BalkanDownload.org

Sadržaj

Naslovnica

Sanbogo vaI.

II.

III.

IV.

V.

Oautoru

Oprevodiocu

Bilješke

2

ErwinMortierSanbo govaprevelasnizozemskogRomanaPerečinec

Fraktura

3

Thispro jecthasbeenfundedwithsupportfromtheEuropeanCommission.Thispublicationreflectstheviewsonlyoftheauthor,and

theCommissioncannotbeheldresponsibleforanyusewhichmaybemadeoftheinformationcontainedtherein.

Pro jektjerealiziranuzpotporuEuropskekomisije.Ovaknjigaodražavaisključivoauto rovestavove,aKo misijaseodriče

odgovornostizasveuporabeinformacijakojesuunjojsadržane.

NaslovizvornikaGodensla ap,DeBezigeBij,Amsterdam©2008ErwinMortier

©zahrvatskoizdanjeFraktura,20x5.©zaprijevodRomanaPerečineciFraktura,2015.

Svapravapridržana.Nijedandiooveknjigenesmijesereproduciratiubilokojemoblikubezprethodnogdopuštenjanakladnika.

ISBN978-953-266-609-0(tvrdiuvez)ISBN978-953-266-613-7(mekiuvez)

CIPzapisdostu panuračunalnomkataloguNacionalneisveučilišneknjižniceuZagrebupodbro jem897257(tvrdiuvez)i897317(mekiuvez)

4

I.

5

Erwin Mortier

UVIJEKBIHZADRHTALApredčinompočetka.Predprvomriječju,prvimdodirom.Ne-mirkadavaljaobliko vatiprvurečenicu,nakonprveidrugu.Nemir,uzbuđenje,kaodapovlačišpokrovispodkojegaležitijelo:usnuloilimrtvo.Tujeičežnjailineispu-njenisandaolovkupreku jemuplugitekispisanilistopetpreoremubjelinuravnokroz retke, brazdu za brazdom.Onda bih se osvrnula na snježnobijelu oranicu, naostatkekojelemešprevrćegore:zahrđa lekante,komadićebodljikavežice,krhotinekostiju,rešetkeskreveta,zaostalubombu,vjenčaniprsten.

Rado bih da mogu sići u pod zemlje naših povijesti, da se na konopimamoguspustitiunjiho vatamnaoknainasvjetlostilampegledatikakopromičeslojposloj.Sveštojetlopohranilo: temelje,stupoveograda,korijenjestabala, tanjurezajuhu,vojničkešljemove,skeleteživo tinjailju diuzaustavljenomkaosu,vrtlogskamenjenuzemljinukorukojinasjepro gutao.

Nazvala bih to knjigom krhotina, kostura i mrvica, drvoreda i mrtvaca u po-drumskomotvoru,iopijanjazadugim,dugimstolom.Knjigommuljatakođer,poste-ljice-bezobličnogmulja,mo čvareimatriksa.

Svijetusamzahvalnajerjošuvijekpoznajeokvirezaprozoreivrata,plinte,gredeiutjehuduhana,crnekaveimuškihbedara,nevišeodtoga.Jednogadanapostanešprestardasebeizsatausatno sišugrob,dauvežama,nauglovimaulicailitrgo vimamumljašdiesirae,zato likeliko vekojisusevećodavnaoljuštilistebe,raspadnutiumo čvaruukoju ti tonunožniprsti.Kadostariš,okosebevišenevidiš ljude,negopokretneruševine.Uvijekizno vamrtvipronalazestražnjeulazeilikuhinjskeprozoredasekroznjihuvu kuunutra idamlađemesoustrašesvojimavetinjskimtrza jima.Čovjekjerupazapro puh.Imamosjećanjadabismomogliukrotitimrtve,takodane-po mični vise u našim neuronima poput fetusa zadavljenih vlastitom pupča nomvrpcom.Sklapamimprsteizatvaramoči,aakoponekadustanuispodsvogpokro va,znamdatoenzimiilikiselinetrza junjihovetetive.Njihovopravouskrsnućeodvijasenegdjedrug dje.

Doksamjošbilamlada, takvefantazijeuvijeksuizazivale ljutnjumojemajkeakosambilatolikonesmotrenadajojihispričam.Osjećalajesvetopoštovanjepredgra-

6

San bogova

nicamaibarijerama.Do pustitimaštidaserazmašepredstavljalojeznaklakomislenenaravi.Odsvegaštoživimoguučinitimrtvimanjojjebiloapsolutnoneoprostivodaihsepustigo voriti,jermrtvisenemoguobranitiodonogaštoimstavljamouusta.NovčićkojisustariGrcisvojimumrlimastavljalipodjezik,kaovo zarinuzalađarakojićeihprevestinadruguobaluStiksa,unjenimjeočimaimaodrugusvrhu:bilojetomitozašutnju.Akobimrtvirazvezali jezik,odmahbisezagrcnuli.Oninemajupravoglasa,reklaje,stogaimnitkonesmijebitiglasno govornik.

Sumnjamuto,jošuvijek.Sveštoživiidišetjeranojefundamentalnominercijom,asveštojemrtvodržisvojepropalemogućnostipostojanjazatvoreneusebipoputprešućenesramo te.

Imalabivišeodstogo dina,daježiva.Nebibilamnogostarijaodmene,kojasetru-dimništajojnestavljatiuusta,ninovčić.Uostalom,nemislimvišečestonasmrt.Onadovoljnočestomislinamene.Svakogajutranakonpra njazubaprelazimjezi-kompozubalu,ponosnaštojošuvijekimamsvezube,inavlasti tommesunabrajiciočitavamcerekmrtvačkeglave.Tojedo voljnozamementomori.

Imanoćikadsanimenepo putsuviškaguraizsvo jedubine,svedokseneprobu -dimodhlad noće,dekeneprivučemksebiinezapitamsezbogčegamiseslikakojapo nekadmožebitistaravišedesetljećanamećetakojasnodasezbognjeprobudim.Nikadatonijeništadramatično.Možebitiprizornekesobe,krajolika,pogledneko-gakoga sampoznavala ili nekinevažandogađaj -poputonognedjeljnog jutra,naproljetni dan četrdesetih go dina, kad čekajući ručak sa svo jom kćeri stojim ispredprozo raudnevnomboravku.Gledamovan,vrtispredkućeicestupokrivenebijelimtočkicama.Vjetarihspitomihkestenovanadrugojobalirijekeprenosiprekovodeivrtiumalimtornadimaiznadcestekaodasniježi.Tišinanaulicamatogajutra,bli je-do svjetlo, nedjeljna klonu lost,miris juhe i telećeg pečenja, imoja kći koja kaže:“Mislilasamdaćesvakogadanakišiti.”

Iliopetstojimnaplaži,naprostranojplažizaoseke,ublizinijenasip,naprvojje-senskojhladnoći,jedanodonihdanakadauzavjetrinimo žešskupitiposljed njetrač-ke topline. Izvela sam muža i brata, ili oni mene, da udahnemo svježi zrak, daudahnemoneštodrugoosimmirisabolnice.Onisto jeizmeđubaraka,uzavjetrini,nasuncu,šalokovrata,kapanaglavi,okonjihsvjetlucasrebrno-bijelipijesak.Unaletudo brograspoloženjanakošuljepidžamezakvačilisusvojemedaljeisadjedandru-go medajuvatru jersamimdo nijelacigarete. Izgledajublijedo ikrhkona tomne-umoljivomsvjetlu,frontalnomrujanskomsvjetlu.Samoimseobrazicrvene,vatre-no.

Prizor bi predstavljao nešto dovršeno, zauvijek bi ostao zatvoren u sebi, dame

7

Erwin Mortier

mojmuž,moj bu dući, kroz prstemoga brata, koji rukom zaklanja plamen šibice,odjed nomnijepogledaoravnouoči:raspoloženo,obješenjački,oštro-veseljeuko -jemod mahprepoznajem inteligenciju.Moj brat za to vrijeme intenzivnopromatramogamuža.Neproučavatolikonjegovprofilkolikosečinidagaupijapogledom.Odjednommipostajejasnodasmobilizaljub ljeniuistogčovjeka.

Kad se okrenem, ne vidim svoju sobu, svoj naslonjač, svoje noge zamotane udeku,nidasku snalivperom ipapiromukrilu, negoplažu, širokuplažuzaoseke;vjetarkojišibavoduubaricamašto ihstvarajuplimaioseka,bijelu tankugranicuvalova,sivozelenutekućinu,podnožjeoblaka,prazninukojameljubaznoprivlačiksebi.

“Anđeovremenavećmepoveo sa so bom”,kažemRachidi, njegovateljici, dokmiujutropomažedaustanem.Kažemtodajenasmijem.“Znašvaljdazaanđelavreme-na?Mo gaobibitianđeoosveteilianđeopobjede.AlionjeianđeosnaiDürero va‘Melankolija’.”

“Da,gospo đoHelena.Vašisuanđelikomplicirani.”Drago mi je što se smije, što se uvijek smije. Svakoga jutra vedro dolazi,

uspravljameukrevetuipopravljajastu keizamojihleđa.Kruhminerežebrižnonasitnekomadićekaoharpijakojajeponekadmijenjaikojaostajesjeditinarubukre-vetadokdoručkujem,čujnootpu hujućiodnestrpljenjaprijenegoštoustanedanapu-nikadu i pripremi ručnike - telegrafijanjezinanestrpljenja samnom imojomsta-rošću.

DragomijeištoRachidaštedimojetijelodokmeoslobađaspavaćice,štopreda-no i rutinski izvlačikostimojihruku izrukava i lakokolikoje tomogućesvakod-nevnoporađamojuglavu izuskogotvorapotkošulje,dokmeonadruga,stupsoli,svakiputuspijevamu čitimojimvlastitimudovima.Pritišćemenagrudikaomari-onetui teglipopoduuku paonicudameposjednenaškoljku.Dokizmenekaplje,onaprotresaposteljinu,podižežaluzine ipoteževješaliceuormarukaodapljačkablagoRima.Saču vajnas,bože,najezdeNormana.

“ZoveseChristine”,kažeRachidaipremdadjelujezabrinuto,smijese.

Većinaslikakojameposjećujeupo lusnustaraje,alijasnapo putfatamorgane.Nika-danisuposveublaženejezikom,kojije,doksmomladi,unašemduhutekvrloplitkoizlo kaoko ritamišljenja.Najčišće slikeone sukojeutjelovlju jupitanjakoja sumezaokupljalaumojimranimgodinamaikojimasesada,kaodabisekrugjednommo-gaozatvoriti,opetbavim.

Nemogu ihdo istanazvati sjećanjima, jer ihnedozivam,onamepreplavlju ju -

8

San bogova

osimakosenaravsjećanjanemijenjasgodinama.Ponekadseupolusnučinidajekamogdisanjausobiokomenebudiakustikuizprošlosti.Opetmeokru žujuprosto rijekojesuziddozidabilenagomilaneukulisamazaborava.Crepoviseurezujuuro go-ve krova tvo reći kožu od kamene krljušti. Cigla se vraća u stari vez. Podmojimpotplatimapo doviiznovazadobivajusvo jučvrstoću,svakimšupljimodjekomko ra-ka hod nici i pro lazi prepoznaju svoje svodove i niše. Začuđena, gotovo zbunjena,stu pamutepokretnekripte,kaoizgub ljenaušpiljipunojslikarijakojeoživljujunadrhtu ravomsvjetlusvijeće.

Doksamjošbilamlada,htjelasamznatiodakledolazivrijeme,jelionotvar,po -putvodeilietera,kojumožešuhvatitiičuvati,iliiscijeditiizsržistvari,kaoštobimojamajkaulipnjustavljalagrozdoveribizaugazudaiscijedisokizvoća.Takođersam željela znati zbog čega sam ja bila ja, a ne netko drugi, na nekom drugomemjestu, u nekomdru gomvremenu, ili baš u istomvremenu, i na istimmjestima -netko tkoživimojživot, smojomobitelji imo jimškolskimprijateljicama,ali tkoipaknijeja.

“Ondabisamojsebibilasestrailibrat”,reklajemojamajkaod sječno.Njojjesvebilojasno.Aopet,iunjezinuživotuvrijemejesigurnopostajalosvemanjehomoge-no kako je starjela, s danimakoji su se račvali poput grana i udvostručivali svojunutrinu;minuteukojimasezbijajutisu ćepričaiistotolikoraspletailiotvo renihkra-jeva. Bila bi potrebna stoljeća ili nekoliko fakulteta kako bi se mogli razumjetirazgovo riizmeđumojemajkeimenedoksambiladijete,kakobiseotkrilesveni-janseisporednaznačenjakojisuunjimavibrirali,pretpostavkekojesuseskrivaleizariječi,onoštosmoprešu ćivaleilismatraledasepo drazumijeva,isvetepovršnebitnosti,neizgovorenistrah,briga,ogorčenosti,zaštone,ljubav-kojisupo putslije-pihputnikaputovaliuutrobiriječikojesmosidobacivaletijekomposla.

Dugosamsepitalazaštojesazdanaodtakomalomaterijekadameposjećujeusno-vima,zaštojesamonjenglastakoizravaniblizu.“Škare,Helena!”viče,izdaljinekojazvučidugačkoiuskopoputpodzemnogprolaza.Nasuprottomemojotac,doksjedizadoručkom,zasto lomkojiuglavnomprepoznajemkaoonajunašojkućizaljetni odmor, smiro ljubivim svjetlom vedrog jutra na prozoru erkera iza njego vihleđa,možebitigotovoopipljivoprisutan.

Jošjed nomtočiusvojušalicudovrhailičitanovinepolegnutepokrajtanjura.Nazidovimaodrazisunčevasvjetlapomičufreskeoduzbibanevode.

Nepo dižućipogled,obraćamise.Zarazlikuodmojemajkeonizgovaracijelere-čenice,aligovoriprebrzo,ilipretiho,iliodvećnerazgo vijetno,ilijepočeoupotreb-ljavatijezikkojizvučislavenski,smno goprotisnutogzrakaizmeđujezikainepca.Mogučutidagradinapetost,pravistanke,završavarečenicetakobrižnodasamgo-

9

Erwin Mortier

to vo lju bo morna zato što tako tečno barata neizrecivim. Kad bi šu tio, ili mi do-metnuorazgo vijetnebu dalaštine,moždabihseprobudilamanjepotresena.

Mogugavidjetiunjegovojpu noćipredamnom,sasvimkarakternimcrtamaina-vikama,njegovimtiko vima,šarmom,kaodazemljaizsvihsvojihslojevaiizdanakamaterijuodkojejesazdanpozivanaredinjegaopetpredamnomslaže,zadoruč-komilidoko ljenauvalovima,zaljeto vanjanamoru,prijemnogovremena.Ču jemondašnjuglazbu splaže, ženskeglasove,dječjuvrisku,po vikeuličnihprodavača ifrktanje ko nja koji vuku kupališnu ko čiju sve do pred valove - a tu je intenzivnahladnoća koja iz toga zvučno ga krajolika prska oko mojih goljenica, oštar okusmorskevode,anjegovarukaspuštaseprekomogtrbuhaigrabime,ublizinunjego-vatijela.

Morskavoda isparava iz tkaninenjegovakupaćegakostima,ostavljajući jegru -bomod soli, oslobađa njegov tjelesnimiris, oštar i zagušljiv istovremeno.Ako seprilju bimuznjegovprsnikoš,izvandohvatamorskogpovjetarca,sglavomnanjego -vu ramenu i rukom na njego vim rebrima, mogu posve utonuti u njegov miris, umalu,privatnuatmosferukojameobavija.Mirišemnjegovukožu, znojnukosunavratu, njegovo spolovilo, akadaga ču jemkakoudiše, njegovo tijelopostaje rezo -nantnakutijauko jojživotodjekujekaonigdjedrug dje-zatoštojeonon,ajasamja.

Imalju dičijepostojanjeutjelovlju jego tovočistitonili,bo ljerečeno,učijemsepostojanju životmože uglazbiti sa so nornošću Stradivarija, životi koji obuhvaćajumisterijbivanjačovjekom,atusuionidrugi,kojinikadanećestvoritivišeodpro-dornogpištanjadjetetabezsluhananajjeftinijojblok-flauti.MojotacnijebioStradi-vari, ali ni blok-flauta. Sve češće pomišljam da bi se otkrio još nepročitani uni-verzumakobihbujicunjegovihmonologamoglanaselitistaccato rječnikomsvojemajke,njegovenerazgovijetnepričenepovezanimkamenčićimanjezinajezika.

U majčinim očima to bi vjerojatno bilo jed nako najgo rem prijestupu. U ti-nejdžerskimgo dinamazbogmojihzapitkivanjazvalamero đenompjesnikinjom,alitonijebiokompliment.Smatralosenormalnimdadjecapostavljajupitanja,spo ma-loapsurd nimjezikomslikanakojiselakogledakaonapoetičan.Djecasigurnojošuvijek imaju tu spo sobnost, noumo jimmladimgodinamaodrasli sumislili da suod govoričvrstopostavljeni,dasujednakočvrstikaoinjihovsvijet.Omalojetogavaljalorazmišljati.Stvarisubileonoštosubile.Dječjapitanjasmatralosenesvaki-dašnjima ili, u najbo lju ruku, zabavnima zato što su se odgovori činili tako jed -nostavnima.

Inačemislimdasamvišenegoodpjesni kinjeusebiimalaneštoodnedužnefilo-zofkinje ili, jednakomo guće, odmale teologinje.Majkame redovito proglašavala

10

San bogova

prirodnimtalentomuovojilionojdisciplinikadbismatralanužnimdameismijeisobjemanožicamavratinazemlju,kaoštodobremajkečinekadazaprijetiopasnostidaćenjihovočedopretjerati.Svojunajvećuporuguupravilujerezerviralazapjesni-ke.Nazivalaihjelažnimatletima.TimesenesvjesnootkrivalakaosrodnicaPlato na,ko jemusupjesnicitakođerbilisumnjivi,nomojojjemajcinedostajalaPlatonovaza-vist.Vidjelamekakopišem i čitam, idržalada seu tomene smijem izgubiti.Aliipaksamtoučinila.

Onabi,nesumnjivo,skeptičnopodiglaobrvudamesadačujekakogo vorimdabo-žanskasupstancajošnijeupotpunostinestalaizdjeteta.

“Kakvogro tesknoveličanje same sebe,Helena”, uzdahnulabi, a ja joj ništanestavljamuusta.Dovoljnočestočulasamjedatoponavlja,nedižućipogledsodjećekojujekrpala,čimesmotijekomrataispu njavaledugezimskevečeri.

Umeđuvremenu,jasamstarijaodnjekadajeumrla.Sbo govimajojjesadaza-jed ničkotodasto jiizvanvremena-ijošuvijekvjerujemdasamupravuštosetičebo žanskogu djeci i dječjegu bogovima.Postojanje i jednih i drugih imakaraktersnovite igre jer nemaju pojma o smrti. Njihova je okrutnost lepršava, njihovanježnostbru talna.Akosebeskrajnostmrtvihstopisneusiljenošćudjeteta,dobijesezastrašu jućebožanstvo.

Utomtrenutkuonabi,avidjelasamjevišeputadatočini,nagloodložilaonoštokrpa.Objemabirukamarazderalapohabanišavnekogodjevnogpredmeta ilibiseslu čajnoubolana jed nuodsvojih igala.Ondabiustala izsnopasvjetla lampepodko jombi uvijek obavljala po sao, u kuhinji bi isprala krvavi prst i zapalila plamenispodčajnikadapripremičaj.Stojećipokrajsu dopera,grdilabimedasamobrb ljamglu posti,no jošmisevjerojatnijimčinidabišutjela.Uvrijeđenu tišinusmatrala jenajbo ljomreplikomnanekamudrovanja.

Zastvarikojesuprekoračivaleneposrednoopipljivopokazivala jemalostrplje-nja.Zanjusambilapjesnikinjazatoštosupjesniciunjenimočimalebdjeli.

“To je točno”, rekla sam joj poslije. “Ali s glavom nadolje.”Vjeru jem da samtakomislila,iakosamtovjero jatnonalicumjestaistreslaizrukavakakobihjojodu-zelaposljednjuriječ.Polakosamučilauškolipobune.

Njenajeporugaslu žilavišemcilju.Htjelamegurnutiusvakodnevnostriječi,mojsvijet misli ugu rati u debelu zimsku odjeću. Dosad nu, ali neuništivu, prije sveganepro močivu.Mojojsumajcipromišljanjaiodjevnipredmetibilijednoteisto:mo -rajubitiuvjerljivi,dokmeniništanijebilodraženegocijelaonaletargičnaposlije-pod nevalu njativisećimbabilonskimvrto vimauraskopčanojspavaćici,ponosnanasvojapro pu palazaob ljenja,uspinjatiseziguratimaknjiga.Predalabihsekadencini-

11

Erwin Mortier

jemogagovorakojiseširioiznjihovihhrbata,Stiksurečenica,ukojemsuovdje-on-dje,poputko madadrvetailiutopljenika,plutaleriječiislikekojesamviše-manjera-zumjela,po redsvegaostalog,štonijebilovišeodsjenovitihmrljautamnomtoku.

Jošuvijekmislimdaknjige,baškaoibogoviidjeca,boraveulimbupostojanja,udimenzijiukojojposljedicemoguvoditidouzroka,a jučerašnjidanpomaljase izsutrašnjega.Tamojenemogućedonositiko načnesudove;tkozaslužujenebo,atkopakao.Svesetujošmorado goditi,isvejevećprošlo,atojeesencijaRaja.

Kaodijeteknjigesamčaksmatrala svo jevrsnimmrtvacima izapravo to jošuvijekmislim.Onajtkopišeorganiziraseansuprizivanjavlastitogduha.Istanepokretnostod likovalajeknjigeiuko čeneudo vebližnjihnasamrtnojpostelji.Imalesu,dodu še,višenotausvompje vu,alisetakođerči niloda,baškaoimrtvi,čeznuzaži vimdu-homkakobizapjevale.

Voljelasamonoanonimno,postumnošto jesvakaknjiganosilausebi.Njihovenaslo veinatpisesmatralasamneoprostivimpodčinjavanjemtaštini,ilisvo jevrsnomisprikomzaodlučnostskojomtenekapričamožeobuzeti.Toštopisaczbogčitateljastavljasvojeimenanjuizgledalomijegotovojednakoapsurdnimkaoidatenapad -neosobakojatiprvouljudnopredasvojuposjetnicu.Najradijebihstihhrbatabilaizgreblaimenaipo deralanaslovnicuizknjižnogblo ka.Čaksamhtjelaićijošdaljeisveknjigeoslo boditinjihovastatičnogpo retkanapolicamakućnebiblioteke,takodaimsmještajnađemnegdjedrugdje,udrugimso bama,uvrtu,izmeđugredašupe,upo dru mima,kaodasuuskrsnajajailibožičnipokloni,bezimene,neizrecivoranjive,sudbinaimjeurukamanalaznika.

Nikadasenisammoglaoslo bodititogneispunjenogsna,svesamjačevjerovalaunjega.Knjigebisetrebaleokupljatinauglo vimaulicapoputpodivljalihpasa.Treba-lebispavatinaslaganenaulazimautrgovineispodperineodkartona,kaoprosjacibez mnogo nade u milostinju. Trebale bi kisnuti na klu pama u parko vima ili sepovlačitipopodu tramvaja,daonoga tko ihpo digneoduševe ilimudosade,dagaostaveravnodušnimilito likoiritirajudananjihpoželinapisatiod govor,kojićeondatakođerbezimenletjetisvijetom.Negdjećetaknjiganarušitired,smiritinemir,zale-ditiosmijeh,sjetitisebu dućnostiilipredvidjetiprošlost,ne odgovorno,nagoviještenotekšumomlisto va-jedinihanđelaukojedoneklevjerujem.

Moždajemajčinonerazumijevanjezamojapitanjaproizlaziloizod bojnostipre-maonomeštojezvalaneoprostivomprivremenošću.Bilajevećikatoliknegoštojezasebemislila.Kolikagodnevjernicabila,bo žanskojevećbilouglavljenounjezinumišljenju,poputčepaukadi.Bogjebionasipkojisuljudipodiglikakobiizbjeglifatalnisusretsbezdanomvlastitihčežnji.Akosečepizvučeilinapravirupaunasi-pu,svećeiscu riti.Odavnajevećnemogupitatizaobjašnjenja,aliznamdasenebi

12

San bogova

lako obeshrabrila. “Ne možemo samo otezati i otezati”, glasila je njena omiljenaizreka.“Mo ramonaposao.Akokokošnenosi jaja, završit ćeu loncu!”Voljela jeuskličnikeičujnoihjeizgovarala.Stajalisunazavršecimanjenihrečenicapoputču -varasplatnenimmačem:dovdeinedalje.

Odazivam se njezinu ratnom pokliču, mada nevoljko. Čovjek nikada neće bitiviše od gru be verzije sebe, nabačene skice na listu papira koji se svakog trenutkamožezgužvati.Zaštodasezabrinjavamzbogto čakanakrajevimarečenica,mjestazarezailiuskličnika-ičemurazgraničavatiprostorije;sobe,stanove,rupeodmeta-ka, kratere? Prije ili poslije iščeprkat ću zlatnike iz hladnih ustamrtvaca,mineralvremenabezvremena,ibeskrajni,kaodajošuvijekžive,njihovićeseglasovizaori-ti.

“Vrijemejevelikadušasvihstvari”,zapisalasamkadmijebilookočetrnaestgo dina- riječ pu bertetlija tada još zapravo nije postojala. “Ono ispuni pluća zrakom i neizdahnenikada.”Nisamsigurnadatosmatramtakobombastičnimkaoštobizacijelomojamajkasmatraladajemoglačitatimojenajintimnijezapise,alisada,go to vosto -ljećeposlije,ču jemneprestanoudisanjevremenajasnijenegoprije,većsamnapolarasplinu tauzrakukojišumikroznjegovebronhe-udahkojitrajesvjetlosnimgodi-nama, koji se probija kroz kaverne kalcija i kosti.Možda jemoguće, netom prijenegoštoposvenestanem,sagledatisamoposto janjekaodasamrazdvojenaodnjega.

Zamišljamdabihživot,nesamosvojilivaš,negoživotkaotakav,moglavidjetikakoležiudubiniispodmo jihnogu:kakosevrtloži,meandrira.Sto tinutisu ćaGrandCanyonakojisemeđusob noisprepleću;prostranotkanjebrzaca,barica,bazenasoliivo dopadakakosvjetlu caubeskonačnojnoći.

Moždabihmoglači tatiuzorkekoji sestvarajuu tomrazgranatomtoku,motivekojiserazvijajuunjemuiopetrastapaju,potpunostkojuonusebinosiiuzaludnostljud skogavremenakojetoneunjemu.Kaodamijedopušteno,netomprijenegoštonestanemuzabo ravu,danatrenu taknosimBožjenaočale.Moglabihprisvo jitineštoodfatalizmasko jimpredNjimnekiglodavackojisebraniodsmrtonosnogzmijskogzagrljajautjelovlju jeistutakvukozmičkutragedijukaoipadTroje-iliobratno:istubanalnost.

Čovjekzapravonesmijemislitiutakvimdimenzijama,znamto.Životnijepred-stavanislika,kojasemožepro matratiizvana,aja,iskrenogovoreći,nikadanebihstavila ni slova na papir da sam takvo što doista mislila, no, uostalom, nemojteumišljatidačitatezbogdrugihrazloga.

Dosadbimojamajkavećodavnaizgubilastrpljenje.“Patetično”,smiju ljilabiseod-mahu ju ćiglavom.Uku hinjibi sinatočila čaj i samagapo pila,ne shvaćajućikoji

13

Erwin Mortier

samjojtrijumfdopustila.Nijevažno.Mrtvaje.Dokustajesastolca,njeniseobrisirastvarajunasvjetlulampe,asnjenimobrisi-

maisoba.

“Životjejednostavan”,jednommijerekla.“Zanjegaminetrebajufineriječi.Onjepranje suda. Čovjek zaprlja tanjure, opere ih, obriše, pospremi, opet ih izvadi izormara,zaprljaih,opere,obriše,pospremiiopetizvadiizormara,ajednogdanasvitanjuriispadnutiizruku.”

Šutjelaje,spustilapoglediotpilagutljajčaja.Tadanisamimalaodgovor.Onajebilarođenapjesnikinja.

14

San bogova

PRIMJEĆUJEMDARACHIDAVOLIdo ljeribati ibrisatipodovedokjaovdjegoreradim,daizmeđunasnastajeneizgovorenosestrinstvokadaurukečvrstoprimidržakčetke.Htjelabihjed nakopo datnovo ditiprstimaolovkupopapirukaoštoonačinikrpompopločicama-blagopovlačenjeumirujemeizaglađu jemojerečenice.

Samoštoona ispireprljavštinuiuklanja tragove.Dokja teturavimkorakompi -jancastvarammrljenapapiru,svojuekstazuodtinte,onazasobomostavljastvariunjihovu golom posto janju. Iznosi na vidjelo blaženi mongoloidni osmijeh svi jeta,iscereni,odvodeblistavizennijemihobjekata,čijaimenaotpuhujepoputpljeve.Ajamislim:nikadanećumoćisveštopostoji isto takoneobuzdanoušutkatiu riječi,velikanoćbo ljajeoddesettisu ćamjeseci.

“Jestelineštorekli,gospođoHelena?Jestelizvali,trebatelišto?”Onanezviždinahodniku,kaoštočinionadruga,onajmenhir,nakonštomepo -

putvrećekostijupljasnenaškoljku,unadidaćemisemjehurbržeisprazniti.Rachidapripremačajipunitermosicu.Provjeravatrebajulisemojanalivperana-

pu nitiistojeliniskisto lićidovoljnoblizunaslonjaču.Tućemeubrzoostavitidokseokopodnevanevratidapodgrijejelo.

“Imi imamoanđele”,kažedokmičešljakosu i čini sedaviševidimojukosunegomene.Četkamojetankepramenoveuvisnezadržavajućipoglednafaciscere-kommumije, kojame svakoga jutra u kupaoničkomogledalu ismijavamojim po -žutjelimzubima.Tajskelet,štojenajsmješnije,idaljeskrivapožududjevojkeipripogledunaperačepro zoraugondoliispredstakalajošuvijekpogledavanjihovome-đu nožjekaošiparicalizaljku.

“Isteanđelekaoivi.Gabrijel”,kažeona.“Onjeivašanđeo,zarne?”Uređujeminokte,gle dauladicuto aletnogstolićakojenaušni cepristajuuzmoju

blu zu.Nepadajojteškosvakogadanastrašilupoputmeneobjesitiokovrataneko li-kokaratasmiješnogdostojanstva-zarazlikuod“svojekolegice”.Tabimedebelarospijavjerojatnonajradijeugu šilameđusvojimcicama.

“Christine”,smijese.“ZoveseChristine.”“Onanijeanđeo”,kažem.“Tijesi.Alibezkrila.”

15

Erwin Mortier

“Gazdamineda.Previšeperja.Objesimihuormarićprijeposla,gospo đoHele-na.”

Dragomiještosesmije,štomevodiodkrevetadonaslonjačakaodamepratinaples,štosvojeprstesmijempo lo žitiunjeneisvojastopalasmijemstavitinamjestogdjejeonastavilasvoja.

Opreznomespuštaufo telju.Pitamejelidovoljnoblizuprozoru.Podižeminogenatabure.Sto palamiomatado datnomdekom.Jelimiudobno.Trebamlidodatnijastukizakriža.“Nalilasamčajutermosicu,gospođoHelena.Hoćeteliprvonovine?”Kadod mahnemglavom,stavljamidaskuzapisanjeukriloikažedaunalivperi-

maimadovoljnotinte.Iakomepitajelimihladno,jošdokpostavljapitanje,čučnekrajmene.Trljami

vrho veprstijusvedoknezabride.Dragomiještotorazu mije,to likorazumijedamenezasipapovlasticamazakojeprvomorampreklinjati,teštonjezinekretnjeigrima-senesričupredamnomtisućusporednihznačenjariječiparazit.Kadostariš,samodsebepočnešračunatiunanogramimaimikrometrima.Lju baznostmjeriškaozlatnuprašinunaminijaturnimvagama,anajmanjezrnopijeskautjelovlju jenajgrubljepo -niženje.

Onaustaje.Zadovoljnomepogleda.“PremaNjemuoniustaju,kaoiDuh,ujednomdanukojiimaveličinupedesetti-

su ćagodina.”“Štokažete,gospo đoHelena?”“Ništa,dijete.Neštootvojimanđelima...”

Onaseuvijekpobrinedadodatninotesbudepripravan,daštorjeđemoramustajatiprijepodneva.Nikadaneuzdišekadupitam:“Možešlimidonijeticrvenubilježnicu,a zelenu stavi,mo lim te, natragnapolicu.”Ona senikadanećeprezrivo smijuljitipo put druge, one polugo rile, koja mi navečer s podmuklom grimasom istrgne bi-lježnicuizutrnulihruku,listovebrzopropuštakrozprsteizluradosesmijuljećiod -mahu jeglavom.Ondabudempripravnananeznamkojepo redupitanje,neznamkojuporeduzajedljivuopasku-zarimamto likotajnidaihsvemo ramzapisatiprijenegoštopođemBoguna istinu, ismije libilježnicenanajvišimpolicamastavitiuku tije,samoskupljajuprašinu,anikadaihnećupo novočitati.

16

San bogova

SamoRachidikažem:“Kadaumrem,ponesiihsasobomipodijeli.Pazidaonojdrugojnedospijuuruke,onabiihsamoodnijelausmeće,lešinarka.Budešliihpo-dijelila, reci:mo žete ihpročitati inemorate,ako ihnećetečitati,predajte ihdalje.Nemojgo vorititkosam,touopćenijevažno.Kunemsesvo jimperomionimeštomianđelidiktiraju.”

Uvijek djeluje zadovoljno, djetinje zadovoljno, kada ispunim jednuod bilježnica ikada jemože staviti na policu.Kada je zamolimdami donese nekoliko starih bi-lježnica-kažem:“Uzmionesnajvišepolice,straga,onesastrganimuvezom”-prvoih prebriše su hom krpom, stavi ih na dvije podjednake hrpe na dasku i otvo rimiprvu.

Tada ponekad na trenutak pokraj moje fotelje, s rukama na struku pregače i skrpomzaprašinuuruci,možepogledatidaskuisurubilježnicu,po žutjelelisto veimojruko pismladkaorosa,kaodabacapogledukolijevkuilisarkofag,sasažalje-njemilinježnošćukoječuvamozamrtvaceinovorođenčad.

“Sjećatelisejošdastesvetonapisali,gospo đoHelena?”pitamevedro,uvijekvedro.Ponekadsečinikaodasekrozmojekrhke,go to voprozirnekostiobraćadje-tetu sa širo kim slamnatim šeširom i dugačkimvrpcamanaovratnikukoje skakućepreko fuga između ploča nogostupa dok drži očevu ruku - igra koju sam samaizmisliladaiznašihšetnjiotjeramjednoličnost.

Od mahujemglavom.Nečitamsepono vo.Nikada.Bašnikada.Otvarambilježnicedaustanovimjesamlivećdovoljnoizumrlautimrecima,za-

mu ćenakaoitinubojelješnjakakojajesgodinamaizblijedjela,tejesamlipostupnopostaladovoljnostranadasamusebepočnemsmatratinečitljivom,svedenanaurezekojevišepromatramnegoličitam,kaoštoseproučavajupotezikistomkakvogslika-ra.

Pratimkadencusvogrukopisaiuslovimatražimskamenjenu,budalastupu tenostdjevojkekakvomsamnekoćmo ralabiti,derištekojenapraguadolescencije svojepisanjepriteže jednakočvrstokao i tankekožnateuzicekojimavežečizme-kakomeso riječi gura u riblje kosti korzeta rečenične konstrukcije sve dok joj tijelo nebudepunoožiljaka,aonanebudevapilazaoslobađanjem.Strastflagelantaislo bo-do umnika jed nako su neutažive. Udarac bičem i lju bavni ugriz u jednakoj mjeriozljeđujuiviđaju.Anitko,kažemRachidi,nitkonemožeumaćisvemogućembogugramatike.

Onaod lazineod mahujućiprezirnoglavom,anđeo.Znakada joj seobraćamzbog

17

Erwin Mortier

nje same,akadagovorimnjojneosobno, što jezamenedru ga riječzanašudušu.Dragomiještopredosjećakadametrebaostavitisamu,štomeostavljaspavatikadamido nosijuhuiličajizateknemeudrijemežu.Tadaostavljanalivperoumojojruci,ali laganonataknečepdasevrhnesuši.Iliobrišenaočalekojesumiiskliznu le izrukuirastvorenihručkiostavljaihnadasci.

Moždasitadauzmevremenadabaciduljipoglednamojeizljeveiškrabotine,ka-ligrafijumojeopijenostiilimojeljutnje,zapisaneuvrijemedokjemojakćijošbilado jenče i zahtijevala svemoje vrijeme, isisavalamoj život,moju egzistenciju - tebrzinuibijesnozadovoljstvoskojimasamunoćnihpolasatamoglaistotakogruboprskatitintuizperakaoštosufontanemlijekaiskakaleizmojihbradavicačimbisetoderišteinajmanjepo maknuloukolijevci.

“Rachida,masirajmistopala”,molimje.“Hoćešli?Pritišćimipalcimatabanedamojalijenakrvopetpoteče.Imašnježneruke,nježneiod lučne.Znašdatoneželimtražitionudrugu,onameuvijekostaviparaliziranu,izmučenijunegoštojesam.”

Dragomi jezbogprirod nogponosakojimzrači.Kadakleknepokraj tabureanako jemumipočivajunoge,neodajenikakopodčinjavanje,nikakvuskrivenuoho lostkojaupravilutvorikiselisokpo kornosti.Suverenapažnjaširiseiznjenihprstijupomo jim goljenicama, ristovima, nožnim prstima. Ponekad držeći ru kama mojegležnjevepodignepogled,kojimiklizneprekolisto vaibedara,prekozdjelice,trbu-ha igru di.Tadamemožepogledati sgotovo ljubavnomkoncentracijomuočima ičinisekaodasmeneskidagodine.Njenpogledjestpogledžene.Miserazumijemo.Podpogledomžene svakimuškaracpostaje dječačić s puškomza igru.Njihova jelju bavdjetinja.

Ponekadvidimdagledabilježnicukojamipo čivaukrilu,kaoispisansmokvinlist.Sramežljivi smiješak tadana trenutakprođenjenim licem,moždazato što jemoježvrljotine nenamjerno podsjećaju na stidne dlačice, kakve bi nacrtalo dijete kadabismooddjecetakvoštotražili,kaoštotražimo:

nacrtajmisunce,kuću,stablo,vojnika,konja.

Čimminakrilostavidaskuzapisanjeiotvoribilježnicu,umenisebudiodu ševlje-njedjetetakojevidikakoseizormaravadikutijaskredomilivodenimbo jama.Istaeufo rijaiočekivanje,istoozbiljnozadovoljstvoskojimdijete,dokmuizmeđupo lu-

18

San bogova

otvorenihusanaizviru jevrhjezika,povlačilinije,preoblikujestvari,ponavljatisuć-ljećimastari ritual lovcakojinazidušpiljeprizivaduhsvoje lo vine.Kaodamisetadasvijetudvara: ispišime,udvostručime.Istražislojevemojeatmosfere,slojevetla,omo tače imojubolesnumemoriju, i sve tegradacije izmeđubiti ine-bitikojesamočovjek,najizo pačenijaodsvihživotinjakojesuispuzaleizmo jihsluzi,možeostvariti.

Akobiseonazapitalazbogčeganikadanijednubilježnicunisamdo dalaknjigamabibliotekeususjed nojsobi,doksuknjigejošstajaleunjoj,vjerojatnobihodgo vori-la:čovjekmoračekatidokneumrekakobiseodrekaosvojihzapisa.Alitobibilalaž,ilibaremizgovor.Onajtkopišepod mukaoje.Poredvremenazahtijevaprostor.Mjesto gdje se na miru možeš potajice veseliti, to je ono što onaj koji piše želiizdupsti, prostor za poslije.Budite dakle dosljedni, po mislim tad, i čekajte dokneumrete.

Naposljetkusamseriješilasvihsvojihknjiga.Ostvarilasamsvojdječjisanipodije-lila cijelu svo jubiblioteku,naveliko.Neznamgdje su sad sve teknjige.Sačuvalasamsamobilježnice.IShakespearejesmioostati,zbogosjećajadužnosti.BaškaoiAugustin,zbogsvo jeneprobojnesumnje,jakozabavno.TakođerJogazapseineko-likosličnihnaslova:knjigekojejemojmužnekadadonosiosputovanjailikojesumipokloniliprijateljizatoštosu,baškaoion,znalidasamludazabesmislenomli-teratu rom.Vo limneis crpnuenergijusko jomnetkodesetljećimaskupljamaterijaldabinakrajukaoživotnitestamentostavioKratkupo vijestkorzeta.Jasetomeneru-gam.Svakomenjegoverib ljekosti.

Rječnikesamtako đerzadržala.Nedabih,kaouherbariju,unjimazateklaisušenozadovoljstvokojesammoglaosjetitikaodjevojčica,kadasusenjihovistupcipredmo jimočimapro tezalikaodajeriječobarutanama.Snjihovihsampolicakralamu-nicijuzapaljbukojusamosulaposvijetu.Sadčitamrječnikezatoštosusvremenompostalijediniro manikojejošvolim.

Svakodnevnoupijemnekolikostranica,štojemojnačinčitanjabrevijara.Naglasmumljamonoštočitam, redo veriječiunjihovuporetkuodAdoZkojinijekadaruljepšatinjihovuglu puslu čajnost.Riječporiječ,okozazub.

Prelazim prstom preko natuknica na papiru. Svaka riječ od zvanja poput po zivaupo moć,spapiragrčevitosehvatapoputrukeutopljenika,ividimriječi,drugerije-či,mraveodriječi,vojnikeodriječi,kojipriskačuupo moćtojriječinaumoru,po du-pirujesvojimkopljima,dobacu jujojko nopzaspašavanje,izvlačejenakopnoizbi-jajuseokonjepoputpretorijanskestraže.

19

Erwin Mortier

Jutarnjapro zivkazadefiniciju.Pozdravzastavi.Azalejaiazimut.Metežznačenjaizbijapodmojimprstima.

Go dinama nisam mogla slu šati što lju di govore. Čula sam da govore, ali nisammogla slu šati. Sve je zvu čalo jed nako beznačajno, ljupko i lepršavo poput pjesmepticapjevicauožujkukadzatopli.Nisamsemoglanatjeratidagovorim,brbljam,niurestoranimaniukafićimaukojesmozalazili,mojbrat,mojmuž,jaidrugi.Po to-nu labihugužvu.Puštalabihžamordamezapljuskuje.Gledalasamnaokolo.Upija-la lustere, du hanskidim,baršunaste zastore, palmeubakrenimposudama,damskešešireštokimaju,ko no barespripasanimpregačamairutinuskojomsunasto loveslagalipriborza jelo iliod no sili tanjure, rezalipečenke,otvaraliboce,koreografijamanira.Ipomislilasam:nalikujemonapticeselice.Nakonvelikogpreletapreživjelistresajuprašinuskrilaicvrkućumelodijeolakšanja.

Kadasamugo dinamanakonrataprviputčitalaProusta,gotovosamosjetilabo loveutrbuhu.Nisamčulavrijeme,velikomrtvovrijemekakošumikroznjegoverečenice- njegove rečenice Lo ire, rečenice Mississippi, njegov gramatički tok Konga nisintaktičkudeltuNila,bremenitusedimentom.

Čulasamzavijanjeambu lantnihkola,ko tačebolničkihkrevetakakoposkakujuponeravnimpločicama,užurbanekorakebolničara,zveckanjeskalpelaikirurškihkliješta,sno poveklju čevanapojasevimabolničarki,pištanjesterilizato ra,do zivanjeiotegnu tejaukeunajvećojpoljskojbolniciliterature,gdjevelikiizlje-

čiteljnaoperacijskomstoluobavijakostipokosnicom,upraznineuštrcavapulsirajućukrvavocrvenusrž,izmeđuzglobovauguravahrskavicu,mišićepovezujestetivama,prekrivaihvenamaiarterijama,crijevagurautrbušnušupljinu,jetrupostavljaiznadželuca

20

San bogova

nanjojmodeliramasno ću,ivezivnotkivo,slo jevekože;dermu,epidermu,epitelsestro,stavitetrepavicenakapak,pincetom.Dugonisammoglastavitisu visloslo vonapapir,bijesnakakvasambila,veliko

nadu renodijetestisnutihusanaicrvenoulicupunoprijekorabuljiusvijetunadidaćepobuditijednakokretenskiučinakkaoion.Svedoknisamuvidjeladajepisanjejedininačindasvijetuuzvratimšutnjom.Zarsvakigovorsadržidubokiprijezir?

Nemojgledatitakozabrinu to,Rachida.Stvarnosamjošprizdravojpameti.Razgo-varajsamnomnafrancuskom.Vo limtvojfrancuski,poprimaokertonovedokgovo -riš,dokjefrancuskimojemajkezvučaopoputkeramike,niprigušenonipuno.

Sveboljepodnosimkadapo nekadneočekivanoču jemnjezinglasiliiznenada,ubljesku,vidimslikunje,kakvajebila,okosvojetridesetpete.Zaustavljenitrenu takkadabi senedjeljomposvedotjerala za šetnjuparkom iprijenego štobi izašla izkuće, bo gato ukrašena krznom, perimana šeširu i sa sunco branom, na trenutak bizastaladoljeuhod nikuipogledompitalaocajelitakouredu.

Vjeru jemdasamteksadkadravidjeti raskoš toga,blistanje jutarnjegsvjetlanamramo ruupredvorju,neizrecivofineteksturesvihmaterijalako jimaseženakojajebilamojamajkaodijevala,urešavala,oboru žavala.

Iščekivanjenanjezinulicukaodasežedaljeodprilikezatjedniizlazak,kaodaseodjed nomosjećaoslobo đenommojepo rugeimojeljutnje,jerdugosamjesmatralasažaljenjavrijed nimutjelovljenjemmalograđanskogstrahaodživota,kojese jedvarazliko valoodfosila,zatojerbisepovremenokretalo-alisada,sada,sada...Kadasesadovdjeiznenadaprikažeisvojeobraze,zastrtesivo-bijelimvelomnajednomodljetnih šešira, prilju bi uz obrazeTetice, očevemlađe sestre, i ispruži svo je ruke, sprstimaukačkanimrukavicamaširokihočica,narastanku,togaljeta,prijego dišnjegod mo rakodnašerod bineusjevernojFrancuskoj...

Kadajesesadiznenadasjetim,nasvjetlubojesepijekojepoželjezničkompero-nupropuštastaklenikrovčijesusepločezamutileodčađeiprašine,gdjeloko moti-vaizsvojihzglo bovaizbacu jeoblakepareišištanje,anosačiunoseputnekošareiko ferekojibinaspratilipoputrijekeaso cijacijasvakiputkadabismokrenulinaput,mojbratijaneg djemeđunjima,svedeninaprtljagukojanesmijezaostati...

21

Erwin Mortier

Fiksiramlijeuovimslogovimailitoriječi,kojenikadanisusamonaše,uvelikojgužvi stvarioslobađaju jed nomjesto, točnoopisanuprazninu,uko jojona,ovdje isada,pro nalazisvo jeboravište?

22

San bogova

GDJEBIJOŠINAČEMOGLABITI?Nijednoodmjestanakojimasamproveladjetinjstvovišeneposto ji.Nemoramumišljatidaopetosjećamškripanjemrvljivezemljepodno gama,najed nomodseoskihputovaokonjenerodnekuće,okruženihsvijetložutimstrništimatekpokošenogječmaispodplavognebaizkojegjesjećanjeprosijalosvenečisto će,nidačujembub njanjetučenaoštećenomstaklukolodvorskedvoranekadasmosemojbratEdgarijanakonmnogogodinaopetvratilikućiusvojgrad-ču jemtokadgodzaželim.Nekisuseputnicisklonilikadjeizbilaoluja,alibratmeprimiozarukuirekao,neobičnolirskizanjegovunarav:“TosuNikinakrila.”

Svakogaljetaišlismonjenojobitelji.Ni sambilaposebnoslabekonstitucijekaodije-te, bila samčakprilično robusna, baš kao imoj brat, ali živjeli smou gradu, podindustrijskimdimom.Nijemogloškoditi,smatralajemajka,nekolikomjesecijačatinazdravomzrakunjezinarod nogakrajatikuzgranicusfrancuskestrane,gdjebiseljetiiznadhorizontanazapaduzadržavaoti pičniazurnebaiznadmora.Moglasamgadugopromatrati,ispredprozo rasvojesobenanajvišemkatukuće,kojusuuna ro-duzvaliKosidvo rac.

Kućajezastalaizmeđudvanačinastanovanja,izmeđukoristiiraskoši,kaodajezapela u kompliciranoj metamorfozi seljačke kuće u ladanje. Ali ekscentrič nakombinacijastambenogdijela,sasvojomnapolapropalomgrandioznošćupilastraikanelira, teških frontona iznad prozora, i mnogo starijih i jednostavnijih štala ištagljevakojisugaokru živali,ocrtavalajeprostranounutrašnjedvorište,dijelomza-sađenojasenimaibukvama,dijelompopločenotvrdimlazuritompokojemjesunceukolovoškapopodnevazna lotakojakotućidabivrućinagotovodoživljavalaeksta -zu.

“Hajde,dijete,sjedniuhlad”,čujemjekakodovikujedokseuhladoviniispodstaba-lanaginjeiznadkacezapranjerubljaisjednomodslužavkiokrećerubljeunapra vizažmikanje.

Ne slušam. Ja sam luda pustinjakinja na Sinaju. Činimi se da čujem kamenjekakomigovo ri,njegovglasodzvanjapoputdubokogbrundanjauriječieonikojume

23

Erwin Mortier

naučiootac.Svakegodinepridružiobinamseunajvrućimdanimakolovoza,kadabinašgradpraktičnoizumro,aunjegovimdu ćanimamoglisusesnaćiibeznjegovepaske.

Govorimidasuplo četaracasasvojimtamnimsjajemkojiupijasvutoplinuništamanjenegouglačaneljuskesdnadavnonestalogjezera.Nanjihovojpovršinipoka-zu je mi tragove školjkaša. Kalcitna gracilnost amo nita i spužvi, grančice koraljazasvijetlesasvimbijelouplavetnilu,poputtamenanegativufo tografije.

Osjećam pretjerano suosjećanje prema tim stvorenjima.U to vrijeme priklo nilasamseintuitivnomanimizmu,amojamajkasvojemišljenjeotomebašinezadržavazasebe.Svemupripisujemispunjenostdu šom,čakifosilimatihnenaseljenihskele-ta,skrućenihudu binisvojihkamenihoceana.Tihgodinaistosetakonadamdaćemajčinarodnakućaprekonoćinastavitisvojuprekinututransformacijuipružitimizadovoljstvodasejedno gajutraprobudimkaoprincezaupravojpalači.Istovremenousebinosimdovoljnomajčinetrezveneprirodedabihpra verazlogezadvosmisleniizgledtekućesmatralabaremjed nakouzbudljivima.Jedanodmojihpredaka,seljaksmno gonovca, skovao jeplanovekoji suočitobilivećiodnjegovekese.Htio jeizgraditi raskošno ladanje,miriszemlje ignoja iščistiti ispodnoktijukakobiživiopo putgrandseigneura.

Mojamajkainjenabraćapremauspo meninanjegaidaljesuseodnosilipriličnohladno,štomečudilo.Mojpredakbiojemrtavvećgotovostopedesetgodina,aktomujebiotolikouviđavandaispustidušuprijenegoštosesavno vacutučenadra-go cjenikamenimajstore.Noipak,njegovportret,naslikansnebašmnogotalenta,nisammoglavidjetinigdjedrugdjenegonaziduuhodniku izmeđublagovaonice iku hinjeunašojljetnojrezidenciji,uvisokom,uskompro lazuzaslužinčad,namjestunjego vaizgnanstva.Portretjetuupijaoisparineizkuhinjskihpeći.Odpromjenjivihtemperaturavatrikojesusepalileujutarnjimsatimaitijekomdanasegasileokvirsesavinuo, a s okvirom i platno. Lak je izgubio sjaj, boja je izblijedjela, tako da ječovjeksbrkovimapu nimnapuklinadoslovcepozelenio.Svakogatkobiprošaoprednjego vim očima, s terinama vruće juhe, plad njevima pečenja, zdjelama kuhanogpovrća, mene također, praznih ruku, zna tiželjnu, pogledao bi s uzvišenim sto-icizmomkojisamvećtadsmatralakomičnim.Nalikovaojenadržavnikanaku lisa-mamoći,upunomornatu,frakuilisvečanomodijelu,neshvaćajućidamuvišenijenamijenjenaglavnauloga.Tihdanalakobihosjetilasuosjećanje.

Onoštomijeodondašnjegsvijetaupadalouoči,ilimoždatrebamreći:onoštomitek sad upada u oči, njegova je neusporediva osebujnost, njegovi detalji, njegovamnogolikost.Zapanjenasamolovnimkuglicamakojeuormarusrubljemsvojomte-žinomčuvajuodgužvanjaukraseodvrpcinahaljinama,suknjamaibluzama,čudim

24

San bogova

sekvakamanavratimaodko vanogbakrausvečanimsobama,doksudrug dje,uku-hinjamainasvimmjestimanamijenjenimposlu zi,sasvimjednostavneželjezne-kaodasuivratasvjesnasvogstaleža.

Moždasamprije imalaoštrijipogled,neznam,aliču dimse,sadkadazatvo rimočiilu tamtimnestalimprostorijama,dasupostojaletapeciranekutijice,tamantoli-kovelikedaseunjimabeznagnječenjasačuvabaršunastaranjivostbreskve,ubraneu pravi trenu tak, i da se neoštećena preko nevjero jatno fino ispletene mrežepoštanskedostaveiželjezničkihputova,akojepotrebno,unu tardvadesetčetirisata,mogladopremitinaulazzaposlu guukućiro đakailirođakinjeuParizu.Ilidajeutojkućipostojaopo drumzahlađenje,uko jemjecijelomduljinomzidovaprekrive-nih bijelim pločicama, izu zevši vrata, umramornombazenu tekla voda, puštana sizvoraubliziniimanja,kojajenajednomkrajubazenacurilaizcinčanepipe,anadrugomkrajunestajalauodvo du,zajed nostoplinomkojujeputemsakupila.Anaširokimru bovimabazenastajalisuzemljanivrčevizamlijekoviso kihgrlaukojimajeplivalovrhnje.Avrhnjeseobiraloposeb nimžlicamaičuvaloudrugim,manjim,trbušastimvrčevima.Abilojetuiglinenihkošaricaukojimasečuvalasvježinaja-go daidru gihbo bica,isamosuseblizustropanalaziladvauskaprozora,dovoljnadaseunutrapropustiplavičastosvjetlo.Reflektiraloseglacijalnonaglatkojpovršinibijelo gakamenogblokazahlađenjeusrediniprostorije,nakojemusemaslacobliko-vaošpatulama,akaša,kolačiilimekanisirču valiodbrzogakvarenja.

Ukuhinjiješećeruoblikutvrdihstožacastajaonadugačkomrad nomstolu,pri-čvršćenunapravuskotačićemkojisetrebaookretatikakobistrugalosastrugaloše-ćer,aposu dagasakupila.Abilojetuimužarazagru busolilizrnapapra,idesetaka,sto tina,tisu ćažlicaistrugačaikukaistezaljkiivilicaikliještaidugmadiivijaka...Opsežniminstrumentarijem,odeksplozivadopincetafinihpoputženskekose,svijetsemo gaominirati,rastaliti,destilirati,prekovati,isasvakimalatomiprisvakomna-činudagasenapadnepo kazivaojedru gesvojeaspekte.Danassetrebaobratitifizi-čarima,iliastrono mimainjihovimkompliciranimstro jevima,dabisestvarnostjošdo živjelaelementarnom;udanašnjedoba-omiljeniizrazmojemajke-svijetglatkodo lazidonas,dokseumojojmladostijošnisuuzgajalebreskvekojesuibezpod-stavljenihkutijicamoglepu tovatipocijelomsvijetuzatoštonikadadoistanesazrije-vaju.Kućajesličilagnijezdutermitapodvodstvomradilicačijajekraljicavećdavnookopnjelausvojimsvadbenimodajama,aliokočijeseod sutnostijošuvijekvrtisva-kod nevniživot.Tvrdoglav,vjerojatno tisućljećimastarmatrijarhatupravljao jego -dišnjimdobima.Uranimgodinamamogdjetinjstvapodudaraosesgranitnimkontu -ramaMumu,prabake,prešlajesto tukadajeokomojeosmegodinenapokonumrla.Smatralasamjedo voljnostarom,go tovopretpotopnom,dabuderoditeljicomcijelogčovječanstva.Go lemorazdob ljenjezinapostojanjaoduzimalomijedah.

Domukojem je rodila svojpomladakokruživao ju jepoput relikvijara tijekom

25

Erwin Mortier

dugejeseniživota.Dubokousrcukućenajvećidiodanaležalajenadebelom,uvijekšuškavo memadracuualkovenu tikdokamina.Kadabi sekapcinakabininjezinakrevetazatvorili,aonaizanjihotpu hivalauvječnompolumraku,zamišljalasamdaalkovenskrivabazenuko jemsenaživotudržimisterioznimorskisisavac.Zamišlja-lasamkakoMumuperiodičnoizsvogdivovskogtijela istisnegrumensluzi ikrvi,kojisunjenestarijekćeriprimaleibrisalelanenimkrpamaitakogatrljajućiobliko-vale u manje-više prepoznatljivi ljud ski oblik. Tako sam to barem vidjela u štali,kadabisekravaotelila,igrumenkožeikrviuslamijezikomzgrnu lautele.

Nedjeljombidvijeunu keuguraleMumuutamnoplaveilicrnehaljine,kro jakojijedavno, prije Francusko-pruskog rata, biomoderan, podigle bi je uz neštomuke uinvalid skakolicasasjedištemodpletenetrskeicijelotočudoodguraleuvelikisa-lon,uko jembihja,najmlađa,periodično,moralapozdravljatipramajku,najstariju.

Bila je go to vo gluha. Preko jednog njezina oka, nalik tek na procjep u ge-ometrijskomuzorkuboraokoočnihduplji,bilajeprevučenazastrašujućaplavo sivamrena.Drugookovišejenalikovalonatračaksvjetlanegdjedalekoutaminjenelu -banje. Odisala je mirisom mokroga podrumsko ga kamena, vlage zidova koji seraspadaju.

Budućidagotovoništaniječulaidajesvemanjevidjelatimjed nimtinjajućimokom,moralasamrukepoložitiunjenokrilo,pabimizapešćaprimilasvojimšaka-ma, dugo mi opipavala dlanove, okretala mi ruke i opetovano svojim krastavimpalčevimatrljalazglobovenamo jimprstima.Teškepetenjenihcipelasvesusejačeod gurivaleodrvenipodestzanogenakolicima,kojasupočinjalaopasnoškripati.

Kaoda senaslađivalamo jommladosti.Njenimsto ljetnim tijelom iz ledenogdobaprolazilesunapuklineipukotine.Linijelomovakaodasuprolazilejednamimodru-ge.Zemljanemasepo micalesuseiuteškompamukunjeneodjećepo dizalestalnopo mičnegorskegrebene.BakrenaogrlicasglavomNapoleonaIII.enprofilumetnu -tomumedaljonmeandriralajeod nekudispodnjenebradekroztenetomformiranedo lineiumirivalasenamornarskiplavompo jasu.Nagnulajeglavunaprijedičinilosedasvojimjed nimokomvišeupijasvjetlosmojepovršinenegoštomepromatra.

Uklancimaodkoženanjenimobrazimanakrajusesporo rastvaraootvorusta,ru žičastisasvimkrezub.Membraneslinerastvaralesuseunjemu.Iznjezinaždrijelanaviralojeneštoizmeđusmijehaisamrtnogahropca.Njezinamešakapustilaikuc-nu lapoprstimajednuodkćeri,kojasebezvoljnonaslanjalarukomnanaslonkolicačekaju ći da audijencija pro đe. Iz svog je rukava kao čarolijom stvo rila nekolikonovčanicaigurnulaihMumuuruku.

Mumujespustilasvojušaku,drugommiokrenuladesnuruku,udlanmitutnu la

26

San bogova

novčanicučetiri,petputapresavijenuisklo pilamirukeokonje,kaodamipovjeravacijelosvojebogatstvo.

Utoj jed nojnjenojtamnosmeđojšarenicisadčitamistutugu,melankolijukojana-izgledsverazumije,kojamejed nogadanapogodilaunutrinukadameotac ispredkavezauzoološkomvrtupodigaonaruku.Izstijeneodsivekože,izbrazdanekaodaje reljefna karta, koja je naizgled beskonačno pro micala ispred nas, odjednommepogledalo jednooko, igledalomenekolikominuta, takosečinilo, svedoksenijezatvoriloupo lumjesectrepavica.

Čujemocakakogovo ri:“Ovojeslon.”Alinijebio.BilojetoLiceBoga.

“Helena,dijete”,mojabimajkasadnjurgaladamečuje.“Kamotoide?Letišnasvestrane.U tvo jimriječimanemanikakvepovezanosti. Ja tunevidimnikakvunit, akamo lipro vodnu.”Nekestvarinijemoglashvatiti.Nidajenavršilastopedeset,nebihtjelashvatiti,anemasmislapuštatijedapotvrd nokimailijerazljutiti.

Neprestanojehtjelaznatizaštosamneštoreklanajedannačin,anenanekidrugi,zbogčeganisamupotrijebilanormalneriječiilirečeniceilijed nostavnoreklaočemuseradi.Bilajetonavikakojujestekladoknijebilasamomojamajka,negojedugoizigravalaikućnuučiteljicu,ulogukojasepostupnoraspršilaumajčinskoj.Nikadajojnisammoglaobjasnitidapo nekadpunovišemo žešpostićiakociljanopro mašištemunegopreciznošćukojanikadanećebitiništadrugodoliiluzija.

Imala jeobičaj tijekompraznikado datnomepoučavatipo moćuknjigau svo jojrodnoj kući, ali sve sam ih već bila pročitala, uključujući one koje je smatralanepriklad nimazamene.Zapromjenudavalamije,kakobihvježbalagramatiku,dazaro đakedaljeuFrancuskojpišempismakojanikadanećebitiposlana.Tajzadataksmatralasamneprirod nim,noneinjegovuimaginarnustranu,njusamvoljela.Mojamajkabilajeprevišetrezvenadabimizadavalatemesastavaka,nikadanijevoljelaro manenipo eziju,stogajepribjeglaformipisama.Tojepakmenibilodosadno.Svremenomsampočelaizmišljatičlanoveobitelji,štomisetolikodopalodasamčakistvarnimrođacimapisalaodogađajimakojisenikadanisuzbili.Pisanjejezameneuvijekbiloneštoočinsko,kodkućemijeotacdavaodapišempisma,ko mentiraoječitljivostmogru kopisaismijaoseilismijuljiomojimšalama.Imaojefiniosjećajzagradaciju iro nije i točke prevrata u kojima se humor pretvarao u nešto drugo, usarkazam ili razornupo tištenost primjerice.Stoga si nemogupredočiti da bi ženamoglaizmislitipisanje.Niko medosadnijepošlozarukomdamitutvrdoglavupre-drasuduizbijeizglave.

27

Erwin Mortier

Ženego vore, neprekidno, i uvijek go vore same sa sobom,mojamajka također,usprkostomeštosepono silasvojimnepokolebljivozdravimrazu mom.Poputmuzič-kekutijekojojseizderaozubacizdanaudančegrtalajekratkezapovijedi,prijekoreili pitanja koja bi redovito sadržavala prizvuk prijekora ili optužbe. Sve do svojesmrtinastavilamepratiti,sjenkakojamestalnovučezaru kavilimikuckaporame-nu,anatosamseprestalaljutititekkadasamuvidjeladajeprijesvegasebedržalanauzdi-biojetoostatak,danekažemtrajnooštećenjeizratnihgodina,kadajezago tovo sve odluke bila upućena na samu sebe - ali u to doba više nije bila živa.Strašno je što se tek sad mogu okrenuti da poželim dobrodošlicu njenoj sjeni ucarstvupogrešivihisamojsebitomkretnjommogudatiodrješenjepredčinjenicomdasamčovjek,sadkadjeonavećgodinamapodzemljom.

Jošuvijekmoguprizvatiusjećanjesarkastičnoizdignuteobrvekadbimezatražila“do maći uradak” i počela ga čitati. I bila sam sablažnjena, ne samo zato što jenjuškalapomo jim“pismima”,kolikogodizmišljenabila, ištoihjeočitosmatralalo šima,negoprijesvegazatoštojestu pilaudomenukojaumo jimočimanijebilanjena.Nisammoglapod nijetidasvojimdobro namjernimnastojanjimadamepouča-vaubitiprisvajamogoca,komesamtijekomratamoralapisatipisma,kojanikadaneće stići donjega.Ona se ugurala u ljušturu njego veodsutnosti.Ona, kojami jeutuvljivalauglavudamrtvimorajušutjeti,vlastitomjemužudavalakarakterpremi-nu logakadabičitalate“tričarije”,kakojenazivalapisma.

Zanjusupismabilaspremnicipriopćenja,neosob nihobavijesti.Osjećajisuunji-mabilijed nakousputnonizanikaoivremenskeprilike,rođenjailismrtnislučajevi.Njeniizrazisuću tizvučalisuformalno,njenedobreželjepovodomzarukailikršte-njaizvještačeno.

Zamenesupisma,ovatako đer,uvijekbilaigralištanakojimasesvemoglodogo-ditiiuko jimanisamsamodru gomedavaladameupozna;pisanjemeprisiljavadazastanem,zbogčegasebesamuvidimkaouglavnomnepoznatu.Mojjeotactorazu-mio,alimajkajeimalamalostrpljenjazasuptilnostipoputdvostrukihznačenja,mi-go vailidosjetki.

Isto takonije razumjeladapriča, razvijajući se, stremisvo joj specifičnoj težini.Od motavase,aonometkojeizgo varailizapisujetekumalojmjeridopuštadajojodređujesud binu.Riječi,slike,rečenicezgru šavajuse,aokoteužarenejezgrenasta-jegravitacijskopo ljekojeprivlačidrugefragmenteslikairečenicaizsvemiraduha,usisavaihipuštadanestajuuvrtlo zimamašte.Zamisliiaso cijacijeneprekidnouda-rajuonabu jaliplanetriječi.Nekepričeprojuretikdojoštekućepovršine,ostavljaju -ći,unajbo ljemslučaju,svjetlećitragnanebu,alivećinadolaziiodlazineprimijeće-naibešumnoserasprši.Imatolikotogaštonikadanepadneuzaborav,zatoštonitko

28

San bogova

nikadanijeniznaodajeposto jalo.

“Ondanijenivažno,dijete.Akoneznamoštoneznamo,ondatonepostoji!”Gotovoseizderedoktogovori.Odaklenjenglasuvijekiznovado lazi?Tajglas

koji-neočekivanozvonakiartikuliran,nepogrešivonjen,tajsuhialt, tajlaganivi-brato - tako često čujem prije nego što usnem, i koji rijetko kaže išta drugo osimmoga imena: “Helena...” Čas upitan, povremeno žalo ban, ali uglavnom odlu čan:“Helena!”

Prijebihsebijesnohtjelaoslo boditiiztakvihstanjapo lusvijesti,odmahivalabihglavomamo-tamonajastu kudase istrgnemizoduzetostipolusna.Sadsammirna,paseionaumiri.

“Škare”,šapuće.“Dajmivrpcu.”Apo nekadšuti,aliječujemkakosevrzmaupotrazizatrakomfilca,čavlom,ko-

madomužeta,željeznežice.Gdjegoddasenalazi,stvarijednakonetragomnestajuilisunesavršenekaoiovdje,nabudnojstranisnova.

Mislimda se premamo jimpismimaod nosila takoprezirnone samozbognjihovabrbljavogtona.Mislimdaseosjećalaisključenomipostalaljubomornom,adatoganijebilasvjesna.Moždajenakrajupočelanaslućivatidasumojeriječiupućenene-komdru gom,neko me tko je svemogao shvatiti, tko je čuo svakudosjetku, tko jeznaood go netnu tisvakudvosmislenost;nevidljivitreći,izvannje,praviiliizmišljenirođakiliro đakinja,ujakiliujna:praviprimatelj.Akojeneštosličnonaslućivala,bilajeupravu.

Pišemmuškarcu.Štogoddapišem,komegoddajeupu ćeno,pišemnjemu.Želimdatonikadanezavrši,danikadanemo ramnapisati“Do viđenja”,“Zbogom”,“Sva-kodo bro”,“Doskora”.Njegovotijeloprotežeseusamompisanju.Onsvojeudo vespuštaustrujumojihmisli.Tajneprekidni,izluđuju ćirazgovormenesasamomso-bom,togo tovobesko načnoras cjepljivanjeglasovauglasovimauglasovimauglaso-vima,zaustavljasetekkadmeonnatjeranašutnjuizaustaviplimuumeni.

Kipjelasamodbijesakadabimajkačitalatapisma,atosamjojmoglaobjasnitisamo tako da i sama počinim neoprostivo. Jednog me dana zatražila da napišempismostriniuBruxellesu.Nafrancuskom,kao,uostalom,gotovosvesvojepisarije.Majkajesmatraladajošitekakomoramporaditinako njugacijama.

Napisalasampismo.Alinapisalasamganjoj.Uživjelasamseuočevuulo gu.Pi-sali su si ljubavnapismadok subili uvezi, to samznala.Svadjecapročitaju lju-bavnapismasvojihro diteljaakozatodobijupriliku,tojeprirodnizakon.Nijed noodnjihnijeseisticaloizljevimaljubavi.Onjeredovitospominjao“laplusGrande

29

Erwin Mortier

Joie”,uklju čujućivelikaslo va,kojijeonmogaopoklonitinjojionanjemu.Onajeusljedećempismuodmahdaladoznanjada“Joie”možejošmalopričekati.Ćudoređejezaženubilopitanježivo taismrti.

Napisala sam joj pismo kaomoj otac. Prizvala sam njegov glas i trudila se daodjekujeurečenicama,njegovešalekadjebiodobroraspoložen,zadirkivanjaiglu -paranjako jimajujeznaorazoružati.“GrandJoie”daosemnogomanjeapstraktnoiščitatiizmeđuredakanegoštojenjihdvoječinilodoksejošnisuvjenčali.

Kadametevečerizatražilauradak,učinilajeupravoistoštoijadoksamgapisala:crvenjelase.Kuća jebilazamračena.Usobi jegorjelapetrolejska lampananajni-žemfitilju,nobilojedo voljnosvjetladasevididajecrvenakaorakidaseneusu-đu jepodićipogledspapirajerbimeondamoralapogledati.

Malosamsenagnu lanadstol,premanjoj,lampaizmeđunas.Trenutakposlijedo -bilasampljusku.Tojezasigurnobionjenrefleks.Zazvučalo jekaoudaracbičem,vanijezalajaopas.

Samomejed nomuživo tuudarila,tojebilotada.Lampasezaljuljala,alinijeseprevrnu la.

Majkamepogledalaravnouoči.Treslase.Otisaknjezinadlanabridiomijenaobra-zu.Zgužvalajepismoušaci.Nijemicalapogledsmene,ašakujegurnulaudžeppregače.

Vidjela samda suspreže suze.Znala samda ćemeposlati gore, da želi plakatinesmetano,itonezbogmene.

30

San bogova

PONEKADSEPITAMzaslužujulisvamojasjećanjajošuopćedasetakozovu,nisulionazbogsvo jeoštrineiizravnostizapravofantomskabolduše-kaoštonetkomožeimatigrčeveunožnimprstimadavnoampu tiranogsto pala,aonometko jeoglušiodražejedagaposjeću jubesprijekornočistemelodijeizdjetinjstvanegodaihdo istapriziva.Svijetsestišće,neizbježno.Sdrugepakstrane,prostorije jekeupamćenjukaodasešireidijelepoputživihstanica.Duhostajenemiran.

Kakogod,akojesadviditedaulazi,akojesadviditedasjedanakanapepolažućiruke u krilo i čedno priljubljujući koljena jedno uz drugo, onda ulazite u sjećanjekojeupotpunostioživljavam,aumeđuvremenusamgamoždabeskonačnomno goputapretalilaiprekovala.

Stalasamdonje,uspravna,uzdrugirukonaslonkanapea.Jošsammladainosimhaljinusmornarskimovratnikom.Akorukupolažemnarukonaslon,lakojemogu ćedaonaijapoziramo.Uslu čajudajeprizornamijenjennamaibližojobitelji,mojamajkamirnomožepo lo žitirukunamoju, ispit intimnostikojićeteuzaludnotražitinaslužbenijimportretimausobizaprimanjekodnasukući.

Ako imam nešto više go dina, a s vremenom sam postala previsoka da bih ele-gantnom kretnjommogla položiti ruku na naslon, postavili bi me napola iza nje,eventu alnosprstimanadrvenomokvirunaslo nazaleđa,tikdonjeneglave,kaodaseulo gepolakozamjenjuju,pajasadnjuštitim.Aliprizorbiprijesvegatrebaoizra-zitikćerinopoštovanjemajkekojasmijesjediti:onazauzimadominantnupoziciju.

Doksado tomepripo vijedamiprizorzapravovišedestiliramizmnoštvazasebnihsjećanjanegoštoga se sjećamkao točnoodređenogdogađaja,odjednomsevidimkako spuštampoglednanjenvratdok stojim izanaslonakanapeanakoji je sjela.Madežnanjezinuvratu,ispodušneresice,blizugraniceskosomnazatiljku,pamtimoduvijek,alikaodagateksaddoistavidim:nejasnoizdvojen,višejetočkaukojojsekoncentrirajužnjačkabojanjenekože.Iznadtoganjeniuvojci,ukotvljeničešljemodkornjačevinesaširokimzupcima,nijednadlakanemožeizbjećinjegovzahvat-asvetotakojasnoiblizu.Moramsesuzdržatidajojrukamanepokrijemočikakobihjeiznenadila,unadidaćeseokrenuti,ajaćujojvidjetilice,oštrokaoizatiljak.Ne

31

Erwin Mortier

licezastrtovelomnavike,najvećegzlogdjeliteljasvihmojihmajkiizsvihmojihsje-ćanja,negonjenukvintesenciju.

Jasvo jukosu jošuvijekmogunositi raspuštenu, ili spletenuudebelepletenice,ali ne još zadugo. Prije su životna razdob lja imala manje međufaza. Između dje-tinjstvaiodraslostibilojemanjeničijezemlje.Umomormaruvišenećevisjetihalji-nesmornarskimovratnikom.Mojaćeodjeća,štosamsevišepribližavaladvadese-toj,svevišesličitimajčinoj,unjezinusvakodnevnomizdanju,sdugačkom,uskomsuknjomdogležnjeva, iznad togabluza, zakopčanadogrla.Uskoro ću i jamoratipo dići kosu, svakako ako se zaručim, a od tada zauvijek. Žena koja je zauzeta iliudanapo dižesvojukosu.Raspuštenakosa,raspuštenmo ral.

Mogocanijetakolakozamislitipokrajmene,nijebiotakavred.Osimakonisamje-dinica,atonijebioslu čaj.Majkesedajuportretiratisasvojimkćerima,stasalisino viokru žujuoca.Samonaobiteljskimportretimaočeviikćerizateknusezajedno.Tadasmijemdijelitikanapesmajkom,jersadnisamsamonjenakći,objesmoprijesvegažene,slabijispol.Odtebihpo misli jošuvijekmoglaškrgutatizu bima,prijesvegazbogpo drazumijevanjaskojimjeonapreuzelasvo juulogu.Protivnjesamsevišebo rilanegoprotivoca,kojijebiopreblagdabibioOtac.Nomoždasusviočevibla-giilakšeihjeubitinegomajke.

Vjero jatnoćesesjednomrukomnaru konaslonuisdrugomnaleđimakanapeanadvitinadmajkuimene,gestomkojasugeriraljubavipredanost,alikojajasnopo-kazujenjegovomjestoucjelini.Onjepaterfamilias,zaglavnikamenobitelji,amojbratEd gar,nekolikogodinastarijiodmene -nosiodijelokoje izgledakao replikaočeva - stajat će smoje stranekanapea ili izamene, ali formalnije odmogoca, usvojojulozisinaimuškarca.

Kadaposlijevidimtakveportrete,unjimaprijesvegačitamlaž.Nelažnassamih,moji se roditelji vole i mi volimo njih. Nama je potrebno manje licemjerja negomnogimdrugimakakobismoidilusačuvalinetaknutomizanasneposto jivišetabuaodtabuatogvremena.Pravalažjestsvijetsam,podčimemislim:zemljo vidinate-meljukojihsmosetihgodinaorijentiraliikojisunastrebalivoditikrozpostojanje,naknad nogledano,po kazalisusevišeneispunjenimsnovimanegouputom.

Mismoimućnaburžoazija,pripadamorasprostranjenojkastiunutarkojenaskrajnjesuptilnahijerarhijaprisiljavananeprekid noodređivanjemjestaspramdrugih.U tovrijeme nikako ne mogu do bro procijeniti gdje se točno nalazimo u cijelom tomsustavuneizrečenih zako na i zapovijedi.Nekeodmojih školskihprijateljica smijumi se pridružiti na putudo škole i natrag, s njimamogu sjediti u istoj klupi, našemajkemogusrdačnorazgovarati,alibilobinedoličnodaprijeđunaškućniprag.S

32

San bogova

drugestrane,imaprijateljicakojemogudoćiknamanaigru,štonipoštoneznačidajasamotakomogudoćiuposjetknjima,aakosamipakpozvana,nekipropiszahti-jevadasedovoljnoprijevečereinepredugonakonkavemoramoprostiti.

Imailju dikojikodnassmijuući“unutra”,štoznačigore,unašsalon,doksedru -gimo raju zadovoljiti so bomzaprimanje u prizemlju, njenimuko čenim,otmjenimnaslo njačimaistolcima, isvježinomkojaunjojvlada-samokad jevanibilacičazima,unutra se ložilo.Čak je inamene taprosto rija,kadbih slučajnoušlaunju,ostavljalado jamnad menosti.

Dvaput mjesečno majka našoj sluškinji Emilie naloži da u njoj stolce postaviukrugidaupalisvjetlonastolićima,zaprimanjenjenihprijateljicaizkružokavezi-lja.Otkadamije,okomojejedanaestego dine,poklonilakutijuzašivanje,držećisekaodajeriječozlatnomkovčeguizAliBabinepećine,imalasamčastsudjelovatiutomiritantnomnabadanjuiglom.Najvišepolasataupo četku,jerneuspijevamdu ljeodtogabitimirna,alisesijesupro duživaneplanski,imoglomesevidjetikakotamosjedimpetljaju ći s okvirimaza vezenje i iglama,mašu ći nogamadokmajka to nespomene,ajausebinepočnempucatiodbijesa.“Oplongeuràjamaissoussacloche,to uteunemerdeverreéternellementcha-

ude...”1recitiramusebikakobihprekratilavrijemeisvojunestrpljivost.“To uteunevie immobileaux lentspendulesverts!” I pogledamsvojumajku, za tuprilikune-formalnoodjevenu,jeriakosusveteprijateljicespadaleunjezinintimnikrug,sve-jed nojepotrebancijeliritu aldabituženaizgledalaneformalno-baremakosesve-ga točnosjećam,ako sjećanje sgodinamamajčinuslužbenomportretunijedodaloboje,kakosjedinastolcuizdobaLujaFilipa,ukaskadilanaičipke,odjevenaurobedechambreodpodstavljenogsatenaspaspulomipet,šestdugihpodrukavakojiselepezastošireodlakta, takodasujojrukeiznjihizlazilepoputpokretnihprašnikanekogegzotičnogcvijeta,iznadtogasto laodirskečipkeili,akojehladno,krznenaboa.

Kadanakonmajčinesmrtimojakćiijaraskrčujemonjeneprostorije,dokkorzeteipo dvezice,bezbrojnemarameivelove,tankekaozmijskakožakojujesamovrije-meoljuštilo sa sebe,većprijemnogodesetljeća izašle izmode,guramouku tijeutomstarompred soblju,spremnezaprnjara,imamosjećajdauklanjamkalupezaod -ljevmo numentalnogakipažene,ilikostiirebranekeprethistorijskeživotinje.

“Mo žemootvo ritimu zej”, reklasam.“MuséeRoyald’HistoireNa turelledemaMère.”Mojakćismatradanepokazujemdo voljnopoštovanja.

Nikadanisampodizalakosu.Teretočekivanjadamo rampostatimajčinomreplikomod lučnosamprotjeralaizsvojegardero bekakobihprigrlilamodumeđuraća,snje-nimskandaloznootkrivenimgležnjevimailisto vima,niskimstrukom,frivolnimdo -

33

Erwin Mortier

dacimapo put dijadema, dugačkih ogrlica i vrpci oko bokova, pokraj koje jemojamajka u svojoj još najvećim dijelom devetnaestostoljetnoj odjeći izgledala gotovokaodajeuoklopu,nasukanaoklopnjača,kolikokolosalnatolikoinemoćna.Onajepakmojuodjećusmatrala“beznadnonepristojnom”.

“NašaHelenanosiukrvilu dostizobiteljimogoca”,nekolikoputačulasamjedago vorisvo jimprijateljicamadoksuvezle.Bilajeponosnanasvojefrancuskopo ri-jeklo, na svoju latinsku krv, koja je, prema njezinu tumačenju, objašnjavala mojemu šice, iako je činjenicada jebilaFrancuskinja imalaviševeze spromjenjivošćupo vijestinegosbilokakvomzaslugom.Slušalasamsmješavinompoštovanjaipod-smijehakartezijanskujasnoćunjezinamaterinjegjezika,onakokakojezahvaljujućigeneracijamadvorskihpjesnikaifilozofadovedendoprofinjenostiidiscipline,dokjefrancuskikojismomiučiligo voriti,francuskisasjevera,premanjezinumišljenjubiopunbuhai,unajbo ljemslučaju,jezikzaharlekineiambicioznepjesnike-streli-caupu ćenameni.

Utovrijemepredanoigramulo gućudljivekćeri,aliusebičeznemizanjenimprije-ko rima.Zatelegrafskomsažetošćunjenihrečenicakadizgubistrpljenje:“Štotogo-vo riš,ništatenerazumijem.Dovrširečenicuipo kušajudahnuti.”Njeniprijeko riumeni izazivaju sram,koji nije ništa drugodoli zacrvenjeniveopreko zadovoljstvakrivcakadamipođezarukomdajerazdražim.

Uvijeksampo kazivalasklonostgubljenjudaha,ekstazikojaponištavasvijet,vri-jeme,anakrajuisvijest,instinktivnosamuvijektražilariječiilitijelakojisumogliuspo ritimojbezgraničninagon,spustitinazemljumojporivizaustavitime.Ko likosamsamohtjela izgovoritibeskrajnodugurečenicu,koja jesveštopostojiupilausebe,po putdvorskedamesperikomnaglavi,učijimsekovrčamaprevrćeflo tabise-ra,kojapodižesvojebezbrojnesuknjeuspinjućisestu bamaopere-ililjestvamazagu bilište.

Mojamajkainjenedrugaricebilesuponosneštotvoreotmjenikru žokvezilja,po-tencijalne novakinje prvo su bile pozvane na probu. Ako bi djelovale previšeindiskretno,previšezainteresiraneza tračeve,ostalobina tom jed nomposjetu, štome strašno razočaravalo: tračevi su u to vrijeme sadržavali jedine životne lekcijekojesumidopiraledoušiju.

Kadasammalostasala,imalasamosjećajdasaminsektkojisedo brovoljnoza-petljavausvilenenitiko jimapaukornatasvojplijen,dasesvečvršćevežemuzobi-čajebivanjaženom,damorampro ćiSaharuodkonacainiti,stomku tijomzašiva-nje od sandalo vine kao prtljagom, lutkinom kućom svojematernice, opremljenomnaprscima, foliku lima i jajnicima.Okomenesu se ruke spuštale ipo dizaledoksu

34

San bogova

majčineprijateljicetjeraleiglukrozplatnoipritezalenit.Naliksmonapticetrkačicekojesvojeklju novespuštajuuvoduoazeipotomistežudugevratovedajeprogu taju.

Riječkojamijeutodobaredovitonavrhujezikajesteunuh.Nesamozbogriječisame i njenih pikantnih ko notacija, negoprije svega zato što samčitala da eunusisvojeodrezanetestisečuvajuumalomvrčukakobiipakbilipokopanikaopotpunimuškarci,otprilikekaoštosmomojamajkaijanaoko lovuklesvojšivaćipribor.Dasamnaglasizgovorilariječtestis,sigurnasamdabimajkapo lovinusvo jihprijatelji-camo ralapo dizatispoda,akovećsamanebipalaunesvijestodkombinacijezgro -ženosti i prečvrsto stegnu toga korzeta. Određenim izrazimamjesto je isklju čivo urječnicimaienciklopedijama,gdjesuovijenisigurnomneutralnošćuibolničkimmi-risomkarbola.Nepuštaihsedapo putpitomihpapigicaletepokući.

“Va-t’en”,najčešćekaženakonnekogvremena,kadajemojnemirpočneuznemiri-vati.“Idi.”Ajaotrčimgore,uzastube,krozprostorijesbaršunastimzidnimobloga-ma,tepisima,stolnjacima,gajtanimazazavjese,tabletićimaipodlošcimaijastučni-camaipo dupiračimazanogeiparavanimazakaminizaslo nimalampi,smo tivimapalmiipapratnjača,tokomešanjeteksturaipovršinakoješirisparinuprašume,vre-nja,plijesni,vlažnezemlje.

Ilisespuštamupo drumskukuhinju,ukojojstolujeEmilie.Onatusvakodnevnoribapo do ve.Prekoplo čicaizlijevavisokuplimulužine,aspužvomodčeličnevuneriba lonce, što stvara zvuk koji mi u ušima odzvanja savršeno kružnim oblikom,pjesma čelikana ko sitru i udarac sjekirice umeso za sutrašnje pečenje - glazba upratnjimojetjednekazne.

35

Erwin Mortier

KAKVAJASNOĆAIISKRENOSTvladajuovdje.Zidovineskrivajucigle.Drvojegruboodpo teza četkom i izdašnih količina sode, baš kao i sama Emilie, kojoj pripisu jemdivljitajniživot,punmuškaracaipića,itučnjavazbognjenesirove,grnčarijskelje-po te.Njenajesobanasamomvrhukuće,ispodrogakrova,višeugrađeniormarsvi-sokimambicijamanegopravasoba.Kakoneobičnoštojeukrajnjimdijelovimakućeukojimaobitavaonasvijetpostavljennaglavce-štopodrumskakuhinja,ukojojsto-je ormari sa zalihama i po sude zapranje suda, krozgornjeprozore propuštamoresvjetla,dok tavan,odsvihnajbližinebu,svojuopnuodcrepovadržizatvorenomizadržava sivi polumrak, a u jedannjegovkut, kao jedina točka svjetla, zavukla seEmilieinasoba.

Okonjesvakihnekolikotjedanapunomduljinomtavanaonavješanaužadnašebijelorublje.Njenajesobaondaskrivenaulabirintunepomičnihsablasnihpojava,platonskisvijetpunplahtibezijednognabora,kojeseizmjenjujuspotkošuljamanaužepričvršćenimazarukave,takodapokazujunijemuuvrijeđenostobješenihnakonposljed njeg trzaja.Stalno izno va tu seponavlja tabešumnaegzekucija, svo jevrsnainkvizicijazasvuodjećukojamorabitipriljubljenauzkožunašegaheretičnogmesa.

Emiliekaodanepristajeutookruženje.Njenapovršinapunabrazgotinaibrežu -ljaka rožnate kože koji pokazuju za čudnu simetriju, usporedivih s obrisomvrhovadinaupustinji,činiseflu idnijom,organskijomodeteričneperfekcijeplahtikojevje-šaiposlijeihraširenihruku,kaodafiguriranabaroknomskidanjuskriža,puštadakliznu u košare. Žene su bića koja nose - bilo da je riječ o rublju ili odjeći, po-tomstvuilisjećanjunamrtve.SamaEmiliečinilasegotovosimbolomtoga:ši ro ka,obliko vanakaoćup,oštećena,prastaranapuklaamfo ra;onakojarazrezujemesoiizko šuljažmičevodu.

Svakihneko likomjesecitavanpokrajnjezinaobitavalištaostaobiprazan,svebijelorubljeišlobinaizbjeljivanje.Majkaosiguravaposeb nusvotuzanosačicekojeEmi-lie okuplja kako bi se cijeli teret u karavani oteglio iz kuće i nazad donio čist.Uglavnomsu tožene izEmilieina rodnogakvarta,ukojemupraviluprovodi svojslo bodnidanutjednu.Majkazahtijevadatavojskaneulaziukućudaljeodpraonice

36

San bogova

uzpomoćnukuhinju,gdjejeEmilievećpripremilakošare.Dokjeonaodsutna,ponekadulazimunjenusobu,nedabihnjuškala,jermaloje

togapočemubisemogloprekapati.Pisatijedvadazna,knjigerijetkočita.Upijamogo ljenostsirotinjskihpred metakojičinenjeninterijer.Krevetsmetalnomogradom.Ormarkojisadržavaoskudnugarderobu;jednailidvijedugepregače,kratkepregačekojemorasvezatizavečeresgostima,pripadajućekapice,neštodonjegrub ljaepskihproporcija,dvaparacipela,lakšezaunutra,teže,čvrstepolučizme,zavan.Ijoška-pu tić,suknjainekolikoblu za:uniformaobičnostikojuoblačinasvojslobodnidan,kadabijeonadruga,uniformauslužnosti,gušila.Boden

Ogledaloiznadlavo rasvodompokazivalojepredjelekojisupotamnjeli,kaodajeEmilieinolice,nako jemseredovitopo javljujutamnijemrljeiopetnestaju,prate-ćiritamkojimisečinijed nakomisterioznimkaoiciklussunčevihpjega,svojombo-lešćuzarazilosamostakloogledala,moždačaksamuprirodusvjetla.

Ponekad glavu sasvim približim staklu, otprilike jednako blizu kao što Emiliemoždačinikadaseujutroinavečerpere,kakobihprisvojilasvenjenenečistočeiza-misliladavo dimživotpo putnjezina,kolikogoddami,osimtihnekolikotragovaiožiljaka,ostajenepoznat.

Nitkoutometijelumodeliranomodglinenenaslućujepreviranjaekstatičneduše,alinasvojslobodnidan,Emiliegazove“mojutorak”,kući redovitodolazikasno,uglavnomdostadugonakonzalaskasunca.Iznjezinaoklijevajućegakorakanastu-bama,tijekomnajduljegusponakojinetkoukućimoraprijeći,mojamajkazaključu-jedaseEmilieštojetišemo gućeuspinjepremasvomvraninugnijezdukakonikogaodnasnebiprobu dila,ihvaliEmilieintakt.Najvažnijakvalitetaposlugesastojiseodspo sob nostidaneupadauoči,akoneiodjezovitogtalentazanevidljivost.AlijasamuEmilieinimočimavišenegojednomvidjelazamućenost,nirvanukojubitizanekoliko centimeaposlužili u čašicamani palac visokimukrčmama skrivenimauprocjepimagrada,upokrajnjimuličicamakojesuseodglavnihulicaspuštalepremarukavcimarijeke.Jakipljuskovitebimračneklancečestopretva raliudivljepo toke.Danima bi voda ostajala u lokvama, a djeca koja kao da su oblikovana od blatapuštalabiponjimabrodićeodgranailislame.

Kadatijekomšetnjiipakmoramoprijećijedanodtihprolazazatoštoihnemo žemozaobići,mojotacuvijekubrzakorak.Primimezaruku,vučemezasobom,ajasesmijem. Ne padami na pamet da bi odrastao čovjek po put njegamo gao osjećatistrah, elementkoji vladadjetinjstvom,koji, kako čovjekodrasta, gubi i svoj sjaj isvojutamu-bu đenjekojejeumojimočimauvijekvišesličilootegnutompadanjuusan.

Kako odrastamo, postajemo neosjetljivi na jasnoću koju donosi strah. Nepod-

37

Erwin Mortier

nošljivaoštrinapogledakojistrahotvaraunamadopuštasamotriodgovora:bijeguslijepojpanici,letargijuilisagledavanjestanjakakvojestdabiseodlučnodjelo valo.

Moj je otac premirne naravi za paniku. On je stanična stijenka koja okružu jemajku,brataimenekakobinassačuvaoodopasnostivanjskogasvijeta.

“Mo ramosemalopožuriti,dijetemoje”,kažeon.“Zbogtesmrdljivevodeovdjenijedo brozatvo jezdravlje.”

Pokušavampravitijednakovelikekorakeprekokaldrmekaoion,alineuspijevami.Tapkamponjegovimstopama,ritmiziramnjegovhodsinkopiranimplesomsvo -jihpotpeticaipotplata.Tekposlijezamjećujemkolikoputanjatihšetnjikrivuda,ko-likojemalendiogradakojinašepro menadedosežuprijenegoštonaiđunaneozna-čenu granicu, zbog čegami naši izleti poslije nalikuju na beznadno šetkanje nekegrabežljiviceizaograde,uzoološkomvrtuilicirku su.

Nedostajemigužvanaulicamaiztihdana.Komešanjegomile,šeširi,kape,kišobra-ni,vreva izmeđukonjskih tramvaja,kočija,kolica.Svečanikaosu tovrijemeprijenegošto jeautomobil iznu diosegregacijupješaka ivozilanaulicama,preplavljujemetakooštrodasepitam:jesamlisvetoikadadoistavidjela?Jesamlisveteprizo -re,svetemrtveprirode,nesvjesnopohranilausebi?Odu ševljenjekojeraspiru jupre-jakojezamojukonstituciju,previšezgusnu to.

SjećamseveseljakojebimeobuzimalotijekomobiteljskihproslavanaStarugo-dinu,zatoštojeBog,iliVrijeme,ilištogod,bilotolikodobrostivodanampoklo nicijelu jednu novu go dinu, još uvijek netaknutu i drhturavu poput pudinga koji jeEmilienasrebrnompladnjuizno silanastolzadesert.

Našisudanibiliuoblikukupole,izložbenepalačeodčelikaistakla.Ispodnjiho-vepro zirnemateričnestijenkeblistalisupalminivrto vinašegnačinaživota,zagrija-vaniugljenomiplinom.

“Što li jeBelgijasjajnazamisao!”smijulji semojotac tijekomsvečanogručka.Vinopobuđujeblaguiro nijuko jommeuvijekznarazoru žati.

Podižečašu.“ZaBelgiju!Našabrdanisuprevisoka,našerijekenisupredubo ke.Niprevelikanipremala.Belgijajeposveprohodnaiprovozna.”

Zemljapo putvaflaizLiègea,mislimsad.Izvanahrskava,alisasrcemodkipu ćegtijesta.Mo ralOca,vladaraizakona,gradujenametaosvojneoborivisustav,kojijesitostunejednakimporcijamarazdijeliobezbrojnimakoji subiligladni i žed niži-votnihradosti,aonoštonisudobivaliprijeiliposlijećeoteti.Takojeodu vijekbilo,itakoćeostatinavijekevjekova -po vijest jedru ga riječzaglad,agladnegovori,negoglo đe.

Akosammoglavjerovatičasnimsestrama,uško liukojumemajkaposlalakad

38

San bogova

mi je bilo jedanaest godina, Belgiju je stvorio sam Svemogući, druga KnjigaPostankauprigušenijemtonalitetu.Samodabijestvo rio,OnjeustarojEuropinare-diopo drhtavanjetlauoblikuspo rovaokonasljedstvairevolucijaidaodasezemljesu darajusvedoknisunastalepukotineidoknegdjenijeod skočilakrhotinakojaseglačalasvedoknijenastalaBelgija.JošuvrijemedoksuRimljanitupodizalisvojevojnelo gore,ijošmnogoprije,dokječovječanstvojoškresalokremen,On,čijisuradčasneviše-manjesmatralenebeskimoblikomkrojenjaišivanja,ideju“Belgije”neprestano je razrađivao. Stari atlasi još su čuvali obrise Njegovih prvih krojeva.Povlačiojelinijekredom,zabadaopribadače,predomišljaoseikretaoizno va,ijošjed nom,iponovo,svedokpostupnoNjegovaOsobnaNacijanijedobilaoblikidoksenakrajusvenijenalazilotamogdjejeočitotrebalo;izmeđuprokletihheretikanaSjeveru i revolucionara vrijednih prezira na Jugu.Privatni vrtBoga,Njegovdru giRaj, u kojem je novi Adam ovaj put svim stvarima, hvala bogu, nadjenuo lijepafrancuskaimenaizrakbrzoispunioudarcimačekićasvojeradišnosti.JermiBelgijcivelikismoradnici,klicalesučasneihvalileGospo dina.Alikadbismosesvakego-dinekrajempro ljećavlakomuputilipremamoru,kaoisvikojisusimoglipriuštitiluksuzslobodnihdana, ta jezemlja izgledala takomala, takomajušna,dasečinilokakoseklo potanjelokomotiveivagonakroztloširidogranica,kaodajeposrijediteknacijaodljepenke,oslikanapozadinazagrupniportretilikulisazaoperetu.

Za sve nježne damske nožne prste koji su sa stuba kupališnih kočija usiljenoispro bavali hlad no ću valova u Blankenbergeu, De Haanu ili u Oostendeu, negdjedrug djedječjisuprstiumakalidrvcašibicauužarenekotlo vesumpornekaše,rukedjevojčicagrebenale supamuk,namatalekoncenamo tovila ili lančanebombe,odpo tegačedotkalačkogču nja,ilisukaleniti,iliihuvijale,lupalejutuičupalefilc,ilišivalerukavicekojesmomojamajkaijanavlačilepriješetnjeponasipu.Biojetosvijetkojisamtekposlijevidjela,kadjemombratunaloženodameizvedenazrak,iakomijetajsvijetoduvijekbioprednosom,uzakucimagradakojejeotacizbjega-vaotijekomnašihšetnji.

Kadabisedo ljeuuličicamanastrmimpadinamauzrijeku,poredkojihbiotacuvijekžurnoprolazio,nalazilanekakrčma,jednaodkrčmiukojimajeEmilieusvo-je slobod ne sate tko zna što izvo dila, iz du binebi čestoodzvanjao žamor: smijeh,cika, žesto ke razmirice, zapljuskivanje vulkanske euforije koja se svakog trenamoglapretvoritiusvojusuprotnost.Redovito,javljalesunovinekojejeotacuzalud-no sakrivaopredamnom ibratom, erupcijeu timdijelovimagradaprelazile sunaokolnekuće,a, tkozna,moždabibezintervenciježandaradoprleidonašihboljihčetvrti.

Jednomprilikom,tijekomgodišnjegsajmazaDu hove,navelikomtrguispredopatijevidimdjecu,nemnogostarijuodmene,kakoseuzglasnobodrenjeodraslihnabacu -

39

Erwin Mortier

ju blatom i konjskom balegom na fasadu crkve kolegija dok se unutra odvija bo -goslužje.

Majkameodlučnoodvlači odprizora.Sama rijetkoda imakojudobru riječ zasvećenike, ali pitanja vjere pripadaju stvarima u životu koje čovjek, kako ona toobičnokaže,bo lje“daostavistajati”.

Dokme vuče za sobom kroz gomilu sajamskih posjetitelja, na dru gi kraj trga,odjed nommiseučinidavrtuljciiljuljačkenisusamobajkovitamašinerijakojastva-račistuzabavu.Činisedanjihovimehanizmi,akonisudo voljnofinougođeniiliakosu nedovoljno kalibrirani, mogu osujetiti prirodne zakone kako bi oslo bodili ne-poznateenergije.Slavljaisajmoviodjednommisečinebremenitimaskrivenomsi-lomkojamožeroditiprijetnjuokojojmojiro diteljidopuštajudasego vorisamounajprikrivenijimizrazima.“Enco re desgrèves”, mrmlja moj otac jednog dana za doručkom, s no vinama

isprednosa.Paiakosenjegovoliceskrivaizarastvorenihstranica,ponačinunakojimajkapo dižeobrvujasnomijedasurazmijeniliznakslaganja,jednakointimankaoinekatajnaizkreveta,alimnogomanjefrivolan.“C’estunemenace”,čujesejekamojemajke.

NajvećidiomogdjetinjstvaEmilie i njenezovem“lesgrèves”, kao što su nekadapostojaliHuni,iliVandali,asamuEmilienazivam“LaMenace”.Zvučimisterioznoiorijentalno,kaoHero dijailiŠeherezada.Mojamajkaturiječizgovaradovoljnone-razgovijetnodabisepo jačalamojaslutnjakakojeposrijediterminkojemujemjestoupredgrađimajezika,aliupravozatozameneondo bivanabojčarobneformu le,kojimidražijezikkadaukućividimEmilieuposlu.

Moždasamjednom,sadkadnjenoliceopetiznenadavidimpredsobom,izraubano,aopetglatko liceženekoja je istovremenoimlada istara-moždasamju jednomdo istaoslo vilatimpo bunjeničkimimenom.

Napolaseokrećepremamenipristoludolje,gdjeokrećeru čicustrojazamljeve-njemesa.Istovremenopovršnoipomnopromotrimepogledomkojisekolebaizme-đuzgranutostiipo tajnogzadovoljstva.

Tek sad u njenim svijetlo zelenim šarenicama, iznad kojih se uvijek njihao ne-poslušni uvojak dok je bila za poslom, čitam ponos koji je moja nenamjernaindiskrecijavjero jatnoizazvalaunjoj.

Višemačkanegosluškinja,nig djeseunjezinupo našanjunijemoglaosjetitipasjaservilnost s kojom je kućna poslu ga kod drugih članova obitelji ili prijatelja sebesvodilanadionamještaja.Onanečita,baremneknjige.Snjihbrišeprašinusopre-

40

San bogova

zomkojinaginjesumnjičavosti,kaodaunjihovimsvescimastojiurezanaanatema.Aliposlijeotkrivamdaonanašestarenovinečitaodpo četkadokraja,prijenegoštounjihzamo takrumpiro veljuske.

Nesumnjivojejed nakoučena,akoneivirtu ozna,uvokabularukojijedalekoispoddostojanstva slovnih znakova. Odakle bi inače dolazilo veselje kada se sa svo jimsestramaunevo ljivraća izpraonicesnašim izbijeljenimrubljem ionimsusjednihobitelji, slo ženim u ko šare - prije toga nedvojbeno raširenim, podignutim premasvjetlu,nakojemusudesecikažiprstaproučavalieteričnoklinastopismonoćnihpo-roka,smrtnihstrahova,zabranjenihzagrljaja,samotnihgrijehaiosamljenihpijansta-vakojesezadržalonatimsavitljivimglinenimplo čicama?

Njena i razdraganostdru gihsluškinja šireprijetnjupobunekroznašeprostorije,naš svijetprigušenosti, tajni iznavike.Razgovori, čak i razmirice, rijetkounjemunaru šavajuporedakstvarijačeodzvukapotezanjametlomkojomnetkočistikrho ti-nesru šenevaze.Našesuproslaveprekrivenestolnjacimanajfinijevrste,ženstvenimsrebromisatenskimvrpcamaetikete,kakobiseprikrileprašiledubokoskriveneutrenu cimaslavlja,potisnutasjećanjanaritualnaklanjailjudskežrtve.Našemelodijegrađanskisupjesmuljci,unajboljemslučajunepristojne,aiondatrebaimatibaremčetiri bub njića da bi se registriralo njihovu dvoznačnost.Kakva li samo po ganskabukaodzvanjaEmilieinimgrudimakadanakonnoćniheskapada,stračkomalko holaudahu,pjevušineuljepšanepjesmicedokstojiprisudoperuiosjećamojuprisutnostnepo dižućipogled.Znadasamnaćulilaušiidamiseodsublimnogužasazaljuljatlopodnogamakadadomenedoprunjeneopscenosti.

Nevidjevšimezapravo,odjed nomprinesešakumomlicu.Svedoko rijenamoguvidjetidlačicenazglobovimanjenihprstiju,napolaizjede-

nihlužinomilivarikinom.Neposlušnesvijetlo-smeđedlake,gotovomuške.Šakudržinavrhumognosa.Tiho,neprekid nobrundanjestru jikroznjenprsnikoš.Neštounjenojunutrašnjostivrijekrozšupljine.Natrenutakmestrahdaćefrknutipoputmačke,daćerastvoritirukuizaritimi

svoje kandžeu lice.Ali samo još bližegura šakunamoj nos i gunđa: “Kažem janjoj, rečem, lutko, ostavi ga namiru, on jemoj. A ako si gluha, kozo, usta ću tipretvoritiucvjetaču.”

41

Erwin Mortier

UNJEZINUSVIJETUnovacsezove“kinta”.“Frajermoraimatikinteimuda”,glasijed -naodnjenihizreka.Zanjumojotacsigurnonijepravimuškarac.Iakoposjedujevišekintenegoštojeikadavidjelanakupu,vjerojatnomumanjkamnogoonogdru gog,dokmojbrat,sudećiponačinunakojigaponekadpotajicepromatrakadnakonško -lezakuhinjskimsto lompijemlijeko,vjerojatnousebiimadovoljnomuževnosti,alijejošpremladzavlastitobogatstvo.

“Kinta imuda”, nerazgovijetno ponavljanje tih riječi pričinjavami uskogrudnozadovoljstvo dok sjedim i čekamna klupi posred dvorane sa šalterimau banci naPlace d’Armes dok otac obavlja poslove. Naše šetnje redovito kao slučajno vodeonamo,onesučestozapravosamookolniputdofilijaleukojojimaračune.

Sveštosevrtioko“kinte”kupaseuistojatmosferiprikrivanjaisramakojapro -žimakupaonice,spavaćesobeibordele.Kodnasseno vaczove“desmoyens”,iligaimaš dosta ili ga nemaš. Kad Emilie govori o kinti, njen govor poprima neštonepristojno,kaodatineočekivanopovučegaćenadolje.

Izgleda da je veseli što moga brata i mene intrigira svojim grubim rječ nikom.Možda to čini kako bi ocrtala svoj teritorij, kao što neki divljaci odrubljene glaveneprijateljanabijunakolcenarubusvogsela,alimogućejetakođerdasmatrakakoprivremenodijelimoistusud binu,dasmobićakojabudupri mijećenasamokadselošeponašaju.Kadadakle,čekajućinaklu piudvoranisašalterima,ponavljamnjeneriječi,moždanajezikuosjećamneštoodnje neosvete.Kintaimuda.Ovdjesveodišetišinomkatedralaibolni ca,ihladnoćom,ikupaseubesprijekornomsjajutra vertina.Krozkupolukojakrunidvoranupadafiltriranosvjetlonanepomičnepalmeizmeđuklu panakojedame, jednakonepomično, jed nakovegetativnokaoi ja,mogusjestidok njihovimu ževi ilimuški srodnici svoje poslove predaju službenicima s drugestranebalustrade;gospodisasamosvjesnomuljudnošćulakaja,kojijednidrugimaiklijentimagovorešaptom,akadisplaćujuno vac,nosebijelerukavicekakobiprigu-šiličakišuškanjenovčanica.

Ovo je hram eufemizama, suprotnost gotovo podzemnim jazbinama u ko jimaEmilie,naslu ću jem,slavisvo jepoganskekultove.

42

San bogova

“Kinta imuda”.Neznamkolikosamstara,vjerojatno je tonetomprije rata,une-jasnomvremenuod mahnakonmojeprvemenstruacije,jed nogposlijepodnevaopetsenalazimnajed nojodtihklupaigledamocakojisespremakrenuti.Vidimkakovadiru kaviceizdžepovakaputa,alisrukavicamaizvučeinekolikoko vanica.Ispodku polepoputpsovkeodzvanjakotrljanjebakrainiklapopodu.

Jedan od službenika prelazi brzinommunje na dru gu stranu balustrade, klekne,dlanomumiriro tiraju ćeko vanice,kaodaubijaletećemrave,podigneihisvepredamomocu,kojijevidljivosmeten.Takođervidimgo tovoneprimjetan,alioštarpod-smijehnaslužbenikovulicudokspuštanovacuočevuruku.

Godinama sam željela da taj prizor mogu ponovo doživjeti, da sjećanje moguprepravititakodapritrčimocu,padnemmuokovrataipoljubimgauobraz,umjestodapreuzmemlažnuoholostbankovnogčinovnikaipubertetskisepo tajnosmijuljimpo niženjukojejedaodamojotacosjeti.Pravigospo dinkovanicenedržirasutepodžepovima.

Događajjetrajaojedvapolaminute,aligo dinamaposlijegolizvukjecanjako va-nicačulasamkakoodzvanjaumojojglavipoputzvonazauzbunu.

Mojotacinjegovstrahpredlju dima“ispod”nas,kojisuunjegovimdućanimaku -po valitanjure,užad,kacezapranje,šibiceipokućstvopocijenamagotovojednakopo voljnimakao i one socijalističkih zadrugakoje sumuzadavale tolikobriga. Izanjego vastrahopošto vanjapredboljimslojevimaskrivalaseistinakojujepregrštpo -padalihko vanicamogla razotkritina licumjesta:dagadruginikadaneće smatratipotpu nim, nego vječnim trgovcem potrepštinama, doduše nasljednikom i brižnimvlasnikomlancatrgo vina,alikojićetrgovcempotrepštinamaiostati.

Možda tihgodina takočestood lazimEmilieunjenupo drumskuku hinjukakobihispaštala.Damebiču junjeneindiskrecijeiprovokacije:ja,flagelantobitelji.

“Akobudeštiho,mo žešostati,alidasitiho,jezikzazube”,sikne.Znadaćebitivragaakomemajkaprečestobudenalazilaukuhinji.

Sjedam na stolac na kojem ujutro najčešće neki dostavljač čeka svoje piće, amoždaineštoviše,dajezgrabipodsuknjuidobijepripadajućupljuskuilineočeki-vanipo lju bacjezikom,igledamkakosazdjelomdolaziizpodruma,sklanjakrpuko-jomjezdjelapokrivena,stavljakomadmesaiznjenapanjzarezanje,sjekiricuskidaskukeispodpolicenaziduičeka.

Onaznadasamdošlačutioštricukakoprvoprolazikrozmekomišićnomeso,bi-jelo i crveno, mlitavo ružičasto kamenje. Također zna da čekam dok komade nerazdijeliteškomsjekiricom.

43

Erwin Mortier

Spo ropo dižeoružje inekogavrijemedržiuzraku,svedokizmogpogledanemožepročitatidamiumaštiglavapočivanapanjuzarezanje,tikdonjenepregače.

Kadanaposljetkuspustisjekiricutakodakostiispodzaškripekaodajeriječomo-jimvratnimkralješcima,većsamodavnačvrstozatvorilaoči.

44

San bogova

SREDINAUKOJOJ SAMODRASLAU stanovitom je smislupreuzelaosjećajdužnostiodnajviših klasa, osjećaj časti od plemstva, ali bez licemjerja koje ga je činilo pod -nošljivim.Anužnocrnčenje i težakradrad nognaroda“ispodnas”, izčijihsmoseredo vaipakjednomuzdigli,pretvorilismouidealmarljivostiirevnosti,alibezda-vanjaoduškakojijeprivremenoponištavaosavmoralilidužnost.

Ženesupredstavljalegrbsvegatoga,ne pomičnupulenu,ajasamtoproklinjala.NarodskeženepoputEmilieuživalesuvećuslobodukretanja,slobodubeznačajnih,većunegoštosmojeimalemi,precioznemladedameizgrađanskogsloja,osu đenena život nalikna ljudski buket odumjetnog cvijeća; šarene, gracilne i bezprašineispodstaklenogzvona,kakosenašdjevičanskitennebipokvario.

Mojnačindapobjegnemvakuumusastojao seodčitanja i pisanja.Drugebi seizgubileusvompotomstvuilibiseudalezanekogstarijegbogatogmuškarca,unadidaćeprijevremenopostatiudoviceistećisamostalnostkojajedolazilastime.

Neke,kojenisu imaledruge ispušneventile,natjecalesusezanajboljuuloguuraznolikoj teatarskoj ponudi histerije, s odu zetostima i zgrčenim udovima, mo nu-mentalnimnesvjesticamaidelirijimakojisuopisaniuantiknimudžbenicimapsiho-logije,akojeseistotakomožesmatratisažetimuvodomudramaturgijuušutkavaneženskostiumojimmladimgodinama-Sikstinskakapelagrađanskogpatosa.Neštoprihvatljivijavarijantasastojalaseodkroničnihželučanihtegoba,migrenskihpomra-čenja uma i dru gih tegoba koje su zahtijevale razdob lja osamljivanja u napola ilisasvim zamračenim prostorijama, ritmizirana ritualima čišćenja u toplo-hladnimkupkamaskompresama,prašcima,uvarcimaitinkturama.

Čakimseimojamajkaznalaperiodičnoprepustitisazadovoljstvomkojesekaotakvonijeodmahprepoznavalo.Njenemjesečnicepoprimalesukarakterlitanijapu -nih samosažaljenja i osvetoljubivosti. Nevolja bi se uglavnom najavila preosjetlji-vošćunadječjeglasoveilupkanjepriborapotanjurima.Kadabisenameneilibra taotresladadobroodgo jenadjecanikadanožemivilicomnedodirujuporculanpo su-đa,svisuukućiznalikolikojesati.UkuhinjibiEmilieuvuklaglavumeđuramenajoš više nego obično, zabrinuta zbog bijesa koji može navući na sebe. Otac biispustiorezigniraniuzdah.Edgarbiseudariorukompoglavikaodajezaboraviova-

45

Erwin Mortier

žando go vor,ajasamnastojaladisatištoneprimjetnije.

Sljedećih dana činilo se da iz tijelamojemajke niču bezbrojna fina ticala.Mrežatankih niti pro tezala se oko nje i povezivala svaki kut i pukotinu u kući s njenimživčanimsustavom. Inajmanjipokretproširiobi se timnevidljivimsustavom.Po-drhtavanjasustvaralapodrhtavanja.Čakbiokretanjelistaune kojodmojihslikovni-ca,načinjenihodpriličnokrutogakarto na,prodiraloubudoarpokrajblagovaonice,gdjejemajka,poduprtageološkomformacijomjastu ka,ležalanachaiselongue,tre-su ćiseodzajed ljivosti.

“Dijete,koristitepihkadseuspinješstu bama.Te-pih!Zarovdjenitkonepoštujemojebubnjiće?Molimte,Edgare,učinimajciuslu guinegalopirajpokućikaočetadrago nera.Stavistarukrpuzasuđenadnosu dopera,Emilie,većsamtestoputmoli-la...”Itakodalje.

Postupno bi se njene tirade pretvorile u prigušene, neartikulirane lamentacije.Njeneriječikaodasuserunile,od bacivalesvojukorunačinjenuodsuglasnikaida-valenauvidsvo jurastaljenunutrinu.Njenapreosjetljivostnazvuktadabiuglavnompo pustila.Ticalabiseodvojilaodstvari,pljasnulabipo putnategnutegumenanjenotijeloipretvo rilagauimplodirajućiuniverzumbola.

Emiliebidovlačilajošvišedekaijastuka,saspo rommotorikomkornjačeprivla-čila bi stoliće do chaise longuea, postavljala na njih bo čice, tube, flakone, lavorvode,sapunikrpeodbijeloglana.Umeđuvremenujenacijelomkatuspustilaro le-te,do ljeusobizaprimanjanaložilapećiposjelanasufo teljepoputprognanika.

“Ako segospodin slaže, sljedećihdananjemu idjeciposlu živat ću jeloov dje”,prošaptalabii,nečekajućiodgovor,šmugnulagore,usvijetpolutame.

Povremeno bi odozgo do nas dopirali prigušeni glasovi, nejasan cvilež praćentapkanjemEmilieinihvariranihpapuča,“mačjihšapa”,kakoihjezvala,poparketu.

Tostanjeupravilunijedugotrajalo.Doksamjošbilamala,otacbimeobičnonakondanailidvaposlaouizvidnicu.Gurnuobimekrozodškrinutavratausobu.Umrakusamslabo razaznavalamajku,ali čula samnjenodisanje.Tekkadbihprišlablizu,spazilabihnjenuglavu,najvećimdijelompo tonuluumekejastukeupodnožjuviso-ko gagorjaoddekakojeseuritmunjezinadisanjanadimaloiskupljalo.Kadabiseokrenula premameni i pospanomi pružila ruku, umjesto da osorno okrene glavu,posvenestajućiujastučnici,otacbiznaodajenaputuoporavka.

Sutradanbiuskrsnula izsvojeplatnenečahure.Emiliebipo digla rolete inavilasatove,majkabimezado ručkomzasulapoljupcima,nestašnobipromrsilaEd garo veplaveuvojkeipoljubilaocaučelo,suštaraspolo ženost.

46

San bogova

Sigurnasamdajenjenapatnjabilaiskrena.Božedragi,akosamsenečegagnu šalauvezistimdasamžena,ondajetoludovanjemojihžlijezdasvakogmjeseca.Alipi-tamsenijelionasvojunevoljudijelompretvaralaiublago,alisvejednozagušuju će,zatočeništvomogoca,mogbrataimene,iEmilie,kojajepoputgnomskesluškinjeuslužbizlekraljiceposredovalaizmeđunadzemnogipodzemnogsvijetaunašojkući,kojasekaooštrigazatvaralaokonas.

Čimbisvesplasnulo,našebiprostoriječujnoodahnule,jatakođer,izastakla,naverandi,uvrtuizakućeograđenomsasvihstrana,uko jembihinačenemirnoho dalapopu teljku,amo-tamo,amo-tamo,unadidaćusvojučežnjuzaslobodnimdisanjem,zahorizontom,hipno tičkiprigu šiti.

Akadabihčulaško larcekakoprolazesdrugestraneograde,razuzdanizbogne-ko likosatislobodenakonizlaskaizrazredaiprijeočekivanogpovratkakući,kadbihihčulakakoseprepuštajublagojtoplinikasnihproljetnihvečeri,gotovobihpuknulaodbijesa.Lupaulaznihvrata,nakonštobimojbratzbaciotorbusramena,uku hinjipo piomlijeko i vani se pridružio svojimprijateljima,umojimbi ušimazazvučalapo putuvrede.Načinnakojisusezabavljali,ispodprozorasobeukojojsamnavečer,kadabisvjetlogu bilosnagu,podmajčinimokommoglaulo vitineštosunca,izazivaojeumeničistukivnost.

Čulasamihkakosepod badaju,gurkaju.Osluškivalasamgalopnjihovihpetanapločnikukadabikrenulipremanekojgostionicinarubugrada,naobalamarijeke:lo-kaliukojesamsmjeladoćisamoudruštvuoca,strica,ponekadibrata,pomoguć-nostinedjeljom,kadasugrađanipo kazivalisvojebračnedružice,živebukete,naru-čivalipivoisvinjskuhladetinusasenfomipo tajicemjerkalikonobarice.

Razboljela bih se od lju bomore kada bi se Edgar vratio s tih izleta s bakantskimosmijehomnalicu,osmijehomkojijestvaraourotničkuvezuizmeđunjegaiEmilie,kojibimojumajkutolikoraznježiodabisečakinanjegovenajgluplješalehihotalakao najobičnija ško larka. Ako me nešto moglo još više razgnjeviti, onda je toservilnostmogspola,strpljivostskojomjeulazioukorzetidaozategnutiuzicekakobiizsvogosinjegstru kasipaootrovposvakojženikojaseipakhtjelaosloboditi.

Mojasemajkautomeisticala.Postalajezlo voljnikumirpoko jemsampljuvala.Skamenjenastranaboginjesdvalica,čijujedivljudimenzijuutjelovljivalaEmilie,furijuiekstazuženskosti,koja,akojepotrebno,nepoštu jenikakavmoral,rušisvapravilaibacanasnatragutiganjzataljenje.

Bile su to godine života u znaku Magne Mater, jer vrijeme koje se naziva ado-lescencijomostajenajženstvenijimdobomuljud skomživotu.Našeosobinejošnisu

47

Erwin Mortier

stvo rile koru oko nas, i zauvijek, znam sigurno, u nama ostaje jezgra, užarena ivrtložna.Njenepokretačkesileutječunafluktu acijemagnetskogpoljakojenazivamnašimbićem, ilinašomdušom, ilikakogod - jer riječi su samo riječi, skamenjenikrici.

Doksamišlauškolu,uprečasniInstitutsestaracistercitkiSvetogaPisma,mojasimpatija,boljedakažemmojafascinacija,uvijekjepripadalanajvećimdijelomne-vid ljivimčasnimsestramaunjihovojbožanskojutvrditermitavisokimzidomodije-ljenoj od učionica i natkrivenog igrališta.Učiteljice koje su nas po učavale,mladedameizgrađanskogsloja,zakojejebrakznačiokrajkarijere,djelovalesumimnogosterilnijeodcrnihmoirakojesuusamonametnutomdjevičanstvupobesprijekornooribanimpločicamahodnikaklizileuzšumjedaraokolistova-lepetanjekrilaDuha,ko jegsuusvojojkapelištovaleiusrednoći,svedoknaprvomju tarnjemsvjetlunebicijelomduljinomleglepredoltar,crnepoputspaljenihmo ljaca.

Mojamajkasmatralajevažnimdamepošaljeuvjerskuškolu.Vjeraunekovrhu na-ravno biće bila je za nju, u najboljem slu čaju, oblik poezije za du hovnu okrepu,primjenjivuodgo ju,dokjezamenepraviBogbioBogizatabernakula,mrtvatišinakrikaizmeđuredakaŽiveRiječi,kojajezvjezdanesustavetjeraladasesudaraju,apilićedaseizleguizjajeta.

“Nepričajgluposti,dijete”,srezalabimedajeovdjesnama.“Nanebunemani-čega.”

Redovitobičasnimsestramadonosilamalemilodare;no vac,namirnice,usvib njucvijećeiznašegvrtazaMarijinkip.Ondabiseizpristojnostipriličnodugozadržalaurazgovorusčasnomzaduženomzagoste,usamostanskojsobizaprimanje,sjedećina jednom od stolaca koji su širili miris laštila za pod, stoput se odražavajući nabakrenimukrasnimposu damazacvijećeistaromkuhinjskompriborukojiseondješepirio.Premačasnimsestramaodnosilasesnerazumijevanjempunimpoštovanja,kojeječuvalaizaliječnike,čijejeznanjecijenila,alibezželjedaunjemusu djeluje.Finesesakralnogakaodajesmatralajednakoneukusnimapoputpogledauotvo renutrbušnustijenkuispodkojepulsiraupaljenoslijepocrijevo.

Ako njenim očima promatram časne, djelić klaustra koji vidim iz svoje klupe urazredu,isjenekojesvakogadanauistovrijemeponjemupro lazeispredprozorasašiljatimlukovima,naputuzakapelu,tadanevidimsamostan,negostroj,generatorkojisvo jomteškodokučivommehanikompretvarahimne,litanijeiaklamacijeupsi-hičkusilutežekojamo raliobičajetrebadržatinamjestu.

Usvakomritualubilamijeodbojnapedanterija,iakoznam:ritualbezbesko risnepreciznostigubisvojsmisao.IzatogaseskrivaostrahEgipćana,čijisusvećenicici-

48

San bogova

jelunoćpreklinjalibogaSuncadaponovoustaneizsvogcarstvamrtvih,ilibojažlji-valu kavostInkainjihovipo kušajidanebeskidiskpričvrstezasunčevkamen,kaoovcunauzici, ili kao što sedijete, iz strahadagamajkanenapusti,drži zanjeneskute.

Neznamkolikomijetočnobilogo dinakadasamodjednompočelanaslu ćivatidaritu ali moraju obuzdavati ogro man strah pred Riječju kao takvom, pred ImenomBoga,kojeseutojkapeliumirujućimorapodudaritisasamimsobom.Kružnitijekdananeprekidnogobo žavanja,perpetuummobilepjevanjaizazivanja,čakistilsve-to gaposebiodjednomsumiseučinilikaozaklinjanjakojamo rajuspriječitidasebo žanstvoraspad neili,kaoštoćejednomučinitisunce,daeksplodiraiizazovebuji-cunepotpunihznačenja.

Kakvu bi to predstavu priredilo? I kakav bi to osjećaj bio rasplinuti se u tojerupciji,inikada,nikadavišenebitipotpu noizrečen?

49

Erwin Mortier

II.

50

San bogova

KADANEMOGUZASPATI,radogledamvan.Prijenegoštoode,Rachiduzamolimdanenavuče zavjesu na pro zoru pokrajmoga kreveta. Želim vidjeti odrede za čišćenjekojiseusrednoćiprimajuposlauuredimanadrugojstranivode:radilicemaslinasteboje-pokrivenedjevojke,mladićikosecrnekaougljenusvijetloplavimkutama.Vo-limpromatrati tu djecudokprelaze s jednogakata nadrugi stvarajući od svjetla itameuzorakpločezaigrudamenafa sadi.Usaćuodneonskogsvjetlabrišuprašinu,perupodo ve,praznekoševezasmeće,sapunajupro zorskastaklaibrišuih,ajapri-mam neosob ni blagoslov njihova rada kao sakrament. U takvim trenucima imamosjećajda samdovoljnoopuštenakakobihdivotuZemljemoglapromatrati kakvajest:nilijepaniružna,negoživućaiumiruća,pulsirajućausvimsvojimbiljkamaiživotinjama.

Volimtihnekolikosatinapuštenostiuranomjutarnjemrumenilu,prazninuiprvepticekoje jošnakratkoniskimnemorajudijeliti tišinu,prijenegoštoautomo biliispodkrošnjinakejuuzupaljenokočionosvjetlouđuugaražu.Radoslušamtutnja -vuprvihvlakova,kojauovajranisatpovodiprodiredubokoucentargradasvedokjenenadglasabukaživotakojisepokreće:autobusi,tramvaji,biciklisti,koracigru-picaškolaraca,učijimtorbama,uritmukorakapopločniku,zveckajuobičneilike-mijskeolovke-čuvenasvakod nevnostsvijetainjegovbanalni,ali takovitalnimir.Ondapričekamdoksedo ljenezačujezvono,signalkojimiRachidašaljekakobija-viladajeukući.Moglabibitiionadruga.Većpozvonjavičujemkogamoguočeki-vati.Ona druga zapravo ne pozvoni, nego gore pošalje prodoran prijekor.Tada sepravimda spavam, otkinemodnoći pola sata slobo de, ovijemdeke kao kuku ljicuokokostijuidurimse,razmišljamkakosličimmajci,dokjejošbilamlada,doksusvakogmjesecanjenatkivazvonilahormonskimzvonomzauzbunu.Opraštamjojtemalepobu ne,sadvišenegoprije.

Potrajelinekovrijemeprijenegoštočujemuspinjanjestubama,sigurnasamdaćemeRachidaprobuditi,iakoonaitekakodobroznadasamvećodavnabudnaidamezapravonetrebabuditi.

Neželimdamezatekneu snu.Že lim jepozdraviti. Jednogćedanapokucati, aod govoranećebiti.Većsamprestarazakroničnebolesti,stogaznamštomeoče kuje.

51

Erwin Mortier

Moždani udar. Infarkt. Uvijek se nasmije kad to spomenem, ali znam zbog čegapotraje neko vrijemeprije nego što dođe gore. Prvo, naravno, skine kaput i svežepregaču,alikadubrzouđe,trebatepogledatinjenukosu.Nijednadlakanećebitinapogrešnomemjestu.Nežuri sedokčetka svo judugucrnukosu. Ispredogledalauhod niku rukomhvata svo jeuvojke,energičnoprovlačičetku ionda ihnadlanicomprebacu jeprekoramena,prvoprekojednog,ondaprekodrugog-tazemaljska,posvezemaljskakretnja.Baremjatotakozamišljam:nikadajenisamvidjeladatočini,ivećdugonisambiladolje,aliznamdaželiizgledatiurednozaslu čajdamrtvaležimukrevetuilivećnapo laukočenasjedimufotelji,izazatvo renihzavjesa,jeruvijekjezamolimdaihnavu čeokopodneva.Zarazlikuodprije,banalnosvjetloizmeđudva-naestičetiriodbojnomije.Siviloipolumraksadmiboljeleže,ilisjajjošbesprije-kornajutra.

Volimgledatikakosezaokupiposlom,sakralnimirkojiproizlaziiznjenepozornostikadasobuimeneogo lipreddanom.Dokdoručkujemnakrevetu,onaizgardero bevadihaljineilinekolikosuknji ibluza,uvijekdvije ili tri,damoguodabrati,akadodaberem,u ladicamaikutijicamatoaletnogstolićapotražinaušnice iogrlicukojepristaju,jer“bitistar,gospo đoHelena”,kažeona,“kodnasnijebolest.”

Ponajviše me zna razveseliti gibljivost njenih prstiju. S godinama dani sve češćepoprimajukarakterlepršavihbarbarluka,mrzovoljnihurotaprotivliturgijenavika,ukoje se tijelo sve bespo moćnije zapleće. Spretnost njenih prstiju kao da je pra voposvećenje. Kako iščeprka naušnice iz baršuna njihovih ku tijica, ogrlicu izvadi izku tijeipustijedaklizneprekodlanakakobiseizravnalepetljeiličvo rići-iopetvi-dimsebe,uposlijepod nevimakojasuumeđuvremenuodavnoprošla,kakoulazimumajčinu gardero bu i na traci svjetla koju poluotvoreni teški zastori bacaju ponamještajuotvaramladicuormaraukojemčuvanakit,ikakoodtogsvjetlaudubiniladice,ujednojodkutijica,čijijepoklopacmalopomaknut,ogrlicakojaunjojdrije-mazablistaizdajničkimsjajemzmijeotrovnice.

Žaomiještojenemoguvidjetinadjelukadaukuhinjipripremaručak,kakoguliluk,krumpirimaizmamljujebaroknonakovrčanekore,režemrkvu,usitnjavameso,kaoštojeprijeEmilie,usvomrasvijetljenomboravištuupodrumu,prinosilasvo ježrtve,ilikaoštosuslužavkeukućiuFrancuskojokozaparenogšted njakauloncimaiko do vimaizvodilebaletžlica,obiračaipjenjača,kojijestvaraovlastituglazbu-ijeli,tkozna,jed nakolakomislenonakratkoprekinulaposaokakobi,štomeuvijekispu njavaločudesnomekstazom,obrisalarukeopregaču.

52

San bogova

Sgo dinamamipočinjunedostajati takvi naizgledbeznačajni detalji vezaniuzoneko jihvišenema.Tisućuznakovaprijateljstvailinaoru žanogmirakojesvakodnevnosklapamospostojanjemsvemečešćeispunjavadirnutošću.Uglavnomihprimjeću-jemtekkadzauvijekzamruiostavemesosjećajemdajecijeli jedanjezikzanije-mio,potpu nirječnikskojimčovjek,kaonitkoprije iliposlijenjega,zalupiknjige,postavljaposu đe;ilikaoštosemojmužuonovrijemeznaoiskrastiizkrevetai,tre-su ćisenahlad noćijutra,potrčaouku paonicu,tamosto jećimokrioipotrudiosedamlazbudejakzatoštojeznaodautomemogudjetinjeuživati,iondajeopetušaousobuusvo jojmladićkojgolotinji,sasvojim-oprostiminariječi,Rachida-pimpe-kom,napolauzdignu timmeđubedrima,dabinakrajuhlačenavukaoprekostražnji-ceipo braokovanicesnoćnogormarićajednomrukomudru gu.

Tesamstvaripremaloblagoslivljala.Nisamihdovoljnopomazivala.Izdalasammistikunjiho vesvakodnevnosti.Nadamseda tonije jednaodmislikojezabunomizgovaramnaglas,štomisesvečešćedo gađauposljednjevrijeme.

Ništaniječula.Prvojeodnijelapladanjsostacimado ručkaiobzirnomepo dvrgnu laritu aluolakšavanjaičišćenja,potommeposjelanastolacpokrajkrevetaisadmiza-kopčavabluzu.Pritomsemalonagnenaprijed,takodasegotovogledamoočiuoči,alionagledasvo jeprstekojikrozrupicegurajumale,sedefomobloženegumbe.

“Igle,ponjimanarasležileimeso;kožomsepresvukoše,aliduhajošnebijašeunjima...”

“Štokažete,gospo đoHelena?”“Ništa,dijete.”Sko rojego tova.“Zarneizgledalijepo?”“Bašinevidimdo bro.”Malojezadirkujem.Onasesmiješinepo digavšipogled.Prstijojšuškajuispodmojekragne,namomvratu.“Tkosvevidi,poludi,gospođoHelena.”

Ono gadanakadmijeumrobrat,znalasamtočimjepokucala,zapravoiprije.Tekjebilaprimljenauslužbu.Čulasamkakotelefondo ljezvoni.Go tovonitkovišenijezvao. Ona se javila, dugo je trajalo. Svukla je pregaču. No sila je onu dugutamnosmeđu bluzu u ko joj sam je često viđala, ispod toga crne hlače. Umjestoklompisdrvenimpotplatomkojejeobičnonosilakadabiradila,obulajenatikače.Veo,kojijeuglavnomnosilaspuštennavratpo putširokogšala,ležaojenanjenimuvojcimapočešljanimusavršenoravanrazdjeljak.

53

Erwin Mortier

Pokucalaje,ušla,zatvorilavratazasobomistalanaodređenojudaljenostiodkre-veta:“Vašgospo dinbrat,gospođoHelena...”

Nisamjepustiladadovrši.“Znači,nitkovjeodapeo.”Vidjelasamdajeproblijedjela.“Da,gospođo...”

Mjesecilidvaprijetogadošaojeposljednjiputuposjet.Kaoiobičnoupunomseornatuuspinjaostubamaili,bo lje rečeno,držećiseza rukohvat,vukaosestu buzastu bom,opremljensviminsignijamapripadnimagospodinuviso kogdruštvenogpo-lo žaja,stežinomsvojihgo dina,uodijelusašivenompomjeri,iakoumeđuvremenupriličnoiznošenom,istimjošuvijekelegantnim,aliposvenepotrebnimštapomzašetnjupodru kom.

Usponjeiztjednautjednazahtijevaosveviševremena.Nakonsmrtimogmužaviše sammu puta po nudila da u kući živimo zajedno.Kakvog je smisla imalo dasvatkoodnas živi u kućerini, onk tomedaleko izvangrada, u onoj, do duše, vrlokomfornojkućiokruženojvelikimvrtomukojojsuprozoripro puštaliljupkosvjetloreflektiranovo domrijekeiukojojse,prekostazaitepihanastu bištu,ubiblioteci,usalonima,doksamjošbilakadraposjetitiga,neprestanoizamojihleđapohodnici-maprikradaladiskrecijaobuvenaucipeleodnajfinijekože.

Bilomujepotreb nopetnaestakminutadadođedodaha,sjediojedašću ćiihropćućinastolcu,štapzašetnjunaslonjennarukonaslon.Drugištap,štapkojimsedoistako-ristio,alu minijskahrgasgumenimčepomnadnu,mirovaojeizmeđunjegovihnogu.

Rachidajedo nijelakavu,hvalabogu,ulijepomservisu,napladnju,sasrebrom.Neplastičnešalicekojeonadru ga,onajGolem,isko paizkuhinjskogormarakakobimipru žilaosjećajdasamdijetekojeneznajesti.

“Jeligospo dinEdgardo bro?”upitalaje,bezbrižnakaoiuvijek,stavljajućinasto-lićšalice,vrčićsmlijekom,šećer.

“Jasamkaomagarci,dijete.Injimaseprvoizderukopita,izgleda.”Ukavu jeuliomalomlijeka.Miješajući, rekao je: “Što semene tiče,mogaobi

većpo lakodoćikraj.”Tek kad sam osjetila da jeRachida uzela naočale smog nosa kako bi obrisala

staklainakonštomiihjevratilananos,vidjevšibratakakosmetenogledaušalicu,postalomijejasnodasamsigurnovikalainaricala.

Rukesumisetresle.VidjelasamRachidinubespo moćnost,bjesomučnojetražilanekubezbrižnurečenicukakobinjomerazbilaposramljenutišinu,atomepo godilo

54

San bogova

usrce.Naposljetkujeotišla.Mojjebratčekaodaonaode,ustaojeistaopokrajmene.Kaoiobičnopo kuša-

vaojestavitiprstepodmojubradutakodapodignempogled,alijasamokrenulagla-vuibuljilavan,proklinju ćisvojutvrdoglavost.

“Neznam,Hélène”,uzdahnuoje,“odkojesimaterijenapravljenaiznutra...”Materija,pomislilasam,kakoafektirano.Alireklasam:“Odbetona.”

Nekolikotjedanaposlijestiglajevijestdajeslomiokukidaubolniciležispro te-zom.Neštoposlijedaćesepreselitiupansion.Pitalasamsetkomujetosredio.Ku rirjedošaopredatipaketić.Unjemusnopključevaipapirićsotisnutimvelikimslo vimaKućavečernjesreće-kolikoniskomožešpasti,pomislilasam.

“Žaomije,mojamalagazelo,alimislimdasevišenećuvraćatikući”,pisaoje.“Čuvajrezervneključeve,nikadneznašhoćelititrebatijed nogdana...”

VidjelasamdaRachidagoriodželjedamepitanebihligatrebalaposjetiti.Osje-tilasamnjenorazočaranje,alijakosamcijenilaštoješutjela.

Moj brat uvijek je kultivirao svojevrsnu privremenost, kvalitetu zbog koje su snjegaspadalisvikonteksti.Obaviosenacerenomtajnovitošću,kojamemaloprevišepod sjećalananekikult,anjegovomsmrćutojprivremenostinijedošaokraj.Onajesamopostalaapsolutnom.Tu gu jemzanjimlaštećinjegovemisterije.

Nikadanisamznala tko jeodmladićakoji suse redovitomotaliponjegovojkući,čakikadjevećpriličnozašaougo dine,spavaosnjim.Kojisubililju bavnici,akojinisu,akojeibiloterazlike.Svremenomsuizgledalisvemlađe,iakosuostaliizme-đusredinedvadesetihiokotridesetpete,alionsambioje,naravno,stariji.Višesunalikovali na simbo le nego na ljude od krvi imesa.Blistavi simbolimladenaštva,sasvimsvježiusvojojčistojodjeći,sovratnicimatakooštrouštirkanimadasugoto-vopred stavljaliživotnuopasnostzanjihovežilekucavice,kojesamvidjelakakoku-cajuispodnjiho venježnekožekadasumibilipredstavljeni.

Nervozniigotovohisteričnolju bazni,pomnoošišaniimanikirani,naobiteljskimproslavamailibanketimagurnulibinogepodstolišutjeli,previšeočiglednotražećinevid ljivost,nakonštobiprvobilipredstavljenikao“Edgarovprijatelj”-spreglasnoizgovorenimnavodnicima.

Pitalasamsekogajeodnjihnoćumo gaopodnijetipokrajsebe,kogajepripuštaosvomesnuijesuliusvomdri jemežuspuštaliprstepremaožiljkunausnulomtru punapola ispod, napola pokraj svoga, instinktivno tražeći brazgo tinu,pu kotinu, liniju

55

Erwin Mortier

divljegmesakoja jeodbokapreko trbu ha i prsnogakoša tražilaput svedo ispoddesnog ramena, nasreću do desne strane tijela. Izgledala je kao neuredno zavarenišavilizračnafotografijagorskoglanca.Mislilasamdajepodprstimaskorena,suhaidrob ljiva, ali kadmi je jednomdo pustioda jedodirnem,uzmaknula je topla i gu-mastapodvrhovimamo jihprstiju.Bilomestrahdamunenanesembol,alirekaoje:“Nemaveze,apso lutnoništaneosjećam.”

Osim u dane nevremena, sparne dane, promjenjive dane ljeti.Onda bi napuniokaduhladnomvo domilegaounjuzatoštobihladnoćaublažavalasablasnibolkojijepro lazio timdugimožiljkom.Pitamse jesu limu“prijatelji” tadpravilidruštvo,brisalimuleđa,poslijemupomagalidaobučekućniogrtač.Onisusevišečinilikaodelikatese,poslasticezako jimamuježudiojezikkadabibiozasićengrubljomhra-nom.

Zacijelo je bilo i dru gih, od kojih sam vidjela samo tračak. Više-manje redovitaopskrbatipovimakojisusenaljestvicinalazilipreviše“ispod”nasdabiihsenaza-bavamaslo bod nopustilo,adasepritomauratajnovitostikojagajestalnookruživalanebipretvorilau javni skandal.Tipovikojinisunosili šešire,negokape, iodijelakojasamoštonisuizvikivaladasurezerviranazanedjeljeiliposebneprilike,predvi-đenadaizdržego dinamabezhabanja.

Mislimdajevoliorazličitost,odmak,interval,jazizmeđunjihovaisvogasvijetakoji se nikada posve nemože prijeći, da ih je tražio za rijetke trenutke potpunogbratstva,siro vijeičišćeodzagrljajanjegoveprezentabilnijetoplebraće.

Kakobilo,nikadasenijehtiopreselitiniti jemenipred ložiodadođemživjetiknjemu.

“Mojamalagazelo”,smijaose,“tebitvojeknjižice,menimojifakinčići.”Sigurnoseudubljivaounjihoveživoteitijela,kaoštobihjaposveutonulauono

štojemajkazvala“mojomlektirom”,terminkojisamionakosmatralaprezrivim,po-go tovokadjedolazioiznjenihusta.Ionjeimaonjenausta,tadivna,putenausta,ko jima riječi nije to liko izgo varala koliko ih jemelankolično ispraćala. Njenma-jestetični francuskiogrtao senjenimusnamakaoda suboa.Uvijekkadmislimnasvogbrata,čujemjekakogo vori,iobratno,kadaseprisjećammajčinagovora,sje-timsesvogbrata-njegovihbobičastihusana,ustanaliknamladićasaštajge.

Onajesnjimimalamanjebrige,zatoštoje,naravno,unjemumanjeprepoznava-lasebe.Aktomujebiomuškarac.Odmladihjedanamogaouživatislo bodeokoji-masamjamoglasamosanjati,alimajkagajeuvijekvo ljelavišenegomene.Nikadazbogtoganisambilaljubomorna.Mržnjukojaznatinjatiizmeđumajkiikćeriipre-do brosamupoznala.Mo rašbitiženakakobiprozreladruguženu,tajnenjenihmaki-nacija.Akadajetadrugaženaslučajnotvo javlastitakći,tajprijezirbudenajhladni-

56

San bogova

ji,zatoštogledašusebe.Zamojujemajkuinedužnostbilalukavstvo,ajani samni-malobolja.Mrzilasamsvojukćerdokjebilaživazatoštojeposto jalaibilatkojebila,asadkadjemrtvamrzimjezatoštojemrtva.Okrivljujem,znači,čakislu čajnosu dioništvo jerdjecakojaumruprijesvojihro diteljazamenesu lakoma.Bilasambijesnakadmijekćiumrla,odmržnjeijada.

UvijeksammisliladasamuEdgarovuživotubilajedinažena,baremjedinaženasko jomga jepo vezivala intimnostkoja jepo tencijalnomogla ićidaljeodpovjerlji-vosti izmeđusupru ge injezinamuža, intimnostkoja jepoštovala tajne inije imalapreveliku potrebu za uzajamnim ispovijedima, ona u ko joj kao ogromna preprekaizmeđunasnijestajalotijelo.Misvojedemonenismopotapaliprekoušijuuškro pi-onice jezika, razumjeli smosebez riječi.To jebila fantazmaukojusamsmjestilanašod nos.

Kadamijejed nogadanapovjeriodajeitekakopoznavaožene,usvakomslučajubaremjed nu,osjećalasamsegotovoprevarenomijošuvijekneznamzbogčegajetoodjed nomispripovijedao.

“Ajasamjepoznavala?”Kimnuoje.Počelasamnabrajatisvojeprijateljice,navodilasamimenasestrični,polusestrič-

ni, teta,čakpolutetki,zakojesammislilada ih jenemogućeoptužiti za takve fri-volnosti.

“Previšetražišmeđuru žamaikaranfilima,mojamalagazelo.Zaboravljaš,kakosetokaže,poljskocvijeće...”

Vjero jatnosamseneshvaćajućizapiljilaunjega, jer jenastavio:“Nemoramtivaljdanacrtati,Hélène.”

Kadmiseupalilalampica,pocrvenjelasamkaorak.“Svinjo”,pro mucalasam.“Onajevodilaigru.Onajedalaznak,sestrice.Kadabidošlakućiinebizatvorila

vratanamo jojspavaćojsobidokbiprolazilanaputudosvogsobičkagore,znaobihdaje...”-primiomezaruku-“...pourparlerdiplomatiquement,dispo nible.”

“PitamseštobiMamanučiniladajeznalazato.”“Tatajeznao.Ilibaremnaslu ćivao.Jednogdana,doljeusobi,obratiomise.Znaš

tuvrstu razgovora.Da jemuškaracmuškarac i da trebaostatimuškarac.Da za topostoje‘određenarješenja’,alidatrebapazitijersviti‘lijekovi’nedržeprevišedohigijene.Idapostojealternative,diskretnije,commeonditunpeubližekući,neštojeftinijeismanjimrizikomza‘certa inesmisères’...Značidajeznao.”

“Sigurnojeionaznala,Edgare.Uvijekjeslabospavala.”

57

Erwin Mortier

Slegnuojeramenima.“Možda,moždaine.”Bila samosupnu ta.Mojotac,čovjekkojimezvaosvojommalomdjevojčicom,

svojom bezočnom princezom, jabučicom svoga oka, du šicom, i moj otac koji jesvom sinu dao savjet da dobro pazi u koji će intimni lavor uroniti svoj osjetljiviorgankakobiseriješiosuvišnogsjemena,takoda,nazovimostvaripravimimenom-zadržidah,Rachida-nedobijetriperilisifilis...

Gadilomiseštojeuživaoupripo vijedanjusvojiheskapada.Vidjelasamtopopo-letnomkorakuko jim je poslije izišao iz kuće i hodajući kroz vrt premaulici bez-brižnopolo žioštapzašetnjunarame,kaodajemačilipuška.

Ne,nijemitomoraonacrtati.Samasamtouči nila,snelagodnimosjećajemkrivnjezatoštosamsetousu dilazamisliti, i jošmeuvijeknekarukastežeokovratakadazamišljam taj prizor.Ne znam je li to ljubomora, a ako je posrijedi ljubomo ra, nakogaseodnjihdvojeod no si:naEmilie,razgolićenunaležaju,skosomnesumnjivoraspuštenompojastukuugustimvo dopadimailibu jicamalave;mesnatamajčinskafigura,pripita,zaparenamrljauoblikužene, ilinamogbrataodpetnaest,šesnaestgo dina, napolamuškarca, napola djeteta, kako se probijameđu njena bedra, njenešakehvatajugazastražnjicu,aonsesišućipriljubiozanjenebradavice.

Pokušavampotisnuti tusliku.Nemogupod nijetinjenuincestuoznuzatvo renost,više-manjeopscenuidilukojumojamaštaodnječini:onakojagapo liježenagru dikaosinaionkojiunjuispuštasvojutekućinukaoljubavnikiondakastriranizlaziiznjezina tkiva; crv, ispražnjeni otac, rastopljeni Ikar, koji se previše pro bio do pri-mordijalnebezobličnostiženskoga.

Volioserazmetatisvojimtijelom,predamnomtako đer,usvojojsobi,poslijepliva-njailiveslanja,dokbisekaousputdiviosamomsebiuogledalu,alibiseistotakonaslađivaomojim,nimaloskrivenimobožavanjem.

Ženenemajutijelo,Rachida,dijete.Mismohodajućežumanjčanevrećekojene-kimču dom iz svojihopni istisnumuška tijela,prožetagoto vomatematičkomstro-gošću, euklidskom perfekcijom, sve do svojih vlakana zasićena pravocrtnošću ioštromkoncentracijom-ajasam,jasammore,itiisto,isvežene.Pješčanisprudo vinakojimasinoviilju bavnicidoživljavajubrodolom.Predjeliblatatakvevrstedasemuškaraciznjihmožeosloboditisamoostavljajućiunjemujed nuodčizama.

Mojjebratnasuprottomebiomojpolu bog,sasvimslučajnonastaoiz,kakosammislila,nanjiho vozaprepaštenje,nenamjernostrastvenekopulacijebogatefrancuskeseljačkekćeriiimućnogflamanskogtrgovcabakrenomro bom,kuhinjskimpomaga-lima,šibicamairučnorađenimčavlima.

58

San bogova

Dokjebiomlad,imaojesvijetloplavukosu,ugustim,gotovoisklesanimuvojci-ma.Očitolikoplavedabigotovopo misliodasunestvarne,plavetrepaviceiotprili-keodpetnaestego dinedirljivunaznakubrkova,mliječnobijelinimbusiznadgornjeusne.

Vidjela sam kako ga majka potiho obožava. Mogla ga je promatrati, sa zado -voljstvomkojenijebiloposve lišenoputenosti,dok je jeo, sdo sadomsviraonekumelodijunaklaviruilidokječitao.Vidjelasamkakojezadovoljnozaključiladaimado bar karakter, da se iz dječjeg sala pomalja skladanmladić, više nego prosječnointeligentan,kojiposjedujedo voljnosocijalneprilagodljivostida siprije iliposlijeosigu razanimljivumladu-očekivanjekojenikadnijenapustila,kojejesvremenomunjenimgrudimaishlapjelourezigniranorazočaranje.

Dok jebiomladić,pumperice ipulo verisdubokimV-izrezom,sportskistilkoji jenakonrataizEngleskedošaodonas,kaodasučekalinjegoveudove.Nismovišebilizavijenitamnomodjećomonihkojisunasod gojili,uskla đenomsnjihovimtamnim,pretrpanim interijerima, nepromjenjivim rasporedom aktivnosti i pravilnim ritmomnavika. No sili smo bijelo, dječje bijelo. Bili smo ludi za lepršavim uzorcima upastelnimbojama,za laganimmaterijalima,krsnimhaljinamanovogdoba.Njihoviležernikrojevikaodasubili stvo reniza izleteautomobilom,kojinas jeoslo bodiopravo crtnostiželjezničkeprugeidopustionamdaslijedimokrivu daveputanjekrozzemljukojaližerane.

“Zvučigrozno”,reklasammujed nogdana.“Alizapravojeratnajbo lještomisedo -go dilo.”

Sjedili smo gore u ovoj sobi pokraj prozora. Stolci su nam stajali otprilike na-suprotjedandru gom,uerkeru.Donašihnogukockamaseigralamojakći,kojojjebiokrsnikum,ajasamsekaoiobičnoljutilaštoodnjihnikadanepravitornjeve,negoih,kaonaznakukobaltnoplavemržnjekojućeposlijeprobuditiumeni,sistombo jomnagoreslažeujednoličnepravokutnikenaparketu.

Nagnuosemalonaprijedipribližiousnemomuhu.“Znašlišto,mojamalagaze-lo?”prošaptaoje.“Meniisto.”

59

Erwin Mortier

KADAMEMORAO POVESTI sa so bom u šetnju, u svojim je putanjama bio u pravilumnogomanjeizbirljivodoca.Šetnjesunasvodilekrozvišečetvrtiidijelovagradanegoobično:predjeleukojimabiulicuzaulicomjednaparadaintrovertiranihpro če-ljasmjenjivaladru gu.Našgradbiojespužvastotkivouličicaiprolaza,malihtrgova,zasjenjenihstubištaispodmostićaprekokojihsunekoćizjednogaklaustraudrugipromicaliredovnici,ilimostovaispodkojihjeoklijevalacrnavodadvijurijeka,kojeu našemgradu nisu toliko uvirale jed na u drugu koliko su zagrljene tonule u san.Lako semoglo pola dana lu tati njegovimprolazima, krenuti na put oko svijeta najed nomčetvornomkilometru,izgubitisvakismisaozaorijentaciju.Većinatihčetvrtibila jeprekonekolikoulicapovezanasostatkomgrada,kojikaoda je jednombionaplavljenuodronjenimkomadimanaotočićimameđubezbrojnimriječnimrukavci-ma.

Radosmoseprepuštalislučaju.Vjerujemdasemojbratistotakovolioosjećatioslo bođenimbilokakvogakontekstadoksmohodaliulicama,pokaldrmi,blistavojodkondenziranevodenepare, ispodkrovovakoji su se uzdizali u oblačni pokrov,doksmoslušali ritamsvo jihkorakapokamenju,nasumceulazećiunekuuličicu iondasevraćajućikakobismokrenulinekimdrugimputem.Čestosečinilodasmojedineživedušekojesuseusudileizaći.

Ponekadbiseizmagleoslo bodilagotičkavrata,trijemokru njenrogovimaizo bi-ljaukamenuilirazigranomrokaju.Drugdjebisestiješnjenizmeđudvijukućadaonaslutitiostatakpotpornogstupanekadašnjekapeleilicrkve,mjestozamolitvunekestaregilde ilicrkvenogreda, izbrisanodolaskompro testanata ili revolucije, ili jed-nostavnoprevrnutimsvijećnjakom.Iakonikadajednodrugomenismopokazivalištobinamprivuklopogled,znalasamdamojbratpromatrateostatkekaoštosamihijapromatrala, a, naknadno gledano, mislim da naše zajedničke šetnje nisu samo zamenenegoizanjegabilemnogovišeodpukihlutanja,bilesuopisivanjeprosto ra-našegvlastitogprosto ra.

U sjenigo lemihdimnjakakoji su seokonove lukedizali unebo iznad tvorničkihzgrada,moglismoseosjećatikaoputnicikrozšumupretpovijesnihstabala,ili,već

60

San bogova

premaraspoloženju,nipetnišest,okru ženiRimskimforumomkojijesvo jekolo na-de spustiomeđunaše sjevernjačke stepeničastezabate i sedlastekrovove.Nadvo-rištimaokruženimradničkimstanovimaupod nožjutihdivovauvijeksemogloosje-titivišeživota,biloljeti,bilozimi,posuncuilikiši,negoubo ljimčetvrtimablizusrcagrada.Štobi sevišepribližavao trgovima i parkovimau središtugrada, tobikućebilesuzdržanijeisvjesnijesvojefasade-dokbinapragovimapotleušicauri-ječnojdolini,kojesusevišenaslanjalejed nanadrugunegonavlastitetemelje,ispodnakrivljenih sljemena krovova i gihtičnih zidova, djeca uvijek trčala i igrala sezvrkom ili ko lu tom, ili bi pripijena poput svizaca jedno do drugog budnomotrilaispredotvo renihvrataizkojihbisenaulicuširiomiriskuhanihkrumpirailimlaćeni-ce.

Kroztečetvrti,krozkojesemojotacsamnomnebinikadaodvažio,čak ikadsubiletiheinapuštene,osjetiosenemir,kojinemogunazvatidru gačijenegokrakatim:pucketanjeticala,čeljustiilino žicakojesepo nekadudanebezvjetramogločutiokovelikihmravinjakaubo rovimšu mama.

Ovdje je preživljavao ljudski rod koji je “naš soj lju di” uglavnom smatraoamorfnommasom,uslužnomkolonijommravaradilica,izvorstrahakaopotencijalnoburebaruta:vojskainsekatakojajevećizrodilaprevišepomlatkai,srećom,od mahpo kopalavećidio.Jošprijesvanućatvorničkibiihulazipro gutali,atamo,izazido-va,ispoddimnjakainjihovihkrošnjioddima,po vezivalisuniti,puzaliizmeđustro-jevazapredenjeirazbo ja,kojitakođerzvrndajukaoinsekti,anavečerbiseopijali,zapodijevalikavgeirješavalirazmirice.Aliumrakubitakođernašeočeve,braćuisino venamirivaliuličarkama,anadanjemsvjetlunašakućanstvaslužavkamazagla -čanje,zakuhanje,zapranje,služavkamazasve-baremakobiihsedo voljnoranoizvukloiztihuličica,najboljekaodjecu,prijenegoštoimprljavštinaprodreudušu,iliprijenegoštoihso cijalistiidrugabagrazasitesprevišeznanjaihrane,prijesve-gahrane.

Zapešćasumiseukočila.Rachida,dijete,donesimisvježičaj izagrijmiruke.Tečetvrti sigurno poznaješ bo lje odmene.Na kraju samkćermolila dame po nekadprovezeautomobilomkrozgrad.Tadsamvećbilatolikoslabananogamadanisammoglaho datinidotramvajskestanice.

Sjećamsedjecekojasusetamoigralanaulici,jednakoživahnaiglasnakaoidoksamisamabiladijete.Čučalasunarubupločnika,razuzdanaodposvemašnjesje te,kaoštosesamodjecamogupredatimelankolijikojaseneda,jošne,izmjeritičaši-camazalikernašihriječi.

Krozotvorenavrataipro zorezatoplihdanajošjeuvijeknaviraokuhinjskimiris,

61

Erwin Mortier

nevišekrumpiraimlijeka,negozačinjenijih,pikantnijiharoma.Začinjenipikantanpo put razgovora koji bi zajedno s mirisima doleb djeli na ulicu - ženski glasovi,pljeskanje,svejebilojed nakopunoživotakaoiprije,ljetnejakneodnajlona,torbezaku povinukojesenjišupokrajgolihgležnjevaiznadpločnika.Ugostionicamasumuškarcijošuvijekvisjelizašankom,iakosetočilomanjepiva,isjećamsejošdaseneki debeljuškasti tip do gegao iz jedne gostionice, na njegovu neuglađenom licunajsretnijiosmijehkakavvećodavnonisamvidjela, raširio je ruke,pogledaouvis,premasuncu,ismijućiserekao“Turska”.“Turska,gospođo.UTurskojuvijekovakovruće.”

“Ali,gospo đoHelena,jasamMaro kanka”,smijese,preplašeno,Rachida,ajajeumirujem:“Znam,dijete,znamto...”

Kadabismopro lazilipokrajtvorničkihbedema,radstrojevačuobisesvedoulice.Šištanjeventilakojiispuštajuparu,sirenekojenagoviještajupočetakilikraj.Tutnja-vamotora.Kuckanje,klo paranje,sveopćezvrndanje.Nogradjebiotolikoizmrvljendabi teknekolikozavo jadalje jed nostavnazgradas trijemomsakrivalanekidru gimikrokozmos.Unjemujevladalamoždajednakofrenetičnaradinost,alimno gobe-šumnijaiminijaturnija:zu janjeBožjihradilica.Kakolijetamobilonestvarnoodjed-nomkoračatiispodposvemirnihkrošanjaskojihkapljemaglaštosedižeičutidu -bo ko otpuhivanje, ču panje trave iz tla, čeljusti koje ju žvaču, vidjeti velike udovekravljih tijelakojaseodmarajuuhladovinistabala:preživajući,preživajući,s trač-komnirvaneuzjenicama-iondačutisatoveukućicamaokotelivadekakoodbijajupunisat.

Idrugdjesečulazvonjava.Unatočreformatorskomikonoklazmuidrugimnevo-ljama,uzvodenepu to venašegagradabilojejošdo voljnosamostanaiopatijadabiuodređenovrijemepokro vovima istresalivrećepunezvonjave.To jepodsjećalonaeterične zračne borbe ptica pjevica dok zora sviće, svakodnevna parceliranja ne-beskogsvoda,ibilojesasvimmo gućedazvonaiznadcrkavaisamostanaistotakovodeborbu,nemeđu sob no,negosprodornimpištanjempareizlokomotivailizavi-janjemtvorničkesirene,glazbomkoja jeprijetiladaćepro biti izvještačenekružnenapjeve božansko ga. Edgara sammogla nespu tano zasipati svojim spekulacijama.Vjeru jemdamu je pričinjalo zadovoljstvo slušatime, zabavljenmo jim sve većimgub ljenjemdaha-zarazlikuodmajke.Kadabihsetijekomokupljanjanjezinakru-žo kaveziljaglasnopredavalasvojimkontemplacijama,uglavnombirekladanera-zu mijeni riječiodmogbu lažnjenja,štome,naravno,zabavljalo, teda,kaodrugo,smijem filozo firati tek kad bo lje savladamvez. Premanjezinumišljenju, sve je tobilojed noteisto.Uobaslučajaradiloseolijepomuzorku,ajasamsamobrljavila.

Mo jojmajcisvesenaimevrtjelookosupstancije.Azapravojesupstancija,Rac-

62

San bogova

hida, dijete, dobro sad slušaj, ononajmanje zanimljivou čovjeku. Jed nakonečistaru dačakaoisvakadruga,iništamenijeto likozgranulokaoradišnostvisokihpećiiproizvodnihlinijazamontažunovogčovjekaudesetljećimanakonrata.

Sveštojeimalovezesasvetimbilojecikličnotihdana.Simbolikanepromjenjivo gatrebasadzagristivlastitirepakoželiprizvativječnost.Čaksmoibratijanesvjesnoprilago đavalitempoho dajućiuskimulicamabeginaža,rukupodrukuispredkućasimenimasvetacanavratima.Utomzatvorenomsvemiruisamojekoračanjepopri-malokarakterštovanja.

Stanovnice te tajnovite enklave rijetko su semoglevidjeti čak i unu tar zaklonasvojihzido va.Noipakjebilomjestagdjesuvisokipro zoripropuštaliobiljedanjegsvjetla i tu ih se ponekad moglo vidjeti za poslom, na prvi pogled jednako ne-pokretnekaoikipovisvetacakojimasuseposvudaokružile.Glavamaskapicamaodlana, toliko finog da go tovo izgledaju kao krpicemliječnobijelemagle, naginju senadjastučićespribadačamaukrilu,licazaglađenadubokomkoncentracijom,ikaodasoslo bo đenimču đenjempromatrajuradvlastitihruku,koje,dokjeostataktijelanepomičan,natimjastu čićimažonglirajubatićimakonca,spretnopomičupribadačeinastavljajužonglirati.

Polako se iz njihova rada počinjalo pomaljati nešto najviše nalik na ono što bipaukstvaraokaomrežudagaspo padnuumjetničkeambicije:tanašnotkanjekojenesamousvimsvo jimnitima,negoponajvišetamogdjeihnemaobjavljujebitmistikeikaotakvoutjelovlju jejed noodnajvećihostvarenjačovjekovaumjetničkogagenija.

Nigdje, osim možda u poeziji i tek po nekad u glazbi, nisam doživjela dub ljeisprepletanjenečegasničimnegoučipkikojajeutimutvrdamabeginakapalasnji-ho vihjastu čićazaigleiumliječnobi-jelimsevodopadimaspuštalaupletenekošareuznjihovenoge,teklaprekoru bovaiširilasepodrvenompodu,takodasumi,naro-čitoudanejakogustemagle,teprostorije,ukojimasečulosamotihokuckanjebati-ća,nalikovalenivišenimanjenegonatajnerađaonicenašenacionalnemagle.

Uuspo red bistomsko lastičkomfinesomigleikoncavezenjemojemajkeinjenihprijateljica utjelovljivalo je nemnogo više od nezgrapne narodske pobožnosti, aliprijesvega:menisečinilo itekako logičnimdaBelgijanijezemljavezanipletiva,negočipke.Namjestugdjesetakoobilnoisveprisutnoprimjenjivalaumjetnostne-dostajanjaprijeiliposlijemoraloseroditineštonaliknaBelgiju:nacijakojanepre-kid noobigravaokovlastitepraznine,kaoštosvimi, tjeranisvojomdušom,svo jimnajintimnijimvakuumom,neprekidnomoramoplestisebesamesasobom.

To je uglavnom bilo i uvjerenje naših povjesničara. Debele sveske ispunili suobjašnjenimaonastankunašedomovine,stiješnjeneizmeđuSjeveraiJuga,Isto kai

63

Erwin Mortier

Zapada: predio čija je osobitost prije svega nedostatak oso bitosti, gdje su različitesfereutjecajajed nakoćudljivomeđudjelovalekaoipodručjaviso koginiskogtlakausvojojbezizgled nojborbinanebuiznadnašihglava.Taučenagospodaupravilubizaklju čila:daBelgijenema,trebalobijeizmisliti.

“Helena,dijete,malamojagazelo”,nakonnekogvremenabratsenasmijao.“Uvi-jekjakoožed nimodtvojihmisaonihskokova.Daodemoneštopopiti?”

Ondabismonajčešćeotišliunekikafićokojednogodkolodvora,nikadaugosti-onicekojeje,na ravno,čestoposjećivaokadajenoćulicamadavalablagotvornube-zimenost. Go dilo nam je osjećati umor, bol u nogama od dugoga hodanja, zado -voljnobismoseskljo kalinanekuterasukakobismosjedećiupijaliživotokoko lo-dvorskogtrga.

Vo ljeli smo fragmentarnost svo ga rod noga grada, zato što smo i sami htjeli bitifragmentarni,oslobođenioklo paukojesunashtjeliuguratinašipreci,ajasepitamzbogčegabihtefragmenteov djetrebalaslijepiti.Umuzejima,ukojebismoseEd -garijapo nekadskloniliprediznenadnimpljuskom,ustailikrilonekogserafinanakrho tinisrednjovjekovnogvitrajaopipljivijebiprizivalinjegovoobličjenegoda jeanđeocijelimstasomuskrsnuoprednama,visokou transeptukatedrale,gdjega jenekoćrazniokamenilito povskakugla.

Zaštobisljudimabilodru gačije,ilisriječimakojeovdjeuzodređenognu šanjegle-damkako se sljepljuju?Čini se kao da se nikada nisammogla osloboditimajčineopo menedasambeznadnauvezenju.Čvrstotkivokaodasesamoodsebepo vezujenajastu čićuspribadačamaovoglista.Vidimkakomimislipoprimajuoblikrečenič-nih konstrukcija koje sadržavaju jednako iritantno preobilje namještaja, zasto ra ijastuka kao i pretrpani interijeri u kojima sam odrasla. Čak se i glaso vimog oca,majke,brataimenesamečujuonakokaoštosmomislilidasemoragovoritiunašimkrugo vima:blagozvučjemkojejeotkrivalokolikosmopomnojednidrugeslušali.

Maintenir je bio ključni po jam naše kaste. U to doba nismo vodili konverzaciju,kultivirani su je ljudi održavali.Nismo organizirali večere, održavali smo soareje.Nismouživaliulektiri,održavalismosvojunačitanost.Nismoimaliprijatelje,negosmosklapalivezenaklo nosti,bili smounajboljimodnosima,učvršćivalikontakte,održavalismo,održavali,idržalisetogadatuuopćenijeriječoobveziniozadatku,čaknioodabiru.Toje,nivišenimanje,bilačinjenicakojajegluhonijemomnemi-losrd nošćugravitacijedjelovalajednakomjernonasvestvari.

Izsvegtogodržavanjago tovoprirodnoizdignulasegrađevinacivilizacije,jedna-kosamorazumljivainepromišljenakaoivosakkojiispuštajupčele,odkojegnastaje

64

San bogova

saće.Iako,mislilismo,tajgustoispletenilabirintodlijevanogželjezaistakla,savtajarhitektonskiduh,nikadase,naravno,nebiizdignuobezmarljivostinašeklase.Bezimalobojaznismatralismosebekorisnomsredinom.Beznassvijetjesamomogaonestati u anarhističkom nemiru ljudi ispod nas, ili ispariti u tromosti plemstva inovčanearistokracijeustratosferiiznad-mismostvaridržaliuravnoteži.

“Bogjedakle,akosenevaram”,mojsebratsmijaodoksammuuzčašuvodesmentom izlagala svoju osobnu teodiceju, “u građaninu zapravo stvo rio idealantermostat.”

Odsrcasamsenasmijalasnjim.

Ko likogoddasetajnestalisvijetsmatraolakimpo putleptiraipro finjenim,biojete-žak.Po čivaojenameniinasvima.Posvuda,željelimitoiline,uvijekteglimosasobomcijeluzemljinukuglunaramenima.Ikaoštosamudjetinjstvuredovitood la-zila u našu podrumsku kuhinju kako bih u Emilie, našoj služavki, susrela manjeizvještačenuživotnudimenziju,prijesvegaunjezinuneotesanomdijalektu,kojije,kakosammislila,zvučao“istinitije”odnašegjezika,takojegotovosvatko,po tajiceiliotvoreno,čeznuozanekimoblikomoslobođenjaizsofisticiranogakomadačipkekojismoistovremeno,doista,“održavali”.

Vladala jeskrivenažeđzanekimoblikomritualnepurgacije:ko lektivnimklisti-romkojibiitekakokoristiometabolizmunašecivilizacije.Očitosmouodređenovri-jeme sami sebemorali podsjetiti da, kad se sve dobro pogleda, ostajemoodjevenimajmu nikojiuvlastitomcirkususkačukrozobručeipritomsamoštonezabo ravedasuzapravovisjelinalijanamaijelibanane.Tabispoznajajakostimuliralanašezdravlje, pri čemu smo izgubili iz vida da čovjek, osim štomože biti previše bo -lestan,po nekadmožebitiizdravijinegoštojedobrozanjega.

Kakobilo,vo ljelasamavanture,po najvišeuranoljeto,kadabiseljubičastoni-jansiranoplavetniloprimicalosistokanazapadizasveduljihzalazakasunca,auka-fićimairestoranimaokoko lo dvorapalilelampedokjošnebiskrozpaomrak-tre-nu takukojemgoluboviidunapočinak,ašišmišisebude.Tadabigradpostaopo-dručjemprijelaza, zone sumrakananestalnojgranici izmeđudana inoći.Okvirbimalopo pustio,jaramsramenaspao.

“Izačasćeministarstavitinaglavukapuzaspavanje”,reklasambratudoksmopi-juckali svo je zasluženo osvježenje. “Imarketenderica također, i biskup i piljar. Aondapadazastor,ičujesesamohrkanje.”

Bratješu tio,aliispodnjegovanosa,iznadgornjeusne,njegovsemliječnibrkpo -micaolijevo-desno,izrazkojijesigurnovidiokodocaikojijemoždasvjesnoopo-našao.Predamnomjeradoostavljaodojamživotnemudrosti.Kadabihneštorekla,

65

Erwin Mortier

vidjela sam ga da razmišlja i da u glavi prebire pomnoštvumogućih odgovo ra -argu mentimazaiprotiv,uglavnomprotiv.

Prinioječašuustima,otpiogutljajipogledaotrgispredko lodvora,gdjejezad njiuličnipro davač to variorobunaručnakolica, ismiju ljiosenegledajućime. ccIli sislijepailipremaloizlaziš.Kadpad nemrak,predstavatekpočinje.”

Poznavaojevišedijelovagrada,višeslojevaihemisferaodmene,avjerojatnoiodmajke.Slokalimakojisusenavanri jetkokaotakvioglašavali,alisuizazatvorenihfasada skrivali svijetobilatbaršunom,prigušenacrvena svjetla, intimnihbudoara inašminkanihdjevo jaka,biojemanjeupoznatnegosasajmommesakojise,istovre-menovidljivijiinevidljiviji,održavaookopaviljo naugradskomparku,blizunekihpisoarailiuodređenimkafićima,gdjejenepisanikodponašanja,izrazalicaifrazasvemuštojeizgovorenoiliprešućenodavaodvostru koznačenje.

Poslije,nakonrata,skrenuomijenatopozornostkadasmorukupodrukušetaliparkom.Naštomorampaziti.Što su signali.Načiniprešetavanja.Previše skrivenipogledi.Kamosjesti,nakojuklupuikako.

Neznamjelimisverekao.Moždameponekadzavitlavao,takodasamugoto vosvakoj kretnji, u svakom odjevnom detalju naslu ćivala fascinantnu ikonografijumuškepožude.

“Pred nostrataje”,rekaomijejednogdana,“dadanasuvijekimadovoljnomesauizlogu.”Sjelismonaklu publizumanjegjezercauparku.Jošjeuvijekteškoho-dao.Dugešetnjeprivremenonisudolazileuobzir.

“Meso”oko jemjebilariječskupljalosesdrugestranejezerca,nazasjenjenijimklu pama ispod stabala. Već se bližila večer, suton kasnog proljeća, kolebajući seizmeđuzimeiljeta.Zakojitrenbitćeprehladnodabisesjedilo.

Mno gooštećenogmesa.Bezrukuilinogu.Naštakamaili,kaomojbrat,sašta-pom,moždatrajno.Nekisuizgledalijakomlado.Nekidečkokojije,činimise,biomojedobi,uranimdvadesetima,svijetloplavakosazatreperilajeuplavojsjeni,ru -komkojamujepreostalauvijaojeduhanucigaretnipapirkojijepri tiskaoživahnomigromprstiju,prinioustima,ovlažio,opetpritisnuote,štojenalikovalonačaroliju,dlanomprotrljaoobedroiondaopetpriniousnama.Potom,opetprstimakojisusli-čilimarljivompauku,iščeprkaoješibicuizkutijiceudžepujakne.Tekkadajepo di-gaonoguipotegnuošibicompopotplatukakobijeupalio,vidjelasampoigrinabo-ranadrugojnogavicidaimadrvenunogu.Priniojeplamencigareti,uvukaovatruudu han i zabacio glavu istovremeno ispuhujući prvi oblak dima pamašu ći prstimaugasiošibicu.

“Jad nik...”reklasam.

66

San bogova

“Jošjeimaosreće”,odvratiojebrat,kojijecijeliprizorpromatraokaoija.Mislilasamdajepodmanjesretnimaciljaonamrtve.Aliodmahnuojeglavomi

rekao: “To je neštodrugo.Mrtvi sumrtvi.Ovi imaju ozljede.Svo ju bijedu, što jemoždačudno,moguobjesitinarukuilinogukojaimnedostaje.Ilinaožiljke,kao...”slabašnosenasmiješio,“ovajstarikonjpokrajtebe.”

Premjestiose.Zabioještapdubljeušljunakinasloniosenanjegaobjemaruka-ma,vjerojatnokakobimalo rasteretio trup.Suzdržano je zacvilio. “Nikadanebihmisliodabolmožebitiblagoslov,mojamalagazelo.Drugi,kojimatakorećiništanefali,tosupravijadnici.Bombećeimzauvijekostatiutijelu.”

Postalojesvježe.Htiojeustati.Plavidečkosdrugestranejezercapopušiojecigare-tuipotplatomzgnječioužareniopu šak.

Doksambratupomagaladaustane,vidjelasamdasurazmijenilipoglede.Dečko mu je uputio osmijeh, širok i dovoljno dug da bi se mogao nazvati

dvoznačnim.Polakosampočelaodgonetatikod.“Akoželiš,raspo loženje”,reklasam.“Uvijek”,bratsenasmiješioiponudiomisvojuruku.

67

Erwin Mortier

III.

68

San bogova

RATJEUDANIMAkadjemojetijelopupaloizrelobilajednaodriječikojesampohra-nilaulimenukutijuzakeksekojusamzamišljaladaimamuglavi;uigračkuodsje-ćanjakojejesadržavaloposljednjedjelićemojihdječjihpjesmica,poredriječikojesumeopčinjavaleprijesvegasvojimstalnimopiranjemdemonumojeznatiželje.Po -navljatelidovoljnodugobilokojuriječ,onaćeseizvućiizsvihsvojihkonotacijaistajatćeprednama,prijetećausvojojgoloj tajanstvenosti,ali“rat” jesamposebiimao tukvalitetu. Jednombimi sečinioprelaganim,ondaopetpreslabim. Iako jenjegovzvuksugeriraoneštodivovsko,istovremenosečinioperolakim:samposebineizmjeran,aliprevišepo roznasastavadabiprivukaojednojasnoznačenje.Ilibisečinio riječjuupravobesko načne težine, crna rupauoblikuzvukakoja je svemisliprivlačilasebi,dabihihprogu talakaoopisesvognezasitnogja.

Teprvegodineratsečiniokaoneštosjajno,pulsvelikogdogađajakojijeotkucavaousvimstvarima.Tutnjavutopovskihcijevimoglasamosjetitikaopodrhtavanjezrač-nihvalovakrozmojudijafragmuividjelasamoblakeprašinekakoviseiznadpoljakadabihu ljetnoj kući uFrancuskoj piljila kroz tavanskeprozore premapokrajiniArtois - svojoj ljubljenoj Artois, s njenim žitnim poljima koja se blago spuštaju,rasprostranjena izmeđumeđaod stabala, kao sve žuća platna kakobi klasje zrelo,svebivišezasljepljivala,iputovimakojibinapolaukopanivijugaliizmeđulivada.Njihovatrasamoglasepratitiukrajolikupoživicamakojimasubiliobrubljeniipokrošnjama koje su se nad njih nadvijale. Po oblacima prašinemoglo se zaklju čitigdjesenalazevojnicikojisusekretalipremafronti.

Kadabimiujak,majčinstarijibrat,dopustiodaupotrijebimnjegovteleskop,kojije na tavanu stajao pokriven ceradom, mogla sam vidjeti kako ovdje-ondje, namjestimagdjesupu to vibiliuravninispoljima,uoblacimaprašinebajuneteodbijajusunčevosvjetlo,cijevipušakafinepoputigalakakoblistajuiznadmasespodobakojemarširaju po šljunku, ili živahna konjska ko pita kavalerije, i prašinu, koju su kaoiskrzaniveovuklizasobom.

Konjisuponekadvuklikomadeteškeartiljerije,kojibiizžbunjanameneispalji-valikratkesalvesvjetlainamrežnicimiostavljalizelenemrljice.

69

Erwin Mortier

“Pogledajdobro”,rekaojeujak.“Tamoseodvijapovijest”,isuzdahomjedodao:“Poneznamkojiput.”

Ceradujedržaoobjemaru kama,spremnudajebrzoprebacinatragprekotelesko-pa.Uvrijemekadsusviodjednomposvudavidjelišpijune,tonijebionevininstru-ment,alijasamkroznjegagledaladugoiis crpno,zaseokesnjihovimbedemimaodstabala,iznadko jihbisevrhcrkvenogtornjajedvauzdizao,pojilištazastokuibarezapatkeikrovoveokolnihseoskihimanjaizapojasevaodbazgeijasena,iopetsamtražilasivurijekumuškaraca,konja, topova ipušaka,prašnukaravanuiznaddu bo-kogzelenilaižu tilaljeta-činilosekaodaseratuprvomredusastojiodtajno vitesupstancije,svojevrsnogzačinakojisemiješaosasvjetlomisvepo jačavao,jersje-ćamsejošdasamreklaujaku,nepodigavšipogledsleće,dajeonoštovidimtakolijepo.

Aonsenasmiješio,držećiceraduurukama,smetenimsmiješkompunimžaljenjakojijezaiskriounjegovojbradi.“Krasno”,kimnuoje.“Krasno,alitužno.”

Jedno gadanavozilasamsesmajkomdoobližnjegagradakočijomkrozpolja.Tamojetrebalaobavitinekeposlove,ićiukupnju,alihtjelajetakođernadan-dvaotićiizkućekoja je sadsilomprilikagotovogo dinudanabilanašdom.Vjero jatno jebiokrajsvib nja,početaklipnja.Međuvojničkimkošuljamakojesusesušilenagranamabazge uz rub puta, u još ne posve ocvalim štitastim cvatovima po čele su bu britinezrele bobice. Kada se kočija nakon jednog zavoja iznenada provezla ispod togbaldahinaodgrana,ko šuljaipotkošuljakojesusesušile,umajčinimsamočimavi-djelaraspo loženuporu gu.Klizilesmoispodtogrubljakojesesušikaodasmosred-njovjekovnikraljevskiparkojemunasvečanomulaskuugradzastavicepatricijaželedo bro došlicu.

Posvudasusesokolnihpoljaiizdvoredadizalistu povidima,odvatrinako jimase krčkalo u kotlićima. Posvuda su vojnici ljenčareći ležali ispred šatora ili čistiličizme, ili pomagali jedan drugo mepri brijanju.Ne znam štome sad najviše pečesvakiputkadseprisjetimtihprizora:ravnodušnostljeta,bezbrižnostvojnikadoksuku hali,prali,besposličili, ili zavodljivaatmosferakoja seosjetilauzraku, sa svimtimmuškarcimagolihtorzadoksučekalidaimsekošuljeosuše,ilijetosuočavanjesvlastitomnaivnošću?

Opijalasamseprizoromsvihtihtijelaigužvomkojujeprisutnostvojskestvorilanaveleposjedima,očaravajućanestvarnostselakojuodjednompreplavibukavelegrada.Uselimasuseškolskadjecaokupljalaokovojnikakojisuuvoćnjacimainapoljimazaizbjeljivanjerubljapodizališatore.Virilasuukotlićeiznadvatre,pokušavalaodvojnikaizmamitislatkišeilisusedivilapuškamakojesučistiliipo lirali,namašćenoj

70

San bogova

ormikojajeblistalanasuncu.Vojniciuz rubputaustali suvidjevšinašukočijukakosepribližava i izšalesu

nam po čeli klicati. Veselo sam im odmahnu la.Majka je, smiješeći se, odmahnu laglavom.Rijetkosam jevidjelazaigranu,no frivolnost situacijekaoda je injuna-dahnu la.

“Hélène, dijete”, prekorila me. “Ako već mašeš, onda to barem učini dosto-janstvenije. Ovako...” Uko čeno je mahnula prstima u ru kavici, kako bi to učinilapokrajinskanamjesnicautrijumfalnojkočiji-ajasamprasnulausmijeh.

Akojetobilapovijest,kojusam,premaujakovimriječima,trebaladobropogle-dati,ondajepo vijestbilaslavlje.Mirisalasamkožučizama,laštilozacipele,znojimiris tih tijela:blijedih,mladih,krhkih. Iopetvidimtanasmijana lica,očikojesesu žavaju,svjetlašcakojaunjimazasvijetledoknammladićikličuidlakeispodpa-zu hakadpodižurukedanammahnu.Alikodmajkesamtakođerosjetilaistitračakžaljenjakaoikodujakakadasamkrozteleskopskulećupromatralakrvnežilerata,kojijedaninoćgu raotijelapremastro juzamljevenjemesa,premaidiotskojsmrtiujarcimailiru pamauzemlji.

Podolaskupilesmokavuupansionuukojemsmoodsjele,usporednojulicinedale-koodglavnog trgana jed noj odpadinabrijeganakojem je gradpodignut. Ispredprozo ražu borilajeugodnavrevakupališnogagradanavrhuncusezone,preplavlje-nog,dodu še,ponajvišebritanskimtu ristima,sviuistomsivilusvojihuniformi.

Bile smo go tovo jedini civili u blagovaonici i sigurno smo izgledale neobičnoizvještačenousredsvetekakiboje,sasvojimšeširićima,puf-rukavimaimanšetama,brošemkojijemojamajkazakopčalanareverkaputićakremboje,apogotovonašerukavice,mojesatenske,njenekukičane,kojesučakijednostavnojkretnjikaoštojeprino šenješalicepridavaledašakro kokoa.

Privlačilesmopozornost.Okonas,zadru gimstolovima,oficiri-pretpostavljam,jernikadanisamposverazumjelavojničkečinove-kriomicesupogledavalipremaobjema,indirektno,piju ćiizčašeilišalice,ikaoslučajnopodizalipogledzarezujućipecivo.

Mojamajkanijenatoreagirala.Uspravila jeramena.Pogledalauokolo.Vidjelasamdaseželikretatiuilu zijiviše-manjenormalnogtijekastvari-svakodnevnogži-vo tasnjegovimpoznatimru tinama,iakosugo tovosvikonobarisplad njevimapu-nimpo suđa ili komada tortinaputu izmeđukuhinje i stolovabili starijimuškarci,stariji odvećineuniformiranihgostiju ispod čijih subrkovana stolnjakpostavljalisrebrne vrčiće s mlijekom, nalijevali im čaj, žonglirali karafama ili na podlakticeposlagalipraznetanjurekaodaizvodecirkuskutočku.Njihovauslužnost,moždaneupadljivijaniglumljenijanegoinače,poprimalajeneštopo drugljivo,iakosečinilo

71

Erwin Mortier

daihmladićijedvaprimjećuju.Vidjelasamdamajkauživa.Vidjelasamdanemožeskinutipogledsaslužavke

kojajepokrajormarasposuđemiubrusimapaperjastomkrpombrisalaviliceinože-ve,aubru se slagalanahrpice.Djevojkanijebilamnogostarijaodmene, samozaglavuniža,mršavijaiplavlja,naglaviflanelskakapicatolikovelikadajeizdaljinesličilameduzislu čajnonasukanojnanjezinutjemenu.Činilosedajeustrahupredviso kommatronomkojajeukutublagovaonice,odmahdovrata,stolovalazaviso -kimpultom,čijisezadatakdaspriječigladnegostedasisamipotražestolpretvoriou pravu strast. Po načinu na koji se tamo uzdizala iz svojih voluminoznih prsa iimpozantnogovratnika,solovkomuruci,kojajeredovitopravilatajnovitebilješkeuregistrunapultu,dokjedrugagostimapokazivalastol,izvrsnojemoglakombiniratiosobineportiraizaglavno gakamena:napolakarijatida,stomfrizuromkojajestršilasve do ispod niskog stropa, kao da mora podupirati težinu cijele zgrade, napo lasfingaizTebe,spremnasamoonekojipromucajutočniod govornanjenezagonetkepripustitisvojimzidinama.

Vidjelasamkakomojamajkauživa,uživalasamija,alizapravoteksad,dugona-konšto jecijelidekorgrađanštine idobrihmaniraokopniouskladištuzarekvizitevremena.Najvažnijisuritualionizakojeznamodaimjesimbolikado branoizblije-djela.Cijelotkivoznakova,zemljovidnašedušeakoželite,ukojesubilipoloženi,okonjihjeizlizano,aliimnakratkopripisu jemoznačenje,iakoznamodanijetako,kaoštodoistamoguvjerovatiuBogasamokadosjećamdasvijet,svedomo jihsta-nica ikostiju, isparavaNjegovusmrt:smrtpopodnekadRachidadoljeblagoslivljahod nikeiormare,alužinaunjenimkantamaobeščašću jemojstan,svedoknebudečistigol,ispunjensamovlastitomprazninom.

“Ne zijevaj toliko, dijete. Po godit će te grom”, šapćemojamajka ponad šalicekavekojuneprirodnodugodržipredustimakakobiseisamanapokonmoglaogle-dati.Akadajeljutitopogledam,vidimdasesmijulji,uneobičnomnapadajusamo-iro nije.

Mo gaobitobitijedanodbezbrojnihdogađajakojezaboraviš,jedanodsto tinati-su ćatrenu takakojiprođukroznasneostavljajućitraga,ilijedanodrijetkihmo me-natako jihsebašcijeliživotsjećašneznajućizapravozbogčega:sjećanjakojapo ka-zu južestinuotkrivenja,alibezjasneporuke,osimutjehesvojetrivijalnosti.

Togsepopod nevameđutimsjećam tako jasno jer tek što jemojamajka izreklasvoju zaigranuopomenu,kad li su se staklauprozorskimokvirimaokonaspočelatresti.Nasvimstolovimaodjednomsuvibriraležličiceušalicamainatanjurićimauritmurastu ćetutnjavekojaseniješirilasamozrakomnegoikroztlo,kroznogesto-la,nogesto laca,kroznašenoge,svedomojedijafragme.Istovremenojebujalane-

72

San bogova

zemaljskabuka.Negdjekaodasugo lemiprozorskikapcipalisašarki,čeličnasusevratazalupilauzgromoglasantresak,praćenabubnjanjemnaliknatučukojajesvesvojezrnjeispustilaodjednom.

Majka i ja pogledale smo se, napola užasnute, napola osupnute. Život oko nasnakratko je, ne dulje od nekoliko sekundi, posve stao. Vilice s komadima ko lačazamrznulesusenapolaputaizmeđustolaiusta.Vrčkavevisiojeuvakuumuune-pokretnojruciposlu žiteljiceispodzveckavoglustera.Matronazapultompo diglajeočipremanebu,premaškripavomstro pu,kaodajeodjednomposumnjaladanjenamo no litski izdignuta frizura može podnijeti težinu klopotavoga kozmosa. Pokrajormaraspo suđemslu žavkajegledalapolicenakojimasupodrhtavalitanjuri,karafe,vrčevizamlijeko,doksuuladicamažliceiviliceširiletihupaniku.Napetojefiksi-ralapoglednasrebroiporcu lankojejenad zirala,moždaunadidaćeintenzivnimpi-ljenjemsvezadržatinamjestuakopo suđebudeotplesalodofatalnogrubapolice.

Čimsepodrhtavanjesmirilo,abukaseprekonasspustilaudo linu,uširo kuravnicupremaobali,čimsusestaklaupro zorskimokvirima,kojasuprvanajavilafenomen,posljed njaumirila,kaonaznakopetsezačuožamor.Konobarisumanevriraliizme-đustolo va,adjevojkajeopetslagalaubruse,sistommehaničkompospanošću,opetutopljenauhipnozunormalnosti.

Možda zbog tutnjavekojami je još uvijek odzvanjala u ušima i dijafragmi, alidoksamseosvrtalaokosebe,gledajućiugod nuvrevukojajeokonasnastavilažu -bo ritikaodanikadnijebiloonogintervala,spo paomenezaustavljivinapadajsmije-ha.Po ku šalasamsesuzdržati,alinapetostsegomilalaudijafragmii,prijenegoštosamse snašla,prasnula samu smijeh,kojime toliko savladaoda je izazvaogrčutrbušnimmišićima.Navlastiti užas, čula samsvoj smijeh, ne tolikogrohotko likohisteričnokokodakanje.

Zastolo vimadonašegaglavesuseokretale.Matronase,uspjelasamjošvidjetiprijenegoštomisevidzamu tioodsuza,zapiljilaumenekaodamenalicumjestaželipretvoritiustupsoli,ičulasamod lučantikkojimjemajkaspustilašalicu-jed-naodkretnjiukojimajesažimalasvo jeposvemašnjeneodobravanje.Aliprijenegoštojeištauspjelaizustiti,cijelajeepizodapočelaizno va.Staklasupočelatihokuc-kati,anekolikosekundiposlijecijelomjeprostorijom,ukojojseživotopetzausta-vio,zagrmjelaotegnuta tutnjava.Vidjelasamda jemajkastavilavrhoveprstijunarubstola,kaodaželiukrotiti lupkanje.Dru ginapadajsmijehaprobiosekrozmojunutrinu,ičulasamsamusebekakokokodakanjemnadglasavambuku.

Uvuklasamglavumeđuramena,umojojkavipo drhtavanjasuseocrtavalakaokrugo vi,nokolikogodsetru dila,novimijegrčrastvaraovilice,inisamavišeni-samznala je li to sadbio smijeh ili kričanje.Više je bio nalik na tru dovekojimi

73

Erwin Mortier

rastvarajuustaiproizvodeneštoštosličiikrikustrahaigrohotu,iakosenisamosje-ćalanirazuzdanonibojažljivo.

Majka je pro blijedjela, očito je bila zabrinuta. A onda sam je vidjela da po dižepogled i osjetila samnečiju rukuna svom ramenu.Netko s okolnih sto lovavjero -jatnojeustao.“It’s ali right, ma demo iselle. It’s just the gun, the big gun in Dixmude. D’you

understand?Thegun.We’resafehere,perfectlysafe...”Žamorjeopetzamro.Pru žiomijemaramicu.Kakiboje.“Thankyou,sir.”Primilasammaramicu,obrisalaočiihtjelasamjevratitineznancu,alionjeodbio

mojpo kušaj.Moglomujebitinajvišedvadesetpet, jednakovelikodijetekao i ja,sadkadopetotomerazmišljam.

Kadsammajciprevelaštojerekao-“Top,topizDiksmuidea,Maman,kažedajesveuredu”-onseod mahprebacionafrancuski,ukojemjetekblagiakcentotkri-vaodajeBritanac.

“Oprostite”,rekaoje.“Moćnavike.”Uspraviosekakobimajciimeniformalnopružioruku.“Matthew.MatthewHerbert.”

“Marianne Demont. A ovo je moja kći Hélène. Ona je ozbiljna mlada dama,monsieurHerbeir,alidanasjojjesveizgledatrésamusant.”Jošjeuvijekbilazgra-nu ta,baškaoija.“It’s ali right...” smiješio se. “GađajuDunkerque,mademo iselle. Žele pogoditi

luku.”Po digaojeglavuipogledaokrozpozor izanaših leđa,usmjeru togagrada.“Bojimsedaćetamopo podnevničajpitiupodrumu.”

Vidjela sam da gamajka želi nešto pitati, ali u tom su se trenutku stakla opetzatresla.Matro najezgrabilasvojpult,učinilajetogo tovoautomatski.Slu žavkasebrzoispru žilakakobihrputanjurapogurnu ladubljenapolicu.Konobarisusepribli-žilizido vima.“It’saliright...”po navljaojesjedajućinasto lacpokrajmoga,akadsezveckanje

staklapretvoriloububnjanje,isvejeopetzatutnjalo,po ložiojesvo jurukunamoju,štomo jojmajcinijepromaknu lo,ipogledaomeuoči.

Gledalasamkaougljencrneuvojkenanjegovučelu,malostisnuteusne,istaknutejagodičnekosti injegovetamnosmeđe,gotovoantracitneoči,kojesenisuodvajaleodmo jih.“It’saliright”, čitala sammususana jer jebukanadglasavalanjegove riječi. I

74

San bogova

trećiputčulasamlepetmetalnihkrilakakonaspreplavlju je,osjećalasamkakosepo drhtavanjeodpodauspinjekrozmene,kakoizpodnihdasakaprelazinazidove,izzidovaustrop,aizstropaulusteriznadnašegstola.Ikaodasamseisamaskameni-la,osjećalasamkakovrhovinjegovihprstijutakosnažnopritišćumojedasupobije-ljeli,kadjepovukaoruku.“It’saliright”,po navljalesunjegoveusne.

75

Erwin Mortier

DOŠAO JE PO NAS TE VEČERI, ubrzo nakon što je pao mrak, upitavši prije rastankabismolimusepridru žilenamalomizle tudoterasestarogakasinanavrhubrijega.“Čestotočinimo,madame,zaposeb negoste.Malodaserazbijemonotonija,moguvasprokrijumčariti.”Trebalesmočekatiusalonusvo gapansionajercivilinakonza-laska sunca bez pratnje nisu smjeli na ulicu.Majka je bila sumnjičava, iako ju jeuvjeravaodasumunamjereposvečasne.Kadasenakonjedanaestnatrguispredna-šeg pansiona počelo okupljati društvo od deset osoba,među njimapetorica civila,umirilase.

“Kaoštovidite,gospo đoDemont”,rekaoje,“imamdvijerukeudobromzdravljuidvijenoge.A...”namignuomije,“dokmenogenosegore,mojesurukenaraspo-laganjuvamaivašojkćeri,davamdajuoslonac,štosepodrazumijeva,akosešetnjapo kažepreteškom.Povremenojepriličnostrmo...”Govoriojestračkomsvogma te-rinskogjezikauriječimaionimblagimnaglašavanjemsvakogslogaosobeučijimustimastranijeziknijepotrošensvakodnevnomkonverzacijom.Ionjebiozbunjenipo kušavaojetosakriti.

“Upotrebljavate jednakomno go riječi da biste nešto objasnili kao i moja kći”,reklajemajkasmijućise.“Azaboravljatedasamrodomizovogakraja.Natobrdopo pelasamsesigurnostoputaprijenegoštosteseuopćerodili.”

Odvažnojenavuklarukaviceispuštajućisepokrajnjegastubamapremanogostu-pu,ležernododala:“Allons-y,monefant.”“That’saliright,ma’am”,uzvratioje,očitošarmiran.Društvancesepokrenulo.Nasdvojekrenulismoispredmajke,jednoporeddru-

gog,smijuljećiseurotničkizbogkonverzacijekojaserazvilaizmeđumajkeijednogvojnika koji je odlučio praviti joj društvo. Zabavljao ju je trivijalnostima o“wonderfulevening”i“thesplendidview”kojinasčekaju,nerazmišljajućipri tomdamojamajkamoždajedvagovo riengleski.

“Nerazumijemniriječodtogaštogovorite,jeunehomme”,odgovorilamujejed-nakosmirenonafrancuskome.“Alisigurnasamdaseslažemo.”

Zavečersedoistamoglorećidajewonderful.Punimjesecvisiojeiznadkrovo va,

76

San bogova

dajućiobrisimazamračenihkućaizgledmasivnihobjekata,bezbojnih,okupanihni-jansamasiveibi jelepoputnas,kojismohodalinaizglednestvarnimsvijetom,svije-tomodbačenogsvjetlakojesenekoćreflektiraloodstvariisadjesveslabijepu tova-lokrozprostorivrijeme.

Malo smogovorili. Po nekad samosjećala dame gleda, ponekad bih ja gledalanjega-mjesečinajenjegovolicečinilajošbljeđim,aočijoštamnijima.Kadabisenašipogledislu čajnosreli,razmijenilibismoplaheosmijeheislušalizvukkorakanakaldrmi.

Kakojeusponpostajaostrmiji,amisepostupnoizdizaliiznadkrovova,razgovo risu zamirali. Samo negdje naprijed jedna impozantna dama, Amerikanka koja je,kakosepričalo,pisalazanekičasopis,neumornojeizvješta valaodru gimgradovimablizufronte,kojesuonainekišutlji vi,mršavimuškarac,kojisepremanjojodno siokaostijegpremazastavi,očitovećobišli.Redovitobijojseoteliverbalniizljevipo-put“Thrilling,dearcaptain!” ili“Ghastly!” - erupcije kojimabismo senasdvojesmiju ljili,višekakobismohranilisvojuprešutnuslogunegoodveselja.

Sviđaomi se. Svidjelomi se njegovo ozbiljno vragolanstvo ili njegova vragolastaozbiljnost.Kadami jeposlijepripovijedaoosvomživotu,činilomisekaodavećsve znam, kao da se njegova prošlost na neki način uspjela prenijeti u moj duh,moždaprekonjego vihprstiju,onogposlijepodneva,itamoječekaladokjojnedodariječi.

Moja bi majka sad nesumnjivo rekla da upotrebljavam mnogo riječi kako bihobjasnilaneštoočigled no:“Tisizaljubljena,dijete.Tobi ti islijepacmogaoreći.”Ali što govori riječ zaljubljena? Jednom, dvaput, triput u životu susretneš čovjekakojitiutrenokapresložimolekule,nekogatkosemanifestirakaopitanjenaod go-vo rekojisunagomilaniutebiprijenegoštosiuopćemogaorazmišlja ti,ičijeposto-janjenikadaprijenisinaslućivao.Ijediniizborkojitijedanjestsaslušatitopitanjeiliganegirati.

“Jestelisevećumorili,domo ljube?”upitalajemajkapod cjenjivački.“Samoštosenespotaknemovas.Akovamtrebamojaruka,samoviknite...”

Nasmijaose.“I’mfine,mada me.”

Kuće su ustu pilemjesto drveću, hladnoći i zgusnu tom zraku šumskog tla. Izmeđukrošanjazasvijetlilojepro čeljekasina,gotovobijelonamjesečini.“Almostthere,offwego...”rekaojevojnikkojijehodaoporedmojemajke.Udjetinjstvusamčestotudolazila.Suncemokupananedjeljnajutrainastu pili-

meneglazbenamalojesplanadiispredulaznihstu baukasino,poslijetogasorbetod

77

Erwin Mortier

limunaililimunada.Otacjeturadodolazio.Pretpostavljamdajetomjestozanjegapred stavljalosimbolnjegovabraka,njegovelju bavipremamo jojmajci,kojujeradoušalinazivao“LabelleFla mande”,samodabiječuokakoprotestira-smatralasejed nakofrancuskomkaoicamembert.

“ViveleRoiSoleil”,uzviknulabitad,jerdajeLujXIV.biomanježeljanzemaljaibogatstva,onabido istabilalijepaFlamanka.Našesuseobiteljiuglavnomzadrža-valeunu tarnevid ljivihgranicastaregro fovijeFlan drije,kojejepovijest,blagozvuč-noopravdanjeslu čaja,desetkeputaprepravila,unutarkojihselatinskoigermanskopromiskuitetnomiješalo.BezNijmegenskogmiramoždabismoostalizemljaci,mojabisemajkaondamoralapo zivatinadru gemitologijekakobiserazlikovalaodnas.Aliijasamradodo lazilanaovomjestokaoiona,zatoštojemojedvostrukopo dri-jetloležalotupodmo jimnogama,atajjebrijegmarkiraovo dodijelnicuumo jojduši-kaoočitovanjemogvlastitogmitaostvaranju.

NajužnojstranizemljakaodasespuštalasvedoSredozemnogmora.Sunce,za-mišljalasam,većjeusebinosiloneštoodjakogsvjetlaProvanse,cvrčaka,čempresaimistikeVanGogha,kojijetražiobitboje,mimopigmenata,kogasamupoznalatekmnogoposlije.Iznadkrajolikakojiseprotezaosjevernoodvrhabrežuljka,nebojebiloarktičkejasno će,ledenesvjetloće,aujesen,kadajesunčevosvjetlopadaloniženazemlju,po kazivalojemelankolijuljetablizupola,gdjenoćioklijevajuusunčevuzalaskukojiobuhvaćacijelihorizont.

Doksmojošbilimali,otacbibrataimenepo digaonaruku,pomogaonamdasta-nemonabalustradunarubuplatoaipo kazivaonamstarerimskecestekojesusepo -putkrakovazvijezdeširileizgradaiuravnimlinijamapresijecalekrajoliknajugu.Nadru goj strani,koju jezvao“našomstranom”,pokazivao jegradovesjevera.Zavedrihdanamogloihsevidjetikaožu tosmeđetočkeuravnici ispodnas,kakopo-drhtavajunavrućemljetnomzraku:sasvimudaljiniNieuwpoort,ispodplavobijelogvela obalne linije. Nešto niže Diksmuide. Više prema ju goistoku tornjevi Iepera.IspodtogaVeurnei,ublizini,Po peringe.

Tesenoćinizinaku palaualabastrenojmjesečini.Slojevimaglepoputsvodovasuvisjeli iznadmjestagdjesusenalazila jezercailisuteklipotoci,ašumeilivrhovetornjevaoplakivalisuro som.Vladaojenestvaranmir,nedostajalajegotovonepre-kid natutnjavaoružja-opetsmoseupoznalistišinom.

Do velisunasdoulazaukasino.Netkonasjezamoliodabudemotiho:“Theboysarewellasleep.”

Otvorilasusevrataigračnicekojesemutnosjećamizdjetinjstva.Osjetioseusta-jalimiris.Viso ki supro zori bacali kose zrakemjesečinenapo dove, izvlačili su iztamedraperijudeka,nekogru kava,ruke,glave.Ovdje-ondjespavalisuvojnici,samiilipriljub ljenijedniuzdruge.Iznjihovihcipelaposlaganihuzsto lovezaigru,nako-

78

San bogova

jimasupo čivaliruksaci,dizaosepremastro pusasvojomfrivolnomštukaturomkojajenadrealnovisjela iznadusnulihmiriszemlje, ljetnezemlje,šatorskogplatna,na-uljenogčelika.

“Oprezno,mademo iselle...”Primiomezanad lakticukadsamsegotovospotaknulaprekoparačizama.Doksmodaljehodali,jedanodusnulihvojnikasjeojeuspravnoipo luglasno šaptao: “Blimey, George. There’s a fucking fairy hovering about...”Odjednommijebilojakodragoštomajkanerazumijeengleski.“Shutup,John.Getussomesleep,willya”,promrmljaojedrugi.“Ifyousayso,sweetheart.”Vojnik je legaonatrag, ipriljubioseuzdrugog, jer

gore jebiloosjetnohlad nijenegodo ljeugradskimuličicama,gdjesupročeljaza-državalatoplinudana.

Druga su se vrata otvo rila i vo dila do dru ge dvorane, u ko joj je spavalo još viševojnika,alimanjeosvijetljenihmjesečinom,kojaovdjenijesvijetlilaizravnounutra,negose igralaukrošnjama.Čulasamkakosegrupica isprednasuspinjestubama,du gačkimstu bama,premakrovu,kakosečinilo,nakonštosmomoralipričekatidanasču varpro pustidalje.

Kada smo stigli gore, kršna Amerikanka već je zauzela položaj na balustradi,odaklejegledalaprekotamnihkrovovaispodnas.Povicikaoštosu“Unimaginablypeaceful!”odjekivalisukroznoć,ačovjekpokrajnje,kojijeočitonikadanijena-puštao,svakibiputispodsvogbijelogbrkapromrmljaoneštopotvrdno,alibezpre-višeoduševljenja.

Majkajeprepustilasvompratiteljudajeodvedenadrugikrajkrovneterase,amismojepratili.Prednašimočimaprotezalasenizinasasjeveraispodvelamaglekojisesobaleširiokopnom,umanju jućiselaigradovekojesmočasmoglividjeti,ačastamodalje,ispodtogpokrovapare,nismo.Šumeidrvoredistvaralisudojamdagle-damomaketu,snjezinimkarakterističnimsitničavimsmislomzadetalje.“Almostpicturesque,Walterdear,wouldn’tyousay?”zagrmjelajeizanasAmeri-

kanka, pa smo se smijuljili, a ja sam se sjetila onog što je rekao ujak. Divno je.Divno,alitužno.

Majka je prinijelamaramicu nosu i vojniku pokraj sebe rekla da je ov dje goreiznenađu ju ćesvježe.“Quiteso”,odgo vorioje,nemajućiblagogpojmaštojerekla.Znalasamdamisli

naocaibrata.

Ondajeumagli,nakrajnjemsjeveru,premaobali,otprilikenamjestukojenamje

79

Erwin Mortier

otac u djetinjstvu po kazao kao Nieuwpoort, zaplamsao crveni žar. Slojevi magleodražavalisutreperenje,kojesegotovoodmahugasilo.

Potom su raštrkano, ali otprilikeu zakrivljenoj liniji od sjeverozapadado jugo -isto ka,izbijalebijeletočkicepremazenitutese,polakosespuštajući,većgasile,pri-jenegoštosuodjed nomposvezamrle-ijošjednom,ovajputbliženama,zatimopetpremaobali.

Majka je i dalje držalamaramicu pod no som i čula sam je kako uzdiše:“MonDieumonDieu...”

“Svjetlećerakete”,rekaojenetko.“Iznadlinijaispaljujusvjetlećerakete.”Svisušutjeli.Čakjeipo zamašnaAmerikankaušutjelaistojećitikdoogradepi-

ljilakrozlornjonupredstavu.Tišinasenametalajošnaglašenije.Nisusečulipaljbanigruvanjetopa,vidjelose

samo topaljenje linija svjetla, zakrivljene igle svjetla iznadkrajolika, te tu i tamokratkotrajnibljesakvjero jatnoeksplozije,alibezzvukailiodjeka,amismotopro -matralikaodajeriječoprirod nojpojavi,kaodasetamodo ljeunizinizemljinakorarastvaraidvako madatlaudarajujedanodrugiiliseželerazdvojiti.

U određenom trenutku odjed nom je gotovo cijela borbena linija bila rasvijetljena.Crveneizelenemunjetreperilesuodobalepremaunutrašnjosti,novesuraketepote-zalesvjetlosnekrakovekroznoć.

Netko iza nas promrmljao je “Poor buggers” pa se, shvativši da su dame udruštvu,ispravio:“Poorchaps...”Kaodamujenamjerazapravobilauzbunitionoštorazumskiznamopredbajkovitošćutihsvjetlosnihpolipa,daseotrgnemoopčinje-nosti.“MonDieumonDieu”,po navljalajemajka.

Čekalismo,onija,doksusedrugispuštalistubama.Čuvarseopustioi,ravno dušanspram igre svjetla koja se nastavila u nizini, pripalio cigaretu, uvukao, ispuhnuooblakdima.

Majka je većbila naputupremadolje, previše preneraženadabimedržala naoku.

“Štojesma dame?”upitaome.“Mojbratjenafronti,monsieur.Tamonegdje,možda.Posljednještosmočulijest

damorauLeHavre.Rijetkodo bijemopoštu.Mojbratnevolipisatipisma...”Kimnuoje.“LeHavre?”"MismoBelgijci,monsieur.Inemožemokući,ocu...”

80

San bogova

“Sorry to hear that”, rekao je zatvarajući vrata, koja je čuvar s druge stranezakračunao.

Slegnulasamramenima.“Nasvesenaviknete,monsieur.”

Ostatakdruštvaneštodaljeodnasbučnosespuštaostubama.Nastubištu jenakonmjesečinomobasjanenoćinaterasibilomračno.

Primijetiojedasenesigurnokrećemstubama.Povremenobinamserukedo takle.Jasamsesmijuljila,onjeuzvraćao,ibilomijedragoštojemrakjersamseosjećalabu dalasto.

Na jednomod morištuprimiomeza ruku,mislilasamzatodamedaljevodipostu bama, ali neočekivano me pritisnuo uza zid. Odvijalo se previše brzo da bihmoglapro testiratiilisebaremzačuditi.Osjećalasamkakogumbinjegoveuniformepritišćumojprsnikoškrozmojkaputićikakosenjegovprsnikošnadimaispuštauritmunjego vadisanjakadjeglavupribližiomojojisvojobrazprotrljaoomoj,nje-govjedahtopaopuhaoumojuušnuškoljku.

Zbu njenosammupoložilajednurukunaleđa,drugujedržaopriljubljenuuzazid,njegovdlannamome. Jedinimuškaracko jemusam fizičkibila tolikoblizubio jemoj otac, dok sam još bila dijete, tijekom poslijepodneva namoru, kadame htiozaštititi odvalo va ili šibanjavjetra, ali otacme tetošio.Njegovo tijelo nikadanijebiloglad nonitijetražilonešto.

Uovo mejebilonečegdjetinjega.Premjestilasamrukusnjegovihleđanavratimilovalamuzatiljak.

Nijemepoku šavaopoljubiti.Samojestajao.Svo jimjeobrazommilovaomoj.Mirisalasamnjegovdah,kojisezgušnjavaonaziduizanasiukosinamomvra-

tu.Ondamepustioispustiosestu bama.“I’msorry”,pro šaptaoje,izvučalojekao

daimaknedluugrlu.Čulasamdasezaustavionaodmorištu.Ostatakdruštvasigurnosevećspustiou

prizemlje,jerselupastišala.“I’m sorry”, promucao je još jednom kad sam ga pretekla.“So sorry. I didn’t

meanto,Miss,Imeanmadame...mademoiselle.”Potražilasamnjegovurukuumraku.“It’saliright”,reklasam.

81

Erwin Mortier

PRETHODNOGALJETAKRENULISMOnaputdvadesetosmoglipnja,uzoru,zadivnavre-mena,početaknedjeljepoputizdašnogmilodara.Kaoštojesvakegodineobi čavala,majkajesEmilievećtjednimaunaprijedspremilaraznorazneputnesandukeikofe-re.Rijekaprtljagekrenulajeprijenas,adannakondolaskazanamaćedoćijošjed-na,uzonoštosmoponijelisaso bom.Mojamajkanijeputovala,onasepremještalazajednosklimomionimeštojojpripada.Kadaprvarijekakoferabudeisporučena,slu žavkeukućiujaka,kojijenakonprabakinesmrtipreuzeoupravljanjeposlovima,vaditćeizkoferanašuodjeću,plahterasprostiratipokrevetima,astolnjakeiubrusesprematiukomo desobazagoste,takodasemojamajkačimstignemomožeuse litiupoznatojojstanište.

Odnjenejepojavetogajutrazastajaodah.Većjetjednimabiladobrevolje.Umjese-cimaprijenašegpolaskanjenesusemenstruacijeodosvetoljubivihsimfonijasti šaledogudačkihkvartetapunihkišovitesjete.Višemi tonijebiločudno.Prijevišeodgo dinudanaijasampo čelakrvariti,priličnokasno,premanjezinumišljenju,alisve-jed no istovremenospupanjemprirode igodišnjimsajmomnasredinikorizme.Jošuvijektopripisu jemvrtuljcimasasjedalicamanalancima.Njihovecentrifugalnesilerazbuktalesukemijuumeni,otvorilepolonezumolekula.Majkaje,začudo,reagira-laraznježeno.Odmahmeostaviladatridanamirujemukrevetu.Moždasepotajicenadaladaćusepriključitinjenimmjesečnimpobunama,aliuspomenikrazdražlji-vostipretvorilasamsetekposlije,nakonrođenjakćeri.

Tajsamdo gađajsmatralačasstupidnim,časmelankoličnimznakomsmrti.Peri-odično bi iz mene curilo kao iz krmače koja se tjera. Osjećala sam se gnjilom,prezrelom,po putvrećepunekrvibojehrđekojasenegdjepoderala.Mojetijelovišenije bilo tijelo, ono je postalo trbuh. Brzo bih se rasplakala. Odjednom sam sepretvorilausentimentalnuko koš,iljutilasamsenasebe.

Emilie je tada dolazila svako jutro napuniti lavor vodom. “Odsada, mamsell”,rekla jeprviput, “svakačetiri tjednapatit ćete se s tim.”Zvala je torietepetieten.Mislimdajetobioiskrivljenfrancuski,malevožnje.Izgovorilajeriječtonomkojijeotkrivaosu učesništvo.Sadsmoočigled nobilesestre.

82

San bogova

Imajkabidva,triputadnevnosjelanarubmogakrevetaiuzelamiknjiguizrukukakobimenesmetanomoglapo milovatipoobrazimaipogledatimeuočisblaže-nim sažaljenjem koje dotad nisam naslućivala u njoj i prema kojem sam bila ne-povjerljivazatoštosamosjećaladajesadržavalosvo jevrsnitrijumf,kaodaminabi-jananos:“Vidišsad.I ti isto.Evotesadsasvimtvojimkulamauzraku.Evosadžene, privezane lancima za svoje podmuklo tijelo.” Ali naravno da je rekla neštosasvimdru go:“Svježzrakćetigoditi,dijete.”

Skorašnjepraznikenazvala je“našeposljednjeljeto”.Moj jebratzaUskrszavršioškolu.Nakonvru ćihmjesecipočetćeraditiuočevimtrgovinamakakobiseuveoupo saoinatajnačin,ro diteljisuse,naravno,nadali,isprobatiokusgrađanskogživo taprijenego štoodeodslužiti vojsku.Što semene tiče, smatrala jeda samdo voljnodugopro velauzskutečasnihsestaradabihsemoglapo našatikaodobroodgojenamladadama,dapoznajemdo voljnostranihjezikadabihposvudaznalarećiparrije-či,paiakosenamo jimfrancuskimkonju gacijamaideklinacijama,kaoinavezenju,jošmoglo poraditi,moje sumenstruacije jasno dale do znanja da samnepovratnostu pila u životnu fazu u kojoj, kako je to po malo samouvjereno zaključila, “ženapostaježenom”.

Bila je luda za kružnim argumentima, za tijekom misli kojima je zaključakzavršavaonapolaznojtočki.Napetostkojajeuvijekvladalaizmeđunaspo čivalajeubitnojrazlicipro du katanašeduše.Idejesuzamojumajkubilesvojevrsnipoklopci,njenjemedijbilatauto lo gija,dokjemotorikamogduhabilapokretanahidraulikomparadoksa,ukojemserazmišljanje,kakodatokažem,možeriješitisvogpredtlaka-otprilikekaoštoparnistrojimaventilepo moćukojihsemožeosloboditikakobiiz-bjegaodagavlastitasnagauništi.Akadsesadprisjetimnašegodlaska,bilabiglu -postdauvjeravamvasilisebedasam,skrivenaizabezbrižnegužvetogsjajnogjutra,naslu ćivalatutnjavucijelemašinerijekojajeodržavalanašeživotnookružje,fatalnihsnagakojesusegomilale,zbogčegasecijelisustavravnotežakojesuko municiralenašaoneprimjetnopredeksplozijom.Učinilabihnasiljenad istinom,aprije svegabihizbijanjepošastikojaćenaspretvoritiutaocetijekomčetirigodine,shvatilakaoprirodnupojavu; svojevrstan fiziološki fenomen,poputkihanja ilivjetra, svojstvenorganizmuvremenailipo vijesti,aontonijebio.Bilajetoglu postkakvusamonašavrstamožeučiniti.

Gradsenalazioispodkupoleazura,aumomesjećanjumirišeposapunuilužini.Ve-čerprijenašegSvečanog IzlaskaEmilie je jošnabrzinupotopilapredvorje sapu ni-com,pakadbiseulaznavrataotvorila,činilosedasesunčevosvjetloposkliznulonablistavimpod nimpločicama.Doručkovalismo,ajasamčekaladasemajkaupunom

83

Erwin Mortier

ornatuspustistu bamaupratnjiEmilie,kojajevuklabrdotorbi,aizanjihmojbratshrpomnabrzinuprikupljenihknjigaurukama,zatoštobiuvijekpredodlazakdobionapadajgladizačitanjemismatraodaljetnemjesecemoraiskoristitizanadoknađi-vanjelektire.

Ko čija je čekala pred ulazom.Tetica, očeva sestra, dotrčala je kroz pred nji vrt,krajevidu gogiširo kogljetnogogrtačalepršalisuizanje,upredvorjujepozdravilamajku, koja je u međuvremenu svo ju proliferaciju vrpci i rukavica okrunila veli-čanstvenimšeširom,jošimpo zantnijimodšogoričina.Poljupciko jimasusepozdra-vileostalisuvisjetinegdjeuzrakuispodširokihobo dašešira.TomepodsjetilonapozdravljanjeDjeviceMarijeinjenerođakinjeElizabetekakosemoževidjetinasli-kamaizkasno gasrednjegvijeka ili rane renesanse;dvavisokaženska likakojasenaginju jedanpremadrugom, ali glave istovremenodrženaodređenom razmaku -kakoimseaureolenebizgužvale.

Otacjestajaosastraneipromatrao,stimvječitimposprdnimsmiješkom,abratsepo brinuozamaluapoteozuispustivšiupodnožjustu basveknjigeizrukuineoče-kivanoizgovorivšisočnupsovku,odčegabisemojamajkaudrugačijimokolnosti-masigurnozaljuljalapoputsto jećelampekojujeudariodržakmetle,noonaseokre-nu la,pogledalaknjigenapodu,ondamogabratateseironičnonasmiješila:“Ovojedo barpo četak,monami.ZapečaćenoBožjimimenom!”

“Bu ditepristojni,djeco”,opo menuonasjeotacpo digavšimojljetnišeširićkakobimepolju bioučelo.“NemojtedaMamanzbogvasdo bijesijede.Imaihvećdo-voljno...”

“Neotesano...”pro gunđalajemajka.Onseprignuokakobizaobišaonjenšeširipolju biojeizauha.“Miidemo”,reklajenakraju.Pru žilaješo goricirukuispustilasesnjomstu ba-

madovrtaispredkuće,ami,mojbratija,pratilismoihnaodgovarajućemrazmaku:kaonjenilakaji,egzo tičnipatuljci.

Moglabihrećidasetogjutratakodobrosjećamzatoštoćetajoproštaj,nidramatič-nijinitrivijalnijiodsvihonihljetamognajranijegdjetinjstva,slu čajnobitiioproštajodsvijetakakavsmodo tadpoznavaliilizamišljaliištosu,drugimriječima,do gađa-jinakonnjegadjelovalikaokiselinakojajeprizornašegodlaskaujetkaladu bokouplo čumojememorije-ilimoždačakdogađajikojisuseupravoutomtrenutkuodvi-jalinegdjedrug dje,podistimazu romposljednjegljetaEuro pe:momakkojiumećemetkeububanjsvogpišto lja,opipavagranatuudžepukaputaimoždaosjećalu panjesrcaugrlu.

Istinajedamirastancinikadanisudobroišli,tajakopod cijenjenaumjetnost.Doksamjošbilacurica,pokazivalasamsklonostdasetijekomposjetarođacimasakrijem

84

San bogova

kadabisepribližiočaspovratkakući.Natomenijetjeralaznatiželjadašpijuniramiliprisluškujemrođakeštoće rećionamačim izađemoiznjihovekuće.Nisamseskrivalanizatoštosumisetiposjetineobičnosviđali.Kućemojihro đaka,pogotovoonihsočevestrane,bilesu trajnihramovidosade ili,bolje rečeno:unjimajebilotakomalotajanstvenostidabidosadanalicumjestaizgubilasvo juradioaktivnostiutrenokaprepo lovilasenatupumonotoniju.

Pravadosadaimanaimeneštozasitno-onajekarmin-crvenatama,punaprazni-na.Onajemalado linasjenesmrtiunašimgrudima,krozkojumoramoproćikakobismodošlidouskrsnuća.Nikadanisamvoljelačitatizbogdrugihrazlo ganegozbogdo sade,toglimbaraja,imoždajemojdječjiporivdasesakrijembiopovezanstim.Nesamodasamhtjelaznati,željelasamvidjetivlastitimočimakakoćestvariizgle-dati bezmene.Htjela sampro matrati svijet u svjetlumoje od sutnosti, imislimdasamtakobijesnovikalailu palanogamakadabimeroditeljinaposljetkuizvlačiliizmogskrovištazatoštosamvećtadashvaćalanemogućnostteželje.Aipaksamcije-lo ga živo ta žudjela za tim neizvedivim saltommortale duha - za tom neopisivomčežnjomdaboravimuvlastitojneprisutnosti.

Znamštobimimajkasadpredbacila:“Uvijeksatimaobilazišokokaše.”Čestojetogo vorilakadabizatražilamojedomaćeuratkeilimemoliladasvojomru komneštodo dam u pismima koja je pisala rod bini u Francuskoj. “Prijeđi već jednom nastvar...” Otac na pragu otvo renih vrata, ispod staklene nad strešnice. Između šipkiograde na stu bama koje su vo dile u njenu po drumsku domenu, napola zaklonjenahortenzijama:Emilieinaglava.Prijenegoštoseopetpovučeusvojeboravište,zasta-je da nammahne čim kočija krene. Iznad toga plavetnilo, duboko plavetnilo kojeoštroocrtavakro vove,krošnje,dimnjake, i zakoje se jošuvijekpitamkakobigaotacnazvaodamujepalonapa metigrati jednuodnašihomiljenihigrica:jutarnjenebo razvrstatipremakrajnjeproizvoljnojklasifikacijikojusmo izmislili,popodnejošjed nom,aponekadinavečer.Takosmovećimalineboodmeissenskogporcula-na i tmurnog kinesko ga krepa, i nebesa nalik namlaćenicu, i grundirane nebeskesvodo veodcinka.Moždaje togajutranebo,nakonštojeunjeganekovrijemete-atralno piljio kroz pro zor napola sklopljenim očima, nazvaoBleu Européen pa seuzdignutihobrvaokrenuopremameni,kaodasekonzultiraseminentnimko legom.

Krajemsrpnjadoćićezanamakakobismozajednoprovelipraznikesvedokseurujnugradpolakonepočnebuditiizljetnogsna.Priklonilismoseobičajusvihma-nje-višeimućnihobitelji.Svi,pričemumislimnaoneusvomživotnomokruženju,ljetibipobjegli izgrada ipotražiliutočištena selu.Selo,koje smoostatakgodinesmatrali,nećurećizaostalim,aliarhaičnim,doživljavalojespribližavanjemljetnihmjeseci u našoj glavi preobrazbu i postalo jemjesto na kojem se život još uvijekodvijaojednostavno.Zrakjebiočist,mlijekosvježe,avrijemesevrtjeloukrug.

85

Erwin Mortier

Nimenetazačaranostnijeposvemimoišla.Većsamžudjelazacarskimmjeseci-maju lomiaugustom.Umo jojpredodžbigodinajepoprimalaoblikkotačailibrojča-nikasata,akadsedvanaestmjeseciugo dinizamislikaosatovenanjemu,ondasupostojaladva trenutkakada jemojdoživljajbiodago dinaprotječesporije:mračnimjeseciusredzime iveličanstveninepomičnidaninavrhuncu ljeta.Svaki je satutom vremenu za mene imao po sebni karakter, vlastiti svjetlosni intenzitet, stalneizmjene sjene i kolorita, a nijedno ljeto nije bilo izdašnije kontrastima nego ono1914.

Naperonusu semama i tetica još jednompošteno izgrlile.Ovaj suput izmijenilepravepo ljupcejerjemajkavećskinulašeširkakobiusko robezmnogomanevriranjamoglaućiukuperezerviranzanas.

Kadabihsemoglavratiti,kadabimibo govidopustilidaneštoodtogadanaopetpreživim,ondabihse,neiznostalgije,negoizčistezabave,zadovoljilavećizvuko-vima toga jutra - zatvaranje vrata na vagonima, nosači koji se dovikuju na našempraskavomgradskomdijalektudokskidajuprtljagusko lica ipredaju jedrugimauteretnomvagonu,pištanjelo komotivekojajevećbilaobavijenaparomisvremenanavrijemeizsvo jihko tačaispuštalaoblakebijeleparepoperonu,aupozadiniuvi-jekprisutnootku cavanjesrcaživogagrada,čijaseglazbautovrijemejošnijesasto-jala odbukemotora, negood ritmova, nalik na flamenko, konjskih kopita pokal-drmi.

Majkajevećušla.Teticamijepoložilarukenaramenaitriputmepoljubila.Ed-gar,koji jesvevrijemenonšalantnočitaono vinekupljenenabrzinu,ušao jeuvlakizamo jih leđa.Sebe jesadsmatraoprestarim, imao jegotovoosamnaest,dabigacmakalikaoškolarca.

“Vidimoseurujnu”,reklajetetica.“Uživajte.Kakvoljeto!”Bilojedesetipetna-est.

Nad glednikperonadaojeznakdasviputnicimo rajuućiuvlak.Posljednjasusevratazatvo rila.Strojovođajepustioparunalokomotividazapišti,avlakjeslaga-nimklo potomkrenuo.

Teticajestajalanapero nuimahala.Izašlasamuprolazvagonaznajućidaćemajkačim izađemo s kolodvora navu ćimarkizu na pro zor kupea, a ja samhtjela gledativan,osjećatikakogradkliziodmeneidoživjetiiznenadniprijelazodgrađevinadootvorenapejzaža.

Stigaojesrpanj.Izmeđumeđaodgrmljalivadesusjaleusvimnijansamazelenila.

86

San bogova

Tamneiblistavetamogdjetravujošnijedo taknulakosa,blijedećipremažutojibije-lojgdjesusepokošenevlatisu šilenasuncu.Posvudakamojepogledsezaotežaciitežakinje,skapamailimaramamanaglavizazaštituodvrućine,prevrtalisusijeno,stavljali ga u stogove ili pu nili kola, koja su puneći se sve više sličila kineskojdžunki.Trebalo jebrzo raditi. Iako jebilo jutro,nevrijemesevećvidjelouzraku.Rosajemoralaisparitiizvlatiprijekiše.

Neću zanijekati da me prizor razgalio, ali selo je za mene uvijek bilo više odljupkescenografije iakose togadana jako trudiloda jojdoistasliči,skulisamaodžbu njaidalekihpo ljakojesusporopro micaleispredpro zora.Jošdoksambiladije-te,majčinmijestarijibrat,tijekomvečernjihšetnjiokolicomnašeljetnekuće,po ka-zaodasveštometamookruživalonaprvomemjestupostojizbogsvojeko risnosti,adajeljepo takojusamobožavalautomeprijenusproizvodkoristi,lijepdodatak,do -du še, ali nenamjeran.Nemanijednog stabla da ga prije ili poslije ne posijekukaomaterijalzagredeilioruđe,nigrmačijegraneneupotrijebezapletenjemnoštvako-šaricauko jimasejaja,povrće,voćeiperadnosenatržnicu.Čakiživicekojesukra-jo likdijelilenaudobnesobeprijesvegasudržalegamadpodaljeodpolja iču valeusjeveodteškihudaravjetrasmora,anedabiugodilemeni,ilimomocu,kojijenaseluprijesvegatražiodo kazzapreciznostslikakojejevolio-kojesuse,naravno,po dudaralesnjegovimukusom.Platnamlađihslikara,kojisuneposred noprijerataseljake i ribaricesvečešćemijesiliuboji,koji subojupretvoriliu tamnuglinuzaoblikovanjefigura,nazivaojegru bimaisirovima,doksamjaunjihbuljilaotvo renihusta.Zamenesubašoneprikazivaledušuzemlje,bezobličnotloizkojegasmosvipo tekli.Bezdahasampromatraladjelovanjevremenanatimplatnima.Krozgo dinevidjelasamkakosenjihoveplohebojeusitnjavajujed nakosporokaoipejzaž,kakocrnioblacipostajujošzlokob niji,aispodtakvihnebesafigurekojeoruiliskupljajuklasjeblijedeugrumenematerijenaseljenedušom.

Naravnodasambilalju bomorna,ijošsamuvijek.Lju bomornanateslikare,nanjihovrječnikko lorita.Ljubomornazatoštojeziknemoguistucatiumu žaruipremaželjigaučinititekućimilipastoznimdodajućimuulje,nitimogustvo ritinovubojumiješaju ćimaloprahajedneriječismaloprahadruge.Ljubomornatakođerzatoštonepostoji jezikko jimseprvomoženanijetipodlogakojanastavljasvjetlu catikroztkivobojekojunanosišnanju.Ljubomornazatoštobihhtjelajezikkojinenosizna-čenje,negoponajvišeintenzitet,značenjekojeseizdižeiznadznačenja,ikojinebitrebalo to liko čitati kolikopromatrati, izvježbanimokom, erudicijommrežnice.Teriječiipričenebihsmjestilaubilježnicu,negoualbum:blokzacrtanjeukojempriokretanjustranicačasnaiđešnaminijaturu,ondaopetnažanr-prizor,nalistovepunestu dija,naigrarijeugrisailleu,namorskonebouakvarelu,tolikotankomdaseviditekstura papira - onda opet listovi puni sjena, sobe noću, zamračene prostorije narubuapstrakcijegdjekvakanavratimaprobadatamukaoglavapribadačeodsvjetla,

87

Erwin Mortier

jed nakopravakaoiblistanjelancadžepnogsatakojemepogodiloiztamejed nogodku peakadasamseuprolazuokrenulanakonštojemajkauzdahnula:“Helena,dođisjestiknama.Jošćešpočetiškiljiti.”

Dajemoglapročitatiprethod neretke,nesumnjivobirazdraženoskinulamalena-očale za čitanjekoje su jojukasnijimgodinamabilepotrebne i nestrpljivo ihpri-držalastisnutomšakomdobacu jućimipo malouvrijeđeno:“Prereživećjed nomčvo-roveistavituitamokojutočku.Rečenicenisuko basice.”

Lju ljanjevagonaiglazbakotačanatračnicamasvesudoveliupospanitrans,mješa-vinučekanjaiočekivanja,privremenostiiprigušenenestrpljivostikojesudiopu to-vanja.

Sjelasam.Majkaječitalaknjižicukojubisva kegodineponijelasasobom,nekiGuidepittoresquedescheminsdefer,uko jojsubilenavedenesveznamenitostipo-red kojih smo putem prolazili. Očito joj nije smetalo što iza spuštenemarkize nemoževidjetiništaodtoga.

Bratjezadrijemao.Opreznosammuuzelanovineskriladaganeprobudim.“Imališto?”upitalajemajka.Odmahnulasamglavom.“Nemno go.Samoljubavneafere.”“Ah,onda...”Nasmiješilaseislegnularamenima.“Akonaiđešnaneštozanimlji-

vo,pročitajmi.”Nijeseimaloštopročitati.Ljetnabezvoljnostvećseosjetilakrozretke.Oglasiza

pansionenaobali.Kalendarnastupa limeneglazbeuparku i imenaumjetnikavećnebro jene garniture koji će nastupati u kasinu s potpurijem iz po pularnih opereta.KratkavijestdajeNjegovoVeličanstvonakratkootišlouŠvicarsku.Pismočitateljaukojemjenekirazmetljivigospodinkojijenamoruorganiziraosportskumanifesta-cijuhvaliodjelovanje“vježbačkihkru žoka”najačanjeduhakodonihkojejenazvao“našmlađinaraštaj”,štoihjeod mahpripremalozateretrad nogživotaidisciplinuuvo jarni.“Posebice”,riječsamizgovorilasodređenomsprd njom,zatoštojezvučalatako službeno, “posebice valja naglasiti ću dorednu stranu vježbanja jer tko čeličisvojemišiće,samposebibitćedo rastaoiskušenjimanoćnihlo kalaikrčmi,gdjeto -likimladićimogustećisamonezdraveideje,privučeni”-nakašljalasamse-“...si-renskimzo vomnemoralnihiprotuvladinihprincipa...”

“Bravo!”potvrdilajemajka.“Gdjejetamanifestacija?”upitaojebrat,kojisetromouspravioitrljaooči.“Oostende...”“Zaboga,opetsevozimouposvesuprotnomsmjeru...”

88

San bogova

Zatopliloje.Izamarkizezapalilosesvjetlopod neva,asuhizrakunašemkupeusvejeintenzivnijemirisaonadrvoibaršunklupa.Majkasemalozavalilaizatvorilaoči.Naslo nilasamglavunazidkupeatakodasamizmeđumarkizeipro zoramoglagle-datikrajolikkakopromiče.Ponekadbivlakuspo rio izaustaviosenanekomkolo-dvo rukakobiseopskrbiogo rivomivodom.Ondabiseispodprozoranaguraledje-čjeglave,plavekovrče,pletenice,prstikojibidodirivalidonjidioprozorskogstakla-svedokpredstojnikko lodvo ranebistrogošćusvojeuniformeotjeraomaleneva-ljalce.

Nedjeljanaselu.Seljaciodjeveniunedjeljnuodjećučekajunaperonuispodnad-strešnice.Bijeleuštirkaneko šulje,crnaodijela,kape.Ispredkolodvoraupravilutrg,zasljeplju ju ćinapodnevnomsuncu,malipark,prepunikafići,blistavikrovoviioba-veznoiznadtogavrhtornja.Utjednusetumogločutispo rokoračanjeišupljeudara-nje klompi po kaldrmi, naročito u rano jutro, kada su seljanke od lazile prodavatirobunatržnice,amoglisusevidjeti imladićikakoodlazenapo saougrad.Dasuhtjeli, lako su u jednomdanumogli pro putovati go to vo cijelu zemlju i navečer seopetvratitiusvojkrevet.Željezničkelinijeumo jojdomovini,kojesusegranaledonaju daljenijih zaselaka, svima su jamčile optimalnu pokretljivost, s paradoksalnimciljemdasesveštojemogućevišezadržinamjestu.Takosečiniloitenedjelje.Svejeimalosvojemjesto,svejeimalosvojevrijeme.

Pogledala sammajku kako je zadrijemala u kupeu, desni kažiprst između stranicaknjižiceukrilu.Ukasnimgodinamapretvorit će seu raskvašenumatronukojaćesvojeoblinedoposljed njegdahapokušavatiuguratiustaresteznike.Nakraju,kadjevećbilabo lesna,praznapogledaisivazbograkakojijojjeproždiraonutrinu,činilose kao da više nemakostiju, negoostaje uspravnom samo zbogkonstrukcije svogdo njegrubljaizkojegbinjenotijelo,svakiputkadabihrazdvojilateku kiceičvo ro -vedajepripremimzanoćnipo činak,iscurilogotovokaokaša.

“Spavali?”upitaojebrat.“Mislimdada...”Ustaoje,opreznootvo riovratanašegakupea.“Punmjehur”,pro šaputaoje.“Damaloprošećemsvojmladiud.”“Čulasamte”,progunđala jemajkaneotvo rivšioči,aliobrvesuizražavaledo-

voljnoprijekora.

Tekkasnoposlijepodne,doksmojeliukolodvorskombifeuumjestugdjesmočekalipresjedanje,primijetilismodajegungulanatrgumoždaimalanekidrugiuzrokosim

89

Erwin Mortier

pukenedjeljnerazuzdanosti.Naterasamakafićaiokonjihljudisuživorazgovarali.“Idemvidjetištosezbiva”,rečebrat.Ustaojeodstola.“Vjerojatnoništabitno”,umirivalajemajka.Dugosezadržao.“Izgledadajeprestolonasljed nikubijen”,rečekadsevratio.“Naš?”majkajereagiralasnevjericom.“Austrijski.USrbiji.Oninjegovažena.Nekiluđakihjekoknuo.”Sjeojenamjesto,rastvorioubrusnakriluizagrizaosendvič.“Opetćeseusijati

naIstoku.”“Tamo se uvijek usije...” rekla jemajka usput.“Quandmême, ostaje tragično.

Jadnilju di.Nitkotonezaslužu je.”Trudilasamseda imeni tobude tragično,alinisamuspijevalaprizvati lice tog

čovjekasparfotografijaislikakojesamprijevidjelauno vinama.Nanjimasevidiovisokimuškarac s prilično napuhanim obrazima, punim brkovima i više nego pu -našnim trbuhom.Djelovaomi jebudalasto,po gotovou svečanojuniformi, sa šlje-momokru njenimmrtvomkokošinaglavi.Navodnonijeimaoniljubavnicanidru-gihnavikakojebiprisiljavalenadiskreciju,nitračevekojibiihpratili.

“Enfin,sutraćemootomečitatiunovinama”,zaklju čilajemajka,aunjenimsamri-ječima čula prizvuk velike zainteresiranosti koju je najčešće pokazivala kada bi udnevnimlisto vimačitalarubrikeodruštvenimzbivanjimaikomentiralaih,kaodajeredovitopo zivananačajusvevladarskedvoro ve.Sebejenazivalapunokrvnomre-pu blikankom. “Ali ako već imaš kraljeve”, rado je go vorila sa svojom sklonošćukružnimargumentima,“ondaihjednostavnoimaš.”

Našakraljica,koju jeponekadpodrugljivonazivalavvittelsbaškimpoljskimmi-šem,unjenimseočimapo našalaapsolutnonekraljevski,aliotacbiredovitodo dao:“Utojvolijerisvesupticečudne.Čovjeknemoženormalnoodrastiupalači.”Samojeaustrijskogprestolo nasljed nika,kojega je jednomvidiou rano jutronanasipuuBlankenbergeu, smatraoposvenormalnompojavom. “Bez imalo nadmenosti. Poz-draviomejed nakoneusiljenokaoibilokojidrugigrađanin.”

Pokušavalasamihzamisliti,nadvojvoduinjegovusupru gu,tekpristigleusmrt,bokuzbok,svatkouotvorenomlijesu,sklopljenihruku,zatvorenihočiju,užas fa-talnog trenutkamožda je zaleđen u njihovu ohlađenomemesu, ali brat je naru šiomojesnatrenje.

“Krasanrostbif”,uzdahnuojeoponašajućioca.Po jeo jesendvič ipo ložioubruspokraj tanjura.“Uostalom, imado voljnoHabsburgovaca tamouBeču.Nije toprvi

90

San bogova

konjkojegamorajuzamijeniti.”

91

Erwin Mortier

STIGLISMOKASNONAVEČER.Ujakovtežakdočekaonasjeskočijom,abilojetuidru-govozilozanašuprtljagu.Čimje izašla izvlaka,umojojmajciopetsezbilapre-obrazbakojabiseodvijalasvakegodine.Nestalajesvaotresitostkojubiinačepo ka-zivala.Vidjelasamživahnuženukojajeraspoloženobrbljalasašefomperona,nosa-čimadavalaizdašnunapojnicu,astežacimajedoistabilanati,nafrancuskomkojijezvučaomanjeumjetnonegokodnasukući,gdjesečinilodajeneprestanoprožetnesumnjivodidaktičnompreciznošću.Sadjeodjednomkratka,odrezanadikcijanje-zinarodnogakrajaprodrlaunjenerečenice.

Čakikadjojjetežak,poštosmoušliukočiju,“spozdravimaodgazde”predaoko šaricusvrčemvinaitrikositrenapehara,ponudunijerezerviranoodbila,negojujepredalamombratu.“Izvoli,monami.Natočinammalo...”

Težakjepotegnuouzde,kočijasepokrenula.Škripakotačapokaldrmipraznoseod bijalaozido vekućauulicama,gdjesudolje izaprozorskogstaklabileupaljenelampe,agoresuotvo reniprozo ripropuštalihladnoćuisvježizrak.Naglavnomtrgurasklopnistolcizakoncertkojiseodržaotogpodneva,bilisuuredovimasklopljeniinaslonjeninazidpaviljona,anaterasilokalnebraserijeposljednjemušterijeispi jalesupićedokjeizanjihuosvijetljenojdvoranigostioničarčistiostolceistavljaoihnasto love.

Većsespustilovečernjeplavetnilo.Ubrzosmoostavilizasobomkuće,akočijanasjevozilakrozpo ljaizašu markakojijeokruživaogradićpoputzidina.Mirisljetaza -pahnuomijenos,tajspecifičnimirispijeska,traveižita.Krajolikseblagospuštao,auplitkimdolinamamaglasedizalaizajohakojesuokruživaleopkopeipotoke.

Disalasampu nimplućimaividjelakakomemajkazadovoljnopromatra.Kaodajeuživalaujed noglasjukojejeslutilameđunama,soduševljenjemkojebijeprepla -vilo kada bi se vraćala namjesta na ko jima je umladosti sigurno provelamno gesretnesate.Moždasesvakegodinevraćalaiznostalgije,imadasamodnjepre uzelatajritualdokjekućauFrancuskojjošposto jala-pratilasamkuću,baškaoinju,svedosamrtnepostelje-menenikadačežnjazaprošlimvremenimanijetjeralaonamo,ni željadaprošlosti pronađem trajniji smještajodprolaznogamesa ili erodiranoga

92

San bogova

kamenja.Potrebanjejednakointenzivanradmaštedabiseprebivalousadašnjostikaoidabiseprizvalaprošlostiliocrtalekonturebudućnosti.Pravimomjesto,stva-ramoprostor.Nitkonemožeprisvojitivrijeme,adaganesmjestiuarhitekturunade,ili barem u vrtni paviljon fantazme, pridavši mu ritmiku i pro porcije, jer sve jeglazba.Ljepotakrajolikakojimetevečeriokru živaomoglaje,premariječimamogujaka,bitinenamjerna,sekundarna,noispunjavalamevelikimužitkom-akadbihsadamoglarazgo varatisnjim,reklabihdaonoštoseprotezalookomenedoistanijebilačistaprirodnaljepota,negojednostavnoljepota.Ništanijeostalonetaknuto,odsamo ga tla, izkojeg sunekoćprvi stanovnici togpo dručja izvadili grubokamenjekakobizemljapostalaobradiva,svedocrkvenogtornja,asvetozajednostvo rilojeveličanstvenuhorizontalnukatedralukojasevećstoljećimagradiiuvijekostajene-dovršena.

“Nijelitihladno,dijete?”upitalajemajka.Izvadilajedekuipoložilajenasvojaimojako ljena.“Uskoroćemostići.”

“Menijetoplo,nemorašsebrinuti”,rekaojebratsglumljenomljutnjomzatoštojemoraobitibezdeke.Jošsijejednomnatočiovinoupehar,amajkasetrudilagle -datigapo maloljutito,nobilajeprevišerazdraganadabidjelovalauvjerljivo.

Putseumeđuvremenuuspinjaopoznatim,blagimuspo nom.Poljaiprocvalijarciuko jimasucvrčalicvrčciustupilisumjestostablima,ispodkojihjevećbilomračno.Neštodalje,gdjesešumaopetprorijedila,vidjelismo,plavosivusumraku,većprvitračakzida sulaznimvratima i tik ispod rubakro vamalenadsvođeneprozoreko-njušnicakoji su tijekomdanapropuštali oskud no svjetlo, pa se uvijek činilo da jenoć.Doksamjošbilajakomala,ništamenijetolikomogloispunitisublimnimstra-homkaovječitatamaunutra,gdjeseuvijekčulozveckanjelanaca,nečijedisanjeilifrktanjeiudaranjekopitaokamenipod.Iuvijekjeposto jaotajtrenutakčuđenjabezdaha,očekivanjaiprepasti,kadabitežaciušliuštaleineštoposlijeizišlisko njemnauzdamakojinebitolikosličiokonjukolikolokomotiviodmišićaigriveisču-desnoosjetljivomko žomkojubineprekidnostresalapodrhtavanjaživaca.Tosubiliogromni životinjski strojevi. Trojanski monstrumi čije su nosnice u hladna jutraispuštaleoblakepare.Naspramnjihkonjkoji jevukaonašukočijunalikovaojenakrhkubalerinu.Životinjajepo čelafrktatiiubrzavatisadkadjeodredištebiloblizu.Težakjezazviždao,izazidazalajalisupsi.Vrataprednamaotvorilasuse.

Tekštosmosezaustavilinaunutrašnjemdvorištu,djecasusekličućinaguralaokoko čijeismijalaseilinaspogledavalasazbunjenimsmiješkom,doksustariji,neštosuzdržaniji,pro matraliizpozadineikimalipremanama.Onisubilipotomcibrojnihtežakaitežakinjakojisustanovalinamanjimimanjimapocijelomposjedumajčine

93

Erwin Mortier

obiteljiiradiliuštalamaištagljevimaokokućeuko jojćemopro vestisljedećetjed-ne.Moji ro đacivećodavnanisu radilinazemlji, ili tekvrlospo radično,udanimažetve,kadajeuvijektrebaloradnesnage,amojujak,kojijesodređeneudaljenostipromatraonašdolazak,prijesvegajebioposlovničovjek.

Nakonštoseprobiokrozdječjugungu luiprvomojojmajcipomogaodaiziđeizko čije,vidjelasam,doksusepozdravljalisdvapoljupca,dajenjenpoglednatrenu -tak zastao na njegovoj valo vitoj kosi, njegovoj lijepoj sivobijeloj, uvijekmalo ne-ured nojgrivi,kojakaodajujeuvijekpod sjećaladaonusebiimaneštoneukro tivo,neštodivlje.

“Mariannc...” rekao je između prvog i drugog poljupca, a ona je uzvratila“Theo...”sintimnošćukojanijetrebaladaljnjeriječiteopuštenošćuskojomiskrenovo limočlano veobitelji,alinenužnousvemu.

Ja sam ga jako voljela, i to upravo zbog njegove ravnodušnosti spram svakekonvencije,štojemojamajkapripisivalaodređenojkoličinizlekrvinastranisvogaoca,odkojeje,kakosebojala,nekolikokapljicadospjeloumojevene.

“Vidimdajemojamalaokrepazaputpalanaplodnotlo,mali”,smijaosekadjeugledaobratakakosepriličnonestabilnospuštaizkočije.

“Izvrsnovince...”štu caojeEdgar.“Doista!”Rukovali su se, ujak je brata uštipnuo za rame i očinski ga primio za bradu

palcemikažiprstom.“Tomi jedrago.Napokonnetko tkosepotru dio iskazatičastmompo drumukakotreba...”

Pustiogajeiznalasamdaćesadizgovoritimojeimeiponeznamkojugo dinuzaredomuzviknu ti da samo rastem,daćemeovoga ljeta sigurnomorati po drezatipo putjablana,“jer,znaš,draganećakinjo,jablanovisevećumladostipočnunjihati.”

Jedanpojedantežacisunasdolazilipozdraviti,skapomuru kama,rukavimapo -dvrnu timadolakto va,blagopognutinadrukomispru ženomnapočasnomrazmaku,kaodasmodelegacijadiplomata,napokonprispjelanainozemnidvor-i,kakoseči-nilo, u enklavukoju su visoki zidovi oko štala i štagljeva, povrtnjaka, kokošinjca,voćnjakaivrtasbobičastimvoćemzaklanjaliodostatkasvijeta:mikrokozmosuko-jemsuvladalivlastitiobičaji,najjasnijeutjelovljeniulikovimaujakoveženeinjezi-nestarije,neudanesestre,kojujebrat,sočevomironijom,uvijek,osimkadbibilaublizini, zvao “nerazdvojna sjena” - jer čak i sada, dok izlaze iz kuće, pritom na-izmjence gledajući u noge s nazuvenim pod stavljenim papučicama kako se ne biposkliznu lenakamenimstu bamakojevodeodulaznihvrata,izgledakaodaobje,usvojimsvijetlimkimonima,po dignutihkovrčaipretjeranonapudranihobraza,isija-vajusumračnosvjetlo.Ču jemtihozveckanjezlatnognakitakojisenjišenanjihovimušnimresicamaikaouvijekčudime,sadkadsepozdravljamo,kakojenježna,goto -vo kao pu njenje čokolad nog poljupca, njihova koža, koja je već prilično izgubila

94

San bogova

mladenačkunapetost,podmojimusnama,unatočdebelomslojušminkekojanjiho -vimlicimaizdalekadajehladansjaj,naliknažad.

Doksambiladijete,intrigiraomeizoliraniživotkojisuvodiliunutarzidovamajčinerodnekuće.Diokućeuko jemsuoneimojujakstanovalibiojeapartmansprostra-nimso bamaodijeljenimširo kimdvostrukimvratima.Parketnapodupod muklomješkripomgu šioukorijenusvakipokušajpotajnognjuškanja,takodaihnikadanisammoglapo tajicepro matratidoksuuintimnombudoaruizmeđublagovaoniceisalonašuškalevelikimlistovimamod nihčasopisakojesukonzultiralerazmjenjujućikriča-veuzvikeoduševljenja.Svejetubiloprigušenoivatiranokaoionesame.Usvojimvrećastimkućnimhaljinama,otprilikenadahnutimaonimeštosuvidjeleumodnimčaso pisima,alinajvećimdijelomoblikovanimapremanjihovuekscentričnomukusu,jakosunalikovalenadudovesvilceveličinečovjeka,omo tanekukuljicomodekstra-vagantnogtekstila,kojisenikadanepotrudepretvoritiuleptira.

Njihovajedo sadaprofinjena.Najvećidiodanaprovodilesuukrašavajućiodjećuifrizuru,štojepratiocijeliritualrazodijevanjakadasusenavečerpripremalezapoči-nak,takodasu,osimnadu do vesvilce,podsjećaleinanekutropskubiljkukojasvusvojuenergijutrošinacvatkojinesamodajebogatikratkotrajannegoiizrazitoto -čan: u taj dan nakon tog i tog punog mjeseca poslije ekvinocija, i samo tijekomkratkog vremena kada Sunce stoji uspravno nad Zemljom, jer moja ujna i njenasestrasamoupodnenisubilezabavljenepresvlačenjemiukrašavanjemsvojihfrizu-ra.

Kimonikoje suno sile tevečeridoksuupapučama tapkaledonasbili suvrstaodjećekojujemajkapo maloprezrivonazivala“razodjevenoodijevanje”,asestresuk tomebileporijeklom izTourco inga -već samnačinnakoji jemajka izgovaralaimetogmjestaotkrivaojedajeboljasudbinaro ditisenegdjedrugdje."Tourco ing!”zaključilabi,ponekadkaodavećsampo jamizričepresu du.

Kadsusesestrepribližilestoluispodbukvenakojemjeujakpripremiomaluvečeru,pritisnu le sumaramice s mirisom ulja rutvice na svoja delikatna zapešća kako biotjeralekomarcekojisunaposljednjojtoplinizujalivisokoiznadnašihglava.

Ujakjeumeđuvremenugovo rioo“onomdogađaju”ihoćeliimatiposljedica.“Hrpapro blema,eto,toćebiti”,povičemojbrat,kojisinijeuskratiovećtkozna

kojučašuvina.“Nemasumnje”,odgovo riojeujak.“Aligdje?SvedoksioninaIstokubuduradi-

lioglavi,jaću,iskrenorečeno,mirnospavati.”“Akoćešsnekimimatipro blema,druškane,ondaćutobiti ja”,prekinulaga je

95

Erwin Mortier

majka.“Totijezadnjačaša.Jasno?”“Oui,moncapita ine!”povičeEd garinespretnosalutira.“Pusti ga”, smirivao je ujak situaciju, amajci rekao: “Ako želiš spavati, draga,

sobatijespremna.Jaćuihpripaziti...”“Ondamogubitiskrozmirna...”od govorila je,aposprdnostu tonunikomenije

promaknu la,no svejedno jeustala,mog jebrataumjestopoljupcaza lakunoćpo -vuklazaplaviuvojak,prošaptala“Razbojniče...”,ujakaimenepotapšalaporamenuipovuklasenatragukuću.

Maloposlije,izajed nogprozoragore,zaplamsalojesvjetlopetrolejskelampe.Samojedolje provedena struja, ali ni tamonije u svimprosto rijama,već samouonimagdjesusestreiujakčestobo ravili.

“Cigaricu,Edgare...?”upitaojeurotnički.“Oh,zaštone?”od govoriojebratnonšalantnoseprotežućinastolcu.Ujakjeizunutrašnjegdžepasakoaizvadioku tijicuscigarama,rastvoriojepaje

galantnopo nudioprvomombratu,ondameni.Od bila sam. Njegovu čvrstu namjeru, svake godine pro vedenu s promjenjivim

uspjehom,danasipaknaučikojojnepodopštinikojesuzačinživota,kakojegovo -rio,smatralasamvećsamuposebido voljnom.Grijesikojiseneisku šajuzadržavajusvojuaromunajdulje.

Isestresuuzelejed nu,kojusupodijelile.“Nemaboljegprotivkomaraca,zarne,Jo sine?”zacvrku talajeujna.“Naravno,Yolande”,odvratilajenjenasestra.

Šutjelismo.Okomenebizasvijetliletrinarančastetočkesvakiputkadbisestre,ujakilibratpo vuklidimizcigare.Uživalasamunjihovuuživanjuislušalazvukovenoći.Kašaljkrave,negdjeizaštala.Prvizovsove.Visoko,tankopištanješišmišakojisukružiliokokrošnjibukviipucketanjekadabiimnekiinsektzavršiouustima.Samoiznadkro vovanasasvimdru gomkrajuunutrašnjegdvorištavidjelasejoštrakasveslabijegsvjetla.

“Pričekajmo što će do nijeti sutrašnji dan”, reče ujak naposljetku. Glas mu jeodjed nomzvu čaodublje,zbogdu hana.

Otpuhnuojedim.“Pričekajmo...”rečejošjednom,ovajputtiše.Pro matralasamkakopušecigaredokraja,ikakoimlicenakratkozasvijetlikada

uvu kuzrakudu han,ikakonasjemraksvezaposjeo.

96

San bogova

ODSVIHTEŽAKAkojisunasdošlipozdravitikadsmotevečeristigli,sigurnoihjetre-ćinabilamrtvanipolagodineposlije.Moglabihnavestinjihova imena,napapirupo dićivlastitiprivatnispomeniksnatpisom“MortpourLaPatrie”,alispomenicisuolovnoteškieufemizmi:žrtveneposudeiligirlandecvijećakojepostavljamonaolta-re kako bismo nadglasali nijemost svih tih tijela. Uvijek sam smatrala da je stvarčastipročitatipo pise imenanasvimtimspomenicima,čak iunajmanjimselimaukojabihdošla,anjiho vamijeuglađenostuvijekostavljalagorakokus.Imenasusta -jala,redzaredomisklesanaukamenu,abecednalitanija,poputriječiurječniku,alibezinajmanjegobjašnjenja,izu zevgodinero đenjaidatumasmrti,kojijeprekinuonjihovejakomladeetimo logije.

Trebali bi postojatimauzoleji i prostranagroblja zaotrgnuteudove, ampu tiranerukeinoge,izgubljeneorgane.Trebajuseisklesatinadgrobnispo meniciispodko jihpo čivajuprimjericešakeistopalaSylva inaGaillaca,najmlađegsinaGaillacovihkojisuuneposred nojblizinivijećniceumajčinurod nomseluvodilitrgovinuvinomili -kerima,anačinjenicudajenjihovpristalinajmlađisinnaseoskimsajmovimapobu-đivaovelikupozornostdjevojakasamobisenasmijalistipičnofrancuskomnonša-lantnošću-svedoksenijevratiobezšakaistopala.Kaoodojakilijanjezaklanje,spremnozaražanj,takojeizgledao,velikonovorođenčekojesumamaitatamo raligu rati u invalidskim ko licima po sajmovima, gdje ga više nijednamljekarica nijehtjelapogledati.Njega,SylvainaGaillaca,kojijevjerojatnobiokrivzavišerazdje-vičenjaugrmljuizavrtuljaka,kasnounoćtijekomproslaveIvanja,moralisusadatriputdnevnohranitikaoštosehraninapuštenodrozdovomla dunče,žlicupožlicu,zalogajpozalogaj,adokrajaživotanijemogaoniguzicuobrisati.Trebalabiposto-jatigrobnakapelauko jojbismosebeznapuhanogaheroizmasjećalidesnerukesvo -gastajskogslu geAdelinaRivièrea,vrloomiljenogzbogjedinogtalentakojijeuspiorazvitiprijenegoštogajefrontaošte tila:tankoćutnostidokjeužetomizvlačioteleizutrobekravekojasamoštonijepodlegladokse te lila,vidovitostnjegovihručetinako jimakaoda,čestojegovorioujak,možeopipatikakojetelesmještenoukravinojutrobiikakoganeozlijeđenoosloboditi.Agdjejegrobzalijevurukunjegovarođa-kaHubertina,kojinijeimaonekeposebnezasluge,anaimanju,gdjejeradnesnageuvijektrebalo,tarukapočelajenedostajatitekkadjevišenijebilo–ratjenatakav

97

Erwin Mortier

način nebrojene vratio zadržavajući proizvoljan postotak mesa. Za to bi trebalapostojatiposebnagroblja,redo vinadgrobnihspo menikazaruke,noge,sto pala,prste,nožneprste, ili zido vi surnama,a izanjihovihmalihnadgrobnihpločanaprimjertestisiOlivieraDouihetakojičekajusjedinjenjesostatkomOlivieraDo uiheta,ko je-muje,kakosešaputalo,slabuutjehupružalačinjenicadasunekedameizznatiželjehtjele vidjeti njegov nepostojeći ud, a spo radično bi neke među njima nagradiospustivšihlačeipo kazavšiimnaborizmeđubedaratekakokroznjegamožemokritipo putžene.OlivierDo uihetostarioje,jereunu sidugožive,atijekomsvogdugogži-vo tasmatraosesretnijimodsvogakompanjonaClaudeaOutremonta,kojemusu,do -du še, istegranatezaslužnezaOlivierovouškopljivanjepoštedjeletestise,alisumusamljelepenis-trebalibipostojatispomenicizaanonimnegrudemesakojesunesta-leuborbi;zakomadetru pa,bedrenimišić,stražnjicuispolovilo,trebalebiposto jatikosturnicezadjelićekostijumuškaracakaoštojenaprimjerFrançoisHautekier,kojijebioko vačevsin,spremanzamijenitisvogostarjelogocaiznadužarenetroskeina-kovnja,aliučijemsukukuliječnicinapraviliumjetnurupudakliještimalakšemoguvaditikomadekostikakogangrenabudeizjedalanogu,amikrobipro bavljalikukucrnukašu.

Natimgrobljimazadijelovetijelanećupodizatikrižnispomenikžalobnogvojnikakojisespušteneglavenaslanjanamač.Nastu puiliuzidupostavilabihustaklenenišeočnejabučicesvihonihkojisuihizgubili,međuko jimabizasigurnobileče tirijabučicemomakaizovogakraja,takodaprošlostzauvijekbuljiunas,adasepritomvijenactrepavicanikadanespustiprekotihledenihpogleda-monstruozan,opscenispomenik, nema sumnje, ali koji takođermemorira, samo ne blagozvučno ni tiho,negopodrugljivoicinično,bezglasnoodjekujući.

Razu mijemzaštojemojbratposlijerekaodaseonikojisuimaliozljedejošmogusmatratisretnicima.Razumijemdasunjihoverane,udubinekojesuopetzarasleilinisu,opnakože ispodkoje susenalazile raznesenevilice,nepostojećizglobprsta,očnadupljaukojojjenovomladomesozamijenilonestalušarenicu,utimmladimtijelimaostavileznak,pamakartobilouoblikunedostatka,kojijeunjihovutkivuisklesao tabernakul u koji sumogli smjestiti svoju tragičnu sudbinu, kao što se usrednjovjekovnimrelikvijarimačuvalonokte ilizubemučenika, ilikomadićdrvasraspela,kojisuseuodređenimprilikamapokazivalivjernicima.Njihovajenesreća,daseposlužimmajčinomlju bavljuprematautologiji,bilanjihovanesreća.

Alištoučinitisdru gima,naizgledneozlijeđenima?Kojibimauzolejbioprimje-renzaprimjericemladogEtienneaLeboeufa,dvadeset četirigodine staro gakad jeratnapokonzavršio,kojijeizdržaogotovosvebitkeizatogožiljkaodrovovaibod -

98

San bogova

ljikave žice od obalemoje domovine do granice sa Švicarskom, kao što izdržimoolu jukojanaszateknenaotvo renompo lju i,nezaradivšiniogrebotinu,zamijeniosvojuvojničkuodjećuistomsivomseljačkomkutomkojujesvukaouljeto1914.dabi se kao i to liki dru gi, milijuni, odazvao pozivu generala, ministara i plakata naglavnomtrgu,nako jemjeodjednomstajalatariječ,nepristupačnaidjevičanska,jošuvijeknenaru šenadefinicijamaimo jimzadihanimsjećanjima:“Guerre...”

EtienneLeboeuf, dvadeset četiri go dine star, sa svojim smeđimuvojcima i plavimočima i dirljivimprćastim nosom iznad vječito ispu calih usnica,EtienneLeboeuf,čijejemalo,kompaktnotijelodo istapomalopodsjećalonatelcaiučijimjeočimasjaloneštoodpo mirenostisto ke,EtienneLeboeuf,kojinikadanijerekaoniriječoratu,aniinačenijebiogo vorljiv-zamišljamgaurovusnepokolebljivompo mire-nošću telca koji se za nevremena skriva ispod krošnje. Ne shvaćajući kakvoj seopasnosti izlaže, sto ji stisnut uza stablo, naizgled ravnodušan, čak i za najžešćihbljesko vamunje i najjačihudaragroma trepćeočima,od mahuje glavom,maše re-pomistrižeušimadaodbijekišuodsebe.Mislimnaonoštojemojbrat,ninajmanjebrbljav,rijetkopripovijedao,onajbešumnijojsmrtiko jojsemoglosvjedočitiizrova,kadabidostavljačpro vijantasloncimahranezavojnikenapred stražinegdjeublizi-ni skliznuo s dasaka za hodanje i dospio u živo blato kratera - slušati nijemuunutrašnju borbunekoga tko zna da ako se usu di do zivati upomoć, privući će po -zornostneprijateljaido vestćenesamosvojnegoiživotsvojihdru govauopasnost,aistovremenoosjećakakopropadaisvakimpomakomtijelailirukudabiseoslo bo-dioblatogapovlačijošdub lje.“Moglismosamoslušati”,rekaojemojbrat,“stisnu -tihzuba,cvileći,mumljaju ćipsovke,doživiosamtosigurnotriputa,jednomto likoblizudasamčuodisanje togdečka,grčevitost sko jomjeuposljednjim trenucimapo sezao za gamelama i loncem uzaludno tražeći upo rište - još uvijek čujem limpoklo pacairučkikakolupkakadajeprivukaoksebikošarushranom,dišućikroznossvebržeijačeštojestanjebilogore,jošjepokušavaozdjelicomodgrtatiblato,alisvakimpokretomsamojejošubrzavaosvojusud binu.Tadsam,mojamalagaze-lo”,rečemojbrat,“doistamo lio-nemirnodisanje,kašaljigu šenjepriprvomnaletublataugrloiposljednjem,go to vorazočaranomuzdahuprijenegoštojesmeđakašadohvatilanjegoveusneinosnice,akalju žasezatvorilaiznadnjega.Neznamkolikisuskončaliuglu pimnesrećama,nečaknizbogbombi.”

Etienne Lebo euf nikada se nije utopio u blatu, već obratno: njegovo je malo,kompaktnotijelo,tijelotelca,upiloblatousebe.Zamišljamganoćuurovutijekomnapadato povskimgranatama,strpljivošutistisnutuzazidsvogskro višta,ispodbub-njanja po limenoj plo či koja predstavlja samo tanku razdjelnicu između njegovepogrb ljenepo javeipaklaiznadnjegoveglave.

99

Erwin Mortier

EtienneLeboeufsigurnojevidiopagodeodgrumenazemlje,trenutačnehramoveMajaodtlaistarihleševa,panjevaicrepova,temeljaistrvinakojisusedizalitamogdjesupro jektiliudarali ieksplodiraliuz tutnjavukojunitkonijemo gaozamisliti,čakniEtienneLeboeuf,kojijepomirenpoputstokezanevremenapretrpionevolju,šćuću renusvo jojrupiutlu,inijesemicao,samojezatvaraoočipredzapjenjenomzemljomigrumenimanutrinenekogčovjeka,jedinidogađajoko jemjeEtienneLe-bo eufikadaištaispričao,kojegjepredso bomgledaokakosedoslovcerasprskava.

EtienneLeboeufbiojesretankadagajemojujaknakonratazaposliokaotežakanaimanju,oduševljen,kaoštosmoimibili,svakimetkojejošimaosveudove,ibiojezahvalanmomujakušto,zarazlikuodmnogihdrugihseljaka,neprigovarakadabipo nekadnestaodoksevršiložito ilikadabisezvonkimudarcimačekićapotkivaokonj-ponekad,tijekomručka,vanizadu gimstolomudanežetve,EtienneLeboeufspustiobinožiližlicunatanjuriotrčaouštagalj;doksetukaomaslacilidokjeuda-ralavršalicaukojojsusemljeliklasovi,pustiobisve,štogodtobilo,inestaonane-ko likosati.Tkoćeprstompokazatitežakinje,mladeudovice,ostaležene,kojesusvremenomdoznalekamoseotišaosakriti ipotajiceprekoimanjaotišledosjenika,po peleseljestvamaisamosutrebalevidjetikakosepokrovodsuhetrave,ispodko-jegasemladićsakrio,pomičeoddrhtanjakojejezahvatilonjegoveudove,podrhta-vanjetlako jimserat,njegovrat,uzaludnonudionjegovusjećanju,htioseoslobo ditinjego vatkivaikrvnihžilakakobisenapokonmogaoro ditiujeziku-mesokojecvi-liivapizariječju,alitariječnemožepod nijetipodrhtavanjestraha.

Tkoćelošegovo ritioženamakojesuEtienneaLeboeufavadileizsijenapoputno-vo ro đenčetaizovojnicaiprimalemuglavuuruke,privijalejenasvojavrelanjedra,injihalega,imilo valegapočelu,iljubileuprćastinos,istovremenospuštajućirukuniznjegovtrbuh,raskapčaju ćirasporaknahlačamakakobimumijesileudsvedoklju bičastnijepulsiraounjihovojruci,izatimzadiglesuknjuizajašilegakakobiglu -ho nijemu bol u njegovu tijelu uspavale u sebi - Etienne Leboeuf, koji se krijepioseksomkaodo jenčemajčinimmlijekom.Tkoznakoliko je čestonjegovživotbiospašenparenjem,usjeniku,izaogradeiliustaji,gdjegajemoždazateklanekateža-kinjakako jecaodstraha ispodbedarakrave,napolaklonuonaklupicizamužnju,prstijuuko čenihokovimena?Višenegojednomdogodilosedasamsepo tihovratilazatoštosamumrakuispodniskihgredameđustokomčulazamuckivanje,stenjanje,šaptanježenekojamujenaslonjenomnavalovspustilahlačenizstražnjicuiru komgauvelausebe-itkoznanakolikosemjesta,skrivenoiline,potajiceiline,do godi-loisto?Nebrojenoputa,naravno,raspelailiškropioniceveseloposkakujunačavluudrvenomtavanskomzidupratećinabijanjeuzglavljanakrevetuispod,nakojemjed-notijeloudrugompronalazizaklon,plesdvojemajmunausmrtnomstrahu.

100

San bogova

Moj je brat poslije rekao: bordeli poslu ju još bolje nego tijekom rata - kurva kaoposljed njeuto čištezačovjekabeznogeiliruku,ilizaslinavogakiklopakojijene-koćbionajzgodniji frajeruulici.Tkobimuuskratioutjehu toplog,vlažnogmesakojegaobuhvaća, i tkobiseusudionazvatismiješnimšto taj jadničovjekgalamukojajedalekobožanskija-prijenegoštosežlijezdesmireinastupikratakzaborav-jed nakozahvalnoprihvaćakaoSokratkaležsotro vom?Znamočemugovorim,štosetogatiče,nisamsenisamneslavnoborio-trebalibipostojatispomenicizabez-brojne po put Etiennea Leboeufa i njihove tješiteljice, Etienne Leboeuf, koji će seposlije,usput rečeno,oženiti jed nomodsvojih ljubavnica, i svojim je strahomod -mahdevetputaoplo diti,jošgauvijekvidimkakojed nenedjeljeizlaziizcrkveuselugdjejestanovalamojaobiteljvodećiženupodrukomiokružensvo jimpomlatkom,djevojčicamakojesusličilemajciisinovimakojisuimaliistonabitotjelešce,uoči-maistabezazlenamelankolijatelcakaoikodoca,okokojegsusenaguralikakobiizmamilinekolikocentizaslatkiše-aEtienneLeboeuf,kojimeutomtrenutkuvidikakosto jimispodlipenatrguispredcrkveiplahomepozdravljaizsvogbastionaodpo tomstva:idaljejed nakošutljiv,alimirnijijerjenasigurnome.

Tobitrebaobitito pao,pulsiraju ćispomenik,spo menikzanjegainjegovemajčinskelju bavniceisveštosuutjelovile;spomenikkojiiskazujepo častekstaziiuvijekpo -malosmiješnojbanalnostinašihkopulacija,aonajkomeće tasugestijamoždabitiopscenatrebaobisezapitatištomujedražeoddvijuposljedicadokojihjetajglu piratdo veo,kojebikrevetiratnogrobljesasvimdobromoglisimbolizirati.Kadsetajpo topodmunicije,blata,šuteimrtvihnapokonpo vukao,ostaviojezasobombrodo-lomceko jimasesvijetsrušioikojisushvatilipo ruku:boljetijepotražitispaspužu ćištodaljeodpo vijesti,bilousmirenojsreći,biloumaternicamamase,slatkojaneste-ziji kolektivnosti. To je zemlja kakvu sam vidjela ogoljenu nakon krvoprolića iuništavanja,aBogje,srećom,bioto likomu dardaovajputiznadtenovezemljenerastegnedugu.

Opscenojeriječkojurezerviramzaprizornaglavnomtrgu,nakonštojetutnjavafa-talnognapada zamrla, a najgore jaukanje prošlo, vrapci se opet pare na ramenimakipa,anasvomestalno memjestunasuncu,naprozorskojklupčicigrađanskekuće,iznad krvavih mrlja na pločniku, mačka se umiva kao da se ništa nije dogodilo.Opscenapedantnostvojničkihšljemo vaposloženihuredovekojevidimnanasipuuprvim mjesecima nakon proglašenja mira. Muž mi pomaže da se probijem krozsveprisutno blato.Opo minjeme da koračam po otiscima njegovih stopala i da neskrećemsglatkestazeoddasaka ispodkojihprisvakomkorakučujemuzdahena-

101

Erwin Mortier

topljenezemlje.Naramenimanosifotoaparatigledakamoćesmjestitistativ.Vodakojaprotječedo ljeuznasipistejesivepaletekaoikrajolikkrozkojitražiput:oker,sivo zelena,blijedosmeđaispodvedrog,opscenoblistavogneba-kaodatonijevoda,negoželučanisokkojiispodolovnogteretanebaključauopustošenojzemlji.Krovo -viidrvo redinig djenenarušavajuineritmizirajuhorizont.Sveštojenatojzemljiumeni izazivalo blaženstvo nestalo je, beskrajno duge procesije čempresa, stabla ikrošnjekojisenaginjusvjetrompo putpo vorkeslijepacakojevodislijepac,iplahaselakojasestišćuuzcrkvenetornjevepoputpraščićadoktražemajčinovime.

Šljemo vi ležeuredovimanapadininasipa,neznamčakni jesulibelgijski ilinje-mački.Mislimdase togadananalazimouokoliciDiksmuidea,mjesta izkojegajeobalomodjekivalapaljbaonogadanakadasamupoznalamuža,upratnji željeznihanđeoskihkrila,zvečanjaisvogahisteričnogsmijeha.Protivničkevojskenalazilesuseblizujed nadrugoj,odijeljenesamorijekom,udaljenenajvišetridesetmetara.Po-kazalasammušljemove.Pod sjećajumenamorskekornjačekojesuizašlenakopnokakobiuzemlji-kojasezapravonemoženazvatibezličnom,negobiseprijereklood bojnobremenitomsvimzamislivimoblicima-iskopalerupuiunjupoložilejaja,kaoda,do istakažemkaoda, zemlja,nakaradnaposteljica,odblata i tijelakoja jeusisalamijesinoveoblikeživo ta,nezamislivekrižanekreature,kakobinjimanaseli-lasvo juogoljenu,opscenoogo ljenupovršinu.Moždaihjetrebaofotografiratizatošto još uvijek smatram da ništa nije izražajnije nego slika na kojoj nedostajenajvažnije - ali što je to najvažnije?On treba fotografirati rat, ali kako zabilježitinervatu ru uništenja koje se ne proteže samo kroz tlo nego i krozmilijune koji suostalibezsinova,očeva,braće,zaručnika,supružnika?

Mno go go dina poslije,mno go,mnogo godina poslije, u vrijemekada smo semojmužijajošjedinisvakogaljetavraćali,stojimoigledamolivadunapadinibrijegablizugranice.Zemljajezacijeljela,opetsezazelenjela,zasađenasumladastabla,nanjojopetpasestoka,aliseljakizokolicekažedajetlojošuvijekpuno:“Zemljabisepokrenu ladasepomaknesveštoležiunjoj”,kažeon,“kaoprekrivačnakrevetupu-nomzaigranedjece.”

Tijekomgo dišnjihposjetanakojeidemskćerinakonštomijemužumro,tojistojkućikojajevećgodinamaprodanaistojiprazna,uvlastitompodzemljupokušavamisko patineštonaliknažaljenjeilisažaljenje.Alisveštonalazimusvojimudubina-ma jestneodređenapritajenamržnja, rudačakoja senedapretaliti niu štodrugo,djetinjastutugu,akotrebasjetu,sčimbihjošneštomoglapočeti,amojedijetemoraispaštatizbogmojenemoći.Dajemoduškasvojojogorčenostizbognjezinapostoja-

102

San bogova

nja,onogaštojest.Uvijekjeiznovapitamhoćelimeonamoodvestitakoupornodasenemožeizvući.Poslijesmrtinjezinaocanemamvišesnagesamavoziti.

Rijetko razgovaramodokputujemo.Onadržiupravljač,ukočena iuspravna,odonihjevozačakojisenikadanemoguopustiti,ajasjedimpokrajnje,skartomnakrilu,iakoobjeznamodaćemoseizgu biti.Tobimogaobitido bropoznatiritualti-pičanza iskrenaprijateljstva, svakiput iznova takorećizaboravitiput, aondaonajdrugi kaže: sjećam se ovog raskrižja, one kapelice iza dviju lipa,mislimda ovdjemo ramonalijevo.Alimismočvrstostisnulezube,ajanikadanegledamnakartu.

Čimsepribližimogranici,počinjemseoslanjatinasiluetebregova.Unjihovimpod nožjimavijugajuputovi,granajuseipostajusveuži,kapilareukrajo liku,kaodanaskriomiceželeprokrijumčaritinadrugustranu.Nikakavoblakprašineneotkrivanašupu tanju.

Ponekadmipo bjegneglasansmijeh,kolikoužasnut tolikoisarkastičan, ividimdajemojedijeteprevišetvrdoglavodabipitaločemusesmijem.Vidimtopogrčevi-tomstezanjunjenihrukuokoupravljača.Osjećamtoponaglostiskojomubrzava,ilismanju jegas,izbacu jeizbrzineilijemijenja,imislim:evonas,majkaikći,jedinodjelokojesamistisnulaizzdjelice,doknasmelješkripavatišinamlinsko gakamenaočevaisinova-dviježenejed nadodruge,dvapiktogramapritajenemržnje.

Zemljo vidumomkrilunijeništavišenegourođeničkipovezokobokova,krpanako joj lomimo svo je kisele kru ho ve. Ja želim zalu tati, amoja kći to zna. Prenaglokoči iprebrzoulaziu zavoje,kakobimipozlilo, ali ja i ne trepnem.Svakiod noskomponiravlastituglazbenupo zadinu.Akojebubnjanjetučenaša,ondanekabudetako.

Čekamišutimjerznamdaćejojprijeiliposlijedo jaditi,paćesezaustavitinegdjeuzelenilu, izići iz automo bila, staviti tranzistor napoklopacmo tora, raširiti dekunatravi,izvaditistvariizkošarezapiknikismjestitisesknjigomurasklopivomstolcu,kaodadoistauživauizletu.Jaćuondasjestinadeku,kraljevskićusepogostitihlad-nompiletinomtekakobihnjenognušanjejošpo jačala,brb ljatćuozemljinakojojsod bojnošćupočivajunjenepotpeticesremenčićima,mojaljubljena,izmorskevodepo dignu tairazmrvljenazemlja,kakojemojotacuvijekgo vorio,uvijekiznovapoto -nu lauvalo ve,iopetizbačenavan,kaoštopraljauranjarubljeusapunicuivadigavan,žmičeiopetgapo tapa,desetke,sto tineputauužasnimvremenimakojasenašihpo vijestinesjećajunikaosvrbeža-iondamislim,uvijekiznova:svejevelikogrob -lje.Štomisliš,dragodijete,jelisvijetprastarilisasvimzelen?Naštopomisliškadvidišprugevapnenačkog tlakako izbijajukrozobradivislojzemlje,ondje,ondje ion dje?Pomišljašlinalešpo putmene,naboranekože,sveisturenijihkostiju?Ilisvi-jetovdjenapo kon,napokondobivasvojeprvozubalo,mliječnezubekojisepro bija-

103

Erwin Mortier

jukrozglatkozubnomeso?Recimi,štomisliš?Rastvorikartepomo ćukojihkaoisvidrugioznačuješ,prizivaš,preoblikuješ ili suzbijašgolopodzemljepostojanja. Ijošuvijekneznamzbogčegasvo juogorčenostsvaljujemnanju iodakle takiselapo tištenostdolazi,nizaštosamtolikoogorčenauvremenumiraizaštosambilatakosmirenadoksamgledalakakoratpro lazi,urasplamsanomljetu,izmeđutamnocrve-nihkućaodopeke,živicaivrba,takoblizuitakodaleko.

104

San bogova

OPSCENA JE BILA I SMRT Amélie Bonnard, kao grom iz vedra neba, mala Amélie,najmlađakćiMarieiAlbericaBonnarda,uvijekusvomzimskomkaputiću,kaoitogosunčanogpredvečerjakrajemkolovozakadjeprestalapostojati-moždajetajkapu-tićuvijekimalanasebizatoštosuživjeliskromno,ilijemoždajednostavnovo ljelatajodjevnipredmet,unatočdebelojvunenojtkaniniiogromnimgumbima,pretopaozaljetnidan,anjojsesviđalokoketnosešetatiunjemu,timsvojimprecioznimko-račičima,kojisumiuvijekupadaliuočikadabihjevidjeladaideupekarnicuiliuškolu,kaodanemamišiće,negojojkožaskrivamehanizamopruga-moždajesvojkaputić obukla kada su je djevojčice iz susjed stva došle upitati hoće li se s njimaigrati vani, na livadi iza crkve, nekadašnjem groblju za siromašne pored po toka,zaštićenomtrnovitomživicom,zatoštoseosjećalakaolijepa,mala,ponosnagospo -đica. Znate kakve su male djevojčice, ne zadrživo ih privlače pletenice i vrpce iukosnice i ogrlice i tajna ku tijica smaminim rumenilom, iz koje potajice previšeizdašnonanosejošneizvježbanudamskostnaobraze.

Našminkalasenespretno,dječje,togapopodneva,malaAmélieBonnard.Budu ćidajojotacradinaželjeznici,amamadodatnoradikodmesaraipekara,gdjeispireostatketijestaizkazanailiperepanjzasječenjemesa,nemanikogatkobipazionaAmélie-štobisteviradilidastesamiukućiuizgubljeničas,zidnisatotkucavado-sadu,akracibakrenoglusteraiznadstolaublagovaonicislužekaotrapezzaakroba-cijemuhakojesejednakodosađuju?Tkobisemogaosuzdržatidamaminoblagoneizlo žinastolu,ispodmuhakojesedo sađujunerastvoritidžepnoogledalceineotvo-ritikutijicusrumenilom,utvojimočimačistazlatnaprašina,mirisitamjan,iprahobilno,preobilnonenanijetipolicu,doknebu dešnaliknaporculanskulutkuisamusebeneopčaraš?

Akaddjevojčiceizsusjedstvaijošnekidru gicuričciizsela,šiparicedebelihkoljenaispuštenihdokoljenki,dođuku catinaprozorsmijuljećise:

“Amélie,idešliseigratilo viceokocrkveislijepogmišapokrajpotoka?”,tkonebidošaouisku šenjedastavimaminenajboljenaušnice,kakobiizavelikihdjevo jakadamskimoglatapkatisitnimko racimaiosjećati luksuzanteret tihdivovskihsafira,

105

Erwin Mortier

kakoihzamišljaš,koje ti rastežuušneresicegotovodoramenaprisvakomko rakukoji načiniš?Sigurno se osjećala kraljevski i bo gato i kao pravadjevojka,AmélieBonnard,amoždanisamanijeništaosjetiladokjetrčalapolivadizasvo jimprijate-ljicamaipotiskivalanagondaihbrzosustignezatoštozasigurnonijehtjelaizgu bitimajčinenaušnicepreskakujućiprekogrumenatrave-tkozna,moždaseutometoli-kozanijeladauopćenijeosjetilabolkadjujegelerpo godiouzatiljak,adjevojčicesenadrugomkrajulivaderazbježale.

Majkaijabilesmonaputudosela,“dolje”,običavalesmogovoritizatoštosesre-dišteselanalazilounizini,upodnožjuobronkanakojemseskrivalamajčinarod nakuća,relativnosigurna,prirodnozaštićenauzvisinomkojaseizanjedaljeuspinjalapremaIzgubljenojšumi,kakosmobrat i jazvalimeđuodstabalakojase izakućeprotezala do vrha brijega. Krenu le smo uskim pu teljkom koji se iz najudaljenijegvoćnjakaspuštaopremajednojodsporednihulicablizuglavnogtrga,jerotkakosugo tovosvinašikonjibilikonfiscirani,zakretanjesmosenajvećimdijelomtrebalepo uzdatiuvlastitenoge.Neobičnoječetirigodinetrpjetineštoštoćeseposlijezvatisvjetskimratom,jernamajetajratsvijetsveonaseloiimanjegdjesmoboravile.

Majka je tog popodneva bila otresita. Smatrala je da i ja trebam biti od koristi utakvimvremenima,atosam,zanjenukus,činilaspremaložara.Nekolikotjedanaprijetogapovjerilamije,podsvojompaskom,briguzakokošinaimanju:čišćenjeko košinjaca, nalijevanje svježe vode, hranjenje, skupljanje jaja i brojenje pilića.Reklasamjojdakoko šismatramglupimživotinjama,gotovojed nakoglupimakaoipure.Uzvratilajedakokošinisustvorenezakonverzaciju:“Tiimašprevišeplemeni-tihosjećaja,dijetedrago”,zaključilaje,tonomkojijesu geriraodobroćudnost,alisečulodajevećnekolikoputamariniranzajedljivošću.Nosilajeslamnatišeširiru komgapridržavalanaglavidokmekorila.Grmljesobjestraneuskog ineravnogputagdjeg djenamjesezaloiznadušiju,agranesuprijetiledajojskinušeširsglave.Janaglavinisamnosilaništa.Ljetojeprošlosvojvrhunac,ugrmljusuzorilekupine.Bilo je to vrijemepaukova, na lijenompovjetarcu njihali su se na granamapoputizdajničkihzvijezdausvojimsvilenimogrlicama.

Nakonnekogsmovremenaušutjele.Majčinaseljutnjastišala.Kadsmobilinaod-mo ru,njeninapadajiljutnjeobičnobiispaliblažinegotijekomostatkago dine,isvihtihgo dinadoksmobilerazdvojeneodoca,teksamposlijeprimijetila,njenemjeseč-nicenikadanisupoprimaledimenzijekakvesuima lekodkuće,kaodajecijelonje-nobićeutovrijemebiloprožetodubokomkoncentracijomkojajujezahvatilaitogposlijepodnevakadjeumrlaAmélieBonnard,doksmosespušta leputeljkom,aona

106

San bogova

je pazila kamoće stati kako senebi spotaknula i kako joj suknjanebi zapela zagrmlje.

Ispodnasseloseužarilonaposlijepodnevnomsuncu.Kro vovisuodbijalisunče-vo svjetlokoje jevećpočelopoprimati večernjeboje, aodmah izvan središta selaoblacisubacalimrljesjenana livade ikravekojepreživaju,kojesunalikovalenahrđavosmeđe mrlje rasu te po pašnjacima ispod ažurnog plavetnila. Kad se prođeselo,nazapadu, iznadobalne linijekojusams tavanaunekedane ibez teleskopamogla vidjeti, iznad nevidljivogmora, nebo je bilo dublje boje - plavo kao grleniglas.

Razumijemzaštomojakćiposlije, tijekomsljedećegarata, tognedjeljnogprije-pod nevadokzajednostojimoispredprozorausalo nudolje,čekajućiru čak,gledamovan,gdjeuspaljenoproljećekrozulicuotpu hujeapstraktnuslikuodkestenovihcvje-to va-razumijemzaštokaže:“Mislilasamdaćesvakidankišiti...”Kaodajeratistotako meteoro loški fenomen, pa nebo naše tragedije oprema od govarajućom sce-nografijom-aliovojeglu hoposlijepodnekrajemljeta1915.Ugrmljupokrajputaprvi cvrčci počinju cvrčati, između najnižih grana iza kopriva i trave čuje se zovrovke,spremnezalovnakukceicrve.

Prvosmočulezviždanjeiobjesmopodiglepoglediznadrubagrmlja,aliništanismovidjele.Zatimjedošaoudarijošjedan:kratak,snažan,suh.Nagonskismosespusti-le izagrmlja,akadsmoopetpo diglepogled, izakrovovakućaokocrkvena rubusela dizale su se, ne mogu to drugačije nazvati, dvije fontane šute i dima, dvijepandžekojesusenekolikosekundiizdizaleiznadkrovovaiondaseurušile.

Uodjekuudaračulaseidru gačijabuka:komadićišutekojipadajupokro vovima,pu canje stakla, lajanje pasa, dovikivanje glasova, ne paničnih, nego uzbu đenih.Majka i ja po jurile smo dolje, privučene strkom, ne pazeći pritom jesmo li uopasnosti.Došlesmodoprvihvrtova,gdjesepu teljakprobijaoizmeđudvijukuća,prematrguispredvijećnice-jošsesjećamdamijepovrćemadameDucarneodjed -nombilotakosmiješnousvojimravnimgredicamaizaživice,posljednjemahuneimladipo riluk,izraslerotkvicesasvo jimcvjetovimaokoko jihjekružilaflotaleptiraispreduvijekotvorenihstražnjihvratamadameDucarne;napoklopcucisterneispodku hinjskogpro zoradrvenikabaoivječitalopata.

Izmeđukuća:užarenitrg,ženekojeužurbanopro laze,sjošuvijeksvezanimprega-čama, uprljanim svakodnevnim poslo vima. Muškarci po kazu ju nešto u zraku -mjesto gdje je udar otpu hao dimnjak i na kaldrmi ispod razbio ga u komadiće,ispostavljasekadmajkaija,po malozadihane,stignemonatrg,navrijemedavidi-mo djevojčice. Starije nose mlađe, mlađe plaču, starije se drže hrabro i viču:

107

Erwin Mortier

“Amélie,AmélieBonnardjepalainedižese...Tamo!”Rukeseispruže,prstipoka-zu ju prema crkvi, nekoliko ulica dalje, namalom trgu s lipama.Žene idu onamo,majkaijazanjima.Djevojčicenasprate,umiru justrahmlađih,brišuimsuze.

Iznadstražnjestranecrkveuzdižeseoblakprašine,rijetkablijedocrvena,okeržuta,sivo bijela.“Upoljutamo”,vičudjevojčice.“Ležiupolju.”Tekkadprođemoporedcrkveizađemoupolje,vidimorupunastaluuzidu,inakrivljenekriževenagro bovi-ma i dimkoji seuzdiže iz crkvenogbroda - jednaodbombi sigurno jepalablizukora,nauskišljunčaniputkoji stražnjustranucrkvedijeliodprvogredagrobo va.PoslijesamčuladamonsieurBossuges,kojijebiopokopantritjednaprije,monsieurBossu ges,rentijer,samoprozvaniuglednik,kojisijejošzaživotadaopodićigrobnukapeluukojojjehrpakeru binaiostalihkrilatihstvorenjapotvrđivalaslutnjudainadrugomsvijetuočeku jestano vitiugled-monsieurBossuges,kakosepričalo,od letiojeizrupekojujejednaodbombinačinilauzemljiiunjegovupatetičnomemauzo-lejčićuzajednuoso bu,apro nađenjeunajboljemodijelu,bezcipela,kakovisiprekonad grob nogspomenikamademoiselleBernier,bivšeučiteljice,kaoda sepo ku šavapo petiprekokameneogradekakobilegaoporednje,što,premamišljenjumogauja-ka,nijenibilotakonevjerojatno.MonsieurBossugesimademoiselleBernierzaži-vo ta su stanovaliblizu jednodru gome, ionjimase svašta šuškalo, štobi sigurno,mislila je pakmajka, zvu čalomanje zanimljivo da se o tome govorilo naglas. “Usvakomslu čaju,dragasestro”,odvratiojeujak,kaozaključak,“tkobisedaopo ko-patisnaočalamauunutrašnjemdžepu?”Štojeodtogaistina,nikadanisamdoznala,ujak je volio pretjerivanja, a kada smo nekoliko dana poslije pokapali AmélieBonnard,seoskaupravavećjedalapočistitikrš,ko jimsuondapopunjenikrateriodbombi.Glaziranivrho viskrilaanđelagospodinaBossugesablistajuupijeskupo putdječjihzuba.

ZbogrumenilačinisedaAmélieBonnarduopćenijemrtva.Zbogru menilainaušni-ca i debeloga zimskoga kaputića iznad ljetne haljinice nalikuje na dijete kojesavjesnoglumidajemrtvo.Trebanamnekovrijemedajepronađemo,kakoležinaleđima, neugledan smo tu ljak od plavosivog serža među po bakrenom travom nasvjetluvečerikojasespušta.Sigurnosejošokrenula,htjelajepromijenitismjer,jersto palasujojokrenutapremaogradiuživiciiprašnjavomseoskomputu,ustapo lu-otvorena,rukepokrajtijela,posljednjitrzajuprstićimaispoddebelihrukavakaputa.Oči,beživotne,buljeuvedronebo,nevideniklompe,ničarape,nioguljenako ljena,niženskesuknje,niti licemojemajke,kojaklekneporednje i,nepotrebno, jersviznajudajeAméliemrtva,prisloninadlanicunadjetetoveobraze,narumenjeneobra-ze,iondaokrenerukuipomilujeAméliepočelukakobijojpotomzaklopilaoči,aondajojbradupritisnedlanomogornjuvilicu.“NekanetkoobavijestiMarie”,kaže

108

San bogova

nepodižu ćipogled,akadustane,vidimdajenarubusuza-alinijepotrebnozvatiMarie, seoskim pu tem dolazi još ljudi. Iznad glaso va i zvuka koraka madameBonnarddoziva:“Amélie,Amélie!Gdjesi?”doktrčiknama,brišerukeopregačupunumasnihmrljaodradaumesnici,iprobijasekrozljude,muškarcekojisesme-tenodržepostrani,djecu,kojugruborazmičesvedoknestaneporedmojemajkeiklekne do svo je kćeri, koja se crveni od rumenila, naušnice svjetlucaju u travi -“Ludodijete...”pisneglasomkojipuca.

Amélie Bonnard izgleda netaknuto, kao skupa narumenjena lutka koju je ostavilonekorazmaženodijeteizbogatekuće,alikadjojmajkapodižeglavicu,užasnutapo-vu če rukunazad,crvenuodkrvi, jerAmélieinzatiljakostaje ležatiu travi,anjeniprstitonuumekumoždanumasu-atoštoMarieBonnardizustinijetolikokrikko li-kouzdisajkojiizlaziiznjezinatkivaikostiju,neizprsa,kaodaunjezinutijelusvetetiveizglobo viškripenasvojimšarkama.Mojamajkaprekrijeustarukomiokreneglavu.“Makniih”,pro mucanakraju.“Lesenfants.Makniih,Hélène.Po vediihnatrg.”

Tekkadsmojekodkućeusvomepodrumu,gdjejebilohladno,opraleočekuju ćidamonsieurVéclin, tesar iza tuprilikupogreb nik,napravizanjulijes,naAmélieinutjelešcupokazalasebojasmrti,amojamajkaija,kojesmopraledijete,dokjenjenamajkaod sutnomilovalakrvaveuvojke,mismogutalesuzeigrizledonjuusnu.

Majka je ustupila svoj šal damonsieurVéclinmože po vezati Amélieinu glavuprijenegoštoodvezetijelo,akadseispostavilodajeimrtvačnicauništena,amonsi-eurVéclin,zbogonogštojenazvao“situacija”,priznaodanemadovoljnodasakaukući,takodajemoglopotrajatiprijenegoštodovršilijes-“Auzovutoplinu,razu-mijete,madameDemont...”-jošmejednompozvala:“Brzotrčikući,Hélène.ReciujakudanaložiMadeleineda ispraznipodrumzahlađenje, dagaopere i daoribarashlad nikamen...”AgospodinuVéclinureče:“Vjerojatnojošnegdjeimamodasa-ka...Hélène,reciujakuidapo šaljepsećuzapreguiponesideku.”

TakojeupredvečerjetogdanamalaAmélieBonnardstiglaknama,ispoddekenapsećoj zaprezi, praćena povorkom žena i djece. Majka je podupirala madameBonnard,jasamhodalasprijeda,poredstarogtežakakojijevodiopsa.Svisušutjeli.Iza mene čuli su se prigušeni jecaji. Kotači ko lica škripali su po šljunku, pas jesoptao.NanašemunutrašnjemdvorištumadameBonnardpodiglajekćersko licainaru kamajeunijelaukuću.Pokazalismojojput,nizastube,upodrum,nad svo đenihod nik ispod kuće, s bezbrojnim prosto rijama sa strane, jedna od njih hlad na jeprostorija,stekućomvodomivelikimhlad nimkamenomnasredini,nakojijepolo -

109

Erwin Mortier

ženaAmélieBonnard.

Majkajesveostaleposlalakući,naložilajeslu žavkidadonesevrčevesvodom,ruč-nike,lavoreisapun.RaskopčalismoremenčićeAmélieinihcipela.MadameBonnardskinulajenaušnicesasvogdjetetaistavilaihudžeppregače,kojujejošuvijekno si-la.Nijemoglamaknutipogledslicasvo jekćerikojajojsenarukamatakoneprirod -nocrvenjelausmrti.“ObavijestilismoAbbéFoularda”,rečemajka.MarieBonnardjekimnula,alinijepo diglapogled.“Stiže.”RaskopčalismoAmélieinkaputić,kru timaterijalnijelakopopuštao.Majkajerekla:“Svućijojčarape”,aondaseokrenu laslu žavkiMadeleine,koja ječekalakodvrata ipromatrala. “Donesi zavoje,gore izbu doara.”

Izvuklismoručiceizrukava,izu lasamjojcipele,povuklačarapeprekogležnjevairisto vanjenihhlad nihsto pala.MadameBonnardpoljubilajekćerunos,pomoglajedasetijeloposjedneiprislonilaganabokdoksmosAméliesvlačilihaljinuipotko-šulju,opreznoskidalitkaninuprekoglavekojajekimala,kaodajedijetejošživo,udu bokomsnuilipodviso komtemperaturom-alismrtjevećpočelabojitinjenotije-losvojomobrnutompaletom, iznutra jepovlačilaboju iznjezina tkiva.Krvseza-ustavilaužilama,onomalokrvi štonije iscurilou travi,uminutamanakonšto jebilapo gođena.Amélieiniblijediudovi,nezgrapneručice,oblitrbuščić,dirljivinabordječjegspo lovilaizmeđubedara,noktikojisuvećpočeliplavjeti,učinilisukontrastsnjenimnarumenjenimlicemjošapsurdnijim,danekažem,idaljeponavljamturi-ječ,opscenim.Mojajemajkatovidjela,prvojepokrilaAmélieinabedraručnikom,arumenilosobrazaobrisalajemokromspužvom.“Nasapunajje,Helena”,zapovjedilaje.“Uzmilavorinasapunajje.”

PralasamAmélieinegležnjeveilistove,pregibekoljena.Mojipokretiprenosilisusenanepokretnemišićebeživotnog tijelakoje se zibalo svakimpotezom rukavicezapranje po koži. Nasapunala sam joj zapešća, nabore između prstiju, laktove, uskeudu bine njenih pazu ha u kojima nikada neće narasti dlačice čiji će miris nekogmuškarcaizlu ditiodpožu de-ipomislilasam,ko likogoddasemožečinitibezob-zirnim,natjedanprijetogakadmemajkaprisililadajojpomognemzaklatičetiriko-ko šizanedjeljniru čak:kakomijeprvopokazalažrtve,međunjima,nažalost,ionukojusamizdosadenazvalaMadamedeStaëlzatoštojetobilakokoškojajeodisalastano vitom otmjenošću, iako je, prema riječimamojemajke, jednostavno prestalanesti, aotmjena jebila samo još zabouillon: “I ne trebaš imdavati imena, dijete,ondajesvesamojošteže.Ko košjekokoš.”

Gurnulamiježivotinjuurukeiobrecnulase:“NemojjenizaBogaispuštatijer

110

San bogova

će inačebitivraga.”Krozperjesamudlanovimaosjetila toplinu togživućegbića,vibriranje,nemirnokuckanjemesa, akad jemajkanarediladaživotinju stavimnablokzasječenje,nijesenibranila,negojezapalaunekihipnotičkisan,blijedikapcispuštalisuseprekoreptilskehladnoćezjenica,itekkadjemajka-šokantnood lučnaumojimočima,iznutrinejojseodjednompo javilodru goobličje:ženakojajepoka-zivala isturutinskubešćutnostskojomjekodkućeusvo jojkuhinjiEmilievladalaživotomismrti;tekkadjemajkaodlučnimzamahomteškesjekiriceodvojilaglavuodtrupa,životinjavećnaumo rukaodajeodjednomoživjela:nogesumegreblepopod lakticama, podrhtavale, sve slabijim trzajima, spazmi koji su svakim izljevomtoplekrviistiskivaliživotizžilaistanica,svedoksekandženakrajunisuopustile,trzanjamišićapopustila,amajka,zavrnutihrukava,srukamanabokovima,skrva-vomsjekiricomuruci,nijeustanovila:“Bon,ovajegotova.”

Neznamštomevišeostavljalobezriječi:umiranjekojeseodviloumojimrukamaili transfiguracija moje majke od dame koja bi se kod kuće bez srama nazvalamondenom, kad to ne bi govorilo o pretjeranoj taštini, u biće koje jednako hlad-nokrvnopresijecapupčanevrpceižilekucavice,asadbrižnotomrtvodijetepripre-mazaposljednjiispraćaj.“Možešjojpripremitiodjeću,Marie”,reklajeobzirnokadsmogo to vozavršilesbrisanjemAmélie.MadameBonnardkimnulajeiokrenulasepremaplitkojčetvrtastojkutijiitorbinajed nomodstolovaupodrumu.Odkućejepo nijelaodjećuzapričestkojujeAméliezagodinudanatrebalanositiucrkvi,odje-ću koju je njenamajka nosila na vlastitoj pričesti. “Toliko se tome veselila”, pro-šaptalajemadameBonnardskidaju ćipoklopacskutije,rastvarajućidelikatnisvilenipapir,neokrećućisedokjegovorila,kaodajeznaladaćemajkaiskoristitiprilikudarazvežešalokoAmélieineglave,oprezno,kaodavadikrhkipoklonizpapira.

Počelosemračiti.“Dajnammalosvjetla,Madeleine”,rečemajkaslužavki,kojajejošuvijekstajalapokrajvratainasvjetlusvijećnjakakojijedržalaurucijošvišenegoinačesličilanezgrapnoizdjeljanojdrvenojskulpturi, takvaogrubjelakakvajebila,spod lakticamakojesusečinilepredugimadokjetakostajalaprekriženihruku,te duge podlaktice i grube šake, u jed noj od njih svijećnjak s plamenomkoji tihošumi,moglajebitiduh,izišaoizčarobnesvjetiljke,kojišutkeispunjavatuđeželje.

MadeleinejeprišlabližeidržalasvijećnjakiznadAmélieinatijelanakamenomblo -kudokjemojamajkanastavilaodmatatišal,po lakogajeodvajalaoduvo jakaisko -renekrvi.MadameBonnardraširilajeodjećusvojekćerinastolu,haljinuzapričest,bijele čarape, bijele cipelice, sedefastu brojanicu i sjajne rukavice, i još je jasnijenegoprijeokrenulaleđakaoštitizmeđusebeimojemajke-pocijelomnjezinudrža-njuvidjelasamdasetrudimislitinaneštodrugo.Nasve,samonenasvojedijeteiza

111

Erwin Mortier

leđa,ninaokrvavljenišalkojijesadrazmotaniizloženležaonakamenu,ninavoduulavo rukojajepostajalasvecrvenijom,svakiputkadbiunjumojamajkanamočilaiiscijedilapamučnukrpukojomjepralaAmélieinuglavu.Šutjelesmo,plamensvi-jećeješumio,vodaulavorupljuskala.

“Pomognimi,Hélène.”Stalasamdonje.Majkameprimilazaruku,svo jomdrugomrukompridiglajeAmélieinuglavuimojurukugurnulapodnju.Glavajebilahlad na,jed nakokaoikamennakojemjepočivala.Naprstimasamosjećalakakoodvo jeniko madAmélieine lu banje popušta pod pritiskommogdlana, i činilo se kao da namoje prste iz te glave prelazi beživotnost,mrtvilo, sama smrt, njeno hladno ništa,njeno slavlje okamenjenosti, gramzivo zgrušavanje, iz te glave koja sad očiglednonijevišebilaglavicaAmélieBonnardkojajedva,trisataprijejoštrčkaralakroztra-vu,negoglavamrtvaca,kojamijeležalaurucipoputzaobljenjanapuklogvrča.

Zadrhtalasam.Majkajeposlijerekla:“Tojebiostrah,dijetemoje.Bojišsesmrtikaoisvi.Nemojsiništaumišljati.”Aliusamomtomtrenutkuništanijerekla.Samojeprekinu lasvojpo sao.Držečiurukamasmotu ljakzavojakojijeodAmélieinavrataomatalaokodjetetoveglave,pogledalajepremameni.Nekolikovlasioslobodiloseiznjenekoseskupljeneupunđu,visjelesujojpredočimakojesumenekolikotrenu -takaintenzivnofiksirale-pogledkojijeuvijekpostizaovišenegotisućupljuskiiliprijeko rainijemubilapotreb nanijednariječdabipostaorazumljiv:“Inepomišljajdasadpadnešunesvijestilidatipozli.”Odvratilasampogled.NastavilajenamatatizavojokoAmélieineglave.“Mo ramosepožu riti”,tihojerekla.Mislilajepritomdasetijelopo čelokočiti.ČinilosekaodajeAmélieinaglavapričvršćenazavrat,usni-ce još čvršće stisnute, sužene na crveno-plavu crtu na tomnerazgovijetnom tijelu.Svimrtvimumljaju.

Čulosekucanje.Madeleinejespustilasvijećnjakiotišlapremavratima,kojajemalootvorila.“Véclin”,zagunđalaje.Imalajerječnikodbazalta,jezikkojibiiznjezinaogrubjelog drvenog tijela zazvučao kao zvečanje kamenja u bubnju. “Recimu dačeka”, rečemojamajka. “Još nismo go tove. Pošalji ga gore.Moj brat ćemu datinešto piti.”Madeleine je nešto promrmljala i opet zatvorila vrata.Moja semajkaokrenula,po ložilarukenaramenagospođeBonnard.“Gotovoje,Marie.Možemojeobu ći.Hajde,okrenise.Mo žešnoćasostatiovdje,datćuspremitisobu.”

Opscenojeriječkojuponavljam.OpscenjeprizorAmélieBonnard,togapopod-neva jošdijetekoje jepredogledalomzaticalouvojke izauhaprijenegošto jenaobrazenanijelomajčino rumenilo,predvečermrtvamalaženauvjenčanici.Cipelejoj, izgleda,neodgovaraju,preširokesuokopeta,rukavicesupretjerane,bro janicaprevišepatetična,veokoji smo joj stavileprekoglave i zavojaprevišeeteričanna

112

San bogova

svjetlusvijeće.Stajalesmojojdonogu.Majkajeskinulapregačukojujeimalasvevrijeme,uspravilajeramenaiispustilauzdahkojijesličioprogutanomjecaju.Jošsejed nomzačuloku canjenavratima.Véclin.Majkamijeočimadalaznakdajeboljedasadaodemo.MonsieurVéclinušaojeskapomuruci,pokornokimnuvšiuznakpozdrava,pokrajmojemajkeodjednomkaodasesmanjio.Ostavilesmogakrajma-dameBonnard.

Krenu lasamispredmajkeislužavkeMadeleinepremastu bamanakrajupo dru-ma.Čula sammajkukako šapuće: “Madeleine, pripazi nanjega.Akonamnaplatiijed nunašudasku,razbitćumuglavunjegovimčekićem.”

113

Erwin Mortier

NOĆJEPROŠLA,novijedanpo činjao.MadameBonnardbdjelajeupodrumukrajsvo-jemrtvekćeri.Po nekadbidolazililjudidaseoprosteodtijela,alikakojejutrood -micalo,svesesmirilo.MajkasesaslužavkomMadeleinenaginjalanadkacuzapra-nje rub lja ispod stabala i ispiralakrv izodjećemaleAmélie,dijete se ipomokrilokadjeumrlo.

“Sjedniuhlad”,doviknulamije.“Prevrućeje,Hélène.Dobitćeštoplinskiudar.”Podnesebližilo.Suncejegrijalounutrašnjedvo rišteitalilogauposuduzaprino-

šenježrtvekultunjego vazaustavljanjauzenitu.

Samosuživotinjemoglepogledatiravnouočipodnevu,slijepezanjegovusijanižar,glu hezamrtvačkutišinumetežastvarikojijeizazivalasredinadana,kojajeumo jimušimaodzvanjalaglasnijeodtopovskegrmljavinenahorizontu,kojusmosvečešćečulitekkadbisestišala.Podnejerazotkrivalonagostsvijeta,pokazivalojenjegovustražnjicu, opsceni - riječme i dalje proganja - cerek njegove tupe ravnodušnosti.Kuckalojeufugamaizmeđukamenihploča,šuškalonožicamagušterapoviticamabršljananapostraničnojfasadikućeizamojihleđa.

Golubovisugugutali,zahtijevalisutišinuzasebe,grmljavinakaodaseutišala.Upo drumujeAmélieBonnard,kojasesatzasatomsvevišestapalasasvojommrtvomja,privlačilatamuirastvo rilaseuplodnojvodivelikogništavila,makolikobilabi -jelausvompokro vu,mako likobilablijedaispodvelaodčipkanihcvjetova.

“Kaddođesmrt”,kažemRachidi,“pru žitćujojruke,aonaćemezatećikakosimeostavila,spočešljanomkosomiogrlicomokovrata.”

“Poželjetćezaplesatisvama,gospođoHelena”,nasmijese.Vodimeodfo teljedokreveta,stavivširukeispodmojihpazuha,natrenmepo di-

že da se odmorimnama dracu, primami noge za gležnjeve i podiže ih na plahtu,ondapretresejastukeiposložiihizamojihkrižaileđa-tenaposljetkunavučezasto-re.Višenevo limposlijepod neva,nekaoprije.

“Lijepodrijemajte”,prošapćeiode,spustisestubama,uđeukuhinju.Moždapre-

114

San bogova

dahnenastolcuustražnjemvrtu,moždateširo kedugehlačepodignekakobisuncupo kazalasvojakoljenaipripalicigaretu-maligrijesikojesidopuštautišini,ispodolovnogsmiješkaposlijepodnevnogvraga.

Na skrivenimmjestima, uz postraničnu fasadu kuće, malo prikrivena, pokušavalasamupitivrućinuito likoseumiritidabigušteri,kojisuuvijekjurcaliuširokimfu-gamaizmeđukamenihploča,nadvladalisvo juplahosti ispuzali izsvojihpro cjepa,prvo bi svoje smaragdne glave isturili iznad sjene skro višta, a onda, u djeliću se-kunde,izskrovištabijurnuliizaustavilisenausijanomkamenupredmo jimpogle-dom.

Osjećalasamljubo mo ruzbogravno dušnosti tihmalihreptila.Njihovabo žanskainercija bila je poput eliksira čiju okultnu formulu nisam uspijevala primijeniti nasvomvezivnomtkivu.Jasambilasamopostulantica,umenijejošuvijekvladaoka -rakterglo davca,previšemišjesiverevnostidasavladamstro goučenjenepokretnosti-aakosevratimusvojenekadašnjeobličje,nakamenepločeuondašnjeposlijepod-ne,unepokretnostikojusamhtjelapostićinalazimjezgruokokojećeseukasnijimgo dinamanakupljatigorko-slatkomesobićakojećuprotivsvo jevoljepostati:stvo-renje s dušombez toplinekojenepomičnoželi spavati navrućemkamenuudugoposlijepodne povijesti, nedirnuto strahotomni divotom.Htjela sam zbaciti sa sebeizlizanotkivo,odbacitislojevemrtvekože,ljuštitiseudugimrečenicamadasenika-danemorampomiritisko načnimoblikom-gladnasposobnostitihguštera,kojisumogliostavitirepuustimaneko gagrabežljivca.Sto ganemojtemisli tidatajkoprca-vikomadgo vo ranavašemjezikuotkrivaištaodpraveživotinje.

UjednomodštagljevamonsieurVéclindovršavaojelijeszaAmélie.Udarcičekićakojisuod zvanjaliizradionicepounutrašnjemdvorištuimalisuusebineštobojažlji-vo,kaodagasešutljivaprisutnostslužavkeMadeleine,kojajemajčinuopaskudagadržinaokushvatilapriličnodoslovnoisvakomalodo lazila,tolikodojmiladajesvojalatupotrebljavaoplaho.

SamojeMadeleineznala“stajati”dokbistajala.ZnalasezaustavitipoputsuncaiznadzidinaJerihona.“Onaopet‘sto ji’”,go vorilibismokadabiseprolazećiispredprozo ra blagovaonice ili prelazeći dvorištem s dvije kante kuhinjskih otpadaka zasvinjeodjednomiznenadazaustavilanjišućikanteamo-tamonaručkama.Nitkokaomojamajkanijeznaoto likoizražajnoizgovoritidaslužavkaopet“stoji”.Nebimeču dilo da smo tu uzrečicu prvi put čuli iz njenih usta, zato što se do ista radilo okoncentriranoj tautolo giji, non plus ultra njenih zrcalnih definicija. Znala je reći“Madeleine opet ‘stoji’” uz suptilan naglasak koji bi glagol uspijevao malo od -maknutiodrečenice,zbogčegabiširioprizvukneočekivanihznačenja.Njojnisutre-

115

Erwin Mortier

balemetafo re.Riječijeznalaistotakozagonetnopustitida“stoje”kaoštojeiMade-leine“stajala”.

Služavkasad“sto ji”ujed nomkuturadionice,blizuotvorenihvrataidvo rištaizanje,držećisvo jesnažnerukeudžepovimapregačedokpromatrakakomonsieurVéclinblanjagrubedaske,imadasečinidaninaštoposebnoneobraćapozornost,sigurnasamdabilježisvakukovrčublanjevinekojutesarblanjomguraispredsebepodasciizkojeseširioštarmirissu hogdrva,mirisstrpljenjastabala.

Véclinnad lanicombrišeznojslica.Madeleine“stoji”ipromatra.Usko roćeosvemuizvijestitimojumajku.“Čovjek baš dobije želju za velikom šalicom hladne kave s puno šećera”,

promrmljaVéclinipunnadedoda:“...naovojvrućini.”Madeleinesepomakneizsvo jekeramičkeinercije,izaokomitihborakojeizmeđu

njene do nje vilice i ključne kosti ocrtavaju svojevrsnu gušu, proguta puno sline i,kakosečuje,gustogšlajmaireče:“Jošjerano.Ov djekavupijutekkasnije,nakonpo pod nevnogod mora.Nastavisposlom,copain.Dajadnodijetemo žemobrzopo -ko pati.Kavaćetidvostru koprijati.”

Čekam dok u predmetima ne nastupi smrt, goli čas u kojem se stvari ogole i svepostajekoščatoinijemo,nesposob nozaodjenutisenavikamailiznačenjimako jimaihobičnozaogrnemo-kaodanastupakrataktrenutaksimboličnogbestežinskogsta-nja u kojem svijet zaboravlja svojumeđusobnu povezanost i samBogmiče svo jerukesastvaranja,takodasvedrhti,očiuočisasamimsobom.Pitamse:hoćeliika-dasveštočinimobitineštodrugoosimmoduliranepotresenosti?

Okopod nevasvisusepo vukliupolumrakkuće,kojakaodaseuzdizalaizpo dru -ma,ukojemjenahladnomkamenuležalodijete.Goreusvojojsobimajkaseuzslu -žavkinupomoćoslobađalasvogjarma-čujemjekakofrkćeusnu,ovdje,upod neovepriče.

Htjelasamspavati ibitibudna istovremeno,patetičnimdijelomnašebudnesvi-jestipostavitistražupo redstvari,aliiprepustitisedrijemežu,kojinaspoputdobrogocapoznajevišenegoštoželimopriznatiiuvijekostajerealističan.

Tutnjavato pova,naistoku,nasjeveru,najugu,postajalajesveglasnijom,pasestišavala,opetjačala,potmu liudarci,kaodaudaljinipostoluudarajudivovskešake.Znojmiseslijevaoniztjeme,izmeđupramenovakose,cu riojeprekoku tovaočijuniznosnice.Prascisusestrbu simaodterakotepržiliusvojojblatnojkupelji,mačkesukrozključanicesvo jihzjenicavrebalenijemeeksplozijesvjetla.

SamosamkodVanGoghajoš jednomvidjela tadašnjaposlijepodneva.Njegova

116

San bogova

nestalnasuncainejasnemliječnestazeucrnimvibrirajućimnoćima;nepodnošljivatamakojagajetolikogu šiladajujeprorešetaozvijezdamasvijetlimpoputusijanogizo biljavječnogpod nevanjegovaludila.Poznavaojeludilomačaka,alinijemogaozaspatinjihovimsnom,pagajedemonizjeo.

Pod ne je Emiliein trenutak. U svojoj po drumskoj kuhinji razvezuje pregaču,ispru žisenastolcukojisevećodavnaneuspijevacviljenjemžalitinanjenutežinuiprethistorijske bokove i rashlađuje semašući suknjama - bakreni lonci iznad pećicrveneseodsunčevasvjetla.

Pod nejemirismorskevode,licemogaocaiznadhorizontasna,gorakmirisjodaiteksturapijeskakojimiškripinačeluuudubininjegoveključnekosti,izmeđumo jihlistovaidu gihcrnihdlakananjegovimpod lakticama-ču jemnjegovosrcekakomiudaraispodčela,pulsiranježilenanjegovuvratu.Joštrenutakisunčevoćesvjetlood sko čitisasvihstvari,fo tonisekotrljajupoputpikulaukrug-ilimemojamajka,kojunisamčuladaseprobudila,grubotresezaramenaigovoridasamskrozpro lu-pala,dasamvjerskifanatik,zarjojnijedovoljnojed nodijetezakojesebrinenezna-ju ćijelijošživo,jeliživizdrav.

Onanijebilasamomojamajka,bićekojemesatkaloodsvogmesaikrvi,mesnatitkalački stan generacija. Ona je također bila, u poretku izvan biološkoga, majkaidentiteta.Umene jehtjelapostavitinestrpljivostkojaseugu ra izmeđunas ineis -crpnostisvijetainjegovihstvari,kojekaodjecaistražujemosHermeso vimkrilimanagležnjevima, ikojanasprisiljavanakompromis -nestrpljivostkoja seupodnepretvorilauugljen,kadmo litvanijepomagala.

Sigurnasamdameučilaklatikokošiidamijenarediladapomognemopratitije-lodjevojčicekakobimeupozoriladačovjeknemoževječitooklijevatinavratimabeskrajainjegovihblistavihpanorama.Jednogadanamoramoseokrenutiikrenutiunutra,prihvatitisvijetunjego vojizvanjskostitejednostavnostiradipo lazitiodtogadasusvestvarionesame:kokošjekokoš,ačovjekječovjek-ikaoštokokoško ko -dače,normalnojedačovjekgovori.

Nikadaminijepošlozarukomdanatajnačinpostanemodraslaineprestajemseču ditibezbrojnimprimirjimakojasvakodnevnopotpisujemo,nepozdravljajućiuvje-te psovkom ili barem najmanjim jecajem, a kamoli posprdnim smijehom. Ali tkosamja?Jednaodonedjecekojanaigralištumisledapravilazaigruško licevrijedezadru ge,asebeuvjeravajudasunjihovijadnideliktiizazvalidivljenje.

Ujesenkadasesvirazbole,po mažemmajcidaskinedonjerublje.Dokjesvlačimzaposlijepodnevnisan,posvađalesmose-jediniputdasmosestvarnoposvađale.Kadraskopčamkukiceirazvežemuzicenjezinakorzeta-tačaškaodremenaiplatnaspa-

117

Erwin Mortier

da snjecrnakaokrila šišmiša (je liplanula, razlju tila sezato štoodjed nommožeslo bodnodisati?) -vidimkako jojgrudigubevolumen i razlijevajusepo rebrima.Bradavicemegledajukaodaželereći:oprostijoj,skrenulaje-apodkožomnjezinatrbuhapo miče semekaemulzija, njenomajčinsko salo,premapupku,okobokova(pomislim:kakojelijepa,kakojeprokletolijepa,mojamajkamočvarnažena,po go-to vokad izvadiukosnice izuvojaka,akosa jojuzgo tovočujnoolakšanjepad neukaskadamaporamenima,zavjesafine,dugekose,zidnatapiserija,kestenastosmeđa,prošaranasjedinama).

Višesenesjećamzbogčegajeplanula,štoje točnobilopo vod,zbogčegavišejecanegoštoviče,potištenibijesizbacu jedrhtanjem,krozsalonabokovima,pupak,umorne grudi, ispucale bradavice (razmišljam: kako si lijepa i zašto jednoga danamo rašnestati?).Odbijespavaćicukojudržimprednjomiželimjojnavućiprekogla-ve(vidimjojleđauogledaluporedprozora,punimjesecnjenestražnjice,busendla-kakojijojseširiiznadbedara).Stojitu,bojažljiva,reklabih,cvileći,crvenihočiju,izanjenihleđananoćnomormarićuposljed njeočevopismoprijenegoštonasjeratrazdvo jio.Pokrivagru diru kama-štoželireći,štoviče,štomidobacujenapolarije-čima,napo lacviležom?Okrećese,pogledaseuogledalu,povučekosuprekogrudi,protjeranaEva, očimanatečenimod suza pogledame, očajna - njena kosa kao datečevanizmeđuprocjepanaprozorskimkapcima(iliobratno,kaodacijelirazo renisvijetželiskupitiokosebe,tajiskrzanipokrovodredovakuća,rupaodmetaka,kra-tera,zaraslihpolja,ulicasnjihovimoštećenimzu balomodpropucanihfasada,grob-lja,gro bo ve,mrtve,sve).

Gura kažiprst u usta, možda se opet ubola pribadačom tijekom beskrajnogprepravljanja-čulasamjekakoparašavove,sblizankamajetrgalarukaveizramenastarihkaputa,kaodaraščetvo rujunekogaheretika(čulasampopotezanju,poćud lji-vimpokretima,daneštonijeuredu).

Kažedajojjevru će.Jakažem:Maman,vanijeledeno,jošnijebiloovakohlad -no.Ipakmidopuštadajojspavaćicunavučemprekoglave,čujemjekakoproklinjeunaborima tkanine: “Zbog čeganemamnormalne svađe sa svo jomkćeri?”Sama jenavukla spavaćicu preko tijela, popravila vrpce. “O cvijeću, modi, kazalištu.Umjestodasesvađamo...”-opetjepogledalagore,uogledalo,očijojseopetnapu-nesu zama,bradajojsetrese,tražiriječ-“...osuglasnicima!”

Prasnulasamusmijeh.Upu tilamijepoglednaliknaprojektil,krenulajepremakrevetu,ru komnaslo njenanamadracodgrnu lajedeku.Prišlasamjoj,nagnulasedajepokrijem,alionamezgrabilazazapešćaizapiljilamiseravnouoči.

Nikadanisamčuladanetkotakoljupkošapće,damiulicetakopodloznasasutižuč,do bronaciljanu,sfinesomkobre:“T’assacrifiétaprudenceacedrôleMonsi-eurHerbeir,n’est-cepas,chérie?”

118

San bogova

Okrenu lasamse,pošlasampremavratima-pomislilasamdaionaimavru ćicu,dabunca.

Pričekala je dokgo tovonisam izišla, a ondami je zadala smrtonosni udarac, uleđa.Namjernonanetočnomfrancuskom,kojibiuvijekupotrebljavalakadbimiseizrugivala, izderala se na mene: “Ne me dites pas des bljezgarije, mamzel. Je lesens.”

119

Erwin Mortier

VIDJELASAMGAPO NOVOgo dinudananakonsmrtidjevojčice.Jednogposlijepodnevazaškripalasuvratanaulazuucrkvu,aonjeprekinuomojesnatrenjeumrakubočnogbroda, kamo bih se često po vukla kada bi me majka poslala u selo da pošaljempisma, obavimkupnju ili odnesem jaja bolesnima i starima - zadaci koje bih brzoobavilakakobihukralamalovremenazasebe,iradosamtihnekolikotrenutakaslo -bo deprovodilaucrkvizatoštojetuljetibilohladno,mračnoimirnokadsenebiodržavalemise.

Od udara projektila rad nici su daskama i blijedozelenom ceradom provizornozatvorili rupu u crkvenom koru, a šutu su pomeli ustranu uza zid bočnog broda,moždakakobištukaturuiostaleupotrebljiveornamenteizdvojiliiznje-poslije,kadsveprođe,amisepro budimoizprivremenostikojanasjesvedržalaušaci.

Netkojesvecekojisupopadaliodudaraičijasukamenastopalajošpočivalanapostoljimauzastupove,ukosoprislonionazid,poredimproviziranogaglavnogolta-raupoprečnombrodu.PrvamisakojujeAbbéFoulardtuodržaobilajeonazadje-vojčicu,petdananakonnjenesmrti,posljednjegadanaljeta-vjetarseokrenuotogajutra i zbog njega je za cijele mise poput oduzetoga zelenoga krila čeznutljivolepršaojedankrajcerade.Doksmosjediliokolijesa,čijejedaskemajkaprebro jila,svakiputkadabivjetarpodigaoceradu,prvakišapljusnulabiprekopoda.

Prekoramenajenadu gimremenimanosiotritorbe,podrukommalidrvenikovčegiprošao je prolazom pokrajmene prema glavnomoltaru, privučen svjetlom koje jeizmeđuprocjepaupokrovuodvodonepropusneceradeidasakaklizilopozidovimateseusno povimaspuštaloponagomilanojšutiisvetačkimkipovima.

Nekojevrijemestajao,sasvimteretom,ogledajućiseokosebe,tražećipogod nutočkuzahvatanjesvjetla,azatimspustiotorbenanekolikostolaca,tikdoglavnogakora,držećiigrusvjetlanaoku,nagnuosenadjednutorbu,rastvoriodrvenikovčežići tekkad jeustao, sharmonika-fo toaparatomu ruci,pogledmu jezastaonameni.Sjedilasamusjeni.Nijemeodmahprepoznao,nabraojeobrve,nasmiješiose:“Ma-demoiselleDemont...Whatapleasantsurprise...”iprišaomiispruživširuku.

Nakononogprvog susre ta imalog inci dentaunoćnomkasinunisammupisala

120

San bogova

pisma,nisamseraspitivalaonjemu,tkojeipoznajeligatko,gdjejesmješten.Akose neštomora dogoditi, onda će se stvo riti i prilika.Majkame zbog takvog stavanazvalahiperromantičnomimoždajeimalapravo.Lju bavmeuvijekparalizirala,umenibu dila fatalizam.Mora imatikarakter sudbinsko gakao ikarakterblagoslo va,inačemeostavljahlad nom-ili,boljerečeno,nemagovoraoljubavi.

Fotografiraojezaljudekojejeposprdnimizrazomzvao“myclients”.Ljudiizno vi-nasdrugestraneKanala,kojimajeuvijektrebalomaterijala,najboljeodnekogdru-gog,aneodslužbenihfotografa.Rekaojedasuludizaruševinamacrkviizadje-com-“Worksmira cles,itseems,agoodruinintheda ilies.”

Mo rao je fotografirati kriomice i više-manje anonimno, nije imao službenudozvo lu,aliznaosesnaći.Imaojeveze,rekaoje,uno vinskojredakcijigdjejebiopotrčkonekojvelikojzvjerci:“Zahvaljujućitati.Friendsinhighplaces...”Činisedaježaliozbogtoga.

“Nijemetotražio.Wouldn’twanttoseehispreciouslittleboyblowntosmithere-ens, so mewhere in the mud of Flanders or the...” - prsti su mu po fotoaparatunervozno bubnjali ritam kojim je ispljunuo riječi - “...blo ody fucking Dar-da-nelles...”

KadsammureklazaAmélie ida je trebaodoćigo dinudanaprije,otpuhnuojesarkastičnismiješak.“Nodeadkiddies,Miss.Nocorpses.Suchaninconvenience,tohavepeopleactu allydyinginwar…unlessofcourseiftheymanagetodosogra ce-fully.Sawoneofthoseacoupleofweeksago,nearYpres.Doesn’thappenthatoften.Such elegance, the fellow looked like bloody Michelangelo’s Adam the way he’dfallen.Asnakedtoo,I’mafraid.Anotherinconvenience.Nonudity!Ifyou’dhappento die in this war,Miss Demont...” Od lučnome pogledao:“Please do keep yourfrockon...”“I’lltrymybest,monsieur.”

Načiniojenekolikofotografijainterijera,napušteniglavnikorsru pom,privremenioltarupoprečnombro du,alihtiojeinekolikofo tografijamene.

“Nebihsehtjelapojavitiuvašimnovinama”,protestiralasam,dodušeprevišeko-ketno.

Nijesedaoobeshrabriti.“It’sformypersonalcollection...”Pitalasamgačuvalisvesvojetrofejeualbumima.“Sure,pilesofthem.”Namignuoje.“Havestoppedcountingalto gether...”Načinio jedvije-tri fotografije,malimfotoaparatomkojićemiposlijepokloniti.

“Youseemquiteapensiveperson”,nasmiješiosedokjeokidao,prilaziobliže,spre-

121

Erwin Mortier

maoseokinutijošjed nom.“Apennyforyourthoughts,weusetosayinEngland.”“Razmišljalasam,MisterHerbert,dasteluk,voljelabihvasoljuštiti.”Zastaoje,pričekaodoknisampogledalaravnouobjektiv.“WellI’mrelievedyoudon’tseemeasafruitca ke.”Jošjejed nomokinuo.“Tho -

ughifIwereanonion,MissDemont,I’dmakeyoucry.”

Ustalismo.Pomoglasammuno sititorbeipozvalaganakavu.Ponudiomijevožnjuautomo bilomkojijeparkiraonatrguispredcrkve.Dokjepolaselablenulo,onmijepo putgalantnogšoferaotvo riovrata,ukrcaosvojestvariiodvezaomekući.Majcijebilodragoštogavidi.Dalajeposlu žitikavuvani,usjenistabala.Dokjeto čilakavu,vidjelasamkakouživaštoopetmožeglumitigrađankusasvjetskimiskustvom.

“Jed najeodpred nostirata,monchermonsieur”,smijuljilasepružajućimuzdje-licuskeksima,“dasevišenebojimmiševa.Kakavtrijumf!”

Ujaksepristojnonakašljaoiuzvratio,miješajućikavuušalici,dasesamozbogtogausrd nonadabrzo memiru.“Akoseovojošdugonastavi,nislonovivišenećebitisigurnipredmo jomsestrom...”

Nasmijali smo se. Stigle su i ujne.Nakon našeg do laska povukle su se u svoj,kakosugazvale,“bu doar”,kakobiizdašnijenegoinačenanijelepuderiru menilo.Nedolazi,reklesu,svakidan“unvraihéros”,praviheroj,uposjet.

Iskrenosezacrveniokadsutorekle,akadihsadprizovemusjećanje,takvena-pirlitane, pretrpanakrhkost kineskogporculana, sve češćemedirnu.Dokmeprijezabavljalognijezdoodvrpci,šminkeisentimentalnihčasopisakojesusavijaleokosebe, tek sam mnogo kasnije prepoznala ustrajnost s kojom su taj snoviti svijetdrangulija,svojbastion,održavale-sjednakimžaromkaoidabarsvojnasip.Avje-rujemidasumomujakunudilešarmantnuutjehu:njegovedvijemaležene,zakojesusesvipitaliizmjenju juliseiunjegovojložnici-ponajvišemojamajka,kojasesamonadaladaćeneizvjesnostotomedugotrajati.Mislimdaihjeondoživljavaokaoživahneegzo tičneptičicekojebipovremenoizletjeleizsvogasamonametnutogakavezaikru žilepokućiteponekadsletjelenanjegovprst,štobigaraznježilo,kakobigauveselilesvojimcvrkutom.Sada,nakonsvegtogvremena,svemevišeispu nja-vajumelankolijom.Po nekadmoramsuspregnutisuzekadihsesjetimkakosudebeletkanine,kojejemojamajkajošuspjelanabavitikadjeizbiorat,gu gučućiicvrkuću -ći,pretvaraleuzimskuodjeću.Zaštobiritualikojimasusebranileodtijekastvaribilismješnijiodnaših?

“Recite,pukovniče”,gugutalesu.“Štomislite,kolikoćejošovanevoljatrajati...”“Nemogućejereći,mesdames”,odgovorioje.“Svejestalo,zabetonirano.Gleda-

122

San bogova

mouvojnekarteimislimodaimamopreglednadsvime.Alinalicumjestatoje...”od mahnuojeglavomipogledaoušalicu.

“Kaos” je vjerojatno riječ koju je htio upotrijebiti, ili “pakao”, ili neki drugiterminkojijebrzopotisnuo,vjerojatnozatoštojemislionamogbratainamajčinuzabrinu tost.

“Mi se trudimo najviše što mo žemo da utješimo jadne poilus”, uzvikne mojaujna.“Zarne,Yo lande?”

“Pišemopisma”,zanesenojekimnulaYolande.“Čekamoinadamose,ipišemo.Tojedomovinskadužnostžene.Dečkisuludizanama...”Kimalesusimultano.Nji-ho valicasepiliraniminacrtanimobrvamasličilasumaskama.

Ujakjeispru žioprsteipomnopromatraonokte.“Jošjedanrazlog,monsieur,zbogko jegmirmorabrzonastupiti.Nadamsedatisiromasinenamjeravajuposjetitisvo-jemarra ines...Doživjelibivelikišok.”

Ujnesuprotestirale.“Poslaosamtvojezadnjepismo,Yolande,dijete”,uzdahnuojeujak.“Zatebebi

sesvaštamogloreći,alisigurnonedasičulnabrineta.”Majkajeznakovitopodiglasvojudesnuobrvu,svojumo ralnuobrvu,aliješutje-

la.Ionajepisala.Mnogotrezvenijeodujni.Pismaoenergijikojajepotreb nadabise kuća i imanje ko liko-toliko održavali u normali. “Njeni vojnici” od govarali suvjernonanjenapriopćenja,iakopriličnošturo,iuglavnomko respondencijanijebiladuga vijeka. Njena su pisma vjero jatno pružala premalo iluzija, a ja sama nisamsmjela pisati posve nepoznatim vojnicima.Moj zadatak bio je da obitelj dub lje uFrancuskojobavještavamostanjustvari.Dopisivanjesosamljenimratnicimaizro -vo vamo joj semajci činilopreriskantnim.“Svepočne slatkim riječimanapapiru”,jed nomjojjepobjeglo,“azavršispunodahtanjaiuskličnikanadivanu...”

“Mir”,uzdahnuojeujakrezignirano.“Kadponestanenovcailikadsenarodpo -bu ni. Ili obrnu to: kad ponestane ljudi, a no vac se uznemiri. Rat na kredit prije ilikasnijezatrebatćemir...”

Mojmužkimne i promrmlja,više za sebenegozanas:“Lives are cheap thesedays...”

NakonkavešetalismoIzgubljenomšumom.Majkajepredložiladagapovedemuobilazak. Vodila sam ga vijugavim stazama između stabala gore, do ruba šume,odaklesemoglopromatratikrajolikpremaistoku.

Nismomnogo rekli nakon gu gutanja ujni. Ponekad bismo se iskosa pogledali izbu njenonasmijalikadabinamsesastalipogledi.Naravnoda jemajkazasto lomisko ristilaprilikudagaispita;štoradiotac-liječnikulondonskompredgrađu.Imalibraćeisestara- jedinacje.Majka?-ranojeumrla,odrastaojekodtetenasjeveru

123

Erwin Mortier

zatoštogamaćehabašinijevoljela.Vidjelasamdaseraznježila.Onjesadadobiodionaklo nostikojijeinačečuvalazamogbrata.

Vo ljelasamnjegovešutnje.Samotnjak.Odranemladostinaučendasamzarađujezaživot.Baviosepreživljavanjem,uzavjetrini,usjeni,upolumraku.Kadsamseza-ru čila,otacmepo veoustranuiupitao,klišejnamjezatutnjaouušima,volimliga.

“Vo limnjegovutragičnost”,odgovorilasam.Otacjeupitaojelitodo voljno.Ood go vorusammoralarazmisliti.

Stalismogorenatravnatojpadiniispodizdanakakrošnji,pokrajpoljaječmakojeseodnašihnoguspuštalopadinom,ipromatralizemlju.Oblacisustajaligotovonepo -mičniuažurnomplavetniluiznadpoljaiživica,dalekihkrovova.Kadabivjetardo -laziosisto ka,iukućismoponekadmogličutigrmljavinusdalekebojišnice,slabijenegokadabivjetarpuhaosazapada,štojenajčešćečinio.Zavedrihdanasasvimuzho rizontmoglo se vidjeti tanke stupove dima kako se uzdižu, a noću neodređenebljesko vesvjetla,kaodaon djeneprestanovladanevrijeme.Togajeposlijepodnevabilomirnoitiho.Vjetarjepjevaouvlatimatrave,bezvoljnosepoigravaoklasjem.

Staojedomeneipotražiomojuruku.Nisammoglasuspregnu tismijeh.“Perfectsettingforakiss,monsieur?”“Definitely...”Tonijebiopo lju bacodkojegsepadaulirskizanos,biojekratkapotvrda,gotovo

razborita,povezanostikojasestvo rilameđunamazaprvogsusreta.Ondamepustioistaoleđimaokrenutispredmene,sru kamaudžepovima,pro matrajućikrajolik.“Lo okslikeEngland”,reklasam.“ButwithaFrenchaccent...”Okrenuose.“Abitlikeyouthen...”nasmiješioseprekoramena.

124

San bogova

POKAZAOMIJEBOJIŠTA,kasnijetogaljeta.Čekalismodokmajkasašogoricamanijeotišla rodbini u bli zini Pariza na nekoliko dana, pu tovanje koje je bilo pri ličanpothvat,ajasamseujakuobratilaizgovoromdame“monsieurHerbeir”pozvaonadvadananaobaluzatoštoimadopust.“Ah,uneaffairette...”obznaniojeod gurujućistolaciustajućiodpisaćegstolau

biblioteci teoduševljenouzviknuo“Finalement!”zatoštosunjegovidugogo dišnjipo kušajidamepodvrgnesu bverzivnojedu kacijiočitonaknadnopočelidavatiplodo-ve.

“Dvadananamoru,dvadananamoru”,glumiojedaseduri.“Pretpostavljamdaje to početak. Budi oprezna,ma fille, ali ne pretjerano... Ipak to moram reći kaoizaslanikNjeneMaterinskeEkscelencije,aliiobičnislobodoumnikumeniimasvojaprava...”

Došaojepomeneranoujutro,uautomobilubezkrova,danjejošbioneokaljanimi-risaojepo travi i rosi.Nijesedovezaona imanje,negoječekaoneštodaljedagaslu žavkaMadeleine ne dočeka u zasjedi. Kod sebe je imao sve da izgovor budeuvjerljiv:foto aparate,torbe,papire;dozvolezafotoaparate,zamene,propusnicezaovoiono,budelipotrebno,smojimfotografijamakojejenačinionekolikotjedanaprije u crkvi - tek znatno poslije zapitala sam se, iako ga nikada nisam tražilaobjašnjenje,jelisvevećbioisplanirao,jelinašponovnisusretdoistabiotolikoslu-čajan.Gostićetogadanaposjećivatizonubojišta.Nikadasenevozimougrupi,re-kaoje,negorazdvojeni.“Riskiramglavu,Helen.”

Odgovo rila sammuda će to bitimačji kašalj u usporedbi smajčinimgnjevomakoikadačujezanašupustolovinu-ni kadanijedoznala,vjerovalajesamodasamsa“ce drôle Monsieur Herbeir” otišla na obalu, i tamo u nekoj udubini dine ilisumnjivompansionuod bacilasvojučestitost,uzprešutnoodobravanjenjezinaljub -ljenogbrata,kojemujepoželjelaneugodnuzimu,kojajetrajalautolikoduljezatoštojemoždauvidjeladajezauvijekizgubilabitkuzamojudušu.

125

Erwin Mortier

Nakonštosmosenekovrijemevozilipustimcestamaividjelisamoseljakenaputudopo lja,šokiralismosekadsmoseiznenadanašliurijecivojnika,prašini,mirisuzno ja i tijela, tišini,koračanju svih tihpotplatapopi jesku i šljunku - rijeka ruku iglava, trupala i ramena koja nas je povukla u krvotok ratnog organizma, pokretanbezbrojnimindividualnimkrvnimstanicamakojesutražileputizmeđuviso kihnasi-pacesteispodgranažbunjaistabala.

Ovdje-ondje, kod suženja ili gdje jeputnaglo skretao, tijek seusporavao, amismomoglivozitisamobrzinomkoraka.Onjeondamanevriraoizmeđuvojnika,kojisenisuosvrtaliniobazirali,kaoda su seposve fiksiralina svojeodredište - ili sumoždasamonjihoviudo vimehaničkiko račalidalje,njihovimišićiizglobovislijeposuihnosilipremasjeveru,anjihovesusemislizatovrijemezadržavalenaonomštosenalaziloizanjih,štonisumoglipustiti.Mojjemužodmahivaoglavom.“Theyliveinsoldier-time”,rekaoje.“That’sall.”

Kada bi u masi nastala rupa, mogli smo nakratko ubrzati i prestići manje grupevojnika,sporovozećislalom.Nitkonijemahaoniti sesmi jaonitizviždao,ni jedanglasnijesečuokakopozdravljailibarempsu je.Negdjebiseputopetzačepio,masavojnika postala bi neprobojnom, tako da smogo tovo sami od sebe završili uz rubputa, akad samzatimustalau automo bilu -“Ca reful,my lovely”, rekao je - krozprašinukojusudizalisvitipotplatinasipkompijesku,kojaseiznadvojnikauzdiza-lapoputvela,prviputulovilasamtračak lica rata.Nijepo kazivao jednolično lice,bilojetolicekojesemanifestiraloutisu ćufaseta,licekojejeparazitiralonasvimtim licima,mlađim i starijim, jednonešto jasnijeoddrugoga,koja samvidjela tekkaozasebnenosove,obraze,kapkeiusnekojisepomaljajuizsivogprahaceste,ko -jimasegubicaovogaratašminkala-nedabimepogledala,negodabitupopiljilakrozmene.

Povremenobiiztogmorabezimenihlicazasvijetliopogled,svjetli jiodsjajakapljicerose u ju tarnjojmagli - slabašni osmijeh nekogmladića čija se usta, odmah ispodoštro ocrtane sjene njegove kape, neočekivano rastvaraju u najblistaviju zamislivuradost, ili zabrinu to oko nešto starijeg muškarca: njegova čupava obrva koja seuzdigla, njegova glava koja se mehanički po digla i onda rezignirano, go tovoneprimjetnokimnula.Otadaznamdapogledmožeimatiprste,čakicijelurukuakojepotreb no.Sgodinamamojesesjećanjeskupilookotihnekolikopogledakojisusetadnakratkozadržaliumo jima;sveostalopostalojeblijedoimutno,osimtihočiju.Gledajume sveoštrije i u svompogledu sažimaju cijeli jedanživot.Unjimasamimalasinoveiljubavnikeiutolikimsampogledimabilakćiočevakojenikadanisamupoznala.

126

San bogova

Nestrpljivojebub njaopoupravljačuispremaosezatru biti,alinavrijemesesjetiodajetozabranjeno,pamepo vukaozajaknukakobihsjela,alitonijeimalosmisla.Stajalismonanasipuuzcestu,napolaugrmlju.Akobihistegnulavratdamoguvi-djetiiznadnajbližihvojnika,vidjelabihdalje,krozoblakeprašineisunčevosvjetlokojejekroznjihprodiralo,kontu revozilasmunicijom.Sličilasusporimmastodonti-ma,lakaiteškaartiljerijaizmeđunjih,nanjimaiizadrugihvo zila,premadnuplitkedo lineizkojejetarijekanaoružanjailjudikuljala-podsjećalajenapovorkunekogstarinskognaro dakojipozemljivozisvojekumireizhrama,svojemitološkeživoti-nje,čeličnekiklope.

“KrdabogaMarsa”,reklasam,štomisesamojučinilozabavnim.Ponoviojedajebo ljedasjednem,aliizglavenisammoglaizbacitimisaodasvi

timuškarci vuku svečana kola uništenja, nevidljivim konopima prebačenim prekosvojihramena,rezigniranoišutke-čulosesamoškripanjepotplata.Visokinasipiuzcestukaodasuprednjimaustuknuli,kaoštosemorerastvorilopredMojsijevimna-rodom,iakosumoglibitiifaraonovavojska,neslutećidasetizemljanizidoviistotakobrzomoguizatvo riti-notadametakojakopovukaozarubjaknedasamnaglopalanasjedalo.

Pogledaojenatrenustranu,uputiomiosmijehpunsmionosti,zakojijebilado-voljnasamopolo vicaustadamezauvijekkupi:“Didn’tmeantohurtyou,mabiche,everythingallright?”idaogas.

Mirkoji jenastupionakon što smoskrenuli na spored nucestudapresiječemodioputa,ljupkostzemlječimsmosesamosto tinjakmetaraodteljud skerijekeudaljilipremapo ljima,pašnjacimanapadinama,iznadkojihševepadajusnebaivivcikliču,ispredkućanaklupamaispodlozestarcikojipletuvijencetekubranogluka-svejetobilonestvarno.Okočesamanaglavnimseoskimtrgovimadjecasustajalamirnodok smopro lazili i pro matralanasotvorenihusta.Žene sugru bimčetkamagu raleplavo bijelu sapunicupokamenimpločamanaulazimaukuće.To jedjelovalokaolu cidansanjersegotovonigdjenisuvidjelimladimuškarci.Tkanjesvakodnevnogživotapo kazivalojerupe.Svakodnevicajehodalauokoloudronjcima,aliizgledadasmosamomitoprimjećivali.

Anakonnekogvremenavećsmoizdalekaopetvidjeliturijekuspodobakakospo roprolazi-istihspodobailidrugih.Ratjepro šaraokrajoliksvojomkartompu tova,kojisuseakojebilomogućepo du daralisastarima,aliakojebilopotrebno,urezivaojenoveputanjekrozzemlju,tračnicamakojesusegranalepoputkapilara,privremenimskladištima,raskrižjima,sabirnimmjestima,vojnimlogorima.Dasamihmoglavi-

127

Erwin Mortier

djeti iz zraka, fronte bi sigurno nalikovale na otvo rene, pulsirajuće rane, koje suodasvuda, preko starih i novih putova, prema sebi usisavale meso, krv, hranu ieksploziv.Ačakikadbismosevozilinapuštenimcestama,posivobijelojprašininališćuživiceidrvećamoglismozaključitidajeonu danetomprijesigurnoprošlako -lo na - ponekad je to izgledalo poput božičnog prizora po sutog šećerom u prahu,oživjelarazglednicapunagrmljaprekrivenogsnijegomiznadkojegsuncezagrijavanovidan.

Pitaome jesam li većglad na, odmahnula samglavom.Nizina sevidjela udaljini,masa se ljudi prorijedila. Fronta je bila blizu, vojnici su se raštrkali, po digli suprivremenekampovenalivadamaiblizupoljskihputova.Opetsamvidjela,kaoigo-dinuprije,kadsamsmajkomišlaugrad,muškarcekakomiješajuhranukojasekrč-kaukazanimaiznadlo gorskihvatriicijelastablapretvorenauzaustavljenejedrenja-kenačijimsusejarbolimasušileko šuljeihlačehvatajućivjetarkaodasujedra.

Osjetiosemirisvatri,mastiko jomsepodmazivalaorma,čulosestru ganječesalapokonjskimbedrimaifrktanjeko nja.Netkojesviraousnuharmoniku.Djecasusejošuvijekživopo putribicamigoljilaokomuškaracakojisuseod marali.

Starijisudječacisru kamaudžepovimapromatralikakovojnicičistepuške,opči-njenikaoštovećdječacijesusvimeštoseuzglobljuje,štoklikće,štosepritišćeieja-ku lira. Na njiho vim se licima vidjelo žaljenje. Na donjoj usni podrhtavala im jenestrpljivostzatoštosujošbilipremladidasepriključevojsci.Kaoskojijetuvla-daosamojenaprvipogledbiosvečan.Melodijesuzvučaleumorno,šalesuzdržano.Nitkonijemahaonitiseprepustiozadirkivanju.Čaknitadjecanisuvišebilaznati-željna,negosuru tinskičešljalašatore,nagranicibezobrazluka,kakobijajeiliko-madićslaninezamijenilazaneštonovcailinekudranguliju.Vojnicisuihtjeraliru-komkaodasumuhe.Iznadkrošnji,cestaiveleposjedačulesusegotovoneprekidnatutnjavaigrmljavinasfronte,jekajebilamnogojasnijanegokodkuće.Bilojevišeteksture,danekažemarhitekture,utojbucikojajenanebustvaralanevidljivegra-đevine,kupolastesvodo ve,balo neodkamenesapunicekojibiseodmahrasuli.

Napustilismobrežuljkastikraj.Odjednomjegužvanestalaiukazalaseravnicana-konzad njegplakatauzcestunako jemsuvelikaslovanasavglaspo navljalazabranutrubljenja.Nizinainjenidrvoredi,sporapro cesijakrošnji.Njenaredovničkastabla,njenaparadadebala.Ispodtogagru meniljudi,izdvojeniizgužveizanas,natovareniruksakomidekom,šljemomipuškom,idunasmjenu.Tamonegdje,unizini.

Nizinakojuvišenisamprepoznavala,ilisamonapola,zatoštovišenijebila,ilineposve,nizinaukojusmosujakomiujnamakočijomišlinaizlete,ispodkolovoškogsunco branaodlišća,uselagdjesmoizglinenihvrčevaispijaligorkopivo,do kolicu

128

San bogova

ljeta.Sela sa svojimcrkvama, trgovimasprženimna suncu, sa svojimokervrho vima

tornjeva,kojasadizgledajukaodrugasela,drugecrkve,dru gitornjevi;sela-igračkekojesuispaleizprepuneku tijedivovskogdjetetadoksesdosadomvuklopopolji-magdjejestaraslomljenapšenicaležalanazemlji,obraslabusenimatraveičičkom.Kro vovisupokazivalisvojeskelete,kaodasuzbacilicrepove.Prozorskikapciobje-silisusesprozorskihokviranazidovimaprorešetanimpaljbom.Neg djejestajaoka-menidovratnik,bilojeunjemunečegaklaunovskog,stoičkog,prividdadržikućuuhrpizdrob ljenecigle izkojesugredestršilepoputkostiju.Razorenekuće, tornjeviko jimajevelikapticaod nijelakomadebu ljilisujed niudrugeprekonajvećimdije-lomposječenihmeđaodstabalaiživice,naliknazadihanuškolskudjecuposlijetuč-njave,siščupanimovratnikom,izgaženimnaočalama,rasparanimrukavom-svejeizgledalozabezeknuto.

Zidodbalasijenanašaoseizmeđunasikrajolika,blijedožutizidpro micaojepo redautomo bilanamjestimagdjejeneprijateljimaootvorenipogledigdjebibezteogra-depucaonasveštosekreće,automobilepogotovo,kakosamposlijenaučila.

Malosamseodmorilaodpromatranja,pogledalaga,svogbudućeg,dokjeonpa-zionacestu,rukaopuštenonaupravljaču.Radosamgapro matrala.Voljelasamupi-jati njegov profil, nos, usne, bradu, kosu koja je pro virivala ispod kape, a iza uhakratkopo drezanabilapriljubljenauzkožu.Vo ljelasamčekatidokneuzvratipogled,dokglavunapolaneokrenepremameniikaženešto,bilošto.

Zidodslameustupiojemjestostablima,cestajepresijecalanizakbrežuljak.Tujebilohladnoitamno,djelo valojepusto.Neznamkolikosmoihvećprošliprijenegoštosamupokrovuodsvijetlihitamnihmrljaugustišuraspoznalajošneštoosimpa-njeva i žbunja. Tek kada sam krajičkom oka neočekivano zabilježila kretanje,raspoznalasamnjihoveobriseunijansamasmeđeizelenekojesupromicaleporednas.Sigurnosusepovukliuzrubputadanaspropuste.Isprvaihnisamvidjelazatoštonisusličili lju dima,negobićimaukojimase transupstancijacijazemljeumesojošnijeposvezavršila.Go to vo-ljudikojisuseskriliispodstabalakakobisetunasi-gurno mesasu šiliuodjećiodzemlje,sašljemo vimaodzemlje,uzemljanomkokonu.

Naslo njennastablo,nekijemladićsašakamauprljanimzemljomotvaraoču turi-cuiprino siojeustima-kakodaopišempogledkojijecijelunjegovupojavuprožeoodu ševljenjem?Tamnezjenicenisunaspogledale,nego suzabljesnule između sli-jepljenihtrepavica,ispodizražajnihobrva,iztoglicakadjeprekinuokretnjuipodi-gaoruku.Utrenutkukadjeneštodoviknuo-neznamšto,aličujnoolakšanje,jed -nostavnozadovoljstvobivanjaživimne treba jezik -njegovesuusne izazvale finenapuklineuzemljanojmascikojaseljuštilairazotkrilakožunanjegovimobrazima.

129

Erwin Mortier

Kožucrnukaonoć.

Sjećamsebesramneznatiželjesko jomsmobuljiliu“crnce”kadjepo čeorat,atrupesurazmjernoredovitopro lazilekrozseloizaustavljalesenatrguispredvijećnice-zastrašu jućebogatstvobojanašarenimuniformamaspahija,skrvavocrvenimogrta-čimaiukrašenimkonjimaipogledomuočimakojijesvakaženaosjećalakaopro -turječnuprijetnjuštojojsezabijasvedojajnika.Nimajkanijebilaposveneosjetlji-va na to. “Priča se”, jednoga je dana usput primijetila, “da ti divljaci uopće nisuružni.”

SjećamseprikrivenogponosamadameGaillacnakonštojejedanodtihtamnihdivljakajednogposlijepodnevaušaounjenutrgovinualkoholnimpićimaiodlučnomkretnjomdvadesetpetfranaka-“dvadesetpet!”po navljalabiuzgodnomijoščešćeu nezgod nom trenutku - položio na tezgu svo jim hrđavocrvenim dlanom. Zabunakoja je potom nastala razriješila se tek kad je Sjevernoafrikanac kretnjom ruke, uvezi s kojom jemadameGaillac zbog pristojnostimo rala ostati diskretna, dao doznanja da nije to liko zainteresiran za bocu chartreusea koliko za gospođuGaillac,koja,“naravno”,reklaje,nijemoglapristatinanjegovuponudu-“Štosijetajsultanumislio?”-alisvejednojoj jejakolaskaloštojenjenačastunjenimgo dinamajošpriličnobilanacijeni.

Šumaseprorijedila,nahorizontuukrajolikukojiseprotezaoiznjepojavilaseka-mena formacija oblaka, prvo se plavičasto uzdizala u nebo iznad padine, ali kakosmosepribližavali,bila jesveopipljivija.Grotesknakulauzrakukaodase tolikozgusnulada je iznebapalanazemlju.Samozatoštosam jeoddjetinjstvago tovosvakog ljetagledala iu sjeni tornjanaglavnomtrgu jela sladoled,prepoznala samobrisesto ljetnedvoranesuknarskogceha.Metalnebojeitamna,zgradasenijevišeuzdizalaunebo,negokaodasespo roosipala.Pro zorskiotvoripretvorenisuurupe,sporednitornjeviišiljatilu koviizgubilisuoštrinu.Erozijadesetakastoljećakaodasesabralauoblačnomnebu.Ovo jezacijeloglavnigradnovogcarstvakoje jeza-gospo darilostaromzemljom,kojejesvojeko rijenjeihifegurnulokrozfugezido va,po segnu losvedo temelja icvaloupustošenju,asvo jeprovincije iprefekturepro-pastiširiposvudagdjesegranastarimputovima.

Bukatopova,paljbe,pucnjevatekseeufemističkimoglanazvatizvučnimvalovi-ma.Zido viopipljivogzvu katutnjalisukrozzrak.Naoblačnomnebukaodasego-milalojošvišeruševinaspremnihstropoštatisenazemlju,zakoračitinatloisto pitise s iskrzanim konturama gradskih kuća. Od najjače tutnjave zatresla bi mi sepotrbušnica.

130

San bogova

Približili smosestražarukoji jekontroliraoprilazniput.Udaljinisusedrugadvaautomo bilapribližavalapred građima.Stražar jedaoznakda smijemoproći,vjero-jatnojepretpostavljaodasmodiokolo ne.Mojjemužsalutirao.Stražarjeodzdravionečimeštojesličilononšalantnomemahanju.“Oneofours.Francuzisugori.Atekžandariupozadini.Ko rumpiranidobola...”“Aren’tweali?”Pogledaomesastrane,sasumnjivimsjajemupogledu.“Nemojtemirećinašto

mislite,MissDemont...Notonions,Ihope.”

Tutnjava se stišala, oblaci su bacali velike sjene na grad, svodili profil suknarskedvo rane na crnu izgorjelu šljaku koja bi zaplamsala dubokim brončanim bojamakadabisuncezasjaloizmeđuoblaka.Kakosmosepribližavali,činilosedajetišinaizgubilasvojumasivnostidaseopustila.Pticesupjevale,vjetarješumioukrošnja-mavrbakojesuobrub ljivalepolja i livadesobjestraneputa,alikadsmodošlidoprvogpred građa,auskesunasuliceokružile,štektanjemo torapronašlojeuprazniniizapročeljadesetkerezonantnihku tijaukojimajeodzvanjalo.

Nijebilologikeuuništavanju,nijebilosustavauizmjenjivanjupročeljasravnje-nihsazemljomionihkojasuse,osimpraznihprozorskihokvira,činilanetaknutima.Nadrugimku ćamafasadajebilauništena,alijeinterijerostao.Tamogdjebisjenaoblakaustuknulasjajpod nevnogsuncaobrušiobisenapovršineormara,kreveta ilavora koji su se snježnobijeli skamenili na sto lovima, lizao bi tapete i obasjavaoprašnjava staklenazvo na ispodkojih svetačkikipovi iznadkaminabalansirajukaonarubuprovalije.Oblacikaodasunaszadirkivali,svojesusjenetjeralipokaldrmiisprednas,klonulostljetnogpod nevabacalisunagrad,iakojeumojenosniceoštroprodiraomirisžbu ke,suhogdrva,prašine,bockavimirisnapuštenosti.

Nekovrijemeprednamasevoziokamion,utovarnomprostoruispodceradekojaga je natkrivala četvo rica su vojnika virila van i zapljeskala spazivši nas.Nisu seprestajaličutipo vicikao“Ma tey,havin’agoodtimehaveya?”apočeli supjevati:“Myname’sJohnnyHall,I’veonlygotoneball...”Melo dijaserasulauvalo vimara-zuzdanogsmijeha.

Zakolu tala sam očima i pogledala ustranu, prema kućama koje su pro micale, unadidaćuimtimesu geriratineodobravanje,čemususevjerojatnonadali.“Don’tmind them,Helen.They’re lads...”Prestigli smo ih, aoni suzviždali za

nama.

Zaustaviojeautomo biluulicikojajezavršavaladaljenaglavnomtrgu,ilionomštojebioglavnitrg,nekoć,doprijedvaljeta,unečemuštojevećtadumomsjećanju

131

Erwin Mortier

bilodrugisvijet,jošneoštećenprvimtru dovimakojićeprotrestinjegovupovršinuiživote,kojićeiz lokvi ikratera, izrovo vaimjesečevihkrajolikaizrigatiovajnovisvijet,kojisesamouspazmimamo gaokretatikrozvrijeme,asvojejeodjeljkeozna-čivaoeksplozijamaiurušavanjima.

Koliko sam samo često uzdisala, akone imolila: vrati namnašu slatkastuma-lograđanštinuinašuporculanskuafektiranostnedjeljnihčajankiiklimparanjenašihuskogrudnih religioznosti i našemale hipokrizije i naše velike nepravde.Daj namopetritualeondašnjihdana,iakoznamodasenigdjenedotičunekestvarnosti,svedoknasčuvajuodslo bodnogpadaunašubeskrajnuglad.

Trgjesamojošimenombiotrg.Samoispredsuknarskedvorane,naugludokojegje vo dila ulica, moglo se prepoznati nešto nalik na trg raskrčen za prolaz tru pa ioružjadužizgorjelihkriptikatedraleiruševinakuća.Tojemo gaobitiprizorstijenaupustinjišibanihvjetromkoji je tisućljećimaklesaovo lu meneštopukimslu čajemnalikujunasvodo veilipro čelja.Kadasesunceprobilokrozoblakeizasljepljuju ćimsvjetlomobasjalorazaranje,prizormepod sjetionaslikepo larnogmora,uproljeće,kadaseledenapoljapočinjurazdvajati,auvalo vimasego milajunadrealnibrodovi,pokretneruine,križarskeutvrdeipiramideštoseotapaju.

Uzeo je jednu od torbi sa stražnjeg sjedišta i prebacio je preko ramena.Drugu jedržao spuštenu između nogu na cesti dok nisam izišla. Pružiomi je remen dru getorbe.“Nijetakoteška”,rekaoje,imislimdatogadananijemnogovišerekao.

Pažljivomedržaonaoku,njegoveočinisumegotovoni trenutkaostavljalenamiru,negosupomnopro matralemojelice,kaodajeprizorerazaranjaiprečestogle-daodabijošmo gaoimatimnogomisliiliosjećajavezanihuznjih,asadihje,krozmene,opethtiopobuditiusebi.

Kadasmodošlidouglatrga,nadrugomkrajuravninepunekraterastajaojedru giautomo bil.Putniciiznjegabilisusamocrnetočkiceupod nožjuruševinanakojesupo kazivali.Njihoviglasovidopiralisudonastankoipro dornoprekoravnine-Bri-tanci,sudećipointonaciji,nobilisupredalekodabismoihrazumjeli.

Povukaomezaruku,vratilismoseistimputem,aonmepoveouuskusporednuuličicu, između viso kih zido va stražnjih vrtova. Napuštenost se na mene spustilaolovnomtežinom.Uovodobadanapribližavalosevrijemeručka,alinikakvocrkve-nozvononijeraspolovilodan,uličicasetrebalaispunitimirisompečenjaizpećnica.Lupalo nacaitanjuraizkuhinjatrebalajepo igravatipokaldrmi.Našisuko racitre-balinarušavatidječjecrtežekredom.Sprozo rasuprekrivačikaodebeli,bijelijezicitrebalivisjetidaseprozrače-aneiskrzanipramenovistarihzasto ra,izblijedjelioddvo go dišnjihkišaiizmjenago dišnjihdoba,kojisuvirilinafasadukrozrupeupro-zorskimstaklima.

132

San bogova

Čulisusesamonašikoraci,škripanjekožnatogremenazbogtežinetorbeikuckanjeplo čanegativaukutijisvakiputkadabiuritmuko rakatorbadotaknulanjegovbok.

Malaulaznavratapremauličicibilasuprislo njena,aonihjegurnuo.Izanjihna-laziosenevelikivrtgrađanskekuće.Dvauskapu teljkadijelilasunakvadratemalitravnjak. Na sunčevu svjetlu, koje bi čas zapalucalo, čas se sakrilo, stara ukrasnakruška širila je svo je reumatične grane po zidu ispod izdanaka dvaju jorgovana.Posljednjipro cvaligrozdo vicvijećaširilisusvojopojniparfemokoniskihpomoćnihzgrada.Uskaradionica,sdršcimavrtnogalatanakošenogpodu ljinipro zorazastrtogpaučinom.Do toga vanjski zahod, plavozeleno obojena vrata. Na kući niska nad-strešnica,ispodnjespored navrata,kojasuvjerojatnovodilaupomoćnukuhinju.Usamoj kućimala svijetla kuhinja s jedne strane stražnjih vrata. Pločice od fajansekrembojeodsuncasunazido vimazasjalenježnožutom.Ov dje-ondjeneka jebilaod lomljena,aliinačeseprosto rijačinilanetaknutom,sazdjelamaivrčevimaikera-mičkimtanjurimazaposluživanjejošured noposlaganimnadvije,tripo licesvijetlo-žutogormara,anasto lićunasuprotsu doperudviješalicezakavu,žlica,daskazare-zanje,sveprekrivenokrečomkojijepaosastropaizrnatležaonacrnimpodnimplo-čicama.Su dećipotragovimaiotiscimacipelauslojuprašine,ovamosujošdo lazililjudi.

Po vu kaojerementorbenamomramenu.“C’meon,Sis,I’mstarving...”Sjelismonaklupuispodprozoradostražnjihvrata,ispodblagovaoničkogprozora,sasto lomnasredini,uzazidnizakkredencsotvo renimvratima.Njegovsadržaj,ubru siiku-hinjskekrpe,ležaojeunereduizmeđunogustolacaposlaganihokostola.

Dala sammusen dvič.Odgrizao jevelikezalo gaje.Promatrala samkakomusemišićinaobrazimamičudokzubimeljuzalo gaje.Ogledaose,gledaoprekovrtnihzidova, prema krovovima susjednih kuća u kojima su se tu i tamo vidjele rupe.Dimnjacisubilirazoreni,krhotinecrepovaležalesuuhrpamauolucimaispodgolesljemenskegrede.Svejetopažljivopromatrao.“Looksdifferentevery time”, rekao je izmeđudvazalogaja. “Neveradullmo -

mentvisitingblo odygloriousYpres...”Pitalasamgado lazilitakočestoovamo,ausputnostmogpitanja,kaodamepo-

veousvojomiljenikafić,samojmijezazvu čala tolikoapsurd nomdasamjojseusebimoralanasmijati.

“Svake nedjelje nakon mise,mademoiselle...” Progutao je zalogaj, sarkastičnootpuhnuo kroz nos,“weather permitting...” Po tom je pogledao ustranu, uputiomisvojobješenjačkiosmijehirekao,pretjeranoumjetno:“Itdoeslookratherunsettledthismorning,do esn’tit,MissHoneysuckle?”

133

Erwin Mortier

Trknulasamga laktomurebra i ispru žila ruku tražećikomadkruha. Iz torbe jeizvadiočuturicu,otvo rio je,prislonio jenausta,otpiodu gimgutljajima,Adamovajabu čicadizalaseispuštalaizakakiovratnikanjegovekošulje.

“Better haste now.” Ustao je i stresaomrvice iz krila, zatim pogledao u nebo.Suncesenapolasakriloizaostatkacrkvenogtornjaivisokih,vitkihsvijećnjakane-ko likočempresadonjega,nekigoli,dru gioskudnališća.Sasvakimoblakomkojibisenašaoispredsuncaprodornopodnevnosvjetlonaglobisepretvorilousivilo.Sje-nesusemicalepostražnjojfasadikućeiporupamaodmetakananajvišemkatu.

Staviojetorbenaklu pu,otvo rionajveću,proučavaoglo maznudrvenukameru.Krenu lasampremastražnjimvratima.Doviknuomijedaneidemdaleko.“Thisisn’tasafeplace,Helen,really.”Uglavnommeizbjegavaozvatiimenom,upravilujeupotrebljavao“Sis”ili“Ma-

demoiselle” ili vrago lasto “Sweetheart”, vrlo rijetko “Darling”. I sama sam čestooklijevaladaganazovemMatthew.Primijetilasamko likojeironijepotreb nodabi“monsieurHerbeir”zvu čalomanjeformalno,pričemusamzdušnooponašalamajčinnezgrapniizgovorengleskogimena,ilibihgaoslovljavalakaoiona,“domolju be”ili“vojniče”.Našasuseimenačinilaprevišeko načnima,previšebesprijekornima,go-to voprevišeapo diktičnima,danekažemprevišesvečanima,poputzakletveiliobe-ćanja,nepogod nazazaigraniprivremenkarakternašegodnosautimdanima,kaodabismoseprevišeprisvojili.Pogoto voovdje,usrcurazrušenogagrada,gdjesuriječikaokuća,krov,soba,beznašeghtijenjasadržavaleuništavajućuporugu.Sto ga,kadbiupotrijebiomojeime,znalasamdajedo istazabrinut.Vidjelasamtoiponjegovupogledu,kadsamsenatrenutakokrenula,trenu takprijenegoštosumuseđavolčićivratiliuoči,aonmisenasmiješio,po dižu ćipogledskamereukojujeguraoplo čunegativa: “Besides, I want your portrait… Call it ‘Lost girl from Flanders’ Whatd’yousay?”

Vrata su se teško otvarala. Stare no vine, kalendar, listovi papira rasuti po podnimpločicamazapelisuispodnjih.Klasičnagrađanskakuća:viso kihodniknakojiizlazedvije pred nje sobe i kuhinja straga, nasuprotmaloj blagovaonici u kojoj je obiteljvjerojatnosvakod nevnoblagovalakadnijeimalagoste.

Slijevastubekojevodegore, ispodstubaulazupo drum.Naodmorištugdje sustube skretale bio je otvoren visoki, uski prozor. Zatvoriti ga nije imalo previšesmisla,višenijebilostaklauokviru,kaoniusvjetlarnikuiznadulaznihvrata.Krho-tineplavogstaklaležalesunapoduhodnika,zgaženecipelama-nepoznatihgostiju,ilimoždasamihstanaradoksunapuštalikuću.

134

San bogova

Pokušavala sam si ih predočiti. Ona vrsta ljudi koju bi moja majka vjero jatnonazvala“čestitom”,kakojeupraviluopisivalapripad nikenižegagrađanstvakojisuživjeli u kućama po put ove; više-manje umanjene replike prostranih gospodskihkuća. Pater familias vjero jatno nije radio rukama, nego je bio službenik ili pisar,čestit idovoljno imu ćandabimo gaoplaćati služavkuzapoladana,kojabiujutroranodo lazilapotpalitipeći,pripremitidoručak,išlanatržnicu,pralapodoveiprijenegoštobiseuranoposlijepodnevratilakući,ostavilabizavečerunekolikohladnihjelanapo liciupo drumu.Moždajedolaziovrtlardasvakotolikoorežegrmo veilijevlasnikkućetočiniosam,nedjeljomposlijepodne,uko šulji,izhobija,doksuženaidjecapostavljalistolskavomusjeniuzkuću.Navečerbišetalipostarimgradskimbedemima.Majkaikćeri,akoihjebilo,ispodsunco brana.Otacisinovipodslamna-timšeširima,ho dajučavrljajućinablagomvečernjemsuncuispodkrošnjidrvećadokpatkeprolijećuiznadnasipaislijećumeđulopoče.

Osjetilasamknedluugrlu.Htjelasamvidjetiovukućukakoseutakvujednune-djeljnuvečerodmara,nakonsatipunihsuncapromatratikakosvjetlousobamaslabi,aukrasnakeramikanakredencugubisvojsjajsvedoksenečinidablijedaleb diupo lumraku–aliglavnasoba,salon,bilajehrparuševina.Namjestuuličnogpro zorazjapilajerupa.Prozorjezajednosdrvenimokvi romistaklombioizbijenizfasadeigurnut unutra, preko sto la, nakojem sumeđuko madimadasaka i žbuke sa stro pablistalesuzeslustera.Krozrupuuziduvidjelasampročeljanasuprotnojstra ni.Uotvorimavrataležalaješutaiizlijevalasenaulicukaodasukućeizbljuvalesvo jeinterijere,kaodaseizuliceuulicuširilaepidemijakojazahvaćakuće.

Okrenu lasamse.Svjetlojeizblijedjelo,vanijeizgledalokaodasespremakiša.Neznamjelitobilozbogvjetrakojijejačezapuhao,ilizbogtutnjavetopničkepaljbekoja je grunula iznad krovova kao da se negdje izvan grad skih zidina izdigla izunutrašnjosti zemlje i iznad krovova napela kupolu od buke, ispod koje se gradstisnuo-neznamjelinaletvjetrakojijenegdjenagornjemkatuzalu piovratimasti-gaozajed nosazvukomodko jegajesvepo čelopo drhtavati,zidovi,podovi,odkoje-gasuseprozoristragauutorimapo čelitresti,asastropajekrečpočeocuritiubije-limmlazo vimaprašine.Znamsamodačimsamseokrenula,bukaiznadmojeglavepretvorilajenebouželjezo-posvudasusezalupilavrataiprozo risupodrhtavali.Uku hinjijeuzpaklenubukusvepo suđepopadaloizormaranapodirazbiloseuko-madiće,krhotinesuposkakivalepremazidovima.

Sigurnosamzavikalaodstraha,sljedećegtrenutkaosjetilasamnjegovurukuokostruka,odvu kaome,zabrinutzbogstropakojisemo gaouru šiti.Obo jesmopalinastubište.Osjećalasamstu benaleđima,stazajeublažilanašpad.“It’sallright.Don’tworry...”dahtaoje,njegovto paodahnamojojključnojkosti.

135

Erwin Mortier

“Tojejakodaleko.It’sjusttheno ise...Tosunaši.”Činilosekaodatoisebigovo ri,kaodaisebeželiumiriti.Ležaojenapolanameni.

Krenula je nova topnička paljba. Spremao se ustati, ali po vukla sam ga na sebe,prislonilasamusnenakožuispodnjegovauha,uzrubvilice-rukohvatnastu bištupo drhtavaoje,neg djeješkripalastu ba.

Rukamasamgaprimilazaglavu,njegovesuusneklizilemo jimnosom,pronašlesumoje.Usisala samnjegov jezik, tolikosamstrasnodržalanjegovuglavu, tolikojakonjego volicepritisnu lanasvojedamujepalakapaipokrajnasseotkotrljalado-lje.

Htjelasamosjetitinjego voživotijelokakodiše,užurbanodiše,rebrakojasuseumojimrukama, ispoddebelevojničke tkaninenjegove jakne, razmicalakadbizra-komispuniopluća,njegovtrupinjegovebo kove,mekitrbuhkojiseguranamoj,uritmu, užurbanom ritmu njegova disanja, i njegov jezik, sočnost njegovih usana.Tutnjavasestišala,udarnijevalprošao.Nastupilajetišina.

Gurnu lasamganabok,kažiprstommupodiglabradu.Pogledaomeuoči,licemujeizgledalodrugačije,opušteno,radosno.

Primiomezazapešće,prstemijepo veoprekosvogtrbuhaipoložioihnaprepo-ne.Osjećalasamkakomuudarakrv, tvrdoćanjegovauda ispoddugmadi rasporkaprepalame.Vidiojetoumompogleduiblesavosenasmijao.

Tadase iznadnaszačuosuhiudarac;neštošto jepodrhtavalonašarkama,praćenolaganimtiktajimakojisusepojačavaliiondaopetutišavali,doksenijezačuodru giudaracisvepočeloizno va.

Obo jesmoistovremenopogledaligore.Nazidupokrajdijelastubakojesuododmorištavodiledogornjihprostorija,na-

gu ranipo putgnijezdašišmišakojisuseprobudiliizsvogdnevnogsna,desecimalihokvira, okruglih, ovalnih ili četvrtastih, s licimakojanismopoznavali - gospoda sbrkovima i zaliscima, damski vratovi iznad čipkanih ovratnika i djeca plave kosezbunjenapogledaso vinemladunčadi-svakiputkadbiprozorskiokvirudarioozid,po čelibiselju ljatiamo-tamonačavlima,kutoviokviralupkalisuozid.

Umirilibise,alibisesasvakimnovimnaletomvjetraprobudili.Njihali.Klatilise.Nekosuvrijemefrenetičnotupkalipozidu.Smirilise.

“Uspaničilisuse”,reklasam.“Kišaihjevećskoroisprala.Telegrafirajunamdaihmoramospasiti.”

136

San bogova

“Bet they do...” Maknuo je moju ruku s prepona, prislonio je na svoj obraz igurnuovrhjezikanado njidiomogdlana.

Prozorskiokvirudariojeozid,okvirisulupkali.“Ilssontjaloux”,prošaptaoje,usanapriljubljenihuzmojdlan.

137

Erwin Mortier

ČESTOMEVODIONAIZLETEkadjeratzavršio,aonpomnodokumentiraoonoštonazi-vamukrućivanjem,velikimporavnavanjemusvakomsmislu,nakonratnograzaranjaieuforijemira.Zagla đivanjeizmučenogtla.Grobljanakojimasupoginulisvepra-vilnije bili poslagani u zemlji, disciplinirani i u smrti. Drveni križevi zamijenjeninad grob nimpločamaodpoliranogakamenauljupkimvrtovimamrtvihispodprigu-šene melanko lije tužnih vrba ili borovih iglica - činilo mi se poput oporog eufe-mizma,danekažemtužnogparadoksa,štosuseusvrhuočuvanjasjećanjanaunište-njeinarijekekrvitravnjacisavršenokosili,podizalisemirnihramovi,klesalitugu-jućispo menici,palilivječniplamenovi.Prekokostiju,leševaibezbrojnihuništenihživota rasprostiralaseArkadijakoja jevodilaneprestanuborbuprotivzapuštenostikojabiserazmahaladaseizpijeteta,ilisrama,odlu čiloostavitiopustošenuzemljunamiruicijelopo dru čjeproglasiloposljed njimpočivalištem.

Alisjećamseibijesakojimespo paokadasmo,mislimdajebiloranoljeto1919.,bo raviliuElzasu,nadijelufrontekojiprijenismoposjetili.Putemsamzadrijemalauautu,uljuljkanausanugodnomtemperaturomiranimzelenilomprirodekojaseob -navlja.Kad sam se probu dila zato što je auto usporio, u dnu doline koja je ležalaprednama,malodaljeodcesteizmeđušumaipolja,protezaosetajširokiožiljaktlaprerovanoguuzvisineigudure,kamogodjepogledsezao.

Nisamsesledilaodtogprizora,negoodvrevedesetaka,stotinaljudskihliko va,bijelihitamnihfiguricakojesusekaotičnopoputmravaupotrazizahranompenjaleprekotihbrdazemlje.Mladimuškarcipridržavalisusvoježeneilizaručnicepoma-žu či im da skoče s uzvisina. Očevi su opušteno pušeći lule pokazivali djeci sta raskrovištaibodljikavužicu,tenkovenasukaneuzemljiinapuštenetopoveilibijed nidodrugih,srukamanabo kovima,stajalinatimmasamazemljeipromatraliokolicu.

Tameopuštenostispunilabijesom.Tagužvaljetnihšeširaisuncobrana.Impro vi-ziranipu to kaziuzcestu.Automobili iostalavozilaparkiraniupoljimapokrajrubašumekoji su stvaralidojamsajmanaotvorenome,uključujućiprodavačekojinisunu diliosvježenje,negogeleregranatailipoliranemetkesurezanimimenimamjesta,malimpejzažimailiukrasnimmotivima-tajužitak,kojisečaknijetrudiosakritiiza

138

San bogova

užasa i zaprepaštenja.Užitakzaprepaštenjaposebi,gramzivostgnušanjakojusamon djevidjela.Nomojjemužrekao:“Ithinkit’sinevitable,Helen..”

Izvadiojekameruizko ferastraganaautu,rasklopiostativipostaviogaumeka-nošumskotloblagogmirisanarubudoline.“Jesmolimipunobolji?”Pripremiojekamerudazabilježiprizor.

Natimfotografijamavrijemedajevećukompleksnostteksturiizrazalica.Njihovaječitljivost postala manje jednoznačnom - baš kao i moja. Pogledaj one dvije ženekako rukupod rukustojenajednomodbezbrojnihputeljakakoje je izdu bila rijekaznatiželjnikaizmeđuhrpazemljeistarihkratera.Izgledajukaosestre.Moždasubli -zanke,sobziromnago to voidentičnuodjećuikoketnešeširićeinatoštošećurukupodruku.

Ali zašto jedna od njih u ruci nosi buket cvijeća? Ne nabrzinu ubran bu ketpoljskogcvijeća,negopažljivosastavljenures,kakosemoženaslu titipovrpcikojaobuhvaćapeteljkecvijeća-kamoćegapoložiti?Naobližnjegrobljeiliotprilikenamjestoodaklejemuž,zaručnik,bratiliotac,čijetijelonijepronađeno,amoždanika-danećenibiti,poslaosvojeposljednjepismo?

Asadkadvidimtečestiteočeveobiteljikakovodećidjecuzarukuizmeđužutili-ce ikupina šećukaodaobilazezoološkivrtviše senemoguzbog toga takobrzouzru jati. Umeđuvremenu sam naučila kakve sve bizarne oblike potresenostmožepoprimitiučovjeku,kakonasužitakzaprepaštenjapažljivoograđujenasipomprotivstraha ili očaja koji bi nas dokrajamogli uništiti - kakva li je čudnovata emo cijastrah.Osjećajkojiimanajvišealkemijskihsvojstava,čassepretvarauolovo,časuzlato.Rachida,dijete,nijelisvakiužitakujed noikratkamolitva,zazivanje?

Sjećamseujakakojijesvakihnekolikodananavraćaouseoskuvijećnicudaotvorislužbenapisma.Smatraojesvojomdužnošćudaobiteljipo ginulihobavijestiosmrtisinailibrata,ocailisupruga.

Ujutrobi se radi togapolakospustio“dolje”.Uobližnjemkafićuprvobipo piokavusrakijomlistaju ćinovineprijenegoštobiušaouvijećnicuda“po bere tužnužetvu”,kakojesamokodkućego vorio.Budućidajevišeputabiovijećnik,obavljaoje to kao plemenitu dužnost, zadatak preuzet od službenogpo zivara koji je trebaoprenijetiobavijesti,alibisesvečešćenapiojertonijemogaopodnijeti.

Ujakbidaorazrezatiomotnice,prisvakomimenudu bokobiuzdahnuo,štojezamjesecdanapočelozvučatirutinski,ikrenuobiuobilazak.Svremenomsusviznalištoznačikadoniziđeizvijećniceiprijeđeglavnitrg.Zadržalibidah.Ko jimćepu-temkrenu ti?Ubrzosushvatilidajeimenaporedaouglavipremakućamakojetrebaobići,dajeodsvogputanačinioobilazakkojijepočinjaonatrgu,azavršavaokod

139

Erwin Mortier

kuće.Tubisjeonaklupuispodstabla,gdjesmogamoraliostavitinamirusvedoručka.

Čimbikrenuoodređenimpu tem,jednastranaselačujnobiodahnula-moglosevidjetikakoseolakšanjepro bijakrozpročeljakućakojajeostaviozasobom.Fugeuzidovimakaodasuseopetraširilejersuseciglebileusto bočile,akućeispredčijihsevratailidvo rištazaustaviokaodabisestisnu le.Kakosusviznaliskojomnamje-romkuca, nije trebaomnogo govoriti.Kada bi se vrata otvo rila, a izmraka ga jesusreo bojažljiv upitni pogled, uglavnombi bilo do voljno da kimne - osim ako izobiteljinijebilomobiliziranovišemuškaraca.

Ženesu tekojeprimajuudarce,običnobigovorio.Zamislipogledna licumajkesdvo jicomilitrojicomsinovanafronti,štonijerijetkostuseljačkimobiteljimasmno -go djece. Neizvjesnost izvjesnosti da ku caš njoj na vrata kako bi je obavijestio osmrtijednogodnjenihsino va.Vidjelatekakosepribližavašdvorištem.Iznadživicescvijećemprednjegvrtakojijetakolijepookopanipograbljan,zatoštojojplijevlje-njepomažeodagnatimisliosud binisinova,prepoznalajetvojšešir.Čulaješkripuograde.Po željelajedakućabudeneosvojivautvrda,debelaškoljka.Viditekakosepribližavašdvorištemilivrtnomstazom.Jasnojojjedaovajputnemakrvinaokviruvrata,daovajputanđeosmačemnjenukućunijepoštedio.

“Koji”nijepitanjekoje joj seocrtavanausnama,negoupogledu, recimikoji:našJeaniliArnaudiliRémi?Imenapro mičunjenommrežnicom,kojeodbićakojajero dila,pogrčevimatrbušnihmišićaosjetiladaizlazeiznje,životkoji jegledalakakorasteibrinulasezanjega,ču valaga,hranila,pojila,tuklaicjelivala,kojijojjestvarao bore od smijeha ili sjedine u kosi, ispunjavao je ponosom zbog uspjeha uškoliilisnagemišiča,zbogkojegjepogrbljenohodalaodbrigekadajeimaoospice,ilikadaseodaopijanstvuikocki-primusinterparesilimuktašilisitnilopovkojijeotišaouvojskukakobiizbjegaozatvorisramotu.Kojije,gospo dine?Najstariji ilinajmlađi? Ili srednji,moj ljubimac?Bilo jevratanakoja jekucaoprviput idrugiput.Nikodtrećegničetvrtogputanijeseimaloštoreći.

Štoučinitikadamajcimoraš rećida jepo ginuo iposljednjiodnjenihsinova ilinakonsino vaimuž,onatineotvara,atiidešdostražnjestranekuće?Vidišjekakouku hinji sazdjelomukrilu takobijesnogulikrumpireda ihpretvarauzavijutke.Čakinepodignepogledkadauđeš.Štoučiniš?Sjed nešzastol,šutišičekaš.

“Ženesutekojeprimajuudarce.”Svebičešćetopo navljaokadbisevraćaosasvojihmorbid nihobilazakaiosamiouvrtu.“Uvijekistapjesma,dopuštamodanaszaveduvelikeriječivelikegospode,slatkorječivostmoći,aliuvijekzaboravimogu-zicu.Nemojmegledati takoljutito,dragasestro.Tvojakći jedovoljnostaradaneslu šasamomilozvučnekatrene.Onavišenijedijete.Pogledajguzicu,mafille.Tko

140

San bogova

mašepalminomgrančicom,atkodobivagovna?Tojepitanjeokokojegsevrticijelapo vijest.”

Mislim na svog muža. On kaže: “It’s inevitable, Helen” “Inevitable”, ponavlja,stalnoiznova.

Odnjegovaglasa jošuvijekmoguzadrhtatiodželje, tajpomalootegnutinagla-sak,intonacijakojajeuvijekbilaspremnapretvo ritiseutihostenjanje,kaodagajego vorkažnjavaozabranjenim,seksu alnimužitkom.“I’mnotathinker”,govoriobiredovitozanašihvožnji.Ondabipogledaokroz

objektivkamereinajčešćebido dao:“Itrustme’eyes.Ithinkwithmyeyes.”“Ajaprstima”,reklabihtad.

141

Erwin Mortier

NIČIJAZEMLJAdokojemepo veotogadananakonruševinanaljetnomjesuncucvalaushićenošćukoja je tuklauoči poputuvredepretvo reneuboju.Sva ta flora, kojanijepupala,negojeukilometarskimpojasevimanajsvjetlijebijele,najdubljecrvenei lju bičaste eksplodirala u nedoglednoj nizini te između bara i mulja treperila nasuncu. Leptiri su se u gustim oblacima uzdizali iznad klimavih glava makova imargareta, vjetar ih je vodio sa sobom; papirnato šuškanje kao da anđeli u brzinilistajutelefonskeimenikesud bine-upredahuizmeđuofenzivavodeknjigeomeci-maimrtvima.Nesakrivenimrtvičijekostiuotrcanimuniformamablijedenasuncu.Neeksplodiraniprojektilikojisepoputjajaprethistorijskogreptilasjajemeđurasli-njem.

Životkoji je tubrujao,zu jao.Bumbarikojisuurojevimazvrndaliokocvjetnihčaški,dokbisedizali,izgledalibikaodasenapuhujuubalonekojisusenaužadidalekoiznadho rizontauzdizaliuažurnonebo.Libelesu jurilekrozoblakelepti ra,pticesuizvodilevratolomijeihvataleplijen.Goresuavionioponašaliopnastakrilaiticalainsekata.Negdjesuod zvanjalipucnji,iznadleptira,ispodaviona,šrapnelisuserasprskavaliuoblačićimasivogdima.Balonisusespuštali,padalisuužarbojaispodsebe.

Kaodazemljavježbaosvetu,krozbesprimjernudemonstraciju.Kaodaželipo ka-zati kako će priroda postupiti u da nima nakon posljednjeg čovjeka, iz svojih jeblatnjavo smeđih nabora gurala van cvjetove na dlakavim peteljkama, da pružajuvratovepremasvjetlu,dasokiztlaileševapulsirakroznjihovavlaknasvedokimpu poljci neprsnu.Ublatnim lokvama i leševimabubrili su crvi i zrele su li činke,kakobipriprvojtoplinipro širilizemljomomamljujućezujanjeibrujanje.

Poku šala samsnimiti topreobilje jed nimod fotoaparatakoje jedonio zamenedatoga dana izgledam uvjerljivo, u dugom strukiranom kaputu koji sam odjenu la nanjegovnagovor,podignutekoseispodcrnog,nepreširokogšešira,anaramenutorbasplo čamanegativa.

Ugođaj u rovu u koji me poveo bio je ugodan jer je zemlja bila suha nakonrazdob lja bez kiša. Smijala sam se s muškarcima koji su u njemu držali stražu,

142

San bogova

Francu zima. Trudila sam se izgovarati riječi s britanskim naglaskom, a oni nisupostavljalipitanja.Uzbu đenizbogpromjenekojajenastalamojimdolaskom,nudilisunamkavu,boljerečenotekućinusokusomklorakojajujepredstavljala.

Smijalasamsesnjimakadajejedanodnjih,nabijenitipobrazacrvenihkaojabu-ka,svrčemkaveispuzaoizuskerupekojusuposprd nozvali“lacu isine”,ukojojjeočitobrkovebrzonamazaoužeglommašćuilimaslacemkakobimeimpresionirao.Doksmosemizabavljalinjego vomtaštinom,okonjegovatijelazašumjelasubez-brojnatanašnakrila.Jatorazuzdanihpapirićasletjelomujenaramena,prsa,metežkrila, ticala, fasetnihočiju-moždasu leptirinjegovuuniformusmatralidivovskimcvijetom.Dokjevrčskavomspuštaonadrvenisandukkoji jeslužiokaosalonskisto lić,uzletjelisu,jedriliiznadnjegoveglave,sletjelimunatrupiisplazilidugefinejezikeiispro bavalimaterijaluniforme,sjajdugmadi,kaodamujenaprsimaoživiogrozdmedalja.

Muškarcisusesmijaliipokazivalimidaihtrebamuslikati.Kimalisumi,saza-mišljenomkameromuruci,ajasamučinilaštosutražili-pogledajihzagrljenekakosto jeuuskoj jami,prijateljidogroba,sopuškomuustima,okruženiza ustavljenimvrtlogom bijelih mrlja. Kada sam obznanila da želim snimku nizine, dovukli susandukdo rovovskogzida takodasammoglastatinanjega,uvisinipogledakrozrupuzapro matranjekojusuostaviliunajvišemreduvrećaspijeskom.Raskoškrajo-likajedvasemoglapodnijeti.Predprizoromtezemljekojaneobuzdanocvatekame-rajebilapremala,objektivpreuzak.Kaodajetlodo puštalodaseovjekovječinjego -voblatnosmeđelicesamouhladnimrazdobljimakadsevegetacijapovuče,asjeme-njespava,larveprezimljavajuustrvinama,azemljaotvarasvo jebrazdekakobiusi-salamineimetkeisjedilananjima-Bogznaštoćesemicatiunjenimsuknjamanadankadpucajuljuske.Kakvećejošgrimasezanasizvaditiizrukava?

Opscenojeriječkojuponavljam.Opscenjetrikkojijeizvelanajed nojodfotografi-jamogamužakojusamsnimilamnogoposlije,uprvimtjed nimamira,dokjemajkabilanasamrtnojpostelji.

Tog sam ga poslijepodneva snimila bez njegova znanja, kad smo se zaustaviliusredpusteravniceizmeđustarihbojišnica,točnonamjestugdjesepremazemljo vi-du trebao nalaziti zaselak, ali su se protezali samo praznina i potok u koritu odsmrznu tezemljeileda.Nikakvaskicanifotografijanemogupredočititišinukojajetamovladala,sablasnujernijebilokućeniuličiceokojebisenašiglasoviiko racimogliodbiti.Svakijezvukzvučaokonkretno,izdvojeno,povlačiojeogrebotinunasivo bijelomplatnutišinesadkadjekoncerttopovskihcijeviutihnuo.Škripanjekadabihnogompro bilazamagljenastaklaledenihnaočalanalokvama.Našiglaso vikaodasuizgubljenoplo vilinaparidahakrozhladanzrak.

143

Erwin Mortier

Htio je fotografirati tomjesto.Slijedila samganaudaljenostiodparko rakapopu teljkupokrajpo tokakojijevo diodonapuštenogrova.Snimilasamgasleđa,od -mahnakonštojepreskočiojarakkojijeuviraoupotok.Bilajetofotografijazaza-bavu,htjelasamzabilježitinezaustavljivurevnostsko jomjepristupaoposlunasvo-jimobilascima.Također senisammoglazasititinjegovihširokih ramena i jošvišeleđa,kojasamtakoradogrlilaobjemarukama,gnječilamuzatiljakiopipavalauzvi-sinustražnjicedokjeležaonamenilicazarivenaumojvrat.

Tekuimproviziranoj tamnojkomorikojujeuredioupo drumuovekućepostalo jejasnoštosamdoistasnimilatogadana.

Na crvenom svjetlu pred našim su očimanjegova leđa u zimskomkaputu prvodo bila oblik. Odmah je shvatio asocijacije koje je slika izazvala umeni, trenutkenašeskriveneintimnosti-alizanijemjelismokadaseispod,upadiniodronjenogbla-ta tik iznad vo dene površine, odjednom ukazala podlaktica, nedvojbeno, a onda idruga.Po tomdvijeruke,sklopljeneukrilu,iglava,pognu taišljemomskrivenaodpogleda.Muškarac,vojnik,kojegajeblato,opscenooslobođenoboje,teknatojfo-tografijibilospremnootkriti-karikaturamrtvacakojimirnočekatramvaj,sru kamaukrilu,zadrijemaonaklupici,udrijemežusavladanzemljomiprekrivenglazu romodleda.

Dokjetekućinanagrizalapapirsasvevišeznačenja,vidjelismodalje,naobalipo to-kaukojijeuviraojarak,izmeđunekolikosrušenihstabalapotonulihuvodu,kakosepo maljatrup,torzo,podignutaruka,aiznadteruke,ispodšljemanajvećimdijelomprekrivenogzemljanomkašomkoji jeblistaood leda, lukobrve,hrbatnosa iočnašupljina koja je, sve tamnija kako je papir poprimaoboju, buljila u nas s izrazomodvratnostiiprijekora,takosečinilo:kakomemo žetetako-opscenojepravariječ-iznijetinavidjelo?

Pitamsejesulitatijelaikadapo kopana.Moždaihjezemljausisalakadsepo čeloto-pitisljedećihdana.Moždajesamojošsmrzavicaodržavaladojamposto janjanjiho-vihtijela,akadasuledenikristaliutluopetpostalitekući,iscurilojetkivookokosti-jukojesupro padaleuzemljukakosezemljasušilaisvevišeobavijalanjihovekostipo putdrugogtijela.

Iz jed no gagodišnjegdobaudru goplug jenjihoveostatkeraznosiodalje,vijke,svornjakeižljebo ve,dvjesto tinjakkostijuodkojihsesastojiljudskikosturrazasuojepod zemljom. Htjela sam njiho ve fragmente propustiti kroz prste. Da ih, kao štoarheolo zičinesaskeletimavladarailioboljelihodkugeizstarihmasovnihgrob nica,moguraširitipostolu,svakunasvo jemjesto,odsvodalubanjedolisnekosti.Idase

144

San bogova

s njih onda ne očitava samo povijest njihovih bolesti, osteoporo za, tuberku lo za,ozljedaodmetkailifatalniudaracmačemukralježnicu,negodanjihovihijatidoistaoživeidajunaslutiticijelusemantiku-kaoštounašimriječima,kojeponekaduspo -ređu jemsumjetnimzu balima,zveckajekadrugihriječiunjihovimslogovima,uko -jimasedrugeriječibude,itakodalje,takodatkogodizgovoriijednuriječ,akodo-broslu ša,možečuticvokotzubacijelogjezika.

“It’sinevitable,Helen”,po navljamojmuž,gurapločunegativauaparatinamještaleću.

“Štodasamjapo ginuo,ilitvojbrat?Daganisunavrijememoglievakuirati,daje iskrvarioublatu i damu tijelonikadanije pronađeno?Zarnebi vo ljela vidjetimjestonako jemjeproveosvojeposljednjetrenutke?Idanekiseljakotkrijenjego verasklimanekosti,štobi tibilodraže?Lijepnad grobnispomenik ilinjegoveprazneočnedupljekojepiljeutebeizastaklanekogrelikvijarakojičuvauspo menunaka-tastrofukojagajestajalaživota?It’sinevitable,love.Inevitable.”

Sjetilasamsedogađajatijekomnašegdrugogdolaskau“bloodygloriousYpres”,uko jemjeumeđuvremenujedvajošstajaokamennakamenu.Kadsamustalauauto -mo bilu,mogla sampogledomobuhvatitigotovocijeligrad: sivopolje šutekoja jepo putogromnogptičjegizmetaležalanabrežuljkastimpo ljima.Odkućeuko jojsmosesakriliivo dililjubavnijebilovišenitraga.Uprostranojravniciodhrpakamenjakojeseniuznajboljuvoljunijemoglonazvatiru ševinamabilojenemoguće,osimukruguoddesetmetara,po kazatigdjejekućastajala.

Mojjemužizišaoizauto mobilaiprišaovojnicimairadnicimakojisuuklanjališutuupodnožju suknarskedvorane,otprilike jedinegrađevinekoja je još zadržalastano vituprepoznatljivost.Htioihjeportretiratidokrade.Ubezobličnojmasikame-nja,izkojejejošov dje-ondjestršiopotpornistupizkatedrale,ugaostarekućenekegilde,raskrčilisuputinegdjeusjenitornjasuknarskedvoranenasto jalivitlomuklo-nititežekomade.

Nisamgapratila u stopu, ogledavala sam se, umislima samoko sebepo dizalaglavnitrgizsjećanja.Kadsamsepribližila,međuradnicimajenastupilokomešanje,vitlasuzaustavljena.Muškarcisusesaginjaliipokazivalineštonadnuširokogotvo -rakojisuoslobodiliupod nožjutornja.

Imojsemužnagnuokakobiizmeđutorza,nogu,rukukojesugestikuliralemo-gaobacitipoglednaonozbogčegasuradniciprekinu lipo sao.

Vidjelasamdajepo digaostativkamere,uzeogasasobomistaoblizumuškaraca-kadsamdošladonjega,siknuojepremameni:“Don’tlooknow,sweetheart.Takeastroll,dear.Bewithyouinawink.”

145

Erwin Mortier

Učinilasamštojetražio,alidoksusemuškarcirazmicalinalijevoinadesnouzazidotvo rakakobimunapravilimjesta,zavirilasamurupukojasepo javilakadajevitlopo maknulotežakkameniotkriloviše-manjekonkavnuudubinu.Unjojsuleža-lačetvo ricavojnika,sudećipouniformamaBritanci,isprepletenihruku.

Pod sjetilisumenagladneptićeuokruglojuskoćisvogagnijezda.Vjero jatnosuiz dubine podru makoji je postao njihova grobnica puzali preko hrpe odlomljenogmaterijala gore, do ove rupe. Sigurno im se zatvorila pred očima kada su bombe,kojesuihnatjeraleukriptuilištojevećbila,raznijelevrhtornja,akamenjekojeseobru šavaloblokiraloimjeizlaz.

Moždasujošpokušaligo limrukamaproširitirupu,aliuzalud-kameniblokkojijeinertnovisionavitlunitkonebimo gaouklonitisamosnagommišića.Činilosedasujošhvatalizrak,istegnu lisuvratovekadajeplamengorućegagradaiznadnjiho-vihglava,krozsveprocjepeipu kotine,kojesuzanjihbilepreuske,posrkaosavki-sik.Kožausnicaokozubaisušilaseužutipergament.

Vjero jatnosuležaliusvo jojkatakombigo tovoodpočetkarataičetirisugo dineproveliutojpo drumskojprostorijidoksuljudiokonjihpo kušavalikolikosumoglivo ditinormalanživotugradukojisesvakimnapadomsvevišeraspadao.

Čekalasamkodautadoksemužnijevratio.Rekaojedaihsigurnoimajoš,slabosu ihvidjeli umraku, sigurnopetnaest,dvadeset,moždačak iviše.Odmahivao jeglavom.“Jadnici...”

“Tiželišobo je”,reklasamkadmijeposlijepokazaofotografije.Pomnokadriranje.Vitloskamenimblo kom.Muškarcinalijevoinadesnouzkosizidiskopanezemlje,izmeđunjihotvorpod zemnekripte,otprilikeusredini.Utamiterupeblijedelu banjevojnika,po putgrotesknihčetvorki,četirifetusanasukanatijekomporođaja.

“Daobi timbijednicimagrob,alisvejednoihslikašusmrtnojmuci.Foralltheworldtosee.Howinevitable’sthat?Youwantitbothways,MonsieurHerbeir.”

Glumećiljutnju,izvukaomijefo tografijeizruke,podigaomibradurukomina-brzinumepolju bio.“AndIthink,MissDemont,I’mnothalfasperfidiousasyouandyourprecious

littlewords.Youwantitall,yougreedymonster,allpossibleways,youdo...”Podigaomesasofe,obujmiomerukomokostru kaiprošaptaodoksmosmijući

seklizilipoparketupremaklu piuerkeru:“We’reoneofakind,ma dame.”

146

San bogova

VIŠEVOLIMonenjegovefotografijenakojimasemanjetogaprepoznaje,kojesvepu-tove ostavljaju otvorenima. Onaj snop koji je držao u zasebnoj ladici, u ve likimplitkimku tijama.Vjero jatnosuizanjegaonebilepostraniiliizvanostalihnjegovihrado va, ilimoždabašonenisu: tkozna,moždasubileskrivenosrcenjegovarada,višeiistovremenomanjenastanjenenegosce neživihimrtvihkojejeovjekovječiozanovinskeagencijeinovineinjihovuodvećpovršnu,glasnutintu.

Mislimna fo tografiju seoskogputa sdubokim trago vimaguma,gotovoapstraktanuzo rakkojiseuširokomlukupro bijapremavisokomhorizontu,gdjese,umalood-sječenakadrom,krozpetčempresaprobijauskatrakaoblaka.

Mislimnaudubinuizkojejeupravoiskopanotijelovojnika.Kutceradenakojusupo loženiostaci.Potplatčizmekojijeostaonatlu.Dalje,višenapadinibrežuljka,ne-ko likohrpapijeska,držaklopate.Pokrajsvakehrpepijeskaležitakvacerada.

Misliminaoperacijskusaluubolnici.Operacijskijestolprazan,bolničarkesuupra-vonapustilesalukakobiodnijeleinstrumentenasterilizaciju.Kirurzisuotišlinaru -čakiliseodmarajunakonmirnogdana.Svesekupaudezinficiranombijelomsvjetlukoje jošoštrijeocrtavamrljekrvinapločicamaispodoperacijskihstolova,ukupnotri,iprljavezavojeusjajnim,emajliranimkantamaporedstolova,prijenegoštoćebitiispražnjene.

Navećinitihfo tografijanevidisedajerat,ilidajeupravoprošao,aopetsečinikaoda su sve ratove iz svih razdoblja upile u sebe. Bilo da umiremo u oklopu ilisvjetlosnombljeskubombepunesmrtonosnogzračenja,vokabularostajeisti:prazni-na i tragovi krvi i prljavi zavoji. Pogledaj guzicu.Tko dobiva govna?Oni koji setamonig djenevide,netomodvezeni,usaluzaoporavak,umrtvačnicu,njihovko-načni grob nakon ano nimne udubine u podzemlju? Te fotografije čekaju. Sve jestalnoustanjupripravnostizanašdo lazak,živi ilimrtvi ilisvedeninagrudumesa

147

Erwin Mortier

bezrukuilinogu.Svakijemirmeđuraće.

Ovesejošsjećamkadjujesnimio,bilasamsnjim.Jednoodkasnihljetanekolikogo dinanakonprimirja,kadasmosenasvo jevrsnomhodočašćusvakego dinevraćaliuujakovukuću;mojmuž,mojbrat,nekoli kodru gih,kakobismounjojproveline-ko likodana. Iznjesmoon i japonekadkretalina jednodnevne izlete, ilibismo ihprodu žiliudvodnevne,uvijeknapodručjubo jišta.

Togsmodana,sjećamse,prolazilikrozšumunabrežuljcimaokoReimsa.Biojekrajko lo vo za,bilojevruće,kasnoposlijepodne.Hodalismoudaljenijednooddru -gog,unekomsamgatrenutkuizgubilaizvida.Vratilasamse,nig djeganisamvidje-la.Tekkadmepozvaoimenom-“ByJove”,dozivaoje,“Helen,lookatthat!”-pro-našlasamgauprirodnojudubiniokruženojstablimaigrmljemuko jojjepro dornomirisalopoplijesni.

Zidoddo branopropalogdrvaukojemsenalaziouzakotvorvrataodjeljivaojedioudu bine.Gledaojeunutraimahnuomiprijenegoštojenestaoušpelunki.Pošlasamzanjim,očimajetrebalonekovrijemedasenaviknunamrak.“Incroyable...” promrmljao je, čula sam ga kako rukomopipava strop te niske

špilje.Umjestozemljeilikamenanjegovisuprsti,sudećipremazvu ku,naišlinametal:

zaobljenjekrovaodvalovitoglimakojijepostavljenprekoudubine,zatimprekrivenslo jemzemljeinaposljetkuizjeseniujesenzasipanotpalimlišćem.

Bilojezagušljivo,mirisikojenisamodmahmoglaraspoznati.Nogomsamudari-laoneštoštosezakotrljaloprekozemlje-umrakusammoglarazaznatisamokontu -re,neprirod nouglate.“Waithere”,rekaoje.“Getmygear...”Kaodasebojaodabinjegovootkrićeza-

uvijekmoglonestatiuzemljidokganema.

Čekalismovani,smjestilismosenadekinarubutemaleudolineijelisen dviče.Če-kaojeodgovarajućesvjetlo,pravitrenutak.Izračunaojedaćesunce,kakosedaljebudespuštalo,krozotvorukrošnjamadrvećazasjatiravnokroztavrata,atakojeibilo.Ušaojeizauzeopozicijusfotoaparatomporedunutrašnjegzidadrvenepregra-de.

Natojsefotografijidoistačinikaodajezrakesvjetlavečernjegasuncazaskočiodoksupotajiceulazileutupodzemnuprostoriju,plahoosvi jetlilečetiri,petležajevauzapostraničnezidove,iznadnjihpolicesne kolikobocaikutijazavoja,istolackojijeužurbiod gurnutodstolićaukutu,čakidjelićmalognotesaotvorenognastraniciispisanojrukopisomkojijekapanjevlageučinilonečitljivim.

148

San bogova

Moglibisterećidajetosnimkatrenutkabeznamještanja,alividjelasamstrpljenjesko jimječekaodasvjetlodopredozidovaisvodaodvalovitoglimapodtočnoželje-nimkutom.Ništanijeinscenirao,nijepopraviodeketakodajošvišestvarajudojamdasuležajevitekpospremljeni,nitijenamještaojastu ketakodamrljeodplijesninapamu kuboljedođudoizražaja,nitijenaniskidrvenisandukstaviomedicinskepo -su deibubrežastuzdjelicuskopčomzaraneiškaramadugasavijenakljuna.Svetusto jiililežikakosmozatekli-osimjednestvari,kamena,kakojeisprvamislio.Ko -madkamenauko jemjetragkalcitailinekogdrugogakristalaprejakoodbijaosunče-vezrake.Do baciomigaje,sjedilasamnadekiičekaladoknezavrši.Nijebiomno -govećiodčašicezarakiju,aokonjegajebilasko renazemlja.Kadsamjesastrugalanoktima, osjetila sam hlad noćumetala, oštar rub, iako ulubljen.Komad konzerve,poklo pac,pretpostavljalasam,alipostupnosepodmojimprstimapojavljivaonatpis.Mogaosepro čitatitekkadsamgaobrisalanavlaženommaramicom.Pisaloje:“Ole-uminfirmorum”.

Samouriječimazemljamožeunazaddrhtati,krozstatičneslogove.Samosetuzglo -bo viiligamentimogupomicati,kostiseprevrtatipoputnemirneusnuledjeceispodpokro vazelenogakaotrava.Ov djezemljineoprugemogucviljetiiškripati,njenseogrtačpretvaraumekanimadracnaliknaposteljicu.Naježilaseoddrhtanja.Eksplo -zijeskupljaujednutočkuimetkeistablabljujevan.Ov djesefasadenaklimavimko ljenima mogu osoviti iz prašine, ulica za ulicom, okvire vrata i prozora po putumjetnihzu balagurnu tinatragusvojarazjapljenausta,primjeritisifrizureodstepe-nastihzabata ilidimnjaka.Okonjihovihgredaugustimrojevimalepršajupopadalicrepovi,slijećunarogoveiposlagujuse-želimsvetoodjednom.

Aov djepreplećemprstesnjegovima,stisnemihikažem:“Pogledaj.Pogledajnas,MatthewHerbert!”

Neispuštajućimojuruku,okrećesenamadracuokoosi,sleđanatrbuh.Sto jimpokrajkreveta,nasuprotviso komogledalunavelikomormaruzaodjeću.“Pogledaj”,po navljam-aondasenjegovotjemepomičeuzmojekoljenonakonštoseokrenuoisnažnomepo vukaozaruku.Njegovecrneuvojkekojisetrljajuomojukožuzamje-nju juobrazi,usne,neočekivanovlažanžarnjegovajezika.Rubmojehaljinepad nemuprekoglave,anjegovadru garukaklizimiuzunutrašnjustranubedra,svedokprstinenaiđunanjegovutekućinukojasepo puthladnesuzespuštadopregibamogako ljena.

Ikažemjošjednom:“Dajpogledaj!”izaigranogalupnempoglavi.Onsesmiju-lji,tkaninuhaljinenavučekaokapuokolicaipogledanasuogledalu:jastojim,on

149

Erwin Mortier

leži.

Iza nas po luotvo rena vrata. Tapete s blijedim ružama. Nakrivljena škropionica.Palminagrančica.Nizčetkizaodijelonakukicamaispoddru gog,manjegogledala.Obavijanastuđaintima.

“Pogledajnas”,kažemjošjednom.“Ovoćuzauvijekpamtiti.”“Better coverme’ arse then”, zasmijulji se imakne ruku smog bedra.Ru kom

povlačihlačeprekoleđasvedokdvabijelapolumjesecanjegovestražnjicenenesta-nuukakiboji.

Ispružimprste.Onsvojeopet stavinanjih,okrenemi ruku ipalcemprelazipomo jimnoktima,akadispru živratdamipolju bizapešće,ovratniknjegoveraskopča-nekošu ljepadneiogolimurame.

Opetseotkotrljanaleđa,ispru žislobodnurukuinamotamojuvojakokoprsta.“Pogledajnas”,po navljam-pojasnahaljinirazvezan.Gaćiceokogležnjeva.Sku -

timogastrukiranogakaputazgužvani.“Lookatus.”Povlačimezaruku.Njegovemezjenicegledajuodozdo,dječačkiozbiljno.Tra-

čakgornjihzubaizmeđuusana:“Helen?”“Što?”“Ihavetopee.”

Vjero jatnojeunekojodsobapronašaonoćnuposudu.Otprilikeminutuposlijeod-zvanjalajemelodijamokraćeunečemuštoje,sudećipozvu ku,načinjenoodmetala.Čulasamgakakopo dižehlačeiunjihstavljakošu ljuprijenegoštoihzakopča.“Allsetandready?”ozarenojeušaousobu.Opetsamleglanakrevet,naleđimasambuljilaustropnako jemsupukotineu

žbu ciis crtalekartusvijetapununepoznatihkontinenata.Podigao je remen s poda, opasao se njime i sjeo na rub kreveta kako bi obuo

vojničke čizme.Materijal košulje napeo senanjegovim leđima takoda su sekra-lješcioštroocrtavali.

Ispružila samrukupremanjemuikaoda je takretnja sadržavala tajnučarobnuformulu,sunčevosvjetložestokojezasvijetliloizazavjesaupodnožjukrevetaitikiznadprozorskedaskeistaknu logolekrovovenapozadinioblaka.“Wehavetogonow”,promrmljaojeneokrenuvšise.Prstimajevezivaouzice.

“Almostfouro’clock…Wehave-tohave-to-go...”

150

San bogova

Dok sam se spremala, brisala bedra, navlačila gaćice, zakopčavala haljinu,moglasampratitinjegovekorakepodrvenimpo dovimadrugihsoba.Suncejeopetnestalo,sobujeprepustilootužnomsivilu.

Vanisečulatutnjavajednogaviona,neštoposlijezaštektalajeartiljerija.Tutnjavasestišala,anadru gojstranikuće,sprijeda,svesusejačečuliko raciimuškiglaso vi.Iznadtogaprigušeniuzdah,pomalonazalnopjevušenje.

Kadasamotišlapogledatištosezbiva,vidjelasamkakoprolazeengleskivojnicikojesmopreteklinaputuovamo,nisunasprimijetili.Vidjelasamsamogornjidiokapaistolcesokrenutimnogamaibaršunastimsjedalimakojesunekiodnjihno silinaslaganeuparu.

Pro lazili su brb ljajući. U sredini njihove neformalne povorke četiri su mladićavuklaprašnjaviharmo nij.Svakihnekolikokorakakrozmijehbipuhnuozrak,pasečinilodaihinstrumentpo žuru jeosornimnaredbama.

Nisamihviševidjela.Neštodalje,blizuuglaulice,čekaoihjekamionsupalje-nim moto rom. Zamiranje njihovih koraka nad glasali su topovi započevši novupaljbu.Malastaklanapro zorusobeku kalasutihozveckajući,poputdjevojčicakojesesramevlastitogastraha.“Wereallymustleave”,ponovioje.Upro lazujeprešaorukomprekomogboka,a

jasamkrenulazanjim.

Opetsmosevo zili.“Everythingallright,Guv’ner?”širokosenasmiješio.Okrenu lasamseuautomobilukakobihvidjelakonturegradakojinestajeuzraku

zasićenomvo denomparom,izablagihpadinabrežuljaka.Neznamjesamliseosjećala“allright”.Živa,utosambilasigurna-mojetijelo

odjed nomjasnijeocrtanouprosto ruokomene,ispisanonjegovimmilovanjima;nje-go ve usne na mom vratu, između mo jih grudi, na mo jim bradavicama, u mompupku.Njegoviprstimeđumojimbedrima.Petljanjesgumbimananjegovimhlača-ma.Mirisnjegovekose.Užitak-ilijetovišebiopulsirajućibol,šakakojaseste žeumo jimpreponama-kadajenjegovaglavapoto nulaizmeđumojihnogu,aonsvojako ljena,prvolijevo,zatimdesno,postavioiznadmojihramena.Veličanstvenasiro-vostilisiro vaveličanstvenostdrugogtijela.Sirovostnjegovaspo lovila,koje,dabu -dem iskrena, nisam zamišljala tako tvrdo, tako prošarano žilama i plavičasto, lošeinformiranakakvasambilazahvalju jućipu erilnimcrtežimaikipovimapunimasra-ma.Počelasamsehihotatikadsamgavidjelakakomisenjišepredočima,iznadjajau njiho voj dirljivoj smeđoj vrećici ispod rasporka stražnjice koji su obuhvaćalekuštravecrnedlake.Kadsamprevuklakožicuprekoglavićapenisa,onsesmežurao-spopaomedru ginapadajhiho tanja.Trećimespo paokadajesmjestiobokovemeđumojenoge,ajasamosjetilakakojenjegovudzalutaoupregibmogbedra,svedok

151

Erwin Mortier

se ru kom nije pro bio između nas. “Just a minor inconvenience, happens all thetime...” nasmijao se, do brim dijelom da sakrije zbunjenost, vidjela sam, a onda jenjegov pogled postao staklast, a u mojoj se zdjelici skupio bol - podrhtavanja ispazmi.Mirisnjegovasjemena,slanibljutavistovremeno.Injegovdah,užurban,namomuhu.

“You’resta ringlove...”-rojpjegicaokonjegovanosaiduboka,sjajnacrninanjego -vihočijuodkojezastajedah.

Okrenu lasamseuautuigledalagadoksmosedaljevo zili,asvododkro šanjaiznadputaodašiljaojenaautoMorseoveznakovesvjetlaisjene.

Voljela bih da sam ga poznavala dok je bio ško larac i kao momka od nekihosamnaest godina, mršteći se iza tetke kod koje je odrastao, vuče se na misu, spjesmaricompodrukom.Tamonasjeveru,gdjejedosada,kakojepripovijedao,po-tapaladaneuprazninunedjeljnogposlijepodnevaspljusko vima.

Voljelabihdasammoglavidjetinjegovusobu.Dugački,uskiprozorkojijeSje-vernomoredijeliohorizontalnoudvijeboje,sivuimanjesivu.Voljelabihdasamupoznalanjegoveprvesimpatije,aiozbiljnijeljubavi,pogodnezaučmalekonverza-cijeuzčajnatetinojverandi,sveteMaudiliMargaretoko jimajemalootkrivao-ženaželisveznati.Pitamse:tu gujulimuškarcidrugačije?Izgrizelištakorgubitkaiu njihovoj nutrini takvumučnu šupljinu?Zbog čega se ženepogrbedok tuguju, amuškarcikaodaseraspadnu?

Većsepribližavalavečerkadmedovezaonatragizrovova,solakšanjemjerseništaozbiljnonijedo godilo.Bilasamumorna,zbrkana,prepunadojmova.Umojojglaviizmjenjivalisuseširo kipojasevibojeizu janjenaničijojzemljisiznenadnim,goto-votaktilnimdojmovimanjegovatijela.Njegovanapetadijafragma.Crvenimadežnatrbuhu,odmahispodrebara.Tekstu ranjegovihbradavica.Njegovudkojisenakonekstazesmežuraoizmeđubedara-aondasvijetlabjelinadrvenihkriževaukrajolikusmako vimaimu ljem.Svete impresijekaodasumicurile izglave, isparavalemikrozočiimiješalesesvanjskimsvijetom.

Suncesevećspustilodu bokopremazapadu,paruuzrakubojilojeusvijetlo na-rančastu.Kišnioblacikojisuseuzdizalishorizontasvojimdu bokimplavetnilomnagraniciscrnomstvaralisujakkontrastiširiliprigušensrebrnkastisjajpokrošnjamaistablimapokrajputa,konvojimaskamionima,konjimai ljudimakojisunasopetokru živali.Utomejebilonečegnestvarnog,štojeneprekidnozveckanjeoružjajošpo jačavalo-bilomijevru će.Vladalajenepodnošljivavrućinaimučiomeželudac.

152

San bogova

SelimasevećširionagovještajnoćiukojembisvijetlebojeturbanaSjevernoafrika-nacanakonjimaneočekivano,poputsablasti,oživilesveprisutnukakiboju.Vijo re-njeogrtačaprebačenihprekosivihuniformistvaralojelepetkrilakrozsumrak.Ri-tamkonjskihkopitadugojezaso bomostavljaojeku.

Iznad horizonta sad je visjela duga traka bakrenožu tog večernjeg svjetla, iznadko jegsusenaslagalicrnioblaci.Blijedožutipravokutnicižitnihpo ljaupijalisusivi-lonebainasebenavlačilipokrivačnoći-aposvudapoputo vimakretalisusevojni-ci.Koračnicekojesuzviždaliilipjevaliteškimglasovimalebdjelesuufragmentimanasvejačemvjetru.

StiglismouPoperingetamannavrijeme,uskeulicebilesugoto vopuste,posvudazatvoreni pro zorski kapci i spuštene rolete zbog policijskog sata. Čulo se da smoopetbližefronti.Topovskipucnjizvučalisupunije,posvu dapokućamavidjelisusetragovirazaranja,nekesubilesilomprilikapopravljane.

Manevrirao je auto mobilom kroz uske ulice, uske prolaze. Prethod no je kišilo,ispod kotača prskala je voda. Iz jed ne od kuća čula se glazba s klavira, smijeh,pjesma,aligradjeinačedjelovaomrtvo.

Usporili smo ispreddrvenihvrata. Izišao je, otvorio ih i čim se auto zaustavio,opetihzatvo rio.Kolnicaukojojsmosenalaziliizlazilajenaklaustarokopriličnobezličnogunutrašnjegdvo rištasnabujalimstablimaruža,grmo vimaiMarijinimki-pomskojegseljuštilaboja.Počelojelaganokišiti,glogotanjevodeuolucimasrica-lojenapuštenost.“Giveusahand,love”,do viknuomijeiznosećistvariizauta.Slijedilasamga,natovarenasnekolikotorbi,krozklaustar,svedostubištakojeje

vo dilododugo gahodnikasidentičnimvratimaupravilnimrazmacima.Osjetioseintenzivanmirisživota,stanovanja,mirisštirkeiplatna;ručnici,mara-

mice,jastučniceležalisuurednoposloženinadugomstoluujed nojodtihsobačijasuvratabilaotvo rena-alipraznajekanašihkorakaunapuštenimprostorijamago vo-rila je suprotno. Imala sam do jam da hodammehanizmom sata koji je stao. Podispod mo jih nogu bio je izlizan koracima bezbrojnih potpla ta. Sumrak je poputtamnepaučinevisiouku to vimanadsvođenihprozorskihniša ikaodaseprisjećaohabitakojisutuizdanaudanlepršaliokogležnjevailisto va.

Rekaojedapostojiku ćepaziteljica,“unegardienne,sortof...”,kojatunijestanova-la.Kakobilo,nismojesetrebaliprevišebojati.Trljanjempalcaokažiprstpokazaojeno vaciupu tiomiosmijeh.

Iopetsamsezapitalakolikoječestovećbiotuiskim,slijedilipoznatiscenarij.

153

Erwin Mortier

Podsjećaomenamačku lu talicu,nekoga tkosekrećeusjeni,namargini,narubu,pretpostavljalasam,većoddjetinjstva,prvoutegobnomdomuocaimaćehe,ondakodpobožnetetke“upNorth”,netkotkoseokretnošuljaokodru gih,susretljivokadmutoodgovara,plahokadabigaugro žavali-samosamsepitalaštosamjanjemu:netkokogasmatrasebiravnimiliteknaivnimiš?

“Hungry,dear?”Spustiojetorbesramenausobigdjesuispodniskihgredastajalikrevet,noćniormarićiviso ki,uskiormar.

Nisambilagladna.Bilasamis crpljena.Spustiosedaizvadikamereizautomobila.Sobajegledalananizstražnjihvrtova.Izamračnihpro zoratuitamopromaknuo

bi plamen svijeće i nestao. Iznad krovova oblaci su odražavali bljeskove dalekepaljbe,čijajejekauvalovimatutnjalaulicama.

Bilo jevećpriličnomračno,vjerojatno samzaspalanakrevetu,u isprekidanomdrijemežu.Ukrhotinamasnavidjelasamsvojeprstekakoklizekru timmaterijalomnjego vekošulje,dugmadkakosepo maljaizrupica,njegovprsnikoš,mekanopo ljenjego vatrbuhakakoseotkriva,takokonkretnoiblizudasamsetrgnulaizsna.

Pomilovaome nadlanicom po obrazima i zataknuomi uvojak za uho:“It’s allright,love.”Sadjebiloposvemračno.

Ustalasam,svuklaseizavuklaknjemuispodpokrivača.Jednujerukugurnuopodmojzatiljak,drugommeobuhvatiookostruka.Prislonilasamleđananjegovaprsaičulagakakosesmiju ljikadsamosjetilakakomuudbu bri,štojevragolastopopratio- “Beg your pardon, Corp’ral...” - ali ispru žila sam ruku i primaknula njegovustražnjicubližesebi.

Šutkesmoslu šalibukunahorizontu.Povremenobiodbljesakartiljerijskepaljbenaneko likotrenutakaosvijetliosobuzelenimsvjetlom.Jednomsmoseprobudilikadsesvezatresloodteškogudarcanegdje.Podiglismoglave,iščekujući,aliostalojena tom jednom udarcu. Kiša se pretvorila u pljusak, a glogotanje u odvodimauljuljkalonasjeusan.

154

San bogova

SIGURNOSAMODUVIJEKZNALASonomvrstomspoznajedokojemožemodoćiizvansvakogznanja,daćuganadživjeti,daganikadanećuvidjetiokonjegovesedamde-sete,daganećuvidjetimnogosta rijegodpedesetilišezdesetidanikadaubo ramastarcanećuprepoznatimomkazakojegasamznala,čimsamgaupoznala,dajeontaj,upravoon.Oduvijeksamznaladaminećebitidopuštenodoznatipodudaralisestarackojegasamunjemuvidjeladoksmojošbilimladi,takomladi,sastvarnošću.

Otpočetkanosimosvesvo jedobisasobom.Onespavajuunašojnutriniinitkoneznahoćeliseikadaiščahuritiilićepoputnerođenedjecebitiosuđenedapropad nusnašimtkivom-aliodu vijeksamznala,iuvijektočekala,svakiputkadbiotputovao,po mislilabih:nećugaviševidjeti.Doknijebiokodkuće,svakiputkadbizazvo niotelefonilikadbisezačulozvononavratima,prošaptalabih:gotovoje,mojajeveli-kasrećaprošla.

Budući da je biomoja velika sreća, nikoga nisam tako često varala kao nje ga.Timesamželjelauzetivelikepredujmovetuge.Nepodnošljivudrugačijostdrugihti-jelaupijalasamusebedokjeonjošbiotu,tihekonflikte,blagupotresenosttijekomrazgovorasastrancimakojisumusličili, iakosamznaladasustranciidajemojepo našanje ludo, još dok je bio živ, pustila sam da djeluju u meni - da bu demspremna,kakobihsmanjilakrivnjukojumoramizdržati.

Jošsad,nakonsvihtihgo dina,iuvijekneočekivano,unajidiotskijimtrenu cima,moguosjetitigu bitak,krozsvekatoveovogsmiješnogstarogtijela-moguseprobu-diti tik pred zoru ili, još češće, iz popodnevnogdrijemeža, kaoda tijelo posjedujevlastitopamćenje,nadlanovimasjećanjenanjegovagolamladaramena;njihovoza-ob ljenjekojepristajeumojurukukadaraširenihnogusjedamnanjegoveboko ve,akadaseželipo dićinanadlaktice,gurnemganatragnajastuk.

Kadbihbaremnjegovotijelotrljanjemmoglanatjeratidasepojavi,oblikovatigaizzraka sa svimnjegovim teksturama i vo lumenima.Mišiće koji teku ispodnje go veblijedekožekadanapnestražnjicu,udubinunabokuukojumogustavitišaku,inje-gov pogled, njegov kao ugljen crni pogled polusklopljenih očiju, suženih užitkomdoksmosetogjutraborilijastucimainaizmjencesevrtjelinakrevetu-njegovvrat,

155

Erwin Mortier

brada, ruke, noge, dlake pazuha, jaja, stražnjica, njegov smijeh i njegova glava, uembrionalnimovojnicamaplahtiokonaspočivanamomtrbuhu,di žućiseispuštaju-ći smojim dahom. I ja koja ga odgurujem zato štome njegova neobrijana bradaškaklja,ionkoji,smijuljećise,iskačeizkreveta,sprekrivačemidedomalogpro zo-ra ispod niskog stro pa, držeći posteljinu jednom rukom oko struka, vjenčanica odplatnaiveza,adru gomseru komnaslanjanaprozorskiokvirigledavan,usvjetloranog jutra iznad malog unutrašnjeg vrta koje ga plaho okružuje, a kada sa su -učesničkimosmijehomizvučeizmeđuzubamojustid nudlaku,posteljinasesnjego-vih bokova spusti na listove. Kada bih u taj jedan trenutak mogla ući i nestati upogledunanjegovaprsa,njegovtrbuh,njegovenoge.Daba remmogunjegovocijeloglatkotijeloočitatiisvakunepravilnost,svakuposebnostupitipogledomiprstima;mrlje na njegovim lo paticama, grube pore na koži stražnjice, šest, sedam kratkihcrnihdlakakojezavršavajuujednojtočkitikiznadsredinestražnjice, iarhitektu runjego vih rebara kada se ispruženom rukomnasloni na okvir prozora, a dru gom izzuba izvuče moju najskriveniju dlaku, i njegov smiješak: napola zbunjen, napolaurotničkisadkadglavuokrećeodprozoraimene,otkrivenunakrevetu,upijapogle-dom-akomoraposto jativječnost,dobriBože,ondamidajovu.

Pojelismobrzidoru čakodsuhihkeksaihlad nekave.Kišajerazbistrilanebo,suncejejošbilozaklonjenooblacima,alibilisulakšiisvjetliji.

Flamansko vrijeme, rekla sam - a on je namrštenih obrva piljio u nebo.Kasnoposlijepodnetrebaoseopetjavitinadužnost,nismovišeimalimnogovremena,aliprijenegoštosmokrenuli,htiojejošfotografiratiklaustar.

Prošlismoporedkuhinje,ukojojjeglomaznapećnaugljenodteškogli jevanogželjezabilanepomičnauhlad nomzimskomsnu,asvo jujehladnoćuodmahprenije-la na naše dlanove. U kapelici su sveci od polikromnoga gipsa po dizali u nebopalminegraneispravezamučenje,blaženogledajućistadopraznihklupaispodmo-zaikaodžu tihiplavihsvjetlosnihmrlja.Usobinauglupokrajhodnika,suhimiriskoncaitkaninevećmeupo zorio,stajalisujastucizačipkeudvastro garedajedannasuprotdrugom,takodasečinilodasučasneimladedamepodnjihovompaskomnagloprekinu lepo saokadsunapuštalesvojdom.

Iluzijamarljivihprstijukaoda je lepršalapoput leptira iznad tih jastuka iglavapribadačaokoko jihsucvjetnimotiviunastajanjupreranozaustavljeni.Nepokretnibatićikojisupoputdu gihuvojakavisjeliprekorubajastukačinilisuseolovnoteški.Kaodasetišinaigralausvimtimmalimočicamaitisućostru košutjelaispodtejed nežaru ljekojajenapredugomkabeluispodjednostavneporculanskekapenad gledalaskupinusto lacaneured noraštrkanihpopodu.

Čulasamnekuškripuizaleđa.

156

San bogova

Pokrajvratajepronašaoprekidač,alisvjetiljkasenijeupalila.

Na prvi klaustar nastavljao se drugi, manji oko manjeg unutrašnjeg pošljunčenogdvo rištaimno gostarijisudećipoistrošenimstupovimakojisunosiliotvorenešiljatelu kove. Tek kad smo goto vo izašli iz hodnika, vidjeli smo na njegovu kraju rupukojujezasobomostaviopro jektilpo godivšistrop.Izlomljenedaskevisjelesuokorupe,težegredepropalesukroznjuistršileizhrpešute,akadjesuncegranulokrozoblakeiotvorobasjalosvojimpu nimsjajem,blijedozelenilobusenovatravepružalosepremasvjetlu.“Lookatthatlight”,rekaoje.“Simplyperfect.”Baškaoinjegovsmijeh.

Prezalogajilismonabrijegu,ugostioniciukojojsmoseprviputvidjeli.Ublagova-onicisdrugestraneunutrašnjegdvorištajošjeuvijekstolovalamatronazapultom,jed nako od lučna u namjeri da svojom frizurompridrži nebeski svod ako se počneurušavati.Činilosedameneprepoznaje,čaksenijeudosto jilapogledatime,dokjenjegapozdravilaživahnim“Bo njour,moncherMatthieu”

Očitosuumeđuvremenukućnapravilapostalamanjestrogajersmosamismjeliodabratisvojamjestaublagovaoniciukojojjesjedilotekdesetakgostiju,svevojni-ci.

Odabralismostolpokrajprozorakojisugledalinakrajolik.“Wine,dear?”upitaoje s glumljenom galantnošću dok je proučavao jelovnik i preko ruba virio premameni-prikrivenoveseljestvaralojevatrometunjegovimzjenicama.

Nisam se dala nadigrati.“I don’t know, da’ling”, uzvratila sam. “White if youmust,andnottoosweet.Ittendstodisagreewithmystomach...”“Excellent!”Daojeznakko nobarici.Teškomijebiloneprimijetitidamujenamignulanakonštojezapisalanarudžbu

iuzelamujelovnikizruke,kaonimimikurazumijevanjakojaseodvijalaiznadmojeglavekadjedrugamladadamadošlaposložitiodgovarajućipriboruznašetanjure.

-217-“BlancheiSuzanne”,rekaojekadsamgazaču đenopogledala.“Lesdeuxfillesde

ma da meLoorius…WecallthemThePeaches...”“Zbogbojeilizbogoku sa?”upitalasam.Dosto janstvenojepoložioubrusnakrilo.“Well,youknowthesaying,mademo -

iselle…Mieuxonconnaît sespêches,plusonaime lesbonnespoiresdeFlan dres.Štobo ljepoznaješsvo jebreskve,tosutidražedobrekruškeizFlandrije.”

157

Erwin Mortier

“Youmakemeblush...”Zasmijuljio se i pogledao van. Prozori su bili otvoreni, u blagovaonicu su pro-

puštalihladanpovjetarackojijesgredatjeraozagušljivuvrućinuprethodnogadana.Iznadnizinesenoćašnjakišauzdizalauvelovimamaglekojajepo lja,međeoddrve-ćaigrmljaidalekaselabo jilaplavozelenimpreljevomkojijeudaljinibiosvegušćiihorizontizmicaopogledu.Oblacisugotovonepomičnovisjeliiznadzemlje.Pu tovi,iznadko jih jeovdje-ondjekratko svjetlucanjeotkrivalopokrete trupa, rasplinjavalisuseumagli.Dalje,premaobali,nebomsusvečanoplovilidu guljastibaloniuobli-kucigara.“Co uldsithereforever”,promrmljaojeprenuvšisejerjejelobilopostavljenona

stol.“AbitlikeKent...Lessfru ittreeshowever.ThoughIliketheFrenchaccent...”

Jelismo.Izgledaojesretno,aijasambilasretna,budalastočistoveselje-umo jimgrudima dijete je bacalo stručakmakova u zrak. Pogledali smo naizmjence jednodrugoinasmiješilise.

“Isad,moncherMatthieu?”upitalasamštosamopuštenijemoglakadsmopoje-li, opo našajući into nacijumatrone, koja je napustila svo junepokolebljivupo ziciju,vjero jatnokakobiisamadoručkovala.

Igraosevrhomvilicepotanjuru-štomojamajkanebishvatilakaoznakdobrogod goja -aonda jepo digaopogled.“Možepotrajatinekovrijemeprijenegoštoseopetvidimo”,rekaoje.“Gotmeselfdetached.”Spustiojevilicu.Napraviojegrima-sukaodajejezikomnaišaonaneštoneukusnomeđuzubima.“Voditiuobilazakpra-sasteAmerikance. I’ve had it...Mogu se priključiti regimenti,off toBelgiumasamatteroffact...”

"Kada?”“Soon...”Dao je znakda želi naru čiti kavu. “Tamo semogu slobodnije kretati,

Helen.Down here, it’s ru les, regulations, ru les… Drives me mad it does… Besi-des...”-prstimajepo kucaopomalojručnojkamerikojajeležalaporednjeganasto -lu-“...mustmakethebestofMummy’sallowance...”

Mislio je na ostavštinu koju mu je majka ostavila nakon smrti. “She marrieddown. Knowwhat thatmeans, ‘down?” Ispod svog ranga, nemnogo stepenica iliprečkiispod,aliočitodovoljnodazaradianatemusvojihkrvnihsrodnika,anastranisvogasupruga,situiranealiskromnesred njeklase,smatralisudajeprevišeotmjenakovadabisteklanjihovopovjerenje.“Itwasn’texactlyahugesucces, thatmarri-age...”

Tako da je njegov otac, ginekolog, nakon njene smrti zaključio -“She died ofexcitement, as you can imagine” - da će nova sobna biljka bo lje rasti u poznatoj

158

San bogova

zemlji idanjegovsin,kadvećne ideu internat,nigdjenećeboljeuspijevatinegokodobiteljisvojemajke.

Odatle tvoj francuski, po mislila sam dok sam ga slu šala. Odatle, naravno, ivulgarniizraziko jimajeradoukrašavaosvojerečenice,moždakakobimeiskušao.Prosto tejeizgo varaoprenaglašeno.Nisusetakotečnoomicaleiznjegovihustakaokodmomakaizrad ničkihčetvrti-kojisusvo jeporijeklotakođerteškomoglimaski-rati.Oniko jimajemjestobilo“down”.Njihovježargonmiješaosasvo jimriječimakaoštojemlijekomiješaoskavom:dozirano.

Tru dilasamsedaneprimijetikakomenjegovaizjavaprenerazila.“Moždanaiđešnamogbrata”,po kušalasamopušteno.“Mislimdajesadkodinženjeraca.”“Oneneverknows”,kimnuoje.“It’sasmallworldoverthere,maispeut-êtreun

peusurpeuplé...”Šutjelasam.Vidiojedamijeteškosakritirazočaranjeipo ložiorukunamoju.“Helen,lookat

me…We’llwrite.Okay?Besides,itisn’tasifI’mleavingforNew-Zealand,isit”

Nismomnogo razgovaralidokmevo ziokući.Htjela samupamtiti svakusekundu,svakipokretkojijenačiniozaupravljačem,svakipogledsastrane,svakiuzdah,sva-kinjegovuvojak,registriratisvakidetalj.

Autojezaustavioušu micimalodaljeodulazaunašeimanje.“Giveusakiss...”Moglasamprogu tatinjegoveusne.“Seeyousoon...”“Ču vajse.”Kimnuoje.Okrenuoauto.Mahnuo.Okrenu la sam se.Činilomi se da jemoje tijelo nevidljivim nitimapovezano s

automo bilomkojiod lazi.

Bilojeotprilikepolapet,neodređenidiodanakojisekolebaizmeđuposlijepod nevaivečeri.Imalasamdojamdamekodkućenijebilogodinuipol,anedanipol-do-jamkojisejošpo jačaokadsamprošlakrozulaznavratainanekolikokorakaudalje-nostividjelaslužavkuMadeleinekakoprolazidvorištemnosećiu rukamako šarushranomzakokoši.Oname,do duše,primijetila,alijedvajeprekinulasvojmehaničkihod iprilično jehladnokimnu la. Iznjezinaprsnogakošazaštektalo jeneštonera-zumljivo.

Kadsamstupilanaunutrašnjedvo rište,ujakjeustaosklupeispodstabla,gdjeje

159

Erwin Mortier

očito sjedio i čekao me, pa mi prišao ko lutajući očima. Moja se majka, kako seispostavilo,izstrahadasekućinećevratitiprijemraka,vratilaprijenegoštojepla-nirala.Razmiricakojaserazbuktalakadmenijezateklakodkućekaodajejošsije-valaiznadunutrašnjegdvorišta.

“Svejeto,naravno,mojakrivnja”,uzdahnuojeujak.Gledaojeizgubljenoipri-miomezaruke.“Ipredanoćuispaštati.Alimislimdaćeizatebe,dragodijete,putuCanossubitidugitežak.Imislimdajetvomotmičarunajbo ljedasenanekovrije-mepritaji.”

160

San bogova

IV.

161

Erwin Mortier

BILAJEDOMIŠLJATA,zemlja,rekaobimojbraturijetkimtrenucimakadabipripovije-daoovremenudokjebiovojnik.Domišljataizavidna.Kadasdesecimadrugihležišnaguranurupiuzemlji,iizadasakaipotpornihzidovaosjećaškakotlooživljavaodudaraipaklenebuke,znaško likoježivottanak.Imašdojamdateonadanimaitjed-nimapro matra.Dapro cjenjujetvojuvisinu,zaviditinatrupu,rukama,nogama.Dašpijuniratvojnačinhoda,brojitrenutkeuko jimatipopustikoncentracijadoksepo-mičeš daskama s četrdeset kilograma opreme na ramenima, znajući da i najma njeiskliznućemože biti fatalno - ona šuti i isparava i čeka.Ni od čega se čovjek nemožeosjetititakokrhkimkaoodnjenihgrčevakadasebudiizsna.Osjećaškakotinjenopomicanjepro lazikrozcrijeva.Odudarasvesepretvaraututnjavuipitašseimajulidimenzijepoputživotaismrtijošsmislautojrupiukojojsekolciidasketru destvoritineštonaliknasigurnost,kosti,skelet.Nemožešništadrugonegočekatidoksepakaoizvananestišailidoktetloneobuhvatiinapokonprisvojitvojeoblike.Ležišičekašitresešsezajednosudarima.Tisigrumennapolaprevarenogmesauutrobisvijetakojinjego vaperistaltikaguranaprijed.Znašsamodasivećmrtav,dasisamoopnaodkožeikoseizmeđubezobličnematerijeizvanaigrozničavebe zoblič-nostiusvo jojnutrini.Misliš: jasamsamoljuskakojasprečavastapanjekašeska-šom.

Povremenobipovukaodim izmalecigarekojubiuvijekpripaliouzkavu.Svakihnekoliko minuta prinio bi je ustima, povukao dim, držao ga neko vrijeme ispodnepca i ispuhnuo. Između toga bi go vorio, s vremenom više sebi nego meni -inkarnacijanaliknatrans.Kadbisevratiourealnost,znaojeponekadprekinutisvojsnovitimono logslabašnimosmijehom.Akozapisuješovoštogovorim,postatćetijasno,naceriose.Utomemasivnombezobličnomemorupoželjetćešotvoritisvojeskrovište.

Onajetakodomišljata,zemlja.Ustanjujesvoječesticeprizvatiumasu,uopereisimfonijeodblata,pro padanjaipomicanja,alionanasrćenatebeikadbrišešguzicuiosjećašnjenazrncakakotegrebuuprocjepu.Onatiškripiizmeđuzubadokjedešvlažankruh.Kadsesvetreseigrmiibrzoprijeđešrukompolicumomkakojileži

162

San bogova

stisnutdotebe,nauskomležajuuuskomrovu,kakobiosjetioživot,tekstu runjego -vihneobrijanihobraza-nitadtenjenagladnepuštanamirujerprstisutisuhiodnjezinablata.Uvuklatiseunajsitnijenabore.Garnizoni,regimente,bataljuninjenenajfinijeprašineskrivajutiseispodnoktiju,aigovorimaokuspijeska,jerdokgo-vo riš,onaseodvajaod tvojihusana iprobija seunutra. Jeli smozemlju igo vorilismo zemlju, srali smo zemlju i bili smo zemlja, vreća kostiju i kože napunjenazemljom.Bilojesamopitanjevremenakadćemosepoderatiiiscu riti,azemljićetobitipovo lji.

Akadsetvojdrugnaležajupomakneikoljenomteudariobedrodokmustopalatražemjesto do tvojih na dasci ispod prljave deke natopljene blatomkoju dijelite,može isto tako biti mrtav. Jednako mrtav kao i ko ljeno ili rame, ruka ili noga ubljuzgiiznadnad strešnicekojaštitiulazuskrovišteipokojoj,čuješih,plešugru me-nizemljeiudo vi.Mislišsi:kolikojošdugo,kadćemozaplesatijednakobeživotno,ilitovećjesmo?Akotonazivašstrahotom,ondaneznašštojestrahota.Straho tajezemljasamaposebi,akoćeštako,kojaodstotinumuškaracakojiseizatebevukuizmeđukraterapopu teljcimaiuskimdaskamanaputudoprvihlinija,putemprogutanjih trideset ili četrdeset bezkrika i uzdaha.Onaprilagođava sintaksu svo jegladi.Gdje je potrebno, postaje tekuća kao i voda.Drug dje žilava po put tijesta ili gustekašekojatenikadanećepustiti.Nekisujedečkiuspo ređivalishobotnicom,čudo-vištemsvišeruku,alinisamsigu ran,nisamsiguran-osjećaosampoštovanjepremanjoj,nekioblikstrahopoštovanja,kaoštoantilopamirnopaseblizugru peusnulihla-vo va:naizgledbezbrižna,zapravoodnjuškedorepaosjetljivanainajmanjipokretkojibimogaoodatidajelovotvo ren.Ništajojnemožešpred baciti,gladnaje.

Gledamnjenenoveobronkeibrazde,kadanakonnoćiizlazimoizudubineunjoj.Gledamto pografijukojujeproteklihsatiskovalazasebeikojusljedećenoćiopetsdo sadommožezbaciti.Strništedebala.Tijelokojejetijekomposljednjeolujeizbaci-la iz svojihslojeva ipo lo žilanablaguuzvisinubrežuljkakojidanprije jošnijenipostojao:natrbuhu,rukeispodgrudi,jednanogaispru žena,drugaprivučena,nipočemusenerazlikujeodtebedokpužešizrovainasvečetiriprobijašsekrozblato.Ona,kojanasjesvelanagmizavce,skakačepoblatu,kojanasjebacilanatraguvri-jemeiproglasilasjećanjeprirodeigralištemsvojefantazme,zgrabilanašekostikakobinanjihobjesilasvo jebezličnomesoisnasladompromatralakakonaspo putgru -picerakovašaljekrozmuljplažezaoseke,netomprijepotopa-kamogoddastavišruku,kadnazviždanjetopovskekuglekojasepribližavagurnešglavuunjenumela-su,po drignulatiseugu bicuiisparavalasmradneprobavljenihmrtvacausvojimcri-jevima.Po vijestsezaljuljalainakrivila.Čovjeknijestvorendapuzi,mojamalaga-zelo,znašlisaddovoljnodabitozapisala?

Neposto jido voljnoriječi.Riječi jeupijala jednakoproždrljivokaoi tijela.Nisimo gaoizmislitijezikkojinebipoputolu pinebrodapotonuounjenimnaborima.Sve

163

Erwin Mortier

sunašeriječičarob neformu le.Ostajemodivljacikojinakonnevremenagađajunebostrijelama kako bi kaznili bogo ve za njihov bijes ili plešemo u kru gu kako bismoprizvalikišu.Cerilamiseipo drigivalaulice,znašlisaddovoljno?Dotlesmo,zna-či,došli,po misliosam.Tomeslužesavtajčelik,to poviitenkovi,željezniTyranno -sa urusrex, i bakrene bombe - kako bi se zemlja oslobodila kožne bo lesti života iposljed njegačovjeka.Pomagalojedatijojime,nazvatijehobotnicom,do mišljatomililju bo mornom.Krznoštakorakojisuminoćuprelazilipono gamaikojesamuza-ludtjeraobilojenestvarnomeko-znašlisaddovoljno?Sjećamsejošdasampo-mislio kako su štakori uredne životinje, kako li samo održavaju svoje krzno takočistim?

Zasparnavremenanjegovbiožiljakoživio.Neprodoranbol,rekaoje,višekaotvrdoglavisvrbežkoji seoslobađa,odpazuhaprekoprsa i trbuhadodesnogboka.Prevrćemseupolusnu,ljepljivodznoja.Okrećemsesjed nestranenadrugu,strbu-hanaleđa.Prijeiliposlijezadrijemam,najčešćepredjutro,alizbogbolasanmijelak,bolprovlačiživcekrozsnove.Iuvijekposto jitrenutakukojemsetajbolpovežesdrugim,dugalinijasvrbežakojijeistovremenohladaniužaren.Ondasepo činjemčešatiobjemaru kama.Okrećemsenaleđainogamazbacimpokrivačsasebe.Znojmiseizlijevaizpora.Svrbežsepočinjekoncentriratiučvorištimanaprsima,kaodaseneštoizmeneželiistrgnu ti,kaodajemojakožatekopnailimembrana.Štojačegrebem,tosenemirnijeprevrćem,tosevišerasplamsavasvrbežuožiljku.Iprijeiliposlije osjećam kako koža po pušta pod rukama. Takoreći se rastvaram, s ne-izmjernimosjećajemolakšanjajersvrbežibolodjed nomseutišavaju.Moždajetozbogposteljinekojusamzbacio,moždaplahtazalijepljenazamoja leđa izaziva tuhalucinaciju,alikožaminalikujenaljuskukojapucaiustupamjestoteksturidebeletkanine,koži,mesinganimgumbima,pojasu,kopči-štosejačeprevrćemiligrebem,tovišerazotkrivamsvojustaruuniformu.

Ponekadsepro budimočajan,ubezdanomočaju,kadjeuniformamojaodjećaizrova:kapa,dugački,debelikaputinabojnjačeokostru ka,čuturicaidekaremenompričvršćenazaramena,malalo patazakopanjeskro vištausmrdljivojzemljičijimemirisopetzapahnuo.Dru gihnoćitojemojauniformainženjerije,novanovcatakaoono gadanakadsamjenapokonmogaoobući,kadsamnapokondobiopremještajiosjećam jed nako olakšanje kao i tada, jednaku euforiju jer sam napokon mogaoumaknuti paklu u ro vovima, i blato me, kako vjeru jem, nije dohvatilo - ta lijepatamnauniformascrvenimukrasnimru bomicrnimoznakamanakragninakojimajeMinervin šljem zlatne boje. Ne mogu ti opisati sreću i smireno, ali posvemašnjeolakšanje što se opetmogu naspavati na više-manje solidnom krevetu i štomogujestiredo viteobro ke,daljeodfronte.Jošnisamznaodajezemljastrpljiva,daćeče-katisvedokopetnebu demublizini.Bizarnoještonašisnovičinesnama,štomiči-nimousvojimsnovima,razmišljaoje.

164

San bogova

Njegovavojničkaodorazauvijekjeostalaunjemu,nikadajenijedokrajauspioizno-jiti.Većponjegovuko rakumoglasamzaključitikojiodtadvalikaizsnovatinjaunjego vutijelu.Akojebiouprpošnomraspoloženju, iznjegabiopetprosijavaolikoficirakandidatapriinženjerijitegajeprožimaloolakšanještomoževoditiviše-ma-njenormalanživot,u roduvojskegdjesuuzderedovitopopuštale,ačovjek jebiovišeodgru dediscipliniranogmesa,višeodhranezablato,kojebiganakrajuipakdohvatilo.Mogla sam to čuti po njegovu živahnom zviždanju kada bimi došao uposjet,njegovujed nostavnuradostzatoštosusvijetisudbinauvelikodušnomraspo -lo ženju.Nakonratanjegovježivotbionaliknadugepraznike.Srećom,nijebiotakoglup damisli da čovjek treba za sobomostaviti urez u kamenu ili inicijale u koridrvetazakratkovrijemekojeseovdjemoramu čiti.Nekaoja,kojasamseponekadznala ljutitinanjegazatoštosamzapravobila ljubomorna.Nanjegovulepršavost,površnost,njegovuželjuzamladim,krepkimtijelima,zapodatnimljudskimpovrši-nama-nojelidoistabiotolikopovršanilakomislen?

Bilojedanakadajedrugilik,tamnastrana,vojnikublatnjavojuniformiinfanteri-je,preuzimaovlastnadnjim,pogotovokadabigamučioožiljak.Tadabihodaomalopogrb ljeno i ko ristio se štapom za šetnju do ista da bi se pri svakom ko rakumu -kotrpnooslonioonjega,nesamozaukras.Ostavljaobitadadojamizmučenostiiči-nilosedasegotovocijelomtežinomnaslanjanatajštap:prignut,podignutihrame-na,obješeneglave-očisumusečinilevećimanegoinače.

Nijetobiloto likogrčevitodržanjekolikorefleks,kaodasecijelimsvojimtijelomhtiosavitiokotogtragadivljegmesakakobigazaštitioodneočekivanihdodira,ko-likogodda jebiloneosjetljivo izuzevši te fantomskebo love.Ali i zadobrihdanamoglo jedoćido trenutaka,nekontroliranihmomenata, iakosumožda trajali samodjelićsekunde,kadsečinilodanjegovezjeniceneisijavajusvjetlo,anitamu,prijebisereklointenzivnuprazninu,kaodasvijetinjegovidojmovinisuzateklinikakavživotizaplavihvratanjegovihšarenica,nisumogliprizvatinikakvuiskruniimpuls.

Prepoznajemtoovdjenaprvomportretunakojemseopetpojavljujemosvi:on,otac,majkaija.Dugojestajaonajednomodstolićausobizaprimanje,moždadaonimakojisunamdolazilibudejasnodasmosvepreživjeliuglavnomneozlijeđeni.Majkanosijednuodonihnezgrapnihhaljinaodtamnogbombazenakakvejepreferi-ralanakon rata.Tuveć izgledamno gopopunjenije i jačenegoumomdjetinjstvu,pretvarala seupravumatro nu.Gripauposljed njoj ratnojgodini raspirila jeunjojglad, koju više nikad nije uspjela utažiti. Oko usana vidi se gotovo neprestanaogorčenost,usnicesustisnu teutankucrtuotrežnjenja.

Posvemašnjarezigniranostširiseiznjezinatijelacijelomslikom,pomalosmonalik

165

Erwin Mortier

naprepariraneživotinjeizastakla.Nesamomojbrat,kojijesvojepaperjastebrčićepo čeokultiviratiupravebrkove,bijelamaglenaprugauvijaseizmeđuusanainosni-ca.Zbogglatkopočešljaneplavekoseitihbrkovaunastajanjukontrastskožom,bli-jedomimekom,jošuvijekkožomjanjeta,samosejošpo većao.Samonjegoveoči,čeličnoplaveoči,izgledajustaro.Starijeodočijuocaimajke,starijeodmojih,kojesasjajemtrijumfa,ilipotresenosti,zab ljesnuizmeđupramenovamojekoseodrezanedobrade.

Naknad nogledana,mojaeuforijabliskajepreneraženosti.Mismoutjelovljenefa-tamorgane,prožeti lakomislenomvjeromdasesvijetvišenikadnećezatresti iz te-melja,aonjezapravosamolizaoraneijačaozasljedećurundu.Izgledampoputdro-lje.Ugo dinamanakontogahaljinesusenamajčinoolakšanjeopetproduljile.Euro -pajespustilarubhaljina,moždaunadidaćeseokrenutiploča,alispotaknulaseopo rub.

Natojfotografijiizgledakaodaontosvevećpredviđa,napuštajućisvakineispu-njenisan,svakunadu-stomprazninomupogleduizkojebiseuvi jekspustiousvi-jetsvakod nevice,uglavnomzadovoljanživotomkakavjebio,kolikojetrajao.

Nakonnjegovesmrtidostavljenamijeku tijasnjegovimosobnimstvarima.Jedvadajebiloičegaiztihgo dinaizmeđu.Ručnisat.Narukvica.Okovratajenosiosrebrnilančić na kojem je visio prsten, s unutrašnje strane ugravirano ime:A.Duval.Neisklju čujemdajeneg djenetkono sioprstensimenommogabratanaprstuilinaprsi-ma,tkoćetoznati?

Njegovemaramice - zašto ihupansionunisudali kramaru zajedno sodjećom?Zaštobimaramicebileintimnijeodčarapailikravateiligaćica?Tanaksnoprazgled-nica po vezanih gumicom adresiranih na njega. Pogledi na Trier, Chicago, Berlin.Jednaodnjihpo godilamezato što jepo rukanapozadini išladaljeodočekivanihbeznačajnostiovremenuitoplihpozdrava.“Thankyoufortakingusonboardyoursilver linedcloud.Eagerlyawaitinga secondpassage.Love,Paul.”Žig izManc-hestera,bezprezimena.

Novčanik: putovnica, novčanice. Na komadiću zgužvanog papira koji je vjero -jatno i samodavno zaboravio: telefonski broj bez imena, negdje u provinciji.Kadnazovem, javi se neka djevojčica: “Ov dje Veronique.. .” U pozadini ženski glas,upitnainto nacija:“Tkoje?”

“Neznam...”ču jemdijetekakošapće.“ZvučikaoFrancuskinja.”Dvijesekundetišine,aondaženskiglas,neočekivanootresitiblizu:“Da?”-poklopilasam.

Rachidikažem:uzmiklju čeve.Povedisasobomoca,braću,sestreimajku.Unajmikombiiuzmiizkućesveštosedaponijeti.Dajdru gimaonoštonemožešupotrije-

166

San bogova

bitiilipro daj.Podijelinovacsasvojimailigadajsiro mašnima,menijesvejedno,alimidonesisvakikomadićpapiraisvakufotografijukojepronađeš.

Tjedandanaposlijenakrevetmistavljamapupunupraznogpapirazapisma,jošmirišepo ladiciukojoj jeodumirao,posljednji računzaplin ivodu, snoppraznihomotnicabezpošiljateljaipečatainekolikoalbumaukojimasujednakefotografijekao iumo jima:vjenčanja, izleti,putovanja,bebe i jubileji -nigdjeni tragaživotakojisesigurnoodvijaoizakulisanašega,životkojijebionjegov,prekokojegsumojiživotnašeobiteljidrapiraliveoob mane...Nitračkaljubavima,vezicama,lju bavni-cima, nečemu što bi upućivalo na ono što je njemu bila esencija, ako u čovjekupostojineštokaoesencijaiakoćemojeikadauhvatiti.

Mogu ćejedamenetkopretekao.Nebimeiznenadilodajebrižnoinsceniraobrisa-nje vlastitih tragova. Tko zna, možda je sam prije preseljenja u pansion izbrisaopamćenje svoje kuće ili neko me od povjerenja dao zadatak da to obavi za njega.Ostalesusamodvijefo tografije,nemnogovećeodposjetnice,kojesamizvadilaiznovčanika,gdjesu,su dećipopregibimaiiskrzanimrubovima,boravilevećgodina-ma.Ninajed nojsenevidion,osimakojedanodšljemovakojisevideupo zadinitogneformalnogagrupnogportretanijenjegov.Ilijetufotografijusnimiosam?Jelijedanodmuškaracaonajnako jegajemisliokadabiponekadpripovijedaokolikojeunatočsvemumoglobitiugod nourupiuzemljidokvanibjesnipakao?“Čaksmoselju bili,uobraz”,rekaoje,“kadabiseopasnoststišala,amiopetostaliživi,iutomenijebiloničegdvoznačnog.Stvo rilismobogabratstvaimaluliturgijunježnostikakobismoipakimalineštoštonasmožepodićiizblataileševa,ništavišeodtoga.Ne-mojsizamišljatirazvratnescene,mojamalagazelo,nismosehtjeliposvepoživinči-ti.”

Aipaksepitamzbogčegaseonsamnevidinatimfotografijama.Naobjesejed-noliceizdvajaizravno dušnostiostalih,inemoguseosloboditiosjećajadajesamozbogtedvojiceneznanacafo tografijeuvijekdržaokrajsebe.Neznamjeliihčestogledao,moždajebilodovoljnoznatidasuunovčaniku.Takođerneznamjesulipre-živjeli ili ne.Mogu će je da su po ginuli, da je on od svihmuškaraca koje je vidiokakoumiruodabraotudvo jicukakobisvojužalostimelankolijuvezaouznjih.Sje-ćamseda je rekaokako jebilonemoguće svakiput iznovapokazati tugukadabinetkopoznatbioraznesenukomadićeilipodlegaoozljedama.

Je li jedanodnjihA.Duvalčiji jeprstenuvijeknosionaprsima?To lijepomladolicenajed nojfotografijimožda,izmeđudesetakamuškaracakojinazalaskusuncailiuranojutrosto jeispredulazaupodzemnoskrovište.Drugislijeva.Prekriženihruku.Utrenutkukadjefotografijasnimljena,bilo jemaglovito, takodaneznamje li to

167

Erwin Mortier

do istafinanarukvica,tanitsvjetlaokozapešćanjego vedesnerukekojastisnutapo -čiva u pregibu lijeve. Iznad toga lice: nijemrzovoljno, ali ni susretljivo, prije bihreklazaintrigirano,najinteligentnijenatojfotografiji,najživlje.

Tridru galikaneraspoznatljivanestajuugustojmaglikojakaodasipiizmeđusta-balaprekogornjeg ruba rova -mliječnobijelamaglakojameuvijek ispunjavabla-gomstravomzatoštomepodsjećanabojniotrov,štoje,naravno,besmisleno.Ondabino silimaskeinitkonebibiotolikoglupdazagrupniportretležernopoziradokihnapadajubojnimotrovom.Tajmladićktomuunepoznatogfotografagledapreodluč-no,umogbratailineko gadrugog,gledamemnogomanjenesputanooddrugoglica,na dru goj fo tografiji - za koju je jasno da je snimljena u zoru. Lijevo dolje kutpoljskekuhinje,pretpostavljam:stolilipo licaodgranapovezanihužetom,natomelimenezdjele,čutu ricaskljunom,komadkru ha.Najednuoduspravnihgrananetkoje objesio zaimaču, koja napola zaklanja bradu tog lica: licemladića. Baš kao niostalinijevještupoziranjufo tografu.Moždaseoskisin,unjegovujesmiješkupri-zemna trezvenost. Dru gi muškarci, ukupno njih petorica, gledaju kao da vrebajuobjektiv.Cigaretesumaknuliizustaidržeihizmeđupalcaikažiprsta.

Samotajjedanmo mak,krajnjelijevo,gledaodvažno,napolaskrivenizatepo liceili stola. Ne izgleda kao tip ko jega bimoj brat doveo na obiteljska okupljanja ilizatvorene zabavekodnas.Više je iz kategorije fakina; dečki koji nisuneprekidnoobavijenioblakomjezika,zarazlikuodelokventnihmladićaskojimasepojavljivaou javnosti ikodkojih je svako iskustvoprvomoraloproćikroz riječi - štomi je imužpo nekadpred bacivao,nedabimepovrijedio,negodabimenatjeraonašutnju,damezapečatisvojimtijelom.

Svi smobili nepovjerljivi prema riječima.Kombinacija nepovjerenja i osupnutostinakonsvihgo dinadvoznačnihproglasa,lažljivihnovina,napuhanepropagandeine-mo gućnosti da iskustvo onih koji su se vratili s fronte ugu ramo u odgovarajućuformu,vokabu larkojionoštosupro živjelinećerazrezati,umanjiti,lažirati.

Sjećam se poslijepodneva kada sam ga posjećivala sa svojom kćeri, njegovimkumčetom,uvilina rubugrada.Poslijepodnevakoja smoprovodilinabalko nunaprvomkatu,spogledomnavelikivrtizakuće,mojakćikojanamseigradonogu,po nekadnismoniriječiprozborili-osimdječjegjezikakojimsmosenjojobraćali,imenaodmiljaitepanja.Sada,tolikogo dinaposlije,imamosjećajdasmoutomdje-tetuhtjelipo to pitijezik,kaouizvoruvječnemladosti.Pitamsejesulisvazlakojasmosinatovarilinavratikadabilavišeodsemantičkogpitanjakojeseotelokontro -li.

S takvim spekulacijama još sam se uvijek mogla obru šiti na njega jednakostrastveno,anjega je tozabavljalokao iumladosti,doksmošetaligradom.Samo

168

San bogova

štobičestoizostaleiro ničneupadicekojimameupozoravaonakontradikcije.Unje-go vimseriječimamoglačutinerazgo vijetnaogorčenostkadbimiupaouriječire-kao: “Ti si pravi salonski vojnik,mojamala gazelo. Jed nom si vidjela bo jišta, zasunčanavremena,uoptimalnimuvjetima,kaoturist.Nevišeodtoga.”Upravilubiseograničionairo ničnosmiju ljenjedoknamjetočioledeničaj.

Upozadini,sdru gestranevisokeživiceodtisestragauvrtu,uljetnimposlijepod ne-vimauglavnom jeodzvanjalo smirenoodbijanje teniske loptice, škripapotplatapocrvenompijesku,povicitrijumfailipo razaizustamladićakojićeseprijeiliposlijenasmijaniiis crpljenizavalitiufo teljeodratana,po rednasnabalkonu,prebacuju ćinogeprekokoljenadru gih,gurkajućise-djeca.

Njihovasamimenavećodavnazaboravila,akosamihikadaipamtila.Činilisumiseposvezamjenjivima.Nakonmu ževesmrtinisammoglagledatinjihovflert,adamiseželudacneokrene.Samapomisaodabimojbratmo gaoprinijetiusnenjiho-vimtijelima,dabinjiho vepo ljupcemogaoukrastiupro lazukaoštonehajnootrgnebobugrožđaizzdjelesvoćemukući-dokumo jimkostimaklju čagubitak,ledeninožurezu jerunežalostiumojupotrbušnicu,amojasvevećakćipo kazu jetakomalosličnostisocemdajezbogtogacijeliživotmo ralaispaštati.

Svremenomsampostalapopustljivijom.Mislimdajeontražiotumladostitati-jelazatoštogajenjihovvokabularmo gaoutješiti,bilisuistovremenoboljiprijevodnjego vih tišina - a čak i ako je pokre tan tomkrajnjedječjomželjom,ne tolikodadrugo gaposjedujekolikodabudetajdrugi,štoonda?Moždajeusvakomodtihtije-lasavladavaojezikkojijanikadanisamusvojila,moždajesvakiputtražionaramaksinonima,metaforuodkrviimesauko jojje,kolikogodkratko ročno,osjećaodasenjego voposto janjepretačeuriječi,danekažemutjelovljuje.

Htjelabihdajošživi,damogusjeditinanjegovubalkonu,okru ženatimmladićimakaozaigranimmačkamana jastucimasofe.Ondabihpromatralakakomesluša,sazadovoljnom dosadom, možda s iskricama poruge u očima. Promatrat ću brko ve,ostajulimukutoviusananepokretni,mičulisebrkovizajednosnaškubljenimusna-maslijevanadesnougrimasikojaizražavaskepsu.Pitamsenijelionsvakiputtra-žio taj trenutakstraha,po norstraha,uzbuđenja ili ledenegroznicekoji seotvarauprvom zagrljaju s neznancem - drugačijost u bliskosti tijela čijim svim vlaknimaupravljaposvedrugiduh,ukojemuprebivajudrugeprošlosti,drugisnovi.Po kuša-vamzamislitiokretanjeiprepletanjetijelanjegovihfakinaokonjegova,moždanabi-to tijelo tog seljačkog sina s fotografije.Stiskanje tih ruku,ustakojaprvopružajuotpor,otvarajuse:tkodaje,tkouzima,tkopijeiskogasepije-isasvakimmilo va-njem,ugrizom,uzdahom,krikomčuđenjeodkojegbridenjegoviudovi.Zanos,glad,

169

Erwin Mortier

žeđ,kojisumoždapro žimalitolikezagrljajesvihtihgodina,sobjestraneborbenihlinija. Sva ta isprepletanja, zabranjena ili slo bodna, bludna ili ne, plaćena ilibesplatna,nijevažno.Nevidljivobojnopolje,hoćureći,ukojemseodvijaobrnutirat-miješanje,konsekracija:ovojemojetijelo,uzmiteijedite.

Vidimgakakose smijulji,ogriješila samseomajčinuzabranuda semrtvimado -pustigo vo riti.Onuzdiše:“Uvijeksiradosvo jebrigeturalautuđuodjeću,mojamalagazelo.Zatebejesvijetostaoprazanlistpokojemdomilevo ljemožeščrčkati.Alikadsedignevjetarpo vijesti,čovjeksemožešćuću ritiunadidaćeostatipošteđenilimožda da će izvući ko rist iz slučaja. Može pokušati odo lijevati oluji ili potražitiskrovište.Nitkoneznatkoćenakrajuostatiuspravan,atkozavršitipodkotačimaMoloha, čakni dobriBog.Mi smomiševi koji vrte kolo sudbine, tempomo žemopod nijetiiline.Nijedanso netnijenikadapromijeniokurspovijesti.Svijetjesvijet.”

Djetinjisubiliizletinakojesmoišlinakonrata,on,jaimojmužisvikojisunamsejed nom go dišnje htjeli pridru žiti na povratku u ujakovu kuću, odredište naših na-izgledbezbrižnihputo vanja.Nismosežurili,odabralibismodu ljiputiusputišlinapiknik.Kadasmogledalibrežuljkesjedećinadeki,nanjojpribor,finitanjuri,po su-dazaledipunjenolisnatopecivo,košaranatravi,sebesmosmatralipustolovima,alipu calismoodmladosti,kojanijemoglabitimnogovišeodanakro nizma.Sličilismomedicinskomtimukojisezabavljanaslobodnidan.Nosilismomrtvačkeko šuljeililiječničkekute,odjećunako jojseinajmanjanečistoćaodmahvidi.Kaodasmohtje-lipo kazatiaurubesprijekornostisvo jihkupaonica,kojesutihgo dinasvemanjebileraskošnedepandansespavaćihsobaskoitalnimkonotacijama,asvevišebijelookre-čenekućnekapelicenamijenjeneritualimačišćenja,pomazanjasapunomilo sionom,ko jimasmosepredali sgorljivošćupredvodnikastrahaodzarazekojise ribajudokrvi.

Tko bi nas vidio kako se vozimo selima oko granice i prema unutrašnjosti,smatraobinaslju dimaizagradakojiseloinje govcentripetalni,cikličkikarakterdo-življavaju uglavnom kao rustičnu scenografiju na kojoj se naša umišljenost lijepoisticala.Nitkonijemogaoznatidasvatapretjeranabezbrižnostinamasamimamorasakritimrtvutišinunašegodredišta.

Svakegodineautobisenaposljetkuzaustavioispredpoznatihvrataobo jenihbli-jedozeleno, kod visokog zida na kojem bi mali lučni prozori tik ispod crepovaskeptično buljili u vanjski svijet, kao što seljaci napola stisnu oči kada ne vjeru juposvetvojimpričama.Vratabiseotvorila.Izanjihbinasočekivalimojujakinjego-vi,opetgodinudanastariji,pogrbljenijiilisvišesjedina,ilijošviši,sjošvišedjecena ruci, više nego dovoljno da nam prirede poznatu sicilijansku dobrodošlicu.

170

San bogova

Zagrljajiiglasnipozdravi.Tapšanjeporamenuizadirkivanja.Mogbrata,mene i svekojibinamsepridružilipovelibizastol ispodsrebrnih

čempresailiuvelikublago vaonicu.Slu žavkaćeostavljatidojamkaodanekoračaizpo moćnekuhinje,negostupano sećizdjelujuhekaodaježrtvenojanje.Uztanju reizko jihsepušijuhaispitivatćenasono vostimasasjevera,kakosuotacimajkaištose sve u protekloj godini do godilo u zavo jima i na sporednim putovima širo korasprostranjene mreže naše obitelji koja je imala vlastite zemljo vide, žilavije odslužbenih.Zvalibinaslastavicamajerbismosekaoilastavicepojavljivalitekposli-je zime, gradski ljudi koji izbjegavajumračnemjesece na selu. Jeseni i zimekojesmomajkaijatuproveleočitonisusmjelevažitikaosuprotando kaz.Ostalismosje-vernjaci.

Nismo jeli juhu, nego olakšanje. Na vitrini za pribor čekale su torte ukrašeneogrlicamaodšlagaišećernomglazurom.Kadabismoihnačeli,svibismoznalidaćemojbrat injegoviprijatelji,ačesto imojmuž,ustatiodstola.Sasvakimslijedomjelanalicimaćeimsenestrpljivostodražavatisvejasnije, takodajeujaknakrajudaodasenjimadesertservirausobizapušenje,kamobisepovuklinakonjela.

“Akosegospodaželeposvetitidoistavažnimstvarima”,rekaoje,“moguseslo-bod noposlužitimojimcigarama.Imaiporta.Ijačihstvari.”Nebismoihviševidjelisvedopolaskanaspavanje.Ostalibidodubokounoćutojsobi,po nekadsvedosvi-tanja.Kadabihimdošlapoželjetilakunoć,opreznootvo rivšivratasobetamantoli-kodamoguućiunju,rijetkobisečulovišeodpucketanjavatreukaminukojusunalo žilidaotjerajusvježinunoći.

Netko od njih sjedio bi u fotelji, s laktovima na koljenima, sklopljenih ruku,prignut prema mome bratu, mome mužu ili prijatelju na stolcu nasuprot njemu.Izmeđunjih tišinakojanastajekadadvoje ljudiprekinepovjerljivrazgo vorkakounjeganebiuvuklinekogneupućenoga.Gledalibiuvrhovecipelanatepihu,čekali.Dru gibistajaoporedprozo ra,sčašomportauruci,gledajućivan,iakosenijevidje-lomnogovišeodnjegovaodrazanapozadininoćnogcrnila,izobličenogispupčenji-mauprozorskomstakluiigromvatreukaminu.Najčešćebihsvogmužabrzopo lju-bila, poželjelabihbratu i ostalima lakunoć i zatvorilavrata za sobom.Kaoda suzbogmojenazočnostipostalisvjesniintimnostikojaihjevišedržalaušacinegoštoihjemeđusobnopovezivala.

Moglabihsadstupitiutajprizor,kakosetijekomgodinadestiliraoizsvihmojihsjećanja.Dimcigarakojiublijedoplavimvelo vimavisiiznadnjihovihglavaikadaotvo rimvrata,kaodanevoljkouvrtlozimaustuknepredhladnimzrakomkojidone-semsasobom.Tišinamuškaracausobi.Čašaportailikonjakauruci.Rukakojapo-čivanapoliciiznadkamina.Okruglistoliuljnalampanastolnjakuodkašmira,starišalukojemjenetkonačiniovrlosimetričnenabore.Posuđeu trbu šastomostaklje-

171

Erwin Mortier

nomormaru.Šaliceivrčevisaženstvenimručkama,kojesugotovosličileslabašnimzapešćima, davali su šutljivomzajed ništvumuškaraca u sobi nešto koketno, da nekažemgo to voseksualninaboj-aličuvamsetogadatakveslikeizvu čemizživogpi-jeskaduhaizaodjenemihjezikom,mesom.Vidimnjihovepo jave;svogamuža,svogbrata,njegoveprijateljekojibiimseponekadpridru žili,zaustavljeniumliječnobije-lefigu reodpu hanogstakla,nenestalne,aliničvrste.Osjećamsepoputlovcanabla-gokojinakontisu ćagodinaprviputzaviriugrobnicuiunjojnaiđenaalabastreniosmijehkonkubine.Kadasammužaupitalaočemusutadzapravorazgovarali,od-go vorio je: “Zapravo,nio čemu.Netkobi spo menuoneko ime, adru gibikimali.Uglavnomsmošutjeli.”

Mojbibratčestorekaodaseniunjegovimsnovimago tovonijego vorilo.Smatram,go voriobi,daduhumanjkariječi-uvijeksanjamoonoštomo žemoizrećiriječima.Budimo se od straha pred onim što nema riječi. Tijelo nas na vrijeme povu če napovršinusvijestiitadakažemodasmoimalinoćnumoru.

Takođernikadanesanjamomrtvima,rekaoje.Aniostrahotama.Sanjamtišinu.Tišinu rova.Stru ganjeopreme svojih ljudi o zidove lijevo i desnodokme slijede,Bogznakamo,krozpotpunutamu.Samozvukstru ganjanjihoveopremeozidove,njihov dah, njihovi koraci daju teksturu tami - a onda blještavo svjetlo svjetlećegmetkakojiosvjetljavabesko načanrov,vijugavihodniksazidovimaodvrećapijeskaidasaka-iondaopetpostojananoćkojanasguta.Tajputumojimsnovimauvijektrajesatimaisatima.Napo konsvane jutro,a jamirišemšumskotlo,bo rove iglice.Grane prigušuju ju tarnje svjetlo, a tišina poprimanešto ugod no, uzdah koji se širiiznadnassvakiputkadsevjetarpoigraiglicama.

Rovsegrana.Vrećespijeskomzamjenjujuzidoviodispletenihgrana,gustopleti-vokojesežesveviše.Svečešćeprolazimopokrajotvo rauzidu.Lijevoidesnoširisejošvišeprolaza.Zido visusadto likovisokidasečinidalu tamopodzemnimKno-sosom,potopljenomVenecijomskanalimapunimblata-alikakogoddatisnovipo-činjali,ikakogoddaseodvijali,uvijekzavršavajunaistomodredištu.Rovseuspi-njeoštrimzavojimauzobronak.Tamogdjesezidsnižavavidiseprostranadolinauko joj se, krošnjama i stablima uglavnom skriven pogledu, nalazi gradić. Vidimdimnjake iz kojih izlazi dim. Zvuk crkvenih zvona i konjskih kopita od zvanjakristalno jasnonasmrzavicivedrogzimskog jutrakojemisečinineobičnopozna-tim.Usnuznamdasepribližavaodredištejerčestosanjamtajsan.

Znamdaćeseizarovovskogzidaodispletenihgranapojavitijošjedanodzaleđe-nihstalaktitakojićesesvevišezgušnjavatiuledenezidove.Puteljakizmeđuzido vakrivu dadaljeuzbrdoipretvaraseustu bišteodleda.Čujemteškekorakemuškaracaizasvo jihleđa.Jekanjihovausponapostubamavučezamnomdugutrakuodzvuko-

172

San bogova

va-aondameuvijekspopadnetuga,neizrecivožaljenje,neizrecivatuga,neizrecivarezigniranostizazvanazvu kovimagradadoljeudolini,dimomgorućegdrvaiuglje-nakojiseuzdižeizdimnjaka,imirolju bivostkojuzvukoviimirisidonose-tajvalžaljenjaičežnjekojimiprolazitijelom,odaklesamodolazi,mojamalagazelo?

Stubeseproširu ju, ledenizidovisad izgledajugotovopolirani,mramorni.Osje-ćamustru čavanjesvojihlju dikojemedoslovcegurauleđa,sramštonosimosmradblata.Stu beizlazenaširo kunatkrivenuterasukojanajednojstranigledanakrajo lik,a na drugoj se stapa s uzvisinombrijega. Ispredbalustradeodbijelih stupova ele-gantnoodjeveneženenaležaljkamazaplažuopuštenopuše,piju,brbljajuismijuse.Pogledavajupremagospodikojaugrupicamaodčetvorice,petoricestojeporedba-lustrade i razgovaraju, istežuvratovekakobinaglasile svoju ljupkost. Izmeđunjihšetkaju se ko no bari s plad njevima. Služavke odnose prazne čaše ili dijele novine.Čuje se glazba, svirka maloga gudačkog orkestra, smijeh - vidim ruku jednogmuškarcakakopočivananekomgolomramenu,njegovafigurakojasesagibakakobipo lju bilanečijivrat.Nitkonasnevidi.Nitkonasneprimjećuje.Nitkonanasneobraćapo zornost.

Izdolinedolazevalovitutnjave,prigušeniidaleki-njihovajekameđuokupljeni-maizazivauzbuđenjekaokodpublikekojapratinekonatjecanje.Gospo daistovre-menopodignupogled,prekinusvojerazgovore,pogledajuudaljinunehajnoprinose-ćičašuustima.Damese tromouspravljajunasvo jimležaljkama,golihrukunasla-njajusenabalustraduipogledajuudaljinu-alionoštovidenezaokupljaihpreviše.Terasomvladatro most,prekrivenajeletargijom.Istovremenoosjećamzavistsvojihljudiizasebe,aumenirastebijes.Tkopijenašukrv?Tkojedenašemeso?Tkonaspo putoglodanihpilećihkostijubacaprekoograde?Iopettatuga,taizjedajućažalostjantarneboje - zaštogodinedo nose tolikožalosti,mojamalagazelo?Kojekreditemoramootplaćivati,čijedugovemoramopodmiriti?Tko ježivio iznadsvo jihmo -gućnosti,tkojezaložionašeživote?Najčešćesepro budimusuzama.

Šuti iprinosicigaruustima,bespo moćnoslegneramenimaislabašnosenasmiješi.Cijeli ježivotostaoado lescent,momčićkojimesgodinamautimnekontroliranimtrenucimasveizgub ljenijeznaogledatiiztogstarogtijelaukojemsečiniozatvore-nimpoputputnikauvlakukojisenavlastitiužaspro vezepokrajočekivanestanice.Njego vecigare,njegovštap,njegovabesprijekornaodjeća -caklinanjegovaprofi-njenog, frivolnogočaja.Prinosicigaruustimaidokpovlačiposljednjidim,njegovfiniplavibrkzaokružiseokoopuška-ustamojemajke,njenaustadječaka-prosti-tutke koja mi se smiješe u kupeu vlaka za De Panne, kamo ga idemo posjetiti ubolnici. Između njenih obrva konstantna bora prijezira zbog moje eskapade odprethodno galjetamaloseublažila.Kadapodignempogled,onapogledaustranu,nanjenimusnamahlapiosmijehkojimmesigurnokriomicepro matraladoksamčitala.

173

Erwin Mortier

Gledavannjišu ćisesposkakivanjemkotačautračnicama.Pomirenostjeonoštovi-dimdoknjenpogledlutapoljima,selimascrvotočnimkrovovima,zidovimaigrob -ljimanakojimakriževibu jajukaoko rov.Nemavišegrobljakojenijeizašloizsvojihgabarita.

Poslijepodnesevećbližikraju.Bilojeto likokašnjenjatogadana.Vječitomolja-kanjevlakovakoje smomoralipropustiti.Bezbrojnekontrolekarata,potvrda,pro -pusnicakojejevadilaizsvojeveliketorbeodgru bogmaterijala,svakiputuzbo ja-zandaćečuti:dokumentinisuuredu,nekižignedostaje,nedostajenečijipotpis.Vi-dimnaskakosjedimonasveslabijemsvjetlutogrujanskogdana,čekamodaseva-gonopetpokrene,doksenerazmaknunevidljivielastičnizidovikojimajeratpodi-jeliozemljunaodjeljke,takodamožemonastaviti.Vidimnaskakosjedimoučvrstojodjećiodkrutogmaterijala,skrojenojodtkaninakojesmouposljednjičasnabavilekadjepostalojasno,trigodineprije,dasenećemoodmahmoćivratiti,iosjećamistožaljenje,istosuosjećanje.

Pogledame i u njezinu smiješkuprepoznajemžaljenje, koje je sadmoje.Ondadu bokoudahne,otpuhnežaljenjeigajinadu.Nakongotovotrigodinevidjetćesina.

174

San bogova

MJESECIMAJEŠUTJELAOmojojavantu ri.Kadabiserazljutila,činilosedasujojri ječinedostatnekaosredstvoizražavanjaljutnje-presiro ve,pregrubeiliupravopreartiku-lirane.Rastvaralabise takorećipremaunutra,a iznjenenutrinetajbinijemijeziknabujao,svebiriječiokonjeprisvajaosvojimmagnetizmom.Ondabisveisijavaloprijeziriprijekor.

Kodkućebiuvijekračunalastimdaćeotacnjenevoltažepretvoritiuljudskeri-ječi,najčešćezado ručkom.Sjediobistiješnjenizmeđunasdvijezastolomiobraćaomise,naizmjenceblagoiopominjući,prikla njajućisečasmojoj,časnjenojstrani;jad naiglakojapremanašojizmjeničnojstrujiskačeamo-tamo.Mojbisebrattadaštobrže izgubio iz vida, po niobi tanjur sa sobom i dok seuspinjao stubama, čulibismogakakouzdiše:“Olalà…Olalà-lalà!”

Svedoknjeneobrvenisudalenaslutitinovoledenodoba,otacjenastojaodamiseobraćapomirljivo,auobratnomslučaju,kadabinjenašutnjapucketalaodhlad-no će, on bi je tijekom cijele svoje propovijedi gledao krajičkom oka da vidi je lispustila pogled na novine pokraj tanjura. Njena sve veća nezainteresiranostuglavnombinajavljivalaotapanje.

Bez njega nije imala svoj instrumentarij. Ujak je dokazao da ne može biti ufunkcijinjegovazamjenika,ajasamjetakođerizdala.Nijehodalaposveuravnote-ženo sad kad se stvari nisu kretale prema njenoj termodinami ci. Kako bi ostalauspravna,kakobisamusebekaznila,tražilabidaslužavkapritežekorzetsvedoksenepretvoriuženskuutvrdu,oklopkojidiše.

Vidimjekakoprepravljaodjećuziminakonmojeeskapade,kadameizdanaudandržalausvojojblizini.Najvišenasatvremenaubiblioteciilikadabihsebrinulazako koši,pustilabimeizvansvogpoljadjelovanja.Vladalajevelikahladnoća,danisusevukliispodkositrenogneba.Nijesečuloništaosimpotmuletutnjaveoružja,bli zuidaleko,većpremasmjerupu hanjavjetra,iiritantnogparanjakadabinasvjetlusvi-jeće koju smomorale dijeliti stare košulje ili hlače razderala po šavu. Tkaninu bičvrstodržalaobjemarukama,stisnulabizubeirazderalašav,kojibiprvootparala,jed nimpo tezom.Ostatkećepokrpati iliprekrojiti.Sve,govorilabi,prije iliposlije

175

Erwin Mortier

možeposlužiti.Neznamjelisamaosjećalaprijetnjuutimriječima.Ispod stola u ku hinji, pokraj štednjaka, u ko modi u njenoj sobi, ladice su bile

pretrpaneonimštojesmatraladabijošmoglobitiodkoristi:čepoviboca,ko madipapirazapečenjeiliželjeznežice-njeniamu leti.Bezmogocasvejesvojeskrivenemržnjeistotakopomnoču valausvombastionuodrib ljekosti,štojojjedavalooblikkotlazadestiliranje,ukojemsusenjenefrustracijetolikozgušnjavaleipročišćavaledasuriječikojemijeneočekivanoupućivalavišedjelovalekaoizljevmržnjenegopitanjeilizapovijed.

Uspravlja ramena.Ov dje,uvječnostiodpapira, rukamadržiobjepolovice leđanekogastarogakapu taipo teže,alimaterijalnepopušta.

Nanjezinulicučitamljutnju,kojaseneodnosisamonakru tostmaterijala.Uzra -kuvisiželjadaneštokaže,tišinatonajavljuje.

“Škare,Hélène”,obrecnesenamene.

Njenadivotakojajebiladivo tatogljeta,ljeta1914.,kojeseumomsjećanjuskupljaupodnepreplavljenosuncemnadannašegdolaska.

Pod krošnjama srebrnih čempresa služavke prekrivaju duge stolove. Zveckanjepo su đa na plad njevima kao da je dolazilo od samog svjetla. Ona u svojoj bijelojljetnojhaljini;taintenzivna,zasljepljujućabjelinapro žetadaškomplaveudugojtra-vi lipnja - a iznadvrtne foteljeukojoju sjeni čitamojbrat,naravnoda jeodmahzaspao,bijes,gotovosamo ubilačkastrastsunčevasvjetlakojeseobrušavanakrošnjeirasprskavaulišču;fontanakrho tina,svjetlosnihbisera,kaplji,iskri.Osjećamkakobujakadagoreuujakovojbibliotecipo dignempogledsknjigepoloženenastolzačitanjeizapiljimsekrozotvoreniprozor.

Čujemkakovjetardodirujezavjese, težakekojivanikodpumpeperurukepri jeskorašnjeg ručka, otpuhivanje kada lice zapljusnu vo dom i smijuljenje ku hinjskihpo moćnica dolje, prekinuto dubokim gunđavim glasom služavke Madeleine, kojameđusvojimpilićimadržistrogired,amenesasvo jimdu bokimočnimdupljamaiteškimobrvamapod sjećanapretpovijesneskulptu resUskrsnogotoka.Atu je i tosvjetlo,krestesvjetlakadavjetar rujepokrošnjamaispredpro zora;zapljuskivanje,plima.Osjećamkakosvjetloprolazimojomdijafragmom,podižemeispuštadoksestišavaizapljusku jezidizamene.Aisad,ovdje,ču jemmajčinglas,punsmijehaido broraspo lo žen:“Prestanivećjednomstimlu dostima,dijete,idođizastol.”

Kakve veze ima, sad kad zatvorim knjigu i trčim do lje, na unutrašnjem dvorištupreplašim vrapce, a guštere poput crvenila potjeram na okeržutu spored nu fasadukuće-kakvevezeimaštosamodsvihkojisuseokupilizasto lomjošjedinaživa?

176

San bogova

Težacisupoložilikapeukriloibespomoćnogledajuujošuvijekpraznetanjuredokujakkao i svakegodineučastmajke,brata imenedržiuspavljujućigovordo bro-došlice.Djecanestrpljivognječekruhuloptice.Ujnenapirlitanevrpcamainaušnica-mavelikimkaohramskazvo nanalikujunagro teskneBodhisattve,lijevoidesnoodujaka,usredinidugogstola.Ku hinjskepo moćnicesto jeičekajusazdjelamajuheisvesečešćepremještajusnogenanogu,kaodaimjesila.Komešanjelišća,majčinoblistanje,čašekojesepodižu,smijehirazgovorutoplopodnepretposljednjegdanalipnja 1914. U novinama se buka oko tragičnog događaja prethodnoga dana opetsmiriladouskekolumne,uko joj se riječ rat spo minjalagotovopodužnosti -“Jošjed naolujaučašivode”,smatraojebrat.

Triljetaposlije,kadmudolazimouposjet,jednaodbolničarkisjećasedajebilade-žurnakadsugado nijeli.“Većinimoramorazrezatiuniformu.Onjeimaosreće.Ranesumuduboke,aligranatanig djenijezahvatilaorgane,apotrbušnicajeneozlijeđena.Tosmovidjelikadsmomurazrezaliodjećuiopralicrnukrviblato.Uspjelisugabrzo do vesti ovamo.Tro jica drugih bila sumrtva na dolasku.Njih smo po ložili uonajkutipokrilidekom,doksmoranjenikepralizaoperaciju.Jedanjeležaoov djenapodunano silima.Ostaojebezpodlaktice,aeksplozijamujeotrgnulastopalaodgležnjeva.Samosu ih još tetivedržale zapotkoljenice, akadabi se stisnuona le-žaljci,stopalabisevuklapopodukaodasutregerimapo vezanasgoljenicama-alijazapravootomenesmijemgo voriti,imislimdajeboljedagospođimajciništanespominjete.Djelu jevećdovoljnopotreseno.”

Mislim namore, namore zeleno kao žad, na zapljuskivanje valova koji su sličilirastopljenomkositruiprstimaodpjeneprekapalipopijeskuono gadanakadsmogamajkaijadošleposjetiti,bilojetoprviputdajeopetno gomkročilanabelgijskotlo.More iblijeda torzamuškaracakoji seku paju injihoveuniformekojeuhrpicamaleženasu homdijeluplaže, ispodnasipa- točkastelinijekakibojeičizamauokerpijesku.

Slani zrak, dugi po vici kada bi val po digao kupače: njihove glave, tijela i rukekojisusepodizaliispuštalisrazinomvodesvakiputkadabisevaloviprobiliispodnjih,uzdizalise,zaoblilileđa,rušiliseiprevrtaliupijesku.

Daljenamoru,nejasnezbog izmaglice iznadvode:konturebro dova, tamando -voljnoblizudasevidemornarikakohodajuamo-tamopopalubi iplotunikojeto -povskecijeviizbacujukaosvjetlosnebljeskove.

Zvukjedo šaoposlije,val tutnjavekojiseuklicanjuvojnikaodbijaoodnasipa.Bacalisukapeuzrakilimahaliobjemarukama.Nijebilojasnoodgovarajulinaplo-tu neilikličumuškarcimaumoru,kojisuseopiralineprekidnomvaljanjuvalova,za-

177

Erwin Mortier

ranjalii,štrcajućivoduizusta,opetizranjali.Nakonsvakekanonadebrodo vibisepo micalidaljenamore,daljeodobalnecrte,

gdjesumuškarcinapo zivsvogpredvodnikasviistovremenoizašliizvodepatresu ćiseiotpuhu jućipotrčalinaplažu,deseciposvegolihmuškaracaidudosvojeodjeće,dosvo jetočkeupijeskuispodnasipa.

Vojnici oko nas počeli su se smijati i zviždati. Neki su pljeskali. Na horizontubrod skisutopoviizbacivalinovesnopovesvjetla,praćenegustimzavjesamadima.

“C’estunspectacletriste,unhommesanssesvêtements, je trouve...”čujemmajkukako šapće kao da ne shvaća da naglas razmišlja. “Çame semble si to klaćenje.Surtoutquandiln’estpas,commeondit,excité...”Pogledame,kaodatražipotvrdu,a ja je pogledam pomalo smeteno, baš kao i nekoliko vojnika koji preko ramenapogledavajupremanamaismijućisegurkajuselaktovima.

Zasigurnosmoizgledaleneobičnoukaputimakojisubilipreteškizatodobago -dine. Početak je rujna 1917., srijeda je i toplo je, kasnoljetno po podne, ami smoodjevenezajakuzimuutimkaputimaodkrutog,neuništivogmaterijalakojesunamsašileujnekadjepostalojasnodasenećemobrzovratitikući.Kadapomislimdajevelikatorbakojujemajkastaviladonoguupijesaksadržavalajošiparčizamaveli-kihkaofregate,nijasenemogusuzdržatiipočnemsesmijuljiti.

Onaseokrene,uhvatitorbuzavelikeušiipitaštojesmiješno.“Ništa,Maman.Mislimdamoramonaovustranu...”“Fancyadrink,Miss?”vičenekiglaszanama,alionasepravikaodaništanije

čulaipo vu četorbukaoštokočijašprivlačiuzdesvojihko nja.

Nastavile smo dalje nasipom,među vojnicimakoji su se raštrkali plažomkako biuživaliupredvečernjemsuncu.Činilosekaodanitkonečujeneprekidnoštektanjelakeartiljerijeupozadini,uniziniizadina,nitutnjavujošdalje,jekuto povasmorainasuprotnojstrani,dubljeuunutrašnjosti.Brujanjejednogavionaizazvalojepo di-zanje neko liko glava, ali bio je predaleko da bi semogao vidjeti, a kada je neštoposlije krenulo gru vanje i na ažurnom se nebu počeli uzdizati bijeli oblaci dima,netkojepovikao:“That’llteach’m,blo odyBoches...”popraćenosmijehom,alisviostaliišlisusvojimpu tem,astražariudinamaostalisunepomičnostajatiusrebrno-zelenojpješčanojtravi.Ništaodtoganijejuzanimalo,htjelajeubolnicu.Jošjejed-nomgrubopovuklatorbu.

Jošosjećamžestinutekretnjekakoprolazimojompodlakticomsvedoramena.Svaraspolo ženja koja su za damu smatranaprežesto kima ili pregru bima - bijes, strast,

178

San bogova

osvetolju bivost - ona je stavljala u gluhonijemi jezik vlastitoga kroja, vokabularpokretâipogledâ.Tekposlijesteklasamuviduskrivenusintaksunjenihgesta,unji-masammoglapro čitatinemir,očaj,razočaranjekojesamvjerojatnoizazvalaunjojnakonštosam,kolikogodneizbježno,prerezalaposljednjupupčanuvrpcukojanasjejošpovezivala.Tekuzsvo jukćerisamasamiskusilaosjećajnapuštenostikojisepo javikadapotomcikrenuvlastitimpu tem.Osjećalasamsepo niženombezobzirnimpragmatizmom života koji nas u mladosti nosi na rukama, ali nas jednoga danaispustikaoigračkukojajeizgu bilasjaj.Naravnodasamsvomdjetetusvaštapredba-civala,azbogtogamijesadžao.Rujanjejošuvijekdobagodineukojemjetožalje-njenajzrelije.Poprimilojeko lo ritkojimladojesenskosuncetihdanadajesvijetuionopoputteškeputnetorbevisiizmeđumeneimrtvih.Tajneshvatljiviteretzapeča-tiojenašsavez.

Bez mrtvih ne bih mogla živjeti, Rachida, dijete, vjeruj mi. Osjećala bih sepraznomkadanjihovekaleženebihmoglapunitisvo jimpogreb nimdarovima:rije-čimakojeimstavljamuusta,kojepoputžrtveljevanicepro lijevamponjihovimolta-rima.

Kako neobično da je ona, koja nije vjerovala ni u što nad naravno i po božnost jeprakticiralaponajprijeizdužnosti,vjerojatnokakosenebiprevišeizdvajala,mrtvi-maipakpripisivalasvojevrsnuvječnost-jerakodoistanisuvišenigdje,nimiondanemoramopo kazivati poštovanje prednjihovomodsutnošću.Ako to ipak činimo,ondajeBogjošuvijekunama,nezgrapnaprazninakojasestalnookrećeunašimdu-binama.Onbro jidaneisdosadomčekabrojnepjesmekojimabismogamoglipro -bu diti.Svesevrtiokovo kabulara, ilikaoštobimemajkauvijekopo minjalakadabismoseprepirale:“Prestaniizvrtatiriječinaglavce,Hélène.Malofalidaisvijetnepreokrenešipo lovimazamijenišmjesta...”

Moglabihjespustitiiznjenevječnosti,pustitijedasipinaovajlistpa piraidamepostumnošibasvo jimprijekorimazbogmo jihskretanjas teme,alineću toučiniti.PrizivamjeusjećanjukakosmozajednoležalenakrevetuusobiupotkrovljuhotelananasipuuDePanneukojijepretvorenubolnicu.Kadjepu canjeprestalo,suncejevećzašloivišenismomoglenaulicudanegdjepro nađemosmještaj,pasunamdo -dijelilisobuupotkrovlju,sobuzabolničarkeunoćnojsmjeni,kojećetekpredjutrodoćinaspavanje.“It’snottheRitz,Iknow”,reklajeMissSchliess,bolničarkakojanasjeodvela

gore,kadjevidjelakakosemajkaogledavaumalojsobistankimdaskamaumjestozidovaidvamalaželjeznakrevetaispodtavanskogprozora,napro zorskojdascine-ko likositnica,malavaza,neko likoškoljki,praznačaša.Tojemoglabitisobaneke

179

Erwin Mortier

slu žavke,Emilieinognijezdoupotkrovljunašekuće.Majkajespustilatorbunajedanodkrevetaiprošaptala:“Hvala,Masoeur.Moja

kćiijajakosmovamzahvalne.”Otvorilajetorbu,izvadilaiznjemaliručnik,po to-pilagau lavo rukoji je stajaoukutusobenastolićuzapranje ispodogledalapasmokrimručnikomurukamasjelanastolacizmeđudvakreveta.“PerhapsMadamwouldlikeanicecuppa...”“Želišličaja,Maman?”Od mahnulajeglavom,promrmljala:“Idisamo”iuronilaliceuvlažanručnik.

Bilajeblijedatevečeriijošsetreslaodstraha.Jedvadasmostiglebacitipoglednamogbrata, u jednojoddu gihbarakakoje supo dignuteoko starogpansiona, i većsmogamoraleostaviti.

Spavao jekadnas jebolničardoveoknjemu. Izkrevetadonjegovapromatraonasjemuškaracsko sompu nompomadepočešljanomustrogirazdjeljak.

“Ilaeudelachance,celui-ci”,rekaoje.“Ildortbeaucoup,pauvretype...Dodu -še,tonemožeškoditi...Unbonsommeil,odtogajošnikomenijepozlilo.”

Majka je kimnula, pažljivo slu šajući bratovo disanje: duboko, mirno, pravilno.Biojegotovoneprepoznatljivzbogdebelogzavojaokoglaveizkojegjeviriosamoču perakkosenatjemenu.Dru gijezavojosimokaprekrivaogotovocijeludesnupo -lo vicunjegovalica,atrećijebioomotanokovrataidesnogramena.Ispodgornjegdijelapidžameitrupmujenestajaougaziizavojima.

Otvorilajetorbu,izvadilaiznjelimenukutijuskeksima,jed nuilidvijejabukeimalubocuvinapasvestavilananoćniormarić.Nismoseobaziralenasveglasnijeod zvanjanje artiljerijske paljbe. Bolničarke su trčale amo-tamo između kreveta,šuštanjenjiho vihdugihplavihhaljinaibijelihkapaiodlučanritamnjihovihkorakapodrvenompoduostavljalisudojamnervoze.

Vanisečulozviždanje,zatimudarac-prozoriidrvenipodovitreslisuse.Sestrenisudjelo valeuznemirenozbogpucnjave,prijesvegasusebrinulezabolesnike,akadse, sudećipožestini,priličnoblizu,začuodru giudarac, jak, suh,višeotrovnošištanje nego eksplo zija, jedan pacijent, nekoliko kreveta dalje, počeo je kukati, anekidru gi,nadrugojstranidugedvorane,isko čiojeizkrevetaikaoutransupočeootkapčatidugmadnako šu ljipidžame.Nekolikobolničarapo kušalogajesmiritiiza-kopčatimukošu lju,doksubolničarkepo kušavalesmiritidrugogmuškarca,nakre-vetu,kojijeneprestanolamataorukamainogama,akadsezačuonoviudarac,samosestisnuo.

Rastvorilosenekolikoprozo rakojisubilipritvorenikakobiunutrapropuštalihla-

180

San bogova

danvečernjizrak,žaru ljesusenjihaleamo-tamonažicamaiznadležaja.Neg djejepalonekolikoštaka,metalnaposudakotrljalasepopodupaseječećizaustavila.Svevišebo lesnikauspravljaloseukrevetu.

Bratjeidaljespavao.Zrakseispuniotutnjavom,plo tunimakojisupo putMorse-ovihznako vaštektalivečernjimnebom,potmulagrmljavina,otegnutozviždanjepra-ćenono vimudarcem,ovajputdalje.Tekkad jenoviudarac,ublizini,na trenna-izgledpo digaocijelubaraku,probudiose,aliondanasjebolničarpoveosaso bom.Moramouglavnuzgradu,rekaoje.

Krozlabirinthod nikadoveonasjeulobihotela,gdjesmotrebalečekatidokpucnja-vaneprestane.Okonassutrčalibolničariimedicinskesestre,liječniciulepršavimbijelimku tamaju rilisustu barnagore-dolje.Majkaješutkesjedilaporedmene,torbadonogu,šeširnakrilu,očizatvo rene.Artiljerijajenastavilapu cati,dansenaočigledgasio,ikadsenapokončinilodasepaljbastišala,bilojevećpriličnomračno,pre-kasnodabismonegdjedrugdjepotražilesmještaj.Jed naodglavnihsestaramahnulajenaposljetkuMissSchliessirekla,nebezsarkastičnogprizvuka:“Večerasimamogoste.Povediihgore.”

Doksmojeslijedileuzastu be,moglasamnabrzinupogledatistaresobezagostenako jimasuvratabilamaknu ta.Naodbljeskudalekiheksplozijazasvijetlilibikre-veti,uglavnomprazni.Tosmovećprimijetilekadsmodošle.Većinapaviljonabilajenapuštena.Izaotvorenihvrataiprozoraplesalesumetleurukamabolničara.Poste-ljina,dremljivapoputmrljaslatkogvrhnja,izvirivalajeprekoru bovavelikihplete-nihko šara.Drugdjesusnažnečistačiceisprašivalemadrace.

MissSchliessreklajedabritanskivojništabnijeprevišeoduševljenovombolni-com,neovisnomkakvajebila,kojajeprimalacivileivojnike,prijateljeineprijate-lje.“Thankstothatlittlequeenofyo urs”,reklaje,“andherhusband’spenchantfor

neutra lity.”

Odvelanas je skrozgore,podkrovhotela,čiji sunajvišikatovigledalinadesetkebarakakojesubilepo dignu teuoko lo,čaksvedovelikogprozorablagovaonicedoljenanasipugdjesmoprethodnihljetatakočestojeli,gledaju ćipijesakivalove.

Ujed nojodsobaupotkrovljuvidioseobrisbolničarkekojajeupolumrakugle-dalavan,uneboiskrižanosnopovimasvjetalareflektora.Jošsuseuvijekčulipucnjiigrmljavinaibrujanjeaviona,aliudaljini.Bolničarkajetopromatralaistovremenozakopčavaju ćipregaču.Moždausko ro imanoćnusmjenu,baškao iMissSchliess,kojamepo velanapetikat,gdjejejednasobaslužilazaod mor.

181

Erwin Mortier

Krozprozore sevidjeloda sedan, osim slabog svjetladalekonamoru, sadposveugasio. Neg dje iznad dalekih valo va iskrile su se točkice svjetla koje su odmahnestajale.Iznadzemlje,izmeđuho rizontaioblaka,svjetlareflektoraidaljesusepo-micalaamo-tamo.

MissSchliessupalilajemalusvijećuidonijelanamčaj.Oskud nosvjetlosvijećeisticalojebijelemanšetekojejeputemizvadilaizpregačeukontrastusasmirenimplavetnilomnjenehaljine.Primijetilajemoječuđenjedoksamjepro matralakakotekruteplatnenetrakestavljanazapešćanetomprijenegoštosmoušleusobu.“Dresscode”,odgovo rilaje.“Ovojepravisamostan,mademoiselle...Dresslikeanun,be-ha velikeanun.”

Natočilaječaj.Blijedivrčvisiojepo pututvareunjenojruci.“Soyou’revisitingyourbrotherthen?”upitalajesjedajućinasuprotmenizauzakstol.

“Mogabrata. I jošnekog.A friend…ThoughMum’snot to know...”Otpila samgutljaj.Čajjebiomlak.“It’sasecret...”

“Ah, a sweetheart, a soldier sweetheart...”Miss Schliess držala je šalicu blizuusta,skrivalajojjeusne,aličulasamjojpoglasudaseraznježila.“Can’tbla meyou,dear.Nottoobadlyinjured,Ihope?”Slegnulasamramenima.“Lakšeozljede,napisaojeupismu.”Zapravojetobila

naškrabanarazglednica,sigurnostiradistavljenauomotnicuiadresirananamoguja-ka.“Ha ven’tseenhimyet.Wenttoseemybrotherfirst.”“Nothingserious,probably... Imaidrugih.Haven’tbeenso luckymyself,ma de-

moiselle.Lostmedarlin’Henrytwoyearsago...”Nastojalajezvu čatiopušteno,alividjelasamdajojtoneide.

Stavilaješalicuzakavunastol,obuhvatilajeobjemarukama.“Ponekadsanjamdajetovelikotijelokojeopetmo ramosastaviti.Onebigmessofbowlsandlimbs.Jedandu gačakstolpunruku,nogu,očnihjabu čica,plu ća...”Zastalaje.“Testisa...”

Opetješalicuprinijelaustima.Izanjenihleđa,namoru,natrenutakjezabljesnulojako svjetlo, koje je kratko ocrtalo siluetu njene glave, obrise njene kape, ušnuškoljku,vrat.Neštoposlijeprigušenagrmljavinastiglajedoplaže.“Većdugonisamvidjelamuškarcakojisveimanamjestu,mademoiselle...Andthesehands...”Opetješalicu stavila na stol i po ložila ruke lijevo i desno pored nje.“The places they’vebeen…Everhadtostacksomeone’sliverbackinplace,Miss?”Pogledalajevlastiteprsteiodmahnulaglavom.“Jesteliosjetilimirisrastvorenogtrbuha?Gazomispunilirupuvelikukaono go metnaloptaunečijembedru,suzdržavaliseodpovraćanjauna-točsmraduinficiranerane?”

Pogledalame,stisnulajeusnice.Vidjelasamdasujojočisuzne.“Sawabunchof

182

San bogova

ourboysbathing,thisafternoon.”Kimnulajeusmjeruplaže.“Nisammoglamaknu-tipogled.Musthavestaredat themwithme’mouthwideopen,mademoiselle.Theotherslaughedtheirheadoff…SeenaSa int,Elsiedear?OurLordJesuswalkingthewaves?”Poku šalasenasmiješitiiopetprinijelašalicuustima.“WishIhad...”

Ispodnjenihdlano va,kojišalicuzačajzapravonisudržali,negosujepodbo čili,zasvijetlile subijelemanšete.Po put aureola obuhvaćale su joj zapešća, podupiralerukepoputposto lja, ali ih istovremeno i razdvajaleod tijela,kaoda su sezarazilesvimeštosuisku sile,ru kama,nogama,preponamakojesuprale,ranamaišupljina-maukojesuulazilekakobiuklonilezavojenatopljenekrvlju,kakobinamesonače-to zarazom nalile izjedajuću karbolnu kiselinu, očne jabučice gurnule natrag uduplje,utro buvraćaleispoddijafragme.

Otpilasamjošjedangutljajčaja.Imaojegorakokus,višejebiouva rakdu hananegočaj.“I’msorry,Miss.AboutyourlossImean.”Isamasamuviđalakolikojad-nozvučemojeriječi.“Nevermind, love.Anyway...”Ustala je, iz džepanaprsima izvadilamali sat i

brzobacilapogled.“Dutycalls.Aviselijepovratitemajci,mademoiselle.”

183

Erwin Mortier

LEŽALA JE NA KREVETU,mokri ručnik na licu stvarao je dojam da jemrtvac ispodpokrova.Nad lakticesujojbesposlenopočivaleporedtijela,dlanovinatrbuhu,izme-đukrilakaputakojijeraskopčala,alineisvukla.

“Jesiliti,Helena?”upitalajekadsamsjelanadrugiležaj,kojijesvojimškripa-njemnajavljivaobesanunoć.“Jesiliti,Helena?”Vjerojatnojetobiloprvipututrigo dinedaminijeupu tilariječikojesuzavršavaleuskličnikom.

“Da,Maman,jasam.”Ništavišenijerekla.Izmeđunas,napodu,ležalajetamnamaterijanjenetorbe.Leglasam,krevetjepokazivaoslabotpor.Madrackaodamehtiostrestisasebe,

krozprnjekojimajebionapunjengurnutimiuleđasvojarebrailikralješke.Pogle-dalasammajku,mokrubijelukrpunanjezinulicuipravokutnusiluetusvjetlako jomje tavanski prozor uokvirivao njenu glavu i ramena svaki put kad bi se vani neborasvijetlilosvjetlećimmetkomilireflektorom,ajasampomislilanadom,naoca.

Štojeonutomtrenutkuradio,neznajućidasmouistojzemlji,odijeljeneodnjegadu gimožiljkomrovovaibod ljikavežice,mrtvacailazaretaigolezemlje?Znalasamdajemajkautojtorbino silainekolikopisamakojasujošuspjeladoćidonas.Bez-brižnost s kojom je pisao da će sve to proći do Božića i da nam, ako se po no viavantu raod1870.,nigdjenećebitiboljenegokodmajčinabrata.Unašojizgubljenojzabitirepu blikenitkonasnećesmetati,smatraoje.Ujakjojjenekovrijemeposlijepredao i drugo pismo, koje je otac poslao istovremeno: “Ako opet dođe do toga,ondajemojojženi idjecinajbo ljekodtebe,mojdragiTheo.Glasinekažudaovajputželeproćikroznašuzemlju.Nisamgluhnislijep.Vidiosamštoseupogranič-nompodručjuprevoziželjeznicomkadsamposljednjiputbioNjemačkoj.”

Tesamriječito likočestočita ladasamihznalanapamet.Čitalasamihdamoguopetčutinjegovglas,njegovusmirenubriguzanašudobrobit.“RačunajstimdaćeseEd gardobrovoljnohtjetiprijavitiuvojsku”,takođerjenapisaoutompismuuja-ku.“Onnećečekati.Znamsvogsina.Oče kujemdasenećeštomuopirativišenegoštojepotrebno,imatćedovoljnoproblemasasvojommajkom.Štobismomiučinili

184

San bogova

dasmojošmladi,dragišogore?Bismolisesakriliiposlijetogaodolijevaliprijeziru,pod no silisramotudoknamsvatkosolipametizatimcijeliživotbiliobilježenikaoku kavice?Ilibismoseboriliinadalidaćemoseizvu ćiživiizdravi?Akojepotreb -no,nekaiMariannepročitaovopismo.Recijojdajojželimnajboljeidaćejojnašakćibitipotpora.Nigdjeim,akostvarnodođedotoga,nećebitibo ljedokčekajudatanevoljaprođenegokodtebe,Jo sineiYolande.”

Lu palajevratimaudanimaprijenegoštojebratotišao,vjerojatnojetoučiniousrednoćiiliuzoru.Opiralasesvimsilama.Kadsetogadananijepojaviozadoručkom,onavišenijebilamojamajka,negorupakojazja piuziduvlastitestrogoće.Ujakjojjesmetenoturnuotopismo,onasenatridanapovuklausobu.Tekčetvrto gajutraopetsepo javiladolje,odglavedopetezategnutaizavezana:“Bon!”reklajeprijenegoštosmosjeli.“Tućemonevoljuuzetikakojeidošla.”

Otadasmouvijekgovorilio“tojnevolji”.“Dugotrajetanevolja”,uvijekbiko -mentiraladokbilistalano vine,čijeječlankepokušavalaodgonetnutikaodasupro-ročanstva.“Napredujemo,povlačimose,stojimoumjestu,aopetpobjeđujemo,većtrigo dine!”Aličakiunovinskimčlancimasvesevišeosjećaoumor,umortogsveletargičnijegrata,kojimijesvečešćenalikovaonarazmaženoderište.Svo juvojskuodvojnikaigračakaurednojeposložiopopoduizatimihostavio,zamrznutenapo-ložaju,ikaodamujepričinjavalozadovoljstvosamojošdaihzgaziubjesomučnimispadima.

“Sadćesvijetokrenutinaglavce,tolikosuvećočajni”,reklajeprezirnonekolikomjeseci prije, kad se u zoru ranog ljeta zemlja odjednom zatresla, kokoši u koko-šinjcimabijesnozakokodakale,svinjelju titoudaralepapcimauvalov,apsiužasnutobu ljiliutlopodno gamadoksepodrhtavanjepomicaloispodnjih.“Toćesigurnopo-mo ći!”podrugljivo je uzviknula zabadajući igluu čarapu jer se ukući višenismovraćaliupostelje.

Ujakoviobilascitakođersupostajalisveletargičniji,svesporijimko racimarazno-siojetragičnevijestiposeluizaselcima,Nemezakojazijevaoddosade.Letargičnesu bilemise za poginule, s lijesom ili bez lijesa u crkvi, sve letargičnijeAbbéovepropo vijedi,letargičnojebiloizražavanjesućutiimlitavmarškolonakojesamsta-vanavidjela teleskopomkakosepomičuispodgo lihstabalanakišiustudenome,ivojnicikojibiponekadprivremenokampiraliusjeniku,njihovoletargičnocjenkanjezajaja,krumpir,šunkuilislaninu-sveješkripaloodumora,svimasuzglobovibilibolni,svesumučilepromrzlekosti.

Čak i u toj sobi u potkrovlju, te rujanske večeri, ispod crepova staroga hotela,pucnjavajezvučalaletargično.Plotunisuodzvanjalisdosadnomrutinom,reflekto risuobeshrabrenošaralinebom,svjetlećimecinalikovalisunatro mepticedugarepa,

185

Erwin Mortier

preteškezagraciozanlet-aiudarac,snažanudarackojijebezprethod nogpojačava-njagrmljavineprotresaorogo vekro vaiznadnašihglavainašekrevete,astakloizta-vanskogprozo rastresaonanaskaokišukrhotina,čakjeiunjemubiloneštomlita-vo,neštomlako.

Vidjelasammajkukakoseuspravlja,kakopreplašenamičeručnikslica,stresane-ko liko krhotina s krila.Htjela je nešto reći kada je drugi, zaglušni udar, u blizini,natjeraodrvenipro zorskiokvirdazacvili isvomsnagomtresnuoprozorskakrilaozidsastrane.

Iz kuta usana preko brade cu rila joj je kaplja krvi. Zgrabila je torbu, pritisnularučniknaustaiupravosesagnula,kadjenoviudaracprozorskostakloudrugomdi-jelukućerazbioukomadićeiotpuhaolavorizkutanašesobesastolazapranje.

Sagnu tesmosesvakaizapod nožjasvogakreveta.Vidjelasamdapritišćeobrazeuz ogradu na krevetu i da je pružila ruku kako bi torbu, koja je još uvijek ležalaizmeđukreveta,popoduprivuklaksebi.Neg dje je jošvišepredmetapopadalonapodubaletutu pogtreska,kloparanja,zvečanja.Vanisuposvudabrujaliavioni,ne-vid ljivi na nebu, između štektanja protuzračnih topova. Reflektori su oživjeli, po-zornosupretraživalizračniprostor.Prekocrepovaiznadnašihglavašrapneljepaoizazvečaouolu ku.Ispodnas,nastubištu,ženskijeglaspovikao:“Svidolje!Svido -lje!”

“Mo ramoići,Maman.Od mahmoramokrenuti...”Kimnulaje,po vuklatorbupopoduiispuzalaispredmenevan,nauskihod nik-

podjebioposutkrhotinamastaklaikomadićimasitnicakojesupalesprozorskihda-sakaizid nihpolicaisasvihstranaokruživalanasjebukaaviona;njihovobrujanjesličnobumbarimaipraskanjeplotunaod zvanjalisuglasnijeibližesadkadvišenig-djenijebilocijelogprozora.

Podiglesmose,pognu tepo lakonapredovalekrozhod nik.Iznadnašihglava,tikiznadsljemenakrova,kakosečinilo,projektiljeuzvisokozviždanjeostavljaotragsvjetlakroznoć.Nekolikotrenutakaposlijeformiralasevatrenalopta,pročeljekućeuplamenuzasvijetlilojeutamipo putmaske.

“Mo ramosepožuriti,Maman.Ovdjejeprevišeopasno.”Vuklasamjezasobompremastu bištu.Ispodnas,nekolikokatovaniže,idru gisusespuštali.Čulasamgla-so ve, lupuko rakapo stu bama.Umraku smomorale tražiti put.Primila sam je zaruku, iz druge nije ispuštala torbu, i vjerojatno smo bile na pola puta kada se odsilnogudarcacijelazgrada,odkrovadopodru ma,protegnula,usvimsvojimvijci-ma,svornjacima,fugamailigamentimazastenjalajeiondaseopetskupila.

Majkajekriknula,vodopadposudica,bočicaikonzerviiscuriojeiznjenetorbepostu bama.Htjelaseprignutidasvetopo digne,alivuklasamjezasobom.“Nema-

186

San bogova

movremena.Moramodolje.Poslijećemotopobrati.”Udo njemjehodnikusvevrvjeloodljudi:vojnici,civili,ku hinjskoosoblje,čista-

čice,plavo-bijeloko mešanjebolničarkikojesusasvihstranapremastolcimaiklu-pamavo dile ranjenike,bose,ublijedimpidžamama.Vidjela samda ihvećina imaozljede samona ru kama ili gornjemdijelu tijela imožda suupravozbog togabilizbrinutiustarompansionu-akojebilopotreb no,moglisusesamispustiti.Pokuša-valesmosiprokrčitiputkrozmasu,pro naćinegdjemjestokamobismomoglesjestiilisebaremsto jećinaslo nitinazid.Činilosedasevaninapadstišao,jošsuseuvijekčuleeksplozije,štektanje,alimanjeintenzivneiudaljenije,dubljeuunutrašnjosti.

“Ed gar”,promrmljalajemajka.“GdjejeEdgar?”Vratasusenaglorastvorila.Nahrupilisuranjenici.Majkasdjetetomkojekričiu

naru čju,zamotanomuzaprljanumaramu.Ženakojajekrvarenjenaglavizaustavlja-lašalom.Dječačićmirankaobubica,širomotvorenihočijunanosiljci,naizgledne-osjetljivnabolkojimujekoljenopretvorenoukrvavumasusigurnozadavalo.Nekastaricapro bijalasepokrajnasuhodniku,raskuštranekose,rukavikaputapoderaniudronjke.“Tkobipomisliodaćemekorzetspasiti”,čulasamjekakogovorinekommuškarcu,vjerojatnosvo memužu,kojijejednomrukomdržaoku hinjskukrpuomo-tanuokodruge.

Majkakaodasvetonijevidjela.Neprestanojetražilanekogpogledom,povreme-nobistavljalamaramicupodnos,promatralagužvu.TražilajeEdgara.Svakeminutebilajesvenemirnija.

Stiglasujošjednano sila.Izmeđudvabolničarabijeloiplavotrijubolničarkikojesusesvojskitrudileobuzdatiranjenika.Jednajerukagrabilanjihovesuknje.Drugasepružalauprazninuizmeđunjihovihtijela.Sto palo,debelipotplatvojničkečizmeneprekidno je stru gao po drvu nosiljke.Čulo se hroptanje, po vik koji se ugušio ukrkljanju.Nogajeudaralaonosiljku,rukesumlatarale.

Netko jepo vikao:“For the love ofChrist,Elsie, keep ‘mdown!” I drugi krik.Jednaodbolničarkineočekivanojekoketnoodskočilaunazad,alinijemoglaizbjećimlazkrvikoji je šiknuonanjenupregaču.Podigla jepogled, a ja samprepoznalaMiss Schliess. Vidjela me, vidjela je majku. Naginjući se nad ranjenika, brzo jerekla:“Vašbratjenasigurnom.Oniimajusvo jesklonište.Recitejojto.Bitćemirni-ja.”

Bolničarisuodnijelinosiladaljeuhodnik.Nastu bamaseumeđuvremenupojaviopostariji čovjek u papučama, u pidžami, s kapom na glavi. Lice mu je odavaloljutnju. Ispod njegovih gustih brko va bujica zapovijedi na odsječenom, osornomfrancuskomoborilasenasveglave.Nastupiojered.Logika.Silateže.Ranjenicinajed nustranu.Ostalinadrugu.Ovno visedijeleodovaca,pidžameodkaputa.Ranje-

187

Erwin Mortier

nicisuod nesenidubljeuhodnik,gdjesusenalazileoperacijskesale.Gužvasesma-njila.

Odvelasammajkudopraznogmjestanaklupidozida.“Sjedniovamo,Maman.”Vijest Miss Schliess donekle ju je umirila. Činilo se da je inferno vani završio.Tutnjavajebilasveprigušenija.Povremenobiseoddalekogudarcazatreslelampe,zadrhtalabinampotrbušnica.

Majkajesjela,sadapraznutorbuukrilupritisnulajenatrbuh.Nekimuškaracdonje,gospo dinselegantnimšeširom,kojijepodupirućiseru kamaoraširenakoljenagle-daouoko lo,obratio joj se i rekao:“Priličnogad nonevrijemevečeras,zarne?”Odpogledakojimujeuputilaosmijehmuseističaszaledio.

Ostavilasamjesamu,krenulasamhodnikom,izmicalasamsenogama,obilazilagrupicelju di.Licakojasumegledalaizgledalasuprazna,utu čena,unjihovimočimanijevišebilonemiraizbjeglicakojesuuprvimmjesecimarataunašimsjenicimaištalamapro nalazilesmještajzajednunoć.Prvesudo lazileizmojedo movine,izselaigradovaHenegaua,Namura,Luxemburga,asasobomsuosimkolailimalihkočijasnabrzinupokupljenomdjecomi imovinomdo nosilepričeopljačkamaiubojstvi-ma,kojejeujakpredmajkomprešućivaoštojevišemogao,svedokihnovinenisuhalapljivopreuzele.DramauDinantu,paljevinauLeuvenu.Činisetakodaleko.Čulismosamoškripanjekolapopijeskunacestama,umornekorake,molbezamlijeko,vodu,sirovo jajezadijete ili trudnuženu ismiju lizapalitivatrukakobiprigrijalimršavobrok.“Samonadvo rištu”,odrediojeujak.“Neustajamanisjenicima.Većjedo voljnokućaizgorjelo.”

Gledamlicaokosebe.Nekolikožena,stisnu tihjednadodrugeuzazid,djelovalojeprevišenašminkano.Ispodnjihovihkaputasjalisubiseriilizlato,njihovekapeiše-širi napola su skrivali njihove koketno frizirane uvojke. Ne znam jesu li sklonilepogledzbogsrama,aakojetobiosram,ondasenadamdagaunjimanisamizazva-laja.

Sjećamsekričavihboa,depiliranihlisto va,krvavocrvenihusana,prodornogagu-gu tavogaklicanjaprostitutki,barskihdama,florenoćiibudoara,kojajedrečavijeiglasnijeodsvihokupljenihklicalavojnicima,tihprvihdanako lovozakadsuodjed -nomplakati posvuda najavljivali općumo bilizaciju, amajka je zlovoljno po vikala“Rat!Rat!”kaodajepovijestnašaslužavkazatečenauvinskompodrumusbocomnaustima.

Edgaraimeneposlalajekočijomdaunajbližemgradusglavnimkolodvoromvi-dimomoželisejošulovitikojivlak.Natrguispredko lodvorskezgrademuškarcisuužurbanooblačiliuniforme,plavejakne,šokantnocrvenehlačeilju bilidjecukojasu

188

San bogova

plakala,grliliženekojesujecale,djevojke,majke,sestre.Prostitutkesucičale,baca-lecvijeće,činimisečakidonjerubljenatopovskomesokojejeustrogimredovimamarširaloizvojarninatrgnaneoprostivoljupkomsuncukolovoza.

Uspravnosamstajalaukočiji.UpitalasamEdgarazbogčegaprostitutketakokli-ču.Pogledaomenamrštivšičelo,raspo loženizaprepašten,ikimnuousmjeruvojni-kanaod lasku.“Akoonineobavesvojposao,mojamalagazelo”,rekaoje,“onebiusko romogleširitinogepredPrusima.Alipitanjejehoćeliimzatoplatiti.”

Jošjenekovrijemetopromatrao.Višenijebilovlakova,tračnicamasesadvo ziorat.“Savcivilniprometjezaustavljen!”vikaoješefkolodvorakrozmasumo bilizira-nih.

“Bo ljedasevratimo”,zaključioje.Pucnuojejezikom,uzdamaošinuokonjepobedrima.Kodkućenasjemajkagledalasasmetenimzaprepaštenjem.Dajemogla,bilabiotpustilapovijestnalicumjesta.

Ho dalasamdalje.Najednomkrajuhodnika,nastubamakojesuvo diledonašesobeu potkrovlju, sjedila je grupa pacijenata i razgovarala. Sestre su ih tamo ostavilekakobioslo bodilehodnikzacivileitežeranjenike.Podsjećalisumenavelikepili-će,usvo jimbijelimpidžamama,sazavojimaokoglaveili ruke.Po mislilasam:netrebamimseprevišepribližavati,majkamesigurnonitrenutkanijeispuštalaizvida,ivećsamsehtjelaokrenuti,kadmijejednapo javaprivuklapogled,asrcemijepo -čelotućiugrlu.

Prišlasamstu bama.Nekolikodrugihpo diglojepogled,alionmenijevidio,previšezaokupljengu ljenjemnarančekojamujeležalanaubrusuukrilu.Lijevamujerukabilauzavo juipočivalaumaramisvezanojokovrata.Laktomnepokretnerukepo ku-šavaojedržatinarančunamjestudokjepalcemdrugenastojaorastvoritikoru.Čini-losedaneprimjećujeništaodbukeizvana,lju deuhodniku,iznemoglistrah,letargi-ju.

Prišlasambliže.Narančaseizmaknutaispodlakta.Čulasamgakakopotihopsu-je.Ispodnogavicapidžamenožnisuseprstiskupilinadrvenojstubi.

Opetjegurnuonarančupodrukuiupravosamneštohtjelareći,kadlimujena-ranča sasvim izletjela i preko koljena se otkotrljala niza stube. Zaustavila se predmo jimnogama,sagnu lasamsedajepodignem.

Vidiojemojuruku,podigaopogledkadijaipogledaomeravnouoči.“MissDemont...Helen...Youkeepsurprisingus...”Licemuserazvedrilo,tajnje-

govdjetinji,posvemašnjiosmijeh.Htjelasammupoletjetiuzagrljaj,alisamsesuzdržala.Majkajezasigurnogleda-

189

Erwin Mortier

la.Pa samrekla:“Sodo you,MisterHerbert.Peelinganorangewithonehand...Thatwouldbeanachievement...”“DunnoDarling...”Nasmiješioseonimsvojimosmijehom.“I’veachievedlotsof

thingswithjustonehandinmyyounglife...”Namignuoje,zgužvaoubruslijevomrukomido baciomiga.Pro našlasampraznomjesto,nekolikostubaispodnjegovih,isjela.“Writingcle-

arlyisn’toneofthem...”Zvučalojeuvređenijenegoštosamnamjeravala.

Raširila sam ubrus na krilu, stavila naranču na njega i počela je guliti.Već cijeluvječnostnisamvidjelanimirisalanaranču,akamolijela,zacijelojetobiloposljed-njegBo žićaprijerata.Gorakmirisaromatičnihuljakojiseoslobodiokadsamno katpalcazarilautvrdukoruislatkoćakadjepopustilaikadseubijelojovojnicipojavi-lomesoplo dapreplavilisume.Osjetilasamkakomiseobrazimakotrljajusuzeipo -ku šalasamihsakritinaginju ćise jošvišenadplod,ali tajmiris iolakšanještogaopetvidimbilisuminakonsvihtihtjedanabrigepreviše.“Ocomeon,love…It’snotanonion,it’sanorange!”nasmijaose.Zvučalojeko-

likobezbrižnotolikoibespo moćno.Pokušalasamsenasmijati,alitojebilojačeodmene,anjegovašalajošmeviše

zbunila.“OGodHelen...”Spremaosesjestidomene.Podigla sam ruku.“Don’t...Mum’shere.”Kimnula samu njezinu smjeru.“We

arevisitingmybrother,actu ally.”“Isee…LaMèreAudacieuse...”Napraviojegrimasu.Vidjelasamdajedržina

oku.“Didshemake thatcoatherself?She looks likebloody fuckingStPaul’sshedoes...”“Myauntsmadeit...”promrmljalasam.Tuga je popustila. Udahnu la sam, razdijelila naranču u komadiće i pružila mu

ubrus.“Atleastyouhadthedecencytowritemeyouweredying...”“Minorwo unds,Isaid,Helen.That’sall.Didn’twantyoutoworry...”Pružiomi

jekomadićnaranče.Nisamsemoglaljutiti,bilojevelikoolakšanještogavidimre-lativnozdravog.“Whathappened?”“Ijustslipped...”Nasmiješilasamse.“Idid...”Htiojesnimitikanadskutrupuuzrubceste.Staojenarubodciglina

190

San bogova

malomemostukojijeprekojarkavodiodopo lja.“AndIslipped.Ruinedme’arm,me’wo odencameraandsomeofme’preciousribs…Sohere’syourheroofwarforyou,MissDemont.What’yousay?”

“Zaslužuješspo meniknaTrafalgarSquareu.”Nasmijao se, ali osjetila sam frustraciju u njegovu veselju. S dru gim ranama

moglo semožda dobiti više počasti.“At least it got me a medal. It’s in here so-mewhere...”Slobod nomru kompočeojeopipavatidžepovepidžame.“Theyhand’moutlikeco okiesthesedays.”Medaljajeizgledalapriličnojadno,slabašnavrpcaodplavetkaninenakojojsemetalnakovanicaočitosramilasamesebe.

Postalojesparno.Vanisespremalonevrijeme.Majkaserashlađivalastarimnovina-maitrudilasenebu ljitipremanamaprevišeupadljivo.Muškaracpo rednjezaspaoje.Prviudarigromanad glasalisusveslabijubukuoružja.

“Isad?”upitalasam.“Back to London, probably, to recover. Daddy’s Mighty Arm pulling me back

acrosstheChannel.VisitAuntieMarga ret.Haveteaandgingerbiscu itsintheparlo -ur.Singhymns.Walkonthebeach.Eternalboredom...”

“So undsgreat.Willyoucomeback?”“Ofco urse,love.Can’tstandAlbionanymore.Nothingthere.It’slikelivingona

ship.Besides...”Opetmijeuputioosmijeh.“Htiobihisprobatijošnekebelgijskede-likatese...”

“Držimvaszariječ,MisterHerbert.”Nekiječuvardo šaouhodnikipovikao:“AllClear!”Lju disuustali,popravilikapute,namjestilišešireikape.Pacijentiokonaspolako

suseuspravljali.“Seeyouinthemorning?”Kimnulasam.“Nakonpod nevamo ramokrenutinatrag.”Ostavilasamgaikrenu-

lapremamajci.“Vidi,vidi”,reklajeprezrivo.“NijelitocedrôleMonsieurHerbeir?Kakvaslu-

čajnost!”

Otišle smogore. Soba je bilamokra.Kroz razlupani prozor kiša je padala unutra.Krevetesmood guraledaljeodprozorskogotvora,spo jileih.Onajeleglaiprivuklatorbupo putjastukapodglavu.Jasamseuvuklanadrugustranuuznju.Nasebijeimalakaputicipele,kaoija.

Slušalasamdišelimirnije,jelijeprekriovalsna,alinakonnekogvremenama-

191

Erwin Mortier

dracsepočeotresti.Plakalaje.Prebacilasamrukuprekonjezinatijela.Krozdebelutkaninukaputaosjetilasam

rib ljekostinjezinakorzeta,kaodapoddlanomneosjećamsvojumajku,živobiće,negostvorenjeodčelika.Znalasamdaneželidaištakažem,pasamjesamočvršćezagrlila.

Vanisuodzvanjalimuškiglasovi.Krhotinestaklamelisunahrpu.Slabagrmlja-vina.

Prestalajeplakati.Šmrcnulaje.“Poku šajsenaspavati,Maman”,reklasam.Šutjelaje,premjestilase.“Valjdaznaš,dijete”,odjednomjerekla,“dasamtepo velasasobomzatodaga

mo žešvidjeti?”Pitalasamsekakojeznala.Jesulitoujnenanjušile?“Tvojujaknemavišemnogotajnipredsvojomdragomsestrom”,reklajekaoda

mičitamisli.Dubokojeudahnu la,osjetilasamkakojojsepuneplućapodremenimastezulje.

Pro gu talajeslinu.“Inisamtemoglagledatikakoseizjedašodbrige,Hélène.Nisamnečovjek.”

Okrenulasenabok,popravilatorbupodglavom,atežinanjezinaoklopljenogti-jelapo vuklameusvojvrtlog.

192

San bogova

JEDANODISPALJENIHTORPEDAstvoriojedu bokikraterupijeskuizmeđubaraka,jed-nomjestražaruraznioglavu,drugogaprorešetao,sokolnihkrovovaotpuhaojecre-po ve,porazbijaoprozore,ana fasadamazasobomostaviobareljefodbrazgo tina irupa,akadasmomojmužijatogjutravoziliEdgarapremanasipuuležajuodplete-netrskenako tačima,naliknagrotesknadječjakolica,vojniciibolničarijošsuuvi-jekbradatimmetlamaguralikrhotinestaklavan izbaraka. Jedanodprojektilanijeeksplodiraoipo čivaojeupijesku,okruženbodljikavomžicom,podzaštitomstraža-rakojibinanjegapovremenobaciopogledkaodašećepsainestrpljivočekadokneobavinuždu.

Bilojeblago,sunčanojutro.MajkasenakondoručkaikratkograzgovorasEdga-romotišlaodmoriti,asestresurekleda,akoželim,bratamogupovestivan.Većinupacijenatazalijepavremenaodvelibinanasipilinadinekakobisuncuidezinficira-jućemjoduumorskomzrakuizložilisvojeranekojezarastaju ispodtankezaštitnegaze.Sjedilisunaklu pamauzbarakegledajućinacestukojajevo dilapremana sipu,nekiodnjihnaprvipogledneozlijeđeni,druginevišeod trupanakojem jeglavabudnogledalauoko lo,nagornjemdijelupi džamemnoštvomedalja,takodasamsepitalakojijevažećitečaj:kolikogramametalazakolikogramaizgubljenogmesa?

“Jadnici”,rečemojbrat,kojiseosjećaopriličnoprikraćenosasvojimCroixLéo-pold,kolikogoddaje,kakosepričalo,toodlikovanjebiloprestižno,alisvejednogajevidljivozakvačionadžeppidžame,pasmogasadmojmuži jakaorelikvijaruprocesijivozaliuokolo.Jasamgurala,mojjemužsvojomslobodnomrukomvu kaopred njidiopletenihko licakakobikotačibržeprolazilisipkimpijeskom.

Svisutogjutrahtjeliuživatiuru janskomsuncu.Isprednas,dalekouširokojnizi-nimokrogpijeska,podpaskomčovjekanakonjumarširalesufigureuritmumaleli-mene glazbe,morski je povjetarac raznosio djelićemelodije po pla ži.Oko nas subolničarkešetalerukupodrukuirazgovarale,anasjepreteklonekodijete,djevojči-caoddesetakgodinaispodčijejesuknjeizvirivalasamojednanogaičijaseglavica,nako jojsuleprša lepletenice,poputlutkineglavenaslabašnomvratuopasnoljuljalaamo-tamo dok je puna oduševljenja nabadala na štakama prema plaži, s određeneudaljenostipro matralajujevitkaženauelegantnomstrukiranomkaputu,vjero jatno

193

Erwin Mortier

majka.Biojetonesumnjivomiranprizorijednakomirno,me lankoličnoru janskojutroi,

poneznamkojipututomratu,čudilasamseko likosmobrzo,samonekolikosatinakonštosmoseskrivalipredkrilimausu da,prekokrateraimrtvihprebacivalisva-kod nevicukaoda ježilavpokrov- i jošuvijekneznamtrebamli tosmatrati svo -jevrsnom milošću, znakom nepokolebljivosti ili svojevrsnom autonarko zom,krotkošćuovcekojaseblizučoporavukova,preblizudabiimmoglapobjeći,preda-ječuvenomfatalizmuismirenogledasudbiniuoči.

Pro našlismomirnomjesto,bezvjetra,uzjednuodbarakablizunasipaspogledomnapijesakiparkiraliko licauzdrvenizid.

“Sad,mojamalagazelo”,rečeEdgarpo dižućisenaležaju.“Tvojbratćeisprobatinose liga jošnoge...”Raširio jerukedajućinamdoznanjadamupomognemodaustane.

“Smijemolito,Ed gare?”upitalasamjersamvidjeladajeslab.Nanjegovulicu,napolaskrivenomgazom,vidiosebijeli,fragilniodsjajmliječnogstaklakojipro sija-vaoddugotrajnogbolakojinetkotrpi,odko jegseočipovlačeuduplje,akadsmomupo moglidaustanestogpletenogležaja,štonamnijebilolako,desnujenoguje-dvamogaosavinuti,jed nimjujezamahompodigaoizprekrivača,bilojeočitodamusezavrtjelo.Sadjestajaodaodahneodnapora,bokovimanaslo njennakolica,igle-daookosebe,premaplaži,treptaojesvojimplavimtrepavicama,osjetljivnasunče-vosvjetlo,ipromrmljao:“Kvragu,napokonuvertikali...”“I thinkwe deserve a souvenir”, rečemojmuž. Posegnuo je u džep pidžame,

izvadiojednuodmalihručnihkameraidobaciomije.Stalisujedanporeddru gog,uz rubpletenog ležaja,mojmužu takvomzanosuda je slobodnomrukomobgrliomogbrataokobokaiprivukaoga,aEdgarjeodbolaprigušenokriknuo.

“Pardon,mate...”

Itakosamihovjekovječila,jedanuružičastojprugastojpidžami,drugiusivo-bije-loj,priljubljenijedanuzdrugogispreddrvenogzida,mojbratnadvladantomviso -kom, mršavom pojavom pored sebe, košča tih ramena, tankih ruku, dugih, du gihprstijuštoizvirujuizru kavapidžame,onblijedinestabilanuusporedbisazdravimtenomiauromdječačkenepovredivostikojemojbudućimužnećenikadaupotpu-nostiizgu biti,zbogko jihćebitibesmrtancijelogaživota-akadjemojmužrekao:“Ubiobihdamogupripaliti”ijamupružilapaketićcigaretakojisamprethodnogadanaku pilanakolodvo ru ion ihponu diomombratupaupaljenušibicupoputne-mirnognoćnogleptiradržaoulampionusvo juprstijuizmeđunjihdvojice,akadsešibicaugasila, bila je posljednja koju je imao, svoju cigaretu prisloniona tinjaju ći

194

San bogova

vrhcigaretemogabrata,kojijezacijeluglavubionižiodnjega,sličiojerodinumla-dunčetukojemajkahraniizkljuna,tadsamihjošjednomsnimilaividjelakakobratpogledom upija to blaženo lice, poluzatvorene oči koncentrirane na cigaretu, rukukoja je opuštenopočivala na njegovu ramenu, dvijemedalje koje kaoda su htjelenad mašiti jednadrugu, jed na crvena, drugaplava - kako taj trenutak upija u sebe,kako ga gravira u bakrene plo če pamćenja, zaljub ljeno gleda u ta usta, ustamogamuža;usnekojesuseskupileokocigareteuvlačećizrakkrozžarionda,odjed nom,ispustileoblakbijelogdima.Ajasamseokrenula,ijošuvijekneznamzbogčegamijesrcezaigralo,zbogčegasumedalekomore,kaožadzelenomore,igrabijelihpru-ga slamanja valova, neprestani šum zapljuskivanja obale, prazna plaža, ta veli-čanstvena praznina, dah prostora, ispunili gotovo beznad nom euforijom - zašto,zašto?Jesulimiočisuzne,Rachida,dijete?Jesuliminaočalezamagljene?Zašto?Znašlionuprugunaplavljenihdrvanakonolujenaplaži,jesilitoikadavidjela?Onuduguviju gavutrakuodkomadadrvetanagrizenihmorskimcrvima,oštrimpijeskom,izdub ljena slu čajnost, ta uska nakupina boca, lutkina ruka, ručka naočala, smeđealge,zdrob ljeneškoljke,mo ruzgveisnopoviužadinanajdaljojtočkikojusuvaloviprethod nenoćido segnuli?Kaodijetepokušavalasamihčitati,htjelasamdešifriratiMorseovuabecedu,usvimtimnaplavinamaprepoznativezukojausrećuje,kojabisvim utopljenicima udahnu la život. Zašto se sad nemogu izvući iz te slike, takodavne,jednogposlijepodneva,takođernaplaži,prviodbrojnihizletanakojećemotogaljetaići,kakosmomislili,neznajućidaćetobitiposljednjiizletumnogogo di-na?Zaštoopetčujemsmirenišum,galebove,eteričnošuškanje listovanovinakojemojbratčitaupletenojkošarizaplažu?Vidimsamonjegoveuspravnepotkoljenicekakostrše izkošare,snježnobijelenogavice,bosastopala inožneprstekojinonša-lantnorujupopijeskudokurukama,podvrnutih rukava,držinovinekojedodirujevjetar.Vidimudaljinidjecuumornarskiplavimkupaćimkostimimaispodslamnatihšeširasvrpcomkakogacajukrozbaricenastaleosekom,anadrškusunco branakojije od lučno zabila u pijesak, u elegantnimku kičanim ru kavicamavidimnaslo njenemajčinerukedok,malonagnu tanaprijed,pozornopro matrasvijetlo žutipijesak,azurneba,more:zadovoljna,danekažemsretna-ikaodačujemočevdah,šumzrakaunjego vimplu ćima,ispodsvoguha,ispodtkaninenjegovakupaćegakostimagru bogodsoli,mojotackojićenamse,takosmojošmislili,ubrzo,zadesetakdana,pridru-žiti.Ačujemimajčinuzdahtevečeri,nakonštosmonanasipuvečerali,pojelislado-led,jošjednompro šetali,onaija,rukupodruku,kadajeujakkočijomdo šaoponas.Mojujak,nesluga,jernjegasumobilizirali,rekaoje,kaovjerojatnoipo lovinuslu gu-amajkajedubokouzdahnula.

Ču jemnjenglas, kaže: “Ah, tu su se sklonili izletnici...”do lazeći izauglabarake,držeći torbu na ruci, pored nje, prekriženih ruku, ispod bijelog jedra svoje kape,

195

Erwin Mortier

mrtvaumorna,MissSchliess.“Vratit ću vas u vaša ko lica”, kažeMiss Schliessmombratu. “Morate ležati. I

don’twant toseeyoubleedagain.Doyou,monsieur.No?Good.Then letme tuckyouin,love...”

Majkamidajeznakdasmijemići.“Povedisvogvitezaušetnju,dijete.Mislimdaćemusetosvidjeti.Hoćetelimoćisami,do moljube?”

“Suredo,Ma’am.Suredo...”

Ho dalismoplažom,daljeodbaraka,usmjeruFrancuske,mimovilausrebrno-zele-nojtravirezerviranihzaNjegovoVeličanstvo.“Withsomelucktheykick‘mbackoutthesamewayhisgrand fathercamein,les

Boches”,rekaojeiprimiomepodruku.“Štomislišdaćebitismojimbratom?”Slegnuojeramenima.“Dunno...Will takesometimetoget‘mstraight...Opora-

vak,vjero jatno.Dub ljeuunutrašnjosti.Akomunađunekiposlić,zanekimpisaćimsto lom,ondaćegazadržati,akone,mamaćegaubrzoopetvidjeti.Permanentsickleaveorso mething...”

“Andyou?”“I’llbeback…SoonasIcan.I’veonlyspentoneofmeninelives,Miss.”Pogle-

dao me, nasmiješio se. “ You ha ven’t got rid of me yet… Back to being thepressboy…I’vehadmyshareofshellsbynow...”Šutkesmoho dalidalje,sviđalamise blizinanjegova tijela, njegovbokkoji bi povremenododirnuomoje tijelo kadabismouskladilikorake,njegovarukapodmojimdlanom.“Istillhavetothankyouforbe ingsuchaknowledgeableguide,theotherday...”

reklasam.“I’msurethepleasurewasmostlymine,Miss.”“Shouldtryitagainthen...”“Byallmeans...”Njegovpoznatiosmijehpojaviosenausnama.Uvukaojedim

cigarete,uspraviovrat,napu ćiousne,ispuhnuodim.“Ilikeyou,Helen…Ireally,re-allydo…ButIwouldn’twanttohurtyouinanyway.…Can’tseemelingeringinasofaoneday,comfyslippersonmefeet,theMissusheatingthekettle.KnowwhatImean,love?”

“Zatopostojikućnapomoćnica.”“YouknowwhatImean,Helen.”Bilomijejasno.Svakeminutekojusmoprovelizajednonjegovusamdušuvaga-

lauruci, isprobavalanjenugustoću,htjelasamosjetitinjenulakoću,njenutamu, i

196

San bogova

ko likosamgodmaloznalaonjemu,njenamisespecifičnatežinasviđala.“We’ll see.One thing at a time.Perhaps one daywe’ll discoverwe’ve silently

made our arrangements, witho ut the slightest annoyance...” Sagnuo je glavu, ka-žiprstompodignuomojubradu.Kratkopritisnuousnenamoje.“Arrangements,Miss?”“YouknowwhatImean.”Okrenu lismose,kre nulinatragplažom.Isprednasnalaziosestarihotel.Vidiko-

vacnakrovu,nadsvo đenkupolom.Iznadbarakaupodnožjuzgradeslijepafasada,nanjojnatpis“GrandHoteldeL’Océan.PrixModérés”.

Istovremeno smogapogledali, pa iakonismo rekli ništa, znali smodamislimootprilikeisto:dajecijenakojusmodotadmo raliplatitibilauglavnomumjerena.

197

Erwin Mortier

POSLIJESMOSEREDOVITOVRAĆALI,kadsubarakesru šene,vratanasobamazagosteobješenanatragnašarke,anastolovimasrebroiporculanzamijenilikopčezaraneikirurškebu šilice.Dolazilismouvijeknakrajugodišnjihdoba,naizdahuljeta,kadasu u većini restorana stolovi i stolci već zapali u zimski san ispod cerada, ili uposljed njimdanimaproljeća,doksusvijošnekolikotjedanačekalinavelikobuđe-nje.Izgledadajetonjemuimenipristajalo,postalismobićameđuvremena.

Rekli smo: za stotinjak godina naš će rat na spomen-pločama, fotografijama, udnevnicima,pismimainanadgrobnimspomenicimabitipotpunoizlizankaoikostimrtvihuzemlji,unajboljemslu čajuostavitćezasobomdrugačijunijansuupijesku.Jošnismoznalidasuukolijevkamavećspavalivojnicizasljedećirat,dasusebu -du ćikrvnicidržalizaskutesvojihdadilja,igra lisekockamailisuutrošnimsobamaupotkrovljulizaliraneipisaligorketraktatesmrtonosnomtintomresantimana.Reklismo:kadbismosezastogodinamoglivratiti,nebismovišeprepoznalirat,njegovuneshvatljivost,njego vusveobuhvatnostzbogkojesubezbrojnimaliživotipoputiga-laplesalislijedećinjegovmagnetizam,ume đuvremenućebitisvedennadesetakki-po va,nabeskrvnebrojke,imenamjestaičinjenice-pitamsehoćemoliikadamoćiištadrugoosimprijeiliposlijepričatibajkepretrpanefusnotama?

“Neznambih li htiodoživjeti stotu”, rekao jemojbrat, koji bi ponekad išao snamadomjestagdjesuonimojmužbilinaliječenju,nojasamjedinadoživjeladanetrebabititolikostarkakobividioširenjetiheerozijeokosebe,sverjeđere doveondašnjih veterana, na štakama, umjetnim nogama, u invalidskim kolicima, kakozveckajumedaljama oko vječnog plamena ili tresući se salutiraju pred kenotafomdok Njegovo Veličanstvo, i samo nesigurno na nogama zbog novoga plastičnogakuka,ispodimenamrtvihizauvijeknestalihpostavljavijenac.

Mojbimužsadsigurnostaviorukunamojuizaklju čio:“It’sinevitable,love.Ine vi-table.”Na jed nomod tih izletavidjeli smoMissSchliess, za stolomblizuvelikogblagovaoničkogprozo ra,upozadinineboodštuka,pudingomjehraniladvijebebekoje su svojom bakrenomko som i pjegicama bile preslika snažnogmomka po rednje,onajtipEnglezakojizračiru žičastomtro mošćudobrogrostbifa.Očitojesvoga

198

San bogova

Henryjazauvijekotpratilanapočinak, inikada jesenisamusudilapitati ima lionneg djegrobilijebiomeđuostalimačijasuimenastajalauklesanaumramornizid.

Potrebni su namnadgrob ni spo menici, nešto opipljivo što pokrivamrtve, namasprečavaulazakuHad,žrtvenikilikadionicaukojojmo žemospalitiosjećajekrivnjenakonštosmomrtvima,kojisuvećjed nomumrli,ukavernamasvogasjećanjajošjed nompucaliuleđa,kakobismomoglinastaviti.Kolikisudokrajaživotaplakaliustražnjimsobama,dokbiradiliuku hinji,usnu,okruženimrtvimabezpočivalištajersuurneprsnule,adiesiraeuglavnomseslabočuousvijetukojijesrednjovjekovnestrahotnevizijePosljednjegsudaibezpo moćiodozgooživiospunožara?Aja,evo,ov dje ležim,na leđima,nakrevetu,uspo roposlijepodne,ukutkuzemaljskekuglegdjejetrenutačnosunčano,gotovobezoblaka,ulicesuohlađeneblagim,osvježava-jućimpovjetarcemkojijeprognostičarjutrosopreznonajavio,dokispodmogprozo -raživotnegdjenapolaputaizmeđudevetipetmirnoidesvojimtijekom-kolikojeriskantnaiugodnanašasposob nostzaboravljanja.Alikolikesammrtvejasamapre-du gopuštaladaživeiosu dilaihnapolumrak?Zaštojetolikomnogoodsutnihumo -jimsnovima?Zbogčegajošuvijekneulazeusobekojeihtamočekaju?

Čujemkakomajčinidiktatiod zvanjajutomprazninom.“Prereživećjednomčvo-roveistavituitamokojutočku.Rečenicenisuko basice.Uvijeksatimaobilazišokokaše.Akokokošnenosijaja,završitćeuloncu.Nemo žemosamootezatiiotezati.”Kolikoćusejoštrestipredposljednjomriječi?

Ukasnoljetoprijeproglašenjamirarazboljelase,prvaodmnogih,ijed naodsretnihkojisupreživjeli,alinjenadugabolestnajavilajezimuukojojsuzakupcisokolnihimanjaujutrono siliukočenatijelasvojemrtvedjecevrtnomstazomdoogradekamosukolado lazilaponjihzatoštonijebilodovoljnodrvadasenapraveljeso vi,anivremena za ispraćaj.Mislila sam na Amélie Bonnard u njenoj kutiji od nabrzinuoblanjanihdasaka.Sigurnopolovinašiparicainasmijanihcuricakojesujenekolikoljetaprijeodvelena livadupokrajcrkve,onogposlijepodnevakadjeskončala,sadje,unajbo ljemslu čaju,ležalauzašivenojplahtiukamenompodzemlju.

Moj brat, koji se vratio nekolikomjeseci prije, još uvijek ukočen i nestabilan,razbolio seubrzonakonmajke, i on je jedvapreživio.Ujne su se razboljele i bilepreslabeodkašljaigroznicedabiseoblačileuteatralnespavaćice,štobiinačene-dvojbenočinile.Ujak i ja smušeni smoho dalipokućikoja jeokonas fantazirala,kašljalakaodaće ispustiti dušu.Služavke suho dalepohodnicimanoseći lavo re ihladneobloge,aondasuse ionerazboljele, jed nazadrugom,najmlađesuumrle.SamojeMadeleineostalananogama,njenbazaltniorganizamkli camajeočitobionepro bavljiv.Ujakjerekao:“Uko jojmitopred staviigramo?Štojeovo,dragamojanećakinjo,tragedijailiokrutnafarsa?Jošmogushvatitidaklicenevolemenenislu -

199

Erwin Mortier

žavku,onevolemladomeso.Tkobiimzamjerio,aliti,dragodijete...”Brinuose.Najvećidiodanaprovodilibismoubibliotecinanajvišemkatu,uzdo-

sadnetiktajemalepećinaugljen,kaodasenadaodasamtamodovoljnovisokokakobihizbjeglado dirsklicamailikužneisparineilištogodkružilodonjimso bama.Akadsuglasineoprimirjupostalesveupornije,reklasam:“Čimbudemmogla,vratitćusekući.”

Nijesedvoumio,nijeseopirao.“Jaćusezatovećizbo ritikodtvojemajke”,re-kaoje.“Alikakoćešonamostići?”

“Imamvozača”,reklasam.

Svijet se već tjed nima ku pao u melankoliji dugog babljeg ljeta, i nebro jeni danbakrenebojeoslobađaoseizrosekadsmovećkrenuli,onija,ujed nomodautomo -bila njegovamajora. Pred nama opalo lišće s bresto va i platana iznad naših glavaskupljaloseuraštrkanimžu timstopamanakamenimapločamaceste.Izlazećesuncepozlatilojemaglu,tuitamonapoljimahmeljanakošenikolcičešljalisubojažljivosvjetlo.“Everythingaliright,love?”upitaoje,tojepostalonaššlagvort.“I’mfine,monsieur.”Uvuklasamseudebelivojničkikaputkojimijedao,slušalasambrujanjemo to-

ra, udisalamiris gorivakoji se širio iz unutrašnjosti automobila, kemijski, oštar, aopetugo dan.Okonas:prostranstvoiobroncibrežuljakaiprijesvegatišinasadkadsuto po vizauvijekumuknu li.Tatišinakaodajeugirlandamavisjelaiznadzemlje.

Pro matrala samgakakookrećeupravljač,mijenjabrzine,dajegas,usporava,mje-njačemipapučicomprilagođavatempo.Akojesvakoputovanjepriča,akojesvakadionicasaga,ondajeonbiodobarpripovjedač.Moglasamgapromatratisatima,alipu tovanjejebilokratko,takokratko.Umojojglavimojgradiujakovakućakrozgo-dinesuseudaljavalisveviše,dvakontinentakojaplutaju,razdvojenasveširimoce-anom.Sadsečinilodajemojado movina,svihtihgodinausisana,izuzevšikomadi-ćakzemljenakrajnjemzapadu, tomrasprostranjenomneshvatljivošćugluhonijemeriječi “rat” odjednom gurnuta u svoje poznate, uske granice. Čak i uz bezbrojnekontrole na putu stići ćemo na odredište još i prije zalaska sunca, jer svugdje sužandari ili stražari, bacivšipoglednado kumentekojebi immojmužpredao, stalimirnoisalutiraligo tovoiščašivširuku.

“Ma jor’sorderedunhinderedmovement.Nicechapheis.”Namignuoje.“Ithinkhefanciesme...”

“Whowouldn’t?”

200

San bogova

Vidjelismoru ševineIepera,bijednotrulozubalomeđupadinamabrežuljaka,gdjejetravavećpoprimalasmeđubojuzime.Uniziniizmeđustarihbojišnicaljetnoraslinjevećsenajvećimdijelompovukloutloikrajolikujevratiloneutješnunagost.Pro lazi-lismošu mamakojesuvišesličilestrništunegošumi.Drveniprovizornimosto vivo-dilisunaspre korijekaipotokapunihvodekojajepodteretomsivogsedimentapu -zalaizmeđuobalakojekaodanisubileodzemlje,negoodnabacanihstvariizstoti-na putnih sanduka i ko fera. Nakon nekog vremena lijevo i desno uz cestu, ispodmaglekoja sepodiže,osvijetljeni suncem, izda su sepomaljali prvi fundamenti -kakosmosesvevišeudaljavaliodstareratnezone,kaodajeprocvaloproljećeodcigle, zgrade, ulice, cijela sela koja su se bojažljivo obnavljala, prvo su po dizalipraznapročelja,ispitivalirogovekrova,opreznosuseukrašavaliredovimacrepova,nesigurno,pipajući,ovdje-ondjebilojejošrupa,alipostupnosesvesklo pilo,prozorisubilizastrtizavjesama,vratasubilaotvo rena,djecasuuklompamahodalaulicom,ženesdebelimvu nenimmaramamanaramenimausredotočenosugledaleusatnatornju.Neznamvišedo kudsmostigli,krajolikkojinasjeokruživaoizgledaojene-naru šeno,amismosevoziliispodsvo daodsnažnihhrastovačijejeod bačenolišćeplesalopocesti,kadajesasvihokolnihstrana,snezgrapnihtornjeva,vitkihvrho vazvo nika,otvo rananjimaigalerijasazvonimapočelaodjekivatizvo njava,brončaniuzdaholakšanja.

“It’sover”,rečemojmužnepodižućipogledsupravljača.“It’sover,love.”Šutjeli smo. Osjećala sam knedlu u grlu i gledala van, veleposjede i međe od

drvećaigrmljaiumornapolja,utjehukojajedolazilaodravnodušnogsvijeta.

Uselimagdjejecrkvenitoranjbiosrušenilisuzvo naukradenazbogbronce,sveće-nicisuministranteposlalinaulicesčegrtalom.Naglavnimtrgovimaupaviljo nimajelimenaglazbasviralapijanevalcerezarazuzdanplesrazuzdanemase.Posvudasevijorila trobojnica. Djeca su vikala “Vive le Roi! Vive la Belgique!” i lupala popoklopcumo tora, lupkalapovjetrobranu,pravilagrimase,mahala iklicalakadabimojmuž vragolasto potru bio.Na nekim smo se dijelovima probijali sporo, sjetilasam se rezigniranih ko lona,mora kaki boje, i svih onih lica koja su prošla poredmene, koja sume kriomice promatrala, namigivalami, smiješilami se, kada samonajputsjedilauautupo redsvogmuža, ispodnebasastavljenogodudaracačeki-ćem.Mirjenaliko vaonaukidanjesileteže,kaodasulikovikojisuseguraliokona-šegautabiliistikaooniodprijedvijegodine,napokonoslobođenikohezijediscipli-ne,ano nimnostipostrojbe,plešućiivrzmajućise,tvorećiBrownovogibanjenajčišćeekstaze,nepregled nuvrevudoksmose,upredvečerje,približavalimomrodnomgra-du,apocestamapremaglavnomgradujošsuuvijekmarširaletrupemimošpaliraci-

201

Erwin Mortier

vilauzrubceste.Žene,pridržavajućivunenemaramerukomnaprsima,nisugledaleusatnito ranj,negoulicavojnikakojisuprolaziliporednjih,odmjeravalesupojavusvakogodnjih,gotovoočajne,jerbiloihjeto liko-ahoćelionbitimeđunjima?Ihoćelionsaddoćikući?Ijelizdrav?Gdjeje?Nekimabiseizasuknjeskrivalodije-tegledajućizbunjenotučud nupo vorku.BalkanDownload

Rekla sammuda stane na pješčanom sprudu blizu potoka pokraj vjetrenjače gdjesmo sekaodjeca, za nedjeljnihvožnji unajmljenomkočijom, čestovozili s ocem.Krilavjetrenjačeležalasuraštrkanautravi,osimjed nogakojejesamotnosalutiraloispodnebakojeseumeđuvremenunaoblačilo.Krozprozoreniskemlinarevekućecrnitragpo žaradizaosepremarubukro vanačijesusesljemenaslanjalesamogole,po ugljenjenegrede.

Izišlasamizauta.Ion.Otišaosepomokritiuznekostablo.Čulasamvjetarkakošumiutravi,kasnapticacvrkutalajesporumelodijunegdjemeđusrebrnimvrbamanaobalipo toka.

Pogledalasampremaistoku,prekoposivjelogdrvo redačempresa,premapozna-tomprofilusvogagradanaobzoru,starimtornjevima,neoštećenima.

Staojeizamene,obuhvatiomeru kamaokostruka.“What’youlo okingat,love?”“Svojdom”,reklasam.

Gradkojiseodjed nomuzdizaookonas,raskošjarkoosvijetljenihprozorauplavomsumraku, svjetlo lanterninaogradamapro vizornihmostovaprekokanala,blistanjenapuštenihto pova,blijedevrećespijeskom,aulicesubilecrneodljudidoksmosevo zilirad ničkimčetvrtima.Upretrpanimgostionicamaikafićimarazdraganajego-milamalneispadalakrozotvoreneprozoreivrata,natiskanatijelavibriralasuuto-no vima “Brabançonnea”, zahvaćena spazmom euforije.Ali kod kuće je biomrak.Parkiralismoautoispodkestenovanadrugojstraniulice.Nijednalampanisvijećaizaprozorskogstaklanijeotkrivalapoznatestropovesoba.

Prešlasamprednjedvo rište,pohitalaprekostubaispredulaznihvrataipozvo nila.Zvonjavajezamiraladoksamprelazilahodnikupredvorju,nitkonijedošaootvo riti.Poku šalasamjošjednom.

Nitko.“Pro ba blyoutintown.Celebratingthepeace”,rečemojmuž.Reklasammuda

čekavani,spustilasamseizahortenzijastu bamapremapodrumskojkuhinji,Emili-einojšpilji.Vratanisubilazaklju čana.

Unjenojkuhinji,okoštednjakaiznadko jegnijednajedinatavanijevisjelanakuki,

202

San bogova

osjetioseprodoranzadahishlapjelogalkohola.Nasveslabijemsvjetluusudoperu,uku tovima,napanjuzasječenjemesasjalesugomilepraznihboca.Nastolu,pokrajsvijećnjakasostatkomsvijeće,pokraj tanjura ivilice, lonacsneodređenomkašombiojejošmlaknado dir.Usvakomslučaju,netkojemo raobitiublizini.

Otišla samgore.U predvorju su nosači svjetiljki bili iščupani iz zidova, palmevišenisu imale ukrasnebakrene zdjele, luster je zamijenjenbijednomžaruljom.Usobizaprimanjestolcisuukutubilinaslaganijedannadrugi,ausrediniprosto rijeko čioseEd garovkrevet,bezmadraca.

Otvorilasamulaznavrata.“Nemanikoga”,reklasam.“Alinetkojenedavnojeo.”“MindifIputme’thingsinside,love?”Krenuojepremaautu.Ušlasamukuću.Nig djeukućinijesemoglonaćiništametalno,osimonoglonca

i dvije tave. Sav je skupi pribor nestao. Sve od kositra. Svi kuharski no ževi, svekutlače. Najveći dio porcu lana, gotovo svi tepisi. Kuća je izgledala poharano. Ustražnjemvrtunetkoje,moždaEmilie,prekopaomalitravnjak.Usvegušćemumra-kuvidjelasamstro goodijeljenegredicepovrća,uvelolišćekrumpiraiznadpo višenezemlje,kompaktni,loptastikupus.Čulasamkakomojmužvučestvariukuću.“Mightgoandjointhepartyaswell”,rekaojekadjesvestajaloupred njojsobi,

njego viko feri,kamere,kruhijaja,staklenkesukuhanimpovrćemkojenamjedalaMadeleine.“What’youthink?”

“Čekat ćemo”, rekla sam u tami salona. “I know some tricks to entertain us,MonsieurHerbeir.”

Gurnulasamganasofu,utisnulapolju bacnanjegoveusneisrušilasenajastuke.Zadrijemalismo,kadsenabraviulaznihvratazačulozveckanje,naštojeonsko -

čio,gurnuokošuljuuhlače,zakopčaoraspo rak,ajasvojubluzu,dokjepredvorjemodjekivaokašalj injegovpoznatikorak.Ustalasam.Učarapamasamse iskrala izdnevnogboravka.

Vidjelasamganaslabomsvjetluprozoraiznadulaznihvratakakostavljapo lu ci-lindarnapolicu,skidašalsramenâ.Akadsampotihorekla:“Papá...jasam,Hele-na...”,rukamujeostalauzrakuiznadvješalicedržećiovratnikkaputa.

Jeli smo impro viziranu večeru od jaja i uku hanog povrća nakon što je moj mužposljed njim drvom za ogrjev uspio potpaliti vatru u štednjaku, a ja sam razmu tilajaja.Neg djeupodru muotacjeuspioiskopaticijelubocuvina.

Kucnulismose.“LaPaix!”povikaoje.Jošjeuvijekbiodirnut.“Hearhear”,nastaviojemojmuž.

203

Erwin Mortier

“Božemili,dragodijete,jošnikadanisamtolikouživaouobičnomomletu.”Izgledaojemršavo.Imaojepodočnjake,blijediod sjajuborama.Čestojekašljao.

Injegajenapalagripa.“Mo raosamubolnicu.Nijebiloizbora.Bilesuteškegodine,dijete,alimislimda

senikadnisamosjećaousamljenijenegodoksamstajaonapragubolnicetresućiseodgroznice,sbijed nimkovčežićem,pidžamomipriboromzabrijanje,predčasnomkojamehtjelazgro mitipogledom.Dvoranesubileprepune...”

“AEmilie?”upitalasam.Uzdahnuoje,kriomicebaciopoglednagomilupraznihbocaizanašihleđa.“Re-

cimodasepriličnodobrosporazumjelasgermanskimelementomukući...”Pogledalasamganeshvaćajući.“SNijemcemkoji jeov djebiosmješten...Spavaojeuprednjojsobi.Prvi je još

biodobar.Wernher.Poštenobiteljskičovjek.Trojedjece.Ionseveseliodanukadćetamizerijapro ći,aonjestijetreneokruglicesvojegospođe.Alidrugi...Mislimdajebo ljedašutimonjemu.Udruštvuimamopravudamu.”

“Ah,mladadamajepreživjelarat”,reklasam.“Onaipakznakakosvijetfunkci-onira.”

Vidjelasamkakojeotacskrenuopogledsmenenamogmuža.Iznenađen.Neinelju bazan.

“Mo raosamjeotpustiti,Hélène.Cijelajeulicabrujalaotome...”Nikadajevišenismovidjeli.Jed nom,nekolikotjedanaposlije,kadajeotacotpu -

tovaomajci,učinilomisedasamugrupiciženakojesuplahokliznu lepločnikompo red nas prepoznala njen osmijeh, pogled prepoznavanja iza visoko podignu togovratnika teškogazimskogakaputa, ispodvelikekape ili šeširapodkojim jeglavaizgledalaneobičnogolo. Jedanodprolaznikapo čeo je si pati kletvena savglasnagrad skomdijalektu.Ženesusejošvišeuvukleukapute.Neštodaljezadlakusuiz-bjeglekišudobronaciljaneplju vačke.

“Thefateoftheharlot”,uzdahnuojemojmuž.Neznamštojedaljebilosnjom.Jedvadasmoznaliodakledo lazi.Ženakojaje

otkako je pamtim štirkala naše rub lje, kuhala nam obroke, grijala nam mlijeko,najvećimdijelombilami je stranac,beznačajna radna snaga, anonimni rad nikonj.Tihmjeseciizrijekaikanalanašegagradabilojeizvađenovišetijelanegoobično,mnogaodnjihbilesuženeuteškimkaputima.Jošseuvijeknadamdaonanijebilameđunjima.

Otacjeotpiovinoiobrisaousta.“Znači,mamaseopo ravlja?AEd gar...”

204

San bogova

“Izvućićese.Takojerekaodoktor.Bitćedo bro...”“Anjegovanoga?”“Trebatćenekovrijemedapočnenormalnohodati...”“Živje.Tojenajvažnije.Siro mašnismo,gladni.Aliživi.Želimihštoprijevidje-

ti...”“Željeznicajeukatastrofalnomstanju,tata.Bitćekomplicirano.”Naputukućiprošlismopokrajkolo dvora,željezničkijenasipbiominiran,tračni-

cesustršileuzrakpo putkrutihzavinutihvrpci.Kružilesuglasinedajeneprijateljpokvarioštojevišelokomo tivamo gao.

“Akobudepotreb no,ićićupješice...”Mojsemužprotegnuonastolcu,većsenekovrijemebo riosasnom.“Moždabi

seipakneštodalosrediti”,zijevnuoje.“Sprijateljiosesasvo jimmajorom”,reklasam.“Majorjebaciookonanjega...”Otacjepriniočašuustima.Prijenegoštojeotpio,prviputotkakosmosesastali,

vidjelasamnjegovpoznatizaigraniosmijehkakomutitraokousana.“Mislimdagajad nikmožejošsamopogledavati.Zarne,dijete?”

Otpu tovaojedvatjed naposlijeiostaosvedokrajasiječnja.Smrzavalosekadjeod -lazio.Noćprije lagano je sniježilo.Sgolih granakestenovaoštar je vjetar stresaohrpicešećerauprahu.Ošišaose,potkresaobrkove.Stajalismouerkerukadajevo-začispredkućezaustavioautomobilkojićegaodvestimajci,potrubioičekaoporedvrata.

“Vidividi,svesevišeosjećamvažnijimodnašegpremijera.”Skinuojerukavice.Kucnuojenoktompopro zorskomstaklukakobivozačudaoznakdastiže.Ondajepogledaogore,sivooblačnonebo.

“Štomisliš,dijete?Porcu lan?Murano-staklo?Negašenovapno?”Gledaojekrozprozorglu mećipo zornozanimanje.

Stala sam tikdonjega,podiglaglavu inekovrijemepromatralanebo. “Vodenapara”,reklasam.

Smiju ćise,pritisnuojekažiprstnavrhmognosa.“Mojakćijeodrasla.”Uzeo jemali kovčegkoji je stajao donjegana podu. “KrećemoVelikojMajci.

Rećijojdasesvijetzauvijekpromijenio.Nadamsedaćetoprihvatiti.Znaškakvaje.Svijetmorabitispremanzanekestvari.Jesilisigurnadaželišostatiovdje?Ho ćešlisesnaći,dijete?Malosesuzdržisposjetimasvogengleskogprijatelja.Znaškakvisususjedi...”

“Papá,mo limte!”

205

Erwin Mortier

Zašutioje.

Sadjeod lo žioubruspo redpraznogtanjura iustao.“Idempotražitikrevet.Vlasnikkućejeumoran.”Prezirnojepogledaookosebe.“Mislimdajerupapriklad nijariječAkonamjeravateprenoćiti,MisterHerbert...”-riječijeizgo varaospretjeranimbri-tanskimakcentom,vidjelosedajepripit-“ondaćevammojakćinapravitikrevetac.Lakunoć.”

Rukovali su se.Mene je poljubio u čelo. Kad je već go tovo izišao iz ku hinje,okrenuose,pogledaonasnaizmjenceidobroćud norekao:“Ibuditepristojni.Jasamtijošuvijekotac.”

Raspo redilasamneko likoprekrivačaijastukdoljenasofi.Nijebilodovoljnoma-dracaukući.Kadsamzavršila,iznenađenosamvidjelakakosemojmužvećrasko-mo tionasofiipočeoizuvaticipele.

Povuklasamgasasofe.“Idiote...”“What?It’sme’bedisit?”“Onlyinthemorning,honey.Spavatćešsamnom...”Gurnu lasamganastube,pokrajočevespavaćesobe.Čulasamnjegovopravilno

disanje.Čvrstojezaspao,nijenipisnuokadjemojmužnogomudarioonogukomo -deisočnoopsovao.

Gurnu lasamgausvojusobu,katiznad,zatvo rilavratatemukošulju,hlače,gaće,čarapezgulilaskožekaodasuembrionalnaovojnica.“Christ,Helen,it’sfreezinguphere.Loosemenutsanyminute...”Zastaomujedahkadsamihprimilauruku.

Po čelojekišiti,ugodnolickanjeitupkanjepoprozoru.Ležalismoiosluškivaligrad,ukojemseslavljeničkabukapolakostišavala,povremenobismosezasmijalikadabiispodnasnaulicinekipijanacteturaopločnikom,nerazgovijetnopjevaju ćimješavi-nubrojnihnacionalnihhimni.

“I’mknackered,Ma’am.”Hihotalasamse,upijalakiselkastimirisnjegovapazu ha.Glavamujepočivalana

mo jimgru dima.“Isad?”upitalasamzafrkantski.“Off toBrussels in themorning.Beback inacoupleo’days…Rather fancy the

ideaofsettingme’gearupinthecellar...”“Aonda?”

206

San bogova

“Dunno.Stayhere.Shan’tgoback.Noway, love.Jobwith thepressperhaps….Suppo sethat’dbenice.Noneedtoworry,timebeing...”Podigaojeglavu,zaigranomeugrizaozakožuispodbrade.“Mummy’sallowance,remember?Andyou,love?”

Šutjela sam.Razmišljala. “Studiratću”, rekla sam.“Čitati.Vidjeti svijet.Morašmipokazatisvijet...”

“Ifyousayso,love.”“AndIwantyourchild,eventually...”“OGod...”Uzdahnuo je i privio se još bliže. “Better start with ham and eggs

then,inthemornin’...”Polo žilasamrukunanjegovobraz.Polju bilasamgautjeme.Uuvojke.Brzojezaspao.

207

Erwin Mortier

V.

208

San bogova

“OPETSENISTEOD MARALI”,preko ravameRachidakadaotvorivra tasobedapogle dadrijemamlijoš,akadmevididasamposvebudna,skupiobrveglumećiljutnju.Onasenemoželjutitinamene,znadajatoznam,kaoidasamsetimespremnaokoristi-ti.

Obilazikrevet,sadvećsmiju ćiseimašu ćikažiprstom:“Vistenevaljalica,gospo -đoHelena.”

"Hvalati,dijete.Oduvijeksambila.”U pro lazu, dok ide prema prozoru, gdje podiže rolete, pogled joj padne na bi-

lježnicupo redmogbedra.“Morateupalitisvjetloakoželitečitatiilipisati.Jošćetepokvaritioči.”

Otvarapro zor.Mirisljetnevečeri.Zaostalatoplinadanauciglamapročelja.Mirisasfalta,trava,oporimirispitomihkestenovauulicibezvjetra.

“Ionakosamvećslijepakaokrtica,dijete.”Uzimapladanjsnoćnogormarića,ostajeuzmojkrevetinežuriseispustititeatra-

lan uzdah. “Opet ništa niste jeli... Samopola šnite kruha jutros i sadmalo hlad nejuhe.Moratejesti,gospođoHelena.”Opetjeobišlakrevet,idepremavratima.“Jestiispavati.DoktorVannestetakokaže.”

DoktorVanneste.Onajnovi.Tekjedošaosfaksa,jošjezelenkaotrava.Bogznagdje je stari.Možda je uganuonogu ili se na stubama spotaknuoo torbu i slomiovrat.Čovjeksenada.

Ušaojenovidoktor,pružiorukuirekao,zasigurnojertakopišeuknjiziKakoza -po četirazgovorspa cijentom?:“Dobardan.JasamYannickVanneste.”

“Ajaimammigrenu”,reklasam.“Jastažiram.”Staviojetlakomjerokomojenadlakticeitolikojakoupumpaozrak

damijepodlakticagotovoizletjelaizlakta.“Alisljedećegodinećudiplomirati.”Ima dvadeset šest, dvadeset sedam. Snažan je, visok. Grmalj od čovjeka, ali

zapravojošdijete.Kadamijegurnuotoplomjeruusta,gotovoinstinktivnoprilju bilasamcijelonepceuznjegoveprste,aonjepromrmljaoneštoustilu“Vašizubićijoš

209

Erwin Mortier

susasvimuredu,gospođo”,provjeriojetlakirekaoRachididajepo višen:“Petna-est...”Izvadiomijetoplomjerizusta.“Imatetemperaturicu...”Temperaturica.Zu bi-ći.Umanjenice:jezičnedude.Dasamstarakaoion,dobiobiodmenetemperaturudabisesveznojio.

“Jede lidovoljno?Spava lidovoljno?”upitao jeRachidu.Zatimsenagnuonadkrevetinamignuomi:“Daposlušamo.”

Spuštaojestetoskopnizmojprsnikoš,potankomema terijaluspavaćice.Tiprsti.Napetoosluškivanje.Tankeborenanjegovučelu,kojesejošnisupretvo rileutrajnebrazde.

“Do broje.”Izvadiojestetoskopizušiju.“Uzimalido voljnotekućine?”Napadno sam iskašljala šlajm iz dušnika i promrmljala: “Većme neko vrijeme

mučisuhoćarodnice.”VidjelasamkakoseRachidinapinjuvilice,nijeznalakamobipogledala.Doktor

Vannestejepo crvenio.“Do bilistebojicu,dokto re.”Treptaoje,pribraoseiotvo riotorbu.“Pro pisatćuvamDilazine,zatlak.Dvaput

dnevnopotabletu...Izvo lite.”Rachidajeuzelareceptiotpratilagavan."Teku ćina,teku ćina...Dasamšezdesetgodinamlađa,pokazalabihmujate kući-

nu...Štokažešnato,dijete?”“Bilistejakozločesti,gospo đoHelena”,reklajespustivšipladanjisjedajućina

rub kreveta. “Skuhat ću vam jaje. Nalit ću vam čašu mlijeka i namazati kruh. Aonda...”Lupnulajeru kompopokrivaču.“Ondaćusjestikvamainećuotićidoksvenepojedete...Inačećemosejakoposvađati.”

Ustajeskreveta.Pridigneme.Popravlja jastuk izamojih leđa.“Ispričatćuvampriču.Dokjedete,ispričatćuvampriču.”Navučeplahtupre komojihnogu,zagladije.“Možetako?PričuoSaiduslijepimočima.”

“Tkojeto?Pustinjskiprinckojistareženepretvaraudaždevnjake?”Zasmijala se. “Ispričat ćupričuonjemukakomi ju jemajkapripovijedala.Ali

akoprestanetejesti...”Povuklajerukesplahteipodiglaihraširenihprstiju...“Preki-nutćupriču.Ondaćetesamimoratiizmislitikraj.”

Popravljami spavaćicu, s nekoliko poteza kažiprstom ispravlja ovratnik, zatimodedomognaslonjača,složidekeistresejastuke.

Kraj.Zaštouvijektajposljednjidesert?Čemutodetaljnopostavljanjestola,točaro -biranjesposuđem,tomjerenjerazmakaizmeđučašeita njura,topažljivosavijanje

210

San bogova

ubru sa,postavljanjebu keta ipoliranjesvijećnjaka?Javolimsto lovepunemrvica imrljaodmarmelade,inemarnopresavijenenovinekojeistotakonemarnobrojesvo -jemrtveinedjela-slu čajniobliksvakodnevnogbezobličnogslučaja.

Riječi i glasmojemajke, i tišina tijela, i rat, koji se nikadanije daoobuhvatitisvojimimenom,doksamjošbilamlada,htjelasamsvetouloviti jednimsvjetlom,izrećiutjehusvršetkastvarimaisvo jimmislima.Alinijemiuspjelo.Mislilasamdasamjošprezelena,prenemirna,asadtovišeneželim.Nemavišeutjehe,nemamira.Samosanbezsna.

Posto jirazdoblježivota,Rachida,dijete,ukojem,nećurećidačeznešzasmrću,alisispremnado čekatije.Dovoljnosiostarjeladasmrtmožeščekatijed nakousputnokao štonaugluulicečekašgradski autobus,bezmno gouzbuđenja ili nade, štobimogla bitimoja predodžbablaženstva da još razmišljamo tim stvarima. Ja samusedmomnebuvećodtogaštomineispadajuzubidokmegledaškakojedem.

Mojako načnost,ilionoštosejošodnjedapotratiti,jošmeuvijekmože,iakori-jetko, ispunitistrahomiliužasom,ali istovremenou izvjesnostismrtipro sijavane-osob nautjeha,kojanemoranužnobiti uproturječju sa životom,nego jemožda snjimučvrstojvezi.Izvjesnostdajednogadanavišenećumoratijestinipitinispava-tiniti,unatočsvojhormonskojsuhoći ikrhkimkostima,potpirivativatrupo žude -nećuvišemo ratizatvaratikrugnislatičestitkeljudimačijesamro đendaneopetza-bo ravila,negoseoslo bođenavremenamoguvratitiuvelikikonceptstvari.

“Dasamsadmlada,Rachida,djevojčice,izašlabihvan.Biciklombihseodvezlaizgradaiplivalabihujed nomodstarihriječnihrukavaca.Bosimbihnogamagacalaušašu između obale i vode da osjetimmulj poputmekanog jastuka ispod stopala. Iondabihrekla:tojesamomrtvazemlja,mrtva,beživotnazemlja.Starogorje,izliza-nanad grob naploča.”

Primamjezaruke.Kaonekoćmajčinaprastarabakapalcemprelazimnjenimlije-pimmaslinastimprstima,takonježnimaiglatkimaumojimrožnatimpandžama.

“Moguihnatapkatijo dom”,reklaje.“Mrljećeizblijedjeti.”Predu go sammislila da riječi višenemaju što ispričati, ali tako jedobro štone

pristajuposvestvarimaivodevlastitiživot.Jesamlitoreklanaglas?Smiješise,alividimdabašineslu ša.Moždamislidasepo činjemgubiti.Oslo bađasemojihruku,izladicenoćnogormarićavadičetkuiprovlačijekrozmojukosu-ilištojeodnjeostalo.

“Ovojesko roglazba,ritamtvoječetkeumo jojkosi.Moralabihnatonalijepitiriječi.Češljajmalo spo rije i poslušaj: ‘Svjetiljka je predugo gorjela u vakuumu...’

211

Erwin Mortier

Kadasamprijesocemišlaušetnje,uvijeksamizmišljalarečenicekojesupristajaleritmunašihkoraka.”

Četkudugimpo tezimaprovlačikrozkosu,pogledauperenaumojuglavu,ispustismiješakkroznos.Vidimjekakorazmišlja:veććedoćiksebi.Alikaže:“GospođoHelena,opetnaglassanjate.Tojezatoštopremalospavate.”

“Ne,dijete,posvesambudna.Mismomajmunčići, trijebimoseriječima.Slu šajštočetkapjeva:‘Vrijemeje...dasenasto lu...razlomi...kruh.’”

“Tovo limčuti”,smiješise.“Odmahćunamazatipunomaslaca.”

Doksamjošbilamlada,riječisamsmatralakompaktnim,stabilnimjedinicama,intri-gantnim kamenjem koje sam skupljala kako pred svijetom ne bih stajala praznihruku.Odnjihsamsagradilalukobranpro tivviso keplimesvjetlaiboje,mirisaizvu -kakojajeponekadprijetiladaćemeposvezapljusnuti-svijetusvo jojsirovojdivo-ti,njego vobivanje sobomodkojegzastajedah,kojebimesavladalo iuključiloumetežsvogneprestanogpostanka.Drugimriječima,bilomestrahdaćuumrijetiodužitka.

Svremenomsamihsvevišesmatralaogledalimaililećama,prizmama,kojeraš -članjuju bijelo, nediferencirano svjetlo svijeta - kao što bi otac običavao govoritikadabihnakonnevremenaporednjegagledalakrozpro zorduguiznadmokrihkro-vo va:“Iondakažudasesvatadivotasastojisamoodizlomljenogsvjetla...”Emilieje takvo vrijeme, kada bi istovremeno sjalo sunce i padala kiša, zvala proštenje upaklu.

Riječisampro matralakaominijaturneplanetarnesustave,jezgreatomaokokojihpucketajuelektroniznačenja,po putmalihplanetaslabegravitacije,srijetkimsloje-vima zraka u atmosferi, a u dubini njihove geologije šlampavo pamćenje, iako zarazlikuodZemljenemajujezgru,čaknifigurativno.Namjeramijesamoposložitiihtako da njihove konstelacije prizivaju figure koje bi inače ostale neprimijećene,neprepoznate. Nikada iz dru gih pobuda nisam ispunila sve te bilježnice njihovimznakovimanegodadokjošpišemuguramnoguizmeđuvratako načnoga,poputna-metljivogtrgo vačkogputnikakojiprodaječarobnasredstvazačišćenje.

“Približavasetrenutak,dijete,daseoslobodeposljed njepolice.Stavisveuku tijeiodnesiih.Razdijeliih,sveteispisanelistove.Činisnjimaštotevolja,alipo brinisedaimsudbinabudeneizvjesna.”

“Prvoćuvamsku hatijaje,gospođoHelena.Imamojošvremena.”“Želimbitipo ko panameđutimpolicamazaknjige.Zarnebibilodobrodaihse

skinesazidovaiodnjihnapravilijeplijes?”“Ondasemoratepriličnosmanjiti.Baremčetrdesetcentimetara.Sadznamzašto

212

San bogova

takomalojedete.”

Knjige,mrtvi,majčinglasusnuivrtbezgranica:umojojglavionisvevišerastvara-jutajprostorbezkoordinata,uko jemvladavrijemeizvanvremena,i izko jegsamoddjetinjstvaizvuklasamojednunogu.Najvećidionašegduhaindijskijebogkojiseprotežeupozornomsnumačke,bezriječi,alijesve,samonegluh,isvevidećiakojepotrebno.Sgo dinama,Rachida,djetešce,netrabunjam,sgo dinamasveštočini-mo,kažemo,prešu timo ili zaboravimobit će svebučnije nadglasanodisanjem togpo zornogsnaunamakojiuzaludnopokušavamopokritiriječima,alikojiipotpirujenašeriječi.Svimigovo rimoizhorroravacui.

“Želite li,gospođoHelena,daposlijeodnesemi fo tografijuvašegospođemajke?”Pitausputno,izdajničkiusputno.Znamdameiskušava,damisli:predomislitćese.Ko likosamsivećputazacrtaladaćunapravitireda, ikolikomevećputapo vuklačvrstimužetomsvoježivotneradosti?

Mojamajka.Onasadboraviuzabačenomkutumogduha;uoblacimaprašineipli-no va koji čine sjećanje ona je tamna, sagorjela zvijezda. Njene poruke dopiru domenekaozračenjekojenijesvjetlo,negoenergijadrugevalneduljine,kojadolaziizopipljiveodsutnosti.Sveštomoguučinitijestobilježitiprostoruko jemnjenaprigu-šenajekamožeodzvanjati.

Kadmiseopetpo javlju jeusno vima,onapostajesvenematerijalnijom,dokocaasociramsmaterijom,sriječimakaoštosuzid,potporanj,rožnik-mojotac,kojijezapravobiomajčinskijiodnje,glavaobitelji,čovjekkojijepred stavljaopredložakizko jeg jeona izvela svoj strogiprotu lik.Nisamvidjela bespomoćnijuosobuodnjekadjeonumro.Čakjenijanisamutomedostiglakadsamizgubilamuža,nomoždaipakjesamkadmijeumrlakći-kadsamprimilavijestdajeumrla,uhvatiomebijes,kojimoždanijebioništadrugonegoizokrenutapotresenost.Kakočudno,izokreta-njenašihafekata.Bolpostajeužitak.Strahpostajeeufo rija.Ljubavpostajemržnja.

Kadasamnasvojimposljed njimklimavimšetnjamagradomprolazilapokrajmjestazakojamevezujusjećanja,višemenijespopadalanostalgijakaokadamijebilope-desetak,ugodinamapromjene.Prepoznavalasampročeljakućauko jimasamnekoćslavilailivečerala.Građanskorazmetanjezavršnimvijencimaibalustradamaodko -vanogželjezaimalojeusebineštomuzealno.Nekiodtihstanovapostalisutrgovi-ne,prodavaonicevinailiresto rani,trgovineodjećom,snepomičnomelegancijomlu -takauočimasvo jihizlo ga.Udrugimasejošuvijekstanovaloiostalisuviše-manjenepro mijenjeni, malo otrcaniji i s više čađe na ciglama, po dijeljeni u studentske

213

Erwin Mortier

sobe.Ponekadsamkrozotvorenipro zormoglavidjetidiostropa,rozetuodštuka,izkojejeumeđuvremenumaknutlusterispodčijihsamkrakovanazdravljala,pjevala,plesala,diskutirala,prešu ćivalazabranjeneljubavi.Ilisamvidjeladiokamina,ume-đuvremenuobojendrugimbojama,komadplakatanamjestugdjejenekoćvisjelovi-sokoogledalokojemijedavnomojodrazbacaloprednogepo putrugalice.Ondjejestajaopijaninonačijesmomelodijepjevali,aovdjesofanakojojsampripriguše-nomsvjetlubilanevjerna,ilipalmanastubištu,ispodkojesamplakalazbogvlasti-tognemira i sramote,njišućiseveselo idaljeubestežinskomstanjucentrifugalnihgo dina između dva rata, kad sam se napokon uspjela izvu ći ispodmajčinih skutatakoštosamseudala-pro tivnjenevolje,alibeznjezinadurenja.

Vremenasusepromijenila.Bratjepreuzeoočevposao,kojijedoživionoviprocvat,ajasamsvojukćerostavilakodroditeljakakobihpratilamužanaputovanjimaistu -diralapo vijest.Povijest.Umajčinimočima idiotska, ali nedužna razbibriga,po putaranžiranja cvijeća za dekadentne lju de kakva sam ja.Nisamdugo izdržala, imalasamdijetekojetražimlijeko,iprimijetilasamdaznanjezagađujemojepisanje,mojeosiro mašenemislipretvarauuglazb ljenusociologiju.Povijest,odkomadićapapira,krho tinakeramikeiulomakakostijuerudicijomsklepanapro tezanakojojšepesamokrozgodišnja izvješćakaoda jevrijemepunoputokaza.Diglasamrukeodsvega.Majkajetrijumfirala,prviputšutke.

Jošuvijeksudimprevišenepravednoonjojinjezinuživotu,uskojudubinikojujezasebenačinilauvremenukoje jebeznjezinaodabira ilivoljebilonjeno,kaodabiupitneslobodekojesamprisvo jilabileosobnazasluga-kaodabivrijemebilodjelomo jihruku.

Kakodabaremsblagompo rugomnegledamnaderištekojesadvidimkakosezrcali umomunutrašnjem oku; dijete koje je pušilo cigarete u cigaršpicu kako biostavilo so fisticirando jam ikoje sekitiloaferama iprijateljstvimakoji suprebrzoishlapiliilisuseunekomtrenutkupretvo riliusjetu,mojuilinjihovu.Kadasamsesvetežekretalakrozgrad,svečešćegledajućiutlo,naoprezunajmanjomneravni-nomupločamanogostu pa,svesamčešćegledalaunutra,usvo jesobe.

Voljelabihdasamživotmogladržatimeđuprstima,dapokažekompaktnostisjajdijamanta.Stalnobihgaiznovaokretala,pro učavalasvakuodnjegovihfaseta,upija-lasvakuigrusvjetla,svedokseneugasiumomdlanuzatoštosemojafascinacijanapokon stišala. Sjeta se čini samo tankom, prozirnom opnom, bezbojnom embri-onalnom ovojnicom koja obavija ljudski život sve dok se krhka ne razdere ili nepukne,amismoopetneštobližisvojojizvornojgolotinji.

214

San bogova

Kadsamjošjedvamoglaho dati,tramvajembihprelazilagrad,izašlabihnaodređe-nim stanicama i krenu la u kratku šetnju, sve do sljedeće stanice, a poslije samuglavnomuspijevalanagovoritikćerdaseprovozamoautom.Onajetopredanočini-la,nitkosenijeznaopodru givatikaoona.Svedoknismomoralepredugoboravitiuistoj sobi, tražeći riječikojenezvučeodvećneistinito,nipreoštro,htjela jeučinitisvezamene.

Onajepro našlamogmuža.Dokječekaotaksikojićegaodvestinaaerodrom,jošjemaloprilegao.Taksijestigao,vozačjepotrubio.Nitkosenijespustio.Mojajekćipotrčalauzastu beinijesevratila.Taksijepotrubiojošjed nom.Kadsamotišlagore,zateklasamjenavratimaspavaćesobe.Bezriječijegledalamogmužakakoležinakrevetuubežljetnojjakni,sašeširomnaprsima,snogamakojeviseprekorubakre-veta,poredko fera.Kadjetaksistjošjednompotrubio,otišlajedo lje.“Rećićumudaide”,reklaje.“Sadvišenijepotrebno.”

Nikadajenisamvidjeladaplače,anijatonisamznala.Poputukočenihlutkisjedilesmocijelumisuzadušnicu,mojanutrinakaodasepretvorilaucink,suheolukeuko -jimasupotmuloodzvanjaliudarcimogsrca.Samosammislila:polakojedošaotajtrenutak.Obrvesumupo čelebujati,kaoidlakeunosu.Naušimamusepo javilopa-perje,većjedobiopodbradak.Nijebiostvorenzastarost.Štosetujošmožereći?

Umojimsno vimanijesepojavljivao,kaoninjegovodijete.Po nekadzamišljamdaseobojeizvrsnozabavlja,negdjeunekomdijelumojeglave,zavojuumozgučijisuključizgubili.Stojimprednjegovimvratimaiuzaludkucam,sveštoču jemcinča-na je jeka.Samosamga jednomsanjala.Sjedio jeunaslonjačuporedkrevetakadsamsanjaladasamseprobu dila.Upalio jecigaretu,osjetila sam imirispoliesteranjego veljetnejakne.Uvu kaojedimiispuhnuoga.

"Tiznaš,Helen,mylovely,zaštotakorijetkonavraćam?”upitaojeidaljepušio.Izgledaojepo tišteno.

Poslijenjegove smrti tražila samkćerdame sva kegodinepotkraj ljetaodvezedomajčine rodne kuće, drugi su otpali, prestari, preslabi, premrtvi. Uvijek bi sa za-raznomnevoljkošćupristalanamojemolbe,pu temsmošutjelepoputurni.Kadsmostigle,aonajeparkiralaautoupod nožjubrijega,poredputakojijevodiogore,nijetrebalanapadnood bijatidasamnompođedalje.Znalajedajesasvimdovoljnodaiziđeizauta,pripalicigaretunaslonivšisenapoklopacmo toraidausvo jojvječitojtorbicipotražišal,šalkojijeotkrivaopromašenučasnusestruunjoj,baškaoinjentrbuh, trbuhdjevicenaMemlingo vojslici;uoblikujabuke, ispupčen,kaodanjenakoža,njeneopne,njenacrijevaneskrivajumaternicu,negostisnutušaku.

Godinamasamsipred bacivalaštosamje,unapadajukonformizmailikakobih

215

Erwin Mortier

ugo dilamajci,uranimgodinamaposlalauškolučasnimsestrama.Gledalasamkakosesgo dinamapretvaraubigotuprotivkojemojamajkadokjebilaživanijehtjelačutiniriječi,moždazatoštojojjesvebilodražeodkreaturepoputmene,kojajepri-jesvegaživjelamimoživota.

Mojujemajkunadživjelazasamonekolikogodina,neposred noprijesmrtijed nojodčasnihsestarareklajedamenazove,radilesuudjevojačkominternatuukojemjenakonškolo vanjaostalakaoučiteljicavjeronauka iprimijenjenegluposti.Časna jerekladasemo rampožuriti.Zamišljalasamdajeunjezinuglasutalogodpo navlja-nihprijekorakoje jemoralačuti izustamojekćeri,alinisamseotišlaoprostitiodnjezinatijela.Nisamniznaladajebolesna.

Žaomiještoovezadnjestraniceispunjavamto likimmrtvacima,bitćuštokraća.Pa-zilajedjecu,po učavala,umrla.No silajekostimesašiveneodnevažnostiipredalasekultudjevičanstvakoji je jakosličiobijelomudovištvu.Učenici su jezvaliKreda.Nekosuvrijemekružileglasinedasespetljalasprefektom,svećenikom.Tobimejakorazveselilo,alikadsamjeopreznoupitalao tome,upu tilami je takopreziranizrazlicadasamodmahdo bilagrčuželucu.Predbacivalasamsidajenisamnavri-jemeizvuklaizinternata,danjezinaocanisamčešćepoticaladajojposvećujevišepažnje.Damunisamsasulaulicedaćuondasazadovoljstvombitimjestonako jemsepovoljimožeod mo ritiizmeđusvojihavantura,alidadijetetonijetražilo.Nojed -no gadana,višeneznamkada,akamolijesmolisesvađaleiline,jednogadanasta-jalesmoovdjekrajpro zoraigledalevan,aonajerekla,smirnoćomodkojesejošuvijekježim:“Kakodadrugačijeispaštamzasramotuštosamtvojakći,Maman?”Okrenu lasesazluradimsmiješkom.Rasu lasamseukomadiće.Nisamihslijepila,go dinamasamritu alnobosimnogamahodalaponjimaiupijalaprodornibol.

Prviputkadsamsesnjomusudilavratiti,nekolikogo dinaposlijesmrtisvogmuža,biojefijasko.Osjećalasamkakosenjenpogledzarivaumojaleđanakonštosamjeostavilakodauta,njenutvrdoglavušutnju.Prvosamotvorivšivrataauta,snogamanapo lavani,cipelezamijenilačizmamaiondakrenulastazom,svedostražnjeogra-de.Nisamhtjelapo buditisumnjuuzaludtresućitežaklo kotnaulaznimvratima.Dokjemojmužjošbioživ,posljednjivlasnikdugomedočekivaokaoprincezu.“Ehbienvoici”,uzviknuobi.“Not’chatelaine.”Pokazaonamjesilo seiinstalacijuzamlijeko,novi štagalj i podrum za krumpire, ali iza njegova ponosa skrivao se čovjek usmrtnomstrahukojijeznaodajedogrlaudugovimaidaprečestozavirujeučašicukakobi zaboravio taj strah. Imao jebradumogujaka,ukojoj seuvijekzadržavaodim izkamina.Zadu gimstolomupomoćnojkuhinji,ukojoj jemojamajkačestospremalačaj,sgodinamanamjesveizdašnijetočiorakijudokjeizanašihleđanje-

216

San bogova

go vatrenu tačnaljubavnicajednakoljutitokaoiprethod naisljedećaribalalonceire-zigniranobrojilačaše.Pilismoipredavalisepri čamakojesamvećprečestoponovi-ladabihtojošjednomov djeučinila.Okonassemoglogotovočutikakobršljaniloza uglavljuju prozorske kapke, a mahovina krov od škriljevca prekriva vlažnimjastucima.

Posljednjiputkadsamtudošlasmu žem,ulaznavratabilasuzatvorena.Otišlismoujedinupreostalu gostionicuu selupitati što se dogodilo.Nekolikome staracapre-poznalo,kći lijepeMarianne,Flamanka,commenous,noussommesaussidesFla-mands,aufond,éco ute-iobratilisumisenajezikukojegsesjećamizdjetinjstva.Jezikkaosirovarudača,kaokremen.Flamanskikojiseuzdigaoizvapnenačkogtlaipredamnomjeopetpostaomeso.

TvorničarizCalaisakupiojeimanjezasmiješnucijenunakonštosuovrhovodite-ljisvezaplijenili.Okolnozemljištedaojeunajam,kućujezatvorio,inventarjedaonadražbu.

“Tamonemateštotražitinitićeteštopronaći,madame”,daomijedoznanjakadsamganazvaladapitamimalitkouseluključibrinelisetkozakuću.“Kućajeru-ševina.Preopasnoje.”

Kadajego dinuposlijemojmužumro,povratakbimeprevišebiopotresao.Mojživot postao je veliki zemljovid posut mjestima koja treba izbjegavati, bijeg predprokletstvompamćenja.

Prošloječetiri,petgodina.Nadankadsamnapokonopetobulačizmeikrenulasta-zom,osjećalasampogledsvo jekćerinaleđima.Gotovosamječulakakorazmišlja:jošuvijektonijepreboljela,budala,jošuvijekjeupotrazizasvojimzaboravljenimrajevima.

Mo ralasamsevratitineobavljenaposla.Stražnjaogradabilajeobraslakupinama,bazgajeisplelagraneokorešetki,nijesemoglopro ći.Trebalistevidjetisu osjećanje,oho losuosjećanjenatomlišcumogdjetetakadsamsevraćalapremaautusgranči-camaitrnjemuodjeći,sogrebo tinomnalistunogeisuhimlišćemukosi.Šutjelaje,takvajeoduvijekbila.Prevelikakukavicadabise izjasnila,uvijeksudrugizanjuvadilikestenjeizvatre,plelajeintrigeimanipulirala,ljudimasepoigravalakaodasubatićikakobipovlačilakonceučipkisvojihuskogrudnihintrigaiuvijekbipralarukeuužeglojnedužnosti-pitalasamsekakojetakvoštoikadmogloizaćiizmojenutrine.Nisamro diladijete,negohrđavičavao.

Nekolikotjedanaposlijenatjeralasamjedameopetodvezeonamo,reklasamjojda

217

Erwin Mortier

odedomora,aonameostavilasvelikimzadovoljstvom,udžepovimakaputasakrilasamvelikevrtlarskeškare.Potkresivalasamgraneokoogradesvedoknisamdošladokvakeikrozgrmo veku pinaikopriveokoprvogredaštalaprobilaput,prošavšiko košinjce,dospjelasamnaunutrašnjedvorište,spotičućiseobusenovetravekojisu izbijali iz fuga izmeđukamenihploča.Najvećimdijelombile suprekrivenepi-jeskomitrulimlišćem,činilosedaihjepodzemljeprogutalo,kaodanevidljiviradtitana,vojskakišnihglistazakopavakućupo lakoruju ćitlo.

Isprva nisam mogla otvoriti sporedna vrata na južnom ulazu. Veliki teret bio jeprislonjennanjihsunutrašnjestrane,teknakondugoguranja,punomtežinom,teretjepo pustioispotmu limudarcemtresnuoopod.Bršljankojimjeobraslafa sadastre-saosešuškajući.

Netko je jedanodstarihmadraca,onihglo maznihpredratnihmadraca,naslo niona vrata,možda kako bi odvratio provalnike i vandale. Čudovište je tro mo ležalopredmojimno gamaostavljajućitamando voljnoprostoradavrataotvorimzatride-setakcentimetaraiuđem.

Kadsesadtogasjetim,činimisekaodajestaraMumu,prabaka,punomsnagomsvogprimordijalnogvo lumena,svojomženstvenošćubezukrasa,gu ralaunutrašnjustranutihvratakakobihostalavani-kaodaželireći:“Odlazi,dijete.Bilojedosta,snaćićemose isami.Propadanjenetražimnogotruda,mi todo istamožemosamidovršiti.”

Akadasamotišlauku hinjuividjelarupuupodnimplo čicama,ranuodpijeskagdje jestajaostarišted njak,koji jestaretinaročito iščupao,naravnodagapro daustaroželjezo,napuštenostjego tovopoprimilagorčinuprijekora.Vidjelasamru bo veodprašinenazidukojisuocrtavalisiluetelonacakakosuprije,odvećihpremama-njima,po puttonskeljestviceodbakravisjeliiznadradnepovršine.

Ištosamdaljeho dala,štojezrakbioteži,činilosedasvevišerukugra bimojeti-jeloiopominjemedaseistimputemvratim-alijanisamdošlaizznatiželje.Došlasamžalo vati,tajekućabilamojagrobnakapela,stovarištesvihmojihmrtvaca,kojesamsamotumoglaoplakivati.Htjelasamse,goreuujakovojknjižnici,predatisje-ćanjimakojasuzvukcinkaumojojnutrinimoglapretvoritiurekvijem,opetprisvo-jitičežnjukojameobuzelaudanimakadsemojmužoporavljaosdrugestraneKa-nala,amajkamenadgledalasnemiromukojemsadsvečešćeprepoznajempredzna-kegripekoja će je tjednimadržati prikovanu zakrevet, ameneoslo boditi njezinastiska.Željelasamsezaogrnu titomčežnjomkaožalobnimogrtačem.

Samo sam se goremogla skloniti pred njenimnemirom, sjedeći za stolom, pokrajujakakojijeurukavicamabezprstijusređivaopapire.Bilajezima,jedanodpo kuša-

218

San bogova

jamojemajkedazadržikontrolunadstvarimasasto jaoseodštednjedrvazaogrjeviugljena.Ujakjepuhaouprste,jasamsepretvaraladapišempisma.

“Iro nija”,šaptaojesebiubraduoslušku jućiuspinjelisemajkaopetstubamalu-paju ći teškimpotpeticamakakobiponeznamkojiput,pravećisedaneštotražiusobidonaše,prisluškivalanavratima.Onajezasigurnobilajedinišpijunkojisena-daodanjegovaprisutnostnećebitizamijećenaakopravibuku.

“Iro nija je”,rečeujak,“datrenutačnouopćeneposlujemološe.Prijebihmoraouto vitidvaprascadabihpostigaocijenukojubimisadponudilizašunku.Zapravonamništanefali.”

I ona je to dobro znala. Naše blagostanje iza njezina se korzeta pretvaralo ukrivnju.Dalajeujnamadapripremajupaketeshranomkojisusedijeliliuselu.Neznam je li osjetila nešto od pritajene mržnje koja je tinjala plitko ispod površinezahvalnostikadabiizdo bro činstvaobilazilasiromašneobiteljiususjed stvu-niskostkojazovenaosvetukadabisastaklenkommarmeladeikomadomkolačapokucalaženikojajeizgu bilapolasvojedjece.

“Jesidobro,dijetemoje?”upitaojeujak.“Mislimdazatopljenjenećedojutra.”Osjećalismosepovezaniusvo jojkazni.Onbiponekadprekinuosređivanjepapi-

ra,otišaobidopo liceipokazaomiprvustranicujed neodknjižicakojejeskupljaozbogkoketnihilustracija.Svesubileizazovnefarseizosamnaestogstoljećasnaslo-vimakaoštosuPlaisirsSecrets,uglavnomuvezenimuistekoricesnastavkom:LeRegretInu tile.Smijalismosetomepoputšiparica.“Veććeonapo pustiti”,umirivaome.

Nisamznalada tijelo takožestokomožežudjeti zadrugim tijelom.Mojmuž,mojdrug,mojbratpoduhu,njegovomesokojesepoputsinonimapokazivaloumo jemu.Opetnaslanjamglavunamekukožunjegovatrbuha,opnuodkožekojaseuritmudisanjanapinjeiskupljaizmeđunjegovezdjeliceirebara.Čujemklokotanjeunjego-vimcrijevimaispodmoguha,skriveneproceseukolikozastrašu jućojtolikoiingeni-oznoj tvornicimetabolizma, i otkucaje srca, ubrzane kad bi udisao, usporene kodsvakogizdisaja,kojejekrvguralokroztkiva.Čakjeinjegovmozakmoraopulsiratiutomritmuispodprirodnogšljemalu banje.

Dlakekojesumunapod lakticamainogamaulukuraslepremavanopčinjavalesumejednakokaoikadasamprviputpoložilaglavunanjegovagolaprsaiprstimačupkala te crne dlake. Kakva je glad, kakva čežnja, kakva meka pohota moglabjesnjetimojimudovima.

Sjećamseocaitrenutkanjegovesmrti,oprostitemištovadimjošjednogmrtvacaizunutrašnjihdžepo va svogpamćenja.Mislimnaudaranjevalovanjegovadisanjadokjeležaonaleđimanakrevetu,sveduljetišineizmeđuudaha-isvojstrah,kojibi

219

Erwin Mortier

se uvijek pojačao u tim intervalima, ali zajedno sa strahom i čuđenje nad pre-ciznošću,gotovotaktom,sko jimjeorganizammogocaprizivaonatragživotizsvo -jihnajudaljenijihžilaistanica,privlačiotoplinuizstopalapremasebiikaodajesvekoncentriraouglavi,tikpredsmrt,ion djejeizravnaosvenabore.Vidjelasamkakoživotcuriiznjega,obrazisumuupali,tojebilogoto vosvojevrsnoolakšanje.

Mojmužležaojes,prijebihrekla,zabavljenimčuđenjemnakrevetu,kaodani-kadanijeočekivaodabiništavilomoglobititakoljubazno,adoksmovodililju bav,uvijekjebioljubavnikkojisedu bokozamišljenpredavaomalojsmrti.Imamuškara-cakojisvršavajusblaženimosmijehom,kaoda imuglaviprsnebalonopijuma,aimaionih,poputmogmuža,kojiizgledajukaodautihparsekundiekstazesmislecijeli traktat, sažetu teologijuejakulata.Tekkadabihvidjeladamusenačelupo -javljujuboreidamusenapinjedijafragma,iumenibiseoslobodilispazmi,širilibisesvedokorijenakoseibradavica.Tjeralibijatačvorakakrozmojeporeikožudasenaježi.

Naravno da gore u ujakovoj biblioteci nikada s njim nisam razgovarala o takvimstvarima.Nijebioživkadjemojmužumro,aivišejebiotipkojijeuži vaoudjeti-njastoj igri riječi.Ali ipaksammureklazasvojučežnju,zbunjenostštoodjednomimamtijelokojesamosebevišenemožedefinirati,ividjelasamkakojevišeputamelankoličnokimnuo.Kadabičitaomojapisma,kojasammoralapisatipomajčinunalo gu,ponekadbirekao:“Jošćešpostatimističarkom,draganećakinjo.Itoeksko-municiranom.Alinemaveze.Tesunajbolje.”

Nakontogposjetavišesenisamvratila.Otišlasamuseloitamosamukafićuporedvijećnicečekaladasemojakćivratismorapomene,idoistajeimalaosunčanten.Jošuvijekneznamjesamlisetreslaodushitadoksamho daju ćiispodkrošnježivicekojajeizraslaupravostabloodlazilasimanja,doksamposljednjiputupijalasuhimiriscigli,blijedog,okerpijeskapodno gamaislušalagušterekakopoplavičastimpločamabježe jednakoplahopoput imena ili godinekojih senemožeš sjetiti - ilisamsetreslaupravoodnajdub ljegstrahakojičovjekmožeosjetiti;strahaodvlastiteuzalud nosti, kad se svici zatvore i napjevi utihnu i plamenovi iznad svijećnjakaugasnu,svedokslijepinevisimouvremenupoputprozoraizakojegsuncevišeneizlazi?Što još treba reći?Kuća je poslije nestala pod bagerima tog tvorničara izCalaisa,samljevena u pijesak, stabla iza kuće vjerojatno su već i prije bila posječena zaogrjev.

Čujem Rachidu kako se penje. Prepoznajem zveckanje pribora na pladnju dok se

220

San bogova

uspinjestu bama.Poslušajte,prvoćejed nomrukompokušatiokrenutikvakunavrati-ma,neispuštajućipladanj,alitojojrijetkouspije.Prošaptatćeparpsovkiiod lo žitipladanjnaormarićpokrajvrata.

Naravnodajeopetnad mašilasamusebe.Mekanojajebitćesavršenoskuhano,ski-nu ta vrha, a žutanjak posutmljevenimpaprom.Tostirala je kruh u pećnici,mlakomlijekoulilauvrč-većmezapahnuomi ris.Stavila jecvijetuvazu,margaretu iliorhidejukojujeiskamčilaodcvjećarakadajejutrosdolazilaovamo.“Padanamojosmijeh”,uvijekkaže.“Štosešireosmjehujem,tojeskupljicvijetkojimiodreže.”Ako onda, kad otvo ri vrata i opet izađe na hod nik da uzme pladanj s ormarića,mrmlja“Pif,paf,puf”,bojimsedajeuposvefrivolnomraspoloženju.Poslušajte.

“Pogledajte što samvam svepripremila, gospođoHelena”, kaže trijumfalno. “Ikakvulijepuružuizvrta.Sigurnovamrastuzazubicekadovovidite.Isjećateseštosamvammaloprijeobećala?”

221

Erwin Mortier

SAIDSLIJEPIMOČIMAbiojeotacocamojemajke,gospođoHelena.Mojajemajkago -vo riladajeimaoočiodopala,mršaviSaidopalnoplavogpogleda,sazubimaodse-defa.Nauliciilinatržnicidjevojkeni kadanisuočijukalesnjimspuštenapogledajersvesuželjeleulovitinjegovpoglediplivatiunjegovimšarenicama.Jednaodtihdje-vo jakauto pilaseuSaido vupogleduipostalamajkomocamojemajke-upotreb lja-vammnogoriječi,gospođoHelena,zatoštospo rojedete,amojajepričavrlokratka,alisadmoratebrzouzetizalogajigutljajmlijeka,hvalavam.Said,SaidalAmrani,nikadanijevidiosvogasina.Postaojevojnikijednogajedanamoraobrodomotplo-vitiuMarseille.Lju disureklidajenadru gojobalimoratakođerizbiorat,budihva-ljenGospodar svih stvari, to je jedan ratmanjezanas.Takomi je ispričalamajkadoksamjošbilamala,zatoupotrebljavammaleriječikakobihispričalapričuoSa-iduslijepimočima,nisamjenikadačuladrugačijejerSaidjevećdugomrtav,aonošto jemrtvomora šutjeti - pazite, visi vammalo žutanjkanabradi.Said jemo raobrodom uMarseille zato što je bio vojnik, vojnik, rekla bi uvijek moja majka, uRégimentdeMarchedeChassseursIndigènesàCheval.Doksambilamala,majkabiprstimaplesalapomo jimuvojcimakadabireklaRégimentdeMarchedeChassse-ursIndigènesàCheval,pono vilabi tosigurnodesetputauvečeri.Položilabihjojglavuukrilokadbimeodvelaukrevet,aonabimeuspavalasvojimpričamaiča-robnim štapićima svo jih prstiju u mojim uvojcima. Mršavi Said s lijepim očimapostao jevojnikzato što jenjegovotacumro,anje govamladenka imajka, imalibratisestrebilisugladni.Saidnijebiolopov,majkabiuvijekgovorila,jeronajtkokradedabinapunioprazanželudacnije lo pov.Danijebilopraznih trbuhaunašojobitelji, Said nikad ne bi postao vojnik u Régiment de Marthe de ChassseursIndigénesàChevalinikadanebividioMarseille.UMarseilleunemavisokihplani-na,uzoruneblistapokrovodledanapragu,aženeimajuzlatnezube,pisaojeSaidkući,mojojobitelji,jermismoznalipisati,mismoizdobreobitelji,gospođoHele-na.Kodnassusvinaučiliči tatiipisati,aličitanjeipisanjenepuneželudac-nesmi -jeteostavitikoricukru ha,večerassamjakostroga.Akojenepojedete,namočitćujeumlijekoihranitivas.Saidjemoraonasjever,dalekonasjever,gdjenijebiloni-kakvihplanina,alijebiloleda,cijelidaninoćledkojisenetopi,kaokodnasupla -ninama.Na sjeveru semuškarci koji se bore uvlače u zemlju, pisao je Said kući.

222

San bogova

Mojajedekaprljava,sivajeodledaizemlje,svinašikonjisumrtvi.Mislitedastego tovosvepojeli,alijošvasnećupustiti,jerupregačiimamdvakeksa,mekanačo-ko lad na.Jednogadanapismasuprestaladolaziti.MajkaocamajčinaocačekalajeiSaido va je nevjesta čekala s velikim trbuhomu ko jem je plivao otacmojemajke.Dugosučekali,jakodugo,alipismavišenisudolazila,samoobavijestdajeSaidslijepimočimamrtav.LesoldatSaïdalAmraniesttuélorsd’uneattaqueàpiedauFrontNord.Takopišeutompismu,imamgakodkuće.MajkaocamajčinaocaiSa-ido vanevjestahtjelesuznatigdjejeSaidovotijelo,alitijelavišenijebilo,gospođoHelena,otkrilasam,onjesamoimenapopisu,ništaviše.Majkajerekladajezemljapogledala u Saido ve opalne oči, gdje bi sad bile njegove oči? Prvomorate popitimalomlijeka, keksi su zaposlije.Kad jemoj otacdavnodo šaoovamo, zajedno smajkomibratomkojisevećrodioi takođersezvaoSaid,rekaoje:akopro nađemnjego vekosti,ponijetćuihgoresasobom.Opratćuihizamotatiuplahtu.Mojotactakođer jebiouzemljidoksamjošbilamala,gospođoHelena.Nedabiseborio,negodabiradio.Isko pavaojekameniugljenzapećizimi.AkonaiđemnaSaidauzemlji,do nijetćugakući,uvijekbigovoriomojojmajci,kojajetouvijekmenipri -po vijedala,izmo litćudženazuzanjegaipo kopatćugaudostojnomgrobu.Alinika-danijepronašaoSaidas lijepimočima,samocvijeće,du bokouzemlji,cvijećeka-menogugljenacrnokaonoć,tosuriječimojemajke.Znatelištoje“dženaza”?Sva-kevečeriotacmenapametučio“El-Fatihu”,tojebionjegovnačindamipripovijedapriče.Jošuvijektoznam,zatvo renihočiju:

Bismillaah ar-Rahman ar-Raheem... Al hamdu lillaahi rabbi l- ‘ala-meen... Ar-Rahman ar-Raheem? Maaliki yaumid Deen... Iyyaaka na’abudu wa iyyaakanasta’een...Ihdinassiraatalmustaqeem...Siraatalladheenaan‘amta’alaihimGhairilmaghduubi’alaihimwaladaaleen...Reklasamocudanerazumijemriječi,alionjerekao: budeš li poslije učila arapski, razumjet ćeš, alimoraš “El-Fatihu” dovoljnočestopo navljati,jošmnogočešćenegosad,takodajeopetnerazumiješ,jertekseondasveteriječiodvo jeodonogštomislišipočnulebdjeti,poputkro vaiznadtvo jeglave,aakotodobroizvodiš,akosvedovoljnodobronerazumiješ,ondaćetiizme-đu krova od riječi i krova tvoje glave cijeli svijet pogledati u oči - a tako i jest,gospo đoHelena,zatosestihizove“MajkaKnjiga”.Vistetotakođer.Kadaovamodo lazim,amajkamepitakogaidemnjegovati,kažemjoj:idemMajciKnjige,aonaondaod mahznadastetovi.Sadjakomrvite.Dajte,obrisatćuvamusta.Svelijepopo jedite.Jaćučekati.Poslije togamoratespavati.Najeli stese. IspričalasamvampričuoSaiduslijepimočima,kratkupričuonje govukratkomživotu.Ikakojemojamajkago voriladok sam jošbilamala, ja sadkažem:priči jedošaokraj.Živo tinjespavaju,asovabdije.Sadmo rašspavati,govorilaje,Rachida,mojbademovcvijete,mo raš spavati. Ponijet ću pladanj sa sobom. Ostavit ću zavjesu pokraj kreveta

223

Erwin Mortier

razgrnutu, takodano ćasmožetegledatizvijezde iosvijetljeneprozore,aliakosadzatvoriteoči,gospođoHelena,ondaćete, takojeuvijekgovorilamojamajka,samiodsebezaspati.

Scan:žabacObra da:bo den

BalkanDownload.org

224

San bogova

ERWINMORTIERbelgijskijepisacrođen1965.Studiraojepovijestumjetnosti,radiouMuzejupo vijestipsihijatrijeuGentuipisaozabelgijskenovineDeMorgen.NjegovdebitantskiromanMarcel(1999.)no miniranjezavećinuflamanskihinizozemskihknjiževnihnagrada,aosvojio ih jepet.RomanimaMijn tweedehuid (2000.) iSlu-itertijd(2002.)teno velom“Alledagensamen”(2004.)pokazaojedapripadavode-ćim autorima svoje generacije. RomanSan bogova (2008.) nagrađen je nagradomAKO,najprestižnijimpriznanjemzadjelananizozemskomjeziku.

225

Erwin Mortier

ROMANAPEREČINEC ro đena je 1973. uZagrebu, gdje je završila studij njemačkog ipo vijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu te studij nizozemskog jezika i knji-ževnosti.

Radikaoprofeso ricanjemačkoguosnovnojškoli.ZaTrećiprogramHrvatskogradijaprevodiknjiževneiteorijsketekstove(podru-

čjekulture i umjetnosti) za emisijeAlternet (urednikZoranRoško) iBroadcasting(urednicaNatašaIlić).PrijevodisujojobjavljivaniučasopisimaZarez,QuorumiLi-braLibera.VišeputaboravilajenausavršavanjuuPrevoditeljskojkućiuAmsterda-muiAntvverpenu.

UantologijiaustrijskekratkepričeFelixAustriaprevelaješestpriča.Snjemač-kogjeizmeđuostalihprevelaromaneHeikeGeißlerRosa,SvenaRegeneraGospo-dinLehmann,ZoranaDrvenkaraSorryiMartinaWalseraZaljubljeniGoethe,asni-zo zemskog romane Ceesa NooteboomaRituali i Izgubljeni raj, Harryja Mu lischaOtkrivanjenebesa,TommyjaWieringeJoeSpeedboatiHugaClausaTugaBelgije.

226

San bogova

Bilješke

1PjesmabelgijskogsimbolistaMauriceaMaeterlincka“Clocheaplongeur”.(op.prev.)

227