toka potpuno podudara sa njegovim stvarnim
odvijanjem; umiljaj e postojati i onda ako u tom pogledu postoje odreena
odstupanja pod uslovom da ona nisu bitna, odnosno ako se ona kreu u granicama
koje su po optem iskustvu predvidive. U protivnom, nema umiljaja, odnosno
treba razmotriti pitanje tzv. aberacije.
Ako je objekat radnje istaknut kao obiljeje djela, uinilac takoe treba
imati pravilnu predstavu o njemu (npr,. godine starosti pasivnog subjekta, njegov
status - npr., parlamentara, najvieg dravnog predstavnika, ratnog zarobljenika,
itd.). Isto tako, kod krivinih djela sa posebnim svojstvom uinioca (delictapropria), za umiljaj se zahtijeva svijest i o toj okolnosti. Kod delikata proputanja
potrebna je svijest o nespreavanju posljedice, a kod krivi
nih djela kvalifikovanihnaroitim okolnostima svijest o tim okolnostima.
Za umiljaj se zahtijeva svijest o svim obiljejima krivinog djela bez
obzira na njihovu prirodu. Kada je rijeo obiljejima stvarnog karaktera za njihovo
razumijevanje se ne istiu neki posebni zahtjevi, jer se redovno radi o
opepoznatim pojmovima (npr., most, ovjek, oruje, itd.) i stoga su ih u pravilu
svi podjednako svjesni. U odnosu na normativna obiljeja (npr., brak, isprava,
licenca, grupa, itd.) nuno je da je uinilac svjestan njihova znaenja, da razumije
funkciju koju u socijalnom ivotu imaju takve okolnosti ili pojmovi. Ovdje za
umiljaj nije neophodno da uinilac ima svijest o samom pravnom pojmu takve
okolnosti, a pogotovo njene pravne kvalifikacije, podvoenja pod zakonski opis
(supsumpcije). Tako je npr., kod falsifikovanja isprave dovoljno da je uinilac
svjestan da se radi o neem to slui za dokazivanje; kod kockanja je dovoljnasvijest da se radi o igrama na sreu, a nije potrebno da postoji i svijest o pravnom
pojmu kocke, itd. Meutim, treba imati u vidu da je razgranienje okolnosti stvarne
i normativne prirode ponekad prilino fluidno i relativno, jer je za njihovo
odreenje potrebno cijeniti istovremeno oba aspekta, kako normativni tako i
stvarni.
U naoj teoriji gotovo je opteprihvaeno shvatanje da se za umiljaj ne
zahtijeva svijest o tzv., uslovima inkriminacije ili kanjivosti, jer se radi o
okolnostima izvan bia krivinog djela. Ipak, ovdje valja postupati sa oprezom, s
obzirom da postoje izvjesne dileme u odnosu na kvalifikaciju i status ovih
okolnosti u zakonskom biu nekih djela, pa bi olako iskljuivanje nekih od tih
okolnosti izvan umiljaja moglo da slabi naelo subjektivne odgovornosti.
Svijest o drutvenom znaaju djela se zahtijeva vena nivou uraunljivosti,pa ga stoga kod umiljaja nije potrebno posebno ni zahtijevati. Meutim, miljenja
su podijeljena kada je u pitanju svijest o pravnom znaaju djela, odnosno njegovoj
protivpravnosti ili zabranjenosti. Kao to je poznato, u naoj ranijoj teoriji
preovladavao je stav da svijest o protivpravnosti djela nije potrebna, osim u
sluajevima u kojima je protivpravnost bitan elemenat bia krivinog djela. Takav
stav je proizilazio iz psiholokog shvatanja vinosti, mada je bilo i drugaijih
tumaenja, odnosno shvatanja prema kojima u pojam vinosti treba ukljuiti i
normativni elemenat koji se sastoji u ocjeni da se uinilac nije ponaao u skladu sa
5/25/2018 06 Komentar ZKP
16/38
217
odreenim normama, odnosno onako kako se od njega oekivalo. Takvo
psiholoko-normativno shvatanje zahtijeva da je uinilac, pored tetnosti, bio
svjestan i nedoputenosti svog postupka. Takvo dvostruko vrednovanje samu
vinost ojaava na taj nain to se za njeno postojanje zahtijeva da uinilac u datoj
situaciji nije postupao u skladu sa pravnim zahtjevima drutva, iako je to mogao.
Ovakvo shvatanje vinosti je vladajue u savremenom krivinom pravu, jer vie
odgovara realnostima novog vremena u kojem se krivino pravo sa svojim
zabranama sve vie iri na nova podruja, radi ega su isto psiholoke teorije
postale posve neprikladne i neodrive. Za ovakvo poimanje vinosti ne bi se moglo
rei da je u suprotnosti sa odredbama KZ BiH, iako svijest i volja kao psiholoki
elementi dominiraju u definisanju umiljaja i nehata. Danas je gotovo nemogue
negirati stav da je za vinost ili krivnju potrebna i svijest o nepravu i da je takva
svijest primarna karakteristika uinio
eve vinovnosti, krivice.Volja za ostvarenjem krivinog djela je druga komponenta koja ulazi u
sadraj umiljaja i manifestuje se kao htijenje izvrenja djela. "Htijenje izvrenja
djela" moe postojati u razliitim situacijama, ali se sve one uglavnom mogu
svrstati u dvije osnovne: umiljaj kao intencija, namjera usmjerena odreenom cilju
i umiljaj kao htijenje (neizbjene) uzgredne posljedice. U prvom sluaju uinilac
preduzima radnju upravo radi toga da bi ostvario zabranjenu posljedicu, izvrenje
djela je cilj njegove djelatnosti (npr. uinilac nekome zadaje udarac jer hoe da ga
povrijedi; ubija lice iz osvete, itd.). Htijenje postoji i onda kada uinilac ini djelo
koje mu slui kao sredstvo za ostvarenje glavne posljedice, krajnjeg cilja koji eli
da realizuje (npr., falsifikuje ispravu radi zaposlenja ili pronevjere; ubija radi
nasljea, da bi doao do novca, i sl.). Kod nekih krivinih djela htijenje u vidu
namjere je sastavni dio njihovog zakonskog bia, kod kojih uinilac ima cilj koji jeizvan bia krivinog djela (tzv. dolus coloratus), pa on ne mora ni biti ostvaren da
bi djelo postojalo. Tako npr., kod prevare cilj kojem uinilac tei (pribavljanje
imovinske koristi ili nanoenje tete drugom) ne mora biti i ostvaren da bi ovo
djelo postojalo.
Umiljaj kao htijenje postoji i onda kada je uinilac svjestan da e uz
posljedica koja je njegov glavni cilj, neizbjeno i sasvim izvjesno nastupiti i druga
tzv. uzgredna ili daljnja posljedica. Iako se radi o neeljenoj posljedici, posljedici
koja uopte nije cilj uinioevog postupanja, ona je obuhvaena njegovom voljom,
on je i nju htio jer je ona neizbjena u ostvarenju glavne posljedice, ega je uinilac
bio svjestan (npr., uinilac ponudi otrovano vino licu koga eli ubiti, ali je svjestan
da i drugo lice koje sjedi za stolom moe popiti to vino; da bi prouzrokovao smrt
jednog lica, izaziva saobraajnu nesreu u kojoj pogine jo jedno ili vie lica, bacabombu u kafani radi ubistva jednog lica ali je svjestan da e povrijediti i neka
druga, itd.). Ovdje se ne smije mijeati htijenje i eljenje posljedice, jer se radi o
razliitim kategorijama. Ako je nastupanje odreene posljedice izvjesno i relativno
sigurno, onda e htijenje (tj. direktni umiljaj) postojati bez obzira to uinilac "nije
elio" nastupanje navedene posljedice. Dakle, kada je nastupanje posljedice
izvjesno, onda je za postojanje htijenja irelevantno da li je uinilac posljedicu elio
ili nije. U tom pogledu isto vrijedi i obratno: nema htijenja iako je eljena
posljedica nastupila ali je nije uinilac voljno ostvario, jer je ona nastupila npr.
5/25/2018 06 Komentar ZKP
17/38
218
nehatno ili sasvim sluajno. S druge strane, kada je radnja usmjerena na postizanje
posljedice, kada se voluntaristiki elemenat manifestuje kroz tzv. dirigovanu volju,
za postojanje htijenja irelevantno je da li je nastupanje posljedice predvieno kao
izvjesno ili samo kao mogue. To znai da, za razliku od eventualnog umiljaja,
koji postoji samo onda kada postoji svijest o mogunosti nastupanja zabranjene
posljedice, direktni umiljaj moe postojati kako onda kada je uinilac svjestan
izvjesnosti nastupanja posljedice, tako i onda kada on predvia to samo kao
mogunost.
(3) Eventualni umiljajpostoji onda kada je uinilac bio svjestan da zbognjegovog injenja ili neinjenja moe nastupi zabranjena posljedica ali je pristao na
njeno nastupanje. Iako, dakle, i eventualni umiljaj predstavlja svjesno i voljno
ostvarenje krivinog djela, ovi elementi su kod njega postavljeni neto drugaije
nego kod direktnog umiljaja. Toga istina neini posebnim, tre
im oblikomvinosti, ali ga ipak ini specifinim vidom umiljaja koji se bitno razlikuje od
direktnog umiljaja.
Prije svega, kod eventualnog umiljaja, intelektualna komponenta je datakao svijest o mogunosti nastupanja zabranjene posljedice, to znai da je ovdje
intenzitet svijesti manji, jer time nisu obuhvaene situacije u kojima je nastupanje
posljedice izvjesno. Kao to je naprijed naglaeno, to znai da eventualni umiljaj
postoji samo onda kada je uinilac nastupanje posljedice predviao kao mogue,
kada on nije siguran da e njegovo ponaanje prouzrokovati zabranjenu posljedicu.
Za razliku od direktnog umiljaja, ovdje uinilac nikada ne preduzima radnju radi
ostvarenja zabranjene posljedice, niti njeno nastupanje predstavlja kao izvjesno,
sigurno. Radnja uinioca je upravljena na postizanje nekog drugog doputenog ili
nedoputenog cilja, ali je on svjestan opasnosti i rizinosti situacije i mogunosti datime prouzrokuje i tu drugu, neeljenu i nedoputenu posljedicu. Iako uinilac,
dakle, ne ini nikakav voljni napor da do zabranjene posljedice doe, on je svjestan
takvog ishoda, pa i pored toga ne odustaje ve radnju preduzima i prihvata
nastupanje posljedice (npr., ljekar svjestan rizinosti zahvata, ne odustaje od toga i
kod pacijenta izazove pogoranje zdravlja; uinilac pali kuu iako je svjestan da u
njoj moe neko da nastrada; lovac puca u divljaiako je svjestan do moe pogoditi
i prolaznika, i sl.).
Iako zakon kod eventualnog umiljaja naglaava samo potrebu postojanja
svijesti u odnosu na posljedicu, treba rei da svijest ovdje treba da obuhvati i sva
druga obiljeja bia krivinog djela. U tom pogledu, odnosno po pitanju sadraja
svijesti, nema razlike izmeu eventualnog i direktnog umiljaja. U intelektualnoj
komponenti, razlika izmeu ova dva vida umiljaja je dakle u izvjesnosti postojanjaodreenih obiljeja bia djela kao i u intenzitetu svijesti u odnosu na mogunost
nastupanja posljedice. Kao to je istaknuto, eventualni umiljaj nikada ne postoji
ako je nastupanje posljedice izvjesno odnosno sigurno, odnosno ovdje uinilac
nikada nije siguran da e posljedica nastupiti. Meutim, kako je veoma teko
praktino diferenciranje situacija kada je nastupanje posljedice izvjesno i samo
mogue, ipak se sutinska razlika izmeu ova dva umiljaja nalazi u elementu
volje.
5/25/2018 06 Komentar ZKP
18/38
219
Voljnu komponentu kod eventualnog umiljaja zakon odreuje kaopristajanje, to je u odnosu na direktni umiljaj manji stepen volje, odnosno volja
se pojavljuje u drugoj, blaoj formi. Meutim, i ovdje je posljedica ukljuena u
volju, jer ko predvia mogunost da njegov postupak izazove i zabranjenu
posljedicu, on i takvu posljedicu obuhvata odlukom o svom ponaanju kao cijenu
da postigne neki drugi cilj. Stoga neki autori i istiu da se i ovakva volja izraava
kao htijenje (npr.Bai), jer je i ona za sluaj da doe do zabranjene posljedice, naodreeni nain bezuslovna i sigurna. Zato pitanje razgranienja direktnog i
eventualnog umiljaja i nije od nekog posebnog znaaja, kao to je to problem
razgranienja u odnosu na svjesni nehat, kao oblik vinosti kod koga vrijedi pravilo
samo izuzetnog kanjavanja.
S obzirom da izmeu eventualnog umiljaja i svjesnog nehata nema razlike
u elementu svijesti, treba odgovoriti na pitanje uemu se sastoji razlika izme
u"pristajanja na posljedicu" i "olakog dranja da e je moi sprijeiti ili da ona nee
nastupiti", kao elemenata na osnovu kojih zakon diferencira ova dva oblika vinosti.
Pojampristajanjakod nas se tradicionalno tumai pomou Frankove formule, kojapolazi od pretpostavljenog dranja uinioca u konkretnoj situaciji. Pri situaciji kod
koje je uz nastupanje jedne, mogue nastupanje i druge, zabranjene posljedice,
postavlja se pitanje kako bi se uinilac ponaao da je predvidio sigurno nastupanje i
te posljedice. Ako bi i pri takvom ishodu stvari radnju preduzeo, postoji eventualni
umiljaj, a ako bi se suzdrao onda se radi o svjesnom nehatu. Iako na prvi pogled
ova formula izgleda sladunjavo i simpatino, njena praktina vrijednost je veoma
mala jer u njenoj primjeni postoje znatne tekoe. Ni teorija pristajanja ni teorija
vjerovatnoe, koje se odnose na odreivanje sadraja eventualnog umiljaja, pa
samim tim i na problem razgranienja ova dva oblika vinosti, same po sebi ne dajuzadovoljavajue kriterije. Jer i predvianje posljedice vjerovatnom je neophodna
pretpostavka za pristajanje, s obzirom da se ne moe pristati na neto to se ne
predvia, to se ne smatra vjerovatnim. Radi se dakle o korelativnim, meusobno
povezanim pojmovima. Sudu ipak ostaje teak zadatak da situaciju, kada uinilac
nastupanje posljedice predvia kao mogue, procjenjuje na osnovu njegova dva
mogua stava: da li je on radio u pouzdanju da e posljedica nastupiti ili da e
izostati, odnosno da li je pristao na posljedicu ili nije. Ako je u pitanju u inilac koji
ishod situacije ne dri pod svojoj kontrolom i preputa sve sluajnom toku
odvijanja situacije, odnosno ako ne postoje okolnosti na kojima bi se zasnivalo
njegovo uvjerenje o nenastupanju posljedice, onda e se raditi o pristajanju na
posljedicu. U suprotnom, ako se radi o uiniocu koji radnju preduzima sa
pojaanom panjom i u uvjerenju da e u datoj situaciji sprijeiti eventualnonastupanje posljedice, tj. uiniocu koji nastupanje posljedice vezuje za svoje
ponaanje i pouzdavanje da pri postojanju odreenih okolnosti moe otkloniti
njeno nastupanje, onda se nee raditi o pristajanju, jer je uinilac imao osnova za
uvjerenje da posljedica nee nastupiti ili da e je moi sprijeiti.
Zakon redovno ne unosi u zakonske opise djela elemente koji bi ukazivali
da li se radi o direktnom ili eventualnom umiljaju, to praktino znai da
subjektivna strana svih djela obuhvata i direktni i eventualni umiljaj. Izuzetno,
meutim, neka krivina djela mogu biti uinjena samo pri postojanju direktnog ili
5/25/2018 06 Komentar ZKP
19/38
220
eventualnog umiljaja, to moe da zavisi od same prirode datog djela ili naina na
koji je njegovo zakonsko bie odreeno. Krivina djela kod kojih je elemenat
njihove subjektivne strane odreena namjera ili koja su usmjerena na postizanje
odreenog cilja, karakterie samo direktni umiljaj. Tako je, na primjer, kod svih
prevarnih delikata, kod pronevjere, kod djela iz l. 143. st.2. KZ FBiH, ili djela iz
l. 248., 252., 286., 287. KZ RS, odnosno odgovarajuih odredaba KZ FBiH, itd.
Iako mnogo rjea, postoje i djela koja po svom karakteru mogu biti uinjena samo
pri postojanju eventualnog umiljaja, kao to je npr. nesavjesno lijeenje bolesnika,
kod kojeg bi postojanje direktnog umiljaja u odnosu na pogoranje zdravlja kao
posljedicu djela dovelo do izmjene njegove kvalifikacije, odnosno tada se ne bi
radilo o ovom veo djelu tjelesne povrede ili ubistvu. Kad zakon kod nekih djela
upotrebljava izraze kao to su: zna, svjesno, znajui i sl., onda se tek tumaenjem
takvih djela moe odgovoriti na pitanje da li se radi o djelima koja mogu bitiuinjena samo sa direktnim ili pored ovog i sa eventualnim umiljajem..
Iako zakon u pogledu kanjavanja ne pravi razliku izmeu direktnog i
eventualnog umiljaja, direktni umiljaj je ponajvie zbog svoje voljne
komponente, ipak tei jer predstavlja vii stepen krivine odgovornosti uinioca,
to se uzima u obzir prilikom odmjeravanja kazne.
Sudska praksa:
Vozakoji je nou, po magli, u naseljenom mjestu, ostavio na kolniku ispred kueneosvijetljeno teretno vozilo, zbog ega je dolo do naleta drugog vozila, kojom prilikom su
dvije osobe zadobile teke tjelesne povrede, bio je svjestan da time ugroava sigurnostjavnog prometa i na to je pristao pa je osnovno krivino djelo ugroavanja javnog prometaiz l. 163.st. 1. KZH izvrio s umiljajem.
Okruni sud u Slavonskoj Poegi, K-240/90. od 03.06.1990.
Okrivljenik je, iako epileptiar, zbog ega nema vozaku dozvolu i ne smijekonzumirati alkohol, upravljajui posuenim automobilom u alkoholiziranom stanjudoivio u toku vonje napad epilepsije i izazvao prometnu nezgodu u kojoj je jedna osobazadobila teke tjelesne povrede, ime je poinio krivino djelo ugroavanja javnog prometa
iz l. 161. st.1. u vezi l. 156. st. 1. KZRH. Okrivljeni je djelo poinio sa eventualnimumiljajem, jer je bio svjestan da zbog svoje bolesti ne smije konzumirati alkohol upravljativozilom, ali je ipak cijeli dan pio i posudio automobil za vonju, to znai da je pristao na
tetne posljedice (i ranije je okrivljeni imao napade epilepsije, no ipak je upravljao i svojimosobnim automobilom).
upanijski sud Bjelovar, K-766/94. od 22. 12.1994. Bilten 19/94.
Nije zatien krivinopravnim imunitetom odbornik u skuptini optine, koji mimodnevnog reda na skuptinskom zasedanju iznosi klevete na raun privatnog tuioca.
Presuda Okr. Suda u Beogradu, K.129/03. od 27.01.2003.,Bilten Okr. Suda u Beogradu, 62/2004, str. 67.
5/25/2018 06 Komentar ZKP
20/38
221
Kada je optueni sa odstojanja od jedan do dva metra ispalio jedan hitac iz pitolja
i pogodio oteenog u nogu nanevi mu laku telesnu povredu iz toga ne proizilazi njegovumilja da je eleo da ga lii ivota.
. Presuda Saveznog suda (SRJ) Kzz.1/00 od 26.01. 2000.
Lienje ivota pri izvrenje razbojnitva moe biti izvreno i sa eventualnimumiljajem.
Presuda VSS K. 1141/98 od 19.05. 1999.
Kada je uinilac u napadu na oteenog koristio oruje pitolj, s obzirom da jeispalio vie projektila, lokacija povreda na telu ubijenih ukazuje da je on pri tome moraoznati da takvim radnjama moe izazvati smrt oteenih, pa je to i hteo, to znai da je
postupao sa direktnim umiljajem.
Presuda VS, K. 759/03 od 19. 06. 2003., Bilten Okr. Suda u Beogradu,62/2004, str. 68.
Kada je utvreno da je optuenik doavi u zavadu s vlasnikom ugostiteljskog
objekata, u namjeri da ga usmrti, otiao kui i uzeo vie bombi M-57, te znajui da se uugostiteljskom objektu uz vlasnika nalazi vei broj ljudi, svjestan da moe usmrtiti i ostale
osobe i pristajui na to, aktivirao jednu runu bombu i kroz otvorena vrata ubacio u lokal,tako da su usljed eksplozije bombe zadobili, i to jedna osoba smrtonosne povrede, a 15osoba ozljede od kojih su etiri teke i 11 lakih tjelesnih ozljeda, dok su dvije osobe ostalenepovrijeene, poinio je u stjecaju jedno krivino djelo ubojstva iz l. 34. st.1. KZRH i 17
krivinih djela ubojstva u pokuaju iz l. 34. st. 1. KZRH.
VS RH, K-434/93 od 30.11.1993. Bilten 19/94.
Nehat
lan 36.
1) Krivino djelo moe biti uinjeno iz svjesnog ili nesvjesnog nehata.2) Uinilac postupa iz svjesnog nehata kada je bio svjestan da zbognjegovog injenja ili neinjenja moe nastupiti zabranjena posljedica,ali je olahko drao da ona nee nastupiti ili e je moi sprijeiti3) Uinilac postupa iz nesvjesnog nehata kad uinilac nije bio svjestanmogunosti nastupanja zabranjene posljedice, iako je premaokolnostima i prema svojim osobnim svojstvima bio duan i mogao bitisvjestan te mogunosti.
(1) (2) (3)Nehat (culpa) je laki i po nastanku mlai oblik vinosti odumiljaja. U odnosu na nevrijednosni karakter krivinog djela zahtijevao se po
pravilu umiljaj, jer nehat kao opti oblik vinosti dugo vrijeme uopte nije postojao.
5/25/2018 06 Komentar ZKP
21/38
222
U starijim zakonodavstvima ovaj oblik vinosti se pojavljivao samo kod nekih
krivinih djela, prvo kod djela protiv ivota i tijela koja su u osnovi umiljajna
djela, ali kod kojih, ne tako rijetko, i nepanja ili nemarnost biva uzrok smrti ili
povrede tijela ovjeka. Tek u drugoj polovini devetnaestoga vijeka proces
industrijalizacije, razvoj saobraaja, tehniki kao i svaki drugi napredak drutva, a
posebno visokorazvijeno dananje drutvo, uslovili su nebrojene mogunosti za
vrenje nehatnih djela u mnogim segmentima drutvenih odnosa, sa izvanredno
tekim posljedicama, kao to je npr. trovanje velikog broja ljudi nepaljivim
ponaanjem ovjeka, izazivanjem saobraajnih nesrea ili velikih katastrofa
nepaljivim rukovanjem ili upotrebom opasnih sredstava koja savremeni svijet sve
vie stvara i posjeduje i sl. Razumije se da je to nametnulo zahtjev za veom
paljivou ljudi, ali istovremeno i prisililo krivino pravo na intervenciju i kada je
zabranjena posljedica rezultat nepanje i nemarnosti. Za takve sluajeve je ve
napoetku 19. vijeka A. Fojerbah (Feuerbach) naao rjeenje u konstrukciji krivinih
djela ugroavanja (v.Bavcon-elih, str. 237.). Prema tome, nehatna krivina djela udananje vrijeme imaju sve vei znaaj radi toga to savremeno i visokorazvijeno
drutvo u sve veoj mjeri stvara uslove za njihovo nastajanje.3
Navedeno je uslovilo da je nehat kao opti oblik vinosti dobio svoje mjesto,
prvo u krivinopravnoj teoriji, a kasnije i u zakonodavstvu i naravno sudskoj
praksi. U poetku je nehat kao oblik vinosti postojao samo kao svjesni nehat, a tek
kasnije, na poetku dvadesetog vijeka, u teoriji i praksi se razvija i uvodi i drugi
oblik u vidu nesvjesnog nehata.
Za razliku od umiljaja kao redovnog oblika vinosti koji se zato i ne
postavlja u bia pojedinih krivinih djela, nehat je izuzetak i odgovornost za
nehatno izvrenje djela e postojati samo ako je to posebno odreeno (l. 33. st.3.KZ BiH). Dakle, nema opteg nehatnog krivinog djela (crimen culpae) vesamo
posebno odreenih nehatnih krivinih djela (crimina culposa). S obzirom da se radio lakem obliku vinosti, za nehatno izvrenje krivinog djela uvijek je predviena
blaa kazna nego kada je to djelo uinjeno umiljajno. Isto tako, za razliku od
umiljaja, kod nehatnih uinilaca krivinih djela nikada ne postoji voljna
komponenta, odnosno on niti hoe niti pristaje na djelo i nastupanje zabranjene
posljedice. Zato se esto za nehatne delikte naglaava da se radi o tzv., nevoljnim
krivinim djelima. Kada je u pitanju nesvjesni nehat, tu ne postoji ni intelektualna
ni voluntaristika komponenta, dakle ovaj nehat ne sadri ni jedan psiholoki
elemenat, radi ega se kao oblik vinosti teko moe uklopiti u psiholoke teorije o
vinosti. Ovo zapravo pokazuje da na zakon u nekim svojim odredbama neke
oblike vinosti vezuje i za izvjesne elemente normativne prirode, odnosno neprihvata samo isto psiholoke teorije o vinosti.
3 To je razlog to su nehatna krivina djela veoma esta tema strunih rasprava na mnogimmeunarodnim strunim skupovima, od kojih su najznaajniji 8. meunarodni kongres za krivino
pravo koji je odran u Lisabonu septembra 1961. godine, na kojem je pored ostalih raspravljana itema "Problemi koji se pojavljuju u modernom pravu porastom nehatnih krivinih djela", te 12.kongres za krivino pravo odran u Hamburgu 1979. na kojem je takoer raspravljana problematika
"Krivina djela iz nehata, spreavanje i postupanje sa uiniocima".
5/25/2018 06 Komentar ZKP
22/38
223
Pored navedenih, nehatna krivina djela imaju i neke druge specifinosti
koje ih ine zasebnom kategorijom delikata koji su po svojoj konstrukciji i strukturi
razlikuju od tipinih umiljajnih krivinih djela. Prije svega, osnovni elemenat
strukture ovih djela izraava se u tome to njihovo vrenje predstavlja povredu
dune panje, to svakako ima uticaja i na nepravo i protivpravnost ovih delikata.
Ako se uinilac ponaao u skladu sa zahtjevima dune panje u datoj situaciji, onda
treba uzeti da njegovo ponaanje nije protivpravno, a ne samo da ne postoji krivica,
odnosno vinost uinioca. Kategorija dunosnog ponaanja, odnosno dune panje
tako postaje za ova djela od sutinskog znaaja i predstavlja etiki i drutveni
osnov njihove kanjivosti. Pored toga, nehatna krivina djela podrazumijevaju
nastupanje tetne posljedice koja predstavlja bitan dio njihove strukture i kroz koju
se izraava opasnost djela , dok umiljajna mogu postojati i bez posljedice,
odnosno ona izuzetno mogu biti dovrena preduzimanjem same radnje (tzv.,formalna krivina djela i djela apstraktnog ugroavanja). Isto tako, na ova djela se
ne mogu primjenjivati neki opti instituti kao to je ustanova pripremnih radnji,
pokuaja, te sauesnitva u uem smislu. I nain ostvarivanja svrhe kanjavanja
kod ovih djela, naroito u segmentu generalne prevencije, je veoma upitan i
problematian.
Krivina djela za koja je u naem zakonodavstvu predviena odgovornost
kada su izvrena iz nehata, uglavnom se nalaze u onim grupama djela ije vrenje
je vezano za one djelatnosti koje su vezane sa znatnim rizicima opasnosti, koje
nose neodreene i vee opasnosti, kao to su: krivina djela protiv opte sigurnosti
ljudi i imovine, zatim zdravlja ljudi, bezbjednosti javnog saobraaja, te krivina
djela protiv ivotne sredine. U drugu grupu bi spadala djela koja su vezana za
vrenje odreene slube kao to je npr. vojna sluba ili neke slubene funkcije ilidunosti, te najzad krivina djela protiv ivota i tijela kod kojih se prvo i poelo
kanjavati za nehat. Kao to se vidi, samo je mali broj krivinih djela u KZ BiH za
koja je eksplicitno propisana odgovornost i kada su uinjena nehatno. To su djela iz
sljedeih odredaba: l. 164 st. 4.; l. 186. st. 4.; l. 193. st. 3.; l. 198. st. 6.; l. 225.
st. 4.
Iz odredbi l. 36. jasno proizilazi da KZ BiH poznaje dvije vrste nehata:
svjesni i nesvjesni.
a) Svjesni nehat (luxuria, samopouzdanje, lakomislenost) postoji kada jeuinilac bio svjestan da usljed njegove radnje (injenja ili neinjenja) moe nastati
zabranjena posljedica, ali je olako drao da e je sprijeiti ili da ona nee nastupi.
Vidljivo je da se svjesni nehat u pogledu elementa svijesti ne razlikuje od
eventualnog umiljaja, jer se i ovdje radi o uiniocu koji predvia mogunostnastupanja zabranjene posljedice. To znai da se svjesni nehat od eventualnog
umiljaja razlikuje po drugom elementu, odnosno po elementu volje. Vidjeli smo
da je kod eventualnog umiljaja prisutan elemenat volje u vidu pristajanja, dok kod
svjesnog nehata uinilac ne pristaje na posljedicu, vese olako pouzdava da e je
sprijeiti ili da ona uopte nee nastupiti. Kod uinioca je prisutno samopouzdanje
u svoje sposobnosti i mogunosti da e sprijeiti nastupanje posljedice ili
pouzdavanje u spoljne okolnosti usljed kojih posljedica nee nastupi iako za to
postoje mogunosti. Ovdje se, dakle, radi o pogrenoj procjeni situacije, pogrenoj
5/25/2018 06 Komentar ZKP
23/38
224
kalkulaciji uinioca ili uiniocu koji je samopouzdan, koji precjenjuje svoje
sposobnosti: posljedica koju je on predvidio, a koju nije htio niti je na nju pristao,
ipak je nastupila.
Razgranienje izmeu svjesnog nehata i eventualnog umiljaja, o kojem se
raspravljalo i kod eventualnog umiljaja, znaajno je naroito zbog toga to se za
nehat ne kanjava uvijek, a i kada se kanjava kazne za nehat su blae od kazni
predvienih za umiljaj. I u ranijim izlaganjima kod eventualnog umiljaja
naglaene su tekoe u praktinom razgranienju izmeu dva stava uinioca u
situaciji kada on posljedicu predvia kao moguu - njegovog pristajanja na djelo i
pouzdavanja da do posljedice nee doi. U teoriji se s razlogom navodi da je ovo
jedno od najteih i najspornijih pitanja krivinog prava. Sudu ostaje da veoma
briljivo ispita i razjasni niz okolnosti, a posebno: cilj uinioevog postupanja,
odnos prema nastupjeloj posljedici i postojanje eventualno posebnih interesa premanjoj, da li posljedica pogaa i uinioca ili neka njemu bliska lica, s kojim je
okolnostima uinilac raunao kada je smatrao da do posljedice nee doi ili da e je
moi otkloniti, na koji nain je uinilac manifestovao svoju volju da nee doi do
posljedice, da li je u tom smislu moda preduzimao neke mjere koje bi mogle
sprijeiti ili umanjiti tetne posljedice ili je to samo imao u planu, itd.
U teoriji se posebno otvara pitanje ovog razgranienja u sluajevima kada
je u pitanju indiferentan i ravnoduan odnos uinioca prema nastupanju posljedice,
odnosno kada se uinilac oslanja na sluajne ili sasvim neodreene okolnosti na
osnovu koji rauna da e posljedica izostati. U ovakvim sluajevima ipak se ne
moe rei da se radi o uiniocu koji dri da do posljedice nee doi. Ukoliko za
procjenu i uvjerenje uinioca ne postoje realni osnovi, ako se radi o oslanjanju
samo na golu nadu da e posljedica izostati ili se jednostavno tok stvari i ishodsituacije preputa sluaju, ako se dakle uinilac praktino uputa u igru na sreu,
onda se radi o uiniocu koji rauna sa nastupanjem posljedice, pa stoga treba uzeti
da postoji pristajanje na posljedicu i eventualni umiljaj.
Na kraju, valja podsjetiti da e u razgranienju izmeu ova dva oblika
vinosti sumnje ipak esto ostajati. Stoga ovdje treba uzeti da bi zakljuak o
postojanju eventualnog umiljaja u tom pogledu morao biti sasvim ist, odnosno
nesumnjiv. U sluaju dvojbi i dilema, svakako da e se po priznatim postulatima
tumaenja sud prikloniti gleditu da se radi o nehatu. Dakle, ako se sa izvjesnou
ne moe utvrditi postojanje teeg oblika vinosti, onda se opet ide na nesumnjiv i
ist zakljuak da se radi o lakem obliku, odnosno svjesnom nehatu. Ovakvo
stanovie je preteno etablirano u teoriji i praksi.
b) Nesvjesni nehat (negligentia, nemar, nepanja) kao oblik vinosti jespecifian po tome to kod njega ne postoji nikakva psihika veza izmeu uinioca
i djela odnosno posljedice, iz ega je proizaao i sam njegov naziv. To je ona
differentia specifica koja nesvjesni nehat odvaja od svih drugih oblika vinosti. Radi
toga je nesvjesni nehat, kako je vepodvueno, teko staviti u okvire psiholoke
koncepcije o vinosti. To nije, meutim, razlog samo za probleme koji se odnose na
njegovo teoretsko ishodite, ve i osnov za sumnje u pogledu svrsishodnosti
postojanja ovog oblika vinosti u krivinom pravu i djelotvornosti kanjavanja za
nehatna djela. U literaturi se ponekad sreu i stavovi da je nesvjesni nehat stalna
5/25/2018 06 Komentar ZKP
24/38
225
opasnost za prodor objektivne odgovornosti u krivino pravo. Drugi opet
naglaavaju da je kanjavanje i ovdje potrebno i opravdano i da predstavlja
neizostavan faktor koji e uticati da se ljudi ponaaju paljivije i bre prilagoavaju
uslovima i normama ivota u tehniki veoma razvijenom drutvu. Moe se
konstatovati da savremeno krivino pravo ipak ide ovim drugim putem i predvia
sve vei broj nehatnih inkriminacija.
Iako nesvjesni nehat ne sadri elemente svijesti i volje, ipak se krivica
uinioca ovdje temelji na njegovoj dunosti i mogunosti da prema okolnostima i
svojim linim svojstvima predvidi nastupanje posljedice. Nedostatak panje koju je
uinilac u datoj situaciji mogao i bio duan da ima, zbog ega nije predvidio inae
predvidivu posljedicu, predstavlja sutinu nesvjesnog nehata, onu njegovu
komponentu koja ga ini oblikom vinosti. Da je bi paljiv u mjeri u kojoj se u
takvim situacijama to od njega oekuje po vae
im standardima datog drutva,odnosno da je bio paljiv koliko je mogao i koliko je trebalo, uinilac bi predvidio
posljedicu i time bi bilo izbjegnuto povreivanje tuih vrijednosti i dobara. Ovo je
sasvim dovoljno za postojanje krivice, za upuivanje socijalno-etike osude, a time
i krivinu odgovornost uinioca. Iako kod uinioca nije postojala svijest da njegovo
ponaanje moe prouzrokovati povredu tuih dobara, rizinost i opasnost situacije
koje je uinilac mogao i trebao biti svjestan, eo ipsopredstavlja potvrdu njegovenepanje i nemarnosti u odnosu na uvaavanje tuih vrijednosti i dobara, a to je
dovoljno za njegovu odgovornost. Stoga se s pravom ponekad u teoriji naglaava
da nepotovanje tuih dobara ne poinje tek sa svjesnom odlukom da se ide protiv
njih, vejo onda kada se ta dobra tako malo cijene da se uinilac uopte ne trudi
da razmilja o tome kakvu opasnost za druge moe da znai njegovo ponaanje (up.
BaiI, str.267.).Za ocjenu uinioeve dunosti i mogunosti predvianja posljedice
odluujua su subjektivna svojstva uinioca i objektivne okolnosti pod kojima je
djelo uinjeno, na to upuuje i sam zakon. To je i logino jer se radi o
okolnostima koje su meusobno vrsto povezane i ine kompleks, jedinstvo date
situacije. Zato je za navedenu ocjenu odluujui uinilac, njegove mogunosti i
svojstva i ukupnost okolnosti konkretne situacije. Kada je u pitanju uinilac,
mjerodavne su individualne okolnosti, line i subjektivni mogunosti i svojstva
uinioca. To podrazumijeva razliite okolnosti koje su relevantne za tu ocjenu, kao
to su njegov uzrast, intelektualne mogunosti, stanje njegovog vida i sluha,
njegovo iskustvo, psihofiziko stanje, odnosno eventualno stanje premorenosti,
straha i sl. Kada su u pitanju objektivne okolnosti, treba uzeti u obzir, u zavisnosti
od toga kako se odvijalo izvrenje djela, razliite okolnosti kao to su mjestoizvrenja radnje, vremenske prilike, da li je bila no ili dan, stepen vidljivosti,
postojanje buke, prisustvo drugih lica, sredstva sa kojima je uinilac raspolagao,
sloenost situacije, odnosno da li je situacija nalagala hitnost u postupanju ili je
uinilac imao mogunosti da razmisli o moguim izlazima iz date situacije itd. Pri
tome je svakako neophodno imati u vidu prirodu same situacije i karakter
izvrenog krivinog djela. Na jedan nain e se cijeniti nepanja u ponaanju npr. u
proizvodnji lakozapaljivih ili uopte opasnih proizvoda i slinim djelatnostima, a
na drugi u djelatnostima u kojima je taj rizik mnogo manji.
5/25/2018 06 Komentar ZKP
25/38
226
U naoj teoriji i sudskoj praksi vladajue je shvatanje da za postojanje
nesvjesnog nehata treba da budu kumulativno ispunjena oba navedena uslova, kako
postojanje dunosti na predvianje posljedice tako i same mogunosti. Ipak, pri
ovome valja imati u vidu da su vinost i krivina odgovornost individualne
kategorije, pa stoga za svoju osnovu ne mogu imati mjerilo jednog apstraktnog i
idealnog, ili kako je uobiajeno kod nas rei "prosjenog" ovjeka. Ovdje se radi o
konkretnom ovjeku sa njegovim svojstvima i mogunostima. Prema tome, od
uinioca se moe zahtijevati, prema optim mjerilima, samo ona panja i opreznost
koju bi svjesna i razumna linost, koja pripada istoj drutvenoj kategoriji u kojoj se
nalazi uinilac, imala u objektivno istoj situaciji. Stoga je kod utvrivanja
nesvjesnog nehata potrebno poi od toga da li bi neki drugi ovjek koji po svojim
osobinama, svojstvima i mogunostima najvie odgovara, koji je u tom smislu
najsliniji u
iniocu, u konkretnoj situaciji mogao predvidjeti nastupanje posljedice.Opravdano je negirati i nesvjesni nehat ako se uinilac u odreenoj situaciji, zbog
svojih linih svojstava, nije mogao ponaati u skladu sa zahtjevima dune panje
koji proizilaze iz usvojenih standarda paljivog ponaanja. Ovdje vrijedi pravilo
ultra posse nemo tenetur(niko ne odgovara preko svojih mogunosti),koje trebaispotovati. Jer, bilo bi sasvim neopravdano od uinioca zahtijevati vie od onoga
to je on u odreenoj situaciji mogao da predvidi; tada to ne bi bila krivica,
vinovnost. S druge strane, moe se prigovoriti i drugom stanovitu prema kojem
nema nesvjesnog nehata ukoliko su mogunosti i sposobnosti uinioca bile iznad
mogunosti prosjenog graanina, kada je dakle on, ali ne i prosjeni graanin,
mogao da predvidi nastupanje posljedice. Ovakvo stanovie u odreenoj mjeri
tendira ematizaciji i objektivizaciji krivine odgovornosti, to kolidira sa naelom
subjektivne-individualne odgovornosti koje predstavlja jedno od osnovnih naelasavremenog krivinog prava. Rjeenje koje se ovdje sugerie i koje preferira
subjektivne sposobnosti i mogunosti uinioca su predviala neka krivina
zakonodavstva, kao to je npr. bivi jugoslovenski KZ od 1929. godine
(par.16.st.2.).
Zakonski pojam nesvjesnog nehata ne bi se mogao shvatiti na taj nain da
se njegovo postojanje pretpostavlja u svim sluajevima u kojima nije utvreno
postojanje svjesnog nehata. Nesvjesni nehat je samostalan oblik vinosti koji mora
biti u svakom sluaju nesumnjivo utvren u svim svojim konstitutivnim
elementima. Ovaj oblik krivice je kriterij za razgranienje izmeu vinosti, odnosno
ponaanja ovjeka koja zahtijevaju krivinopravnu intervenciju i sluajnog
prouzrokovanja tetnih posljedica, za to krivino pravo ne predvia odgovornost i
primjenu svojih sankcija.c) Kao poseban oblik nehata, u teoriji se pominje i tzv. profesionalni ili
pozivni nehatkoga karakterie to to uinilac u preduzimanju radnje nije imao onajstepen panje u predvianju posljedice koji se zahtijeva u obavljanju profesije
kojom se on bavi. Rijeje dakle o nehatu lica koja su po svom pozivu ili zanimanju
(npr., ljekari, profesionalni vozai, finansijski eksperti, strunjaci za eksplozivne i
lakozapaljive materije i dr.) bila duna da budu paljivija u vrenju svoje profesije,
nego to se to inae u drugim prilikama zahtijeva od drugih lica. To je razlog to
ovaj nehat neki zakoni predviaju kao tei oblik nehata. Iako ga na zakon posebno
5/25/2018 06 Komentar ZKP
26/38
227
ne regulie, to ne znai da se pri utvrivanju nehata ne moe uzeti u obzir i
profesija uinioca u okviru svojstva uinioca, to zakon posebno i istie kod
odreivanja nehata. Okolnost da je u pitanju vrenje profesionalne dunosti, moe
da se cijeni kako kod nesvjesnog tako i svjesnog nehata. Naravno, pri takvoj
situaciji dunost i mogunost predvianja posljedice je vea, jer je rijeo profesiji
uinioca kod koga postoji mnogo vei stepen poznavanja i razumijevanja
odreenih procesa i situacija a time i svijesti o mogunosti nastupanja tetnih
posljedica u vezi sa radnjama koje se pri tome preduzimaju. Radi toga su i kod
svjesnog nehata manje mogunosti olakog dranja da do posljedice nee doi ili da
e je moi sprijeiti, jer je kod takvih uinilaca stepen svijesti o mogunosti
nastupanja zabranjene posljedice vei. Takvu okolnost kao oteavajui treba
cijeniti i pri odmjeravanju kazne.
d) U teoriji postoji i stepenovanje i jednog i drugog nehata po teininepanje, analogno njegovom stepenovanju u graanskom pravu. U tom smislu
postoji grub, teki nehat (culpa lata), lak nehat (culpa levis) i veoma lak nehat(culpa levissima). U prvom sluaju nastupanje posljedice u datim uslovima jemogao predvidjeti svaki ovjek, u drugom se za to zahtijeva sposobnost opreznog i
paljivog ovjeka; dok se u treem zahtijeva izuzetna opreznost i sposobnost. Iako
zakon ni ovo stepenovanje nehata ne predvia, ono se moe uzimati u obzir pri
ocjeni krivine odgovornosti, odnosno odmjeravanju kazne.
Slino kao i kod umiljaja, zakon ne pravi razliku u pogledu krivine
odgovornosti izmeu svjesnog i nesvjesnog nehata. Uopte uzev, svjesni nehat je
tei, ali u izvjesnim sluajevima moe biti i drugaije.
Sudska praksa:
Poinio je teko djelo ugroavanja javnog prometa iz nehata iz l. 161. st. 4. u vezi
l. 156. st. 3. KZRH, a ne sa umiljajem, kako se optubom stavlja na teret, optuenik kojije nou u naseljenom mjestu bez upaljene uline rasvjete, pri jakoj kii, upravljao osobnim
automobilom sa oborenim svjetlima brzinom za 15. km/h veom od brzine koja bi bilaprimjerena konkretnim prometnim uvjetima, tako da zbog neprimjerene brzine nije uoio
biciklistu koji se ispred njega kretao uz desni rub kolnika, naletio na njega i nanio musmrtonosne povrede.
VS RH, K1047/93.od 14.04.1994. Bilten 19/94.
Okolnost da brzina kojom se kretao optuenik automobilom od 61 km/h nije bilaprilagoena nonim uvjetima vonje, prolasku kroz zavoj, irini ceste od 4,1 m, te da sekretao oborenim svjetlima (adekvatna brzina za te uvjete bila bi 40 km/h, iako je u stvarimorao upotrebljavati dugaka svjetla u skladu sa l. 40. st. 1. ZOSPC, nisu meutimargumenti za tvrdnju da je optuenik sa eventualnim umiljajem zbog alkoholiziranosti
(ima u vrijeme prometne nezgode 1,65 promila apsolutnog alkohola u krvi) skrivioprometnu nezgodu. Ovakvo krenje prometnih propisa tipino je i za trijezne vozae , tim
vie to optuenik nije vozio ekscesnom brzinom, pa je tano i prihvatljiva ocjena sudaprvog stupnja da r
Top Related