VISOKA ŠKOLA MEĐUNARODNIH ODNOSA I DIPLOMACIJE DAG HAMMARSKJÖLD

DJELOVANJEMEĐUNARODNIH

ORGANIZACIJA NAPODRUČJU VUKOVARAU RAZDOBLJU 1991.-

1998.Jelena Dedaković,

1.godina preddiplomskog stručnog studija23.siječnja,2014.

Mentor: dr.sc. Boško Picula

SADRŽAJ:

1. Uvod2. Početak ratnih sukoba3. Pad grada i sudbina Vukovaraca4. Rad međunarodnih organizacija u Vukovaru5. Zaključak i sažetak6. Fusnote i popis literature

1

UVOD

Kada govorimo o djelovanju međunarodnih organizacija napodručju Vukovara, govorimo o raznim organizacijama, alinajistaknutije su: Međunarodni Crveni križu(MCK), međunarodnipromatrači Europske zajednice(EZ),UNTAES i UNPROFOR. Cilj ovograda je obraditi najvažnije akcije međunarodnih organizacija,objasniti njihovu ulogu u stvaranju samostalne i suvereneRepublike Hrvatske, te u zaključku iznijeti njihovuučinkovitost i uspješnost. Kada govorimo o uspješnim akcijamameđunarodnih organizacija na području Vukovara u razdoblju1991.-1998., bez pogovora možemo reći da su to iskapanjemasovne grobnice na području Grabova(Ovčara) čije je iskapanjepočelo u rujnu 1996., razmjena ratnih zarobljenika kod Nemetina16. kolovoza, 1992.(razmijenjeno 714 logoraša) i konvojmeđunarodnog Crvenog križa 18. listopada, 1991., u kojem je izopkoljenog Vukovara evakuirano stotinjak ranjenika. Međutim, tusu i ostale akcije, o kojima možda i ne znamo. Znamo da je MCKposjećivao koncentracijske logore u Srbiji i da je vodio briguo uvjetima u kojima se nalaze zarobljeni Hrvati. No, je li semoglo još nešto učiniti? Je li zaista bilo potrebe da seVukovar toliko dugo drži pod okupacijom Srbije? Iz kojihrazloga nije došlo do provođenja vojno-redarstvenih akcija i naistočnoslavonskom bojištu? I kako je izgledalo djelovanjeUNPROFOR-a na području Vukovara? O djelovanju međunarodnihorganizacija na području Vukovara(ali i cijele Hrvatske) nemožemo govoriti bez objašnjenja kako je došlo do potrebe zanjihovim djelovanjem, stoga prvo treba objasniti početak ratnihsukoba, kraj rata i njegove posljedice, te samo djelovanjemeđunarodnih organizacija.

2

POČETAK RATNIH SUKOBA

Ratni sukobi su počeli već 2. travnja, 1991., kada supostavljene prve barikade i tampon-zone na prometnicama okoVukovara1. Pobunjenici i srpski teroristi su bili huškani ipotplaćivani sa 100 DEM dnevno za svaku barikadu2, a njihovnajveći prijeratni teroristički udar bio je napad na autobushrvatskih policajaca u noći sa 1. na 2. svibanj, pri čemu jepoginulo 12, a ozlijeđen 21 hrvatski policajac. Predsjednik dr.Franjo Tuđman je 3. svibnja 1991. za medije izjavio da Hrvatskanudi mir i demokratski sporazum o riješenju svih pitanja, alitakođer da raspojasavanje terorizma u Hrvatskoj neće bititolerirano. Par dana nakon masakra u Borovu selu, javljaju prvereakcije iz svijeta na događaje u Hrvatskoj i Vukovaru.Američki kongresnik Dick Swett sazvao je sastanakPredstavničkog doma i osudio terorističke pothvate Srba uHrvatskoj, dok je William Broomfield, obračajući se američkomKongresu zatražio preispitivanje politike američke vlade premaJugoslaviji i „srpskom tvrdoglavom staljinistu Slobodanu

3

Miloševiću“. 5. svibnja 1991. Austrijski ministar vanjskihposlova Alois Mock pokrenuo je inicijativu među ministrimavanjskih poslova EZ-a da se pošalje promatračka jedinica ivojska mira(plave kacige) u Jugoslaviju, ukoliko će oružanisukobi i dalje eskalirati, što se i dogodilo3. Obzirom nadogađaje u Hrvatskoj, EZ se aktivirala i odlučila poslati 30-50svojih promatrača na područja sukoba u Hrvatskoj, čemu jeprethodilo potpisivanje Brijunskog sporazuma4. Brijunskisporazum je potpisan 8.srpnja 1991. od strane članica EZ-a,slovenskih, srpskih, hrvatskih i jugoslavenskih vlasti. 16-satni pregovori rezultirali su dogovorom oko 9 točaka, od kojihsu za Hrvatsku najvažnije: 1.(narodi Jugoslavije će samiodlučivati o svojoj budućnosti), 3.(sve baze JNA će bitideblokirane, vojska će se povući u kasarne i sve prepreke kojevode do kasarni će biti uklonjene) i 5.(EZ je pripravna poslatimeđunarodnu promatračku misiju koja će promatrati situaciju iaktivivnosti u Sloveniji, te vjerojatno i u Hrvatskoj).5

Sukladno Brijunskom sporazumu, 15.srpnja 1991. u Zagreb stižePromatračka misija Europske zajednice vođena Jon Van derValkom. Njihova je zadaća bila nadgledati realizacijeBrijunskog sporazuma6. Početkom kolovoza 1991. vođene surasprave između KESS-a, ministra vanjskih poslova EZ-a,Zapadnoeuropske unije, SAD-a i Kanade. Zahtijevaju prekid vatreizmeđu sukobljenih strana i početak mirovnih pregovora, koji suzakazani 15.kolovoza, kada bi jugoslavenska vlada trebalaiznijeti svoj plan o budućnosti države. Italija nije podržavalasrpsku hegemoniju, te je poručila da će podržati suprotnustranu.7

Nakon 24.kolovoza 1991., kada je Generalštab JNA pokušaoprovesti svoj prvi plan okupacije Vukovara, rat službenopočinje u Hrvatskoj. Vukovar je grad koji najviše napadaju,koriste zabranjena vojna sredstva(kasetne bombe i bojneotrove), te krše Ženevske konvencije napadajući bolnice, crkve,staračke domove, dječje vrtiće i škole. Ignorirajući Brijunskisporazum, JNA popraćena paravojnim postrojbama usporavadjelovanje promatrača EZ-a, zbog čega je Mirovna konferencija oJugoslaviji zakazana za 7.rujna 1991. u Bruxellesu, predvođenalord Carringtonom. Dogovoreno je da će Arbitražnakomisija(sastavljena od pet članova imenovanih od strane EZ-a)također započeti s radom. Nizozemski ministar vanjskih poslova

4

Hans van den Broek istaknuo je prinicpe na kojima se trebajuzasnivati pregovori – nema jednostranih promjena granica silomi ljudska prava moraju biti zaštićena. Predstavnicijugoslavenskih zemalja i Predsjedništva SFRJ izjavili su da ćetražiti mirno riješenje krize koje će se zasnivati nasmjernicama KESS-a. U jutarnjim satima potpisani su dokumenti oprekidu vatre i memorandumi o budućim planovima promatračkemisije koja bi svoje aktivnosti proširila i na Hrvatsku8.10.rujna 1991. EZ je imenovala Arbitražnu komisiju koja ćesudjelovati na Mirovnoj konferenciji o Jugoslaviji. Komisija jesastavljena od predsjednika ustavnih sudova Belgije,Fransucke, Italije, Njemačke i Španjolske9. JNA ne poštujedogovor EZ-a i KESS-a, te već 35 dana konstantno napadaVukovar. Građani se sakrivaju u atomskim skloništima ipodrumima i kao reakciju na te događaje SAD u New Yorku9.listopada 1991. proglašava Cyrusa Vancea, vodećeg američkogdiplomata i bivšeg državnog tajnika posebnim izaslanikomglavnog tajnika UN-a u rješavanju jugoslavenske krize i zadajemu kao prvi zadatak odlazak u Beograd i Zagreb na sastanak sapredsjednicima država10. 18.listopada 1991. u Haagu je održanaplenarna sjednica Mirovne konferencije, potpisan je dogovor od3 točke: 1) Neodgodiv i apsolutni prekid vatre; 2) Neodgodivadeblokada kasarni i drugih objekata JNA u Hrvatskoj; 3)Povlačenje JNA iz objekata privremeno blokiranih od straneHrvatske obaviti što je prije moguće, nakon što svi detaljibudu dogovoreni u Zagrebu, s time da im se omogući opskrbastrujom, vodom i hranom. Potpisivanju su prisustvovali osmoricačlanova jugoslavenskog Predsjedništva, predsjednik Tuđman,predsjednik Milošević, lord Carrington i predsjedateljministarskog vijeća EZ-a Hans Van den Broek.11 Odmah popotpisivanju, agresor je ignorirao dogovor.

Na istočnohrvatskom bojištu vode se svakodnevne borbe.Zapovjedništvo obrane Vukovara 20.listopada 1991. izvjestilo jeda je od početka rata uništeno 236 neprijateljskih tenkova ioklopnih vozila, srušeno 8 neprijateljskih aviona, uništeno 5ili 6 topničkih baterija, 7 VBR-ova, 2 glavna zapovjedništvabrigade, te da je u borbama poginulo 5100 neprijateljskih

5

vojnika i paravojnika. Istog dana, 20. listopada 1991. uspio jeprvi humanitarni konvoj u kojem je iz vukovarske bolniceizvučeno 114 teško ranjenih ljudi, dok je još 200 ostalo ubolnici.12 Lord Carrington je 5.studenog 1991. otkazao plenarnusjednicu Mirovne konferencije iz razloga što je Srbija odbilaprijedlog za riješavanje jugoslavenske krize. Prihvaćen jeprijedlog primirja od strane Ministarskog vijeća EZ-a,predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana i federalnogsekretara obrane generala Kadijevića. Dogovoren je prekid vatrekoji na snagu stupa u 17:00 h, kada će JNA povući svoje trupeiz Hrvatske. Dogovor o povlačenju će biti održan u Zagrebuizmeđu predvstavnika JNA i hrvatskih dužnosnika, uz prisutstvočlanova promatračke misije EZ-a. Razlozi neuspjeha konferencijesu inzistiranje Srbije na promjeni uvjeta dogovorenih na raziniEurope i traženje većih prava za Srbe u Hrvatskoj, nego što jeSrbija spremna dati manjinama koje žive na njenom teritoriju.Predsjednik Srbije Slobodan Milošević je obrazloženjem da 'sviSrbi moraju živjeti u jednoj državi, nebitno je li toJugoslavija ili Velika Srbija' predložio promjenu vanjskihgranica Jugoslavije, što se kosi s principima na kojima jebazirana haška konferencija. Slom Mirovne konferencijerezultirao je ekonomskim sankcijama protiv Jugoslavije,posebice onih republika koje blokiraju napredak Mirovnekonferencije.13 Putem promatrača EZ-a ravnateljica vukovarskebolnice dr. Vesna Bosanac 4.studenog 1991. uputila je apelvodećim svjetskim državnicima da zaustave razaranje vukovarskebolnice i samog grada. Bolnica je meta JNA(unatoč crvenom križuu dvorištu i na krovu zgrade), u kojoj 300 ranjenika ne možedobiti potreban sanitetski materijal, lijekove i plazmu.14

PAD GRADA

Nakon 87 dana teških napada, obrana je grada Vukovara podvodstvom Mile Dedakovića – Jastreba i Branka Borkovića – MladogJastreba pala. Neprijatelj je u potpunosti ušao u razoreni

6

grad, grad koji je branilo 6 773 vojnika(od čega je 1803 bilo u204. vukovarskoj brigadi), sa 15 tenkova, 11 oklopnihtransportera, 84 topa, 1 VBR-om i 68 minobacača protiv sile JNAkoja je raspolagala sa 81884 vojnika, 1097 tenkova, 984oklopnih transportera, 1036 topova, 84 VBR-a, i 874 minobacača,omjer snaga je bio 1:14.15 Padom Bogdanovaca, postalo je jasnoda će neprijatelj ući u grad. Od 3 moguće opcije(predati se,ići u proboj i nastaviti se boriti) odlučeno je 17.studenog1991. da će se ići u proboj.16 Proboj kreće iz Štaba u 04:00sati. Skupina od 36 ljudi je nakon 24-satnog proboja stigla uVinkovce. Nakon izlaska zapovjedništva iz grada, branitelji icivili su postali svjesni situacije – moraju u proboj.17 U noćisa 17. na 18. studeni, počele su formacije grupa koje ćeizlaziti iz grada. Odlučeno je da će se ići noću, jer sumostovi prema Novom Vukovaru okupirani snajperima. 18

Vukovarski branitelji Matija Mandić, Pilip Karaula i ZdravkoKomšić odlučili su sazvati pregovore s predstavnicima JNA, uzprisutstvo MCK i novinari BBC-a i ITN-a. Odlučeno je da ćepredaja Mitnice biti 18.studenog i da će biti 2 kolone predaje– kolona civila i kolona branitelja. Popis obadviju kolonapredan je predstavnicima MCK-a. 19 Civili su, nakon pretresa,odvezeni u Adaševce, gdje su bili predstavnici MCK-a, ali iŠešelj, Arkan i kapetan Dragan. Na zahtjev promatrača, četnicisu udaljeni, ali JNA nije odustajala od plana da manipulacijomcivila ostvari još nekakav dobitak. U želji da konvoj stigne doNuštra, autobusi su vraćeni u Vukovar, gdje im se priključiokonvoj iz bolnice, koji se nakon nekog vremena odvojio i otišaou drugom pravcu. Konvoj s Mitnice stiže u Sremsku Mitrovicu, usportsku dvoranu gdje je već bilo oko stotinjak civila. Nakondolaska Srpskog crvenog krsta, nastavljaju prema Bijeljini gdjeje bio prekrcaj ranjenika, da bi u noći s 21. na 22. studeni1991. napokon stigli u Brčko gdje im je pružena prijateljskaruka. U Zagreb će stići 22. studenoga navečer, kada će njihovimmukama napokon biti kraj.20 Što se tiče predaje branitelja,izazvali su nevjericu kod neprijatelja. Nije bilo 'tisućacrnokošuljaša' o kojima su izvještavali srpski mediji. Ogorčenivojnici JNA i četnici psovali su tu šaku jada koja im jezadavala muke 3 mjeseca. Zarobljeni branitelji odvezeni su naOvčaru, gdje su noć proveli mirno.21 Iduće jutro dobili suhranu i piće i oko 10:00 krenuli autobusima prema SremskojMitrovici. 2 dana kasnije, dolazi do zarobljavanja civila ibranitelja koji se nalaze u zgradi Borovo Commercea i Obućari.

7

Zgrada je bombardirana, razneseni su nosivi stupovi, izbio jepožar i životi 1000 ljudi su bili ugroženi. Napravljena jeselekcija, odvojeni su muškarci od žena i ranjenici od ostatkakolone. Pretrpani autobusi krenuli su u smjeru Vere, prekoŽiva, Zrenjanina, Beograda i Pančeva u Stajićevo, gdje je bilopravo odredište za ljude iz Borovo Commercea.22 O sudbinizarobljenih Vukovaraca u Stajićevu, Nišu, Zrenjaninu i ostalimsrpskim koncentracijskim logorima bit će govora i kasnije. Kadagovorimo o vukovarskoj bolnici i ranjenicima unutar nje, trebanapomenuti jedan i jedini uspješni konvoj Liječnika bez granica19.listopada 1991. Konvoj je krenuo prema Vukovaru tjedan danakasnije, ali je zadržan od strane JNA u vukovarskoj vojarni,gdje je otuđen sav sanitetski materijal, lijekovi i plazma.Prazan konvoj kreće prema bolnici, gdje je ukrcano 112 najtežihranjenika. Konvoj kreće prema Zagrebu, putem koji je odredilaJNA van crta bojišnice. Na tom putu konvoj nailazi na nagaznuminu, pri čemu su stradale dvije medicinske sestre. Nakonuspješnog konvoja, predstavnici udruge su se ispričali i višenisu dolazili u pomoć Vukovaru.24 17.studenoga 1991. vrše sezadnje pripreme za evakuaciju. Dogovoreno je da će doći dvijeekipe MCK-a, 18.studenog u 08:00 sati. Nitko nije došao, ali jejavljeno da su promatrači zaustavljeni od strane JNA i da ćedoći. Istog dana ispred bolnice skuplja se veliki broj civila,koji su smješteni u prizemlje i na prvi kat.25 Evakuacija jeplanirana na način da se prvo evakuiraju ranjenici, žene idjeca(420 osoba) i 100 težih starijih bolesnika uz pratnjumedicinskog i pomoćnog osoblja. General Rašeta jamčio jesigurnost svih ljudi koji su se nalazili u krugu bolnice, te daće evakuacija od strane MCK-a biti provedena 20.studenogadogovorenim putem(Vukovar-Lužac-Bogdanovci-Zidine-Nuštar).19.studenoga 1991. u pratnji majora Šljivančanina pred bolnicudolazi predstavnik MCK-a Nicolas Borsinnger, te odlazi za polasata. Dr. Bosanac je iste večeri uhićena, odvezena u Negoslavcena ispitivanje i vraćena iduće jutro kako bi sazvala svemedicinsko osoblje u prostoriju gdje im je major Šljivančaninobznanio da bolnicu preuzimaju liječnici JNA.26 Nakonpreuzimanja bolnice, radi se selekcija. Žene i djeca odvedenisu u Velepromet, a muškarci u vojarnu. Iz vojarne, gdje jeizdvojen autobus muškaraca(kojima se ni danas ne zna trag)kreću za Ovčaru. Pred Ovčarom ih dočekuje dvored vojnika ičetnika koji ih batinama šalju u hangar. Nakon višesatnihmučenja i batinjanja, vukovarski ranjenici s Ovčare stavljeni

8

su u traktorske prikolice i odvedeni na svježe iskopanu jamuoko kilometar udaljenu od samog hangara. U noći s 21. na22.studeni 1991. 261 osoba je ubijena i gubi joj se svaki trag.Najmlađa žrtva je imala 16 godina, najstarija 72. Međuubijenima bila je i žena vukovarskog branitelja u 6.mjesecutrudnoće, vukovarski novinar Siniša Glavašević i francuskidragovoljac Jean Michel Nicolier. 27

Prognanici su dočekani u gradovima diljem Hrvatske, a tisućeljudi su odvedeni u Srbiju kao ratni zarobljenici. Tamo suraspoređeni u koncentracijske logore, od kojih su najpoznatijiStajićevo, Begejci, Niš, Sremska Mitrovica i Šid. LogorStajićevo nalazi se u Vojvodini, nedaleko Zrenjanina. Prijerata korišten je kao stočna staja, zatim je preuređen ukonentracijski logor. Kroz logor Stajićevo prošlo je 3000ljudi, nad kojima se vršila tortura i ispitivanja. Sanitarničvor i improvizirani ležajevi su uvedeni tek nakon dolaska MCK-a.28 Iz Stajićeva svi logoraši pamte princip držanja 'glavadolje, ruke na leđa', u kojem su provodili šetnje i ležanje nahladnom betonu.29 Nakon 22.12.1991. logor je zatvoren, alogoraši su premješteni u druge logore ili poslani na razmjenu.30 Prvi logor ovog tipa koji se otvorio je bio logor Begejci. Ulistopadu 1991. godine, prvi puta nakon drugog svjetskog ratapojavljuje se koncentracijski logor ovog tipa. Vlada RepublikeHrvatske je na najvažnije svijetske adrese poslala izjavesvjedoka o logoru Begejci, no intervencija nije bilo zbogstanja u Vukovaru. U logoru Begejci je u strogo kontroliranimuvijetima ubijeno 60 ljudi, te srbijanske vlasti, shvaćajući dabi im informacije koje su došle do stranih vlasti moglenanijeti štete, ruše logor Begejce i šalju zatvorenike u ostalelogore u Srbiji.31 Hrvatski branitelj, Dubravko Dujić – MladiDunja sjeća se dolaska MCK-a u logor u Nišu. Prvi su puta došlipred Božić i tu se JNA svim silama trudila da prikaže logore učim boljem svijetlu. U blagovaonici su postavili improviziranuknjižnicu i nekoliko garnitura šaha, no svjedok govori kako suzapravo htjeli sakriti 33 zarobljenika iz tzv. sobe ZNG, kojisu svakodnevno prolazili kroz torturu. Odlučujući spasiti svojesuborce, Mladi Dunja čeka slijedeći dolazak MCK-a da bi ukazaona nestali popis iz sobe ZNG.32 Objasnivši predstavnici MCK-akakva je situacija u logoru Niš, MCK odlučuje pronaći 33zarobljenika. U početku nisu uspijeli, ali trećim dolaskomuspjeli su ih popisati i to im je spasilo život.33 Prva većarazmjena zarobljenih Vukovaraca bila je na granici hrvatske i

9

BiH u Slavonskom Šamcu 10.prosinca 1991. Razmijenjen je 661Vukovarac odveden iz vukovarske bolnice za 123 vojnika ioficira JNA.34 Do srpnja 1992. razmijenjeno je 3048 vukovarskihzarobljenika, a zarobljeno je još 2314, dok se 13747 vodi kaonestali.35 Kraj patnji zatočenih Hrvata u srpskimkoncentracijskim logorima bila je velika razmjena kod Nemetina14.kolovoza 1991. Na cesti između Sarvaša i Nemetinarazmijenjeno je 726 boraca i civila za 215 osoba uglavnomsrpske nacionalnosti. Razmjena je trajala do 20 sati, arealizacija je dogovora u Budimpešti. Razmjenu je nadgledaoUNPROFOR, a 156 osoba srpske nacionalnosti odbilo je razmjenuodlučivši ostati u Hrvatskoj, znajući da će im se suditi.36

Kroz srpske logore prošlo je oko 30.000 zatočenika, od kojihoko 3.000 žena i 500 djece. Neki od logoraša bili su zatočenijedan dan, drugi tjedne ili mjesece i godine. Najmlađizatočenik bilo je dijete od šest godina, dok je najstarijembilo više od 90 godina. U logorima je ubijeno 300 zatočenika, aprocjenjuje se da je od trenutka zatočenja pa do ulaska u logorubijeno oko 2500 ljudi koji se i danas vode kao nestale.37

10

RAD MEĐUNARODNIH ORGANIZACIJA U VUKOVARU

Na poziv posebnog izaslanika UN-a Cyrusa Vancea, u Ženevi je24.studenog 1991. održan sastanak između srbijanskog ihrvatskog predsjednika i generala Kadijevića. Potpisan jesporazum o povlačenju JNA iz Hrvatske38, a Vijeće sigurnostiUN-a prihvatilo je Rezoluciju broj 721(rezolucija službenodopušta slanje mirovnih snaga kao pomoć pri riješavanjujugoslavenske krize) i počinje s pripremama za slanje snaga.39

Da bi mirovne snage stupile na tlo bivše Jugoslavije, potrebanje prekid vatre u Hrvatskoj i deblokiranje svih vojarni JNA uHrvatskoj.40 Nakon što su 1.siječnja 1992. Milošević iKadijević potpisali Vanceov plan rasporeda mirovnih snaga UN uHrvatskoj, u New Yorku je 3.siječnja 1992. odlučeno o UNPAzonama u Hrvatskoj. U demilitarizirana područja Hrvatskepredviđa se dolazak 10 000 plavih kaciga. Područja pod zaštitomUN-a(UNPA zone) su predviđene na području istočneSlavonije(Beli Manastir- dijelovi istočno od središta grada,Vukovar i pojedina sela u krajnje istočnom dijelu Vinkovaca),

11

zapadna Slavonija(Grubišno Polje, Daruvar, Pakrac, zapadnidijelovi Nove Gradiške i istočni dijelovi Novske), teKrajina(Kostajnica, Petrinja, Dvor na Uni, Glina, Virginmost,Vojnić, Slunj, Titova Korenica, Donji Lapac, Gračac, Obrovac,Benkovac i Knin), od kojih je svaka zona podijeljena na četirioperativna sektora – Sjever, Jug, Istok i Zapad. Glavna zadaća''plavih kaciga'' je zaštita stanovništva unutar UNPA zona.41 Uvili ''Zagorje'' 6.ožujka 1992. predsjednik Tuđman i Un-ovposebni izaslanik Cyrus Vance dogovorili su 15.travanj 1992.kao datum dolaska ''plavih kaciga'' u Hrvatsku.42 Dan ranije uNew Yorku imenovani su čelnici mirovnih snaga. Indijski generalSatish Nambiar imenovan je zapovjednikom mirovnih snaga,general Philippe Morillon njegovim zamjenikom, CedricThornberry imenovan je direktorom za civilna pitanja UNPROFOR-a, Kjell Johansen je postavljen zapovjednikom civilne policije,a glasnogovornikom mirovnih snaga je imenovan FrederickEckhard.43 Na područje istočne Slavonije snage UNPROFOR-araspoređene su 15.svibnja 1992. godine.44 Iako je dogovorenprekid vatre i demilitarizacija, snage JNA ne prestaju spucnjavom, posebice u Vinkovcima i okolici.45 Na sjednici u NewYorku 29.srpnja 1992. odlučeno je da će 46 hrvatskih graničnihprijelaza sa Srbijom i BiH preuzeti UNPROFOR.46

U listopadu 1992. dolazi do jedne od najuspješnijih akcijaUNPROFOR-a na području Vukovara. Dr. Clyde Snow, stručnjak zasudsku medicinu i član misije UN je 22.listopada obznaniopostojanje masovne grobnice žrtava izvansudskih smaknuća što sedogodila u studenome 1991. Prema izjavama svjedoka, masovnagrobnica nalazi se na području nedaleko Ovčare. Dolaskom nalokaciju grobnice, nisu pronađeni nikakvi dokazi o postojanjugrobnice. Međutim, kada se jedan član tima okrenuo prema šumikoja se nalazi nekoliko metara od same grobnice, u kori drvetaprimjetio je metak, što mu je potvrdilo da se na ovoj lokacijipucalo. PH analizom tla utvrđeno je da se na tom područjunalazi masovna grobnica u kojoj je sahranjeno dvjestotinjakljudi. Izvršena su pokusna iskapanja i pronađeno je nekolikokostura na kojima se vide prostrijelne rane. Na zahtjevposebnog izvjestitelja UN-a postavljena je danonoćna stražakako bi se osiguralo mjesto zločina do službene istrage sudskemedicine. Civilna policija UNPROFOR-a je istražila još desetakdojava o mogućim masovnim grobnicama na području Vukovara, teje otkriveno još pet ili šest mogućih grobnica(sportski stadionSloga, u blizini trgovine Kivi, Novo groblje u Vukovaru, zgrada

12

stare ciglane na Sajmištu i Geleševa Dol pokraj PetroveGore).47 U Zagrebu je 31.listopada 1992.godine najavljenaistraga o likvidacijama na Ovčari.48 Do početka 1993. UNRPOFORje zaustavio rat, ali nije oduzeo oružje odmetnicima i nijeosigurao povratak prognanicima, izjavio je za medije dr. FranjoTuđman. Čelnici UNPROFOR-a sukladni su s time da se njihovazadaća u potpunosti mora izvršiti i da su hrvatski zahtjeviglede toga opravdani.49 20.veljače 1993. Vijeće sigurnosti UN-adonijelo je Rezoluciju 807 kojom se produljuje mandat UNPROFOR-a do 31.ožujka i Mirovne snage dobivaju ovlast da koriste svopotrebno oružje, čime se osigurava sigurnost ''plavihkaciga''.50 Kako bi se poboljšao rad UNPROFOR-a, dr. FranjoTuđman 20.ožujka 1993. šalje glavnom tajniku UN-a BoutrosuGhaliju pismo u kojem ističe da se na području bivšeJugoslavije ne vodi građanski rat, već međunarodni oružanisukob, te da Hrvatska nije zadovoljna radom UNPROFOR-a. Ističekako bi buduće djelovanje UNPROFOR-a trebalo biti zasnovano naslijedećim načelima: 1) trenutni početak ponovne uspostavecivline hrvatske vlasti u tzv.ružičastim zonama; 2) potpuna itrenutna demilitarizacija područja pod zaštitom UN-a iuspostavljanje lokalnih policijskih snaga u skladu s općimnačelima Vanceovog plana; 3) potupuna primjena Rezolucije 769Vijeća sigurnosti(nalaže se čvrsta kontrola graničnih područjau Hrvatskoj od strane UNPROFOR-a tamo gdje se granice UNPA zonapoklapaju s međunarodno priznatim granicama Republike Hrvatske,bez kontrole nastavit će se agresija srpskih snaga); 4)dobrovoljni i bezuvjetni povratak svih izbjeglih i prognanihosoba njihovim domovima.51 Nakon usvajanja Rezolucije 81530.ožujka 1993., produljen je mandat UNPROFOR-u do 30.lipnja1993. Djelovat će pod poglavljem VII. Povelje UN-a i imatipotpunu slobodu kretanja za sve njegove misije.52 1.travnja1993. dr. Clyde Snow je putem masovnih medija objavio rezultateiskapanja na Ovčari. Ekshumirano je 200-250 tijela, čija ćeidentifikacija biti težak i dugotrajan posao, te je odlučeno dataj posao obavljaju strani stručnjaci. Ovime je otvoren put domeđunarodnog suđenja ratnim zločincima i upravo iz tog razlogaistog dana je Den Haag optužio Srbiju za genocid. Potvrđeno jeda su žrtve iz masovne grobnice Hrvati odvedeni iz bolnice zavrijeme okupacije grada koju je vodio major VeselinŠljivančanin. Grobnica na Ovčari je najstrašniji masovni zločinu Domovinskom ratu, na području Hrvatske i BiH.53

13

Nezadovoljni radom UN-a i nepoštivanjem rezolucija koje su samidonijeli, prognanici iz okupiranih dijelova Hrvatske su uZagrebu, Osijeku i Splitu održali prosvjede. Nakon saznanja dase UNPROFOR ogradio od Hrvatske u istočnoj Slavoniji i da štitesrpsku okupaciju54, nezadovoljni prognani Hrvati traže odlazakUNPROFOR-a s okupiranih područja. Predsjednik Tuđman je Ghalijuiznio prijedlog da se UNPROFOR podijeli na 3 dijela – zaHrvatsku, za BiH i za Makedoniju, a njihobo integrirano vojno,administrativno i logističko ustrojstvo bi trebalo biti podzapovijedništvom posebnog izaslanika glavnog tajnika i glavnogzapovjednika UN-a. Ghali ignorira zahtjeve Republike Hrvatskeza vraćanjem pod hrvatsku jurisdikciju ružičastih zona, terazoružavanjem i raspuštanjem srpskih paravojnih formacija. OdVijeća sigurnosti traži produljenje mandata na šest mjeseci itraži od sukobljenih strana u Hrvatskoj trenutni prekid vatre isuradnju s UNRPOFOR-om.55 6.siječnja 1994. Vukovar jeposjetila veleposlanica SAD-a Madeleine Albright. Zaprepaštenasituacijom koja ju je tamo zatekla, izjavila je kako će SADučiniti sve da zločinci budu kažnjeni, te da podržavajuRezoluciju 871. Prilikom posjeta, dočekana je burnom reakcijomtamošnjeg srpskog stanovništva koji su delegaciju gađalikamenjem i žestokim protestom. Za Ovčaru je rekla kako je bitnoda se ovaj simbol nehumanosti istraži.56 Nakon četiri mjesecanezadovoljstva radom UNPROFOR-a u Hrvatskoj, prognaniciodlučuju u potpunosti blokirati UNPROFOR. Blokada je počela30.lipnja 1994. i trajati će do 30.rujna kada bi u UN-u trebaobiti donešen novi mandat plavih kaciga. Blokade su postavljeneu istočnoj Slavoniji, ali i u ostalim UNPA zonama.57 Napetostioko UNPROFOR-a dovele su do izvanrednog zasjedanja Sabora16.srpnja 1994.godine na kojem je uvodnu riječ imao tadašnjiministar vanjskih poslova dr. Mate Granić. Do isteka tadašnjegmandata je ostalo dva mjeseca i u tom vremenu predsjednik ivlada RH trebaju odlučiti o daljem zadržavanju snaga UN-a nahrvatskom prostoru. Granić je pozvao prognanike da neobustavljaju rad UNPROFOR-a. Također je, zanemarujući pozitivnestrane djelovanja UNPROFOR-a, istaknuo kako se UNPROFOR nijepotrudio da se ijedan prognanik iz UNPA zona vrati u okupiranapodručja.58 Na sjednici Izvršnog odbora Zajednice prognanikaHrvatske s predsjednikom Vlade Nikicom Valentićem, dogovorenoje da će se 28.srpnja otvoriti 7 prijelaza za UNPROFOR, odkojih je za Vukovar važan Nuštar. Dogovoreno je da će se snageUNPROFOR-a iz UNPA zona u slobodne teritorije Republike

14

Hrvatske nesmetano kretati, ali uz potpunu kontrolu hrvatskepolicije. Time su ponovo aktualizirana pitanja povratkaprognanika u svoje domove.59 Nakon prestanka blokadi UNPROFOR-ovih punktova, u New Yorku je 30.rujna 1994. produžen mandatUNPROFOR-u na šest mjeseci.60 Tri godine nakon pada Vukovara,Hrvatskoj je napokon skinut moratorij na oružje i dopušteno jojje pravo na samoobranu 20.studenog 1994. Rezolucija 958donešena je po hitnom postupku, na zahtjev Predsjednika Tuđmanai uz odobrenje korištenja zračnog prostora za napade na srpskesnage koje su na okupiranim područjima RH angažirane za napadena sigurnosnu zonu u Bihaću.61 Kako UNPROFOR ni u svom zadnjemmandatu nije poduzeo ništa da se prognanici vrate svojimdomovima, u Zagrebu je 10.siječnja 1995. održan prosvjed ponazivom ''sto dana UNPROFOR-a''. Prosvjednici prognanicizahtjevaju odlazak UNPROFOR-a i potporu od vlasti RepublikeHrvatske, jer se dosad nijedan prognanik nije vratio i protivese novom mandatu UNPROFOR-a. Otkaz UNPROFOR-u, smatraju, neznači rat, već normalizaciju odnosa na okupiranim područjima imogućnost povratka i pregovora s pobunjenim Srbima. Upravo jetaj prosvjed bio povod da predsjednik dr. Franjo Tuđman doneseodluku o prestankui mandata UNPROFOR-a. Mandat ističe 31.ožujka1995., zbog neispunjavanja svoje zadaće, neprovedbe Vanceovogplana, ni ispunjavanja rezolucija Vijeća sigurnosti.62 Nakonodluke o raspuštanju UNPROFOR-a na okupiranim područjimaRepublike Hrvatske, vlasti su odlučile da će se okupiraniteritoriji vratiti pod hrvatsku vlast mirnom reintegracijom, ane vojnom silom.

U Zagrebu je 30.siječnja 1995. skupina Z4 predala predsjednikuRH dr. Franji Tuđmanu nacrt plana Z4. Plan Z4, pod nazivom''Nacrt sporazuma u Krajini, Slavoniji, Južnoj Baranji izapadnom Srijemu'' sadržava tri dijela: 1) Ustavni sporazum oKrajini; 2) Odredbe u svezi sa Slavonijom, južnom Baranjom,zapadnim Srijemom i drugim područjima; 3) Opće odredbe.Prijedlog plana odnosi se na treću fazu mirne reintegracijeUNPA područja u pravni sustav Republike Hrvatske. Slavonija,južna Baranja, zapadni Srijem i drugi krajevi bili bi podupravom Vlade RH, ali tijekom idućih pet godina tamo bileraspoređene snage UN-a, te ni RH ni Krajina ne bi smjelekrivično goniti bilo koju osobu zbog djela počinjenih tijekomrata u Hrvatskoj nakon 1.kolovoza 1990., osim za kršenjaŽenevske konvencije, ratne zločine, genocid ili zločine protivčovječnosti. Plan je ponuđen i krajiškim Srbima i Miloševiću,

15

što su oni odlučno odbili.63 6.ožujka plan Z4 odbila je iHrvatska,64 da bi 10.ožujka 1995.na sjednici u Kopenhagenu SADpredložila Hrvatskoj povlačenje UNPROFOR-a i dolazak UNFIC-a(United Nations Force in Croatia). Pet do šest tisuća vojnikaUNFIC-a bilo bi raspoređeno na granicama sa Srbijom i BiH,odnosno ''SRJ''. Oko 500 naoružanih promatrača bilo bi na 25-30graničnih prijelaza prema BiH i SRJ. Dolazak novih mirovnihsnaga potvrđuje poštivanje odluke RH da okupaciju svojihteritorija prekine mirnom reintegracijom, čime se ukida idaljnje postojanje UNPA zona.65 U Zagrebu je 16.ožujka 1995.Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman obznanio da od31.ožujka UNPA zone više ne postoje. Prijelazno razdoblje ćebiti teško jer snage izlaze iz UNPA zona i postavljaju se nagranice.66 Nakon vojno-redarstvenih operacija 'Bljesak' i'Oluja' kojima je oslobođen veći dio okupiranog hrvatskogteritorija, glavni tajnik UN-a Boutros Ghali, predložio jeVijeću sigurnosti UN-a povlačenje snaga UNCRO-a sa sjevernog,južnog i zapadnog sektora, dok će na istočnom, vukovarskompodručju ostati 2 bataljuna ispod 2500 vojnika. Mandat ostajenepromijenjen, a promatračke postaje UNCRO-a zauzete odhrvatske(14) i srpske(2) strane, čime je ograničena slobodakretanja UN-u.67 Nakon jamstva najvećij američkih dužnosnika daće se pitanje istočne Slavonije riješiti putem mirnereitegracije68, u Osijeku je 3.listopada 1995. održan sastanakpredstavnika hrvatske Vlade i pobunjenih Srba iz istočneBaranje. Pregovori o mirnoj reintegraciji hrvatskog Podunavljaodržani su uz prisutstvo američkog veleposlanika PeteraGalbraitha i supredsjedatelja Međunarodne konferencije o bivšojJugoslaviji Thorvalda Stoltenberga. Sporazum nije potpisan, alisu određena načela reintegracije i pobunjeni Srbi su prihvatiličinjenicu da su istočna Slavonija, Baranja i zapadni Srijemsastavni dio Republike Hrvatske.69 Konačno riješenje pitanjaistočne Slavonije doneseno je u Daytonu, 2.studenog 1995., kadasu srbijanski predsjednik Slobodan Milošević i hrvatskiPredsjednik dr. Franjo Tuđman potpisali deklaraciju o mirnomrješenju pitanja istočne Slavonije, Baranje i zapadnogSrijema.70 U Zagrebu je 13.studenog 1995.donesen temeljnisporazum o istočnoj Slavoniji, Baranji i zapadnom Srijemu, kojisadrži 14 točaka: 1) Postojat će prijelazno razdoblje od 12mjeseci, koje može biti produženo na još jedno razdoblje istogtrajanja, ako to zatraži jedna od strana; 2) Od Vijećasigurnosti UN-a traži se da uspostavi Prijelaznu upravu, koja

16

će upravljati tim područjem tijekom prijelaznog razdoblja, uinteresu svih osoba koje žive ili se vraćaju na ovo područje;3) Od Vijeća sigurnosti UN-a traži se da kroz prijelaznorazdoblje odobri razmještanje međunarodnih snaga koje biodržavale mir i sigurnost u području i inače pomagale uprovedbi ovog sporazuma. Područje će biti demilitarizirano uskladu s planom i procedurama međunarodnih snaga.Demilitarizacija će biti završena ne kasnije od 30 dana, anjome će biti obuhvaćene sve vojne snage, oružje i policija,koja će djelovati pod nadzorom ili u suglasnosti s Prijelaznomupravom; 4) Prijelazna uprava osigurat će mogućnost povratkaizbjeglica i prognanika u njihove domove. Sve osobe koje sunapustile područje, a ranije su imale prebivalište u Hrvatskoj,imat će ista prava kao i drugi stanovnici područja. Prijelaznauprava također će poduzeti potrebne korake za ponovnu uspostavunormalnog funkioniranja javnih službi u području bez odgode; 5)Prijelazna uprava pomoći će uspostavi i obuci privremenihpolicijskih snaga, izgradnji profesionalizma u policiji iuspostavi povjerenja među etičkim zajednicama; 6) U području ćena najvišim razinama biti poštivana međunarodno priznataljudska prava i temeljne slobode; 7) Sve osobe imaju pravoslobodno se vratiti u svoje mjesto prebivanja u području i unjima živjeti u uvjetima sigurnosti. Sve osobe koje sunapustile područje ili došle u njega, a ranije su imale stalnoprebivalište u Hrvatskoj, imaju pravo živjeti u području; 8)Sve osobe imat će pravo na povrat imovine koja im je oduzetanezakonitim postupcima ili koju su morale napustiti silom, tena pravednu naknadu za vlasništvo koje im ne može biti vraćeno;9) Pravo na povrat imovine, dobivanje naknade za imovinu kojane može biti vraćena, te za dobivanje pomoći u obnovi uništeneimovine biti će jednako dostupno svim osobama, bez obzira naetničku pripadnost; 10) Od zainteresiranih zemalja iorganizacija traži se da poduzmu odgovarajuće korake kako biunaprijedile ispunjavanje odredbi ovog sporazuma. Nakon istekaprijelaznog razdoblja i sukladno uspostavljenoj praksi,međunarodna zajednica vršit će nadzor i izvještavati opoštivanju ljudskih prava na duži rok; 11)Osim toga, odzainteresiranih zemalja i organizacija traži se da uspostavekomisiju, koja će biti ovlaštena za nadzor nad provedbomSporazuma, posebice njegovih odredbi o ljudskim i građanskimpravima, te ovlaštena da provodi istrage o svim navodima ikršenjima ovog sporazuma, te da daje preporuke; 12) Ne kasnije

17

od 30 dana prije isteka prijelaznog razdoblja, Prijelaznauprava organizirat će izbore za tijela lokalne vlasti,uključujući za općine, distrikte i županije, te pomoći dasrpska zajednica imenuje zajedničko Vijeće općina. Odmeđunarodnih organizacija i institucija, te od zainteresiranihdržava očekuje se da nadziru izbore; 13) Vlada RepublikeHrvatske surađivat će u potpunosti s Prijelaznom upravom imeđunarodnim snagama. Tijekom prijelaznog razdoblja hrvatska ćeVlada odobriti prisutnost međunarodnih promatrača uzdužmeđunarodnih granica područja, kako bi se olakšala slobodakretanja osobama preko postojećih graničnih prijelaza; 14) Ovajsporazum stupa na snagu nakon što Vijeće sigurnosti UN-a usvojirezoluciju koja će pozitivno odgovoriti na zahtjeve iz ovogsporazuma.71 23.studenog 1995. Vijeće sigurnosti UN-a donijeloje Rezoluciju broj 1023, kojom pozdravlja Temeljni sporazum,prima na znanje sve zahtjeve koji su u Sporazumu iznešeni iodlučuje aktivno sudjelovati u tijeku zbivanja.72 21.prosinca1995. Boutros Ghali, glavni tajnik UN-a imenovao je američkogpričuvnog generala Jacquesa Kleina upraviteljom Prijelazneuprave u istočnoj Slavoniji.73 U New Yorku je 15.siječnja 1995.(kada ističe mandat UN-a u Hrvatskoj) Vijeće sigurnosti UN-adonijelo dvije rezolucije: Rezoluciju 1037 o uspostavi UNTAES-a(United Nations Transitional Authority in Eastern Slavonia) iRezoluciju 1038 o privremenom produžetku promatračke misije naPrevlaci. UNTAES bi trebao osigurati uvjete za povratakizbjeglica i prognanika, a sastojat će se od vojnog i civilnogdijela. Vojni dio će djelovati prema Sedmom poglavlju PoveljeUN-a, a civilni dio će raditi na uspostavi privremenihpolicijskih snaga prema nacionalnoj strukturi stanovništva iz1991. Početno razdoblje UNTAES-a je 12 mjeseci, ali je mogućeproduljenje mandata za još toliko.74

U Den Haagu je 20.ožujka 1996. pokrenut dokazni postupak zazločin u Vukovaru. Mile Mrkšić, Veselin šljivančanin i MiroslavRadić(koji nisu prisustvovali dokaznom postupku) optuženi su za''operacije ubijanja'' desetine stanovništva grada (etničkočišćenje s elementima genocida), uništenje grada Vukovara(50%kuća uništeno je do temelja, a 40% je oštećenih), a posebice seu optužnici istaknula Ovčara, gdje je pogubljeno 300 ljudi dvadana nakon pada grada u okupatorske ruke, čiji su zapovjedniciupravo bili Šljivančanin, Mrkšić i Radić.75 3.travnja1996.izdana je međunarodna tjeralica za vukovarskom trojkom,koja ih tereti za kršenje ženevskih konvencija i kršenje zakona

18

ili običaja rata protiv čovječnosti.76 1.rujna 1996.stručnjaciMeđunarodnog suda za ratne zločine počinjene na području bivšeJugoslavije i Liječnici bez granica počeli su ekshumacijužrtava iz masovne grobnice na Ovčari. Iskapanja će trajatinekoliko tjedana, snimanje iskapanja dozvoljeno je jedinonezavisnoj britanskoj televiziji, a iskapanju će nazočiti dvahrvatska promatrača.76 Iskapanja su završena 7.listopada, a 200ekshumiranih tijela prevezeno je u Zagreb gdje će se obavitiautopsija i identifikacija.77 Do ožujka 1996.iz masovnegrobnice na Ovčari identificirano je 60 tijela, od kojih jepronađeno tijelo nestalog novinara hrvatskog radio VukovaraSiniše Glavaševića.78

U Vukovaru je 24.svibnja 1997.konstituirajućom sjednicomŽupanijske skupštine Vukovarsko-srijemske županije nakon šestgodina ta županija ponovno cjelovita. Na lokalnim izborimapobijedio je HDZ,a 30.svibnja konstituirano je Gradskovijeće.80 U Zagrebu se od 4.lipnja 1996.izdaju potvrde zapovratak izbjeglica i prognanika u istočnu Slavoniju. 143 ljudise može vratiti u svoje kuće, koje je UNHCR proglasiouseljivima, a 45000 ljudi koji su poslali zahtjev za obnovomčekaju mogućnost povratka.81 Povijesni trenutak za Vukovar jebio dolazak Vlaka mira na željezničku stanicu Vukovar. Vlakmira je simbolično sačinjavalo 21 vagon(koliko Hrvatska imažupanija), u kojem je doputovao predsjednik dr. Franjo Tuđman upratnji brojnih hrvatskih dužnosnika i uzvanika, predstavnicimasvih županija, članovima diplomatskog zbora i novinarima. UVukovaru je Vlak mira svečano dočekan od mnoštva Hrvata izčitave Hrvatske, predstavnika svih nacionalnih manjina ipredstavnika UNTAES-a. Predsjednik Tuđman pozvao je okupljeninarod na praštanje, ''jer pobjednik koji ne zna praštati sijeklice novih zala, a hrvatski narod to ne želi, niti je želioovdje u Vukovaru.'' Dolaskom Vlaka mira u Vukovar postalo jekristalno jasno čitavom svijetu, a posebice hrvatskim Srbima dase Republika Hrvatska zauvijek vratila na svoje istočnegranice, na obale Dunava.82 Na Brijunima je 12.kolovoza 1997.Predsjednik dr. Franjo Tuđman u oproštajni posjet primiodosadašnjeg voditelja UNTAES-a generala Jacquesa Kleina, kojije istaknuo kako je sada potrebno da UNTAES omogući preuzimanjelokalne vlasti legalno izabranim predstavnicima. Novi voditeljPrijelazne uprave u istočnoj Slavoniji je školovani diplomatWilliam Walker.83 U New Yorku je Vijeće sigurnosti UN-a

19

19.prosinca 1997.prihvatilo Nacrt rezolucije kojom se okončavamisija UNTAES-a u hrvatskom Podunavlju. U odredbenom dijelu,Vijeće sigurnosti propisuje da UNATES odlazi 15.siječnja 1998.i da od tog trena Republika Hrvatska snosi punu odgovornost zastanje na području i od nje se očekuje primjena najvišihstandarda ljudskih prava i poduzimanje svih mjera zaštitepučanstva, bez obzira na entitet. Vijeće sigurnosti uspostaviloje skupinu za potporu od 180 međunarodnih policajaca, zajednokratno razdoblje da nastavi promatrati rad hrvatskepolicije na tom području,u jednokratnom razdoblju od devetmjeseci. U dogovorenom terminu, 15.siječnja 1998. međunarodnazajednica i formalno je predala područje hrvatskog PodunavljaRepublici Hrvatskoj. Time je završena mirna reintegracijahrvatskog Podunavlja, a Hrvatska je iz rata izašla kaopobjednik. Međutim, reintegracijom nisu riješeni svi problemi.Do 1998. više od 70000 ljudi još čeka povratak u svojerazrušene domove, od kojih se neki ni dan danas nisu vratili.

20

SAŽETAK I ZAKLJUČAK

Djelovanje međunarodnih organizacija na ovom području imapozitivne i negativne strane, tako da možemo reći da je todvosjekli mač. Zahvaljujući njima, mnogi životi hrvatskihzatočenika u srpskim koncentracijskim logorima su spašeni ivraćeni kućama u velikoj razmjeni kod Nemetina 1992. Da nijebilo UNPROFOR-a masovna grobnica na Ovčari, ali i mnoge druge,možda nikada ne bi bile pronađene, jer su srpske vlasti, nakonsaznanja o postojanju grobnica, planirale premijestiti tijelana druge lokacije. Također, pitanje je bi li krivci ikada bilikažnjeni, pošto su u Srbiji bili odlikovani najvećim vojnimodličjima i počastima. Pod nadležnosti UNPROFOR-a nalazila sunaftna polja u okolici Đeletovaca, mada to nije pomoglo uilegalnom iskapanju nafte i odvozu u Srbiju. Na područjeistočne Slavonije poslan je ruski bataljun, koji seneprijateljski ponašao prema žrtvi, a agresoru dopuštaoiskapanja nafti, štitio ih i okretao cijevi prema Hrvatskoj. Danije bilo međunarodnih organizacija, pitanje je čiji biteritorij danas bila istočna Slavonija. No, je li uistinutrebalo toliko vremena da se istočna Slavonija, zapadni Srijemi Baranja vrate pod vlast Republike Hrvatske? Je li se to mogloučiniti ranije? Ili na neki drugi način?

U rujnu 1995. u Ured predsjednika dolaze tri generala HV-a -Zvonimir Červenko, Pavao Miljavac i Davor Domazet. PredsjednikuFranji Tuđmanu nose najtajniji dokument u zemlji pod nazivom

21

“Vatrene kočije”. Riječ je o planu vojnog osvajanja Baranje iistočne Slavonije. Predsjednik Tuđman tu će operacijupreimenovati u ''Vukovarska golubica.'' Planovi za vojnuoperaciju u Glavnom stožeru počeli su se izrađivati odmah nakonzavršetka operacije Oluja. Za zapovjednike akcije na terenuodređeni su generali Pavao Miljavac i Vinko Vrbanac. Najveći suproblem bila minirana područja u Baranji i kanali kojima suispresijecana. Topničkom vatrom željelo se razminirati pravcekretanja pješaštva. Plan je bio u roku od 24 sata izbiti nagranicu sa Srbijom i da u roku od tri dana završe sve vojneakcije. Početne pripreme su obavljene, trebalo je krenuti premaVukovaru, kada je predsjednik Tuđman obustavio vojnu akciju,odlučivši riješiti pitanje istočen Slavonije, Baranje izapadnog Srijem putem pregovora.84 Zbog čega nije dopuštena ovavojna akcija? Osobno mislim da bi se time izbjegli problemikoji su danas aktualni u Vukovaru, a potežu se još od 1991.Tako bi se u kraćem vremenu i ranije omogućilo izbjeglicama iprognanicima ono što su htjeli i zbog čega su protestirali natrgovima najvećih hrvatskih gradova protiv UNPROFOR-a –povratak u rodni grad. Ali ono najbitnije je izvršeno. Vukovarje vraćen pod hrvatski teritorij, na vodotornju se vijehrvatska zastava, a većina Vukovaraca se vratila u svoj rodnigrad. A na pitanje ''gdje su ostali nestali Vukovarci?''okrenut ćemo glavu i reći – to nitko ne zna.

.

22

FUSNOTE I POPIS LITERATURE

1 Skupina autora 1, 1998, 472 Skupina autora 1, 1998, 493 Skupina autora 1, 1998, 554 Skupina autora 1, 1998, 745 Skupina autora 1, 1998, 756 Skupina autora 1, 1998, 767 Skupina autora 1, 1998, 838 Skupina autora 1, 1998, 909 Skupina autora 1, 1998, 9210 Skupina autora 1, 1998, 10111 Skupina autora 1, 1998, 10512 Skupina autora 1, 1998, 10513 Skupina autora 1, 1998, 11014 Skupina autora 1, 1998, 11115 Dedaković, 1997, 30116 Dedaković, 1997, 30317 Dedaković, 1997, 30418 Dedaković, 1997, 30519 Dedaković, 1997, 30620 Dedaković, 1997, 30821 Dedaković, 1997, 30822 Dedaković, 1997, 31123 Dedaković, 1997, 31524 Skupina autora 2, 2007, 11525 Skupina autora 2, 2007, 20326 Skupina autora 3, 1995, 27

23

27 Ostali izvori 1, 10.epizoda28 Rehak, 2000, 6929 Rehak, 2000, 7330 Rehak, 2000, 7231 Dedaković, 1997, 31532 Dedaković, 1997, 31533 Dedaković, 1997, 31634 Skupina autora 1, 1998, 12035 Skupina autora 1, 1998, 17936 Skupina autora 1, 1998, 19037 Ostali izvori 238 Skupina autora 1, 1998, 11439 Skupina autora 1, 1998, 11640 Skupina autora 1, 1998, 12141 Skupina autora 1, 1998, 12642 Skupina autora 1, 1998, 14443 Skupina autora 1, 1998, 14544 Runtić, 1997, 2145 Runtić, 1997, 2146 Skupina autora 1, 1998, 14747 Skupina autora 1, 1998, 21148 Skupina autora 1, 1998, 21349 Skupina autora 1, 1998, 23650 Skupina autora 1, 1998, 24051 Skupina autora 1, 1998, 25252 Skupina autora 1, 1998, 25653 Skupina autora 1, 1998, 25754 Skupina autora 1, 1998, 301

24

55 Skupina autora 1, 1998, 30656 Skupina autora 1, 1998, 33757 Skupina autora 1, 1998, 28658 Skupina autora 1, 1998, 39159 Skupina autora 1, 1998, 39460 Skupina autora 1, 1998, 41361 Skupina autora 1, 1998, 42662 Skupina autora 1, 1998, 44264 Skupina autora 1, 1998, 44864 Skupina autora 1, 1998, 45865 Skupina autora 1, 1998, 45966 Skupina autora 1, 1998, 46167 Skupina autora 1, 1998, 51368 Skupina autora 1, 1998, 52569 Skupina autora 1, 1998, 52670 Skupina autora 1, 1998, 53571 Skupina autora 1, 1998, 53972 Skupina autora 1, 1998, 54173 Skupina autora 1, 1998, 54974 Skupina autora 1, 1998, 55275 Skupina autora 1, 1998, 55676 Skupina autora 1, 1998, 55977 Skupina autora 1, 1998, 56878 Skupina autora 1, 1998, 57079 Skupina autora 1, 1998, 58080 Skupina autora 1, 1998, 58581 Skupina autora 1, 1998, 58782 Skupina autora 1, 1998, 586

25

83 Skupina autora 1, 1998, 59084 Ostali izvori 3

Literatura:

1.Skupine autora:

1) Skupina autora, 1998, Kronologija rata, Zagreb, Hrvatskiinformativni centar

2) Skupina autora, 2007, Vukovarska bolnica 1991., Vukovar, Općabolnica Vukovar i Udruga hrvatskih liječnika dragovoljaca1900.-1991.

3) Skupina autora, 1995, Gdje su naši najmiliji?, Zagreb,Udruženje Vukovarske majke i Poglavarstvo grada Vukovara

2. Runtić, Davor, 1997, Vrijeme modrih kaciga, Vinkovci, Vinkovačkejeseni, Hrvatski informativni centar, FWT

3. Rehak, Danijel, 2002, Putevima pakla kroz srpske koncentracijske logore u 21. stoljeće, Zagreb, HDLSKL

4. Dedaković, Mile, 1997, Bitka za Vukovar, Cerna, Tiskara ''Pauk''

5. Ostali izvori:

1) Dominik Susmel i Roman Majetić, 2011, Bitka za Vukovar, ONERO d.o.o. za HRT

2) www.vijesti.hr, pristupljeno 21.01.2014.

3) www.jutarnji.hr, pristupljeno 22.01.2014.

26