Erwin Mortier - San

download Erwin Mortier - San

of 227

  • date post

    10-Dec-2015
  • Category

    Documents

  • view

    58
  • download

    10

Embed Size (px)

Transcript of Erwin Mortier - San

  • BalkanDownload.org

  • Sadraj

    Naslovnica

    Sanbogo vaI.

    II.

    III.

    IV.

    V.

    Oautoru

    Oprevodiocu

    Biljeke

    2

  • ErwinMortierSanbo govaprevelasnizozemskogRomanaPereinec

    Fraktura

    3

  • Thispro jecthasbeenfundedwithsupportfromtheEuropeanCommission.Thispublicationreflectstheviewsonlyoftheauthor,and

    theCommissioncannotbeheldresponsibleforanyusewhichmaybemadeoftheinformationcontainedtherein.

    Pro jektjerealiziranuzpotporuEuropskekomisije.Ovaknjigaodraavaiskljuivoauto rovestavove,aKo misijaseodrie

    odgovornostizasveuporabeinformacijakojesuunjojsadrane.

    NaslovizvornikaGodensla ap,DeBezigeBij,Amsterdam2008ErwinMortier

    zahrvatskoizdanjeFraktura,20x5.zaprijevodRomanaPereineciFraktura,2015.

    Svapravapridrana.Nijedandiooveknjigenesmijesereproduciratiubilokojemoblikubezprethodnogdoputenjanakladnika.

    ISBN978-953-266-609-0(tvrdiuvez)ISBN978-953-266-613-7(mekiuvez)

    CIPzapisdostu panuraunalnomkataloguNacionalneisveuilineknjiniceuZagrebupodbro jem897257(tvrdiuvez)i897317(mekiuvez)

    4

  • I.

    5

    Erwin Mortier

  • UVIJEKBIHZADRHTALApredinompoetka.Predprvomrijeju,prvimdodirom.Ne-mirkadavaljaobliko vatiprvureenicu,nakonprveidrugu.Nemir,uzbuenje,kaodapovlaipokrovispodkojegaleitijelo:usnuloilimrtvo.Tujeienjailineispu-njenisandaolovkupreku jemuplugitekispisanilistopetpreoremubjelinuravnokroz retke, brazdu za brazdom.Onda bih se osvrnula na snjenobijelu oranicu, naostatkekojelemeprevregore:zahra lekante,komadiebodljikaveice,krhotinekostiju,reetkeskreveta,zaostalubombu,vjenaniprsten.

    Rado bih da mogu sii u pod zemlje naih povijesti, da se na konopimamoguspustitiunjiho vatamnaoknainasvjetlostilampegledatikakopromieslojposloj.Svetojetlopohranilo: temelje,stupoveograda,korijenjestabala, tanjurezajuhu,vojnikeljemove,skeleteivo tinjailju diuzaustavljenomkaosu,vrtlogskamenjenuzemljinukorukojinasjepro gutao.

    Nazvala bih to knjigom krhotina, kostura i mrvica, drvoreda i mrtvaca u po-drumskomotvoru,iopijanjazadugim,dugimstolom.Knjigommuljatakoer,poste-ljice-bezoblinogmulja,mo vareimatriksa.

    Svijetusamzahvalnajerjouvijekpoznajeokvirezaprozoreivrata,plinte,gredeiutjehuduhana,crnekaveimukihbedara,nevieodtoga.Jednogadanapostaneprestardasebeizsatausatno siugrob,dauveama,nauglovimaulicailitrgo vimamumljadiesirae,zato likeliko vekojisuseveodavnaoljutilistebe,raspadnutiumo varuukoju ti tonunoniprsti.Kadostari,okosebevienevidi ljude,negopokretneruevine.Uvijekizno vamrtvipronalazestranjeulazeilikuhinjskeprozoredasekroznjihuvu kuunutra idamlaemesoustraesvojimavetinjskimtrza jima.ovjekjerupazapro puh.Imamosjeanjadabismomogliukrotitimrtve,takodane-po mini vise u naim neuronima poput fetusa zadavljenih vlastitom pupa nomvrpcom.Sklapamimprsteizatvaramoi,aakoponekadustanuispodsvogpokro va,znamdatoenzimiilikiselinetrza junjihovetetive.Njihovopravouskrsnueodvijasenegdjedrug dje.

    Doksamjobilamlada, takvefantazijeuvijeksuizazivale ljutnjumojemajkeakosambilatolikonesmotrenadajojihispriam.Osjealajesvetopotovanjepredgra-

    6

    San bogova

  • nicamaibarijerama.Do pustitimatidaserazmaepredstavljalojeznaklakomislenenaravi.Odsvegatoivimoguuinitimrtvimanjojjebiloapsolutnoneoprostivodaihsepustigo voriti,jermrtvisenemoguobranitiodonogatoimstavljamouusta.NovikojisustariGrcisvojimumrlimastavljalipodjezik,kaovo zarinuzalaarakojieihprevestinadruguobaluStiksa,unjenimjeoimaimaodrugusvrhu:bilojetomitozautnju.Akobimrtvirazvezali jezik,odmahbisezagrcnuli.Oninemajupravoglasa,reklaje,stogaimnitkonesmijebitiglasno govornik.

    Sumnjamuto,jouvijek.Svetoiviidietjeranojefundamentalnominercijom,asvetojemrtvodrisvojepropalemogunostipostojanjazatvoreneusebipoputpreuenesramo te.

    Imalabivieodstogo dina,dajeiva.Nebibilamnogostarijaodmene,kojasetru-dimnitajojnestavljatiuusta,ninovi.Uostalom,nemislimvieestonasmrt.Onadovoljnoestomislinamene.Svakogajutranakonpra njazubaprelazimjezi-kompozubalu,ponosnatojouvijekimamsvezube,inavlasti tommesunabrajicioitavamcerekmrtvakeglave.Tojedo voljnozamementomori.

    Imanoikadsanimenepo putsuvikaguraizsvo jedubine,svedokseneprobu -dimodhlad noe,dekeneprivuemksebiinezapitamsezbogegamiseslikakojapo nekadmoebitistaraviedesetljeanameetakojasnodasezbognjeprobudim.Nikadatonijenitadramatino.Moebitiprizornekesobe,krajolika,pogledneko-gakoga sampoznavala ili nekinevaandogaaj -poputonognedjeljnog jutra,naproljetni dan etrdesetih go dina, kad ekajui ruak sa svo jom keri stojim ispredprozo raudnevnomboravku.Gledamovan,vrtispredkueicestupokrivenebijelimtokicama.Vjetarihspitomihkestenovanadrugojobalirijekeprenosiprekovodeivrtiumalimtornadimaiznadcestekaodasnijei.Tiinanaulicamatogajutra,bli je-do svjetlo, nedjeljna klonu lost,miris juhe i teleeg peenja, imoja ki koja kae:Mislilasamdaesvakogadanakiiti.

    Iliopetstojimnaplai,naprostranojplaizaoseke,ublizinijenasip,naprvojje-senskojhladnoi,jedanodonihdanakadauzavjetrinimo eskupitiposljed njetra-ke topline. Izvela sam mua i brata, ili oni mene, da udahnemo svjei zrak, daudahnemonetodrugoosimmirisabolnice.Onisto jeizmeubaraka,uzavjetrini,nasuncu,alokovrata,kapanaglavi,okonjihsvjetlucasrebrno-bijelipijesak.Unaletudo brograspoloenjanakouljepidamezakvailisusvojemedaljeisadjedandru-go medajuvatru jersamimdo nijelacigarete. Izgledajublijedo ikrhkona tomne-umoljivomsvjetlu,frontalnomrujanskomsvjetlu.Samoimseobrazicrvene,vatre-no.

    Prizor bi predstavljao neto dovreno, zauvijek bi ostao zatvoren u sebi, dame

    7

    Erwin Mortier

  • mojmu,moj bu dui, kroz prstemoga brata, koji rukom zaklanja plamen ibice,odjed nomnijepogledaoravnouoi:raspoloeno,objeenjaki,otro-veseljeuko -jemod mahprepoznajem inteligenciju.Moj brat za to vrijeme intenzivnopromatramogamua.Neprouavatolikonjegovprofilkolikoseinidagaupijapogledom.Odjednommipostajejasnodasmobilizaljub ljeniuistogovjeka.

    Kad se okrenem, ne vidim svoju sobu, svoj naslonja, svoje noge zamotane udeku,nidasku snalivperom ipapiromukrilu, negoplau, irokuplauzaoseke;vjetarkojiibavoduubaricamato ihstvarajuplimaioseka,bijelu tankugranicuvalova,sivozelenutekuinu,podnojeoblaka,prazninukojameljubaznoprivlaiksebi.

    Aneovremenavemepoveo sa so bom,kaemRachidi, njegovateljici, dokmiujutropomaedaustanem.Kaemtodajenasmijem.Znavaljdazaanelavreme-na?Mo gaobibitianeoosveteilianeopobjede.AlionjeianeosnaiDrero vaMelankolija.

    Da,gospo oHelena.Vaisuanelikomplicirani.Drago mi je to se smije, to se uvijek smije. Svakoga jutra vedro dolazi,

    uspravljameukrevetuipopravljajastu keizamojihlea.Kruhminereebrinonasitnekomadiekaoharpijakojajeponekadmijenjaikojaostajesjeditinarubukre-vetadokdorukujem,ujnootpu hujuiodnestrpljenjaprijenegotoustanedanapu-nikadu i pripremi runike - telegrafijanjezinanestrpljenja samnom imojomsta-rou.

    DragomijeitoRachidatedimojetijelodokmeoslobaaspavaice,topreda-no i rutinski izvlaikostimojihruku izrukava i lakokolikoje tomoguesvakod-nevnoporaamojuglavu izuskogotvorapotkoulje,dokmeonadruga,stupsoli,svakiputuspijevamu itimojimvlastitimudovima.Pritiemenagrudikaomari-onetui teglipopoduuku paonicudameposjednenakoljku.Dokizmenekaplje,onaprotresaposteljinu,podiealuzine ipoteevjealiceuormarukaodapljakablagoRima.Sau vajnas,boe,najezdeNormana.

    ZoveseChristine,kaeRachidaipremdadjelujezabrinuto,smijese.

    Veinaslikakojameposjeujeupo lusnustaraje,alijasnapo putfatamorgane.Nika-danisuposveublaenejezikom,kojije,doksmomladi,unaemduhutekvrloplitkoizlo kaoko ritamiljenja.Najie slikeone sukojeutjelovlju jupitanjakoja sumezaokupljalaumojimranimgodinamaikojimasesada,kaodabisekrugjednommo-gaozatvoriti,opetbavim.

    Nemogu ihdo istanazvati sjeanjima, jer ihnedozivam,onamepreplavlju ju -

    8

    San bogova

  • osimakosenaravsjeanjanemijenjasgodinama.Ponekadseupolusnuinidajekamogdisanjausobiokomenebudiakustikuizprolosti.Opetmeokru ujuprosto rijekojesuziddozidabilenagomilaneukulisamazaborava.Crepoviseurezujuuro go-ve krova tvo rei kou od kamene krljuti. Cigla se vraa u stari vez. Podmojimpotplatimapo doviiznovazadobivajusvo juvrstou,svakimupljimodjekomko ra-ka hod nici i pro lazi prepoznaju svoje svodove i nie. Zauena, gotovo zbunjena,stu pamutepokretnekripte,kaoizgub ljenaupiljipunojslikarijakojeoivljujunadrhtu ravomsvjetlusvijee.

    Doksamjobilamlada,htjelasamznatiodakledolazivrijeme,jelionotvar,po -putvodeilietera,kojumoeuhvatitiiuvati,iliiscijeditiizsristvari,kaotobimojamajkaulipnjustavljalagrozdoveribizaugazudaiscijedisokizvoa.Takoersam eljela znati zbog ega sam ja bila ja, a ne netko drugi, na nekom drugomemjestu, u nekomdru gomvremenu, ili ba u istomvremenu, i na istimmjestima -netko tkoivimojivot, smojomobitelji imo jimkolskimprijateljicama,ali tkoipaknijeja.

    Ondabisamojsebibilasestrailibrat,reklajemojamajkaod sjeno.Njojjesvebilojasno.Aopet,iunjezinuivotuvrijemejesigurnopostajalosvemanjehomoge-no kako je starjela, s danimakoji su se ravali poput grana i udvostruivali svojunutrinu;minuteukojimasezbijajutisu epriaiistotolikoraspletailiotvo renihkra-jeva. Bila bi potrebna stoljea ili nekoliko fakulteta kako bi se mogli razumjetirazgovo riizmeumojemajkeimenedoksambiladijete,kakobiseotkrilesveni-janseisporednaznaenjakojisuunjimavibrirali,pretpostavkekojesuseskrivaleizarijei,onotosmopreu ivaleilismatraledasepo drazumijeva,isvetepovrnebitnosti,neizgovorenistrah,briga,ogorenosti,zatone,ljubav-kojisupo putslije-pihputnikaputovaliuutrobirijeikojesmosidobacivaletijekomposla.

    Dugosamsepitalazatojesazdanaodtakomalomaterijekadameposjeujeusno-vima,zatojesamonjenglastakoizravaniblizu.kare,Helena!vie,izdaljinekojazvuidugakoiuskopoputpodzemnogprolaza.Nasuprottomemojotac,doksjedizadorukom,zasto lomkojiuglavnomprepoznajemkaoonajunaojkuizaljetni odmor, smiro ljubivim svjetlom vedrog jutra na prozoru erkera iza njego vihlea,moebitigotovoopipljivoprisutan.

    Jojed nomtoiusvojualicudovrhailiitanovinepolegnutepokrajtanjura.Nazidovimaodrazisunevasvjetlapomiufreskeoduzbibanevode.

    Nepo diuipogled,obr